Green Garden 62

G r e e n G a r d e n • b r o j 6 2 • s v i b a n j / l i p a n j 2 0 0 9 . • g o d i n a I X • c i j e n a 3 K M

Ljetne penjačice

Kurkuma – jak i aromatičan začin

Cijepljenje smokava

Aronija – nova voćna vrsta u Hercegovini

Ektoparazitoze kod kućnih ljubimaca

e-mail: [email protected]

B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

3

SADRŽAJGLOKSINIJA 4LJETNE PENJAČICE ZA UGODAN ODMOR 5KARANFIL ZA IZLOŽBE 6LJETO U VRTU 7POVRTNJAK POČETKOM LJETA 8PASTRNJAK - OBILJE MINERALA 9ISKORIŠTAVANJE GNOJIVA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA 10CELER BJELAŠ ::: NAGRTANJE POVRĆA 12ODREĐIVANJE VREMENA VAĐENJA KRUMPIRA 13PUŽEVI SVE VEĆA OPASNOST U POVRTNJACIMA 14UZGOJ I ZAŠTITA KRASTAVACA NA MREŽI 15STUDIJSKO PUTOVANJE U ALMEIRU (ŠPANJOLSKA) 16KURKUMA 18BAMBUS KOLCI 19PITANJA I ODGOVORI 20ARONIJA OSVAJA HERCEGOVINU 21CIJEPLJENJE SMOKAVA 22ZELENA REZIDBA TIJEKOM LJETA ::: ORAH DA ILI NE 23PRORJEĐIVANJE PLODOVA BRESAKA 24PUCANJE PLODOVA ŠIPKA 24PROBLEMI S MUHAMA 25PROIZVODNJA BIJELE DJETELINE NA EKOLOŠKI NAČIN 26EKTOPARAZITOZE 28NARUKVICA PROTIV KOMARACA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazn CESTA 27 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred Vama se nalazi novi broj stručnog glasila Green Garden

koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, povrćarstva, cvjećarstva, ratarstva, stočarstva i zaštite bilja. Kao što je to postalo već uobičajeno na našim stranicama, veliku pozornost privlače članci iz oblasti voćarstva. Stoga i u ovom broju donosimo niz priloga, od kojih izdvajamo uvijek aktualni o cijepljenju (kalemljenju, navrtanju) smokava. Pošto uz smokvu spada u najstarije suptropske kulture, donosimo i prilog o pucanju plodova šipka ali i o prorjeđivanju plodova bresaka. Je li orah štetan ili ne i da li je ljeto pravo vrijeme za provedbu zelene rezidbe voćaka, doznat ćete samo ukoliko pozorno pročitate članke iz oblasti voćarstva. I na koncu, na zahtjev naših vjernih čitatelja, ponovno donosimo prilog o aroniji, voćki koja laganim ali sigurnim korakom, osvaja Hercegovinu.

Dolaskom toplijih dana intenziviraju se radovi na ukrašavanju okućnica. Na koji način se zaštititi od velikih vrućina te kako se zakloniti od neželjenih pogleda, doznat ćete iz priloga našeg stručnog savjetnika iz ove oblasti-agronoma Josipa Brkljače. Naime, danas na tržištu u spomenutu svrhu možete nabaviti različite vrste penjačica kojima treba osigurati adekvatan potporanj. A upravo iz stranica posvećenih cvjećarstvu možete doznati koje su prednosti pojedinih penjačica te zašto bambus kolci predstavljaju idealan potporanj u svakom vrtu. Povrh toga ne propustite pročitati prilog o raskošnoj ljepotici gloksiniji ali i doznati zašto je upravo karanfil idealna cvjetna vrsta za izložbe.

Iz oblasti povrćarstva, pored kalendara sjetve, donosimo članak o pastrnjaku i celeru bjelašu, premda još možete doznati na koji način se određuje vrijeme vađenja krumpira. Ništa manje nije zanimljiv ni prilog o nagrtanju povrća, te o uzgoju i zaštiti krastavaca na mreži. A kako se obraniti od uvijek napasnih puževa i sveprisutnih muha, možete doznati jedino ukoliko detaljno pročitate naše poljoprivredno glasilo.

Preporučamo još prilog o proizvodnji bijele djeteline na ekološki način, iskorištavanju gnojiva životinjskog podrijetla kao i značaju vitamina u hranidbi kunića. Ali, kako ni to nije sve, ipak Vam savjetujemo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


Gloksinija je dobila ime po francuskom liječniku i botani-čaru P. B. Gloxinu, kasnije je svr-stana u rod Sinninga u čast glav-nom vrtlaru sveučilišta u Bonnu Wilhelmu Sinningu, koji se bavio njenim križanjem i selekcijom.

Gloksinija je gomoljasta bilj-ka čiji nadzemni dio potkraj ljeta odumire. Listovi veliki, ovalni, prekriveni dlačicama, rastu u pa-rovima, jedan nasuprot drugog, na kratkim peteljkama koje se uzdižu iz gomolja.

Iznad baršunastih listova izra-staju zvonoliki cvjetovi veličine do deset centimetara. Raskošno obojeni baršunasti cvjetovi po-

javljuju se u svim nijansama cr-vene, ljubičaste, plave, ružičaste, te bijele, često s bijelim rubom ili s točkicama po latica.

Uvjeti uzgojaPostoje pravila u uzgoju

gloksinije kojih se moramo dr-žati. Ne smije biti izložena di-rektnom suncu, a svjetlost joj je prijeko potrebna da se mogu stvarati i rascvjetati cvjetni pu-povi. Odgovara joj umjerena i jednolična temperatura: u rano proljeće 21ºC za poticanje rasta, ljeti, u vrijeme cvatnje, od 15 do 21ºC, a tijekom zimskog mirova-nja gomolja oko 10ºC.

Zalijeva se redovito, ali ze-mlja nikada ne smije biti nato-pljena (vlažno, nikako mokro). Dobro je da biljku stavimo u ta-njur s vodom na preokrenutom podlošku, da joj tako osiguramo

GLOKSINIJAraskoš cvjetovaJosip BrklJača, ing.

vlažan zrak. Tijekom sezone rasta prihranjivanje tekućim mineral-nim gnojivom s većim sadržajem dušika, a tijekom cvatnje potreb-no je više kalija. Ako se kod glok-sinije ne pojave pupovi, a listovi su se već razvili, treba otkinuti jedan list i pupovi će nakon toga izbiti.

Nakon što ocvate, odrežite ocvale cvjetove i nastavite sa zalijevanjem i prihranom. Čim listovi počnu žutjeti, postupno prestanite sa zalijevanjem i do-davanjem gnojiva. Lonac s go-moljem valja premjestiti na svje-žije mjesto (oko 10ºC), na kojem će prezimiti.

Avantura zvana «gloksinija» može početi u proljeće, već kra-jem ožujka gomolj gloksinije sa-dimo u svježu zemlju obogaćenu tresetom (supstrat). Sadi se tako da vrh gomolja bude u razini supstrata. Na svijetlom i toplom mjestu (20 – 22ºC), uz redovito zalijevanje i prihranu, biljka će se brzo razviti. Gomolji mogu traja-ti godinama, a optimalni životni vijek 2 do 3 godine, nakon čega gube snagu i daju slabije biljke.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta cvjetaju siningije (Sinningia hybridii), koje kod nas najčešće nazivaju gloksinije. Biljka potječe iz Brazila, a velikocvjetne vrtlarske forme nastale su križanjem kroz 150 godina uzgoja u Europi.

Raskoš boja cvijeta kod gloksinije


5

Svojim razgranatim nači-nom širenja pokrivaju ve-like površine i idealne su

za sadnju uz pergole, balkonske ograde i sl. Ukoliko ih ostavimo da rastu bez ikakve potpore, ve-ćina penjačica će poslužiti kao odlični pokrivači tla.

Tekoma(Campsis radicans, sin. Tecoma radicans) je poluotporna listo-padna penjačica porijeklom iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su krupne trubice dugačke dese-tak centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodiš-njih izboja, crveno-narančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrt-nih biljaka tijekom ljetnih mje-seci. Ali, da bi cvala, potrebno joj je duboko, plodno tlo i sun-čan, zaštićen položaj. Na teškim glinovitim i suhim pjeskovitim tlima neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je što je neugledna tije-kom zimskih mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog toga tekoma nije prikladna penjačica za mje-sta koja treba zakloniti zbog nji-hova ružnog izgleda. Radije je upotrijebite tamo gdje joj nema premca: na južnom pročelju kuće ili za prekrivanje suncu izloženih ograda i sjenica.

Glicinija kineska (Wisteria sinensis) je otporna li-stopadna grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Ima brojne mirisne svjetloljubičaste cvjeto-ve u dugim visećim cvatovima. Prva cvatnja ove biljke je u kasno proljeće, a druga u kasno ljeto. Koristi se za prekrivanje zidova,

sjenica, pergola, lukova i drugih vrtnih konstrukcija. Pogodna je i za bonsai. Dobro raste u kvali-tetnom ilovastom tlu na toplom sunčanom mjestu. Obrezuje se u ljeto nakon prve cvatnje, te po potrebi ponovno u zimu. Izrazito je snažna biljka te se redovitom rezidbom mora kontrolirati njen rast. Nikako nemojte dopustiti da glicinija bez kontrole raste u vašemu vrtu.

Jasmin obični(Jasminum officinalis) je otporna listopadna penjačica snažnog rasta, podrijetlom iz Azije, sa sjaj-nim listovima i bijelim mirisnim cvjetovima. Gusto prekriva po-

vršine. Koristi se za rast uz vrtne konstrukcije, te uz debla stabala. Vrijeme cvatnje je ljeto, pa sve do u jesen. Dobro raste u prosječno hranjivom ilovastom tlu na sun-čanom mjestu. Ukoliko je potreb-no, obrezuje se u proljeće.Veoma slična vrsta običnom ja-sminu je pravi jasmin (Jasminum azoricum). Ovo je poluotporna vazdazelena penjačica, koja u uvjetima blage klime cvate go-tovo cjelu godinu. Inače, kod nas cvjeta tijekom cijelog ljeta. Dobro raste na sunčanom, zaštićenom položaju, ali podnosi i blagu sje-nu. Često se koristi za rast uz per-gole i zidove, ali i kao lončanica. Obrezuje se u proljeće.

LJETNJE PENJAČICEZA UGODAN ODMORPenjačice su biljke koje koristimo u kreiranju okomitih obojenih površina, posebno u situacijama gdje je to teško ili nemoguće izvesti drugim biljnim vrstama. Tu svoju sposobnost penjačice zahvaljuju mogućnosti rasta na vrlo malom, gotovo minimalnom dijelu tla, što je inače slučaj na tlima uz kuću, ograde i zidove.

Josip BrklJača, ing.

Trakelospermum jasminoliki(Trachelospermum jasminoides, sin. Rhyncospermum jasmi-noides) je poluotporna vaz-dazelena grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Sporijeg je rasta s bijelim vrlo mirisnim cvjetovima u cvatovima. Cvje-ta cijelo ljeto. Uspješno raste u dobro dreniranim ilovastim tlima, na toplom i zaštićenom mjestu. Voli sunčan položaj, ali dobro podnosi i djelomičnu sjenu. Koristi se za prekrivanje zidova, sjenica i drugih vrtnih konstrukcija, ali također i na balkonima i terasama.

Glicinija cvate u kasno proljeće Bijeli mirisni cvjetovi jasmina

Neobični cvjetovi tekome

6


Karanfil ima privlačne, miri-sne cvjetove i sivozelene vazda-zelene listove. Cvjetovi karanfila mogu biti jednobojni, zatim u dvije boje ili obrubljeni kontra-stnom bojom. Ta se druga boja obično nalazi na unutrašnjem rubu latice te u središtu cvijeta. Svi karanfili poznati su kao du-gotrajno rezano cvijeće.

Uvjeti uzgojaKaranfil za gredicu najviše

voli sunčano otvoreno mjesto i dreniranu zemlju kojoj je pH vri-jednost između 6,5 i 8. Karanfile

obnavljajuće cvatnje treba uz-gajati u stakleniku i oni će cvasti na temperaturi od 10 do 12oC.Tijekom zime treba uklanjati sve uvele listove i ocvale cvjetove.

Karanfiliobnavljajuće cvatnje

Karanfile iz ove skupine naj-bolje je nabavljati tijekom prolje-ća ili u rano ljeto kao ukorijenje-ne reznice ili kao biljke uzgojene u posudama. Ako se uzgajaju ožiljene reznice, potrebno im je ukloniti vrhove tjedan ili dva na-kon sadnje, da bi se potaknuo rast postranih izbojaka. Mjesec dana nakon presađivanja ponov-

no se zaustavlja rast postranih iz-bojaka, što će produžiti cvatnju. Ostavlja se samo vršni pupoljak. Biljke se zalijevaju po potebi naj-češće ujutro. Prihrana se obavlja jedanput u dva tjedna, tekućim gnojivima kod kojih je omjer hranjiva podjednak, a tijekom ljeta jedanput tjedno. Potkraj ljeta biljka se zalijeva gnojivima koja sadrže više kalija.

Uzimanje reznicaReznice se uzimaju tijekom

ljeta sa zdrave biljke. Reznica za ožiljavanje treba imati 4-5 pari li-stova. Tako pripremljene reznice stavljaju se u pijesak ili mješavi-nu komposta za reznice i pijeska. Tako pripremljene posude s re-znicama prekriju se plastičnom folijom. Reznice bi se trebale ukorijeniti za dva do tri tjedna. Nakon ukorjenjavanja svaka bilj-čica se presadi u posudicu koja je prethodno napunjena stan-dardnim kompostom.

KARANFIL ZA IZLOŽBEDragana VukoVić, Dipl. ing. Cvjetovi za izložbe

Karanfili su se stoljećima uz-gajali kao izložbeni primjerci. Kada se pupovi karanfila počinju oblikovati i otkrivati svoju boju treba početi prihranjivati biljke ujednačenim tekućim gnojivom svakih deset dana. Čim pupovi karanfila postanu dovoljno veliki, treba ih početi odstranjivati i to postupno tijekom nekoliko dana. Čaške se omotaju da se ne bi po-čele razvijati. Cvjetovi za izložbu odabiru se s biljaka koje su obil-no zalijevane ujutro ili kasno na-večer i to po mogućnosti 48 sati prije izlaganja. Stabljika se očisti sasvim iznad čvora te se ostave do «grla» u vodu na hladnom i tamnom mjestu gdje nema pro-puha sve do trenutka izlaganja.

Uspješan izložak pokazuje sve značajke svoje klase u punom sjaju. Cvijet s čaškom koja je ras-puknuta ili na kojoj je ostavljen ovitak bit će diskvalificiran.

