1

Anamarija MontakVioleta Šunić

HDR FOTOGRAFIJA

Katedra za reprodukcijsku fotografi juPrimjena digitalne fotografi je u reprodukcijskim medijima

2

SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................32. ŠTO JE HDR...........................................................................................................................43. SNIMANJE I OBRADA HDR FOTOGRAFIJE8 3.1. SNIMANJE HDR-a......................................................................................8 3.1.1. Oprema..........................................................................................8 3.1.2. Postupak snimanja........................................................................9 3.1.3. Snimanje bracketingom.................................................................9 3.1.4. Na što treba paziti pri snimanju HDR-a.........................................9 3.2. OBRADA HDR-a.......................................................................................10 3.2.1. Photomatix...................................................................................10 3.2.2. Photoshop...................................................................................104. DOBIVANJE HDR-a IZ JEDNE FOTOGRAFIJE I HDR TONING...........................125. GREŠKE KOD HDR-a.............................................................................................136. KREATIVNE MOGUĆNOSTI I UPOTREBA............................................................237. NAŠI HDR PRIMJERI FOTOGRAFIJA...................................................................248. ZAKLJUČAK...........................................................................................................329. LITERATURA..........................................................................................................33

3

1. UVOD

HDR fotografi ja, odnosno, punim nazivom „High Dynamic Range“ ili u prijevodu fotografi ja velikog svjetlosnog raspona u novije doba ima sve širu primjenu. Pojavom digitalnih fotoaparata, fotografi ja je počela stjecati sve veću popularnost i među amaterima, a digitalni fotoaparati sve su pristupačniji. Pojavljuje se čak i mogućnosti fotografi ranja mobitelima a smanjenje cijena elektronike omogućava nabavu fotoaparata gotovo svakome, kako kompaktnih tako čak i onih poluprofesionalnih i profesionalnih. Stoga su danas fotografi je pristupačnije nego ikada prije, a pomoću računala može ih se učiniti mnogo impresivnijim i zanimljivijima o čemu se nekoć moglo samo sanjati. HDR je jedna od zasigurno najimpresivnijih tehnika kojom je moguće postići posebnu ljepotu fotografi ja. Ipak, kako bi se snimilo dobru HDR fotografi ju mora se baratati nekim pojmovima, znati se služiti digitalnim SLR fotoaparatom i programima za obradu. Pritom se mora paziti da se ne naprave neke vrlo česte pogreške ili da se ne pretjera i umjesto impresivne fotografi je dobije kičastu slikovnicu. Danas za izradu HDR fotografi ja postoji nekoliko programa, a prilično je teško reći koji od njih je najbolji jer su neki s vremenom više napredovali, a neki manje pa se stanje od prije nekoliko godina bitno promijenilo. U ovom seminarskom radu objasniti ćemo značenje HDR-a kao pojma, reći nešto o tome kako snimiti HDR, opisati opremu potrebnu za to, spomenuti kreativne mogućnosti HDR fotografi je, mogućnosti upotrebe ove tehnike, te istaknuti neke prednosti ove vrste fotografi je nad “običnom” fotografi jom.

4

2. ŠTO JE HDR

Priroda obiluje bojama i kontrastima koje su ljudsko oko i mozak izvrsno prilagođeni vidjeti. Na žalost, u usporedbi s tim fantastičnim scenama, fotografi je istih često djeluju dosadno i suhoparno čak i pri korištenju visokokvalitetne opreme. Problem je u tome što raspon boja i kontrasta dostupnih u prirodi daleko nadmašuje mogućnosti konvencionalnih zaslona temeljenih na CRT-u. Ovo ograničenje se naziva problem dinamičkog raspona. U kontekstu fotografi je, dinamički raspon je raspon svjetla, od malo do mnogo, što može biti izmjereno i snimljeno normalno, s jednom ekspozicijom. To nije mjera količine svjetlosti koja može biti izmjerena niti koliko minimalno svjetla može biti izmjereno, već razlika između dviju vrijednosti. Dinamički raspon je često karakteriziran uvjetima stupnjeva vrijednosti ekspozicije (Exposure Value - EV). Kvantifi ciranje dinamičkog raspona može biti problematično. Ne postoji službeni standard po sebi niti popis proizvođača fotoaparata s dinamičkim rangovima svakog modela kao dijelom njihovih karakteristika. Posebni dinamički raspon određenog fotoaparata je nešto što sam korisnik mora iskusiti iz prve ruke bilo to pozitivno ili negativno. Trenutno ne postoji uređaj koji može makar približno reproducirati spektar svjetlosti i boja vidljiv ljudskom oku. To je ustvari razlog zašto prekrasne slike krajolika i visoko kontrastnih prizora koje smo snimili ne odgovaraju uvijek onome što smo vidjeli kroz tražilo fotoaparata kada smo snimali. High Dynamic Range (HDR) snimanje proširuje raspon ekspozicije daleko izvan granica konvencionalnih Low Dynamic Range (LDR) digitalnih slikovnih tehnika. HDR snimanje može precizno prikazati široki raspon razina intenziteta nađenih u stvarnim scenama, od izravnog sunčevog svjetla do najdublje sjene. Tradicionalne ekrani i tehnologije ispisa koriste modele boja koje ograničavaju dostupne skale boja kako bi se prilagodili trenutnim tehnologijama u proizvodnji zaslona. HDR eksponiranje cijelo vrijeme koristi puni spektar boja vidljivih ljudskom oku bez nametanja bilo kakve umjetne granice. Pisači i monitori možda i dalje nisu sposobni prikazati punu skalu boja s kojima radi HDR način eksponiranja, no ovakav način rada će osigurati da fotografi je snimljene na taj način izgledaju sve bolje i bolje što će se tehnologije ispisa i proizvodnje monitora poboljšavati. Ova tehnologija pruža dinamičan raspon od 1076:1, što je dovoljno da prikaže bilo koji uvjet rasvjete iz stvarnog svijeta. HDR, odnosno High Dynamic Range ili, jednostavnije rečeno, fotografi ja velikog svjetlosnog raspona, nije neka novost, zapravo sama tehnika vrlo je stara i upotrebljavala se još u vrijeme kad je jedina fotografi ja bila ona crno-bijela, no danas se pomoću računala može vrlo jednostavno stvoriti impresivne fotografi je u vrlo kratkom vremenskom roku. Na jednostavniji se način HDR može objasniti kao dobivanje vrlo dobre fotografi je pomoću nekoliko loše snimljenih fotografi ja, odnosno spajanje fotografi ja različite dinamičke vrijednosti. Tih nekoliko loše snimljenih fotografi ja razlikovati će se prema vrijednostima ekspozicije. Ekspozicija je količina svjetla koja dođe na senzor fotoaparata tijekom jednog snimanja. Postoji više načina za upravljanje svjetlosti i njen utjecaj na proces, a dva najznačajnija načina kontroliranja ekspozicije jesu onaj mijenjanjem vremena eksponiranja i mijenjanje veličine otvora objektiva. Vrijeme eksponiranja se mjeri u minutama, sekundama ili djelićima sekunde, a ono određuje koliko se brzo zatvarač otvara i zatvara. Što dulje ostaje otvoren, više svjetla propuštamo u fotoaparat. Kraćim se vremenom eksponiranja propušta manje svjetlosti.

