Grčke tragedije

7/31/2019 Grke tragedije

1/119

Odgovorni urednik Mira engiRedakcioni odbor Zehra Hubijar-Stojakovi, Zelenko Lei, edomir Rebi i Marko VeoviESHIL SOFOKLE EURIPIDGRKE TRAGEDIJEOKOVANI PROMETEJ, CAR EDIP ANTIGONA, MEDEJAPreveo MILO N. URIPriredio TVRTKO KULENOVICIP - Katalogizacija u publikaciji 'Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, SarajevoUDK 875-21(082)=861/862AISCHYLOSGrke tragedije / Eshil, Sofokle, Euripid ; [preveoMilo N. Duri ; priredio Tvrtko KulenoviJ. - |4. izd.].- Sarajevo : Veselin Maslea, 1988. - 322 str. ; 20 cm.- (Biblioteka ARS. Lektira)1. izd. 1979. - Sadraj s nasl. str.: Okovani Prometej ; Car Edip ; Antigona ; Medeja. - Grke tragedije / Tvrtko Kulenovi: str. 5-27. - Izbor iz kritika: str. 307-319. -Biljeke o piscima: str. 320-322. - Bibliografija: str. 322.ISBN 86-21-0()240-X1. SOPHOKLES 2. EURIPIDESGRKE TRAGEDIJETragedija, koja se uduvijek smatrala najviim oblikom dramske knjievnosti, otprilike onako kako se u novije vrijeme roman smatra najviim oblikom proze (maturom literature"), nastala je i ostvarila svoj najvii domet u antikoj Grkoj, u petom vijeku p

rije nae ere, zlatnom vijeku" grke kulture. Tako mona, tako univerzalna, i istovremno saobrazna pravilima koja je kao vrstu odreuju, nije se ponovila ni kod Rimljana, koji su eznuli za njenom obnovom, ni kod francuskih klasici-sta, koji su je proglasili za zakon, pa ak ni kod ek-spira, moda najveeg dramskog pisca svih vremena.Teko je sa malo rijei makar i pokuati rei zato je to tako bilo. Potrebno je objasnkako je tragedija nastala, koji je to uslovi i momenti ine tragedijom i na kojisu nain oni konkretno ostvareni u djelima grkih tragiara.Grka tragedija nastala je iz grkog mita i zadrala je ne samo njegovu tematiku i gra(od svih sauvanih tragedija samo jedna, Eshilovi Persijanci, zasnovana je na nemitskoj, istorijskoj tematici) nego i njegov duh, univerzalnost, njegovu duboku usaenost u ivot grkog ovjeka. Moderna nauka poklanja sve veu panju ulozi koju je mrao u ivotu arhainog, predklasinog i klasinog drutva i nasljeu koje je ta uloga ola u duhu dananjeg ovjeka. Psihoanalitiar Jung, parafrazirajui neke spise crkvenih

taca o bogu, kae da je mit ono to je uvijek, ono to je svugdje, i ono u to svi vjerju. Antropolog Levi-Stros upozorava da je mit jedna vrsta esencijalnog govora koji se govori" i z-n a d jezika: dok poezija, koja je takoe oblik esencijalnog govora, mnogo gubi prilikom prevoenja s jezika na5jezik, mit s lakoom uva i komunicira svoje vrijednosti bez obzira na to da li se prevodi, koliko se prevodi, pa ak i kako se prevodi.Sve su ovo vane pretpostavke za nastanak jednog dramskog, to jest pozorino-knjievnog oblika da bude istovremeno univerzalan i duboko usaen u ivot konkretne zajednice, i da se zasniva na radnji (grki: dro-menon, od ega je i postala rije drama) kojanije do kraja saoptiva i obuhvatljiva jezikom ali grki mit je imao i posebna svojstva, veoma potrebna duhu tragedije, koja nisu imale mitologije drugih naroda. Ameriki autor Dozef Kembel kae za te mitologije da su po svojoj prirodi bile filozofs

e", dok je grka bila etika": iz prvih su mogle potei znaajna poezija, epika, ali sse na ovoj drugoj mogla zasnovati tragedija. U uvenoj Aristotelovoj definiciji tragedije jedan od dva najhitnija pojma jeste radnja: to je ono odreenje koje, kako smo vidjeli, s jedne strane, odgovara pozo-ritu kao formalnom okviru tragedije,a, s druge strane, mitu kao njenom izvoritu, kao prii koja nije presudno zavisnaod jezika. U mnogo manje poznatoj Teofrastovoj definiciji tragedije, dodaje se da tragediju obiljeava radnja iz ivota heroja, odnosno tanije preokret u ivotu hero(od sree ka nesrei) ime je nagovijeten taj elemenat; presudan za tragediju, koji pedstavlja specifino obiljeje grkog mita.Za razliku od junaka drugih mitologija, junak grkog mita ne odlikuje se samo junat


