Gurvitch - Problemi Sociologije Spoznaje

Naslov originala

TRAITEDE

SOCIOLOGIEPublie sous la direction de

G E O R G E S G U R V I T C HTome II

Seconde edition PRESSES UNIVERSITAIRES DE FRANCE

PARIS 1963

Prtvtia A L K A K I L J A N

VrtdnikDr J O S I P U P A N O V

SOCIOLOGIJARedaktor

Georges Gurvitch

DRU G I SVEZA K

VI - Pfoblemi politike sociologije

V II VIII - Sociologija tvorevina civilizacije (njezine glavne grane)

IX - Problemi kolektivne psihologije i drutvene psihologije

X - Problemi odnosa izmeutakozvanih arhajskih drutava i historijskih drutava

N A P R I J E D

1 9 4 0 - 1 9 6 6

D RU GO P O G L A V L J E

Napisao Georges G U R V IT C H profesor na Sorboni

Meu tvorevinama civilizacije koje uvruju veze unutar drutvenih struktura, globalnih i parcijalnih1, spoznaja igra veoma vanu ulogu. Prema tome, sam se od sebe namee problem sociologije spoznaje i prouavanje preobraaja uloge saznavanja u razliitim tipovima drutvenih struktura. I zaista, sociologija spoznaje u izvjesnom je pogledu isto tako stara kao i sama opa sociologija. Meu- tim, ona je u svom razvoju nailazila na ozbiljne potekoe i u ovom je asu u zastoju unato neospornom zanimanju to ga i dalje pobuuje i to zbog toga to se sukobila sa dvije vrste zapreka. To su:

a ) Prekomjema pretencioznost sociologa koji su se nadali da e na sociologiji moi zasnivati svoju filozofiju spoznaje ili su bar vje- rovali da e s pomou sociologije spoznaje uspjeti saznavanje osloboditi svih veza s dmtvenim okvirima i na taj nain prevladati njegovu otuenost.

b ) Tvrdokorne predrasude filozofa koji su odricali mogunost postojanja kolekiivn ih spoznaja i iskustava i smatrali a sviko socioloko sagledavanje spoznaje ponitava njezinu valjanost i pretvara je u obian epifenomen stvamosti.

Sudbina sociologije spoznaje ovisi o prevladavanju tih pretenzija i tih vrsto ukorijenjenih predrasuda. Time smo se rukovodili i kod sastavljanja plana za ovo poglavlje. Najprije emo dati historijsko- kritiki pregled glavnih shvaanja soeiologije spoznaje, pregled koji nipoto ne smatramo potpunim nego u njemu namjemo obrau- jemo samo odabrane autore. Zatim emo sistematski prikazati probleme onako kako ih mi shvaamo.

I. HISTORIJSKO-KRITIKI PREGLED

Svi osnivai sociologije bavili su se sociologijom spoznaje: Au- guste Comte, njegovi protivnici Proudhon i Marx (koji se ni meusobno nisu slagali), njihov pretea i zajedniki inspirator Saint-Simon

1 Usp. I sv. ove Sociologije, str. 228 i dalje.

PROBLEMI SOCIOLOGIJE SPOZNAJE

8*

116 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJE

(u polemici s Condorcetom). Isto je tako bilo, samo u drugaijem obliku, i sa slijedeom generacijom: Durkheim i Levy-Bruhl takoer su se posveivali toj grani sociologije, samo svaki od njih na svoj nain. Tako je teren bio temeljito raien kada su Max Scheler, Karl Mannheim i Pitirim Sorokin dbjavili svoje radove koji su u drugoj etvrtini X X stoljea naroito privukli panju na sociologiju spoznaje. Razrada suvremene teorije o drutvenim simbolima2 i teorije0 odnosima izmeu drutvenih struktura i tvorevina civilizacije mo- rala bi, u naelu, pridonijeti proirenju tog podruja i jo vie pro- dubiti tu vrstu istraivanja. . .

Kritiki historijski prikaz sociologije spoznaje zapoet emo ana- lizom Condorcetovih radova. U svom uvenom djelu E squisse d un tableatfr-Jtistorique du progres de VEsprit humain, 1795, on saeto iznosi optimistika i intelektualistika vjerovanja stoljea prosvijee- nosti i tvrdi da izmeu drutvene stvamosti i sistema spoznaja postoji savrena podudarnost. Po njegovu miljenju, ta se podudamost namee sama od sebe a da se pri tom ne pojavljuju nikakvi problemi: napredak Ijudskog duha, napredak spoznaje, napredak nauka (tehnika je samo primjena nauke) i napokon napredak ljudskog dmtva predstavljaju tek jedno jedinstveno kretanje. injenica dajespo- znaja dmtveni fenomen nipoto ne dovodi u pitanje njezinu istinitost, je r se drutveni okviri temelje u potpunosti na razumu; razum1 dmtvo su identini. Unato tome Condorcet tvrdi da napreak spoznaje ima pnmat pred drutvenim napretkom . . .

Taj primat osporava Saint-Simon, koji se odluno suprotstavlja Condorcetovu racionalistiSRSffi 'iealizmu. Poto je ustvrdio da u svim vremenima i kod svih naroda nalazimo stalnu podudarnost izmeu drutvenih ustanovaTleja (Ihustrie sv. III , 1818), on preci- zira da je sposobnost i ovjeka i drutva i na duhovnom i na materijaffiom podmju jednaka (Le catechism e des industriels, 1823 1824). Kolektivni napor to ga prouava nauka o ovjeku ili dmtvena fiziologija (to jest sociologija) izraen je i u proizvodnji materijalnih dobara razliitim oblicima rada i u proizvonji naina a- znavanja i ocjenjivanja (moralne doktrine) (La science de lhom m e, 1813). Poimence, vojnikim reimima (osvajanje, ropstvo, kmetstvo, zemljoradnja itd.) odgovara teoloka spoznaja, dok industrijskim reimima odgovara telmika spoznaja, a nauna je spoznaja jedan od njezffiih manje vrijednih i podreenih elemenata. Dmtvena fiziologija, to jest prouavanje dmtva u djelovanju, mora pratiti us- poredan razvoj i meusobno proimanje naina materijalne proiz- vodnje i sistema spoznaja, koji su amo parcijalni vidovi re&na ili, kako bismo mi danas rekli, tipova dmtvenih struktura3.

Nasuprot Saint-Simonovoj suzdrljivosti i realizmu, Auguste Com- te gotovo neprikriveno zastupa tezu da je snoznaia kadra stvarati dnitvene. nl^virp- on se na taj nain upadljivo pribliava Condorcetu

2 Usp. op. c it., str. 177 i dalje.

3 Usp. sv. I ove Sociologije, str. 42 i dalje.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 117svojim nepopravljivim scijentizmom4, to jest svojim uvjerenjem da je paupa sppznaja po_svojoj biti superioma. svim ostalim vrstama spoznaje. U isti mah, Comteovo shvaanje otkriva nam dva vida njegove misli: s jedne strane, on sociologijom spoznaje eli samo opravdati pozitivizam, dakle svoj unaprijed stvoren filozofski stav; s druge strane, ta grana sociologije, koja se kod Comtea, uostalom, izje- nauje sa sociologijom kao takvom (njegov uveni zakon triju sta- dija), po njegovu je miljenju kadra da zamijeni epistemologiju. Osim toga, Comte smatra da svaku drutvenu statiku i svaku diu- tvenu dinamiku obiljeavaju specifine manifestacije znanja svoj- stvene odreenom poretku odnosno razvoju i prema tome sutinski povezane s drutvenim biem; ali on odmah zatim bez ustruavanja tvrdi da se u asu kad je pozitivni stadij dostignut, spoznaja (u obliku pozitivne filozofije i razliitih nauka) odvaja od drutvenih okvira i ovlaava n jim a . . . Tako u Comteovoj misli susreemo, samo u naroitom viu, vecinu slabosti i zabluda koje su povezane za- ? jedno, ili svaka za se pptereivale kasniji razvoj sociologije spoznaje, jo i onda kad su pozitivistika sociologija i filozofija ve oda- vna bile naputene. . .

U X X stoljeu austrijski fdozof Je*ia i :sv o ja tao je autorstvo termina sociologija spoznaje. Meutim, on je samo pod taj novi naziv svrstao itavu jednu epistemologiju kojom je pokuao izmiriti neokantizam i pozitivizam^. po njegovu miljenju, liudska ie spozna4a nainriie iskliuivo k olektivni zato je .ograiLiem m diutvene oKyi- re kniima odgovara. Kasnije se spoznaja sve vie povezuje s indiviu- alnom u5ijm c ^ a ja se od mitologije i time se postavlja problem hjezine objektivne vaijanosti-JMa kraju spoznaja vie nije ni kolektivna ni individualna nego postaje ovieanska: njezina valjanost tada postaje openita, je r jo j kao okvir slui itav ljudski rod. Oito je da je Jerusalem najprije preuzeo od Kanta shvaanje o univerzal- nosti sudova kao kriteriju istinitog znanja, a zatim pokuao taj kriterij zasnivati na drutvenoj stvarnosti umjesto na transcendental- nim oblicima. Uostalom, sociologija na koju se on poziva vie je nego sumarna, je r jo j je stvarni kolektivni ivot potpuna nepoznanica: ona ne zna ni za njegova protivurjeja, ni za borbe izmeu raznih Mi, grupa, klasa i globalnih drutava (ukljuujui i meunarod- na drutva), ni za sloene odnose izmeu pojedinaca i drutvenih okvira, izmeu drutvenih okvira (ak i najirih) i ovjeanstva (koje je u stvari samo ideal interpretiran na razliite naine). Takvo shvaanje sociologije spoznaje samo zabauruje i probleme sociologije spoznaje i probleme epistemologije.

Radovi sociologa u pravom smislu (koji su sebe, po nekim svojim pogledima, smatrali Comteovim uenicima), Durkheima i Levy-Bru-

4 Meutim u tom scijentizmu nema nieg naturalistikog, on je vezan uz borbeni hu- manizam. U vezi s t n usp. Jean lA C RO IX, (La sociologie d Auguste Comte, 1956), kao i m oja umnoena predavanja: A. Comte, K a rl Marx et H . Spencer (C . D. U, 1957) i I sv. ove S o ciologije, str. 50 i dalje.

3 Usp. njegove studije: Soziologie des Wissens u asopisu Zukunft, 1909, i Die So- ziologische Bedingtheit des Denkens und der Denkformen u djelu Versuche zu einer Sozio- togie des Wissens, objavljenom 1924. godine, urednik Max SCHELER, str. 182207.


hla (kao i Durkheimovih nastavljaa Graneta, Maussa i Halbwachsa) neosporno su bili daleko plodniji za sociologiju spoznaje. Suprotno od Comtea i mnogih drugih mislilaca, Durkheim ne smatra da je zbog uraslosti spoznaje u drutvenu stvarnost dovedena u pitanje valjanost saznanja. On ne nastoji otkriti opi zakon drutvenog razvoja spoznaje, a u isto vrijeme ne priznaje da je pozitivistika filozofija temelj sociologije spoznaje. Za njega je vano da su ak i tako aps- traktne ideje kakve su ideja vremena i ideja prostora u svakom tre- nutku svoje historije usko povezane s odgovarajuom drutvenom strukturom (Quelques formes primitives de classification u An- nee sociologique, 19011902). Pa jo i vie: logike kategorije drutvene su na drugu potenciju . . . One su tvorevina drutva ali osim toga razliiti vidovi drutvenog bia sainjavaju njihov sadraj. . . Kategorija vremena temelji se na ritmu drutvenog ivota; materijal za kategoriju prostora predstavlja prostor to ga zauzima drutvo; kolektivna je snaga stvorila prototip pojma djelotvorne snage, bitnog elementa kategorije uzronosti..". Pojam totaliteta samo je apstrak- tan oblik pojma drutva. (Les form es elem entaires e la vie religieuse, 1912, str. 628630). Distinkcija izmeu osjetu dostupnog i razumu shvatljivog, izmeu materije i oblika, izmeu aposteriornog i apriornog, izmeu osjeajnosti i razuma, odgovara, prema Durkhei- movu shvaanju, distinkciji izmeu pojedinca i kolektiva. Osim toga, njega naroito zanimaju izvori filozofske spoznaje i naune spoznaje. On smatra da one obje vuku korijenje iz religije i prema tome iz ko- lektivnoga. Jer religija je kolektivna i po svojoj vanjskoj manifesta- ciji (kultu) i po svom sadraju (sublimacija drutva koje samo sebe oboava kao boga).