5

Karakteristični problem za fotografe je pronalaženje pravog vremena eksponiranja za scene s visokim kontrastom. Na primjeru na slici 1 se vidi da je za dijelove ispod mosta potrebno povećati količinu svjetla koje stiže u kameru kako bi se omogućilo da se vide svi detalji. Međutim, smanjivanje brzine zatvarača i duža ekspozicija također povećavaju količinu svjetla i na ostalim dijelovima slike, što će pomutiti ostale dijelove scene i uzrokovati „pregoreno“ nebo kao što se dogodilo u primjeru na slici 2.

sl. 1

sl. 2

6

Dakle, pri snimanju određenog prizora pri na primjer automatskim vrijednostima fotoaparata, njegov senzor će se orijentirati po jednoj ili više točaka „svjetlomjera“ i ponuditi, u najboljem slučaju, najprihvatljiviji srednji rezultat kako bi fotografi ja ispala kvalitetno s obzirom na uvijete snimanja. Ukoliko se fotografi ja snima u lošim uvjetima, oni postavljaju određena ograničenja, a ukoliko se radi o visoko kontrastnom prizoru, lako se može dogoditi da neki dijelovi fotografi je ispadnu previše tamni ili pak previše svijetli odnosno „pregoreni“. No, ukoliko je ista fotografi ja s identičnog mjesta snimljena u nekoliko varijanti s različitim brzinama okidanja, od prebrze do prespore, rezultat snimanja bit će fotografi je različitih svjetlosnih vrijednosti, u rasponu od presvijetlih do previše tamnih. Svaka od tih fotografi ja pojedinačno je čisti i neupotrebljivi fotografski promašaj, no ukoliko ih se HDR algoritmom spoji u jednu jedinstvenu fotografi ju, rezultat će biti savršena, nevjerojatna, pa čak i impresivna fotografi ja. Savršena, jer se stapanjem tih ekstremnih snimaka dobiva prikaz svjetla i ocrtavanja objekata iznad mogućnosti vidljivih samom aparatu, ali i ljudskom oku. Stapanjem međusobno kontrastnih vrijednosti dobiva se srednja idealna vrijednost na fotografi ji, čime neki detalji više dolaze do izražaja, bilo da na taj način izlaze iz prevelike sjene ili pretjeranog svjetla. Tako će dijelovi fotografi je, koji su na optimalnoj fotografi ji presvijetli, ovdje biti fi no zasićeni, a tamo gdje su suviše tamni, bit će bolje osvijetljeni, a i same boje bit će zasićenije. Na primjeru na slikama 3, 4, 5 i 6 vide se 3 fotografi je snimanje različitim ekspozicijama: podeksponiranu, preeksponiranu i dobro eksponiranu te četvrtu, HDR fotografi ju sastavljenu od njih.

sl. 3 sl. 4

7

sl. 5 sl. 6

8

3. SNIMANJE I OBRADA HDR FOTOGRAFIJE

Dobivanje kvalitetne HDR fotografi je se sastoji od dvaju dijelova; prvi je samo snimanje, a drugi se dio sastoji od spajanja snimljenih fotografi ja i njihova obrada na računalu.