2/119

vom, krupnim podvizima i djelima uinjenim za opte dobro nego i drskou, smjelou daiva ustaljeni kosmiki poredak i sile koje su neuporedivo monije od njega i koje e ga na kraju smrviti. (U jednom od najljepih i najpoznatijih grkih mitova, Nioba, enauvenog sviraa na trostrukoj liri Amfiona, rugala se boginji Leti to ima samo dvojedjece, Apolona i Artemidu, dok ona, smrtnica Nioba, ima etrnaestoro, sedam sinova i sedam keri. Bijesni, Apolon i Artemida pobiju strijalama svu Niobinu djecu, aona se od bola skameni.) Pri tome, granice koje heroj takvim svojim djelima razbija i prevazilazi nisu samo granice ljudske moi i smjelosti nego i ljudskog morala. (U manje poznatoj prii koju navode Pausanija6i Plutarh, boksa Kleomed sa ostrva Astipaleje biva neopravdano diskvalifikovan ujednom takmienju, pa lud od bola zbog nanesene mu nepravde, po povratku u rodni kraj, da dokae svoju snagu, golim rukama porui stu-bove kole pune djece, a zatim seispred razgnjevljenih graana skloni u jedan teki koveg u Ateninom hramu. Kad graanis tekom mukom otvore koveg, pokae se da je prazan. Kad zatrae objanjenje od Apolong proroita, ono im odgovori da je Kleomed postao heroj, da ga moraju potovati i prinositi mu rtve.) Heroj grkog mita nije junak u smislu srednjovjekovnog vitetva negou smislu nadilaenja ljudske norme, i njegov doprinos ovjeanstvu nisu dobra djela,nego utjeha da je ovjeanstvo sposobno preko svojih izabranih i izuzetnih pripadnikadosei razinu nadljudskoga i zanijekati nametnuta ogranienja kojima je obian smrtnik okovan i kojih se veina nas pridrava da odri svoju jadnu egzistenciju" (Z. Dukat).Takvog junaka naslijedila je od grkog mita grka tragedija. On je obiljeen tragikomivicom" koja se tie slijepe" i iracionalne" sudbine i ne moe se nikako svesti na pi

anje dobra i zla. Po tome se tragedija bitno razlikuje od ostalih dramskih formi: dok u melodrami dobro uvijek na kraju likuje nad zlom, a u drami se uvijek barmoe razlikovati ta je ta, makar dobro i zlo bili tijesno isprepleteni, problem tragedije se uopte ne postavlja, i njena radnja se ne odigrava, na tom nivou. Tragikijunak strada zbog svoje nesavladljive tenje za samouzizanjem i samopotvrivanjem koju oblikuje prema diktatu vlastitog unutranjeg moralnog principa ili hira, a pokuava ostvariti u sukobu sa okolinom, s ljudima i bogovima. Takav, on predstavlja uzor najkarakteri-stinijih stremljenja grkog ovjeka koji, prvi put u klasinom svijet, prestaje da trai garanciju uvijek eljene besmrtnosti u religiji i pokuava da je sam za sebe osvoji kroz slavu, kroz istoriju. O tome na veliki he-lenista Milo uri k: ... u agonskom [se] nalazi psihofizika snaga koja je odudarala od istonjakog sta-atva i rimske nemladalake mukosti... cilj agonske aktivnosti nije bilo koristoljublje, nego udnja za pobe-dom, a time udnja za prvenstvom i odlikom za pohva-

7lom i slavom ... u helenskoj hijerarhiji vrednosti slavi [je] pripadalo prvo mesto."Postanak tragedije vezuje se za mitove i rituale posveene Dionisu, boanstvu sveopteplodnosti a azijskog por.jekla, koje je u grkoj mitologiji zastupalo stranu ulnosti, uestvovanja i predavanja, nasuprot apokmij-skom elementu razuma, posmatranjai odvajanja. Donedavno se smatralo da je i sama rije tragedija vezana za uesnike uobredima Dionisova kulta obuene u kou jarca ivotinje koja je, uz konja i bika, sibolizovala ovog boga (na grkom: tragos jarac, pa otuda trago-dia jareva pesma). Usvakom sluaju, ako ime i nije, duh tragedije zacijelo jeste vezan za mit o ovom boanstvu obredne svetkovine u njegovu ast. Meu raznim varijantama mita o Dionisu zatragediju je bitna ona o djetetu Dionisu, Dionisu Zagreju, tj. orfika verzija ovog mita. Titani su htjeli da unite Dionisa, pa da bi osujetili uticaje raznih magi

jskih moi kojima je raspolagao, dali su mu igrake da se igra, ekajui da one potpunoobuzmu njegovu panju i da ga u tom trenutku napadnu. Iznenaen, Dionis je ipak uspio da se nekoliko puta preobrati u razne ivotinje i tako umakne titanima, ali je na kraju ipak bio uhvaen u obliju bika i ubijen. Titani su onda njegovo tijelo raerei, skuvali u kotlu i pojeli pare po pare, samo im je izmaklo srce, iz kojeg se Dionis ponovo rodio.Obnavljajui u ritualu tu sadrinu mita, pripadnici Dionisovog kulta, najee ene (bakinje prema latinskoj verziji Dionisovog imena Bacchus Bakhus, Bakho) zapoinjalesu svoj ritualni in dugotrajnim, is-crpljujuim plesom koji ih je dovodio u stanjetransa, u kome su golim rukama rastrzale i zatim prodirale ivotinju prinesenu bogu


