Gubitak i tugovanje kod mlađe djece

Prilagođena prezentacija s ISU za odgojtelje 2019/2020

DV „Hrvatski Leskovac”

Ileana Payne, psiholog

Gubitak

Gubitak osobe (smrt, preseljenje, razvod, promjena osobe radi bolesti, sukob)

Gubitak prijateljstva, doma, ideala, uvjerenja, osjećaja

Gubitak nekih nama važnih stvari

Gubitaka ima raznih, a ono što im je zajedničko je da ih svi doživljavamo

Procjene (SAD): 20% djece doživjet će smrt voljene soobe prije svog 18. rođendana, a 1 od 20 djece do 15 godina starosti izgubit će jednog ili oba roditelja prije odrasle dobi

Tugovanje

• Proces suočavanja s gubitkom

• Odnosa (npr. gubitak prijatelja zbog preeljenja)

• Gubitka odnosa uzrokovanog smrću (nepromjenjivi gubitak)

Tugovanje

• Različito reagiramo ovisno o vrsti gubitka, ali i ovisno o dobi, spolu, individualnim osobinama, uvjetima u kojima živimo, podršci koju imamo ili nemamo

• Normalne i nenormalne reakcije na gubitak – teško je odrediti i točno definirati koje reakcije su diskunkcionalne

• Što nam svima treba- VRIJEME

REAKCIJE NA

GUBITAK:

Emocionalne• tuga• ljutnja• osjećaj krivnje i

samooptuživanje• tjeskoba i strah• osjećaj usamljenosti• osjećaj praznine• bespomoćnost• čežnja za umrlim• osjećaj "slobode"• olakšanje

Misaone:• šok i nevjerica• zbunjenost• gubitak kontrole• razmišljanje o umrlome• doživljaj da je umrli kraj nas• teškoće sa pamćenjem,

koncentracijom i prisjećanjem

• slike i misli o umrlome• zabrinutost• priviđanje umrloga• traženje smisla

Tjelesne:

• „praznina u želucu"

• "stezanje" u prsima, grlu

• bol, pritisak u grudima

• osjetljivost na zvukove

• teškoće s disanjem (plitko, ubrzano, nedostatak zraka)

• mišićna slabost

• suha usta

• glavobolja

• vrtoglavica

• pospanost

• umor

Ponašajne:

• Teškoće sa spavanjem

• Promjene u apetitu

• Povlačenje od ljudi

• Snovi o umrloj osobi

• "Pretjerana" aktivnost

• Plakanje

• Odlazak na mjesta koja podsjećaju na umrlog

• Izrazita briga o stvarima koje su pripadale umrlome

• Traženje pravde, krivca

5 glavnih faza tugovanja (Elisabeth Kübler-Ross):

• Nevjerica/odbacivanje: Ovo se ne događa, nije istina, nije moguće

• Ljutnja: Zašto se to dogodilo? Tko je kriv?

• Pregovaranje: Neka se to promijeni/neka ne bude tako I ja ću…

• Depresija/Žalost: Ne mogu ovo podnjeti, pretužan/na sam da išta radim.

• Prihvaćanje: Prihvaćam da se to dogodilo, I da ja to ne mogu promijeniti.

• Tugovanje se često opisuje kroz faze, iako svaka faza može trajati različito, ne mora slijediti točan raspored, može se ponavljati, ne proživljavaju ih svi ljudi isto i ne proživljava svatko sve faze

Dječje reakcije na gubitak

Kao i kod odraslih mogu pokazati široki raspon reakcija, od plača, zbunjenosti, šoka, ljutnje, zakočenosti, tjeskobe, tuge

Vrijeme tugovanja isto može biti individualno

Djeca češće svoje tugovanje pokazuju kroz ponašanje nego kroz riječi – nakon gubitka važno je pratiti promjene u dječjem ponašanju

Dječje reakcije na

gubitak

Razlikuju se donekle od reakcija odraslih

Ovise o razumijevanju koncepta gubitka/smrti

Razumijevanje koncepta smrti ovisi o dobi, individualnom kognitivnom kapacitetu te prethodnom iskustvu smtri (Hunter and Smith, 2008)

Dob nije dovoljno dobar prediktor, u obzir treba uzeti stupanj razvoja, osobine ličnosti, obilježja obitelji i kulture

Ovise o podršci okoline

Tugovanje ovisno o

dobi/razvojnom statusu

Bebe i djeca do 2 godine

• Puno prije nego mogu govorom izraziti osjećaje, djeca će reagirati na gubitak jednog od glavnih skrbitelja te na promjene u okolini izazvane tim gubitkom.

• Od otprilike 8 mjeseca života bebe razvijaju „mentalnu sliku” osobe koja im nedostaje

• U ovoj dobi nema razumijevanja koncepta smrti, ali postoji svijest da netko važan nedostaje.