3.1. SNIMANJE HDR-aHDR je fotografska i softverska disciplina koja nastoji prevladati izloženost problemima na koje se nailazi kod tradicionalne fotografi je. Ona zaobilazi ograničenja dinamičkog raspona pomoću 2 inovativna pristupa ekspoziciji. Ta dva pristupa razlikuju se u tome kako stvoriti uzastopne ekspozicije. Jedna od te 2 metode HDR fotografi je je ispucati višestruke, uzastopne ekspozicije. Prvo se za probu snimi jedna fotografi ja pod (automatskim) optimalnim vrijednostima. Potom je potrebno s istog mjesta snimiti jednu s ekstremno dugom, jednu sa srednjom i jednu s ekstremno kratkom ekspozicijom. Prva fotografi ja je namjerno preeksponirana kako bi se moglo vidjeti detalje koji su inače skriveni u sjeni, druga je normalno eksponirana uz dobar balans viših i nižih vrijednosti, a treća je namjerno podeksponirana kako bi presvijetle dijelove dovela u sjenu i istakla detalje na njima. Moguće je snimiti i više od triju fotografi ja, HDR opcija u Photoshopu prihvaća i do 20 fotografi ja, ali tri je minimum (i uglavnom sasvim dovoljno za HDR kompoziciju). Druga metoda koristi jednu RAW fotografi ju, koja se koristi kao izvor za stvaranje 3 gore spomenute fotografi je. Ova tehnika koristi se za stvaranje HDR fotografi je pokretnih objekata, kada se ne stigne uzastopno snimiti 3 fotografi je kao pri prvom načinu, no o tome će više biti riječ u poglavlju posvećenom HDR-u iz jedne fotografi je.

3.1.1. OpremaKao i za sve ostalo, kako bi se uopće moglo snimiti kvalitetnu HDR fotografi ju potrebno je prije svega posjedovati specijalizirani set opreme i poznavati korištenja iste. Što se tiče samog fotoaparata, potrebno je da kamera nije potpuno automatizirana, odnosno da posjeduje mogućnost ručnog namještanja elemenata ekspozicije. To može biti kompaktni fotoaparat ili DSLR koji pruža najbolje mogućnosti zahvaljujući izmjenjivim objektivima, veličini senzora i većoj kvaliteti. Kompaktni aparati su pak jeftiniji i jednostavniji za rukovanje. DSLR aparati funkcioniraju na principu zrcala koje pomiče kako bi propustilo svjetlo na senzor te optičkog tražila s kojim se gleda kroz sam objektiv i vidi točno ono što vidi i sam fotoaparat. Promjenjivost objektiva omogućava korištenje specijalnih objektiva za određenu prigodu, npr. onih širokokutnih, a time i odgovarajućih fi ltra. Osim toga, najnoviji DSLR-ovi sposobni su snimati pri visokim ISO vrijednostima uz minimalni šum. Kompaktni fotoaparati su mali i lagani, s ugrađenim objektivom i LCD zaslonom na kojem kao i kroz tražilo SLR-a vidimo točno ono što i sam fotoaparat, stoga su također pogodni za HDR fotografi ranje. Postoje 4 vrste kompaktnih fotoaparata, od kojih prvi, potpuno automatski, nisu pogodni za HDR. Ostale 3 vrste (automatski fotoaparati s ručnim upravljanjem, „bridge kamere“ i „High-end“ kompakti) pogodni su za ovakvu vrstu fotografi ranja. Što se tiče ostale opreme, za HDR fotografi ju nužno je imati stativ, tako zvani tripod. Razlog tome je potreba za uzastopnim snimanjem 3 potpuno ista kadra, odnosno sve 3 fotografi je moraju biti snimljene iz potpuno iste pozicije. Dakle, i najmanji pomak koji ljudsko oko možda neće ni zamijetiti, može upropastiti čitav posao. Snimanje iz ruke zbog toga je potpuno isključena opcija. Monopodi, odnosno stativi s jednom nogom,

9

odlični su kada se želi umiriti kameru pri snimanju s dužim ekspozicijama, no na žalost i dalje nisu pogodni za HDR jer ne osiguravaju potpunu nepomičnost fotoaparata.Osim stativa, potpuno mirni fotoaparat će osigurati daljinski okidač koji može biti žičani ili bežični. On će omogućiti da se pri okidanju stativ dodatno umiri, a alternativa tome je „timer“ na samom fotoaparatu koji je moguće namjestiti da okine 2 ili više sekundi nakon pritiska okidača. To će spriječiti eventualnu trešnju fotoaparata pri okidanju.Kod snimanja HDR-a uvelike može pomoći i posjedovanje svjetlomjera. Naime, vanjski svjetlomjeri puno su precizniji nego oni ugrađeni u samom fotoaparatu i njima se bolje može izmjeriti idealne ekspozicije. Odnosno, može se pojedinačno izmjeriti vrijednosti niskih, srednjih i visokih tonova bez skidanja aparata sa stativa i narušavanja kadra.Pri snimanju HDR-a poželjno je koristiti kvalitetne objektive. Jeftini plastični objektivi uzrokovati će kromatsku aberaciju i distorziju. Odabir objektiva ovisi o motivu, pa se tako može koristiti svakodnevne zoom objektive (npr. u rasponu između 17 i 70 mm) ili širokokutne objektive pri snimanju pejzaža.