Cvjetovi karanfila različitih boja


7

ZalijevanjePočetak ljeta je period kada

su cvijetnjaci u punoj cvatnji, ali zahtijevaju i puno pažnje. Po-trebno ih je redovito zalijevati i bar jednom tjedno prihranji-vati. Pri zalijevanju treba voditi računa da ne natopimo cvjetnu gredicu odjednom, već je bit-no postupno davati vodu. Pre-više vode odjednom narušava strukturu tla i slijeva se s njezine površine prije nego što uopće dođe do korijena. Pri zalijeva-nju treba voditi računa da se ne prska po cvjetovima i listovima biljke, nego da se samo natapa tlo oko njih. Zbog toga se ne preporučuje zalijevanje raspr-skivačem, nego gumenim crije-vom. Najbolje je zalijevati nave-čer ili rano ujutro dok se zemlja još nije ugrijala.

Zaštita od štetočinjaVeoma bitno je i pregledava-

nje biljaka zbog štetnika i bolesti, da bi se na vrijeme moglo reagi-rati dok štete nisu znatne. Veoma važna mjera u njezi cvjetnjaka je i skidanje ocvalih cvjetova kako bi biljka mogla nastaviti s dalj-njom cvatnjom, kao i redovito okopavanje i uklanjanje korova.

O zaštiti od korova treba voditi računa još od same sadnje bilja-ka. Da bismo spriječili rast koro-va, tlo između biljaka potrebno je malčirati, tj. zasuti organskim materijalom kao što je kompost, slama, piljevina, kora drveta i sl. Sloj malča trebao bi nakon slije-ganja biti debeo najmanje 8-10 cm. Osim što se ovim postup-kom sprječava rast korova, čuva se i vlaga u tlu.

Skidanje ocvalih cvjetovaŽivice, posebno ligustrum,

redovito orezujte, da ne postanu neuredne i da se pri dnu živice ne prestanu stvarati novi izboji i listovi. Grmove koji su završili cvatnju također je potrebno orezati. To su uglavnom ukrasni grmovi proljetne i rane ljetne cvatnje koje je potrebno orezati odmah nakon što ocvatu. Tije-kom ljeta izrast će novi izboji koji će cvjetati idućeg proljeća. Kada bismo ove grmove orezi-vali zimi ili početkom proljeća, uništili bismo cvjetne zametke za iduću godinu. Ovoj skupini grmova spadaju: jorgovan, for-zicija, japanska dunja, dojcija, pajasmin, kerija, vajgela, suru-čica i dr. Pravilnim orezivanjem sprječava se nakupljanje starih grana s prorijeđenim listovima

i pokojim cvijetom. Nekoliko najstarijih grana treba ukloniti, a ostale izboje prikratiti na dvi-je trećine dužine. Tanke i slabe grane orezuju se jače kako bi snažnije potjerale. Snažni i veli-ki grmovi se samo lagano pror-jeđuju i oblikuju.

Kosidba travnjakaUkoliko u vrtu imate trav-

njak, redovito morate provoditi njegovu košnju. Ne dopustite

LJETO U VRTUPeriod sunčanog i stabilnog vremena s dosta visokim temperaturama nepovoljno djeluje na većinu gajenih biljaka. Sve biljke tijekom ljeta trebaju dosta vode, pa je navodnjavanje najčešće mjera koju provodimo u vrto-vima tijekom ljetnih mjeseci

da trava preraste, jer će se teško kositi, a nakon košnje na trav-njaku ostaju žuti dijelovi koji će ozeljenjeti tek za nekoliko dana. U prosjeku, kosidbu u ovom pe-riodu treba provoditi svaka 2-3 dana. Također, travnjak morate i redovito svakog tjedna prihra-njivati i svakodnevno zalijevati. Za zalijevanje travnjaka najbolje je koristiti rasprskivače i zalijeva-nje obaviti u kasnijim večernjim ili u ranim jutarnjim satima.


Ocvale cvjetove sezonskog cvijeća potebno je skidati

Redovita košnja travnjaka

Zaštita gredica cvijeća od bolesti i štetnika

8


Većina naših povrćara prak-ticira pripremiti i pognojiti tlo prije same sjetve, od-

nosno, sadnje povrća. Međutim, provođenje duboke obrade i osnovne gnojidbe tijekom svib-nja ne može imati opravdanje jer je dobro poznato kako je i najlo-šija jesenska obrada tla značajni-ja i poželjnija od najkvalitetnije obrade tla izvedene tijekom proljeća. Dakle, prije svake sje-tve povrća nužno je pravodobno pripremiti tlo uz unošenje staj-skog i mineralnog gnojiva. To se posebno odnosi na stajski gnoj koji je nužno u tlo unijeti tijekom jeseni kako bi ga povrće što bolje iskoristilo tijekom proljeća. Sto-ga unošenje stajskog gnoja ne-posredno pred sjetvu tj. sadnju povrća nema značajniju ulogu jer zbog svoje kratke vegetacije povrće ne uspijeva iskoristiti ni minimum hranjivih tvari iz njega. Ukoliko u tlo nije moguće unijeti stajnjak u jesen, onda se to treba uraditi što ranije u proljeće, ali svakako uz dodatak NPK gnoji-va. Kako tijekom svibnja i lipnja u Hercegovini obično vladaju velike vrućine, praćene duljim sušnim razdobljem, nužno je vršiti i redovito zalijevanje. To se posebice odnosi na tek posijano sjeme povrća koje treba svakod-nevno zalijevati do potpunog ni-canja biljaka. U kasnijim fazama razvoja zalijevanje se provodi po potrebi ovisno od vladajućih kli-matskih prilika.

A iako sadnja prijesadnica povrća u Hercegovini obično za-vršava s mjesecom travnjem, ne postoje klimatske zapreke u po-gledu sadnje, a što se prije svega odnosi na presadnice proizvede-ne kontejniranim putem. Pose-bice je aktualna sadnja lubenice i to prije svega one cijepljene na tikvu. Naime, cijepljena lubenica osim što je otpornija na bolesti i što ostvaruje veće prinose, ra-nije plodonosi za 20-tak dana, što na tržištu ranog povrća nije zanemarivo. Posljednjih godi-

na je zamjetan i sve češći uzgoj neobičnih vrsta povrća poput bi-jelog patlidžana, žutih rotkvica, blitve s crvenom stabljikom i sl. Premda se radi o sporadičnom uzgoju, navedeni «rariteti» pred-stavljaju svojevrsno osvježenje na vrtnim gredicama. Jer dobro je da u našim sjemenskim kuća-ma možete pronaći i vrste povrća koje osim u kuhinji isto tako mo-žete upotrijebiti i na ukrasnim gredicama. Zato u poljocentrima dobro i pomno promotrite poli-ce i kataloge, jer vrijeme se ipak promijenilo…

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA(g/m2) OPTIMALNO VRIJEME SJETVE

MRKVA 3 01.05.-30.06.CIKLA 4 01.05.-21.06.RADIČ 3 01.05.-30.06.

GRAH MAHUNAR 15 01.05.-30.06.CVJETAČA 3 01.06.-22.06.

PERŠIN 2 01.06.-15.06.PORILUK 15 01.06.-15.06.

KELJ PUPČAR 3 01.06.-20.06.ZIMSKI KELJ 3 20.06.-30.06.

ZIMSKI KUPUS 3 20.06-30.06.JESENSKA SALATA 3 10.06-20.06.

BAMIJA 5 sjemenki u kućicu 01.06.-10.06.KRASTAVCI (kis.) 3 sjemenke u kućicu 20.06.-30.06.

ARTIČOKA 4 01.06.-15.06.BROKULA 2 15.06.-30.06.RAŠTIKA 2 01.06.-15.06.

POVRTNJAK POČETKOM LJETAPoznato je kako visoke prirode možemo ostvariti samo ukoliko povrće uzgajamo na plodnim i strukturnim tlima. Ali, i najlošija tla mogu se pretvoriti u dobra povrtna tla uz pravilnu gnojidbu i pravodobnu obradu tla.

MlaDen karačić, Dipl. ing.

Sjetva povrća u toplijim područjima

Gredica s mrkvom

Posebno pakiranje sjemena mrkve i peršinaPosebno pakiranje sjemena cikle


9

Došli ste doma i, ne znajući, posijali pastrnjak. Vjerujte, ni-ste nimalo pogriješili jer radi se o veoma staroj vrsti koja se od ostalog povrća izdvaja visokim sadržajem minerala. Od toga, po-lovicu čini kalij, premda nije za-nemariv ni sadržaj kalcija i fosfora te magnezija, sumpora i željeza. Današnja medicina pastrnjak ne svrstava u ljekovitu skupinu po-vrća, dok druge zemlje koriste njegov sastav (alkaloid pasti-nacin) u liječenju stenokardije i neuroza. Nekada se pastrnjak koristio i kao sredstvo za izluči-vanje vode iz organizma, protiv nadimanja i groznice, kod nekih bolesti bubrega i želuca te protiv reumatičnih tegoba. Međutim, njegov sladak zadebljali korijen rado jedu i domaće životinje pa se farmeri iz zemalja s razvijenim stočarstvom zdušno zalažu za njegovo širenje. Naime, praksa je pokazala da se uvrštavanjem pastrnjaka u dnevni obrok mli-ječnih goveda znatnije povećala kakvoća proizvedenog mlijeka.

Uvjeti uzgojaPastrnjak je kultura koju nije

teško uzgojiti. Pri tomu trebamo imati na umu kako je glavni ogra-ničavajući čimbenik u njegovom uzgoju dubina i kvaliteta tla. Sto-ga je poželjno da tlo bude lakšeg mehaničkog sastava, bez skeleta i dovoljno duboko obrađeno, a sve kako bi se korijen mogao ne-smetano razvijati. Tako, u pravilu, na težim tipovima tala treba uz-gajati sorte s kraćim korijenom iz razloga što se dugi korijeni u takvoj sredini intenzivno račva-ju, deformiraju i iznimno teško vade. S druge strane, na lakšim pjeskovitim tlima pastrnjak re-dovito ostvaruje niske prinose. Spomenimo i kako je za njegov uzgoj najpovoljnija pH vrijednost tla oko 6,5 (danas se za razliku od nekada lako mogu nabaviti i ruč-ni uređaji sa sondom koji odmah pokazuju pH vrijednost zemlji-šta). Slično mrkvi, i pastrnjak je biljka umjerene klime, što znači da nema osobitih zahtjeva pre-ma toplini. Osim toga, zbog svo-je otpornosti na hladnoću često se ostavlja da prezimi na samom polju. Optimalna temperatura za njegov uzgoj iznosi između 10 i 20 stupnjeva C, a može izdržati niske temperature od čak minus

PASTRNJAKobilje minerala

Morate priznati da od svih vrsta povrća najmanje poznajete pastrnjak. Ali, to ne znači da on nema svoje vrijednosti. A na prvi pogled dosta je sličan peršinu korjenašu, pa se pri kupnji kesica povrća često zna zamijeniti s peršinom.

15 stupnjeva C. Ima umjerene zahtjeve u pogledu vlage.

Način proizvodnjePretežito se uzgaja izravnom

sjetvom sjemena. Sjetva se vrši tijekom ožujka u brazde/redo-ve duboke 2 cm i razmaknute 25 cm. Pošto ima nešto slabiju klijavost, treba ga sijati gušće, što znači da je za uspješan uz-goja pastrnjaka nužno utrošiti 6-7 grama sjemena na četvorni metar. Za desetak dana dolazi do nicanja biljaka koje se nakon razvitka nekoliko listova presa-đuju na konačan razmak od 15 cm u redu. Prorjeđivanje se vrši kada je tlo dovoljno vlažno, a sve kako ne bi oštetili biljke koje smo ostavili za uzgoj. Navedeno

se prorjeđivanje provodi kad su izdanci pastrnjaka dostigli 3 cm visine. A da bi dobili dobar kva-litet proizvoda, usjev se nekoliko puta okopava, plijevi i redovito zalijeva. Dolaskom jeseni, čim lišće odumre, proizvedeni pastr-njak se odmah ubire iz razloga što je njegov korijen spreman za berbu čim se i razvije. Konač-na berba pastrnjaka obično se provodi u studenom ili se za po-trebe domaćinstva on ostavlja na gredici tijekom cijele zime. S četvornog metra površine može se uglavnom ubrati oko 5 kg kor-jenova.

Iako pastrnjak zauzima pro-stor u vrtu tijekom cijele godine, riječ je o vrijednoj namirnici. Vrlo je ukusan kao dodatak juhama

a dobro se uklapa i u miješane salate. Posebno je pogodan za osobe s probavnim tegobama jer bitno pospješuje apetit uz istodobno otklanjanje nadima-nja i grčeva u crijevima. Može se konzumirati i sam, odnosno ku-han, kao i ostalo povrće, premda je puno ukusniji pripremljen kao pire ili umak. Ali, dakako, prvo ga treba uzgojiti!

Dragana VukoVić, Dipl. ing.

Pastrnjak

10


Gnojidba tla može se obavlja-ti gnojivima mineralnog i organ-skog podrijetla. Temeljna razlika između mineralnog i organskog gnojiva je brzina kojom se oslo-bađaju hraniva. Mineralna gnoji-va su uglavnom topiva i hraniva se oslobađaju odmah nakon pri-mjene. Organska gnojiva se spo-rije razgrađuju, pa je i usvajanje hraniva tijekom godine sporije. Od gnojiva organskog podrije-tla, a ovisno o tipu staje i načinu njihova dobivanja dijelimo ih na kruti, polutekući i tekući gnoj.

Kruti gnoj ili stajnjakje smjesa fecesa, mokraće i

stelje, a nastaje držanjem životi-nja na punom podu koji je pokri-ven slojem slame, kukuruzovine, piljevine, treseta ili suhog lišća. Pri ovom načinu držanja stelja upija tekuće životinjske ekskre-mente i zajedno s izmetom koji je bogat mikroorganizmima i du-šičnim spojevima potiče njezinu razgradnju i stvaranje topline, koja zagrijava životinje (držanje

životinja na dubokoj stelji). Staj-njak se svakodnevno ili nakon završenog turnusa iznosi meha-nički ili pomoću mehanizacije te sprema na odgovarajuću podlo-gu. Ovisno o načinu spremanja (sabijanje ili nesabijanje), različiti su gubici hranjiva. Hraniva mak-simalno sačuvamo ako gnoj sa-bijamo, što znači da prilikom sla-ganja na hrpu istiskujemo zrak, kako bi se razgradnja hranjiva odvijala polako. U nesabijenom stajnjaku prisutan je kisik, pa je vrenje burnije i gubitci dušika su veći. Računa se da za sazrijeva-nje stajnjaka u ljetno doba treba 2-3 mjeseca, a zimi 3-4 mjeseca. Zreli stajnjak je poluhumificira-na masa, a da bi se dobio posve humificiran gnoj, potrebno je godinu dana. Smatra se preteži-to dušičnim gnojivom, jer dušik koji se u njemu nalazi najjače i najočitije djeluje na biljke. Sa-drži najmanje fosfora, pa se taj manjak mora nadomještati do-bivanjem fosfornog mineralnog gnojiva. Osim toga, dodatkom fosfornih gnojiva veže se dio dušičnih spojeva (amonijaka) u

stajnjaku, pa se i tako smanjuju gubitci dušika. Fosforno mine-ralno gnojivo može se dodavati u staji ili na gnojištu. U staji se dodaje oko 0,7 kg superfosfata dnevno po jednom odraslom grlu. Dodavanjem superfosfata gnoj sporije dozrijeva, ali se na 100 t stajnjaka dobiva oko 30 kg dušika više. Na gnojištu se doda-je na 1 t stajnjaka oko 20-25 kg superfosfata. S obzirom na ve-zanje amonijaka, uputno je fos-forno gnojivo dodavati odmah u staji nego na gnojištu.