• Uslijed doživljaja napuštenosti/odbačenosti dijete može pokazivati više zavisnog ponašanja (tražiti stalni intenzivni kontakt i podršku odrasle osobe).

• S obzirom na nedostatak govornih vještina, tjeskoba i nesigurnost će se često ispoljiti kao neutješan plač.

• Rutine hranjenja i spavanja se mogu poremetiti, gubitak interesa za igračkama i istraživanjem

• Važno je djetetu pružiti osjećaj kontinuirane skrbi te što više održati sigurnost rutina

• Emocionalna dostupnost roditelja!

Tugovanje ovisno o dobi/razvojnom statusu

Djeca 2 – 5 godina

• Djeca u ovoj dobi često iskazuju “magično mišljenje” (Wolfelt, 1996)

• Mogu smatrati da su direktno odgovorni za nečiju smrt, ili da je smrt kazna

• Većinom ne razumiju da je smrt konačna, trajna, odnosno misle da je reverzibilna i da će se osoba vratiti

• Pitaju kada će se osoba vratiti, kako umrla osoba jede, pije, da li joj je hladno, tko se o njoj brine, npr. “Ako je baka pod zemljom, kako diše?”

• Počinju koristiti riječ “mrtav”, pokazuju interes za smrt životinja

• Javlja se svijest da je smrt različita od života

• Uslijed nerazumijevanja konačnosti, na vijest o nečijoj smrti može izostati reakcija

Tugovanje ovisno o dobi/razvojnom statusu

Djeca 2 – 5 godina

• U ovoj dobi djeca postavljaju puno pitanja, koja često ponavljaju

• Može se javiti tjeskoba pri odvajanju, potreba za stalnim kontaktom

• Poremećaji spavanja, noćne more, promjene apetita, manji interes za igru

• Regresija npr. govor ili toalet trening

• Ljutnja, agresija i/ili povlačenje

• Proigravanje

Tugovanje ovisno o dobi/razvojnom statusu

Djeca 2 – 5 godina

• U skladu s konkretnim misaonim procesima treba davati jasna, konkretna i dosljedna objašnjenja

• Izbjegavati objašnjenja poput “otišao”, “zaspala”, “izgbuljena” koja mogu stvoriti strah i zbunjenost

• Često im je potrebno uvjerenje da nisu krivi za smrt

• Traže uvjerenja da druga voljena osoba, ili oni sami neće umrijeti

• Dozvoliti djetetu da govori i postavlja pitanja o smrti

• Dati podršku u trenucima agresivnog i regresivnog ponašanja

Tugovanje ovisno o

dobi/razvojnom statusu

Djeca 5-10 godina

• Javlja se razumijevanje da smrt nije privremena ireverzibilna, tj. da je konačna

• Neka djeca još misle da se smrt događa samo nekimljudima

• Smrt se često personificirakao duh ili čudovište

• Ako nemaju informacije, često praznine popunjavaju maštom

• Nedostatak riječi kojima bi izrazili emocije često dovodido izražavanja emocija krozagresivna ponašanja

• Promjene u spavanju, noćnemore, promjene u apetitu, agresivna igra, regresije

• Povlačenje, izolacija, depresija

• Teškoće koncentracije

• Težnja savršenstvu ikontroli

• Pokušaj nadomještanjaumrle osobe(preuzimanje njene ulogeu obitelji)

• Potreban im je model tugovanja te podrška u izražavanju osjećaja krozigru, razgovor, priče iigrokaze

Djeca ponekad mogu djelovati kao da gubitak nije uopće na njih djelovaLo i igrati se kao da se ništa nije dogodilo

Promjene se najčešće vide u ponašanju jer dijete teško može riječima izraziti raspon osjećaja (ODRASLI?)

Ovo su sve uobičajene reakcije.

Obično s vremenom i uobičajenom podrškom prođu.

• Zavisnost. Odbijanje odvajanja, traženje intenzivnog bliskog kontakta, stalno. Na ovaj način dijete traži sigurnost da neće opet bit ostavljeno.

• Povlačenje. Neka djeca dignu zidove između sebe i drugih bliskih osoba. Na taj se način štite od ponovne povrede. Nekada rađe provode vrijeme izvan obitelji, s prijateljima, u vrtiću, školi.

• Agresija. Jedan od načina izražavanja bespomoćnosti pred gubitkom.

• Regresija. Ponašanje kao da je mlađe dobi može biti znak nesigurnosti i potrebe za dodatnom podrškom.

• Krivnja i samooptuživanje. Magično mišljenje- mogupomisliti da je netko umrozbog nečega što su oni rekli ilinapravili.