3.1.2. Postupak snimanjaKako bi započelo snimanje, prvo je potrebno fotoaparat smjestiti na stativ i odabrati kadar. Ovisno u kojem programu će se kasnije vršiti obrada snimljenog materijala, potrebno je namjestiti željeni format u kojem će fotografi je biti pohranjene na memorijsku karticu. Najbolje je namjestiti opciju RAW + JPEG za sve mogućnosti. ISO osjetljivost najbolje je staviti na ISO 100 kako bi pri snimanju nastalo što manje šuma, a s obzirom da se snimanje vrši sa stativa, nije ni potrebna neka veća ISO osjetljivost. Zatim se izoštri na određenu točku. Nakon izoštravanja, potrebno je okinuti prvu fotografi ju kojoj su idealno eksponirani srednji tonovi. Zatim se, ne pomičući fotoaparat i ne mijenjajući kadar smanjuje vrijeme eksponiranja i ponovno okida fotografi ja pri novozadanim uvjetima. Pritom se dobiva pretamna fotografi ja no ovdje su dobro eksponirani detalji koji su na prvoj fotografi ji „pregoreni“. Zatim se na isti način, ne pomičući fotoaparat snima treća, preeksponirana fotografi ja kojoj su dobro eksponirani detalji koji se na prvoj fotografi ji nalaze u sjeni. Time je proces snimanja završen i potrebno je prijeći na drugi dio koji se vrši softverski, u nekom od programa za obradu HDR-a. Po želji može se snimiti i više od 3 fotografi je različite ekspozicije, no 3 je sasvim dovoljan broj.

3.1.3. Snimanje bracketingomOsim navedenog načina gdje se vrijeme eksponiranja a time i sama ekspozicija mijenja ručno, DSLR fotoaparati, ali i neki kompakti imaju mogućnost „Bracketinga“. Ta se opcija kod većine fotoaparata može pronaći pod opcijom AEB, odnosno Auto Exposure Bracketing. Ova opcija omogućuje da fotoaparat sam snimi 3 uzastopne snimke nakon pritiska na okidač. Time se smanjuje mogućnost pomicanja fotoaparata prilikom mijenjanja vremena eksponiranja i osiguravamo da kadar neće biti promijenjen. Na slikovnim primjerima 3.-6. vidljivo je kako izgledaju 3 uzastopno snimljene fotografi je bracketingom te HDR fotografi ja sastavljena od njih.

3.1.4. Na što treba paziti pri snimanju HDR-aOsim što pri snimanju treba spriječiti pomicanje fotoaparata, također treba osigurati da se na pomiče i sam motiv jer tada dolazi do pojave takozvanog „ghosting“ efekta. Drugim riječima, pri snimanju treba paziti na pokretne objekte, jer pri snimanju 3 ili više fotografi ja potrebnih za HDR prolazi i neki vremenski period. Ako se na slikama

10

koje se kasnije spajaju u jednu nalazi objekt koji je na svakoj slici na različitom mjestu, odnosno ako je u kretanju, na HDR fotografi ji će e odraziti kao mutan objekt. Također je potrebno paziti na vremenske uvjete. Iako loše vrijeme može dodatno dopridonijeti dramatici i zanimljivosti fotografi je, ono može donijeti i neke negativne posljedice. Na primjer, vjetar pomiče oblake i vegetaciju brzinom koja se golim okom ne primjećuje, ali primjećuju se posljedice na fotografi ji odnosno ružna zamućenost i neoštra fotografi ja. To je pojava koja se naziva „ghosting efekt“, a djelomično se može ispraviti pomoću softvera.

3.2. OBRADA HDR-aKao što je spomenuto, HDR je više od samog snimanja fotografi ja. On svakako započinje tamo, ali završava u carstvu računala. Dakle, nakon obavljenog snimanja, napravljeno je tek pola posla. Druga polovica sastoji se od spajanja snimljenih fotografi ja u nekom od za to predviđenih programa. Nekoć je najjači program na tom području bio Photomatix, dok je ono što je nudio Photoshop bilo u krajnju ruku zanemarivo. S izlaskom novog CS5 paketa neke su se stvari bitno popravile pa je Photomatix dobio snažnog konkurenta. Među programima za obradu HDR-a našao se i ne baš poznati HDR Expose, no njegove mogućnosti za sada nisu zadovoljavajuće a sam program je prilično spor i stoga nepogodan za rad.

3.2.1. PhotomatixPhotomatix, trenutno u verziji 3.2, je još uvijek vodeći HDR softver na tržištu. Postoji još velik broj drugih programa poput FDRTools i Dynamic HDR, ali ništa nije u mogućnosti gurnuti Photomatix s vrha. Program ima niz različitih opcija koje daju mogućnost izbora koliko se daleko želi ići s fotografi jama, od nečeg lijepog i prirodnog do potpuno ludog okretanja fotografi je u nadrealno umjetničko djelo. Moguće je učitati slike u različitim formatima i izvesti HDR sliku u formatima Radience RGBE i OpenEXR. Ovaj program radi po vrlo jednostavnom principu. Pri odabiru opcije „Generate HDR image“ otvara se prozor u koji je potrebno iz računala ili s kartice učitati 3 ili više fotografi ja koje će program spojiti u HDR. Nakon toga program nudi nekoliko opcija koje po želji može provesti, kao što su popravljanje kromatske aberacije, uklanjanje šuma ili „ghosting“ efekta. Nakon odabira nekih ili svih od ponuđenih mogućnosti, provodi se „generiranje“ odnosno spajanje slika, no, to još nije završeni posao. Sljedeći korak je „tone maping“ koji program sam ponudi kao nastavak postupka. Tu postoji niz opcija koje je potrebno po ukusu i želji namjestiti micanjem „slidera“ lijevo-desno. Nakon postignutih željenih promjena potrebno je odabrati „process“ i nakon toga napokon će nastati HDR slika. Program je vrlo jednostavan za korištenje i doslovce sam navodi korisnika na sljedeći korak, no ponekad je dobiveni rezultat potrebno doraditi u Photoshopu.