Polutekući gnoj (gnojovka)je smjesa izmeta, urina i odre-

đenih količina vode, a nastaje pri držanju životinja na rešetkastom podu. Voda može potjecati od pranja objekta ili curenjem poji-lica i prema njenom sadržaju ra-zlikujemo gušću ili rjeđu gnojov-ku. Ona se sakuplja u kanalima ispod rešetkastog poda i siste-mom otjecanja ili mehaničkog is-pumpavanja prebacuje u bazene gdje se obrađuje (aeracija) radi sprječavanja razvoja anaerobnih procesa i neugodnih mirisa te

uništavanja mikroorganizama i gubitka dušika koji se iz amoni-jačnog prevodi u organski oblik. Gnojovka sadrži uglavnom dušik i kalij, a fosfora ima vrlo malo. Da bi se hraniva u gnojovki bolje izbalansirala, često joj se dodaje fosfor u obliku mineralnih gnoji-va. Nakon obrade i fermentacije od tri do četiri mjeseca prevozi se cisternama na poljoprivredne površine, gdje se koristi za gno-jidbu ratarskih kultura.

Tekući gnoj (gnojnica)je u najvećoj mjeri zapravo

urin koji potječe od krutih dije-lova gnoja za vrijeme njegova skladištenja, odnosno već u šta-li. Međutim, gnojnica ponekad sadrži manje količine vode koja potječe od pranja staje. Pred-stavlja vrlo važno gnojivo, jer trećina i više dušika i kalija koje životinje izluče iz svog organiz-ma nalaze se upravo u mokraći. Prema tome, gnojnica je du-šično-kalijsko gnojivo. Većina je hranjiva u gnojnici u lako to-pljivom i biljci brzo pristupač-nom obliku. Dakle, ne smije se

Iskorištavanje gnojiva životinjskog podrijetlaUzgoj poljoprivrednih kultura uzrokuje osiromašenje i iscrpljenje tla hranivima i organskom tvari. Do gubitka hraniva iz tla dolazi uslijed iznošenja hraniva prinosom kultura, vezanjem hraniva u nepristupačne oblike za biljke, fiksacijom, ispiranjem pod utjecajem oborina naročito dušika, erozijom, ishlapljivanjem i dr. Stoga je gnojidba neizostavna agrotehnička mjera u poljoprivrednoj proizvodnji, a njezin cilj je postizanje visokih i stabilnih prinosa, poboljšanje kvalitete proizvoda i podizanje nivoa plodnosti tla na optimalnu razinu.

Dr. sc. ŽelJko paVičić

Kruti stajski gnoj Gnojovka nastaje pri držanju životinja na rešetkastom podu


11

dozvoliti da gnojnica iz staja ili gnojišta otječe po dvorištu oko staje (gospodarski neisplativo i ekološki nedopustivo), već si-stemom kanala u odgovarajuće sabiralište (jamu). Tamo se kao i gnojovka obrađuje, fermenti-ra i cisternama prevozi na polja. Značajke gnoja životinjskog po-drijetla ovise o količini ekskre-menata životinje (vrsta, veličina, dob), režimu hranidbe (suha ili vlažna krma), načinu sakupljanja (mogućnosti odvajanja pojedi-nih frakcija), načinu dozrijevanja gnoja (nastali gubitci hranjivih tvari), vrsti staje, količini stelje, dodanoj vodi te starosti i stanju gnoja u trenutku analize. Goveđi gnoj ima mnogo vode i teško se zagrijava. Sadrži i sluzave tvari koje povećavaju koheziju česti-ca. Mikrobiološka svojstva nisu mu intenzivna, iako svaki gram sadrži milijune bakterija. Gove-đi gnoj djeluje sporo i naziva se ,,hladnim“ gnojem. Konjski gnoj je znatno siromašniji vodom i ima velik kapacitet za zrak. Na-ziva se toplim gnojem, te brzo djeluje, pa je osobito prikladan za hladna i teška tla. Ovčji gnoj ima povoljna fizikalna svojstva. Čestice nisu jako dispergirane i kapacitet za zrak je povoljan. Odlikuje se bogatstvom dušika, a vode sadrži malo u odnosu na gnoj drugih vrsta domaćih živo-tinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta, pa je zato i vredniji. Svinjski gnoj ima dosta povoljnu strukturu koja mnogo ovisi o vr-sti ishrane. Kod pretežne ishrane voluminoznom krmom struktura mu je loša. To je ,,hladan“ gnoj, teško se mineralizira i male je mi-krobiološke aktivnosti, pa se pre-poruča prije svega za lagana tla. Gnoj peradi bogatiji je hranivima nego ostale vrste gnoja i smatra

se koncentriranim gnojem. Na-vedene značajke imaju svoju važnost u gnojidbi, jer pojedina gnojiva imaju različit stupanj oslobađanja hraniva biljci. Tako gnojiva poput kokošjeg gnoja već u roku od nekoliko mjeseci oslobode oko 60-95 posto uku-pnih hraniva, dok goveđi gnoj u prvoj godini oslobodi tek oko 45 posto hraniva. Prema tome, što je brzina oslobađanja hraniva iz gnoja veća, to je njegova gno-jidbena vrijednost kratkoročnog značenja. Osim toga poznato je da gnojiva utječu na izgrad-nju humusa, pri čemu ona koja lako podliježu razgradnji brzo opskrbljuju biljke hranivima, ali ne pridonose izgradnji humusa. Nasuprot ovima, gnojiva koja se sporo razgrađuju pružaju duže biljkama hraniva, te pridonose izgradnji humusa omogućujući dugoročnu plodnost. Pritom je goveđi gnoj pomiješan s pšenič-nom slamom oduvijek smatran najuravnoteženijim gnojem, jer biljke umjereno duže opskrblju-ju hranivima te pridonosi izgrad-nji trajnog humusa. Sažimajući rečeno, može se zaključiti da je sa stajališta opskrbe hranivima bolje obaviti gnojidbu gnojivi-ma koji se brzo razgrađuju, dok je sa stanovišta dugotrajnije plodnosti tla bolje gnojiti gno-jivima koja pridonose stvaranju stabilnog humusa. Stoga je od izuzetne važnosti da se na gos-podarstvu skuplja, kako kruti (sporije razgradljivi), tako i teku-ći gnoj (brzo razgradljivi), kako bi se postigla ravnoteža između trenutačne opskrbljenosti hra-nivima i dugotrajne plodnosti tla. Potrebna količina gnoja po jedinici površine ovisi o mnogo faktora, primjerice teksturi tla, dubini obrade, plodoredu, vrsti

usjeva, tipu tla i zalihama hra-niva u tlu. U praksu se općenito smatra da je količina od 10 do 20 t/ha krutog gnojiva slaba gno-jidba, 20 do 30 t/ha osrednja, 30 – 40 t/ha jaka, 40-50 t/ha i više vrlo jaka. Kao normativ gnojidbe krutim gnojem u praksi se sma-tra količina od 30 t/ha. Obično se koristi za gnojidbu obradivih površina za ratarske kulture, pr-venstveno biljke koje zahtijevaju jaču gnojidbu (kukuruz, krumpir, ozima pšenica i dr.). Kruti gnoj se mora po obradivoj površini raz-bacati što jednoličnije. Ako gnoj ostaje u hrpicama ili je razbacan, ali nije zaoran, dolazi do velikih gubitaka hraniva u količini i do 80 posto. Dubina zaoravanja krutog gnoja ovisi o nekoliko čimbenika: količini gnoja, vrsti tla, klimi i dr., a kreće se između 10-35 cm. Ako je količina gnoja veća, treba biti i veća dubina za-oravanja. Na laganom tlu, gnoj se zaorava pliće zbog opasnosti od ispiranja hraniva. Na teškom tlu gnoj se ne smije zaorati pre-duboko, jer su na većoj dubini uvjeti za razgradnju gnoja slabiji. Vrijeme zaoravanja gnoja ovisi o klimatskim prilikama pojedi-nog područja. Općenito se može reći da je u humidnim klimatima povoljnije gnoj zaorati u prolje-će, a u aridnim u jesen, jer su u humidnim područjima ispiranja hraniva tijekom zime iz stajskog gnoja veća.

Gnojovka se obično primjenjuje na

travnjacima u količini od 20-30 m3/ha, a gnojidba se obavlja u rano proljeće, početkom ve-getacije, kada biljka hraniva iz gnojovke može odmah početi usvajati. Manja količina se može primijeniti u kasnu jesen kako bi

biljke prije zime uskladištile što više hraniva u korijenu. Na taj način se potiče brži rast biljaka u proljeće. Prekomjerna količi-na primijenjena na travnjacima dovodi do ispiranja kalcija iz tla zbog prevelikog sadržaja kalija. Tako se smanji sadržaj kalcija u krmi, a na livadama se šire ,,ka-lifilni’’ korovi (maslačak, divlja mrkva). Gnojovkom je moguće gnojiti žitarice u količini od 60-80 m3/ha za kukuruz, 40-50 m3/ha za pšenicu i ječam te 30-40 m3/ha za zob. Primjenjuje se na oranicama prije sjetve ili već po razvijenim biljkama u proljeće odnosno prije zaoravanja str-ništa.

Gnojnica je naročito dobra za gnojidbu

žitnih strništa (balansira omjer ugljika i dušika, te ga ,,cijepi“ mi-kroorganizmima), te brzo rastu-ćih kultura (pr. kulture za zelenu gnojidbu). Nakon polijevanja tala gnojavkom ili gnojnicom površinu treba pobranati ili vrlo plitko izorati. U današnje vrijeme organska gnojiva predstavljaju ozbiljniji ekološki problem, pa uskoro možemo očekivati za-konske propise u pogledu nji-hova postupanja. U tom smislu će se propisati vrijeme izvoženja organskih gnojiva po kulturama, kapaciteti za čuvanje organskih gnojiva (prostor za kruto/tekuće gnojivo veličine 7-8/8-12 m 3 po uvjetnom grlu za razdoblje od 6 mjeseci) i definirati količine gno-jidbe organskim gnojivima po hektaru u kalendarskoj godini. To će biti još jedna od ekoloških mjera za zaštitu okoliša od pre-komjernog onečišćenja prema europskim načelima, koje treba-mo prihvatiti prije pristupanja članstvu EU.

Raspiranje gnojovkeRasturanje krutog stajnjaka

12


Tijekom vegetacije poje-dine vrste povrća imaju i potrebu za nagrtanjem.

A svrha je nagrtanja povrća da se biljke bolje ukorijene, odno-sno, da u gornjim slojevima tla razviju što više korijenja pa da iz tih slojeva mogu uzimati više hranjiva i vode. Znači, ogrta-njem se ubrzava rast dopunskih

korjenčića, što omogućuje veću stabilnost i bolju ishranu biljke. Većini povrća koristi ogrtanje time što biljke stoje čvršće i si-gurnije, pa ih ne može prevrnuti vjetar ili težina njihova nadze-mnog dijela. U Hercegovini se najčešće ogrće krumpir, visoki grašak, visoki grah te krastavci premda se mogu nagrtati još i kelj, kupus kao i cvjetača. Ustva-ri, teoretski se može nagrtati

CELER BJELAŠ

LJubiteljima povrća već je dobro poznato kako je celer povrtlarska

kultura koja je možda i najzah-tjevnija za uzgojiti. Jer riječ je o kulturi koje pripada skupini ko-rijenastog povrća a koju ne smi-jemo saditi u bilo kakvoj zasjeni,

NAGRTANJE POVRĆA

jer onda ostaje sitna i bez svoga intenzivnog ugodnog mirisa i okusa. Da, dobro ste pročitali, celer treba saditi što znači da se prethodno treba i zaklijati, od-nosno, proizvesti njegov rasad. Naime, s njegovom izravnom sjetvom ne možemo uvijek ra-čunati jer celer na otvorenom polju niče 20-30 dana, što u


VeliMir lasić, Dipl. ing.

uvjetima «surove» Hercegovi-ne znači iznimno mnogo. Puno poželjnije je proizvesti njegove presadnice i to sjetvom sjeme-na u zaštićeni prostor koncem veljače ili početkom ožujka. U ovim rokovima sjetve presadni-ce su dorasle za sadnju do polo-vice svibnja kada se celer i sadi u redove na razmak 40 x 25 cm, što daje sklop od 10 biljaka po četvornom metru. Međutim, ce-ler bjelaš se sadi na razmak 40 x 30 cm, što daje sklop od 8,3 bilj-

ke po četvornom metru. A celer bjelaš nije isto što i celer listaš, jer se kod bjelaša za jelo koriste zadebljale lisne peteljke. Bez obzira na uzgojeni tip (korjenaš, listaš ili bjelaš), celer se jede so-čan i aromatičan, svjež ili sušen, te kao salata ili začin brojnim jelima u svim kuhinjama. Ipak, spomenimo kako je za peristal-tiku crijeva bitan sastojak celera celuloza, koju najviše sadržava zadebljali korijen i upravo lisna peteljka!

i ostalo zeljasto povrće samo ukoliko će se isto i navodnjavati. Jer treba znati kako nagrtanjem ne štedimo vlagu u tlu već je baš suprotno rasipamo, iz ra-zloga što se povećava površina isparavanja, pa ako nedostaje voda trpi sama biljka Znači, ogr-tanjem povećavamo površinu tla oblikujući humke oko stablji-ka biljaka. Kroz tako povećanu površinu, iz tla ishlapljuje više

vlage, pa se nagrtati smije samo ukoliko je tlo dovoljno vlažno, bilo od oborina ili zalijevanja. S druge strane, u sušnom tlu ne smije se nagrtati već ga je potrebno što češće okopavati. Spomenimo i kako se ogrtanje na manjim površinama obično provodi motikom, dok se na ve-ćim površinama u tu svrhu kori-ste strojevi (freze i sl.).

Za jelo se koristi zadebljala lisna peteljka Sadnice celera bjelaša

Kupus se često nagrće Nagrtanje krastavaca samo ako se obavlja zalijevanje


13

Osim toga, uslijed propada-nja stabljika slabi i veza između stolona i gomolja koji se zbog toga lako i odvajaju. U toj fazi su i gomolji dostigli maksimalnu ve-ličinu te se može pristupiti njiho-vom vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju sasvim očvrsla te se ne može skidati pri jačem

pritisku prstom a što joj omogu-ćava bolje čuvanje tijekom zime.

Načini vađenja Na manjim površinama u

Hercegovini krumpir se još uvi-jek vadi ručno tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površina-ma to se radi plugom a za što se može upotrijebiti obični plug

ODREĐIVANJE VREMENAVAĐENJA KRUMPIRAU pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završili svoj fiziološki razvoj a što se ogleda kroz odumiranje nadzemnog dijela biljke, odnosno, cime. To znači da se krumpir počinje vaditi kada je lišće odumrlo, što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima).

ogrtač, koji je posebno efikasan na našem suhom i rastresitom zemljištu. Iza pluga gomolji osta-ju na površini zemlje nakon čega se sakupljaju ručno. Međutim, danas postoje i specijalni plu-govi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno efikasnim i rentabilnim na većim proizvod-nim površinama. Ali, kod isko-pa trebamo voditi računa da

iVica Doko, Dipl, ing.