3/119

na rtvu, koja je simbolizovala boga, i na taj nain se preko njegovog" mesa sjedinjavale s njegovim principom, sveoptom plodnou i neunitivim ivotom prirode, istile svojstava uslovljenih ogranienou i konanou individualne egzistencije, od straha epnje, od sumnje i saaljenja.Tu estinu zamaha i dogaanja, i taj efekat proie-nja na kraju naslijedila je grka dija iz dionizij-skog rituala: s njim u vezi je druga kljuna rije Aristo-8telove definicije tragedije, oienje, katarza (catharsis). Dok zbivanja na sceni, ujednom dalekom odbljesku i kroz likove raznih junaka simbolizuju Dionisovu sudbinu, gledaoci se, okusivi svojim duhovnim ustima" deo rastrgnutog tela junaka boga,oslobaaju za asak svoga vlastitog egzistencijalnog okvira i time doivljavaju oied njime uslovljenih osjeanja straha i saaljenja.Tragediji kao knjievnom obliku prethodila je hor-ska pjesma pjevana na Dionisovimsvetkovinama i u njegovu ast, poznata pod imenom ditiramb. Njeno literarno uoblienje ostvareno je na Peloponezu i pripisuje se pjesniku i kitarau Arionu koji je ivio na dvoru ko-rintskog tiranina Perijandra. Kad je Atina postala kulturni centar grkog svijeta, ova horska pjesma doivjela je specifinu modifikaciju u kojoj trebavidjeti poetak tragedije i svake vrste drame: iz hora se izdvojio jedan uesnik koji je poeo da vodi dijalog s njim.Nastanak tragedije kao dovrene forme pripisuje se pjesniku Tespisu ili Tespidu, anjeni najvrednosniji rezultati ostvareni su u djelima Eshila, Sofokla i Euripida. Na takmienjima koja su se odravala svakog proljea u Atini o Velikim ili Gradskimdionisijama, oni su ostali zabiljeeni kao nosioci najveeg broja nagrada (Eshil 13, Sofokle 24, Euripid 5), a u istoriji kao jedini znaajni grki tragiari.

Mada su bili savremenici (govorilo se da se Euripid rodio u vrijeme kad je Eshiluestvovao u pobjednikoj bici s Persijancima kod Salamine, a Sofokle u horu atin-skih djeaka slavio grku pobjedu), ova tri pjesnika se u mnogo emu razlikuju meu sobone samo individualno nego i kao istorijske pojave, to, izmeu ostalog, svjedoi o izuzetnoj vitalnosti grkog drutva koje je u tom periodu definitivno prelazilo iz faze rodovskog ureenja u fazu gradske demokratije najpotpunije ostvarene i najboljeuvrene u Atini i njenoj gradskoj dravi.Po knjievnom temperamentu, Eshil je pjesnik dramatiar: dramska snaga njegovog djela poiva na poetskoj snazi njegove inspiracije, njegove najkarakteristini] e dramesu zapravo najblie onome to danas zovemo oratorijem. (Sofokle je najrasniji" dramski pisac i utoliko se moe smatrati najveim od trojice: u njegovimndjelima najpotpunije je ostvaren ne samo sukob linosti uopte kao bitna odrednica s

vake drame nego i sukob linosti i sila podjednako legitimnih, podjednako pravednih", kao bitna odrednica tragedije i njene visoke moralnosti" koja ne svodi svijetna pojednostavljenu sliku borbe dobra i zlaj Euripid je najvei filozof scene" alii pjesnik onoga to je najvie tragino", po rijeima Aristotelovim, jer se kod njega ob ne odigrava toliko meu ljudima, koliko u ljudima: bitke koje se tu biju dramomsu nerazrjeive i Euripid jedino uz neposrednu pojavu bogova (deus ex machina bogiz'maine) uspijeva da ih razrijei. Odabrane tragedije, Eshilova tragedija OkovaniPromete], Sofoklove Car Edip i Anti-gona i Euripidova Medeja, osim to su najpoznatije, najvie igrane, itane i tumaene, u najveoj mjeri pokazuju ova specifina obilsvojih autora.Posebno je Okovani Promete] u tom smislu karakteristian za svog autora Eshila. Zasniva se na jednom od najrairenijih, i u evropskoj knjievnosti najvie obraivanih grh mitova, na mitu o titanu Prometeju, koga je Marks nazvao prvim svecem u filozof

skom kalendaru". Kod Hesioda se ovaj mit nalazi zabiljeen u grubim crtama: u njemu je rije o borbama dviju generacija bogova i o titanu Prometeju koji je ljudimadao vatru. Kod Eshila je pria sloenija: Prometej je pomogao Zev-su u borbi protivtitana, ali kad je ovaj htio da zajedno s titanima uniti i ljude, Prometej mu seusprotivio i zbog tog protivljenja, do kraja i u svim konsekvencama nepopustljivog i nepomirljivog, kako i prilii tragikom junaku, doivio svoju tragiku sudbinu. Drmska razrada mitske prie ovako tee:^radnja poinje u trenutku kad je Prometej ve ui'svoje djelo i osuen je od Zevsa da bude prikovan za kavkasku stijenu gde e mu jedan orao vjeito kljuvati digericu. Prikivanje treba da obavi Hefest, boanski kova, oji oklijeva iz saaljenja i naklonosti prema Prometeju, dok ga simbolikr lik pod im