3.2.2. PhotoshopSve do izlaska najnovijeg CS5 paketa, Photoshop nije nudio zavidne HDR mogućnosti. Opcija HDR-a je ipak postojala i davala je prilično solidne rezultate, uz malo više truda i poznavanja samih Photoshop alata. Naime, za razliku od Photomatixa gdje je mnogo opcija za uređenje HDR fotografi je na jednom mjestu, u Photoshopu (npr. CS4 verziji) postoji opcija „merge to HDR“ gdje je nakon što učitavanja fotografi ja moguće samo malo popraviti svjetlinu i ekspoziciju, a sve ostalo ovisi o poznavanju ostalih Photoshop opcija samog korisnika.

11

Jednostavnije rečeno, starije verzije Photoshopa ne nude mogućnost jednostavnog brzog i praktičnog dobivanja visoko kontrastnih i zapanjujućih ili kako bi se to reklo „nabrijanih“ fotografi ja, već samo osnovne funkcije, dok je sve ostalo potrebno doraditi standardnim Photoshop alatima ukoliko se korisnik zna njima služiti. Primjeri na slikama 7. i 8. prikazuju detalje s fotografi je stropnog vitraja snimljene HDR tehnikom i spojene u Photoshopu CS4. Vitraj je savršeno osvijetljen na svim dijelovima i mogu se vidjeti svi i najsitniji detalji i ukrasi dok prema zidanom dijelu stropa možemo zaključiti kako kontrast nije jak. Ovo nije HDR fotografi ja prepuna zapanjujućih kontrasta, ali savršeno prikazuje vitraj na svim njegovim dijelovima uz idealno osvjetljenje što i jest svrha HDR fotografi je. Za razliku od starijih verzija, završno sa CS4 verzijom, najnovija CS5 verzija ima poseban podprogrem „Merge to HDR Pro“ u koji je moguće fotografi je ubaciti preko adobeovog Bridgea. Ovdje je dodano više mogućnosti za dorađivanje iako ih još uvijek ima dosta manje nego u Photomatixu. Ipak, moguće je pojačati kontraste i detalje i još par opcija, a program nudi i sam svoje „verzije“ HDR-a koje je moguće primijeniti na fotografi ju ili ih čak malo i prilagoditi vlastitom ukusu. Ipak, u samom Photoshopovom konverteru posao nije gotov, za sve dodatne intervencije i poboljšanje fotografi je, baš kao i u predhodnim verzijama ovog programa, potrebno je poslužiti se standardnim photoshop alatima. Ova opcija zadovoljavajuća je za fotografe koji od svojih HDR snimaka očekuju fotorealističnu fotografi ju s jednakim osvjetljenjem na svim dijelovima i nudi mogućnost naknadne dorade u Photoshopu bez međukoraka kao što su spremanje i ponovno otvaranje fotografi je.

sl. 7

sl. 8

12

4. DOBIVANJE HDR-a IZ JEDNE FOTOGRAFIJE I HDR TONING

Pri snimanju ljudi ili prostora s jednim ili mnogo pokretnih objekata snimanje HDR fotografi je nema pretjeranog smisla. Naime, s obzirom da je potrebno snimiti najmanje 3 fotografi je pri čemu neke od njih treba i dulje eksponirati, da bi se snimilo HDR potrebno je neko, dulje ili kraće, vrijeme. Kroz cijelo to vrijeme i fotoaparat ali i motiv moraju biti u potpunosti mirni i ne smiju se pomaknuti niti za milimetar. U suprotnom se dobiva neželjeni „ghosting“ efekt. S obzirom da je teško za očekivati da će, recimo model biti miran poput kipa 10-15 sekundi ili pri snimanju nekog trga da onuda 10-ak sekundi nitko neće proći, u takvim bi situacijama bilo najbolje snimiti samo jednu fotografi ju. No, želi li se da ta jedna fotografi a ipak izgleda kao HDR, i tu se može nešto učiniti. Za stvaranje HDR-a iz jedne fotografi je od koje smo umjetno napravili 2 ili 3 fotografi je različite ekspozicije preporučljivo je koristiti fotografi je snimljene u RAW formatu. Naime, pri umjetnom mijenjanju ekspozicija postaje vidljiv šum koji se u RAW-u može djelomično ukloniti. Osim toga RAW datoteke sadrže više informacija nego JPEG (koji je sam po sebi neki oblik kompresije), a time i veći dinamički raspon koji je u HDR-u jako dobro vidljiv. Jedna od tehnika za izradu HDR-a iz jedne fotografi je je rad u samom Adobe Camera Rawu što se zove „double processing“ (dvostruka obrada) ili čak triple processing (trostruka obrada). Od jedne datoteke je moguće napraviti dvije ili tri slike koje zajedno pokrivaju cijeli dinamički raspon scene. Nakon toga je potrebno te slike u Photoshopu spojiti u jednu pomoću „layera“ (slojeva) za što je potrebno malo više vremena i to samo u slučaju da dinamički raspon nije jako velik, u protivnom, bit će potrebno upotrijebiti pravi program za HDR pri spajanju fotografi ja, a to je ujedno i puno brža i jednostavnija alternativa. Drugi način za dobivanje HDR efekta iz samo jedne fotografi je je HDR toning. To je ujedno i puno jednostavnija metoda za dobiti fotografi ju koja djeluje kao HDR nego umjetno mijenjanje ekspozicije i njihovo stapanje u jednu fotografi ju, no i rezultati su slabiji. HDR toning kao opcija postoji i u samom Photomatixu, ali i u novom Photoshopu CS5, a postoje i posebni programi koji se bave isključivo time kao što je Topaz Adjust. Radi se o simulaciji HDR-a u kojoj program pokušava stvoriti tonski raspon iz jedne slike i umjetno ga povećati kao da se radi o spajanju najmanje 3 bracketing fotografi je. Topaz Adjust je program koji funkcionira kao svojevrstni dodatak Photoshopu, odnosno, iako je riječ o potpuno različitim programima potpuno različitih proizvođača, ovaj program nakon instalacije postaje jedan od photoshop fi ltera i pri njegovom odabiru u fi lter izborniku otvara se program u obliku novog prozora gdje možemo po želji i ukusu mjenjati svojstva fotografi ji ili odabrati neku od ponuđenih kombinacija. Slično funkcionira i opcija HDR Toning od samog Photoshopa. Kako bi rezultati bili zadivljujući i djelovali prirodno, ne smije se pretjerivati ni sa jednom od mogućnosti. Ponekad je potrebno uložiti i više vremena u isprobavanje pojedinih opcija kako bi rezultat bio zadovoljavajuć. HDR toning nije prigodan za svaku fotografi ju, odnosno na nekima od njih neće pasati nikako dok će na drugima bitno popraviti situaciju. Ukratko, za uspješno korištenje ove opcije potrebno je i spretnosti, ali i sreće.