što manje oštećujemo gomolje kako bismo ih kasnije mogli što dugotrajnije uskladištiti. Pose-ban se problem pojavljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalazi nešto udalje-nije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30 posto oštećenih gomolja.

Što učiniti s oštećenimgomoljima?

Kod ručnog vađenja krumpira mala je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja. Ako do toga i dođe, njihovim naknad-nim probiranjem i odvajanjem se i taj mali broj oštećenih gomolja izdvoji. Međutim, veliki proizvo-đači koji krumpir iskapaju vadi-licama obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. Ukoliko budete neoprezni i kupi-te takav krumpir za zimnicu, on će vam brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hranjive vrijednosti a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije dovode do pojave plijesni i truleži. Inače, razvoju plijesni i ubrzanom truljenju gomolja po-maže i nezreo krumpir, vlažnost gomolja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. Stoga vodite računa da krumpir za jelo nabavljate na provjere-nim mjestima, nakon čega ga trebate uskladištiti u uvjetima temperature od 4 do 5 stupnjeva C. Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95 posto krumpir se u takvim prostorijama može čuvati i u razdoblju od 10 mjeseci.

Vađenje “mladog” krumpira na području Hercegovine

14


Puževe možemo podijeliti na golaće i one s kućicom. Najčešće vrste puževa golaća koje može-mo zamijetiti su: šumski prpolj (Arion rufus), veliki balavac (Li-max maximus), mali balavac (Limax tenellus) i poljski balavac (Deroceras agreste). Štete izaziva-ju grickanjem sočnog lista mla-dih biljaka (presadnice povrća) ili kasnije hraneći se listovima salate, špinata ili kupusa. Puževi golaći napadaju sve vrste povrća izuzev luka i češnjaka. Osim što čine štete izgrizanjem listova pra-veći svojevrsne bušotine, zelene dijelove biljke zagađuju svojim izmetom i sluzavim tragom po kojem prepoznajemo njihovu nazočnost. Puževi predstavljaju noćne životinje koje se obično kreću, a time i čine štete, u ka-snim noćnim satima, i to uglav-nom između 21 i 1 sat). Posebno su aktivni u vlažnim ljetima i u područjima pored vodotokova u kojima se brzo množe.

Životni ciklus puževaKao što smo već napomenuli,

aktivnost, pa time i reprodukcija, puževa usko ovisi o vlažnosti. Ukoliko početkom ljeta imamo dosta oborina, puževi će zasi-gurno predstavljati veliku opa-snost. Naime, puževi odlažu jaja tijekom lipnja i srpnja te to čine u nakupinama od 10-40 u zemlju ili na skrovita mjesta. Jedan puž može odložiti 400-600 jaja, ali je to u praksi obično manje. Za 25

do 30 dana mladi puževi izlaze iz jaja i već za dva mjeseca postaju spolno zreli. Međutim, za njihov razvoj iznimno je bitna tempera-tura i najviše im odgovara izme-đu 12 i 22 stupnja C, uz vlažnost tla od 25 %. Kada vladaju takve optimalne klimatske prilike, u doba razvoja može se očekivati njihova masovnija pojava. S dru-ge strane, niska i visoka vlažnost tla ometaju njihov razvoj i mogu dovesti do uginuća. Znači, kako je vlažnost tla čimbenik koji u većoj mjeri ograničava razvoj puževa.

Načini suzbijanja puževaU borbi protiv puževa može-

mo se služiti preventivnim, bio-loškim i kemijskim metodama. Što se tiče preventive, ona se za-sniva na sadnji snažnijih biljaka koje brže napreduju, rastu i time postaju otpornije na oštećenja. Isto tako, poželjno je uvijek po-saditi 10-20 % više presadnica od planiranog, računajući na napad puževa ali i raznih gljivica koje izazivaju truljenje. Nadalje, po-što puževi danju miruju nužno je biljke zalijevati samo u jutarnjim satima kako bi se do večeri osu-šile. Pored toga, treba izbjega-vati držanje i uzgoj presadnica izravno na tlu iz razloga što su tada njihovi mladi, sočni listovi lako dostupni puževima.

Od bioloških metoda primje-njuje se ručno skupljanje puže-va, plitko ukopavanje posuda s pivom u tlo što privlači puževe te upotreba tvari koje nagrizaju

tijelo ili skidaju sluz. U tu svrhu oko uzgajanih biljaka i po obodi-ma parcela postavljaju se dehi-drirajuća prašiva koja isušuju ti-jelo puža, poput pepela i vapna, ili se oko biljaka rasipaju materi-jali koji nagrizaju tijelo puževa, poput soli i mineralnih gnojiva. Ipak, pošto sve navedene tvari štetno djeluju za biljku ukoliko se dodaju u velikim količinama, o tomu moramo povesti računa prilikom njihove primjene. Ali, u borbi protiv puževa značajnu ulogu igraju i prirodni neprija-telji poput ježeva, žaba, guštera, čvoraka, vrana, galebova i dru-gih insekata (trčci).

Limacidi-sredstva zasuzbijanje puževa

Realno gledajući, sve ranije navedene mjere suzbijanja pu-ževa mogu imati učinka samo u vrtovima manje površine. Zbog toga se u praksi puževi efikasno suzbijaju kemijskim sredstvi-ma-limacidima. Na našem trži-štu se uglavnom može pronaći pripravak PUŽOMOR na osnovi metaldehida, a koji ima dozvolu za suzbijanje puževa u povrću,

jagodama, voćnjacima i vinogra-dima. Slični su pripravci Limax, Pužocid, Gardene i dr. Manje poželjno je korištenje pripravaka na osnovi metiokarba (Mesu-rol granulat i dr.) iz razloga što imaju negativan učinak na kuk-ce iz porodice Carabidae (trčci). Pripravke pak treba znati i pri-mijeniti jer se često iz neznanja primjenjuju na način da se od zatrovanih mamaca prave hrpi-ce, što nije dobro. Naime, puževi imaju ograničen radijus kretanja zbog čega moramo tretirati veću površinu, pri tom vodeći računa o dozvoljenim dozama. Drugim riječima, pužomor je najpoželj-nije rasipati po tlu, uz biljke kad se ne očekuje kiša (30-40 grama na 10 metara četvornih).

Puževi sve veća opasnost u povrtnjacimaPuževi predstavljaju štetočine koje u pojedinim godinama znaju napraviti velika oštećenja na uzgajanom povrću. U praksi najveća oštećenja zamjećujemo na salati, špinatu, kupusnjačama, grašku odnosno na vrstama sa sočnim lišćem. Nešto rjeđe dolazi do oštećenja na plodovima.

nino rotiM, Dipl. ing.

Puž golać iz roda Limax

Puževi najviše oštećuju lisnato povrće Pužomor - pripravak za suzbijanje puževa


15

Krastavac je tipični pred-stavnik povrća kojem pogoduje uzgoj na mreži. To je i razumljivo ukoliko je poznato da se na nje-govoj stabljici nalaze vitice, koje kad se dohvate nekog predme-ta, brzo ga obuhvate i obavijaju. Zato se krastavac prilično lako može uzgajati okomito uz na-slon od mreže, žice, konopaca, letvica i sl. Najvažnije je izabra-ti položaj koji je zaklonjen od utjecaja jakih vjetrova, odnosno u našim krajevima dovoljno je odabrati položaj okrenut prema suncu. Ukoliko ga uzgajamo u zaštićenom prostoru, onda je uzgoj na mreži idealna opcija iz više razloga. Prije svega, velika prednost okomitog uzgoja kra-

stavaca ogleda se u ogromnoj uštedi na prostoru. To je poseb-no naglašeno u malim obitelj-skim plastenicima u kojima se vodi borba za svaki centimetar slobodnog prostora.

Povezanost okomitoguzgoja i gorčina plodova

Puno važniji moment ogleda se u činjenici kako su pojedini proizvođači zamijetili da kod uzgoja na mreži imaju manju pojavu gorčine plodova koja ovim sočnim plodovima itekako umanjuje tržnu vrijednost. To je lako objašnjivo ukoliko se zna da krastavci brzo reagiraju na razne poremećaje nastale u tije-ku razvitka plodova. Jednostav-no rečeno, gorčina nije nikakva bolest, nego brza reakcija biljke

na bilo kakav zastoj ili nedosta-tak nastao u tijeku vegetacije. Tako je utvrđeno da gaženje po vriježama u vrijeme radova tije-kom vegetacije značajnije utječe na pojavu gorčine plodova. Kod uzgoja na mreži gorčina plodova izostaje, premda na njenu poja-vu mogu utjecati i niske odnosno visoke temperature, zalijevanje hladnom vodom u toplijem di-jelu dana (doba velikih vrućina) i dr. Ipak, jedna od najvažnijih karakteristika okomitog uzgoja krastavaca ogleda se u činjenici kako zbog bolje prozračnosti bi-ljaka imamo manje poteškoća s bolestima, dok su plodovi puno čistiji a berba znatno lakša.

Specifičnosti zaštitekrastavca

Kako su krastavci uzgajani u plastenicima podložniji napadu štetnih insekata ali i pojedinih bolesti, to se posebna pozornost treba posvetiti pravodobnoj za-štiti uzgajanih biljaka. S druge strane, kada krastavce uzgajamo na mreži, tada možemo biti si-gurni kako je manja mogućnost pojave bolesti u odnosu na kla-sičan uzgoj na tlu dok je zaštita biljaka jednostavnije izvediva. Ali, i pored toga, primjenu pesticida odnosno zaštitu biljaka ne smi-jemo izostaviti. Tretiranje biljaka obavlja se prvi put 7-10 dana na-

UZGOJ I ZAŠTITAKRASTAVACA NA MREŽIKrastavci su jednogodišnje biljke puzave vriježaste stabljike koje vole rasti na viso-kim temperaturama tla i zraka. U takvim uvjetima ostvaruju iznimno visoke urode i kakvoću plodova. Drugim riječima, upravo se najveći prinosi osiguravaju uzgojem krastavaca na armaturi odnosno mreži.


kon sadnje pripravcima Daconil (15-17 ml/10 lit vode) u kombina-ciji s insekticidom Karate zeon (2 ml/10 lit vode). Kada se plodovi počnu zametati, tada tretiranje vršimo pripravkom protiv plame-njače Ridomil Gold MZ (25 grama /10 lit vode) u kombinaciji s fun-gicidom protiv pepelnice Topas (2,5 ml/10 lit vode). U fazi berbe zaštitu nastavljamo fungicidima protiv plamenjače i pepelnice Quadris (10 ml/10 lit vode) kratke karence (3 dana) ili fungicidom protiv plamenjače Revus MZ (25 grama/10 lit vode). Praksa je po-kazala da, pored svega, u zaštiće-nim prostorima trebamo koristiti i pripravak Vertimec (8-10 ml/10 lit vode) koji se ne miješa s drugim pripravcima, a čija karenca iznosi 7 dana. Vertimec se aplicira u ra-nim jutarnjim ili večernjim satima u cilju što efikasnijeg suzbijanja štetnih grinja i kalifornijskog trip-sa. Svakako treba napomenuti kako je ovdje riječ o orijentacij-skom programu zaštite krastava-ca jer će broj tretiranja dijelom ovisiti i od stanja u samom nasa-du. Ipak, bitno je naglasiti kako je krastavac kultura koja se konti-nuirano bere, zbog čega prilikom tretiranja moramo strogo voditi računa o karenci.

Plodovima protiv žeđiDobro je poznato kako kra-

stavci predstavljaju povrće s naj-većim sadržajem vode. Naime, čak 97 % ukupne težine plodo-va čini voda. Osim toga, njihovi osvježavajući plodovi čine zna-čajan izvor vitamina i minerala. Stoga i ne čudi što ih u nekim ori-jentalnim zemljama, poput Tur-ske, prodavači nude na ulicama na način da plod krastavca ogu-le, operu i ponude vam za osvje-ženje. Drugim riječima, u takvim egzotičnim zemljama, umjesto sladoleda, možete kupiti puno zdravije i hranjivije osvježenje, u vidu plodova salatnog krastav-ca. Međutim, znatno bolje i ekonomičnije je ukoliko ga uspi-jete uzgojiti od-nosno proizve-sti u vlastitom povrtnjaku.

Plodovi krastavcaQuadris odlično štiti krastavac od bolesti

16


Španjolska pokrajina Almeria najsušnija je i najtoplija regija u Europi, s prosječnim godišnjim padalinama od 250 mm i prosječ-nom godišnjom temperaturom od 19°C.

Prije nešto više od 30 godina, bila je to jedna od gospodarski najnerazvijenijih regija u Španjol-skoj.

Proizvodnja na oko30000 ha

Zahvaljujući strateškom planu za razvoj gospodarski nerazvijenih područja, koji je obuhvatio državno financiranje infrastrukture kao i poticanje stvaranja kooperativa, stvoreni su temelji za poljoprivredni ra-zvoj ove regije.

Proizvođači su imali priliku pomoću povoljnog kreditiranja od strane banaka započeti s po-dizanjem plastenika.

Do prave ekspanzije proi-zvodnje došlo je ulaskom Špa-njolske u Europsku Uniju, 2000. godine ukupna površina pod plastenicima iznosila je 37000 ha. Trenutno je pod plasteničkom proizvodnjom 30 000 ha, što uka-zuje na smanjenje površine pod plastenicima, ali to ne znači ujed-no i smanjenje količine jer podi-zanjem kvalitete proizvodnje, na istim površinama proizvodi se veća količina povrća nego ranije.

Proizvodnjom se bavi oko 20 000 proizvođača koji u prosjeku posjeduju 1,5 ha plastenika.

Sama proizvodnja bazira se na načelu maksimalne racionalizaci-je troškova kojom je postignuto da prosječna cijena podizanja 1 m2 plastenika, koja uključuje konstrukciju, folije, mreže i sustav navodnjavanja, dođe 6 – 8 €.

Tako niski troškovi, koji su posljedica pojednostavljenih

konstrukcija samih plastenika, mogući su između ostalog i zbog nepostojanja opasnosti od obo-rina, posebno snijega. Jedinu opasnost predstavlja im vjetar, pa su na krovnom djelu plastenika postavljene mreže koje spreča-vaju podizanja folije i mehanička oštećenja.

Jedini plastenici koji su gra-đeni po načelima moderne teh-nologije su oni koji se bave proi-

zvodnjom presadnica, a radi se o svega 150 ha.

Specifičan načinproizvodnje

Priprema terena za podizanje plastenika započinje nanošenjem glinovitog tla po čitavoj površini, tlo se mehanički maksimalno zbi-je i stvori se horizont debljine 30 cm na koji se nanosi 5 cm humu-snog tla koje se zatim prekriva s

Studijsko putovanje u Almeriu, ŠpanjolskaPod pokroviteljstvom tvrtke Sakata, u periodu od 16 – 20. 03. 2009. organizirano je studijsko putovanje u španjolsku pokrajinu Almeriu u kojoj smo imali uvid u najveću plasteničku proizvodnju povrća u Europi.

roBert Doko Dipl. ing. agr.

