3
2.12.2008 1 HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE Heterotrofne biljke su nesposobne sintetizirati neke organske hranidbene tvari iz anorganskih te ih primaju putem domaćina iz okoline. Heterotrofni organizmi su bez klorofila, npr. gljive, veliki broj bakterija a samo mali broj alga i viših biljaka. Heterotrofni način ishrane postoji kod čovjeka i životinja. Miksotrofija je način ishrane nekih organizama koji su sposobni vršiti fotoautorofiju, ali za razvoj zahtjevaju neke organske tvari izvana. HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE SAPROFITI SAPROFITI Saprofiti su organizmi koji gotovu organsku hranu uzimaju iz mrtvih supstrata: mineraliziraju odumrle biljke i životinje pored anorganskih tvari zahtjevaju izvor ugljika (ugljikohidrati, masti, proteini, organske kiseline, alkoholi, nafta, parafin, benzol itd.), svaki saprofit prilagođen je na pojedini izvor hrane. mnogi saprofiti ne trebaju organski vezan dušik već ga mogu koristiti kao NH4 + ili NO3 - ili kao N2. U prirodi pretežito djeluje čitava skupina saprofita tako da koriste međuprodukte jednih te se njime hrane. Njezine izlučevine mogu poslužiti kao hranidbeni supstrat drugima, djelomično i kao "pogonska tvar" za pretvorbu koje daju energiju pri kemosintezi (H2S, H2, NH3). Takvi procesi se odvijaju prilikom truljenja odumrlih biljaka i životinja pri kojem bakterije (Bacillus macerans i Clostridium butyricum) i gljive prevode organske tvari u mineralne tvari (remineralizacija). HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE SAPROFITI SAPROFITI Od saprofitskih gljiva važne su vrste roda Mucor i Penicillium; to su gljive koje razgrađuju polisaharide (škrob), masti i bjelančevine. Na gnoju i smeću rastu saprofitske gljive Coprinus comatus, pečurka Psalliota campestris i dr. One za svoju hranu koriste razgrađene dijelove slame, slično kao i bukovača (Pleurotus ostreatus). Posebnu grupu saprofita predstavljaju one vrste gljiva koje se hrane supstratom drva. Saprofiti su važni u kružnom toku tvari, pa stoga imaju veliko značenje u održavanju života na zemlji. HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE PARAZITI PARAZITI PARAZITI - organizmi koji se u prirodi prehranjuju drugim živim organizmima te se priključuju na njihovu tvarnu izmjenu. bakterije, gljive, lišajevi, više biljke (kritosjemenjače). Organizme koji se u prirodi prehranjuju ili saprofitski ili parazitski nazivamo fakultativnim parazitima . Organizme koji uvijek trebaju žive organizme (domadare) obligatnim parazitima . HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE PARAZITI PARAZITI Kod napadnutih domadara bakterijama (bakterioze) i gljivama (mikoze) zbog oduzimanja organskih tvari, razaranja tkiva i lučenja toksina (otrovnih tvari) dolazi do oštećenja. Parazitske bakterije i jednostanične gljive prodiru posve u organizam domadara, a više gljive samo djelomično. U domadara paraziti mogu živjeti intercelularno (bakterije, mnoge niže gljive) ili intracelularno (pomoću haustorija). HETEROTROFNE BILJKE HETEROTROFNE BILJKE PARAZITI PARAZITI ENDOPARAZIT - sasvim se uvlače u staničje napadnutog organizma - npr. Erysiphaceae, Uncinula necator (na listovima i plodovima vinove loze itd.) EKTOPARAZITI - parazitske gljive koje žive na domaćinu intracelularno izazivaju tumore kao npr. rak krumpira (Synhitrium endobioticum), kupusna kila (Plasmodiphora brassicae) a neke mogu i intercelularno (između staničnih prostora) puštajući crpke (haustorije) kao npr. vrste reda Uredinales. Tako npr. Agrobacterium tumefaciens - parazitska bakterija na vratu korijena i nadzemnim organima voćaka tvori tumore, a bolest se zove "biljni rak", a Rhizobium radicicola - bakterija koja izaziva stvaranje kvržica na korijenu fabaceja. Prodiranje bakterija, gljiva i haustorija u stanice domaćina ostvarivo je budući isti luče egzoenzime koji razgrađuju stanične stijenke (celulozu i pektin), a mogu na domaćina djelovati i otrovnim tvarima. Created with novaPDF Printer (www.novaPDF.com)