13

5. GREŠKE KOD HDR-a

Greška br.1 – previše bojaNebi trebalo saturirati više od jedne od primarnih boja, to nije niti dobro niti nužno. Kao što znamo, šarenica je sastavljena od čunjića i štapića. Vršila su se mnoga istraživanja u praćenju ponašanja očiju, kako bi se uspostvilo što ljudske oči čine (kako se ponašaju) gledajući boje. Uspostavilo se da saturirane boje privlače pogled, ali pri tome čunjići „izgaraju“ i umaraju se, odnosno teško im je gledati saturirane boje kroz dulje vrijeme. Kada čunjići pregore, oni se miću kako bi se odmorili, a to traje nekoliko mikrosekundi.Pri obradi se treba fokusirati na samo jednu od triju glavnih primarnih boja.

sl. 9

sl. 10

14

Greška br. 2 – šuma i džunglaFotografi je džungle ili gustog drveća ne treba obrađivati HDR tehnikom jer to jednostvno ne funkcionira iako bi netko mogao pomisliti suprotno. Iz nekih razloga uvijek dolazi do stvaranja žestokih „heavy“ područja oko drveća. Netko bi mogao pomisliti da HDR pomaže pri isticanju svijetla i osjećaja kao da se zaista nalazimo u tom ambientu, ali nažalost nije tako.Jedini primjeri kada se uspjevaju dobiti važeće „tree-heavy“ fotografi je jest u slijedećim uvijetima:1)Kada se izdvoji jedno ili dva najzanimljivija drveta2)Kada prizor ne izgleda prenatrpan3)Kada boje izgledaju prirodne i stvarne.4)Kada se koristi sunce u pozadini ili u prednjem planu, ili se koristi sunčevo svijetlo na interesantan način.Zelena boja u HDR obradi može izgledati lažno. Kako bi to popravili, u Photoshopu pod Hue/Saturation treba smanjiti saturaciju žute boje. Zvući protuintuitivno, ali zaista i jeste tako, jer „previše zeleno“ je u stvarnosti „previše žuto“. Taj problem pod danjskim svjetlom izgleda „zelenije“ jer je biomasa translucentna, a sunčeva svijetlost joj daje žučkastu boju.Koristeći širokokutne leće, bambusova šuma dobiva osijećaj zatvaranja, te postiže cijeloviti izgleda fotografi je.

sl. 12

sl. 13

15

Greška br. 3 - lokalizirani Halo (krug svijetla)Promatrajući Luminosity Slider u Photomatixu, što ga više primičemo na desnu stranu manji halo efekt dobivamo. Pomaže i Clean up u Photoshopu nakon obrade HDR-a.Algoritam čini najbolje što može kako bi napravio puno „slika u sklopu slika“. Algoritamsko čiščenje fotografi ja čini to da blago različita područja čini puno različitijima. Iz primjera vidimo da je drvo malo tamnije od pozadine, a učinio ga još tamnijim o pozadine time što je posvijetlijo područje oko njega. Dakle, solucija leži u tome da se primjeni „clean up“ u Photoshopu.Ova fotografi ja ima i drugih grešaka, kao prevelika saturiranost i previše žuto drveće.Primjećujemo kako je prednja planina tamnija od one iza, te izgleda prihvatljivo. Efekt se postiže tako da remiks HDR rezultata spojimo sa jednom od originalnih fotografi ja. Možemo primjetiti da slika ispod nema „Halo“ na plavome nebu, što je jedna od najčeščih pogrešaka. U tome slučaju potrebno je praviti remiks -1 eksponiranja, kako bi plavi tonovi izgledali bolje.