Lako je uoiti neke slabosti Durkheimove koncepcije. Istai emo one najglavnije: Durkheim se nadao kako e sociologija pomoi epistemologiji da razvije socioloku teoriju spoznaje (Les form es ele- m entaires de la vie religieuse, str. 1828), a nije primjeivao da po- lazi od napola kantovske a napola hegelovske filozofije koju je bio preuzeo od svog prijatelja filozofa Hamelina: tako je zapao u neki kako se sam izrazio hiperspiritualizam, jer je poistoveivao razum s drutvom, a pri tom su mu ostale nepoznate unutranje na- petosti i suprotnosti drutva, naroito borba klasa; takvo gledanje dovelo ga je dotle da je kolektivni karakter neke spoznaje smatrao filozofskim dokazom njezine istinitosti; on nije razlikovao vie vrsta spoznaje (imao je u vidu samo filozofsku i naunu spoznaju i, moda, perceptivnu spoznaju vanjskog svijeta); suvie je iskljuivo usmjerio svoju panju na genetiki dio sociologije spoznaje; on je ak i u odnosu na arhajska drutva pretjerano isticao injenicu da spoznaja reproducira u slikama morfoloku sredinu drutvenih struktura (jer su uzajamni odnosi izmeu morfoloke sredine i perceptivne spoznaje vanjskog svijeta u stvari mnogo sloeniji no to je on to pretpostavljao a da ine govorimo o ostalim vrstama spoznaje). Ipak, u svojoj biti Durkheimovo shvaanje sociologije spoznaje u mnogo je veoj m jeri relativistiko no to se to na prvi pogled ini.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 119

S jedne strane, priznajui da mogu postojati razliiti stupnjevi trans- cendentnosti i imanentnosti kolektivne svijesti, on preutno usvaja miljenje da je, u ovisnosti o tipovima drutva, odnos izmeu poj- movnog i osjetilnog elementa spoznaje podloan mnogovrsnim pro- mjenama. S druge strane, on napominje da se i sam odnos izmeu tipova drutvenih struktura i spoznaja mijenja, je r se u te odnose uplee i trei, humani element, koji ih moe preobraavati. Sve u svemu, osnovna slabost Durkheimovih analiza nije zapravo neosta- tak relativizma nego nedostatak diskontinuizma.

Lucien Levy-Bruhl za razliku od Durkheima uvjereni diskonti- nuist i antievolucionist u svojim brojnim radovima o primitivnom mentalitetu napisanim izmeu 1912. i 1938. godine prouavao je sistem spoznaja koji odgovara tipu takozvanog arhajskog drutva. U tom sistemu spoznaja on nije traio ni izvore filozofske spoznaje ni izvore naune spoznaje civiliziranih drutava. U svojim najznaajni- jim djelima on je pokuao dokazati da se perceptivna spoznaja vanjskog svijeta a isto tako i spoznaja Ja , Drugog i Mi (definicija tih pojmova nalazi se u nastavku ovog poglavlja, paragraf II) kod primitivaca bitno razlikuje od naih spoznaja. Svoje je shvaanje te- meljio na injenici da primitivci ive u fizikom i u drutvenom svijetu koji se ne moe usporediti s fizikim i drutvenim svijetom civiliziranih ljudi. Poto je pokazao da u arhajskim drutvima umjesto zakona formalne logike to ih mi priznajemo vrijedi zakon mistinog uestvovanja zasnovan na afektivnoj kategoriji natprirodnog, on je istakao da su svijest o vremenu i prostoru, kategorija uzronosti, shvaanja Ja , vanjskog svijeta i drutva, a napokon i sami doivljaji neposrednog iskustva u oba sluaja sutinski razliiti. Na


mnogo prije Lintona i Kardinera6, otkrio da ovjekova linost ne ostaje istovetna u razliitim drutvenim strukturama, Levy-Bruhl dokazuje da iskustvo to ga ima Ja, Drugi, Mi i drutvo nije jednako u oba tipa struktura koje on suprotstavlja jedan drugome. Na primjer, linost primitivaca mnogo je snanija od nae zahvaljujui njihovim mistinim pripadnostima, ali je ona zato mnogo manje izdife- rencirana. Isto tako, kod njih Drugi obuhvaa i ivotinje, a Mi ukljuuje i mrtve i ive. U djelima Le surnaturel et la nature, 1931, La my- thologie prim itive, 1935, i L experience m ystique et les sym boles chez les prim itifs, 1938, Levy-Bruhl ukazuje s jedne strane na to da iskustvo primitivaca moe biti u veoj i u manjoj mjeri mistino odnosno racionalno i da se prema tome moe razlikovati i priroda njihove logike; s druge strane, on istie da je njihovo neposredno iskustvo bogatije od naega, jer je jaae sputavano racionalnim konceptuali- zacijama.

Neposredno iskustvo primitivaca predstavlja izravno afektivno doivljavanje bia, jer uestvovanje kod njih nije zakon nego nain djelovanja i podvrgavanja djelovanju. Simboli nisu samo naini izraavanja nego su prvenstveno sredstva uestvovanja. Na temelju tih zakljuaka Levy-Bruhl u svojim Carnets posthum es, 1949, razlikuje vie vrsta >>uestvovanja7(^a) mistine pripadnosti; b ) dvostru- ku ili mnogostruku nazonost; c j simbole; d ) uestvovanje pojedinca u svojoj grupi i obrnuto; e) uzajamno uestvovanje grupe i njezina totema; f ) uzajamno uestvovanje grupe i njezinih predaka; g) uzajamno uestvovanje grupe i tla, itd. Jasno je da te razliite vrste uestvovanja nisu u jednakoj mjeri mistine, a to potkrepljuje utvr- enu injenicu da je u iskustvu arhajskih drutava intenzitet afek- tivne kategorije natprirodnoga promjenljiv. Sva su ta zapaanja pri- premila teren za zakljuak to ga Levy-Bruhl sam nije dospio izvesti na temelju svojih neumornih istraivanja i analiza: ne postoje samo dva kolektivna mentaliteta, dvije logike i dva neposredna odnosno konstruirana iskustva. Toliko ih ima koliko ima tipova globalnih a esto ak i parcijalnih drutvenih struktura.

Levy-Bruhlov prinos dananjoj sociologiji spoznaje ne sastoji se samo u tome to je on na primjerima oevidno pokazao da postoji sukob izmeu razliitih sistema spoznaja koji odgovaraju razliitim tipovima drutava; on ukazuje_i na suparnitvo izmeu vie vrsta spoznaje unutar istog drutvenog okvira (perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, spoznaja Drugog i Mi, tehnika spoznaja, mitoloko-koz- mogonijska spoznaja itd.), a isto tako i na to da unutar istovrsne spoznaje mogu prevladavati razliiti njezini oblici (ona moe biti preteno racionalna ili preteno mistina); osim toga treba naroito istai da Levy-Bruhl prua primjer smionog pobornika nezavisnosti sociologije spoznaje u odnosu na svaki apriomi filozofski stav. Upra- vo je zbog toga Levy-Bruhl odbio da bude suac u sporu o filozofskom

* Usp. kasnije, str. 416 i dalje.7 Spomenuli smo ih ve u I sv. ove Sociologije, str. 65.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 121tumaenju njegovih radova koji je izbio izmeu gg. Brehiera i Gilso- na: g. Brehier je tvrdio' da se u sociolokim studijama Levy-Bruhla nalazi potvrda filozofije o stalnom prisustvu mistinoga u svijesti i u iskustvu, a g. Gilson je smatrao da te studije upravo dovode u pitanje takva filozofska gledita. Meutim, Levy-Bruhl je zastupao miljenje da se iz njegovih radova ne smiju izvoditi nikakvi filozofski zakljuci: izvlaenju takvih zakljuaka odluno se protivi ve samo priznavanje postojanja vie vrsta logike, iskustava i spoznaja.

No Levy-Bruhl nije imao vremena da proui korelativne funkcionalne veze koje povezuju razliite sisteme spoznaja i raznovrsne tipove drutvenih struktura i koje se nipoto ne mogu svoditi na mentalitete nego se temelje na meusobno divergentnim totalnim drutvenim fenomenima. Stoga su u Levy-Bruhlovim radovima dole do izraaja neke slabosti:;a^ On je u poetku imao pred oima samo dva tipa drutva, primitivno (ili bolje reeno arhajsko) i civilizirano drutvo, jedno obiljeeno mistinim a drugo racionalnim mentali- tetom. Meutim, on je i sam kasnije uvidio da je to nedovoljno, jer je u sistemima spoznaje otkrio itav niz nijansa i usmjerenosti; jma mnogo tipova totalnih drutvenih fenomena, a razaznajemo ih u prvom redu po njihovim struktUrama, naroito kad je rije o globalnim drutvima; ne postoji jedinstven tip arhajskog drutva nego ve- liko mnotvo razliitih arhajskih struktura a to u jo veoj m jeri vrijedi za civilizirana drutva; Levy-Bruhl je donekle preuveliao mistinost u razliitim tipovima arhajskih drutava a isto tako i racionalnost u razhitim tipovima takozvanih civiliziranih drutava, iako je kasnije postepeno ublaavao taj svoj stav. b ) Osim toga Levy-Bruhl nije uzimao u obzir da unutar razliitih tipova arhajskih drutava razliite vrste spoznaje odgovaraju raznovrsnim grupacijama, jednako kao to se nije obazirao na postojanje klasnih suprotnosti u nekim tipovima civiliziranih rutavav c ) Uz to je Levy-Bruhl podruje sociologije spoznaje ograniio isljuivo na arhajska drutva, a takav stav kao da podrazumijeva hipotezu koju on uostalom nije usvajao da se spoznaja u takozvanim civiliziranim drutvima oslobaa svojih veza s drutvenim okvirima. Takvu je interpretaciju iznio Daniel Essertier (H es form es in ferieures e lezplication, 1927), iu n jo j kao da se nastavljaju predrasude to se vuku od Bacona (idota fo r i) do Pareta i Freuda, predrasude koje svaki drutveni koeficijent spoznaje povezuju s emotivnou i prema kojima drutveni okviri oduzimaju saznanju njegovu istinitost. Levy-Bruhl se priklanjao upravo suprotnim gleanjima ali nije uvijek bio dovoljno na oprezu pa nije uspio predusresti neka pogrena tumaenja koja umanjuju vrijednost njegova znaajnog djela.

** *

Suprotno od sociologije spoznaje koja neposredno ili posredno vue korijen iz Comteove filozofije, Marxova i marksistika sociologija spoznaje povezuje sve probleme to ih promatra s problemima klasne svijesti i s ideologijama razliitih klasa. U izvjesnom smislu


rije je samo o prouavanju jedne od mnogih manifestacija otuenja ovjekova8: otuenja njegova saznanja koje e prestati biti otu- eno kad se ostvari besklasno drutvo. Ujedno, budui da je prema uvenim formulama iz Uvoda u kritiku politike ekonom ije, svijest odreena drutvenim biem a ekonomskom infrastrukturom odreena je ideoloka nadgradnja koja obuhvaa cijelo Ijudsko saznanje, mogla bi se doslovno shvatiti Engelsova teza iznijeta u Anti-Duh- ringu prema kojoj je i sam razum samo ideologija pobjednike buroazije. Tada bi se moglo desiti da se marksistika sociologija spoznaje smatra samo kao rezultat materijalistike epistemologije po kojoj bi svijest bila samo odraz, epifenomen bia. Meutim, takvom simplicistikom tumaenju po kojemu bi, osim toga, marksistika sociologija spoznaje bila potpuno ovisna o epistemologiji, mogli bismo suprotstaviti niz Marxovih tekstova i niz zaokreta i krzmanja u nje- govoj misli.

U prvom redu, pojam ekonomske infrastrukture sadrava u sebi sloen dijalektiki odnos izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa; a u proizvodne snage kao konstitutivni elementi ulaze i tehnike spoznaje i naune spoznaje. Ukoliko se naune spoznaje odnose na egzaktne nauke i naunu politiku ekonomiju, one su is- kljuene iz ideologija. U krajn joj se liniji ne smatra buroaskom ideologijom razum nego utopistiki racionalizam i scijentizam pove- zan s pozitivistikom doktrinom. U tom se sluaju moe opravdano pitati gdje su granice ideologije i kakvi su zapravo odnosi izmeu nje i znanja. U svojim mladenakim djelima Marx je izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa s jedne strane i ideologije s druge strane uklapao realnu svijest i njezine tvorevine (spoznaju, pravo, moral, umjetnost itd.). On je dakle priznavao postojanje neideolo- ke spoznaje. Tada je dakle ideologija, uzeta u pejorativnom smislu, za Marxa znaila isto to i svjesna ili nesvjesna mistifikacija (na pri- m jer religija), iskrivljavanje iz interesa, dogmatska doktrina kojoj je cilj da opravdava, i on ju je samim tim suprotstavljao realnom saznanju. Kasnije se pojam ideologije veoma proirio, to vie to se sam marksizam prikazivao i afirmirao kao ideologija proletarijata, klase koja je pozvana da dokraji svaku podjelu na klase a prema tomu i da ukine sve ideologije. Marksizam se smatra istovremeno ideologijom i veoma izvjesnom stvarnom spoznajom.