• Manjak koncentracije. Dijete se teško usredotočuje na uobičajene aktivnostii zahjteve u okolini te gubi uobičajene interese.

• Promjene u rutinama spavanja i prehrane. Dijete može teško usnivati, buditi se po noći, dolaziti roditelju u krevet, imati noćne more, ujutro teško ustajati. Mogu se javiti i promjene u apetitu.

Komplicirano tugovanje

• Kad dijete pokazuje značajnu promjenu u ponašanju, koja traje dulje vrijeme i ometa funkcioniranje djeteta

• Izražene promjene u ponašanju, npr. sklonost agresiji ili povlačenju koja nije bila tipična za dijete

• Dugotrajne promjene u obrascima spavanja i hranjenja i značajan gubitak interesa i/ili učinka u dnevnim aktivnostima

• Smanjeni trenuci doživljaja tuge, koje zamjenjuje „mračno” ili „prazno” raspoloženje (Brodkin, 2004)

Uloga odraslih

?

Uloga odraslih

• Često prve stručne i službene osobe koje su u doticaju s djetetom i obitelji u situacijama gubitka

• Tugovanje je vrlo osoban, individualan proces

• U tugovanju se razlikujemo kao u otiscima prstiju

• Različitost doživljaja, kulture, običaja, vjerovanja

Uloga odraslih

• 4 univerzalna zadatka djece u procesu tugovanja (Fox, 1988)

• Razumijevanje/shvaćanje

• Žalovanje

• Obilježavanje (komemoracija)

• Nastavak života

The Tasks of Childhood Grief

• While the pain of losing a loved one is profound, the grief that children experience does serve a constructive purpose. According to the National Child Traumatic Stress Network, there are 8 key tasks that are performed during the process of a child’s grieving.

• Accepting the reality and permanence of death

• During a child’s grief journey, they may initially struggle with the realization that their loved one will no longer physically be present and that this is a very real and permanent change in their life.

• Through a healthy grieving experience, a child, depending upon their age and developmental level, will develop an understanding of the permanence of death and how death impacts those who survive the deceased loved one.

• Experiencing and coping with the feelings of loss

• A loved one’s death is often among a child’s first experiences with feelings of loss. While loss can have a profound impact on the life of anyone, especially a child, the grief that follows serves an important role in teaching children how to cope and heal during periods of sadness.

• Adjusting to life changes that result from the death

• Following the death of a loved one, particularly a parent or other significant adult, a child will likely experience some form of change in their day-to-day life.

• By experiencing this change, and learning how to adapt to life without the deceased loved one, children recognize how life may suddenly change, but also realize that they have the strength within themselves to overcome even the most challenging of life’s hurdles.

• Developing new and deepening existing relationships

• The death of a loved one, and the period of grief that follows, is a time where families, friends, and loved ones draw close to one another to offer mutual support and comfort. Through this experience, children learn the value of close, meaningful relationships and the healing they bring.

• Furthermore, children who share their grief and discuss the challenges they face with their peers often forge new and lasting friendships through sharing these experiences. This is a vital task of a child’s grief journey, as it allows the child to recognize that many others care for their well-being and reinforces the value of having a supportive network of family and friends to lean upon during life’s most challenging times.

• Appreciating life, investing in life-affirming activities

Uloga odraslih

• 4 točke procesa razumijevanja pojma smrti (Willis, 2002)

• Ireverzbilnost

• Finalnost (krajnost)

• Neizbježnost

• Uzročnost

Uloga odraslih- razumijevanje smrti

• Djeca često postavljaju pitanja: „Zašto je umro/la?”, „Da li ga/ju je bolilo kad je umro/la?”

• Ukoliko im odrasli ne pruže odgovore na takva pitanja, djeca popunjavaju spoznaju maštom

• Korištenje direktnog, jasnog, dobno primjerenog razgovora da bi se iskreno odgovorilo na djetetove nedoumice

Uloga odraslih- razumijevanje smrti

• Situacija: nakon teške automobilske nesreće i zadobivenih teških ozljeda djevojčica iz skupine umre

Djeca iz skupine (5 godina) pitaju odgojitelja/icu:

„Što se dogodilo sa Martom?”

• „Martina obitelj je doživjela automobilsku nesreću. Marta je umrla.”

• „Zašto je Marta umrla?”

• „Martino tijelo je bilo tako jako ozljeđeno da joj je srce prestalo kucati. Kada osobi prestane kucati srce, ona umre.”

• „Hoće li se Marta probuditi i vratiti u vrtić?”

• „Ne. Kada netko umre, ne može se više probuditi.”