sl. 14

sl. 15

16

Greška br. 4 - prljavo cvijećeMožemo HDR-irati cvijeće, ali ne na dijelovima cvijeta koji su bijeli, sjajni ili svilenkasti.Predlaže se maskiranje, jer je to proces u kojem se može kominirti remiks HDR rezultata zajedno s originalnom fotografi jom.HDR ima tendenciju ugroziti bijelo-roza cvijetove trešnje potamnjivanjem i izostatkom boje. Preporuća se remiks sa originalnom fotografi jom kako bi elementi izgledali čisto i i bez primjesa kod boje i tona.

sl. 16

sl. 17

17

Greška br. 5 - gubljenje osjećaja bojeOkidanje na većem ISO-u pri dobivanju manje refl ektirang svijetla podsjeća na originalnu fotografi ju, i garancija je da će biti refl ektirano u fi nalnoj fotografi ji.Ponekad se toliko dajemo u HDR obradu da krajnja fotografi ja više ni ne podsjeća na original.Boja u scenu uz HDR može postati gora time što površina podiže refl ektirane boje, što se onda re-refelktira na ostale površine. To primijećujemo kod previše žutih interijera, gdje vruća svijetla sve čine pre naranđastim ili prežutim, nego što to u stavrnosti jeste.Velika brzina okidanja može pogoršati taj problem. Kako bi to izbjegli, potrebno je smanjiti brzinu okidanja i povećati ISO.Saturation Slider u HDR programima ponekad može previše obojati oblake. Kako bi to izbjegli, preporuča se korištenje programa Photomatix, te nakon toga prmjena korekcije (uključujući korekciju boje oblaka) pomoću remiksiranja sa jednom od originalnih fotografi ja.Fotografi ja ispod ugrožava plavu boju oblaka pri obradi, tako da je bilo potrebno ubaciti njihovu originalnu bijelu, kako bi izgledali realistično.

sl. 18

sl. 19

18

Greška br. 6 - rana obradaPonekad je bolje sačuvati neke od svojih najboljih fotografi ja, i pričekati par godina prije nego što ih se obradi.Prosječnim baratanjem tehnikom može rezultirati upropaštavanjem nekih od najboljih fotografi ja.Fotografi ja ispod: previše tamni oblaci, previše žestok HDR, i white-points problemi.Autor je sliku napravio par godina prije dana obrade, kada je njegovo znanje poprimilo pozamašan stupanj.

sl. 20

sl. 21

19

Greška br. 7 - ljudi sa nezdravim izgledomNe preporuča se HDR-irati ljudsku kožu jer nikad ne ispadne dobro.Kao što možemo vidjeti, na slici 22. sve drugo izgleda dobro. Možemo vidjeti da HDR koža ne samo da izgleda prljavo, već ima malo i zeleni ton te blista na vrhu.Samo ponekad, kada koristimo HDR tehniku na iris rezultat može izgledati interesantno, ali nigdje drugdje, a uspijeh ovisi o velikoj količini uvijeta.Slika 23. ima sve u HDR-u izuzev tona kože indijskog dječaka. To pomaže u isticanju bogate teksture okoline, bez da mu lice izgleda čudno i išarano.

sl. 22

sl. 23

20

Greška br. 8 - tamni oblaci na danjem svijetluAko radimo tamne oblake u HDR-u, sigurno je da u sceni neće biti plavog neba.Nemoguće je imati sunčano nebo, plavo nebo, i u istom crno tamne oblake. Takve scene su nemoguće. Ako želimo imati tamne oblake na našoj fotografi ji, budimo sigurni da i cijelo nebo bude oblačno. To mu podiže kredibilitet. Preporuča se da oblaci ne budu čisto crne boje, nego tamno sivi. Oči promatrača će se imedijatno „podesiti“ na tamnije stvari na nebu.Standardna HDR obrada će uvijek previše potamniti oblake. Slika 24. pokazuje da na vrhu, pola fotografi je ima HDR obradu „in force“, pa primječujemo jake teksture i boje. Oblaci na vrhu su napola HDR, nakon što su prošli jako remiksiranje sa -1 eksponiranje iz sastavnog dijela fotografi je.

sl. 24

sl. 25

21

Greška br. 9 - prljava bijelaTeško je u HDR-u postići bijeline sa čistim izgledom. U Photomaxu se to postiže tako da uz „ghosting“ alat selektiramo određeno područje, i tada odabiremo eksponiranje koje ćemo koristiti na tome mjestu.Možemo korigirati HDR greške u Photoshopu, tako da napravimo remiks HDR verzija sa originalnom fotografi jom u kojoj nebo izgleda čisto.U inicijalnoj obradi slike, sunce je izbacivalo prljavu boju. To nije dobra „slider“ situacija, preporuča se korekcija uz uporabu originalnog sunca.

sl. 26

sl. 27

22

Greška br. 10 - Halo na plavom nebuPotrebno je1)Izmaknuti lumonosity bar daleko na desno2)Remiksati fi nalni HDR sa jednom od originalnih fotografi ja u Photoshopu. Maskirati u plavome nebu jer izgleda najbolje.3)Nije preporučljivo napraviti fotografi ju sa čistim plavim nebom. Bolje je vratiti se na to mjesto u vrijeme zore, zalaska sunca ili sumraka. Različite boje i leveli svijetla na nebu će sakriti Halo efekt.Slika 29 pokazuje kako na efi kasan način riješiti probem Halo-a na plavome nebu. Prisutne su dvije glavne strukture. Ova na lijevo nije problem zbog dijelomično obojenog neba i oblaka koji se nalaze iznad. HDR algoritam je okupiran raznim tonivima i sijenama, ali na desno vidimo jasno plavo nebo. Kako bi to popravili, moramo nježno remiksati originalnu fotografi ju koja ima istu vrstu plave boje, koja je zajedno pomiješana sa lijevom stranom fotografi je.