Zbog svega toga pojam ideologija zadobio je mnogostruk smisao9. Ideologija moe znaiti: a) nesvjesne ili svjesne iluzije (lane konstrukcije); b ) tumaenja drutvenih situacija sa stajalita vrijedno- snih ocjenjivanja a u irem smislu i sa stajalita zauzimanja stavova; c) doktrine koje su stvorene zato da opravaju ta tumaenja ili te

8 Izraz otuenje ima, uostalom, kod Marxa nekoiiko razliitih znaenja, kao npr. V erselbststandigung (osam ostaljenje oslobaanjem od drutvenoga), V ergegenstdndlichung (opredmeenje ovjeka), Entdusserung (transpozicija), En tfrem u ng (projiciran je i nestaja- n je u projekciji) i napokon E n tw irklichu ng (derealizacija koja je esto kombinirana s m istifikacijom ). Otuenje saznanja Marx ponajee shvaa u ovom posljednjem smislu.

9 Pojedinosti moe italac nai u m ojim radovima: L a vocation actu elle d e la socio log ie , 2. izd., sv. I I , 1963, pogl. X II posveeno sociologiji Karla Marxa, i D ialectique et soc io log ie , 1962, str. 118156.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 123iluzije; d) svaku tvorevinu civilizacije ako ju je stvorila odreena klasa zato da bi opravdala svoj opstanak; e) drutvene ili, u irem smislu, humanistike nauke, izuzevi marksistiku politiku ekonomiju; f ) filozofsku spoznaju, je r ona iskljuuje neposredno provje- ravanje istinitosti; g) religiju, jer je ona lana. Zbog te neodree- nosti pojma ideologije, njezino prouavanje samo po sebi veoma opravdano nije postalo vrsta osnovica nego zapravo smetnja raz- vitka marksistike sociologije spoznaje. Tek onda ako pojam ideologije ofTT-aniimf r^ifl jpdnu zasebnu vrstu saznanja, za koju mi predlaemo nazhCPoIitika spoznaiaj) a koja se esto, iako to ba nije nuno, kristalizira u drutvenim i politikim doktrinama i filozofija- ma moi e sociologija spoznaje imati koristi od tog toliko boga- tog pojma. Pa iako moemo odati priznanje Marxu to je otkrio tu zasebnu vrstu spoznaje, ukorijenjenu dublje od svih ostalih spoznaja u drutvenu stvarnost, ipak treba aliti to je nije znao suprotstaviti ostalim vrstama, izuzevi tehnikoj i naunoj spoznaji, koje je, unato svom neprijateljskom stavu prema pozitivizmu, suvie pri- bliio jednu drugoj.

Ovdje moemo samo ukratko iznijeti razne nedostatke marksistike sociologije spoznaje: marksizam tvrdi da s uspostavljanjem besklasnog drutva nestaje i samog problema sociologije spoznaje; on prouava odnos izmeu drutvenih okvira i spoznaje samo u in- dustrijaliziranom drutvu, iako postojanje klasa projicira i u ostala drutva to je samo po sebi spomo; on na silu povezuje sociologiju spoznaje najprije s humanistikim realizmom a zatim s dijalek- tikim materijalizmom, ime jo j samo nanosi tetu. Tada se sociologija spoznaje ukazuje samo kao potvrda onoga to je ve otprije bilo poznato. Nikakav filozofski stav ne moe biti obavezan za sociologiju: nedogmatska dijalektika predstavlja samo preliminamo pro- ienje i filozofije i nauka. Uostalom, znaenje je pojma materijalizam ovisno o interpretacijama materije u fizici i u kemiji (usp. da- nanje stanje kvantne fizike i rastavljanje materije s pomou atom- ske energije). I napokon, marksistika sociologija spoznaje naivno vjeruje da e u besklasnom drutvu biti prevladano otuenje spoznaje, to jest da e nestati drutveni koeficijent spoznaje. Time je ona obnovila racionalistiku utopiju prema kojoj spoznaja moe ovladati i upravljati dmtvenom stvamou.

Marksistika doktrina poslije Marxa i Engelsa htjela je u prvom redu sociologiiu spoznaje svesti na prouavanje drutvene uraslosti filozofskih doktrina. Y o i e ' m ozd^Tleanoro^m alosl^iu^S^^glavlia te nove cHscipTine, i prije no to se zadre u tu temu, potrebno je veoma temeljito prouiti funkcionalne uzajamne veze izmeu drugih vrsta spoznaje i dmtvenih okvira. S tim u vezi, zanimljivo je napo- menuti da se jedan od najistaknutijih marksista novijeg doba, Georg Lukacs barem u svojoj knjizi G eschichte und Klassenbewusstsein, 1923 sa mnogo nunog opreza ograuje od suvie smionog i prena- gljenog primjenjivanja sociologije spoznaje na povijest filozofije: on naime smatra da bi istraivanje odnosa izmeu doktrina, ili u irem smislu izmeu tvorevina civilizacije s jedne strane i klasne svijesti


s druge strane, moglo zapoinjati pokuajem pronalaenja odgovora na slijedea dva pitanja: koje su take imputacije (Zurechnungs- punkte) pojedinih doktrina, i u kakvim se drutvenim okvirima one mogu nai? Oito je da to traenje moguih taaka imputacije na- zora na svijet (IVeltanschauungen) nije objanjenje uzronom vezom nego traenje funkcionalnih veza. Osim toga Lukacs iznosi da se historijski materijalizam ne moe na potpuno isti nain primijeniti na tipove drutva koji su postojali prije kapitalizma (str. 244245). Op- enitije reeno, vulgarni marksizam shvatio je historijske kategorije kapitalistikog reima kao vjene kategorije, karakteristine za sve prijanje reime i na taj je nain ponovo zapao u zablude kla- sine politike ekonomije (str. 245). Istina je da se u svojim kasni- jim djelima Lukacs nije drao ovih razboritih uputa.

Schelerovu, Sorokinovu i Mannheimovu sociologiju spoznaje moemo smatrati kao razliite reakcije na nedostatke marksistike sociologije spoznaje.

** *

Nama se ini da je Schelerov doprinos najplodonosniji i najorigi- nalniji, iako je neosporno da je Max Scheler bio vie filozof nego sociolog; u stvari, on je prije svega teio za tim da pokae kako pro- mjenljivost perspektiva saznanja, koja je posljedica raznovrsnosti drutvenih okvira, ne dovodi u pitanje ni apriorizam afektivnih vrijednosti i ideja, ni jedinstvenu ljestvicu afektivnih vrijednosti, a napokon ni nepromjenljivi poredak realiteta onakav kako ga je on kon- struirao kombinirajui fenomenologiju i augustinizam (bog, stvarno postojanje pojedinih Drugih i drutvenih okvira, vanjski svijet: i- va priroda i napokon neiva priroda). Meutim, Scheler je naroito naglaavao injenicu da svakom tipu drutva, svakoj grupi, svakoj drutvenoj vezi i svakom razdoblju civilizacije odgovara drugaiji sektor beskrajnog svijeta vrijednosti i logosa a isto tako i specifino sagledavanje poretka realiteta (to znai da bi za poimanje cjeline bila nuna suradnja svih drutvenih okvira i svih pojedinaca).

Na taj je nain Scheler doao do dva otkria koja su od osnov- nog znaenja za svaku sociologiju spoznaje; to je m nogobrojnost vrsta spoznaje, ija teita variraju s obzirom na drutvenu stvarnost, i razliitost intenziteta povezanosti izmeu tih vrsta spoznaje i rutvenih okvira. Sociologija spoznaje shvaena kao jedna od grana naune sociologije treba prvenstveno te dvije teze da preuzme iz njegovih radova Problem e er W issenssoziologie (1. izd., 1924, str, 5146. u djelu Problem e einer Soziologie des W issens) i Die V/issens- form en und die G esellschaft, 1926, iji jedan dio sainjava studija pod naslovom Erkenntnis und Arbeit (str. 233486) a drugi je dio prepravljeno drugo izdanje naprijed navedene studije iz 1924. godine (str. 1229).

Po Schelerovu miljenju, spoznaja (koja pokazuje prije svega tendenciju da bude kolektivna) moe biti definirana kao uestvovanje jedne realnosti u drugoj realnosti, a da pri tom u toj drugoj realno-


sti ne dolazi ni do kakvih promjena (ibid., str. 247). Naprotiv, subjekt koji spoznaje m ijenja se samim tim spoznavanjem. I ovdje moemo razlikovati tri niza vrsta spoznajerttj H errschafts- und Leistungswis- sen (spoznaja ovladavanja i djelotvornosti), koja subjektu omoguava da vri promjene u svojoj sredini u prvom redu prirodnoj i koja se oituje kao spoznaja vanjskog svijeta i kao tehnika spoznaja a isto tako i kao njezina sublimacija u naunoj spoznaji; b) Bildungswissen (kulturalna spoznaja), koja omoguava mijenjanja kolektivnih i individualnih linosti i koja se oituje kao spoznaja Drugog i kao filozofska spoznaja;c) Erldsungswissen (spoznaja oslo- baanja), koja dovodi do spasenja'ili do vieg stupnja mudrosti i koja se oituje kao teoloka spoznaja.

Prema tome, Scheler razlikuje najmanje est vrsta spoznaje, koje bi, s obzirom na njihovu bit i s obzirom na nepromjenljivi poredak realiteta ija uestvovanja one predstavljaju, trebalo rasporediti ovim redoslijedom: 1) teoloka spoznaja; 2) filozofska spoznaja; 3) spoznaja Drugog, individualnog i kolektivnog; 4) spoznaja vanjskog svijeta, ivog i neivog; 5) tehnika spoznaja; 6) nauna spoznaja. Scheler odue iznosi da je neke vrste spoznaje, u prvom redu spoznaju Drugog i tehniku spoznaju, lake osvijetliti sa sociolokog stajalita, a kod nekih vrsta da je to tee, na primjer kod teoloke spoznaje a jo vie kod filozofske spoznaje, ali ipak istie injenicu da ni ovo drugo nije nipoto nemogue izvesti. On tvrdi da naroito podesan objekt za to predstavlja fenomenologija, koja u biu otkriva utjelovljenja biti: tako on pokuava pokazati da postoji uzajamna zavisnost izmeu feudalne strukture drutva i filo- zofskog realizma, izmeu raspadanja tog drutva i nominalizma, izmeu nastupa buroazije i dogmatskog racionalizma, izmeu pobje- de kapitalizma i pozitivizma s jedne strane a novokantovske filozofije s druge strane. Nama se ini da on na taj nain pripisuje sociologiji filozofske spoznaje istovremeno i preveliku i premalenu ulogu.

Tako smo doli do jedne od najslabijih taaka Schelerovih shvaanja. Upravo sociologija spoznaje jasno mu otkriva injenicu da se hijerarhijski poredak vrsta spoznaje m ijenja s obzirom na tipove drutva. On i sam uoava da evropsko drutvo, poslije renesanse a naroito poslije nastupa industrijalizacije, daje prvenstvo tehnikoj i naunoj spoznaji, da je u azijskom drutvu, do posljednjih nekoliko esetljea, imalo prvenstvo Erldsungswissen u vidu vieg stupnja mudrosti ili u vidu teologije, dok je grko drutvo davalo prednost filozofskoj spoznaji. On takoer doputa da razliite klase pa ak i razliite grupe razliito klasificiraju vrste spoznaje. Meutim, on ipak smatra da su ovdje u pitanju samo subjektivni apriorni stavovi svojstveni drutvenim okvirima i civilizacijama pa ak moda i idolima, a ne same biti koje ostaju nepromjenljive! I on pjeva hvalo- spjeve filozofskoj spoznaji, koja je po njegovu sudu utjelovljenje pot- pune nepristranosti saznanja: utjelovljenje istog divljenja, smjer- nosti i razumske Ijubavi prema svijetu bitnostl. Po njegovu je miljenju intelektualna elita kadra da uzdigne spoznaju do tako viso- kog stupnja, oslobaajui je od subjektivnih apriornih stavova i


idola to ih stvaraju drutveni okviri; ta je elita pozvana da ostvari suradnju izmeu svih drutava i svih civilizacija kako bi se mogla rekonstituirati cjelina svih vidova spoznatoga ponovnim uspostavljanjem esencijalnog poretka izmeu vrsta spoznaje.