HETEROTROFNE BILJKE SAPROFITI - sumfak.unizg.hr gljive koje razgrađuju polisaharide (škrob), masti i bjelančevine. Na gnoju i smeću rastu saprofitske gljive Coprinus comatus, pečurka

Embed Size (px)

Citation preview

2.12.2008

1

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKE

Heterotrofne biljke su nesposobne sintetizirati neke organske hranidbene tvari iz anorganskih te ih primaju putem domaćina iz okoline.

Heterotrofni organizmi su bez klorofila, npr. gljive, veliki broj bakterija a samo mali broj alga i viših biljaka. Heterotrofni način ishrane postoji kod čovjeka i životinja.

Miksotrofija je način ishrane nekih organizama koji su sposobni vršiti fotoautorofiju, ali za razvoj zahtjevaju neke organske tvari izvana.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKESAPROFITISAPROFITI

Saprofiti su organizmi koji gotovu organsku hranu uzimaju iz mrtvih supstrata: mineraliziraju odumrle biljke i životinje

pored anorganskih tvari zahtjevaju izvor ugljika (ugljikohidrati, masti, proteini, organske kiseline, alkoholi, nafta, parafin, benzol itd.),

svaki saprofit prilagođen je na pojedini izvor hrane.

mnogi saprofiti ne trebaju organski vezan dušik već ga mogu koristiti kao NH4+ ili NO3

- ili kao N2.

U prirodi pretežito djeluje čitava skupina saprofita tako da koriste međuprodukte jednih te se njime hrane. Njezine izlučevine mogu poslužiti kao hranidbeni supstrat drugima, djelomično i kao "pogonska tvar" za pretvorbu koje daju energiju pri kemosintezi (H2S, H2, NH3).

Takvi procesi se odvijaju prilikom truljenja odumrlih biljaka i životinja pri kojem bakterije (Bacillus macerans i Clostridium butyricum) i gljive prevode organske tvari u mineralne tvari (remineralizacija).

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKESAPROFITISAPROFITI

Od saprofitskih gljiva važne su vrste roda Mucor i Penicillium; to su gljive koje razgrađuju polisaharide (škrob), masti i bjelančevine.

Na gnoju i smeću rastu saprofitske gljive Coprinus comatus, pečurka Psalliota campestris i dr. One za svoju hranu koriste razgrađene dijelove slame, slično kao i bukovača (Pleurotus ostreatus).

Posebnu grupu saprofita predstavljaju one vrste gljiva koje se hrane supstratom drva.

Saprofiti su važni u kružnom toku tvari, pa stoga imaju veliko značenje u održavanju života na zemlji.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITIPARAZITI

PARAZITI - organizmi koji se u prirodi prehranjuju drugim živim organizmima te se priključuju na njihovu tvarnu izmjenu.

bakterije,

gljive,

lišajevi,

više biljke (kritosjemenjače).

Organizme koji se u prirodi prehranjuju ili saprofitski ili parazitski nazivamo fakultativnim parazitima.

Organizme koji uvijek trebaju žive organizme (domadare) obligatnim parazitima.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITIPARAZITI

Kod napadnutih domadara bakterijama (bakterioze) i gljivama (mikoze) zbog oduzimanja organskih tvari, razaranja tkiva i lučenja toksina (otrovnih tvari) dolazi do oštećenja.

Parazitske bakterije i jednostanične gljive prodiru posve u organizam domadara, a više gljive samo djelomično.

U domadara paraziti mogu živjeti intercelularno (bakterije, mnoge niže gljive) ili intracelularno (pomoću haustorija).

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITIPARAZITI

ENDOPARAZIT - sasvim se uvlače u staničje napadnutog organizma - npr. Erysiphaceae, Uncinula necator (na listovima i plodovima vinove loze itd.)