4/119

enom Vlast tjera da bre vri svoju dunost. Okean, takoe prijatelj Prometejev, ali i inost obinog, netragikog kova, savjetuje mu da ne prkosi, da se ne10rita protiv bia", jer Zevs moe i da mu oprosti, a moe i strasnije da ga kazni. Da bi prikazao Prometejev arete, njegovu herojsku vrlinu, nepokolebljivost, Eshil koristi i jednu verziju mita po kojoj se Zevs i pribojava Prome-teja i elio bi da ga pridobije. Po toj verziji, Prometej je jedini u stanju da objasni jedno proroanstvo Mojri, pletilji sudbina, koje tvrdi da e Zevsa i njegovu vlast ugro-ziti jedan od njegovih sinova.^Zevs bi bio rad da u zamjenu za objanjenje tog proroanstvadaruje Prometeju slobodu i kao posrednika u toj razmjeni alje Hermesa^ (Herma), glasnika bogova, poniznog slugu ali F vjetog pregovaraa koji e umjeti da zastupa Zevsove interese. Prometej, meutim, ostaje nepokolebljiv i time izaziva Zevsov bijes, te e ga bog munjama i gromovima na kraju baciti u bezdanj Ovakvome kraju prethodi opsena i lijepa epizoda sa Ijom, lijepom keri Inahovom u koju se zaljubio sam Zevs, a ljubomorna Hera je onda pretvorila u junicu kojaj gonjena stranim obadom,treba bez odmora da prejuri gotovo itav Grcima poznat svijet. I ona se obraa Prometeju s molbom da joj kae dokle e trajati njene patnje i kako e se zavriti^ i on jojrado izlazi u susret, usteui se jedino iz bojazni da otkrivi ~~sve patnje koje onajo ima da pretrpi jadnoj Iji ne zada jo vei bol. Izuzetnom ljepotom i osjeajnousu u ovom dijelu drame ne samo tekst koji izgovaraju Prometej i Ija nego i stihovi hora:Voskom spojena svirala glasna zvucima ljulja me u san. O, lele! Oh, kuda me vodete daleke lutnje?"Okovani Prometej nema pravu dramsku radnju, kao to se iz ukratko preprianog sadraja

moe vidjeti, mada je to jedna od Eshilovih kasnijih tragedija koje svjedoe o primjetnom kretanju od dijaloko-horske poeme ka drami. Eshil se, kae prof. uri, jae ndan od docnijih tragiara ,neprestano razvijao kao umetnik", pa ipak je radnja Okovanog Prometeja oskudna, patetina vie nego dramatina, epski pravolinijska, bez dramskih zaokreta i preokreta, usporavanja i ubrzavanja, iznenaenja. Istina, OkovaniPrometej je samo jedan dio trilogije11ija su druga dva dijela izgubljena (grki tragiari su jedino tako, sa ciklusom od tri tragedije i jedne satirske igre, mogli da se nadmeu na Dionisovim svetkovinamaza nagradu, ali su kod Eshila veze koje" dre trilogiju na okupu jo veoma vrste, dokse kod Sofokla i Euripida gube i jedinica cjeline postaje pojedinana tragedija),no po svemu je jasno da ga nije pisala ruka rasnog dramskog pisca: . . . njegovjezik je vie sredstvo liriara i muziara nego dramatiara" (uri).

Ali uprkos tome to nije izrazito dramska, Eshilova tragedija je, kako se to modernim pozorinim jezikom kae, veoma scenina": bez toga ne bi ni mogao da bude tako velki tragiki pisac kakav jeste. Bogati Eshilov pjesniki talenat izliva jednu scenskusimfoniju od oblika, zvukova, boja, koja puni scenu sublimiranom ljepotom i intenzivnim a uzvienim ivotom. Radnja njegove tragedije ne koristi dramske trikove", kao to njegovi likovi, uglavnom, ne poznaju dramski razvoj, ali njegovi dijalozi umiju da budu nabijeni unutarnjom dramatikom, kratka replika puca" u kratku repliku kao u kakvoj savremenoj drami, dug monolog se prekida lirskom intervencijom hora im postane zamoran, bezmalo svaka linost ima karakteristian, osoben govor, obojen linom notom u veoj mjeri nego to je to sluaj kod dvojice kasnijih tragiara. Eshie pisac bez izrazito dramskog talenta, ali sa izuzetno snano razvijenom svijeu o mogunostima i konvencijama scene.Zatim, lik njegovog Prometeja, ako i nije dramski, jer ne poznaje razvoj, jeste

tragiki u smislu herojske vrline (arete) i tragike krivice (hamartia). U trenutkukad ga u drami susreemo, njegovo veliko junako djelo pomo ljudima koju je pruio uos Zevsovoj volji ve je odavno ostvareno. Ono se vie kao dramsko pitanje i ne postavlja. Ali se postavlja pitanje hoe li se on pokajati, pokleknuti, hoe li pruiti Zevsu ruku i uiniti mu uslugu za koju je ovaj spreman da mu sve ono ranije oprosti.Ali Prometej je linost koja u ime jednog unutranjeg htijenja, u ime dosljednostisamom sebi, koja je za tragikog junaka najvanija stvar na svijetu, u ime potrebe da niim ne ukalja djelo koje je ostvario, odbija svaku pomisao na nagodbu sa Zevsom, vr-12