To je jedna od slabosti koja ograniava domet Schelerove sociologije spoznaje i svodi je u krajn jo j liniji na ulogu smjeme sluavke filozofije i imobilizma, kao to je u srednjem vijeku filozofija postala ancilta theologiae. Samo meusobno suprotstavljanje idola, subjektivnih apriornih stavova i bitnosti vrijedi jedino onda ako se usvoji platonovsko shvaanje bitnosti: inae se sve svodi na distink- ciju izmeu idola-ideologija shvaenih kao zainteresirane, pristra- ne i bar djelomino varljive spoznaje i sistema istinskih simbola ovisnog o promjenljivoj ljestvici vrsta spoznaje prihvaenoj unutar nekog dmtva ili neke gmpe. Mannheim je kasnije, uvodei termin parcijalna ideologija i totalna ideologija, preuzeo od Schelera tu podjelu a isto tako i misao da e intelektualna elita osloboditi spoznaju od dmtvenih okvira (freischw ebende Intelligenz).

Schelerova sociologija spoznaje nije imala prodome snage koju je po svojoj vrijednosti mogla imati da se rijeila svoje dogmatske ljuture i svojih zabluda. U vezi s njima, moemo konstatirati slijedee: u prvom redu, podjela vrsta spoznaje na tri ope kategorije (i same, uostalom, veoma sporne) zakriva njihove osobitosti; zatim, s pravom se moe smnnjati da postoji teoloka spoznaja ili, u irem smislu, Erldsungswissen ( je r je to u stvari filozofska spoznaja usmjerena na umovanje o mistinim doivljajima); osim toga, Scheler br- ka uestvovanje i spoznaju time to iz spoznaje e1iTTimmg nje; dmtveni okviri o koje bi se on htio oslanjati veoma su nejasno odreeni (Lebensgem einschaft, G esellschaft, K olektive Person, Kul- turkreis), jer on ne razlikuje jedne od dragih manifestacije dmtve- nosti, grupe, klase, globalna drutva te ostvarenja i razdoblja civilizacije, a isto tako ni nestmkturalne manifestacije, stmkture i organizacije; i napokon, on posve dogmatski tvrdi da Kultursoziologie ima prvenstvo pred R ealsoziologie i time razbija totalni drutveni fenomen koji je predmet prouavanja sociologa.

*

* *

Ameriki sociolog Pitirim Sorokin, u svom opsenom djelu Social and Cultural Dynamics (New York, 19371941, IIV sv.), pokuao je razraditi sociologiju spoznaje temeljenu na teoriji ciklikih kretanja. On je potanko iznio svoiu Jeoriiu u dmgom svesku tog djela, po- sveenom prouavanju Cfluktuaciia sistema istm&< u ovisnosti od razliitih tipova kulturalnih m ^taEteta koji tvore dmtvenu stvarnost. Olanjao se na pozamanu prikupljenu grau prvenstveno podra- ja povijesti filozofije i nauka a uz to na razliite statistike koje se odnose na irenje doktrina; na temelju toga on je zakljuio da iza razdoblja takozvanih ideate system s ( teoloko-intuitivnih.- sistema) slijed e razdoblja idealistic system s (jactpnalislikih sistgna) kpja opet prglgze. u. razdoblje sensate system s f


nih sistema); po njegovu miljenju to se kretanje ponavlja bez pre- stanka. Osim toga, Sorokin smatra da je prevladavanje naune spoznaje vezano uz sensate sisteme ija sublimacija je tehnika spoznaja , naroito bliska klasi proletarijata.

To je cikliko kretanje za Sorokina jedini nain da se otkriju svi vidovi beskrajnog i neiscrpnog svijeta vjeno trajnih ideja i vrijednosti (takvo je gledanje upadljivo srodno Schelerovim shvaanjima); zato nije nimalo udno to Sorokin, zavravajui svoju sociologiju spoznaje integralistikim credom, priznaje da je skloniji razdoblji- ma ideate sistema a da potcjenjuje razdoblja sensate sistema.

Slabosti Sorokinova gledanja oituju se u slijedeem: on ograniava sociologiju spoznaje iskljuivo na prouavanje filozofske spoznaje, budui da su nauna i tehnika spoznaja za njega samo primjena filozofske spoznaje. Podjela na razdoblja ideate, idealistic i sensate vrlo uoljivo podsjea na Comteovu podjelu na teoloku, me- tafiziku i pozitivnu fazu drutvenog razvoja; ali to je kontizam u obmutom smjeru, jer se prednost daje teolokoj fazi i je r se faze cikliki ponavljaju. I tako kod ovog autora vidimo udnovat kompromis kojeg on vjerojatno nije svjestan, kompromis izmeu Com- teova i Schelerova utjecaja. S drage strane, u nekim je svojim djelima Sorokin naglaavao sloenost dratvene stvamosti (sinteza znaenja, ljudskih aktivnosti i meusobnih zavisnosti te materijalnih sredstava saobraanja); on je isticao postojanje veeg broja klasa i grapa obuhvaenih istim globalnim dratvom; pa ipak, u svojoj sociologiji spoznaje on je dratvene okvire poistovetio s kulturalnim mentalitetima, a kulturalne mentalitete je ponekad definirao sistemima istina, dok bi u stvari upravo te sisteme trebalo sagledavati u njihovoj povezanosti sa stvamim kolektivnim jedinicama. teta je to autor nije jasnije razloio svoje shvaanje drutvene strukture, jer su tvorevine civilizacije (na primjer spoznaja) samo jedan od elemenata te strakture. Ako tome dodamo da veza to je on pokuava uspostaviti izmeu naune spoznaje i senzualizma nije nimalo uvjer- ljiva ni za historiara nauke ni za epistemologa, tada emo uvidjeti da Sorokinova sociologija spoznaje, unato njegovu vrijednom napo- ru da tretiranje tih problema povee s empirikim istraivanjima, nije uspjela izai iz paklenog kruga proroanstava i unaprijed stvore- nih filozofskih stavova koji su ve od poetka bili nametnuti toj grani sociologije.

*

* *

Ako se moe rei da su Sorokinova shvaanja negdje na pola puta izmeu Comteovih i Schelerovih gledita, shvaanja Karla Mannhei- ma predstavljaju tenju za pomirenjem sociologije spoznaje Karla Marxa, Maxa Schelera i amerikog pragmatiste Deweya. Taj se njegov napor temelji istovremeno na Weberovoj verstehende Soziologie i na egzistencijalistikoj filozofiji Heideggera i Jaspersa, koncepcija- ma koje on vie ili manje forsirano pribliava neohegelijanizmu. Vje- rojatno je upravo zbog tog svog modernistikog eklekticizma Mann-

128 SOCIOLOGIJA TVOREVINA CIVILIZACIJEheimova misao, usprkos svojoj oevidnoj nesreenosti, postala tako privlana, naroito u Velikoj Britaniji a jo vie u Sjedinjenim Ame- rikim Dravama10.

Poslije I eo log ije i u topije, djela to ga je najprije objavio na njemakom jeziku, 1929, a zatim ga veoma proirio i preradio za ameriko izdanje 1936, Mannheim je napisao jo nekoliko djela u vezi s problemima o kojima mi ovdje raspravljamo. To su: Mensch und Ge- sellschaft im Zeitatter des Aufbaus, 1935, ameriko izdanje 1940; Dia- gnosis o f our Time, 1943; Liberty, Pow er and D em ocratic Planifica- tion, 1951 (posthumno djelo, je r je on umro 1947). Godine 1952. i 1953, pod naslovom Essays on Sociology o f Knowledge, 1952, i Essays on Sociology and Social Psychology, 1953, bile su objavljene dvije knjige studija, uglavnom ve otprije poznatih. Prva od tih knjiga sadrava veoma vrijedan predgovor Paula Kcsemetija (str. 133), koji daje pregled razvoja i opu kritiku ocjenu Mannheimove misli.

U prvim Mannheimovim formulama o Seinsverbundenheit des D enkens ili povezanosti izmeu m iljenja i bia, u koncentraciji njegove panje na ideologiju i na njezine odnose s drutvenim klasama i napokon u njegovu shvaanju da je socioloko sagledavanje spoznaje karakteristino za nae doba prijelaza i krize, veoma se jasno osjeaju marksistiki prizvuci. Meutim, ukoliko njegova sociologija spoznaje postaje razraenija, utoliko se marksistiki elementi u n jo j sve vie prorjeuju. Tako se Seinsverbundenheit des D enkens pretvara u uzajamnu uslovljenost spoznaje drutvenim situacijama i drutvenih situacija spoznajom. I to u tolikoj mjeri da Mannheimovi posthumni spisi odaju u prvom redu njegov interes za problem uslo- vljenosti drutvenih situacija spoznajom i da su njegova razmilja- n ja ponajee usmjerena na pitanja odgoja (koji treba da dovede do umirujue uzajamne snoljivosti razliitih Weltanschauung-a). Uostalom, ve od samog poetka, tmato svom isuvie kategorinom rjeniku, Mannheim ba ne ide daleko u utvrivanju stvamih veza izmeu spoznaje i drutvene stvarnosti. Zloupotrebljavajui izraz imputacija (Zurechnung), oito pozajmljen od Lukacsa, Mannheim razlikuje tri vrste imputacije: a) imputiranje znaenja skupovima Weltanschauung-a, to se oigledno svodi na sistematizirane interpre- tacije Weltanschauung-a; b) imputiranje tih interpretativnih sistema- tizacija povijesnim razdbljima i situacijama (Fdktizitdtszurechnun- gen); c ) socioloko imputiranje koje bi odreenije otkrivalo odnos izmeu Weltanschauung-a, smjetenih u njihove drutvene okvire, i drutvenih klasa i grupa koje su dio tih okvira. Uostalom, ova posljednja vrsta imputacije veoma je rijetko konkretno odreena u Mannheimovu djelu.

Suprotstavljanje parcijalne ideologije totalnoj ideologiji, distinkcija izmeu relacionizma i relativizma, priznavanje korisnosti to svestranijeg sociolokog sagledavanja spoznaje i napokon teza da freischw ebende Intelligenz inteligencija slobodna u svom kre-

10 Georg LUKACS u svojoj veoma otroj kritici Mannheimove sociologije spoznaje (Die Zerstorung er Vernunft, 1954, str. 500507), ini mi se, ipak pretjeru je kad govori o Man- nheimovoj Wehrtosigkeit i Unfruchtbarkeit, je r je Mannhein bio veiik podstreka ideja.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 129tanju i utjelovljena u intelektualnim elitama ima oslobodilaki karakter, jednom rijei veina postavki to su privukle panju na Mannheimovo djelo predstavljaju (moda i nesvjesnu) transpoziciju izvjesnih elemenata Schelerove sociologije spoznaje transpoziciju temeljenu na posve drugaijoj terminologiji i posve razliitim filozofskim premisama mada je Ma.nn.heim Schelerove postavke veoma otro kritizirao zbog njihova katoliki orijentiranog platonizma. Meutim, nije teko uvidjeti da Mannheimova parcijalna ideologija odgovara Schelerovim idolima a njegova totalna ideologija Schelerovim subjektivnim apriomim stavovima, s jedinom razli- kom to je kod Mannheima taj problem usredotoen na drutvene klase i posebne grupacije. Isto se tako njegov relacionizam suprot- stavljen relativizmu razlikuje od Schelerova samo po drugaijoj in- terpretaciji: kod Schelera je rije o poimanju po sektorima beskrajnog i ujedno nepokretnog svijeta ideja i vrijednosti; kod Mannheima je rije o dinamikom razvoju istine, vrijednostl i svijeta kao takvog; svaki W eltanschauung opravdan je specifinom historijskom i drutvenom situacijom. Ukratko, razmimoilaenje nije na sociolokom nego na filozofskom planu: Platona i svetog Augu- stina Mannheim je zamijenio Hegelom i pragmatizmom, stopljeni- ma zajedno.

Misao da se s pomou sociolokog sagledavanja mogu uskladiti razliiti pogledi na svijet zapravo je bolje obrazloena kod Schelera, je r kod Mannheima bi dinamiki razvoj istine i svijeta (u koji je ukljuena i rutvena stvamost) mogao dovesti ne do izmirenja nego do periodinog eliminiranja formuliranih stavova koji ukidaju jedni druge. Moda upravo Zbog toga Mannheim jo nmogo vie nego Scheler istie tezu prema kojoj je grupa intelektualaca sposobna da se oslobodi svakog utjecaja ne samo parcijalne nego i totalne ideologije, da se izigne nad iborbu klasa, da postane svjesna drutvenog sagleavanja spoznaje i da ga prevazie sintetizirajui istovremeno sva socioloka sagledavanja.