EKTOPARAZITI - parazitske gljive koje žive na domaćinu intracelularno izazivaju tumore kao npr. rak krumpira (Synhitrium endobioticum), kupusna kila (Plasmodiphora brassicae) a neke mogu i intercelularno (između staničnih prostora) puštajući crpke (haustorije) kao npr. vrste reda Uredinales.

Tako npr. Agrobacterium tumefaciens - parazitska bakterija na vratu korijena i nadzemnim organima voćaka tvori tumore, a bolest se zove "biljni rak", a Rhizobium radicicola - bakterija koja izaziva stvaranje kvržica na korijenu fabaceja.

Prodiranje bakterija, gljiva i haustorija u stanice domaćina ostvarivo je budući isti luče egzoenzime koji razgrađuju stanične stijenke (celulozu i pektin), a mogu na domaćina djelovati i otrovnim tvarima.

Created with novaPDF Printer (www.novaPDF.com)

2.12.2008

2

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKE

Parazitske više biljke (kritosjemenjače) uvijek su obligatni paraziti.

S fiziološkog gledišta dijelimo ih na:

prave parazite (holoparazite) - uzimaju gotove organske tvari i vodu s mineralima od domaćina

poluparazite (hemiparazite) - uzimaju vodu i mineralne tvari pomoću haustorija iz ksilema žila domadara

Pravi paraziti su kod viših biljaka rijeđe zastupljeni, nemaju listove, a na njihovu mjestu imaju male ljuščice te više ili manje nemaju klorofila.

Parazitske kritosjemenjače povezane su sa sitastim cijevima domadara, kojima pomoću posebnih stanica za primanje tvari (transfernih stanica) uzimaju asimilate na za sada još nedovoljno objašnjen način.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKE

Rod Cuscuta (vilina kosa) često parazitiraju na samoniklim i kultiviranim vrstama. Zanimljivo je da sjemenke ovih parazita klijaju tek pošto je biljka domaćin potpuno razvijena. Vrh stabljike ovog parazita nutacijom dolazi do biljke domadara i onda glavni korijen ugiba i vilina kosa haustorijama ulazi u domaćina.

Rod Orobanche (volovod) kao paraziti na samoniklim i kultiviranim vrstama konoplje i duhana, korijenu djeteline i dr.

Na korijenu grmlja i listopadnog drveća parazitira vrsta potajnica (Lathrea squamaria).

Neki predstavnici kaćuna (Orchidaceae) žive u humusnom šumskom tlu,

Neottia ( N. nidus avis - kokoška)

Pyrolaceae– (Monotropa hypopitis) primaju organsku tvar iz micelija gljiva na kojima žive kao nametnici -mikotrofija

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKEPARAZITSKE VIŠE BILJKE

Poluparaziti ili polunametnici imaju zelene listove i mogu obavljati fotosintezu. Oni su autotrofni organizmi, ali ne primaju organske tvari i vodu pomoću korijena iz tla većpomoću razvijenih haustorija iz ksilema domadara. Redovito žive na specifičnom domadaru.

Viscum album - drveće

Loranthus europeus (ljepak) - hrast

Arceuthobium oxycedri (imelica) - dolazi na Juniperus vrstama u Sredozemlju

Na korijenu livadnih vrsta javljaju se poluparazitski rodovi:

Alectrolophus; Euphrasia; Melampyrum; Odontites ; Peducularis

Thesium i dr.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKESIMBIOZASIMBIOZA

SimbiozaSimbioza je usko povezani zajednije usko povezani zajedniččki život dvaju organizama razliki život dvaju organizama različčitih itih vrstavrsta,, a da pri tom oba imaju barem povremeno koristi. a da pri tom oba imaju barem povremeno koristi.

Simbioza je Simbioza je ččesta izmeesta izmeđđu jednog u jednog autotrofnog i heterotrofnogautotrofnog i heterotrofnog organizma. organizma. TipiTipiččna simbioza ostvarena je npr. kod na simbioza ostvarena je npr. kod lišajevališajeva gdje se gdje se alge i gljivealge i gljive udružuju udružuju u organizam koji morfološki djeluje kao jedinica. u organizam koji morfološki djeluje kao jedinica.