5/119

hovnom vlau, silom koja ga u svakom pogledu viestruko nadilazi, odbija je ne samo svojom svjesnom voljom nego i itavim svojim biem kao pravi tragiki junak, on ne morukije, mada zna da e zbog toga teko da pati. Nagrada koju oekuje nije u sferi linudbine nego u sferi slave: zato na poetku drame lijepim patetinim rijeima opirno izae horu ta je sve dao ljudima: ne samo vatru, tu snagu i simbol, nego i umjetnostgraenja kua, poznavanje slova i brojeva, vjetinu plovljenja, sposobnost uoavanja i akljuivanja. Uputio ih je u medicinu, u rudarstvo, u sve oblasti znanja i umjenja.S obzirom na to svoje djelo i na tu svoju ispovijest o njemu, Eshilov Prometej,mada porijeklom bog, predstavlja prvi veliki, simbolino uzvien lik ovjeka u svjetskoj literaturi, lik koji ona nikada nee napustiti i koji e uvijek ostati jedan od njenih najomiljenijih likova. Hrianstvo e ga slaviti kao borca protiv lanih bogova"eu velikim pjesnicima romantizma gotovo da nee biti nijednog koji se nee, na ovaj ili onaj nain, ogledati na Prometeju, pa e ga morati prihvatiti i moderna knjievnost, relativistiki i cinino nastrojena, ako ni zbog ega drugog makar da bi ga ironizirala (id, Kaf-ka, Kami).U Okovanom Prometeju Eshil je pokazao da mu je uistinu jasna ne samo sudbina heroja nego i mehanizam vlasti u svim njegovim aspektima. Pokazao je to i nainom nakoji je koncipirao i ostvario likove same Vlasti, zatim Herma, pa i Okeana i Hefesta, ali i u neposrednom izriaju: u onom ve pomenutom savjetu koji Okean daje Prometeju da se ne rita protiv bia", ili u rijeima samog Prometeja:To i jest ona bolest vlasti silnike da svojim ne veruje prijateljima."Uprkos tome, Eshil ni najmanje nije bio pisac revolucionar, reformista, kritiar vlasti, to e rei kritiar boanskog poretka. Nastojao je samo, u duhu svoga vremena,

da naslijeene bogove homerskog panteona, koji su se od ljudi razlikovali samo snagom i moi a ne i dobrim svojstvima i vrlinom proisti", da im prui etiko opravdanjeetiki autoritet. Inae je bio tradicionalista, moralista, laudator temporis acti, vjernik za koga je religija bila drutveno pitanje, norma ljudskog ivota.! Sofokle, drugi lan velikog trijumvirata" grke tragedije, bio je takoe vrlo religizan ovjek, ali na drukiji nain. Njegova religioznost nije znaila vjeru u boanski pdak, nego je bila posljedica njegove naglaene duhovnosti, nije bila stvar uvjerenja, nego prirode bia. U svojim dramama, on se otkriva prvenstveno kao veliki umjetnik, i to kao umjetnik dramski pisac koji sa izuzetnom preciznou, pouzdanou i nadanuem rukuje mitskom graom koju je odabrao za predmet svojih tragedija. Poznati sovjetski istoriar antike knjievnosti Tronski na jednom mjestu je, u saetom obliku, izio glavna svojstva Sofoklove tragedije: Sofoklove se trage^ dije odlikuju jasnoomdramske kompozicije. Obino poinju ekspozicijskim prizorima u kojima se objanju-je p

olazna situacija i izgrauje stanovit plan ponaanja junaka. U procesu izvravanja toga plana, koji nailazi na razline prepreke, dramska radnja sad raste, sad se usponi je, dok ne stigne do prekretnice, a iza ove, nakon omanjeg zakanjenja, nastupakatastrofa, koja naglo dovodi do konanog raspleta. U zakonitom toku dogaaja koji je strogo motiviran i proizlazi iz karaktera lica, vidi Sofoklo skriveno djelovanje boanskih sila, koje upravljaju svijetom". Oba uslova koja smo naveli kao presudne za uspjeh tragedije, i priroda dramske radnje i priroda tragikog lika, kod Sofokla su zadovoljeni u toj mjeri i na takav nain, sa takvim unutranjim, sadrajnim potrebama i razlozima i istovremeno sa takvim formalnim savrenstvom da su obezbijedili njegovim djelima ne samo izuzetan knjievni znaaj nego i najveu popularnost. Upravo zbog toga on je jedini u ovom izboru zastupljen sa dvije drame, Carom Edipom i Antigonom, o kojima bi se moglo rei da je prva znaajnija a druga popularnija.Mit o Edipu takoe spada meu najpoznatije, i u istoriji evropske knjievnosti najvie

oriene i interpretirane grke mitove. U njemu je rije o kraljevskom sinu kome je na oenju proroite dosudilo stranu sudbinu: da ubije roenog oca, da se zatim oeni majak izrodi djecu s njomf p elji da sprijei ispunjenje proroanstva, otac ga daje jedom svom pastiru da ga odnese u goru i ostavi divljim zvijerima. Pastir, saalivi senad djetetom, umjesto da to uini, da ga drugom pastiru koji e ga odnijeti u drugu, daleku zemlju svom gospodaru. Ovaj nije imao djece i nasljednika na prestolu pa usvoji Edipa i posini ga ne otkrivi mu njegovo porijeklo. Edip, meutim, kad odraste i kad od proroita sazna kakva mu je sudbina bila predskazana, odlui da ode od kue da bi onemoguio ispunjenje proroanstva. Napustivi grad Korint, za koji je vjerovo da mu je rodni, uputi se prema svom stvarnom mjestu roenja, gradu Tebi, u kojoj