Mannheim tvrdi da je freischw ebende Intelligenz, kad jo j opi od- goj otvori sva obzorja saznanja, kadra da spoznaju potpuno oslobodi uvjetovanosti drutvenim okvirima i da omogui jednosmjer- no djelovanje saznanja na drutvenu stvamost. S pravom je bilo primijeeno da Mannheimovi intelektualci podsjeaju i na Marxov proletarijat, je r on, pripremajui dolazak besklasnog dmtva, jedini moe ostvariti spoznaju neiskrivljenu dmtvenim biem, a istovremeno i na Hegelov apsolutni duh koji kroz sve svoje preobraaje u svijetu ponovo nalazi sebe da bi se vratio u apsolutno. Ali moglo bi se dodati da je Paretova teorija o cirkulaciji elita, koju je Mann- heim vjerojatno preuzeo posredstvom Maxa Webera i Schumpetera, potkrijepila to gledite ije izvore susreemo takoer i kod Sche- lera.

Mannheim u stvari ostaje vjeran tradicionalnom shvaanju da interferiranje dmtvenih okvira dovodi u pitanje valjanost spoznaje; on dijeli miljenje svih onih koji se nadaju da spoznaja ima mogunosti da se oslobodi tog interferiranja bilo u sadanjosti bilo u bu-

9 Sociologija I I


dunosti; jedna od tih mogunosti bila bi njegova sociologija spoznaje. On unato tome smatra da sociologija spoznaje moe dovesti do odreenih epistemolokih posljedica (Ieology and Utopia, str. 257 i dalje). Te su posljedice znalaka kombinacija pragmatizma, hegelijanizma i egzistencijalizma izloena kao socioloka teorija spoznaje. Ve u svojim prvim radovima Mannheim je ideologiju, koja se odnosi na prolost i sadanjost, i utopiju, koja se odnosi na bu- dunost, definirao kao situacionalno transcendentne, to jest ne- prilagoene danom drutvenom stjecaju okolnosti ili danoj drutvenoj strukturi. Kasnije je Mannheim bez okolienja napisao da je spoznaja lana, ako se u izvjesnoj konkretnoj situaciji slui poj- movima i kategorijama koje bi, ako bi bile ozbiljno shvaene, spre- avale ovjeka da se prilagodi specifinoj historijskoj fazi u kojoj ivi (Ideology an Utopia, 1936, str. 85). Na taj nain sociologija spoznaje kao da dovodi do saznanja koje omoguuje ovjeku da se najpotpunije prilagoava stvamim situacijama (stjecajim a okolnosti i strukturama), to bi ujedno bio kriterij istinitosti. Ovdje moemo s pravom postaviti pitanje da li taj zakljuak zaista proizlazi iz sociologije spoznaje, kako bi to Mannheim htio da se shvati, ili je moda bio unaprijed stvoren i uikljuen u sociologiju spoznaje zato da bi kasnije u n jo j bio pronaen kao konani rezultat. Mogli bismo se prikloniti ovom posljednjem tumaenju, to vie to je ameriki filozof John Dewey, koji je u svojim jelima razvio neku vrstu hegelovski obojenog instrumentalizma (Studies in Logic Theory, 1903, i Logic, T he Theory o f Inquiery, 1938), doao do istog dinami- zma i instrumentalizma istine kao i Mannheim, a da se uope n ije pozivao na sociologiju spoznaje.

Sada moemo sainiti bilancu Mannheimove sociologije spoznaje. Unato ogradama koje smo, po naem miljenju, bili duni iznijeti i na koje emo se kasnije jo vratiti, u aktivu Karla Mannheima treba unijeti slijedee doprinose: a) postepeno pribliavanje uspo- stavljanju funkcionalnih uzajamnih veza izmeu drutvenih okvira i spoznaje, uz iskljuenje uzrono-posljedinih odnosa; b) uspo- stavljanje uzajamne veze ne sarno izmeu spoznaje i drutvenih klasa nego i izmeu spoznaje i itavog niza ostalih posebnih grupadja: generacija, sekta, crkava, profesija, kola itd.; c) proirenje podruja sociologije spoznaje ukljuivanjem u n j sredstava izraavanja i saobraanja kao to su: znakovi i simboli, ko ji se m ijenjaju prema tome kakvim su sreinama upueni (usp. Mensch und G esellschaft im Zeitalter des Umbaus, citirano prema amerikom izdanju, 1940, str. 60 i dalje, gdje je meutim, pod utjecajem psihoanalize, pretjerano istaknut libidinozni element drutvenih simbola); d) uviarije da izmeu sociologije spoznaje i epistemologije postoji mogunOst suradnje ne samo u negativnom nego i u pozitivnom smislu.

Meutim, Mannheimu nije jasno gdje su granice te suradnje i kako je neizmjemo opasno brkati makar i djelomino te dvije discipline. Osim toga, u pasivu Karla Mannheima moramo imijeti slijedee slabosti njegove sociologije spoznaje: 1) On se ne moe osloboiti predrasuda da svako socioloko sagledavanje spoznaje

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 131umanjuje njezinu valjanost. 2) On smatra da je problem ideologije najvaniji od svih problema. 3) Po njegovu miljenju intelektualne su elite kadre ukloniti drutveni koeficijent spoznaje. 4) Sociologija spoznaje moe, po njegovu suu, dovesti do pomirenja razliitih Weltanschauung-a i pomoi pozitivnom rjeenju veeg broja epistemolokih problema.

Ovim najoevidnijim slabostima treba dodati jo slijedee mo- mente: a ) Sve su vrste spoznaja svedene na politiku spoznaju, suvie usko povezanu s filozofskom spoznajom, a zbog te identifika- cije ne postavlja se uope jedam od osnovnih problema: problem m ijenjanja hijerarhijskog poretka raznih vrsta spoznaje s obzirom na tipove grupacija i globalnih drutava. Za Mannheima naime ne postoji perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, spoznaja Drugog i raznih Mi, spoznaja zdravog razuma, a nauna pa ak i tehnika spoznaja odvojene su od drutvene stvarnosti. b) Potpuno pomanj- kanje jasnoe u odreivanju stvamih drutvenih okvira to se odnosi i na grupe, drutvene klase i globalna drutva dovodi do nerazlikovanja stmkture, stjecaja okolnosti, historijske situacije, uvjeta ivota ljudi; kad se to sve uzme u obzir, lake je shvatljiva njegova sublimacija uloge intelektualaca (koji u stvarnosti nisu ni osloboditelji spoznaje niti ovladavaju njome, nego su naprosto nosioci i sistematizatori izvjesnih vrsta spoznaje unutar drutvenih klasa ili cjelina iji su dio). c) Mannheimova je sociologija spoznaje izrazito nekonkretna i neempirika, i ona, osim u nekim primjerima uzetim iz politikih doktrina, uglavnom ne ide dalje od openitih zakljuivanja; zbog toga je Lukacs i mogao napisati pretjem jui uostalom da su rezultati Mannheimovih istraivanja veoma oskudni: Das Ergebniss dieser Untersuchimgen ist ausserst mager (Die Zerstdrung er Vernunft, op. cit., str. 503). ) I napokon, on zapada u circulus vitiosus kad sociologiju spoznaje uvjetuje oreenim filozofskim stavom, a u isto vrijeme eli taj stav opravdati tvrdnjom da se on temelji na sociologiji spoznaje. Na ovom podmju Mannheim oito nije znao povui razliku izmeu pitanja to ih sociologija spoznaje stavlja pred epistemologiju i odgovora na ta pitanja koje moe dati samo epistemologija. On isto tako nije uviao da postoji n + 1 razliitih filozofskih stavova kojima se moe opravdati suradnja izmeu sociologije spoznaje i epistemologije a da se pri tom ne brkaju te dvije discipline. . .

Na kraju ovog historijsko-kritikog pregleda, zaustavit emo se na jednom od novijih gledanja. Rije je o efiniciji to je daje dobro poznati ameriki sociolog Florian Znaniecki11. U svom djelu The Social R ole o f the Man o f Know lege (1940), Znaniecki kae u biti ovo: Sociologija spoznaje prouava utjecaj dmtvenih okvira na

f 1 k pnhvattnietCaopavanifi i iren je steenih spoznaja i istie prom jen-- ............ ' ' ' ' - V

11 Jo nekoliko definicija formuliranih u posljednja dva decenija izloeno je u knjizi: Werner STARK, The Sociology o f Knowledge, London, 1958. Sam g. Stark kra jn je je oprezan. kad je u pitanju omeenje podruja sociologije spoznaje; usp. na prlm jer str. 346.

9*


ijivost rutvenih uloga uenjaka i intelektualaca u razliitim tipovima drutva. Ova nas definicija iznenauje po tome to pripisuje tako skromnu ulogu sociologiji spoznaje kojo j ni sam naziv kao da ba nije najsrgtnije odabran, kako smatra autor. Prema toj defini- c i i i 'Saznanie^gneimoe socioloki sagledavati. a jo se manje mogu uspostavijati funkcionalne uzajamne ve'ze'Izme'du drutvenih okvira i spoznaje, je r oni, po miljenju Znanieckog, pripadaju poruji- ma koja nemaju meusobno nikakve izravne veze. Jedino e neki uinci spoznaja, po njegovu sudu, mogu prouavati sa sociolokog stajalita, na primjer uinak uestvovanja u nekim spoznajama na oblikovanje odreenih grupacija i obrnuto, uinak uestvovanja u nekim grupacijama na prihvaanje odreenih spoznaja. Meutim, kad autor o grupama praktiara i mislilaca, o kolama uenjaka, o istraivaima-stvaraocima, o sistematizatorima ili o vulgari- zatorima znanja govori sa stajalita saopavanja i irenja spoznaje, on sam prelazi granice to ih je umjetno nametnuo sociologiji spoznaje i pokazuje da drutveni okviri izravno utjeu na orijentaciju saznanja. On bez razloga tu uzajamnu zavisnost ograniava samo na grupe mislilaca, praktiara, uenjaka i intelektualaca, a iskljuuje iz tog odnosa veinu ostalih grupacija pa i drutvene klase a isto tako i razliite hijerarhijske poretke izmeu grupacija ovisne o tipovima globalnih drutvenih struktinra iji su one dio.

Dvije pogrene pretpostavke prijee Znanieckog da razvije u i- rinu svoja u stvari veoma sretno zapoeta istraivanja i da dovoljno sveobuhvatno definira pojam sociologije spoznaje. Opredjeljujui se a ) za platonistiki obojen kantizam kao neophodnu bazu epistemologije i b ) za formalizam kao jednako tako neophodnu bazu sociologije, Znaniecki oduzima drutvenim okvirima njihove sadrine i stvara umjetnu opreku izmeu drutava i tvorevina civilizacije12. Mo- da je ta velika rezerviranost njegova stava samo pretjerana reakcija na suvie primamljiva i neodriva obeanja nekih njegovih pret- hodnika.

II. SISTEMATSKI PRIKAZ

Nakon ovog dugakog historijskog i kritikog prikaza pokuat emo sistematski izloiti vlastite poglede na zadatke ove nove discipline.

Na poetku svog izlaganja dat emo iscrpnu definiciju podruja sociologije spoznaje, a u toj e definiciji ujedno biti nabrojeni i njezini zadaci. Zatim emo razloiti svoje stajalite komentirajui iznijetu definiciju.

Sociologija spoznaje prouava funkcionalne uzo.ja.mne veze ko je m ogu biti uspostavljene izmeu razliitih vrsta spoznaje, razliitih akcen tuacija ob lika unutar tih vrsta te razliitih sistem a (hijerarhija vrsta) spoznaje s jen e strane i drutvenih okvira s druge strane: tipova globalnih drutava, drutvenih klasa, posebn ih grupacija i

12 Uostalom, u djelu C ultura l Sciences, Urbana 1952, on i sam naputa to stajalite.


razliitih m anifestacifa drutvenosti (mikrosociolokih elemenata). Meu drutvenim okvirim a parcijalne a naroito globalne drutvene strukture predstavljaju najvainiju polaznu taku za ta prouavanja ko ja su olakana ulogom to je , uz ostale tvorevine civilizacije i su- stave drutvenih pravila, saznanje m o ie igrati u sveukupnoj oprem i n eke strukture te prolazne ravn oteie m nogobrojn ih hijerarhija .

K ad sociologija spoznaje ostvari tu svoju osnovnu zadau, trebalo bi da u poje in osti prou i: a) odnos izmeu prom jenljivog hijerarhijskog p oretka vrsta spoznaje i h ijerarh ijskog poretka, takoer ne- stalnog, ostalih tvorevina civilizacije, m eu k o je treba ubrojiti i su- stave drutvenih pravila (zvane drutvenim kontrolama); b) ulogu saznanja i njegovih predstavn ika unutar razliitih tipova drutvenih okvira; c) razliite naine izraiavanja, saopavanja i iren ja saznanja uvijek u funkcionalnoj uzajam noj vezi s kolektivnim subjekti- ma prim aocim a i predavaocim a; d) i napokon, pravilnosti p o ten- denciji d iferen cijacije s jedn e strane i povezivanja s druge strane iz- m eu raznih vrsta saznanja k o je odgovaraju odreen im tipovim a globalnih drutava, k lasa a pon ekad ak i posebn ih grupacija; to bi bila gen etika sociologija spoznaje.