sl. 28

sl. 29

23

6. KREATIVNE MOGUČNOSTI I UPOTREBA

Kada je riječ o upotrebi i kreativnim mogućnostima kod HDR fotografi je, nema nekih posebnih pravila. HDR tehniku možemo upotrijebiti kako za dobivanje fotografi ja koje djeluju sasvim prirodno do pa sve do sasvim nadrealnih prizora. Samim programima za spajanje fotografi ja u HDR teško je postići željeni efekt, u većini slučajeva pomoću njih možemo dobiti samo idealno eksponiranu fotografi ju sa malo naglašenijim kon-trastom.Istu tu fotografi ju potrebno je dodatno doraditi u nekom od programa za naknadnu obradu fotografi je, kao što je photoshop. Fotografi ju Prvo možemo otvoriti u Adobe-ovom Camera Rawu gdje joj možemo dodatno naglasiti kontrast, popraviti white bal-ance, malo posvjetliti ili potamniti fotografi ju, naglasiti ili prigušiti boje, sakriti šum itd. Zatim se s fotografi jom moramo malo poigrati u photoshopu kombinirajući layere. Također, HDR efekt možemo dodatno naglasiti fi lterima koji služe za stvaranje HDR-a iz jedne fotografi je, no zašto ih ne bismo primijenili i na pravom HDR-u? Mogućnosti je mnogo, i jedino što je bitno jest ne posustati nakon prvog neuspjeha. Gotovo niti jedna od mnogobrojnih HDR fotografi ja koje svakodnevno viđamo na internetu nije rezultat samo spajanja triju različitih fotografi ja u Photomatixu ili nekom drugom programu, to je samo prvi korak. Kod većine je sasvim sigurno riječ o dodatnoj obradi. Ipak, i pri prvom koraku možemo postići dosta „nabrijanu“ fotografi ju no u većini slučajeva rezultat će popratiti pojave poput pretjerano naglašenog šuma pa ćemo i u tom slučaju fotografi ju morati dodatno doraditi. Pri svemu tome potrebno je paziti da ne pretjeramo, jer granica između zadivljujuće fotografi je i neukusnog kičastog uratka mnogo puta je vrlo tanka. Iako je HDR fotografi ja asocijacija na nešto s jako izraženim kontrastom i oštrinom de-talja, kreativne mogućnosti programa za izradu HDR-a dozvoljavaju autorima različite efekte od super oštrih slika do onih sa zamućenim sjenama, svijetlim dijelovima ili detaljima, ovisno koji alat upotrijebimo na koji način. Isto tako, ako spremimo postavke primijenjene na jednoj fotografi ji te ih apliciramo na drugu, primijetit ćemo da vrlo često postavke koje su od jedne HDR fotografi je napravile vrhunski prizor, na nekoj drugoj HDR fotografi ji neće izgledati nimalo dobro. Svaki motiv i svaka HDR fotografi ja za-htjeva jedinstveni recept zato je potrebno igrati se i isprobavati.Što se tiče upotrebe HDR fotografi je, ona može biti vrlo efektna u reklamne svrhe. Bilo koji motiv snimljen ovom tehnikom izgledati će mnogo bolje nego ako se snimi na klasičan način, a vrlo lako možemo dobiti prekrasne slike inače mračnih interijera samo uz pomoć stativa i fotoaparata, bez potrebe za profesionalnom rasvjetom.

24

7. NAŠI PRIMJERI HDR FOTOGRFIJA

25

26

27

28

29

30

31

32

8. ZAKLJUČAK

Iako je riječ o na prvi pogled jednostavnom postupku u 2 faze, HDR fotografi ja je mno-go više od toga. Kako bismo došli do zadivljujućih fotografi ja potrebno je znanje, trud, kreativnost, upornost, a pomalo ulogu igra i sreća. Nije svaki motiv “rođen” za ovu vrstu fotografi je, ponekad rezultati neće biti onakvi kakve smo željeli ili očekivali, no uvijek se možemo još malo više potruditi. Poznavanje Photoshopa i ulaganje vremena u isproba-vanje ali i pravilan izbor motiva ključ su ka boljim rješenjima. Ponekad su vremenske prilike takve da HDR nije niti potreban, već je dovoljno “klasično” snimljenu fotografi ju samo malo doraditi. Pri obradi svakoj novoj fotografi ji treba pristupiti na drugačiji način, primjeniti drugačije efekte, jer svaki motiv a time i svaka HDR fotografi ja - je drugačija, odnosno ne postoji jedinstveni “recept” koji vrijedi za svaku fotografi ju jednako.

33

9. LITERATURA

1. David D. Busch, Mastering SLR Photography, Thomson Course Technology PTR, a division of Thomson Course Technology, Boston 2005.

2. Pete Carr, Robert Correll, HDR Photography Photo Workshop, Wiley Publishing, Inc., Indianapolis, Indiana, 2009.

3. Rick Sammon, HDR Secrets For Digital Photographers, Wiley Publishing, Inc.,Indianapolis, Indiana, 2010.

4. D. Barić, HDR magija, VIDI, 141/2007.

5. Trey Ratcliff - Top 10 mistakes in hdr processing and how to fi x them - 2010. - StuckInCustoms.com/eBook