Panoramska slika plastenika


17

10 – 15 cm sitnog šljunka ili pije-ska.

Humusni horizont je zona ra-zvoja korijena biljke, dok šljunak ili pijesak predstavljaju malčni horizont čija je uloga sprečavanje rasta korova kao i sprečavanje evaporacije.

Unatoč prihrani, intenzivna proizvodnja uzrokuje osiromaše-nje tla pa se svakih 3- 5 godina, razmiče malčni horizont, vadi hu-musni horizont i nanosi se novi sloj na koji se vrača prethodno

razmaknut pijesak ili šljunak.Svake godine, u ljetnom peri-

odu, napravi se pauza u proizvod-nji od 3 mjeseca i u tom periodu tlo se prekriva tankom folijom radi solarizacije tla čija je svrha djelomična sterilizacija tla. Na taj način se tlo prekriveno folijom na dubini od 10 cm zagrijava 20 °C više od neprekrivenog tla.

Uspjeh same proizvodnje te-melji se na mogućnosti uzgoja povrća u periodu kad je ostatak Europe u deficitu s vlastitom

proizvodnjom. Sadnja započinje tijekom rujna i listopada dok je berba u periodu između stude-nog i ožujka.

Paprike i rajčice su glavne proizvodne kulture, a osim njih u proizvodnji su još i krastavci, tikvice, patlidžani i dr. Paprika se uzgaja na 12 000 ha a rajčica na 10 000 ha. Prosječan prinos pa-prike 8 – 9 kg/ m2 a rajčice 25 kg/ m2. Visok prirod rajčice postignut je uzgojem na 15 – 20 cvjetnih etaža.

Sva proizvodnjaje pod kontrolom

Proizvodnja je kontrolirana od samog početka a uvjete dik-tira tržište. S obzirom da se na tom području proizvodi za čitavu Europu, proizvodni tipovi povrća ovise o preferenciji države u koju se izvozi. U proizvodnji je mogu-će vidjeti sve tipove, boje i nijanse proizvodnih kultura, samo rajčice ima 15 različitih tipova, od kojih opet ima bezbroj sorti i hibrida.

U proizvodnji rajčice i dalje se koristi konvencionalna zaštita, dok se u proizvodnji paprike u potpunosti prešlo na integrirani tip zaštite. Taj prelazak uvjetovan je pronalaskom rezidua na papri-ci koje je prije nekoliko godina uzrokovalo velike probleme u izvozu. Prosječna cijena biološke zaštite paprike iznosi oko 4 000 €/ ha a od predatora prvo koriste swirski, polovicom listopada ( kad su prosječne temperature 17°C) nakon kojeg koriste Orius sp..

Neovisno o kojem se tipu za-štite ili kulturi radilo, prioritet je zaštita od kukaca, dok je suzbija-nje bolesti sekundarni problem.

Svi plastenici su zaštićeni mre-žama protiv kukaca a sve sorte i hibridu su multirezistentni na viruse. Nematocide uopće ne ko-riste. Svi primjenjuju dezinfekciju folije.

Kontrola primjene pesticida je sveprisutna, tržište tj. kupci dik-tiraju certifikate koje proizvođači moraju poštivati. Analize rezidua obavljaju nezavisni laboratoriji.

Sam proces proizvodnje pod kontrolom je stručnjaka agrono-ma iz nezavisnih savjetodavnih kuća ili, ako se radi o kooperacij-skoj proizvodnji, tada su stručnja-ci iz pripadajuće kooperacije.

Ako se radi o kooperativi, tada su svi segmenti proizvodnje po pravilima kooperative a jedan stručnjak agronom vodi oko 80 ha proizvodnje.

Polovica proizvođača prodaju obavlja preko aukcijskih kuća a druga polovica preko kooperati-va. Kooperative imaju u prosje-ku proizvodnju organiziranu na 200 ha i kompletno kreditiraju proizvodnju. Valuta plaćanja od predaje robe je do 150 dana. Ot-kupne cijene se formiraju prema prodajnim prilikama i, u pravilu, kooperativa za usluge organiza-cije, transporta, pakiranja i dr. uzi-ma 20 – 30 % od prodajne cijene.

Drugi vid prodaje je preko aukcijskih kuća, u kojima kupci imaju uvid robe a prodaja započi-nje formiranjem najviše prodajne cijene proizvoda, koja se snižava sve dok se ne proda. Burze od prodajne cijene uzimaju oko 11 %, a proizvođače isplaćuju za 1-2 dana.

Jednostavna i jeftina konstrukcija za plastenike Urod rajčice kreće se oko 25 kg/m2

U proizvodnji se koriste visokorodni hibridi

18


Kurkuma (Curcuma longa L.) je biljka iz porodice đumbira (Zingi-beraceae) koja potječe iz vlažnih, tropskih područja južna Azije, a najviše se uzgaja u Indiji, Bangla-dešu, Šri Lanki, Tajvanu, Vijetna-mu, južnoj i istočnoj Kini. Najveći proizvođač kurkume je Indija, no gotovo 90 % te proizvodnje tamo se i potroši. Indijci prosječno dnevno konzumiraju od 1,5 do 2 grama kurkume. Podzemni dio biljke čini debeli kruškasti korijen s oko 6 cm dugim i 15 mm debe-lim bočnim izdancima. Iz korijena izbijaju do 1 m dugi, svijetloze-leni kopljasti listovi, a blijedožuti cvjetovi oblikuju gust cvjetni klas. Kurkuma se vegetativno razmno-žava iz dijelova korijena ili bočnih izdanaka. Nakon 7-10 mjeseci ra-sta lišće počinje venuti, a korijen i bočni izdanci vade se iz zemlje i očiste od korjenčića. Kuhaju se da se žuti pigment ravnomjerno ras-poredi i 10-15 dana suše na sun-cu. Najcjenjeniji su osušeni bočni ogranci poznati kao „curcuma longa“, a nešto je lošije kakvoće osušeni kruškasti korijen poznat pod imenom „curcuma rotunda“. Kurkuma je jedan od osnovnih sastojaka poznate mješavine za-čina curry i zaslužna je za njezinu žutu boju. Koristi se u proizvod-

nji senfa i Worchester umaka. Upotrebljava se u prehrambenoj industriji za bojenje mariniranih proizvoda, juha, senfa, margari-na, maslaca, sira, sokova i likera. Na Dalekom istoku korištena je kao biljna boja za bojenje svile, pamuka, u određenim obredima i ljudi, a još od srednjeg vijeka do-bila je naziv „indijski šafran“.

Ljekovitost kurkumeKurkuma se već više od dvi-

je tisuće godina spominje u in-dijskim, kineskim, tibetanskim i srednjoistočnim medicinskim tekstovima. Koristi se za bolo-ve, rane, za poboljšanje crijev-ne flore, kod psorijaze i drugih kožnih bolesti, kod poremećaja rada jetara, žuči, srca, povišenog kolesterola, alergija, artritisa i drugih kroničnih bolesti. Najvaž-niji ljekoviti sastojak kurkume je biljni pigment kurkumin čija je struktura određena 1910. godi-ne. Tu je još i eterično ulje (zin-giberin, turmeron), gorke tvari i niz vitamina i minerala (vitamini A, B1, B2, B3, B6, B12, C, E; minerali kalcij, željezo, magnezij, kalij itd.) Kurkumin se koristi kao prirodni pigment za bojenje namirnica tj, kao prehrambeni aditiv označen brojem E-100. Brojni znanstve-ni medicinski časopisi objavili su istraživanja prema kojima je

ustanovljeno da kurkumin u la-boratorijskim uvjetima koči ra-zvoj velikog broja tumora-debe-log crijeva, prostate, gušterače, jetara, želuca, jajnika, dojke itd. U Indiji, gdje se kurkuma sva-kodnevno konzumira, učestalost raka pluća, debelog crijeva i doj-ke je 5-10 puta manja nego na Zapadu, iako su Indijci izloženi brojnim karcinogenima iz okoli-ša, često više nego Zapadnjaci.

Kurkuma se ozbiljno razmatra i kao pomoć pri terapiji i u pre-venciji dijabetesa i moždanog udara. Preventivno se može uzi-mati kao dodatak jelima u začin-skim mješavinama ili jedna čajna žlica praha dnevno, raspoređena na tri obroka. Na tržištu postoje i kapsule s prahom kurkuma. Pre-velike količine ili učestalo uzima-nje može uzrokovati poremećaje u metabolizmu.

KURKUMAzačin s jakimprotuupalnimsvojstvimaMljeveni korijen kurkume najčešće se koristi kao aro-matičan i oštar začin koji poboljšava okus jelima od mesa, jaja, marinadama i umacima, a ujedno potiče i rad probavnih organa. U posljednje vrijeme sve češće puni stupce znanstvenih časopisa brojnim studijama koje dokazuju snažnu antikancerogenu aktivnost ove biljke.

MariJa kranJčeVić, Dipl. ing.

Korijen kurkume


19

Općenito gledano, uzgoj bi-ljaka uz potporanj ima niz pred-nosti. Povrh toga, vertikalnim uzgojem se redovito ostvaruju visoki prinosi zbog čega se ovaj vid uglavnom prakticira u ozbilj-noj intenzivnoj proizvodnji. Me-đutim, svjedoci smo činjenice kako i na manjim površinama tj. u obiteljskim povrtnjacima, voć-njacima i cvjetnjacima koristimo različite vrste potpornja od kola-ca, žice, mreže, štapova i dr. I dok smo nekada nabavljali drvene kolce od seoskih prodavača i na „divljim štandovima“ uz lokalne prometnice danas to nije po-trebno. Naime, danas u svim bo-lje opskrbljenim poljoljekarna-ma možemo nabaviti namjenske bambusove kolce čija tvrdoća omogućava njihovo korištenje tijekom nekoliko godina. Drugim riječima, kada nabavite bambus kolce, možete ih nesmetano ko-

ristiti kroz nekolike naredne se-zone, a što nije slučaj s klasičnim drvenim osloncima.

Bambus iz vlastitog vrtaZbog činjenice kako se bam-

bus kolci sve više koriste kao oslonac za posađene voćke, lozu, povrće i ukrasne penjačice pri-mjetna je i sve veća potražnja za njegovim sadnicama. Jer zašto bambus ne uzgojiti u vlastitom vrtu? Bambusi su rastom najveći predstavnici obitelji trava. Zbog toga se bambusi srednje i velike veličine koriste kao vjetrobrani, bilo da ih uzgojite kao veliki šu-marak, u izoliranim skupinama ili kao živicu. U tu svrhu dosta se koristi crni bambus (Phyllosta-chys nigra) koja naraste u visinu do 4 metra. Njegove vitke stablji-ke potpuno su prekrivene lišćem i kao takve predstavljaju idealan zaklon koji učinkovito smanjuje buku. Stoga ga obično možete zapaziti u vrtovima smještenim

uz prometnice. Ukoliko volite bambuse a ne želite narušiti ra-nije formirani ambijent vašeg vrta onda vam jedino preostaje uzgoj patuljastih formi (0,50-1,0 m). Osim toga, spomenute patu-ljaste forme obično se koriste u vrtovima smještenim na padina-ma odnosno na mjestima gdje je potrebno povezati zemljište u cilju sprječavanja erozije. Povrh svega, patuljaste vrste bambu-sa predstavljaju savršeni izbor za nepristupačna područja i na mjestima gdje bi travnati pokri-vač zahtijevao previše pozorno-sti.

Uvjeti uzgoja bambusaBambus je relativno neza-

htjevna biljka koja se može uz-gojiti i u našem klimatu. Pri tomu je osnovno pravilo da biljkama osiguramo dovoljne količine vode. Naime, dobro je poznato kako bambus predstavlja žednu biljku koju je tijekom velikih vru-

BAMBUS KOLCI kao idealan potporanj u vrtovimaBambus kolci imaju niz prednosti u odnosu na klasične drvene kolce iz razloga što su dugotrajni, čvrsti, lagani i ravni te su jednostavni za postavu. Osim toga, bambus je za 30 % tvrđi od hrastovine te je zahvaljujući sadržanoj količini masnoća prirodno vodootporan.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju bambusove kolce različite visine, koja omogućava primjenu kod različitih kultura.


ćina potrebno doslovce svakod-nevno zalijevati. Ukoliko se toga budemo revno pridržavali, za vrlo kratko vrijeme dobit ćemo veoma bujan grm bambusa a što se pravilnim uzgojem postiže već za jednu vegetacijsku sezo-nu. Ipak, da bi stabljike bambusa mogli iskoristiti u vidu drvenih kolaca, moramo pričekati najma-nje dvije godine, koliko je nužno da njegove trske potpuno dozri-ju. Ali, pošto je bambusove kolce danas jednostavnije nabaviti u poljoljekarnama, po pristupač-noj tržnoj cijeni, to je poželjnije „poštedjeti“ uzgojene grmove da dominiraju svojom bujnošću i ljepotom. Uostalom, zbog toga grmovi bambusa sve češće pro-nalaze mjesto u dekorativnim vr-tovima gdje dominiraju svojom gracioznošću te nadasve svojom elegantnom formom.

Bambusovi kolci se koriste u proizvodnji povrća

PITANJA I ODGOVORI20


RazmnožavanjepelargonijaZanima me mogu li se bez većih poteškoća reznica-ma razmnožiti pelargonije i dalije te u kome je vremen-skom razdoblju najpovolj-nije obaviti razmnožavanje. Osim toga, čula sam da se u posljednje vrijeme u tu svr-hu koriste i različiti hormoni za ukorijenjavnje. Molim vas da mi odgovorite.Navedene cvjetne vrste (kao i mnoge druge) bez većih po-teškoća možete razmnožavati reznicama. Razmnožavanje je najbolje obaviti tijekom pro-ljeća i ljeta, kada biljke miruju. Da bi se reznice što bolje uko-rijenile, poželjno je koristiti na-mjenske fitohormone, čime se cijeli postupak znatno ubrzava.Preporučam korištenje hormo-na Rigenal P. Reznice trebaju biti 5-8 cm duge s tim da donja polovica treba biti bez listova. Upravo tu “golu” stranu rezni-ce treba tretirati fitohormo-nima, nakon čega se reznica stavlja u vlažan pijesak. Pijesak je potrebno stalno održavati vlažnim dok se reznice trebaju nalaziti na sjenovitom mjestu. Nakon što reznice formiraju korijen, potrebno ih je presadi-ti svaku za sebe. Fitohormone možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama a za detaljnije objašnjenje cije-log postupka možete navratiti u Agrocentar Sjemenarna na Bišću polju.

Josip Brkljača, ing.