Naglasimo u prvom redu da izraze spoznaja ili saznanje ne upotrebljavamo u neodreenom znaenju duhovnih proizvoda, mnjenja ili stanja u kojima prevladava intelektualna obojenost, ve u odlunom i tano odreenom znaenju mentalnih ina'3, tih kombinacija neposrednog i posrednog iskustva, na razliitim stup- njevima, i rasuivanja, dakle ine to potvruju valjanost istine o nekoj stvari. Meutim bila bi predrasuda vjerovati da rasuivanja mogu biti istinita i proizvesti neku spoznaju samo onda ako je njihova valjanost openita i ako su povezana uz individualne svijesti. Valjanost rasuivanja nije nikada openita, je r je uvijek vezana uz odreen okvir referencije. A postoji mnogo takvih okvira, i oni ponekad odgovaraju drutvenim okvirima. Kad bi istina i sudovi uvijek bili univerzalni, ne bi se mogle postavljati razlike ni izmeu pojedinih specijalnih nauka ni izmeu vrsta spoznaje. . . Spoznaja bi se tada svela na aksiomatiku koja bi se temeljila na formalnoj logici ija je vrijednost veoma dvojbena. . . U zakljuku ovog prikaza po- kazat emo da postoje kolektivne spoznaje koje se zasnivaju na kolektivnim sudovima i potvruju istinitost kolektivnih iskdtava ili intuicija, isto tako kao to postoje i individualne spoznaje, iskustva i sudovi.

Ovim uvodnim razmatranjima treba dodati jo dva momenta:a) Odnos izmeu drutvenog okvira i spoznaje obino nije uzrono- -posljedini odnos; ne moe se rei niti da sociologija spoznaje iznosi postavku da je drutvena stvarnost uzrok a da je spoznaja posljedica, niti da spoznaja kao takva djeluje na drutvene okvire kao uzrok. Spoznaja kao drutvena injenica samo je jedan od vidova, jedan od sektora totalnog drutvenog fenomena iji je dio. Prema tome socioloko sagledavanje samo po sebi nema ni bliske ni da-

13 Usp. Savremeni poziv sociologije, Sarajevo, 1965, str. 117125.


leke veze s tvrdnjom da je spoznaja projekcija ili epifenomen ru- tvenog okvira ili ak ieoloka nadgradnja. b ) Rije je samo o pronalaenju funkcionalnih uzajam nih veza izmeu drutvenih o- kvira i spoznaje. To prouavanje, iako uvijek ostaje eksplikativno14, ne zalazi u pitanje da li drutveni okviri uvjetuju spoznaju, nego se ograniava na konstataciju usporenosti kretanja spoznaje i drutvenih okvira. Kad se ta usporednost osvijetli sa stajalita funkcionalnih uzajamnih veza, mogu se ukazati osim pripadnosti istom totalnom drutvenom fenomenu i odnosi izmeu simboliziranog sadraja i simbola i, u irem smislu, izmeu oznaenoga sadraja i znaka.

Osim toga, za sociologiju spoznaje koja tei za tim da ne bude dogmatina i da se oslanja na konkretna empirika istraivanja iz- vanredno je vano da bude svjesna postojanja velikog broja vrsta spoznaje iji je hijerarhijski poredak, sa stajalita sociologije, po svojoj biti promjenljiv. Sistemi spoznaje predstavljaju samo ne- ustaljene hijerarhije vrsta spoznaje. ak ni unutar jedne i iste vrste spoznaje, kakva je na primjer nauna spoznaja, klasifikacija i hije- rarhizacija specijalnih nauka ne mogu biti ustaljene jednom zauvi- jek, ve se m ijenjaju zajedno s drutvenim okvirima.

Po naem miljenju, sociologija spoznaje ne smije nikada gubiti iz vida da postoje razliite vrste spoznaje, da svaka od njih uspostavlja s drutvenom stvarnou ~odnos rugaijeg intenziteta i da one mogu zauzimati razliita mjesta na hijerarhijskim ljestvicama sistema saznanja. To su:1. Perceptivna spoznaja vanjskog svijeta2. Spoznavanje Drugog, raznih Mi, grupa, drutava3. Spoznaja zdravog razuma ili praktinog razuma4. Tehnika spoznaja5. Politika spoznaja6. Nauna spoznaja7. Filozofska spoznaja

U prvom sluaju rije je o povezivanju predodaba o vanjskom svijetu koje su smjetene u konkretna prostranstva i trajan ja i u razliite konceptualizacije prostora i vremena15 i koje su prihvaene kao istinite. Ako elimo da nam bude jasno kako razliite poloaje u hijerarhiji ili u sistemu spoznaja moe zauzimati ova vrsta spoznaje, dovoljno je utvrditi da je u feudalnoj strukturi ona bila potisnuta na posljednje mjesto (kao to nam to dovoljno oito dokazuje nedostatak perspektive u likovnim umjetnostima ili zatvorenost gradova i sela prema vanjskom svijetu), dok je u klasinim gradovima- -dravama i carstvima ona zauzimala veoma visoko m jesto (to se ponovilo u renesansi).

14 U vezi s problemom eksplikacije u sociologiji usp. I sv. ove Sociologije, str. 252 i dalje, kao i m oju knjigu Determinismes sociaux et liberte humaine, Pariz, 1955, str. 4167.

15 U vezi sa sociolokim osvjetljavanjem mnogostrukosti vremena, usp. moj referat u Francuskom filozofskom drutvu Les structures sociales et la multiplicite des temps, Bul- le tin , 1958, br. 3, i X I I I poglavlje I I sveska (drugo izd.) La vocation . . . op. c it. o mnogostrukosti drutvenih vremena.


Spoznaja o Drugom, raznim Mi, grupama, drutvima kao reali- tetima koji su ope priznati nije (bar u globalnim strukturama) do dananjeg vremena igrala znatniju ulogu (osim u patrijarhalnim strukturama i u srednjovjekovnim korporacijama i redovima); u isto vrijeme granice pojma Drugi i Mi as su se suavale (smatralo se da stranac, rob pa ak i kmet ne mogu ui u tu kategoriju) a as su se proirivale (onda kad je ovjek predstavljao ljudski rod openito, gubei svoje osebujne i individualne crte).

Spoznaja zdravog razuma sastoji se iz skupa spoznaja koje o- vjeku omoguuju da se snae u svijetu, naroito u drutvenom svijetu, da ne izgubi tlo pod nogama i da bude na oprezu. Ona moe u nekim drutvenim stmkturama (na primjer u patrijarhalnoj ili u feudalnoj strukturi ili u seljakoj klasi) biti od prvorazredne va- nosti, ali u naem dananjem drutvu ona ostaje svojstvena obitelji i nekim grupama manjeg opsega koje uvaju svoja ekskluzivna gledanja.

Tehnika spoznaja nije samo spoznaja sredstava za postizavanje idealnih ciljeva, kao to su to propovijedale neke spiritualistike^ filozofije, niti je to samo primijenjena, razraena i prenosiva nauna spoznaja kao to je to tvrdio vulgami pozitivizam16. Tehnika je spoznaja proeta eljom da ovlada svijetom, da upravlja, rukuje, gospo- dari njime. Ona je sastavni dio prakse (u Marxovu smislu) i izravno se ukljuuje u proizvodne snage. Meutim, pogreno bi bilo ograniiti tehniku spoznaju iskljuivo na upoznavanje naina rukovanja materijom, a pogotovo bi bilo pogreno izjednaavati je s teh- nologijom. Podruje tehnike spoznaje neusporedivo je ire. To je spoznaja svih djelotvornih rukovanja koja su vjetaka i podreena ali tee da postanu nezavisna i da budu vrednovana kao takva, ogra- nienih prenosivih i novotarskih rukovanja to ih ovjek usvaja zato to eli ovladati svjetovima prirode, ljudskosti i drutva, kako bi mogao proizvoditi, razarati, odravati, organizirati, planirati, sao- braati i iriti. Unutar svakog pojedinog tipa drutva postoje veoma razliiti stupnjevi tehnike spoznaje, od strunjaka ili uvara tehm- kih tajna do obinih izvrilaca primljenih naloga. Specifinost tehnike spoznaje jasno pokazuju dobro poznate injenice: veoma nizak nivo tehnika u antikim gradovima-dravama i imperijima unato visokom stupnju razvoja naunih spoznaja; relativno veoma visok nivo tehnika u teokratsko-harizmatikim strakturama (na primjer u starom Egiptu); i prilino visok nivo u feudalnim strukturama kojemu ne odgovara nikakav naroit napredak nauke. Cak ni u prvoj fazi kapitalizma tehnike se spoznaje ne razvijaju u ovisnosti o na- unim otkriima nego izravno u manufakturama i tvornicama. Do povezanosti izmeu tehnike spoznaje i naune spoznaje dolo je stvarno tek u X X stoljeu i to u ogranienom sektoru tehnologije, na viem nivou kod strunjaka i inenjera.

16 Sam Comte n ije mislio tako uproeno. On je napisao: Nauke se ne prim jenjuju izravno u umijeima, (Cours e philosophie positive, sv. I , predavanje 2 ). Napisao je i ovo: Nauke su potekle iz umijea, iz tehnike ( ib i ., sv. IV , predavanje 50).


Politika spoznaja sastoji se iz naroitog sklopa postavki o sada- njem, buduem a ponekad i prolom stanju odreene drutvene struktiure ili stjecaja drutvenih okolnosti. Ta spoznaja ukljuuje u seibi najdirektniju angairanost, pristranost u pravom smislu rijei, neprihvaanje argumenata protivnika (ili ponekad naprosto takma- ca), a u isto vrijeme sposobnost sagledavanja zapreka to ih treba prevladati, stvamih prilika, stjecaja okolnosti koji pogoduju djelo- minom ili potpimom ostvarenju postavljenih ili eljenih ciljeva; politika spoznaja moe u danom asu navoditi na odbacivanje bilo kakva kompromisa, ili na uzmicanje, na ustupke, na umjerenost; ona je prema tome istovremeno i revolucionama i oportunistika; ona je proeta ieologijom koja objanjava i opravdava drutvene situacije, a esto i m itologijom u smislu predodaba-znakova kao poticaja na djelovanje. I napokon, ta spoznaja pokazuje tendenciju uspona na vii stupanj na hijerarhijskoj ljestvici u sistemima spoznaja koji odgovaraju onim drutvenim stmkturama gdje se sukobi izmeu gmpa zaotravaju, naroito onda kad klasne suprotnosti po- staju jae naglaene.

Nauna spoznaja tei za tim da bude nepristrana, otvorena, ona nastoji prikupljati, organizirati, ostvarivati ravnoteu izmeu konceptualnog i empirikog polazei od radnih okvira koji po svojoj biti predstavljaju misaone konstrukcije i ija se valjanost dokazuje rezultatima podlonim prvenstveno eksperimentalnom provjeravanju. Osim u antikom gradu-dravi, gdje nauka jo nije bila potpuno razluena od filozofije, nauna je spoznaja zauzimala znaajno mjesto u sistemu spoznaja samo u razliitim tipovima kapitalistikih straktura gdje se ve od poetka razvoja industrijaliziranih drutava takmiila s filozofskom spoznajom.

Filozofska je spoznaja, napokon, spoznaja drugog stupnja koja se naknadno kalemi na ostale spoznaje ili na ve izvrene nespoznaj- ne mentalne ine i nastoji u beskonane totahtete integrirati njihove parcijalne manifestacije zato da bi ih opravdala. Ta je vrsta spoznaje rezervirana, nepristupana, ezoterina, aristokratska; iako je srodna angairanoj spoznaji, ona u svom krilu daje individualnoj spoznaji prednost pred kolektivnom spoznajom; ali se ipak katkada kristalizira u kategorinim i nepomirijivim doktrinama ili kolama koje se zbog toga neprestano sukobljavaju meusobno. Filozofska je spoznaja zauzimala prvo m jesto meu vrstama spoznaje samo u strakturi antikog grada-drave i u tipu strukture koji je odgovarao po- ecima kapitalizma, je r je taj tip strakture pogodovao posvjetovnja- vanju time to je teologiju nadomjetao filozofijom. Ni u kojoj dra- goj strakturi ne susreemo prevlast filozofske spoznaje nad ostalim vrstama spoznaje, iako se za takvu prevlast zaiae veina filozofija koje se povode za primjerom antike. Napose, strukturi konkurent- skog kapitalizma odgovara prevlast naune spoznaje, a strakturi organiziranog kapitalizma prevlast tehnike spoznaje.