Gljiva (Gljiva (mikobiontmikobiont) stupa u odnos s algom () stupa u odnos s algom (fikobiontfikobiont) na razne na) na razne naččine, ine, djelomidjelomiččno pomono pomoćću haustorija. u haustorija.

Alge provode fotosintezu, pa Alge provode fotosintezu, pa ččak i fiksaciju N2. Kao prijenosni metabolit kod ak i fiksaciju N2. Kao prijenosni metabolit kod svih svih modrozelenih algimodrozelenih algi je je glukozaglukoza,, a kod svih a kod svih zelenih algi šezelenih algi šeććerni alkoholerni alkohol. .

Uloga Uloga gljivagljiva s druge strane je ta da pribavljaju s druge strane je ta da pribavljaju fikobiontu lišajeva vodufikobiontu lišajeva vodu i i mineralne soli. mineralne soli. NaNaččini na koje se to odvija još je malo poznato. ini na koje se to odvija još je malo poznato.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKESIMBIOZASIMBIOZA

Na korijenu predstavnika Fabaceae nalaze se kvržice (gomoljići) u kojima dolaze bakterije rod Rhizobium, koje žive u simbiozi s mahunarkama. Pri postanku kvržice korijena isprva se radi o pravoj infekciji korijena raznim aerobnim vrstama i rasama bakterija roda Rhyzobium koje žive saprofitski u tlu.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKESIMBIOZASIMBIOZA

One u staničje korijena najčešće prodiru kroz korijenove dlačice.

Bakterije pri dodiru izlučuju enzim poligalakturozu koji razara pektin zatim pomoću "infekcijske cijevi" ulaze u korijenove dlačice do endoderme

Pod utjecajem infekcije stanice domadara se intenzivno razmnožavaju i rastu zbog lučenja beta indol octene kiseline te tako nastaju kvržice čije su unutrašnje stanice ispunjene bakterijama.

Do tog trenutka vjerojatno se radi o pravom parazitskom odnosu, jer se ishrana bakterija odvija na uštrb hranidbenih tvari domadara. Međutim, nakon reakcije napadnutog domaćina (mahunarke) dolazi do promjene funkcije bakterija koje od domaćina dobivaju ugljikohidrate a domaćinu osiguravaju produkte fiksacije N2.

Kod višegodišnjih drvenastih vrsta kvržice se očuvaju više godina.

Pri uzgoju fabaceja može se fiksirati 50-400 kg dušika. Variranja u količini fiksiranog dušika usko su povezana s uvijetima koji utječu na rast leguminoza. Pored toga važan je i interakcijski odnos leguminoza i određenog soja bakterija.

Created with novaPDF Printer (www.novaPDF.com)

2.12.2008

3

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEMIKORIZAMIKORIZA

Mikoriza je osobito važna simbioza nastala zajedničkim životom između korijena viših biljaka i gljiva u području rizosfere.

Pritom gljive prodiru dublje ili pliće u korijen domaćina te tako funkcionalno nadomještaju višim biljkama korijenove dlačice. Gljive prodiru u korijen najviše do endoderme ali ne prodiru u vršni meristem.

Kod većine šumskog drveća micelij gljiva, poput pletera, gusto obavija kratko i debelo postrano korijenje.

HETEROTROFNE BILJKEHETEROTROFNE BILJKEMIKORIZAMIKORIZA

Razlikujemo:

Ektotrofna mikoriza - gljive gusto obavijaju korijen izvana a pritom rastu u unutrašnjost korijena samo intercelularno.

Endotrofna mikoriza - gljive gusto obavijaju korijen izvana a pritom rastu u unutrašnjost korijena i mogu prodrjeti u u protoplaste stanica kore.

Između oba oblika mikorize postoje i prijelazni oblici.

Ektotrofna mikoriza značajna je za drveće kao što su hrast, pitomi kesten, smreka, ariš itd.

Smatra se da gljiva iz domadara uzima ugljikohidrate i ostale organske spojeve a domadaru osiguravaju vodu i mineralne tvari dušikove i fosforne spojeve kao i hormone rasta (auksine).

Created with novaPDF Printer (www.novaPDF.com)