Kako uništiti rovcaNa malim gomoljima krumpi-ra primijetio sam oštećenja. Pretpostavljam da se radi o rovcu. Kod sadnje krumpira nisam koristio zemljišni in-sekticid, pa me zanima može li se sada obaviti zaštita?Rovac pričinjava velike štete gomoljima krumpira. Praveći

podzemne hodnike ispod po-vršine tla, oštećuje gomolje. Na onim površinama gdje ima rovca, prilikom sadnje krum-pira treba koristiti neki od ze-mljišnih insekticida (npr. Dur-sban G-7,5).Ako u vrijeme sadnje krumpira nije korišten zemljišni insekti-cid, a tijekom vegetacije dođe do šteta, vrlo su male moguć-nosti zaštite.Jedino što možemo uraditi jest obaviti zaštitu zatrovanim mamcima. Naime, krajem svib-nja i tijekom lipnja rovci tije-kom noći izlaze na površinu ze-mlje. Mamce najčešće pravimo od mekinja kojima dodamo neki od insekticida s izraženim želučanim djelovanjem. Tako pripremljen mamac predvečer rasipamo po krumpirištu.

Ivica Doko, dipl. ing.

Oblikovanje živiceU svom vrtu imam posađenu živu ogradu. Pošto je riječ o vikendici gdje boravim samo tijekom ljetnog odmora, zani-ma me mogu li je i oblikovati u tom razdoblju. Inače, struč-ni naziv živice mi nije poznat a jedino što znam jest da se radi o listopadnoj biljci. Una-prijed zahvalan!Najbolje vrijeme za oblikovanje, odnosno, šišanje listopadne žive ograde je upravo početak mje-seca srpnja. Naime, u drugom dijelu godine živica više ne raste mnogo, pa ukoliko je ošišate u navedenom razdoblju, zadržat će oblik sve do proljeća. Bujnije živice formirane od bukve, gra-ba ili klena se pak prikraćuju još jednom i to u mjesecu rujnu.


Uništavanje divlje kupine u vinograduPosjedujem vinograd koji je određeno vrijeme bio zapu-šten pa je došlo do masovne pojave divlje kupine. Probao

sam je uništavati, ali bezu-spješno. Stoga vas molim da mi date koristan savjet kako je uništiti a da pritom ne ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod?Divlja kupina se može uništiti na dva načina. Na način da, uko-liko se tlo ne obrađuje te želite da trava ostane prisutna a ku-pina pak nestane, upotrijebite herbicid pod nazivom Starane 250. Navedeni herbicid se pri-mjenjuje u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvijena lisna masa korova pa sve do početka cvatnje kupine. Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve ostale prisutne korove, a pri čemu ćete dobiti golo tlo, odno-si se na uporabu herbicida pod nazivom Herkules ili Ouragan System 4. Iz osobnog iskustva mogu vam potvrditi da su nave-deni preparati pokazali izuzetne rezultate u pogledu uništavanja kupine te da s pravom slove kao jedni od najefikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuje se kada kupina i ostali korovi imaju dovoljno lisne mase i u uvjetima kada oborina neće biti barem kroz 24 sata nakon njegovog apliciranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom pri-mjene oba spomenuta herbici-da morate strogo voditi računa da oni nipošto ne dospiju na zelene dijelove ili koru vinove loze.

Velimir Lasić,dipl.ing.

Berkley- sorta borovniceU vašem voćnom rasadniku u Mostaru kupio sam odraslu sadnicu borovnice, za koju pouzdano ne znam je li pri-pada skupini američkih bo-rovnica. Na priloženoj dekla-raciji se vidi da je riječ o sorti Berkley, s tim da detaljnijeg opisa sorte nema. Stoga vas molim da mi kratko opišete njene karakteristike.

Većina sorti borovnica američ-kog je podrijetla, s tim da sorta Berkley pripada skupini sora-ta koje odlikuju veliki plodovi. Osim toga, navedena borovnica formira veoma bujne grmove širokog i poluuspravnog rasta. Obično naraste do visine od 1,8 m i formira velike te umje-reno rahle grozdove, s velikim svjetloplavim bobicama koje na sebi imaju slabo zamjetan ožiljak od peteljke. Meso plo-da je slatkokiselkastog okusa i ugodne arome. Sorta srednje brzo dozrijeva, redovito dobro rađa, ali ne podnosi izrazito ve-like hladnoće. Osim navedene, u našim voćnim rasadnicama možete pronaći još sorte Blue-ray i Bluecrop.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Oprema za automatsko zalijevanje travnjaka Gdje se može nabaviti po-trebna oprema za automat-sko zalijevanje travnjaka (rasprskivači ugrađeni ispod travnjaka koji prilikom zali-jevanja “izlaze” na površini i obavljaju zalijevanje, a roko-vi zalijevanja određuju se sat-nim mehanizmom).Opremu za zalijevanje travnjaka koji vi tražite, možete nabaviti u Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu, koja u sklopu vrtnog programa nudi širok izbor roba njemačke tvrt-ke GARDENA. Gardena splin-kler sistem danas se ugrađuje u većinu travnatih površina. Veliki izbor rasprskivača omo-gućava ravnomjerno zalijeva-nje različitih oblika travnjaka, a ugradnjom satnog mehanizma zalijevanje je automatsko.Uz svu potrebnu opremu za automatski način zalijevanja travnjaka, u Sjemenarninim agrocentrima, dobit će te i sa-vjete vezane za ugradnju ovog sistema.



2121

Nije poznato kada se uistinu počelo s uzgojem ove nadasve zanimljive i ljekovite voćne vr-ste. Međutim, pouzdano se zna da je u Europu aronija pristigla iz istočnog dijela sjeverne Ame-rike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci koji su sušili njene plodove i upotrebljavali ih za zimske pogače. Ipak, zamjet-no je da se ova biljka u početku uzgajala isključivo zbog svoje dekorativnosti, zbog čega je uo-stalom 1972. godine crnoplod-na aronija primila nagradu Kra-ljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. I dok je danas aronija dobro poznata i priznata voćna

vrsta u određenim područjima Kanade i u istočnom dijelu SAD-a do Floride, u novije vrijeme se tek podižu probne plantaže na po-dručju Ukrajine, Češke, Bugarske, Njemačke i Skandinavije. Drugim riječima, zbog svoje velike otpor-nosti na mraz aronija se raširila čak i po Rusiji, Finskoj i Švedskoj. A da ne bi bilo zabune, aronija je novo voće koje se svrstava među prvorazredne zdravstveno-pre-hrambene sadržaje današnjice.

Kako uopće izgledaaronija?

Aronija predstavlja listopadni grm visok 1,5-3,0 m, koji odlikuje bujan rast. Međutim, pravilnom i pravodobnom rezidbom aroniju možemo oblikovati i kao manje drvo. Odlikuje se jajolikim ta-mnozelenim kožastim listovima čija dužina iznosi 8 cm, a širina 5 cm. Listovi su posebno čudesni tijekom jeseni, kada poprimaju nešto drugačiju boju, te napro-sto «žare» svojom izrazitom cr-venom bojom. Ipak, na ovoj biljci

najupečatljiviji su njeni prelijepi bijeli cvjetići čija raskoš dolazi do izražaja tijekom mjeseca svibnja, kada aronija i cvate. Ali, iako nje-ni cvjetovi traju samo 5-6 dana, zbog svoje raskošnosti spadaju u najljepše cvjetove naših grmoli-kih biljaka. Uostalom, zbog svega toga aronija je prvenstveno bila i poznata kao biljka s estetsko-dekorativnim svojstvima. A nje-ni plodovi dozrijevaju relativno brzo (za 80-tak dana), kada od cr-vene koncem kolovoza poprime ljubičasto crnu boju. Plodovi dos-pijevaju u grozdovima, ne osipa-ju se i veoma su ugodnog okusa. Plod je bobica promjera 1,5 cm i težine 1-1,5 grama. Drugim riječi-ma, aronija se svrstava u skupinu jagodičastog voća koje odlikuju redoviti i stabilni prinosi. Biljka je samooplodna, prorodi treće godine nakon sadnje, ostvaruje prinos od 10-15 kg po jednom grmu, s tim da njena puna pro-duktivnost traje nešto više od 20 godina.

Aronijom protiv zloćudnih bolesti!

Upotreba plodova ove biljke je višestruka. Naime, poznati su

brojni ljekoviti učinci njenih zrelih plodova koji pored prirodne bo-je-antocijana, sadržavaju i vitami-ne A, B, C te minerale koji su kori-sni za krvotok, koji uravnotežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bo-lest, aterosklerozu i brojne druge bolesti. A da je aronija vrijedan prirodni lijek, najbolje potvrđuje podatak kako korištenje njenih ljekovitih plodova pomaže u lije-čenju tumora i vrtoglavica zbog bolesti unutarnjeg uha. Zanimlji-vo je da su njeni plodovi masov-no korišteni nakon katastrofe u Černobilu. Naime, brojni ročni i profesionalni vojnici su tada jed-nokratno na smjenu (po tri mi-nute) po ultimativnoj zapovijedi morali lopatama ručno skupljati, zatrpavati i sanirati oslobođeni radioaktivni otpad, pri čemu su bili izloženi velikoj radijaciji. Kako bi ublažili zdravstvene tegobe ozračenih osoba, liječnici su ko-ristili, ni manje ni više, nego plo-dove aronije. Osim toga, ruskim liječnicima aronija je sredinom tih 80-tih godina već bila dobro poznata. Tim više što je u gradu Bijsku još od 1966. godine ospo-sobljena tvornica u kojoj su se iz plodova aronije proizvodile vita-minske tablete.

Spomenimo još kako aronija fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Tako se jednako uspješno uzgaja u kontinen-talnom kao i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgovara kiselo ili slano tlo, premda se re-lativno jednostavno uzgaja i na siromašnim, kamenitim i manje kvalitetnim tipovima tala. Vidljivo je da ova biljka ne tražim osobitu njegu, a što se posebice odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti te se nesme-tano može uzgojiti bez upora-be pesticida. Plantažno se sadi na razmak 3 x 2 metra, čime se ostvaruju iznimno visoki prinosi. A njene plodove možete prera-diti u sokove, kompote, marme-lade, džemove. To ne znači da ih ne smijete konzumirati svježe, s tim da višak uvijek možete sušiti ili čak zamrzavati.

ARONIJA osvaja HercegovinuCrnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) predstavlja relativno novu voćnu vrstu koja se na području Kanade i SAD-a počela uzgajati tek prije pedesetak godina. U početku se, iz neznanja, uzgajala kao ukrasna biljka da bi se tek nakon upoznavanja njenih ljekovi-tih svojstava intenzivno komercijalizirao njezin uzgoj.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u bogatoj ponudi sadnica nude i kontejnirane sadnice aronije tako da sad-nju možete obaviti tijekom cijele godine.

goran JurilJ, Dipl.ing.

Plodovi aronije su izrazito ljekoviti

Cijepljenjem prenosimo je-dan ili više pupova s matičnog stabla (plemke, sorte) na vege-tativnu podlogu ili sjemenjak smokve. Za kvalitetno cijepljenje osim znanja nužno je osigurati i odgovarajući rezni alat i ostali pribor (nož za cijepljenje, voćar-sku pilu i vezivo, te cjepljarski vosak za premazivanje rana tj. spojnog mjesta). Premda posto-je različiti načini cijepljenja, kod smokve se obično primjenjuje okuliranje, pupanje i cijepljenje na rascjep.

OkuliranjeOkuliranje (cijepljenje na

pup - okce, kalemljenje pupolj-kom - očenjem) predstavlja naj-značajniji i najviše primjenjivani način cijepljenja. Navedeni način cijepljenja vrlo je jednostavan, pa time i relativno lako izvediv, a što osigurava veliku produktiv-nost rada dok je sami postotak prijema vrlo visok (i preko 95 %). Samo cijepljenje možemo pro-voditi na dva načina, što znači da trebamo razlikovati okulira-nje na budni pup i okuliranje na spavajući pup. Na budni pup provodi se tijekom kasnog pro-ljeća, tj. u mjesecu svibnju, dok se okuliranje na spavajući pup izvodi koncem ljeta, odnosno u mjesecu kolovozu i početkom

rujna. Cijepljenjem na budni pup iste godine će se razviti mladica iz pupa, što je i pokazatelj uspješ-nosti cijepljenja na budni pup, a nacijepljeni pup tijekom rujna – spavajući pup ostaje u stanju mi-rovanja sve do proljeća, što znači da kreće tek iduće vegetacije. Okuliranje se provodi na pravilno oformljenom i kvalitetno razvije-nom izbojku (podlozi) s pupom, skinutim s dijela dobro sazrele mladice, plemke. Okuliranje se kod smokve može izvoditi i na starijem izbojku (dvogodišnjem ili trogodišnjem).

Priprema podlogePrije provedbe okuliranja po-

trebno je adekvatno pripremiti podloge koje se 15 dana prije cijepljenja očiste od svih bočnih ogranaka do visine okuliranja. Nekada se čišćenje podloga izvo-di neposredno pred okuliranje, što je posebno važno za terene bez osiguranog zalijevanja u slu-čajevima pojave suše. Plemke se pak uzimaju s perifernih, osvijet-ljenih dijelova krošnje matičnog stabla i to neposredno pred oku-liranje. One moraju biti zdrave, neoštećene, odrvenjele i srednje bujne. Poželjno je prvo uzimati plemke samo jedne sorte koja se nacijepi spomenutim načinom, nakon čega se tek uzimaju plem-ke druge sorte. Na taj način tije-kom cijepljenja smokava ne po-stoji mogućnost miješanja sorata u voćnom rasadniku. Navedene plemke se s matičnih stabala uzi-maju rano ujutro ili predvečer, s tim da se s mladica odmah skine plojka lista, dok se peteljka ostavi (najmanje 1/3).

Tehnika cijepljenjaTehnika cijepljenja okuli-

ranjem provodi se u nekoliko faza, koje obuhvaćaju: pravljenje ureza na podlozi, skidanje pupa, umetanje pupa u napravljani urez i vezanje cijepa. Drugim riječima, oštrim reznim alatom na prethodno određenoj visini zarezuje se kora u obliku slova T.

Kora se nožem zarezuje oprezno iz razloga što se ovom operaci-jom nipošto ne smije ozlijediti samo drvo. Prilikom pravljenja ureza u obliku slova T prvotno poprijeko zasiječemo koru u du-žini od 1 cm a tek nakon toga od sredine toga reza načinimo novi uzdužni rez prema dolje u du-žini od 2-3 cm. Potom se tupim dijelom cjepljarskog noža ili di-jelom noža koji je predviđen za tu svrhu malo razmakne kora od drveta ulijevo pa udesno. Razmi-canje kore provodi se pažljivo i tek toliko koliko je dovoljno da se u načinjeni procjep umet-ne pup. Čim je urez napravljen, nožem se s plemke skine okce s pupom i drškom lista (ako je budni pup), stavi se u načinjeni urez ispod kore tako da se gor-nji kraj okca poravna vodoravno sa zarezanom crtom na podlo-zi. Pošto pup pravilno postavi-mo, pritisnemo koru podloge

uz pup s obje strane i umetnuti pup vezujemo odgovarajućim li-kom, gumenim ili polietilenskim vrpcama, podesnom lako rastez-ljivom plastikom i sl. Pri tomu vezivo treba omotati oko cijele dužine reza vodeći računa da ono nije ni labavo ni suviše jako stegnuto. Vezivanje se provodi spiralno odozgo prema dolje, s razmakom veziva oko 0,5-1,0 mm. To se radi zbog osigurava-nja pristupa zraka, s tim da pre-ko samog pupa vezivo nipošto ne smije doći. Dakle, pup treba viriti ispod veziva koje je postav-ljeno tako da omogućava dobro priljubljivanje pupa uz podlogu. Deseti dan po okuliranju pro-vjeravamo uspjeh cijepljenja na spavajući pup kada laganim po-kretom dodirnemo dršku lista – ostavljenu peteljku. Ukoliko drš-ka lista otpadne, okce se primilo te je kontrola pokazala uspješ-nost provedenog okuliranja.