I tako se hijerarhijski poredak vrsta spoznaje to smo ih mi na- veli m ijenja s obzirom na pojedine tipove globalnih a esto i parcijalnih straktura (na primjer u sluaju dratvenih klasa), a to znai

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 137da postoje funkcionalne uzajamne veze izmeu sistema spoznaje i tipova drutvenih struktura. Osim toga, uloga spoznaje bez obzira na njezinu vrstu u nekim je tipovima mnogo vie ograniena nego u drugima: na primjer, njezina je uloga daleko manje znaajna u teokratsko-harizmatikim, patrijarhalnim ili feudalnim strukturama negoli u drutvenim strukturama kakve su antiki gradovi-drave, a naroito je mnogo manje znaajna nego u razliitim tipovima kapitalistikih struktura. Isto je tako uloga spoznaje daleko neznat- nija u strukturi seljake klase negoli u strukturi burujske ili prole- terske klase.

Potrebno je, takoer, naglasiti injenicu da su neke vrste spoznaje, kao na primjer spoznaja Drugog, raznih Mi, grupa i drutava, politika spoznaja, tehnika spoznaja, spoznaja zdravog razuma i napokon perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, u naelu vre povezane s drutvenim okvirima nego nauna i filozofska spoznaja. Meutim, i ove dvije posljednje vrste saznanja imaju takoer neka obiljeja koja nam omoguavaju da ih sagledavamo sa sociolokog stajalita. Tako je recimo nauka djelomino povezana s organiziranom nastavom, istraivakim laboratorijima, formiranjem uenjaka, njihovom ulogom kao strunjaka; a grananje filozofije u struje, kole i sisteme, koji su esto nepomirljivi meusobno, pokazuje da u n jo j postoji tendencija pristranosti i to predstavlja do- dimu taku izmeu filozofske spoznaje i politike spoznaje.

Meutim, sociologija naune spoznaje i sociologija filozofske spoznaje nailaze na jo jednu potekou zato to one nalaze svoj izraz u razraenim i kristaliziranim doktrinama koje se u razmacima od vie stoljea ponekad ponovo pojavljuju u posve drugaijim tipovima drutvenih struktura. Ipak, te su doktrine svaki put interpreti- rane na nov nain i tako zadobivaju drugaije znaenje, ovisno o razliitim sociolokim sagledavanjima. Uostalom, pojavu da neka doktrina preivi svoje vrijeme i bude ponovo oivljena moemo zapaziti i na politikom podruju koje je u naroito vrstim funkci- onalnim uzajamnim vezama s drutvenim okvirima.

Netko bi nas mogao zapitati ne dovodimo li moda u opasnost jedinstvo nae discipline time to naglaavamo nunost podjele sociologije spoznaje na pojedine grane prema gore navedenim vrstama saznanja, i nije li moda takav stav u suprotnosti s injenicom da se razliite vrste saznanja meusobno proimaju i utjeu jedne na druge? Mi emo odgovoriti da jedinstvo nae discipline nije ugroeno, budui da m ijenjanje hijerarhijskog poretka vrsta spoznaje u zavisnosti od drutvenih okvira predstavlja kljuni problem sociologije spoznaje. Osim toga, samo se po sebi razumije da vrste spoznaje, poreane odreenim redoslijedom, ne ostaju odvojene jedne od drugih, ve se udruuju i spajaju na specifian nain prema mjestu to ga zauzimaju na hijerarhijskoj Ijestvici. Zadatak sociologije spoznaje sastoji se upravo u tome da osvijetli rezultate tog udruivanja i spa- jan ja ; on je naroito znaajan i bog toga to u to ulaze i promjene odnosa izmeu pojedinih sistema spoznaja i ostalih sustava drutvenih pravila, a isto tako razliite naglaenosti obtika spoznaje u ari-


tu svake pojedine od njezinih vrsta. Uostalom, vrijeme je da se za- ustavimo na tim sastavnim elementima vrsta spoznaje.

Predlaemo podjelu na slijeeih est parova oblika spoznaje toih ; susreemo razliito naglaene unutar svake od vrsta spo-znaje. To su:

1) Mistina spoznaja i racionalna spoznaja2) Empirika spoznaja i konceptualna spoznaja3) Pozitivna spoznaja i spekulativna spoznaja4) Intuitivna spoznaja i refleksivna spoznaja5) Simbolina spoznaja i adekvatna spoznaja6) Kolektivna spoznaja i individualna spoznaja.

Neke od tih opreka kao na primjer mistino i racionalno, empiriko i konceptualno, intuitivno i refleksivno, kolektivno i indivi- dualno ne treba posebno razraivati da bi se njihovo znaenje moglo shvatiti u glavnim crtama; suprotnost izmeu pozitivnog i spekulativnog sastoji se u tome to se u prvom sluaju odbija svaka neizvjesnost a u drugom sluaju prihvaa se neizvjesnost, hipoteti- nost, pretpostavljanje; i napokon, simbolino i adekvatno znai samo da u prvom sluaju simboli prevladavaju nad simfooliziranim sadrajima a u drugom naprotiv da simfoolizirani sadraji prevladavaju nad simbolima; osim toga, intuitivna spoznaja moe biti simbolina i neadekvatna a refleksivna spoznaja moe pogodovati ade- kvatnosti.

Lako bismo mogli podlei iskuenju pa ustvrditi kako imutar nekih vrsta spoznaje postoji izraena tendencija prema naroitom na- glaavanju odreenih oblika spoznaje: na primjer, politika je spoznaja sklona simbolinom, tehnika spoznaja adekvatnom, nauna spoznaja kolektivnom i fiiozofska spoznaja spekulativnom. Ali nije teko dokazati da te openite tendencije ne seu daleko i da se naglaenosti oblika spoznaje, unutar istih vrsta spoznaje, m ijenjaju u ovisnosti o razliitim drutvenim okvirima.

Ovdje se pojavljuje drugo iskuenje: da se uspostave suvie izravne funkcionalne uzajamne veze izmeu tipova drutvenih cjelina i oblika spoznaje. Ako se poe od mikrosocijalnih jedinica17 (Mi: mase, zajednice, skupovi istomiljenika; odnosi s Drugim: odnosi pribliavanja, udaljavanja i mjeoviti odnosi), moglo bi se konstatirati, na primjer, da aktivne mase na prvi pogled slue kao okvir empirikoj i simbolikoj spoznaji, aktivne zajednice racional- noj i refleksivnoj spoznaji, aktivni skupovi istomiljenika spekula- tivnoj i intuitivnoj spoznaji itd. Pasivne mase, naprotiv, kao da sainjavaju okvire konceptualnoj spoznaji, pasivni skupovi istomiljenika mistinoj spoznaji itd. Meutim, kad bi se m ikrosociolo- gija spoznaje primjenjivala na taj nain, tada bi se ona svela na prenagljena uopavanja koja bi lako mogla postati banalna, jer emo zapaziti da funkcionalne uzajamne veze izmeu drutvenih okvira i naglaenosti oblika spoznaje mogu biti razliite za svaku

17 U vezi s mikrosociologijom usp. na rezime u I sv. ove Sociologije, str. 185198.

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 139vrstu spoznaje. Na primjer, aktivne mase mogu se ponajeee uka- zivati kao spekulativne i konceptualistike u spoznavanju vanjskog svijeta, pozitivistike i intuitivne u spoznavanju Drugog i Mi, mistine i empirike u politikoj poznaji itd.

Prema tome, ako elimo razraditi mikrosociologiju spoznaje ija zadaa stvarno i jest prouavanje oblika spoznaje u njihovu ukrtavanju s vrstama spoznaje moraju nam vrste spoznaje biti stoer oko kojega e se kretati sva naa istraivanja. Nimalo plodo- nosnije ne bi moglo biti ni izravno suoavanje oblika spoznaje s posebnim grupacijama pa ak i drutvenim klasama. Jer kolektivne makrosocijalne jedinice ovisno o tome o kakvim se vrstama spoznaje radi i u kakve su tipove globalnih struktura te jedinice uklop- ljene mogu sainjavati okvir u kojemu e, unutar saznanja, biti jae naglaena as mistinost, as racionalnost, as intuitivno, as refleksivno, as empiriko, as konceptualno itd. Na primjer, buruj- ska klasa i proleterska klasa doivljavale su u tom pogledu mnoge promjene, a to isto vrijedi i za grupacije po profesijama. Izravno suoavati moemo jedino tipove globalnih struktura i oblike spoznaje; na primjer znaajka odreene globalne strukture moe biti u tome to ona slui kao naroito pogodan okvir za razvitak racionalne ili mistine spoznaje, empirike ili konceptualne, pozitivne ili spekulativne, simbolike ili adekvatne. Ali ne smijemo zaboraviti da se u tom sluaju uvijek radi o odreenoj hijerarhiji vrsta spoznaje, koja sainjava specifian sistem saznanja, i da tada nuno moramo uzimati u obzir razliite vrste spoznaje ijim su peatom obiljeeni oblici uklopljeni u njih.

Prema tome, moemo postaviti slijedee openito pravilo, koje jednako vrijedi za sva tri nivoa sociologije spoznaje (mikrosocijalni, grupni i globalni): oblici spoznaje slue samo za karakterizaciju promjena unutar vrsta spoznaje i njihovih sistema, promjena koje sainjavaju neophodne polazne take za suoavanje saznanja i drutvene stvarnosti.

Uostalom, samo ako utvrdimo funkcionalne uzajamne veze izmeu hijerarhija vrsta spoznaje i tipova globalnih struktura, moe nam u punoj mjeri koristiti ispitivanje naglaenosti oblika spoznaje, a prema tome i mikrosociolgija spoznaje; isto vrijedi i za prouava- n je na nivou grupa.

Navest emo nekoliko primjera koji zapravo predstavljaju samo sheme za istraivanja.

U sistemu spoznaje kakav odgovara teokratsko-harizmatikim strukturama (ije je glavno obiljeje prevlast vjerske zajednice-drave koje su poistoveene meusobno a njihovo je vrhovno utjelov- Ijenje kralj-sveenik-ivi bog18) susreemo slijedei hijerarhijski poredak vrsta saznanja:

18 H istorijski poznatih m anifestacija te strukture im a mnogo: Babilon, Asirija, Perzija, ;stara Kina i Japan, In ija , Tibet do nedavna i napokon kalifati. N ajpoznatija je meu njim a struktura starog Egipta.


I. Mitoloko-filozofska spoznaja, koja je na prvom mjestu, manje je mistiki obojena no to bi to ovjek oekivao. Tako je u starom Egiptu mit o Ozirisu i Izidi, o ivotnoj snazi i plodnosti, pogodovao ostvarivanju veoma racionalne organizacije i tehnike upravljanja.

II. Tehnika i politika spoznaja, suprotno svakom oekiva- nju, veoma su razvijene i unutar njih naroito su naglaeni empiri- ki, refleksivni i adekvatni oblici saznanja.

III . Tree mjesto zauzima perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, a njezinu mistinost u prilino velikoj m jeri ograniava racionalnost.

IV. Na etvrto bi mjesto trebalo staviti politiku spoznaju koja je prvenstveno povezana s okolinom harizmatskog voe i s dje- latnou pisara. Ta je spoznaja empiriko-intuitivna.

V. Zatim je na redu nauna spoznaja, koja je ovdje tek u po- ecima (kalendar, prvi pojmovi iz geometrije, astronomije i biolo- gije) i obiljeena je tajnovitou i ezoterinou to ih brino u- vaju nevelike grupe sveenika i mudraca.

VI. Spoznaja Drugog, Mi, grupa i drutava moe biti stavljena na posljednje mjesto, je r u neobinoj zbrci grupa i tradicija ona ne prelazi granice obiteljskih i zanatskih krugova s jedne strane i okoline kralja-ivog boga s druge strane; posvuda inae preteu pasivne i rasprene mase.

U sistemu spoznaja koji je u funkcionalnoj uzajamnoj vezi s patrijarhalnim strukturama gdje je kuno-porodina zajednica uz- dignuta istovremeno na stepen privrednog poduzea, politike drave i vjerske zajednice (i gdje je naroito istaknuta uloga oca i uloga vlasnika-poduzetnika) i apsorbira u sebi sve ostale grupacije19, moemo zapaziti slijedei hijerarhijski poredak vrsta saznanja:

I. Spoznaja zdravog razuma, vrsto vezana uz tradiciju, dolazi na prvo mjesto; ta spoznaja ima vie racionalan nego mistian oblik, vie intuitivan nego refleksivan, vie simbolian nego adekvatan, vie kolektivan nego inividualan.

II. Zatim je na redu spoznaja Drugog i Mi, temeljena na mi- krosocijalnom elementu zajednice; uz to, ta vrsta saznanja jednako je akcentuirana kao i spoznaja zdravog razuma, samo to je neto jae mistiki obojena.