6/119

je vladao njegov pravi otac, kralj Laj. Na putu susretne starca u koijama koji mu osorno naredi da se skloni s puta, a Edip, na to razbje-njen, ubije i njega i njegove pratioce, osim jednog koji uspje da umakne. Starac je bio kralj Laj kojije krenuo u proroite da pita kako da se oslobodi nesree koja je snala Tebu, udoviinge koje je imalo glavu ene, tijelo lava, orlovska krila i zmijski rep i koje je, doletjev-i iz najudaljenijih krajeva svijeta, zasjelo pred Tebu, zahtijevajui odnje povremeno ljudske rtve, a svakom putniku koji je u nju iao postavljajui jednoisto pitanje: koji je to stvor koji ujutro ide na etiri noge, u podne na dvije, auvee na tri? Nijedan putnik nije bio u stanju da odgovori na to pitanje i Sfingaih je sve pro-dirala. Edip je, meutim odmah shvatio da je to ovjek, koji u djetinjstvu baulja, kad odraste hodi na dvije noge a u starosti se ispomae tapom, i na njegov odgovor, Sfinga se stropota mrtva, a zahvalni graani Tebe, ijeg su kralja na putu za. Delfijsko proroite nedavno ubili nepoznati razbojnici, izaberu ga za novogvladara. Edip se oeni Lajevom udovicom, a svojom majkom, kraljicom Jokastom i izrodi s njom etvoro djece: keri Antigonu i Ismenu, i sinove Eteokla i Polinika.Sofoklova tragedija poinje u trenutku kad je Edip ve uveliko kralj u Tebi. Nad grad se nadvila nova nesrea, kuga, a proroite u koje je Edip poslao svoga savjetnika,a Jokastinoc brata Kreonta, kae da je razlog tome prisustvo u Tebi ubice njenog ranijeg vladara Laja: kad zloinac bude uhvaen i kanjen, i kuge e nestati.Od tog trenutka poinje prava radnja drame, istraga, koju su kao idealnu dramsku temu osjetili i mnogi moderni pisci. Edip je odluan u namjeri da odmah krene u potragu za zloincem, on ak zamjera Tebancima to to nisu ranije uinili, na ta mu Kreondgovara:aropevka nas nagna Sfinga pred noge da gledamo a pustimo to zavi no."

Prvi korak na tom putu, po savjetu hora, je da se pozove slijepi a vidoviti vra Tiresija. Tiresija, meutim, kako sam Edip primjeuje, stie neveseo" i ne eli da oda nu koju zna, tvoje zlo da ne reknem". Na to se budi Edipova naprasitost i naglostkoju je ispoljio ve onda kad je ubio Laja i on vrijea slijepog vraa, prisiljavajuiga da mu na kraju kae ti si ovoj zemlji zlotvor krvavi" i Ubica koga trai jesi, kati". Ne mogui da shvati Tiresijine rijei, a ispoljavajui pomalo i onu psihologiju vlasti koju je Eshil ilustrovao rijeima iz Okovanog Prometeja koje smo ve naveli, optuuje slijepog vraa da je uesnik u zavjeri koju je protiv njega, Edipa, skovao njegov urjak Kreont ne bi li se dokopao prestola. Sa tim predubjeenjem Edip stupa u razgovor s Kreontom koji se odmah pretvara u sukob. Uto se pojavljuje Jokasta, koja ih ubjeuje da se svaaju ni oko ega, jer su se i druga Tiresijina tvrenja pokazalne-tana, na primjer, predskazanje kralju Laju da e ga ubiti roeni sin. Te rijei bue u Edipu prvu stranu sumnju, koja jo nije u stanju da povee konce ali koja odmah o

d ovjeka nepokolebljivo istinoljubivog, kakav je Edip, i dosljednog sebi kao to mora da bude tragiki junak, zahtijeva energinu i neodlonu dalju istragu. On sada zahtijeva da se pronae jedini preivjeli svjedok Lajevog ubistva, koji je otiao iz gradaba nekako u vrijeme kad je Edip postao kralj. Ako on potvrdi to je..16i ranije rekao, tj. da su kralja Laja s pratnjom ubili razbojnici, dakle, vie ljudi a ne jedan ovjek, onda Edipo-voj sumnji ne moe biti mjesta. Ali novi udarac pogaa Edipa u meuvremenu: iz Korinta stie glasnik da javi da je tamonji kralj umro i dEdip treba da ga naslijedi. U prvi mah, ta vijest donosi olakanje jer sad je jasno da se nee ispuniti proroanstvo po kome Edip treba da ubije vlastitog oca, ali iza tog olakanja slijedi strano saznanje: glasnik mu kae da ne treba da se boji proroanstva jer i nije sin korintskog kralja on lino donio ga je kao malo dijete na kraljev dvor preuzevi ga iz ruku pastira kralja Laja. Jokasti je sada sve jasno i o

na odlazi u dvor, gdje e se zatim objesiti. I Edipu je uglavnom jasno, ali mu njegovo unutranje naelo nalae da sve stvari izvede na istac do kraja, da pronae sve dze, da utvrdi cijelu istinu, ne prezajui pred novim ranama, pred udarcima sudbinekoje jo treba da primi. Sa istom odlunou i osornou s kojom je ranije tjerao vraiju da kae ta zna, on sada tjera nekadanjeg Lajevog pratioca, pastira koji ga je nekada, kao dijete, predao korintskom pastiru, da mu svaku pojedinost te strane istorije podrobno saopti. Zatim e, kad jo sazna za Jokastinu smrt, kazniti sebe stranoi simbolinom kaznom: iglom iz njene haljine izboe sebi oi koje nisu vidjele ono te vidio i slijepi vra Tiresija.Meutim, ni ovako dosta iscrpno prepriana radnja Cara Edipa nije u stanju da nam ot