Cijepljenje (kalemljenje, navrtanje) smokavaCijepljenje smokava predstavlja vrlo odgovoran zahvat, za što su potrebni stanovita stručnost i iskustvo. Cijepljenje se kod smokava uglavnom provodi u cilju promjene postojećeg sortimenta u nasadu, ili se pak na pojedinačna stabla divljih smokava cijepe sorte pitome smokve.


22


Cijepljenje smokve u vegetaciji

U Hercegovini doslovce kao i da nema okućnice na kojoj možemo zamijetiti ba-rem jedno stablo oraha. To je i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako je ri-ječ o dugovječnoj voćnoj vrsti koja formira veliku krošnju i pri tome stvara «debelu» hladovi-nu koja pruža idealnu zaštitu od vrelih hercegovačkih dana. Međutim, oni nešto stariji če-sto nas vole upozoravati kako ljenčarenje ispod velike oraho-ve krošnje i nije neka baš pa-metna stvar. Međutim, ovaj put su ti stariji, čini se, ipak u krivu. Naime, prema meni dostupnoj stručnoj i drugoj literaturi, kao i vlastitom zapažanju, nisam naišao na informaciju koja bi potkrijepila navedenu tvrdnju. Drugim riječima, u hladovi-ni oraha može se nesmetano odmarati jer znanstveno nije dokazano kako je ova vitalna i skromna voćka na bilo koji način štetna. Izuzetak, dakako,

ORAHŠTETAN ILI NE?nino rotiM, Dipl. ing.

čini populacija od svega 1 posto stanovnika koji su alergični na donekle neugodan miris eterič-nih ulja. Dakle, sve ipak ostaje na neutemeljenim iskazima koji su ujedno vrlo loša i negativna pro-midžba za povećanje i širenje uz-goja oraha na našim prostorima. Jednom riječju, orah je vrlo kori-sna i značajna voćna vrsta koju treba što više saditi i uzgajati. A, niste li alergični, nesmetano uži-vajte u njegovoj hladovini!

Orah razvija veliku krošnju


23

ZELENA REZIDBA TIJEKOM LJETA

Radi oblikovanja i održavanja željena uzgojna oblika u voćnja-cima tijekom srpnja obavljamo zelenu rezidbu. Osim toga, beru se ljetne sorte voća, a tlo se po potrebi obrađuje kultivatorom ili se malčira. Međutim, u Herce-govini se često postavlja pitanje treba li obaviti zelenu rezidbu marelice nakon berbe. Svakako da je to nužno jer je nakon berbe marelice pravo vrijeme za zelenu rezidbu. Naime, u tom periodu rane brzo zarastaju i manja je mogućnost infekcije gljivicama jer su voćke još u aktivnoj ve-getaciji. Krošnju prorjeđujemo uklanjanjem svih grančica koje se isprepliću, rastu upravno ili prema sredini. Režemo i sve ozli-jeđene grančice i one s listovi-ma nenormalne boje i veličine.

goran JurilJ, Dipl. ing.

Osim toga, uklanjamo sve grane koje konkuriraju produljnicama primarnih i sekundarnih grana. Ako su stabla starija pa im se vr-hovi grana suše, pomlađujemo ih prikraćivanjem grana za jed-nu trećinu. To možemo učiniti odjednom ili postupno tijekom dvije do tri godine. Na taj način će se krošnja potpuno obnovi-ti za četiri do pet godina. Ako navedenom rezidbom nastaju veće rane, trebamo ih premaza-ti zaštitnim voćarskim voskom Nakon pomlađivanja i zelene rezidbe marelica preporuča se gnojidba stajskim gnojem uz dodatak mineralnih gnojiva koja ne sadrže dušik.

Rezidba se nejčešće provodi u nasadima bresaka

24


Profesionalni voćari itekako znaju koliki je značaj pror-jeđivanja plodova u na-

sadima bresaka. Naime, ukoliko se plodovi ne prorjeđuju, zbog preobilna uroda ostaju sitni. Ta-kva se stabla dosta iscrpljuju i sljedeće godine slabije rode. Uz to na prerodnim stablima dolazi

Kako u Hercegovini, re-dovito svake godine, na stablima šipaka dolazi do

pucanja plodova, postavlja se pitanje što je i uzrok toj neželje-noj pojavi. Možemo slobodno reći kako je pucanje plodova šipaka posljedica višemjesečnih jakih ljetnih suša i nedostatne količine vode za natapanje. Plo-dovi obično pucaju na stablima koja zbog nedostatka vlage u tlu i zraku prekinu na dulje vrijeme rast plodova. U tom razdoblju, kad plodovi prekinu rast, jako očvrsnu i njihova kora doslov-ce odrveni. Potkraj ljeta i na početku jeseni, nakon dugog sušnog razdoblja kada su pale prve kiše, plodovi su dobili višak vode i zrna započinju ponovan rast. Kako odrvenjela kora tada više ne može povećavati svo-

PRORJEĐIVANJE PLODOVA BRESAKA

PUCANJE PLODOVA ŠIPKA

ju rastezljivost, a plodovi svoj obujam i izdržati pritisak, plodo-vi pucaju i rascijepe se. To se u pojedinim godinama zna dogo-diti na čak 80 posto plodova. U pravilu, krupniji su plodovi pod-

iVica Doko, Dipl. ing. do loma brojnih grana kao po-sljedica preobilnog uroda. Stoga se u godinama dobre rodnosti moraju prorjeđivati plodovi a što je u suvremenim nasadima bre-saka postala redovita agroteh-nička mjera. Osim toga, breskva i sama prorijedi dio zametnutih plodova, ali, u pravilu, nikada dovoljno. Prorjeđivanjem se, dakle, dobiju znatno krupniji i

ljepši plodovi, s ukupno većim prinosom po stablu. Jače pror-jeđivanje se obavlja na starijim i iscrpljenim stablima, a slabije na mlađim i razvijenim stablima koja su u dobroj kondiciji. Ako je godina sušna, prorjeđuje se jače. Samo prorjeđivanje se vrši mehanički tresenjem prerodnih stabala polovicom svibnja ili pak ručno, vršcima prstiju. Plodovi

se na grančicama prorjeđuju la-gano s razmakom 7-10 cm. Time se na dugim rodnim grančicama ostavlja 5-6 plodova, na srednjim 3-4 a na kratkim 1-2 ploda. U ra-zvijenim europskim zemljama se prorjeđivanje obavlja prskanjem kemijskim preparatima u cvatnji ili nakon cvatnje a što je jedino i moguće praktično rješenje u ve-likim nasadima bresaka.

MlaDen karačić, Dipl. ing.

ložniji pucanju nego sitniji. Ras-pukli plodovi još ne budu posve zreli te se brzo suše a u njih pro-diru i različiti uzročnici bolesti te stoga više nisu ni prikladni za konzumaciju. Jedino je rješenje

ranije branje plodova, što opet nije adekvatno zbog toga što zrna još ne dobiju odgovaraju-ću boju, a sok još sadržava veliki postotak kiselina, dok se kora brzo suši.

Prorjeđivanje plodova je obvezno kod breskve

Raspucali plodovi šipka

Pripravci za suzbijanje muha

Na kućnu muhu otpada 80 % od ukupno prisutnih vrsta muha u čovjekovu okruženju. Spada u muhe koje ne bodu i ne sišu krv. Hranu otopi pomoću sline a za-tim usiše. Ženka tijekom života nekoliko puta položi u grupica-ma od 120 do 150 jajašaca. Već nakon nekoliko sati (12-20) iz jajašaca izlaze larve. Presvlače se triput i zatim prelaze u stadij kukuljice. Nakon nekoliko dana iz kukuljice izlaze odrasle muhe. Ubrzo nakon izlaska iz kukuljice pare se i odlažu jajašca, i razvojni

PROBLEMI S MUHAMA NAOBITELJSKIM GOSPODARSTVIMA Muhe ili dvokrilci najčešći su kukci u ljudskom okruženju. Ima ih više vrsta, a najčešće i one koje nas najviše uzne-miravaju su kućna muha (Musca domestica), muha zujara (Calliphora erytrocephala), muha mesara (Sarcophaga carnaria), muha pecavka (Stomoxys calcitrans) i stajska muha (Muscina stabulas).

ciklus teče dalje. U našim krajevi-ma tijekom godine može biti i 10 generacija, što ovisi o tempera-turi i relativnoj vlazi zraka. Cijeli razvojni ciklus muhe na tempe-raturi od 16 stupnjeva C traje 32 dana, a na 40 stupnjeva C svega 9 dana. Žive razmjerno kratko, svega dva do četiri tjedna. Dola-skom jeseni njihov broj se sma-njuje i mali broj odraslih muha prezimi. Uglavnom prezimljava-ju u stadiju ličinke ili kukuljice na gnojištima. Muhe svoja jajašca odlažu u organski supstrat bogat hranjivim tvarima, gdje su sigur-ne da će se larve dobro razvijati i presvlačiti. Preferiraju sve vrste gnoja, a najviše svježi kokošji, zatim svinjski i konjski. Goveđi

gnoj manje im je zanimljiv. Pri-mjerice od 1 kg svježeg kokošjeg gnoja može se razviti do 10.000, a iz goveđeg svega 2000 muha. Osim u gnoj, svoja jajašca odlažu u ostatke hrane (pomije), trulo voće i ljudski izmet.

SuzbijanjeKako suzbijati muhe? Dobra

sanitacija je osnova suzbijanja kukaca i čini 75 % cjelokupnog programa suzbijanja. Jednostra-na primjena insekticida rijetko uspješno rješava problem muha. Najbolje je tijekom sezone muha kombinirati više načina primje-ne: rezidualne sprejeve za zid, sprejevi ili aerosoli za zrak, trake i larvicide. Nikad se ne smije če-kati stvaranje velike populacije muha, već ih je potrebno suz-bijati kad je manja populacija. Danas na tržištu imamo široku paletu sredstava za suzbijanje muha, insekticida i larvicida te različitih klopki koje su se poka-zale vrlo učinkovite.

Nova generacija insektici-da na našem tržištu za suzbija-nje muha je Muscacid u obliku granula. Koristi se za suzbijanje muha u javnom zdravstvu, ko-munalnoj higijeni, veterinarstvu i stočarstvu. Može se aplicirati rasipanjem granula i premaziva-njem mjesta gdje muhe sjedaju. Granule se rasipaju na ravne po-vršine (pr. na prolaze, plitke niše ili prozore), samo treba paziti da ih ne prekrije prašina. Doza je 50 gr preparata na 30 m2 površine. Da se dobije premaz potrebno je otopiti 50 g preparata u 40 ml mlake vode i dobro promiješati. Nakon dvadesetak minuta pa-stom premazati pomoću kista površine gdje se muhe odma-raju. To su okviri vrata i prozora, pregradni zidovi boksova u sta-jama. S obzirom da je dobivena pasta crvene boje, može obojiti površine na koje se nanosi, pa je

Osim insekticida koji se kori-ste za suzbijanje muha, na tr-žištu se nalaze i različite lovke koje vrlo učinkovito uništava-ju muhe. Od mehaničkih lovki najviše se koriste tzv. prozor-ske lovke koje se postavljaju u dno prozorskog stakla. U prodaji se nalaze u različitim bojama. Osim njih, za suzbija-nje muha koriste se i posebne lovke s feromonima koji pri-vlače muhe.

iVica Doko,Dipl.ing.

preporučljivo premaz nanijeti na kartonske podloške, tkaninu ili gumene podloške. Premazane podloške potrebno je u stajama izložiti na neko povišeno mjesto izvan dosega životinja. Premaza-nu površinu potrebno je navlažiti s malo vode zbog bolje učinkovi-tosti. Mi smo učinak Muscacida insekticida provjeravali u uvjeti-ma prakse na jednoj peradarskoj farmi za proizvodnju konzumnih jaja, koja je bila jako infestirana kućnom muhom. Sadržaj od 400 g preparata otopili smo u 280 ml mlake vode i dobro promiješali. Nakon 30 minuta premazali smo kartonske i gumene podloške s dobivenom pastom i razmjestili ih po čitavoj staji na mjestima gdje muhe najviše sjedaju. Ne-posredno nakon izlaganja muhe su počele padati. Rezidualni uči-nak je trajao više od 60 dana.


25

Važnost bijele djeteline (Trifolium repens)

Bijela djetelina je višegodiš-nja vrsta mahunarke iz porodice Fabaceae. Uzgaja se od sjetve do iskorištenja 3-5 godina. Kod nas je raširena kao komponen-ta prirodnih travnjaka, nalazi se pored putova, u parkovima, na šumskim proplancima itd. Naj-bolje uspijeva na područjima s dosta oborina i vlažnijom kli-mom. Najčešće se rabi kao kom-ponenta djetelinsko-travnih smjesa za povećanje kakvoće stočne hrane, dobar je regula-tor erozije tla, ali i dekorativna biljka. Do cvatnje sadržava 27 % sirovih proteina, a nakon nje

19 %. Najvažnija odlika je što ne izaziva nadimanje kod preživa-ča. Povećava plodnost tla, pove-ćava sadržaj P2O5 i K2O. Korijen je vretenast, plitak i prodire do 50 cm, s kvržicom Rhizobia tri-ffoli. Stabljika je visine 30-50 cm i razgranata. List je troperast, promjera 1-2 cm, okruglast ili srcolik. Cvijet je sličan crvenoj djetelini, privlačan insektima. Cvat sadržava 20-25 cvjetova, koji se otvaraju od baze prema vrhu. Plod je trosjemena mahu-na promjera 3 mm. Traži dosta vlage, dok je prema toplini skro-mna te joj je dovoljna prohlad-na klima, ne podnosi sušu. Tole-rantna je na gaženje, a ispaša joj pogoduje jer potencira razvoj i razmnožavanje.

PlodoredBijela djetelina na istu povr-

šinu ne bi smjela doći najmanje 5 godina, kako bi se izbjegnule karakteristične bolesti i štetnici koji ju napadaju. Također, nakon bijele djeteline ne bi trebalo uz-gajati druge leguminoze jer luči spojeve koji im ne odgovaraju. Najbolji predusjevi za bijelu dje-telinu su okopavina (kukuruz, repa, suncokret). Odlična je kao predusjev za žitarice i okopavi-ne te industrijske biljke i neke vrste povrća.