Uloga odraslih: žalovanje

• U ovoj fazi djeca proživljavaju tugu i postupno prihvaćaju realnost gubitka

• Neki koraci u ovoj fazi su:

➢Doživljaj boli i tuge zbog gubitka

➢Prilagodba na okolinu i život u kojem preminula osoba više ne sudjeluje

➢Pomak energije usmjerene na žalovanje na druge odnose

Uloga odraslih: obilježavanje/komemoracija

• Djeca na formalne i neformalne načine trebaju priliku za održavanje sjećanja na preminulu osobu i izražavanje svog doživljaja gubitka

• Djeca mogu izabrati crtanje, slikanje, pjevanje, kao medije izražavanja povezanosti s tom osobom

• Formalno- posjeti groblju, ostavljanje cvijeća, igračaka

Uloga odraslih: nastavak života

• Ponovno potpuno uključivanje u sve životne aktivnosti

• Ponekad za taj odmak indirektno ili direktno traže dozvolu odraslih osoba (obitelji, odgojitelja)

Uloga odraslih

• Navodi se nekoliko čimbenika koji mogu usporiti/otežati djetetov proces tugovanja (Rando, 1984):

• Roditeljska nemogućnost žalovanja

• Roditeljska/skrbnikova nemogućnost nošenja s dječjom boli- dijete nema „dozvolu” za tugovanje

• Nedostatak sigurne i podržavajuće okoline

• Nedostatak bliske i brižne osobe koja može modelirati i podržati proces žaljenja

Uloga odraslih

• 3 stupnja potpore djetetovom procesu žalovanja:

1. Podrška u obliku brižnosti, razumijevanja, prijateljskog ponašanja

2. Terapijska intervencija- provode stručnjaci upućeni u savjetovanje

3. Terapija- za djecu kod koje proces tugovanja dovodi do većih emocionalnih i razvojnih poteškoća, provode psihoterapeuti

Uloga odraslih

• PRIMARNO: slijediti dijete i nuditi utjehu

• Ako dijete želi pričati o svojim osjećajima, treba ga poslušati i pružiti razumijevanje („To jako boli” , „Plakanje je jedan način na koji pokazujemo tugu”, „Stvarno ti nedostaje”)

• Fizička utjeha za djecu koja to prihvaćaju i traže

• Ako dijete odabire da ne želi pričati o gubitku, nego se želi igrati kao da se ništa nije dogodilo, to djetetu treba „dozvoliti”

Uloga odraslih

• Praćenje, primjećivanje, bilježenje, dijeljenje informacije

• Upravljanje vlastitim dojmovima, osjećajima i stavovima, očekivanjima

• Dječji osjećaji su važniji od naših očekivanja o tome kako bi se trebala ponašati u slučaju gubitka (Brodkin, 2004)

U vrtiću:

• Upravljanje stavovima i osjećajima u skupini

• Komunikacija s djetetom

• Komunikacija s roditeljima

Uloga vrtića

• Uvođenje teme umiranja/smrti u razvojno primjeren kurikulum

• Stvaranje boljeg razumijevanjaciklusa života

• Razvijanje učinkovitih načinasuočavanja s tugovanjem

• Dobno primjereno povećanjesvjesnosti o smrti

• Poticanje razvoja „otprornosti”

Zapamtite, svako tugovanje je jedinstven proces i ne slijedi nužno određenu formulu i obrazac

Za sva pitanja i individualno podršku u slučaju gubtika u obitelji obratite se direktno psihologinji u DV „Hrvatski Leskovac” : psiholog.dvhl@gmail.com, 01/ 6661- 183 (službeni broj telefona) , 01/ 6578- 039 (broj tajništva, možete ostaviti poruku i broj mobitela te ću Vas zvati nazad)

Literatura:

• Arambašić, L. (2005.). Gubitak, tugovanje, podrška. Naklada Slap, Jastrebarsko

• Buljan-Flander,G. i Karlović,A. (2004.). Odgajam li dobro svoje dijete?. Marko M., Zagreb

• Coleman, P. (2002.). How to Say It To Your Child When Bad Things Happen. Hall Press

• Pregrad, J. (1996.). Gubitak i tugovanje u djece, u: J.Pregrad (ur.), Stres, trauma,oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 177-184

• Pregrad, J. (1996.). Gubitak i tugovanje u obitelji, u: J.Pregrad (ur.), Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 185-188

• Profaca , B. (1996.). Podrška djetetu u tugovanju, u: J.Pregrad (ur.), Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 201-208

• Starc, B. (1996.). Podrška djetetu u tugovanju ojačavanjem njegove okoline, u: J.Pregrad (ur.), Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 209-215

• Subotić, Z. (1996.). Podrška u tugovanju, u: J.Pregrad (ur.), Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 193 -199

• Wolfelt, A.D. (2001.). Healing Your Grieving Heart – For Kids. Companion Press

• Wolfelt, A.D. (2001.). Healing A Teen?s Grieving Heart. Companion Press

• https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/