7/119

krije sva njena dramska svojstva o kojima u navedenom odlomku govori Tronski, kao to ne moe ni da nam pokae svu ubjed-Ijivost i savrenost Edipa kao tipinog tragiunaka. Radnja tragedije je linija koja vodi od sree ka nesrei, ali linija Cara Edipa je ne samo isprekidana, nego u svakom tom prekidu se za trenutak vraa unazad,ka srei i utjehi. Prvi dolazak Jokastin uvjerava Edipa da proroanstva slijepog Tiresije ne moraju biti tana, isto kao to mu dolazak korintskog glasnika, ve na poetkukonanog raspleta, u prvi mah donosi nadu da se ni staro proroanstvo koje se njegatie nee ispuniti, jer je, eto, njegov otac, korintski kralj, umro prirodnom smru. Saki oblak sumnje koji obastre duu Edipovu probija2 Grke tragedije17zrak pouzdanja", kae M. uri, i ta neprestana igra sudbine sa glavnim junakom tragedije podie napetost dramske radnje do najveeg intenziteta. Ili, gledano iz drugog ugla, svaki korak u prolost radi njenog objanjenja i rasvjetljenja predstavlja i novi korak u budunost, u dramsku kulminaciju radnje i tragiku katastrofu junaka. Natom odnosu izmeu prolosti i budunosti, na njihovoj meusobnoj isprepletenosti, poive samo izuzetna dramska tenzija radnje nego i misaona, sudbinska dubina znaaja iznaenja Sofoklove tragedije, njena ljudska univerzalnost.Jo oiglednija je nedovoljnost svakog, pa i najpo-drobnijeg prepriavanja kad je u pitanju priroda tragi-kog junaka u Sofoklovoj drami, jer u itavoj grkoj tragediji, ako i ima primjera jednake upornosti, kakva je moda Antigona, nema primjera takve sloenosti i slojevitosti glavnog lika kakva je ostvarena u Edipu. I pitanje njegove herojske vrline (arete) i pitanje njegove tragike krivice (hamartia), koja su,kao sastavni aspekti drame nerazdruiva jedno od drugog, sloena su pitanja, ali je

pitanje krivice naroito sloeno. Vrlina se, naime, moe lake ilustrovati zahvaljujuidnoj specifinoj tehnici koju Sofokle koristi u bezmalo svim svojim tragedijama: kad pored tragikog junaka stavi jednu ili vie obinih linosti, razlika izmeu njegovonjihovih djelovanja i ponaanja otkriva vrline junaka. Tiresija je vra, mudrac, vidovnjak, ali je od samog poetka spreman da pre-uti istinu da bi potedio Edipa, on isamom Edipu savjetuje da po njoj ne kopa". Jokasta, koja je malo prije Edipa shvatila svu tragediju bia i morala Edipovog, ipak pokuava da ga sauva od egzistencijalne tragedije, da ga nagovori da ne traga dalje za dokazima, da obustavi istraguiji ishod vie nikakva dobra ne moe donijeti. On bi mogao jednostavno da je poslua,kao to je mogao da poslua i Tiresiju u trenutku kad mu je prva sumnja probola srce, i s obzirom na njegov poloaj, na vlast koju ima u rukama, sve bi, na tom spoljnom planu dogaanja, ostalo kao to je i bilo. Ali on to ne moe jer se takvom postupkuprotivi njegovo bie, jer tragiki junak ne razdvaja spoljanje od unutranjeg, etiku

dbinu od egzistencijalne. Dok je za ostale linosti trage-18dije ivot jedno, a ast i moral drugo, za tragikog junaka su oni nerazdvojivi, i u tome je njegova vrlina.Ali u emu je Edipova tragika krivica i da li je uopte kriv on, koji je jednostavnobio baen u zamku sudbine i koji protiv nje nita nije mogao da uini? Kod Prometeja,vidjeli smo, sve je jasno: on se suprotstavio najvioj vlasti, samom Zevsu, olienjuboanskog poretka i morao je da strada. Slino je, kao to emo vidjeti, i s Antigonona se suprotstavlja ujaku kralju Kreontu, koji predstavlja olienje dravne vlastii ljudskog poretka, i takoe mora da strada. Ali zato strada Edip, koji se ne suprotstavlja nikakvoj vioj vlasti i koji je ak, u datoj situaciji, sam vrhovna vlast?Oko tog pitanja mnogi su kritiari lomili koplja od grkih vremena do danas. Mnogi su krivicu traili u Edi-povoj prijekosti, naglosli, koja se, istina, ispoljava u v

ie navrata, ali je samo crta karaktera i nije dovoljna za tragediju. Sukob Edipas Tiresijom u modernim postavkama ove tragedije esto se predstavlja kao sukob krat-kovidog politiara sa dalekovidim, iako za praktine, konkretne stvari slijepim intelektualcem, ali sve je to samo jedna moderna dramatizacija" koja nema veze sa pravom prirodom tragedije.Najoptiji odgovor na postavljeno pitanje glasi da je za Edipa kao i za sve ostaletragike junake njihova tragika krivica u istom onome u emu je i njihova herojska vrlina: u probijanju svoda" kojim je ovjekov svijet natkriven, u prevazilaenju granice ovjeku odreene, u iskakanju iznad ljudske mjere i ljudskog prosjeka. Slikovitoreeno, Edipova tragika krivica je u tome to do kraja, nepokolebljivo i nemilosrdno