III . Filozofsko-mitoloko-teoloka spoznaja trebalo bi da bude na treem mjestu, ali ona se malo razlikuje od veine ostalih vrsta saznanja; ona je prozaina (Veralltaglichung des Charismas, kako se izrazio Max Weber), i u njezinu su krilu naglaeni isti oblici kao i u dvije prijanje vrste.

19 H istorijske slike tih tipova globalnih rutava pruaju nam drutvene strukture opi- sane u Starom zavjetu, u Odiseji i I l i ja d i, zatim germanske Hausgenossenschaften, djelomino slavenske zadruge, la tifund ije kasnog Rimskog carstva i napokon ostaci patrijarhalnih struktura u patrimonijalnim m onarhijama (na prim jer u Franakoj monarhiji od V I do IX stoljea).


IV. etvrto mjesto u ovom sistemu spoznaje zauzima perceptivna spoznaja vanjskog svijeta, gdje spekulativno prevladava nad pozitivnim, a refleksivno i konceptualno nad empirikim.

V. Politika je spoznaja ograniena na intrige usmjerene na predobivanje naklonosti patrijarha (naroito najmlai potomci i njihovi pristalice intrigiraju protiv najstarijeg sina) i na m jere sa- moobrane to ih poduzimaju posvojeni i eksploatirani lanovi kune zajednice.

VI. Na kraju dolazi tehnika spoznaja, veoma rudimentama i veoma tradicionalna; ona ima gotovo ista obiljeja kao i spoznaja zdravog razuma. to se tie naune spoznaje ona ne postoji.

Uostalom, u patrijarhalnim globalnim strukturama udara u oi upravo injenica da ondje uope ne postoje grupe mudraca ili uenjaka (ili, u irem smislu, intelektualaca), dbk bardi, recitatori i pjevai epskih pria zauzimaju vie-onanje podreen poloaj i njihova je drutvena uloga gotovo neprimjetljiva.

Situacija je krajnje sloena u sistemu spoznaje koji je u funkcionalnoj uzajamnoj vezi s feudalnim strukturama gdje se pet hijerarhija grupacija takmie i bore za prevlast: hijerarhije vojnikih grupacija, patrimonijalnih grupacija, grupacija na ijem se elu nalazi monarhijska drava, crkvenih grupacija i na kraju federacija slobodnih gradova i njihovih korporacija. Naime, svakoj od tih hijerarhija grupacija u globalnoj feudalnoj strukturi odgovara pose- ban sistem spoznaja obiljeen u isto vrijeme i specifinim naglae- nostima oblika spoznaje. Budui da samo u Crkvi i u slobonim gradovima spoznaja igra znaajnu ulogu, dok u supamikim hijerarhijama ona ustupa prednost moralu i pravu, moemo ovako pre- doiti raspored saznanja u feudalnim strukturama:

I. Filozofsko-teoloka spoznaja zauzima prvo mjesto. Ona je u gradovima vie racionalistika, empirika, refleksivna i spekiila- tivna, a u Crkvi vie mistina, konceptualna, intuitivna i pozitivna. Ali obje se te naglaenosti meusobno isprepleu i proimaju, je r se sveuilita, iako su to crkvene ustanove, u stvari nalaze u gradovima. Osim toga, i teologija i organizacija Crkve proete su rimskim racionalizmom.

II. Spoznaja Drugog, Mi, grupa, drutava dolazi na drugo mjesto, a razliito je naglaena s obzirom na razliite hijerarhije, sredine, korporacije i na bezbrojne manje grupacije (kao to su, recimo, samostani). Meutim, ona tendira prema posljednjem mjestu i u univerzalnoj Crkvi i u dravi ikoja je zapala u mrtvilo, je r i u Crkvi i u dravi masa prevladava nad zajednicom i skupovima istomiljenika.

III . Zatim dolazi spoznaja zdravog razuma veoma rasprostra- njena u svim hijerarhijama, u svim sredinama, u svim grupama, ukljuujui i redove i korporacije, gdje zadobiva obiljeje eksklu- zivnog duha grupe. U toj vrsti spoznaje veoma su razliite naglaenosti oblika saznanja.

IV. Na etvrto mjesto treba staviti politiku spoznaju, koja igra vanu ulogu u ovoj globalnoj drutvenoj strukturi uzburkanoj


od stalnog nadmetanja vie ili manje jednako vrijednih hijerarhija grupa. Ta je spoznaja ovdje preteno racionalna, refleksivna, empirika, kolektivna i djelomino simSbolina a djelomino adekvatna. Samo u odreenim sredinama (seoskim, samostanskim itd.) i u odreenim stjecajim a okolnosti (u kriarskim ratovima, borbama izmeu cara i pape, vjerskim i seljakim ratovima, sukobima izmeu korporacija majstora, kalfa, naunika, itd.) ta spoznaja postaje spekulativna, konceptualna, simbolika i napokon optereena misti- nou.

V. Tehnika je spoznaja u ovoj strukturi razvijenija no to bismo oekivali. To vrijedi ak i za seoske sredine gdje uprezanje konja s pomou hama, zatim vodenice i vjetrenjae razvijaju nove pogonske snage. U feudalnom lancu, poslije bacaa kamenja i puke kremenjae, vojnike se tehnike obogauju napokon vatrenim oru- jem. U samostanima (napose u benediktinskim) dolazi do prona- laska satova tih prvih mehanikih strojeva. U gradovima federa- cije trgovaca unapreuju razvoj brodarstva, a zanatstvo, organizi- rano u korporacije, u punom je procvatu. I napokon, u arhitekturi katedrala i dvoraca a isto tako na podruju nabone umjetnosti, tehnika se spoznaja produbljuje i proiruje.

VI. Nauna je spoznaja veoma slabo razvijena. Ona je obu- hvaena filozofsko-teolokom spoznajom, koja je sputava. Preuzeta ponajvie iz klasinih i arapskih izvora, ona postaje konceptualna, simbolika, pozitivna (izbjegava svaki korak u neizvjesno); u n jo j je naroito naglaen mistiki element. ak i na podrujima gdje je najrazvijenija, ona ne slui ovjeku da bi to vie ovladao prirodom i ne nalazi praktine primjene u tehnici.

VII. Posve na posljednjem mjestu nalazi se perceptivna spoznaja vanjskog svijeta. On u srednjovjekovnom saznanju igra tako beznaajnu ulogu, da e ga renesansa morati ponovo otkrivati osla- njajui se na tradiciju klasike gdje je on zauzimao znaajno mjesto. Zapostavljenost perceptivne spoznaje u ovom sistemu spoznaje potvruju nam, izmeu ostalog, nedostatak perspektive u likovnoj umjetnosti, konfiguracija gradova i sela zatvorenih prema vanjskom svijetu, fantastina shvaanja u vezi s geografijom naeg planeta pa ak i uvena uzreica svi putovi vode u Rim.

Na kraju spomenimo jo kako vanu ulogu igraju ueni ljudi ponajee sveenici bez obzira na to da li se bave ili se ne bave pouavanjem, zatim njihovi redovi, sveuilita koja su u njihovim rukama itd. To su intelektualci ili ljudi upueni u tajne znanja, specijalisti za podruja saznanja koje odgovara feudalriim strukturama. Oni se oigledno u vehkoj m jeri razlikuju od legista i metafiziara koje je napadao Saint-Simon ili od dananjih strunjaka i tehnokrata.

Neemo se zadravati na sistemima spoznaje koji odgovaraju s jedne strane antikim gradovima-dravama a s druge strane globalnim strukturama tipa ancien regime i kapitalizma na pomolu. Ti su, naime, tipovi drutava i ti sistemi saznanja ve dobro poznati, je r su ih obraivale mnogobrojne studije. B it e dovoljno da spo-

SOCIOLOGIJA SPOZNAJE 143menemo kako u antikim gradovima-dravama filozofska spoznaja neprijeporao prevladava nad ostalim vrstama spoznaje dok tehnika spoznaja ondje zauzima naroito neugledno mjesto. U strukturama poetne faze kapitalizma tehnika spoznaja dolazi po redu odmah iza naune spoznaje koja se bori za prevlast s filozofskom spoznajom.

Na zavretku ovog naeg prikaza m ijenjanja hijerarhija spoznaja u ovisnosti od drutvenih struktura zaustavit emo se iskljuivo na dva tipa: na tipu kapitalizma slobodne konkurencije i na tipu organiziranog kapitalizma.

U sistemu spoznaje koji odgovara konkurentskom kapitalizmu susreemo slijedei hijerarhijski poredak vrsta spoznaja:

I. Nauna je spoznaja na prvom mjestu. Meu naukama neosporno prevladavaju prirodne nauke.

II. Tehnika spoznaja zauzima drugo mjesto i naglo se razvija, ali primjena naune spoznaje u tehnici ograniena je potrebom krupnih investiranja koja su preputena privatnoj inicijativi.

III . Odmah iza tehnike spoznaje dolazi politika spoznaja kojoj daju naroitog poticaja borba klasa i sindikalni pokret.

IV. Zatim je na redu perceptivna spoznaja vanjskog svijeta koju sve vie proiruje razvitak saobraajnih sredstava.

V. Filozofska spoznaja donekle zaostaje.VI. Spoznaja Drugog i Mi jo je vie potisnuta u pozadinu,

jer se raspadaju ostaci korporacija i je r sve vie izbija na povrinu element mase.

VII. Spoznaja zdravog razuma silazi na posljednje mjesto i nalazi jo utoita u domainstvima, na selima, u uskim zatvorenim krugovima.

U ovom sistemu spoznaje sve su vrste saznanja pod snanim utjecajem naune spoznaje, naroito pod utjecajem egzaktnih nauka. Naglaenost oblika saznanja posvuda naginje racionalnom, re- fleksivnom, konceptualnom i adekvatnom, osim u politikoj spoznaji koja je i dalje proeta mitolokom simbolikom s jedne straiie i intuitivnim elementima s druge strane.

U sistemu spoznaje koji odgovara organiziranom kapitalizmu dolazi ponovo do preobraaja hijerarhijskog poretka vrsta spoznaje (ta j se poredak, uostalom, bar djelomino odrava i u kolektivisti- kim strukturama s centraliziranim planiranjem):

I. Tehnika spoznaja i politika spoznaja dolaze na prvo mjesto. Obje pokazuju tendenciju naglaavanja mistinog, simbolinog i konceptualnog oblika saznanja.

II. Zatim je na redu nauna spoznaja. estoput podreena tehnici i politici, ona na kraju postaje ovisna o privatnoj ili ravnoj organizaciji istraivanja. Humanistike se nauke takmie s prirod- nim naukama.

III . Na tree m jesto treba staviti perceptivnu spoznaju vanjskog svijeta. Ona je , sa svoje strane, uvelike proeta tehnikim spoznajama koje, izmeu ostalog, pribavljaju sredstva za upoznavanje naeg planeta u njegovim najrazliitijim vidovima (ti vidovi nisu


jednaki ako se putuje na primjer avionom ili automobilom ili elje- znicom ili brodom).

IV. Spoznaja Drugog, Mi, grupa i drutava donekle se uspela na ljestvici vrsta spoznaje; zahvaljujui razvijenosti sindikalnog po- kreta i savjetima u poduzeima, u n jo j su sve naglaeniji intuitivni i adekvatni oblici. Meutim, njezino mjesto u hijerarhiji ovisi o tom da li e se sadanje strukture orijentirati prema tehnobiro- kratizmu ili e teiti prema kolektivistikom pluralizmu; u prvom se sluaju moe desiti da se ta spoznaja mehanizira i tehnicizira zloupotrebljavajui formalne pojmove i da tako bude ponovo potisnuta natrag, dok se u protivnom sluaju moe uspeti na ljestvici hijerarhije i pojaati naglaenost adekvatnih oblika.

V. Filozofska spoznaja spustila se jo nie na ljestvici vrsta spoznaje, i u nju sve vie prodiru tehnika i politika, to izaziva iz- vjesnu zabrinutost, je r se ne moe predvidjeti gdje su granice tog procesa.

VI. Spoznaja zdravog razuma, koja je ve u prethodnom tipu strukture bila na zadnjem mjestu, gubi sada i posljednje ostatke autoriteta.

Sistem spoznaja to smo ga upravo ocrtali u irokim potezima, obiljeen je izmeu ostalog i svjesnom razradom simbola, sredstava izraavanja, irenja i prenoenja, ime se jo vie utvruje njegov tehniki karakter i poveava vanost uloge tehnobirokratskih grupa na svim podrujhna saznanja. Ovdje bismo se mogli zapitati nije li moda velianje uloge intelektualnih elita u takozvanom oslobaa- nju saznanja od njegova drutvenog koeficijenta pojava to smo

Documents

Gurvitch - Problemi Sociologije Spoznaje