Obrada tlaOsnovna obrada i priprema

tla ne razlikuje se puno od cr-vene djeteline, s tim što pred-sjetvenom pripremom tlo treba

dobro usitniti i poravnati. Oranje obaviti do dubine od 20 cm, 3-4 tjedna prije sjetve. Zatim svakih 10 dana površinu prijeći drlja-čom ili nekim drugim strojevima kako bismo korove potaknuli pa ih uništili. Vrlo je bitno prije sje-tve površinu tla dobro izravnati i dovesti tlo u stanje sitno mrvi-časte strukture. Uz to, površinski sloj treba biti potpuno slegnut. Samo u dobro poravnatom, sle-gnutom i strukturnom tlu mo-žemo obaviti kvalitetnu sjetvu. Tlo se pripremi tako da dubinski bude rahlo, dok površinski sloj debljine 2-3 cm treba biti fino pripremljen i slegnut. Kako bi-smo postignuli takvu kvalitetu tla, zadnji prohod obavimo sje-tvospremačem, tlo povaljamo ili prijeđemo blanjom i tek onda obavimo sjetvu. Nakon sjetve tlo ponovno povaljati kako bi se uspostavio kontakt sjemena sa tlom.

GnojidbaKod gnojidbe na tlima s ni-

žom pH od 6, trebalo bi unijeti vapno u količinama 500-600 kg/ha (ili više na kiselijim tlima).

Izbor sorteZa sjetvu upotrebljavati

certificirano sjeme. Napome-nut ćemo nekoliko sorti bijele djeteline koje se mogu naći na hrvatskom tržištu, a to su Babin-ska, Biser, Regal, Rivendel, Milka s prinosima od 3 do 6 t/ha.

SjetvaSije se u rujnu i u proljeće,

kada uvjeti tla to dopuštaju. Sje-tvu je bolje obaviti ujesen, zbog boljeg ukorjenjivanja usjeva te većeg prinosa u prvoj proizvod-noj godini. Količina sjemena za

PROIZVODNJABIJELE DJETELINENA EKOLOŠKI NAČINs. raDić, Dipl. ing.

26


Sjeme bijele djeteline

Do cvatnje sadrži 27% sirovih proteina

sjetvu iznosi 6-9 kg/ha, a sjeme se sije na dubinu od 0,5 cm na-kon čega tlo treba povaljati.

Regulacija korovaPosredne mjere:

- dopunska obrada prije sjetve,- pravodobna sjetva,- kvalitetno, čisto sjeme,- pravilna gnojidba (komposti-

rani stajnjak, zdrava gnojnica).Neposredne mjere:

- drljanje mladog usjeva pera-stim drljačama,

- kosidbom usjeva. Korovi su obično problem u prvoj pro-izvodnoj godini, dok djeteli-na ne zatvori sklop, pa zbog toga prvu kosidbu nakon sjetve moramo obaviti kad su biljke visine 30 cm (prvi otkos obično se ne rabi za hranidbu stoke, već je cilj uklanjanje korova). U idućim godinama dobro bi bilo u proljeće jednom usjev proći drljačama.

Zaštita usjeva- izbor otporne sorte za odre-

đeni areal uzgoja,- pravilan plodored (najbolje ju

je na jednoj parceli rabiti 3-4 godine, i zatim ju na tu parce-lu ne vraćati najmanje 5 godi-na radi uklanjanja štetnika),

- pravodobna sjetva , optima-lan sklop,

- gnojidba-obvezno rabiti zreo stajnjak ili kompost, a napo-se pri sjetvi kako ne bismo oštetili mladi klijanac i mladu biljčicu. Za kasniju gnojidbu i prehranu rabiti zdravu gnoj-nicu (prozračenu) ili kompost. Nikada ne svježi stajnjak,

- za borbu protiv glodavaca ko-ristiti uređaj koji se postavi u tlo, a taj uređaj širi određeni zvuk i tjera glodavce,

- postaviti nekoliko stupova visine 4-5 metara, kako bi na njih mogli sletjeti sokolovi, pri-rodni neprijatelji glodavaca.

KosidbaBijela djetelina u prvoj proi-

zvodnoj godini dat će 2 otkosa, a u idućim godinama možemo očekivati 4-6 otkosa. Kosidbu bijele djeteline treba obaviti kada je usjev visine 30-35 cm. Ovakvom kosidbom ubrzat ćemo sušenje i bolje očuvati list u kojem se i nalaze hranjive tva-ri. Samo jedan otkos u godini ostaviti da se biljke osjemene, te taj otkos možemo rabiti za pripremu sjenaže. Posljednji ot-kos obaviti 3 tjedna prije mraza. Kosidbu obavljati na visinu 6-8 cm. Prinosi sijena kod bijele dje-teline kreću se od 10 do 15 t/ha. Količina brašna iznosi 6-7 t/ha. Djetelište možemo koristiti za ispašu stoke, ali obratiti pozor-nost na to da nije mokra kako bi se izbjegnulo nadimanja. Ispašu obavljati kada je usjev visine 15 cm (pregon).


27

Kosi se kada kada je visoka 30-40 cm

Koristi se kao i dekorativna biljka

Pripravci za suzbijanje krpelja i drugih parazita

Stoga u ovom članku dajemo nekoliko pitanja i odgovora ve-zanih uz ovu problematiku, koji će, nadamo se, pomoći našim čitateljima u rješavanju njihovih nedaća s ektoparazitima na nji-hovim ljubimcima.

Što su ektoparaziti?Ektoparaziti su nametnici

koji obitavaju na koži, njenim produktima i na pristupačnim sluznicama kućnih ljubimaca.

Koji su najčešći ektoparaziti koji obitavaju na našim prosto-rima a ugrožavaju kućne ljubim-ce?

Najčešći ektoparaziti su: buhe (porodica Pulicide) koje spadaju u kukce i ne pojavljuju se sezonski već tijekom cijele godine, uši (Linognatus setosus) i krpelji (porodica Ixodide) koji spadaju u grinje a ne u kukce. Javljaju se uglavnom sezonski u proljeće, rano ljeto ili jesen.

Buhe-prilagodile su se no-vim uvjetima preživljavanja. Upravo ono što najviše trebaju, toplinu i vlagu, buhe nalaze u svakom kutku naših domova. Psi i mačke, kao domaćini, najugro-ženije su vrste posebice zato što su idealan izvor hrane (krv) za opstanak i razmnožavanje buha. Tijelo buhe je postrance spljo-šteno s kratkim dlačicama, krila su zakržljala, s tri para nogu dok je na glavi usni aparat za sisa-nje krvi. Razvojni ciklus traje od 21-28 dana, dok raspon traje od 12 dana do 50 tjedana ovisno o vanjskim činiteljima. Ženka tije-kom života položi do 2000 jaja-šaca. Iz jajašaca se izlegu ličinke koje prelaze u kukuljicu te iz nje se preobrazi u odrasli stadij, koji traži pogodnog domaćina na ko-

EKTOPARAZITOZEproblem kućnih ljubimacaProljeće i rano ljeto doba su godine, kada svakodnevno s kućnim ljubimcima odlazi-mo u prirodu. Ali, na tim izletima u prirodu vrlo često dođe do naseljavanja različitih nametnika na naše kućne ljubimce, koji ako ih na vrijeme ne otklonimo mogu zna-čajnije ugroziti zdravstveno stanje naših ljubimaca.

jeg će se naseliti. Kad se nastane na domaćinu, ženke se pare i po-lažu jaja. Buhe su jako proždrlji-ve te ima podataka kako mogu posisati krvi u količini većoj od 15 puta svoje mase. Od buha najinteresantnije su pasja (Cte-nocephalides canis) i mačja buha (Ctenocephalides felis).

Krpelji-premda ih ima veli-ki broj vrsta, za kućne ljubimce značajni su samo oni iz rodova Rhypicephalus, Dermacentor i Ixodes. Krpelji uglavnom nasta-njuju visoku travu, grmlje ili pu-kotine u zidovima. Hrane se živo-tinjskom krvlju i mogu se uvećati i do 10 puta u odnosu na svoju normalnu veličinu. Nisu stalni ektoparaziti pa tijekom svog ra-zvoja koriste dva ili tri domaćina. Životni ciklus im traje od neko-liko mjeseci do dvije godine. Mogu preživjeti i do dvije godi-ne bez ikakvog hranjenja (ako ne nađu domaćina). Nakon parenja i posljednjeg obroka ženka se ot-pušta, pada na tlo gdje na skrovi-tom mjestu polaže jaja. Iz jaja za dva tjedna izlazi ličinka koja se penje na grmlje i traži novu žrtvu. Nakon prvog obroka krvi ličinka prelazi u nimfu, otpušta se i traži novog domaćina. Odrasla ženka hrani se tijekom 8-12 dana, gdje svoju masu poveća i do 10 puta. Mužjaci krpelja nakon nekoliko parenja pak ugibaju.

Kako se najčešćenasele na ljubimce?1. Prolaskom kroz područja gdje

su prisutni krpelji (šikara, ši-pražje, grmlje, visoka trava).

2. Kontaktom sa životinjom na kojoj su prisutni krpelji.

3. Neadekvatnim održavanjem nastambi za životinje.

Kako ugrožavaju

zdravstveno stanje ljubimaca?1. Buše kožu na mjestu gdje sišu

krv, ostavljajući otvorenu ranu nakon otpuštanja.

2. Sišu krv.3. Produktima slinskih žlijezda

djeluju toksično, lokalno i na središnji živčani sustav.

4. Prenose različite uzročnike pojedinih bolesti, kao što su: virusi, bakterije, protozoe, i to protozoe iz roda Babesia koja izaziva babeziozu. Babesia uzrokuju otapanje krvnih sta-nica i slabokrvnost.

5. Buhe kod pasa i mačaka (nji-hova slina) izazivaju alergij-ske dermatitise (kožne upale), izazivaju anemična stanja te prijenos različitih mikroorga-nizama.

Kako prepoznati da suektoparaziti prisutni na ljubimcima?

Ovisno o prisutnosti pojedi-nog ektoparazita na ljubimcima bit će i različiti simptomi pa tako kod prisutnosti buha primijetit ćemo češanje, grickanje dlake, valjanje životinja i sl. Kod krpe-lja, ako je prisutan babesia, pri-mijetit ćemo da je životinja tuž-na, neće uzimati hranu, premda su simptomi i visoka temperatura te kr-vavo mokrenje.

Kako ih učinko-vito ukloniti s ljubimaca?

Ektoparaz i te možemo uklanjati s ljubimica meha-nički ili uz uporabu različitih farmako-loških pripravaka. Mehanički ih mo-

žemo ukloniti četkanjem, poseb-nim pincetama te njihovim oma-mljivanjem maslinovim uljem. Od farmakoloških pripravaka mogu se koristiti Friskies insekti-cidni sprejevi, impregnirane ogr-lice s odgovarajućim sredstvom te različitim pripravcima koji se utrljaju ili nakapaju na kožu. A u slučaju narušavanja zdravlja va-šeg kućnog ljubimca savjetujte se s nadležnim veterinarom.

Zoran BošnJak, Dr. Vet. MeD.

28


Krpelj


NARUKVICA PROTIVKOMARACA

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Smokva

Porijeklom je iz Male Azije. Stari Grci su 60 godina prije Krista poznavali čak 20 sorata. Danas postoji više od 100 vrsta smokava (600 sorti). Smokve se spominju u Rajskom vrtu i vjerojatno su najviše spominjano voće. Smokva je bila i najdraže Kleopatrino voće. Iako se smatra voćem, smokva je zapravo cvijet u kojem se nalaze brojni pravi plodovi. Mnogo godina se koristila kao zamjena za kavu.

Najljući začin

Vjeruje se da je najljući od svih začina crveni Red Savi-na Habanero, koji pripada roducapsicum, a razvila ga je kompanija GNS Spices iz Walnuta u američkoj save-znoj državi California. Samo jedan gram osušenog začina dovoljno je jak da začini čak 577 kg blagog umaka.

Najveći listovi

Najveći listovi neke biljke su oni palme rafija (Raffia farini-fera) s otočja Mascarene koje se nalazi u Indijskom oceanu te amazonske bambusove palme (Raffia taedigera) koja raste u Južnoj Americi i Africi. Njihovi listovi mogu doseći dužinu od 20 m s pe-teljkom dužine još 4 m.

Pas koji je najvišeskočio

Pas tragač Stag, star 18 mje-seci, 27. rujna 1993. oborio je rekord u psećem skoku uvis svojim penjanjem i presko-kom preko glatkog drvenog zida bez oslonca. Pas, čiji su vlasnici gospodin i gospo-đa Matthews iz Redrutha u britanskoj pokrajini Cor-nwall, preskočio je 3,72 m na godišnjem seoskom saj-mu Cotswold u engleskom okrugu Cirencester.

Potrošnja krumpira u svijetu

Prema podacima FAO u 1991.-1992. godina Zapadna Europa troši godišnje po glavi stanovnika oko 79,3 kg krumpira, Istočna Europa oko 80,3 kg, SAD oko 58,4 kg, Azija 11,7 kg, Afrika 8,0 kg, Latinska Amerika 20,6 kg. U razvijenim zemljama opada potrošnja krumpira u svježem stanju a povećava se potrošnja prerađevi-na. SAD danas 50 % proizvodnje prerađuju i troše oko 63,5 kg prerađevina krumpira po stanovniku.

Proizvodnja kukuruza u svijetu

Kukuruz se ubraja u najznačajnije gajene biljne vr-ste u svijetu. Po površini kukuruz zauzima treće, a po ukupnoj proizvodnji drugo mjesto u svijetu (FAO, 1998.).Najveće količine kukuruza proizvode se u SAD, Kini, Brazilu, Meksiku, Francuskoj i Argentini. Zanimlji-vo je da SAD po površinama u svijetu sudjeluju s 20,5 %, a po proizvodnji s 39,4 %.Najveće površine pod kukuruzom u Europi su u: Ru-muniji, Francuskoj, Srbiji, Mađarskoj i Ukrajini.

Vrijedan kao mrav

Svima nam je dobro poznato značenje ove poslovice. I zaista malo koji živi stvor toliko radi kao mrav kojeg odlikuje i prilično socijalno ponašanje. Ove vrijedne životinje iznimno dobro komuniciraju i žive u velikim zajednicama-kolonijama koje broje i preko osam mili-juna stanovnika. Zanimljivo je da mravi znaju voditi i prilično nemilosrdne ratove u kojima zarobljenike ne ubijaju već ih koriste kao robove namijenjene isklju-čivo za rad. Njihovo nevidljivo carstvo nalazi se ispod površine zemlje a sastoji se od iznimno dugačkih pod-zemnih kanala. Zanimljivo je da su znanstvenici izra-čunali da mravi u gradnji svoga carstva iskopaju i pre-mjeste preko 39 tona zemlje, što, preneseno u ljudske okvire, odgovara poslu izgradnje Kineskog zida.

CERBEROvodotopiva gnojiva

NPK 20-20-20

NPK 13-40-13

NPK 13-0-46

Cerbero vodotopiva gnojiva koriste za gnojidbu voćaka, vinove loze, povrća, cvijeća i ukrasnog bilja putem sistema navodnjavanja ili folijarno (preko lista).


CERBERO

Documents

Green Garden 62