8/119

raspetljava tu zamku sudbine u koju je baen sve dok se ona ne pretvori u omu za njega. Edipova tragedija je tragedija herojskog razuma" (Dukat), ili, kako M. uri kaeu ovoj tragediji se prikazuje ustvari traginost prevelike mudrosti". Upravo, Edipje pregao da sazna, da vidi vie nego to mu je odmjereno" i dozvoljeno; u tome je njegov sukob s viim autoritetom i zbog toga on, na kraju tragedije, u simbolikom inusamokanjavanja sebi kopa oi.i rtAntigona je, kako smo ve pomenuli, najpoznatija, najigranija, najvoljenija" Sofoklova drama, ali ona ne postavlja toliko sloenih pitanja koliko Car Edip, pa zato ine zahtijeva tako opsean komentar. Sudbina Antigone je po mitskoj hronologiji neposredan nastavak i posljedica Edipove sudbine: ona je ki Edipa i Jokaste, plod najstranije vrste rodoskrvnua, i ve je to dovoljan razlog da joj sudbina bude tragin. Za Sofokla, meutim, ne vai mitska logika, on je pristalica Heraklitovog naela daje karakter sudbina, i u njegovoj drami Antigona ima da izbori" ono to joj je po mitu unaprijed dosueno. Edipovi sinovi, Eteokle i Polinik, zaratili su meusobno okovlasti u Tebi i obojica poginuli u toj borbi. Kreont, njihov ujak, koji je preuzeo vlast, nareuje da se Eteokle, koji je branio Tebu, pogrebe na nain kakav dolikuje junaku i koji jemi njegovoj dui boravak u Elizijskim poljima, a da se Polinik,koji je borei se za vlast poveo na Tebu strane kraljeve kao saveznike, dakle, bio izdajnik, ostavi nesahranjen i prepusti leinarima. Onaj ko prekri tu Kreontovu naredbu, za koju on osjea da je u skladu sa interesima drave, bie kanjen smru.Antigona, sestra Eteoklova i Polinikova, eli da po svaku cijenu sahrani obojicu brae: onako kako boanski zakoni oni koji vae za sve mrtve podjednako nalau. Na tpoziva i sestru Ismenu, tako da se drama ovdje ve na samom poetku otvara" onom tehn

ikom paralelnog voenja" tragikog junaka i jednog obinog lika, koju smo ranije pomenli kao specifinu za Sofokla. Ismena na to ne pristaje, iz straha i zbog izvjesnoguvaavanja Kreontove odluke, i to joj njen obian ljudski razum kazuje da mrtvima netreba toliko rtvovati, te zato i kae Antigoni:,,Za hladne stvari ima srce vatreno",upravo kao to e joj i Kreont, neto kasnije, zamjeriti da od svih boanskih zakona navie potuje zakone boga zagrobnog svijeta, Hada.Ismena je normalno ali i milo, plemenito, pa ak i portvovano ljudsko bie: ona e to aroito pokazati kasnije kad bude htjela da s Antigonom dijeli kaznu iako70nije s njom dijelila in. Ali ona nije tragiki junak, a prema njoj ohola, osorna icinina Antigona jeste, jer od prvog trenutka nepokolebljivo stremi ostvarenju svoga nauma, za koji smatra da je jedini pravi.

Kreontu nije milo kad vidi da je straar doveo njegovu roenu sestriinu kao na djeluuhvaenog prekrio-ca najstroeg nareenja koje je on izdao: Antigona se prikrala Polinkovom tijelu i izvrila pogrebne obrede nad njim. Ali on ne moe da poniti datu zapovijest, kao vladar koji eli da bude pravedan ne moe to pogotovu zato to se pokazaloda je prekrilac zapovijesti u najbliem srodstvu s njim.Njegova nepokolebljivost odvee i njega u vlastitu tragiku sudbinu. Sin mu Hemon, vjerenik Antigonin, dolazei da se za njen spas zaloi, uvodi u radnju i novu politikudimenziju: upozorava Kreonta da pravda kakvu on zastupa nije jedina vrlina vladara, da tebanski narod'nije sasvim saglasan s njim, a ono to jednom pripada nije drva". Kreont je, meutim, pred njim nepokolebljiv i nareuje da Antigona bude iva zazidana u peinu. Kad se kasnije, na nagovor vraa Tiresije pa i samog hora, konano pokoleba i smiluje, ve e biti kasno: Antigona e se u svojoj peini objesiti, Hemon e seaj njenog tijela probosti maem, a njegova mati, Kre-ontova ena, kraljica Euridika,

ubie se, kad to uje, u svojim odajama u kraljevskom dvoru. Kao i nad Anti-gonom,tragina sudbina sklopie se podjednako i nad njenim suparnikom Kreontom.Ova Sofoklova tragedija zanimljiva je upravo po toj tragikoj dvostrukosti". Pitanje tragike vrline i tra-gike krivice glavne linosti, Antigone, ovde je savreno jasnoi jednostavno: Antigona je lik koji direktno izaziva sudbinu i vlast. Nee se uzalud, osuena da bude zazidana u peini, od svih mitskih likova sjetiti upravo Niobe,koja je prkosila boginji Leti i zato bila kanjena stranom kaznom pogubljenja njenedjece, pa se od bola skamenila u skulpturu koja svake godine s proljea lije suze. Ali ono to smo u uvodnom dijelu nazvali podjednakom legitimnou suprotstavljenih strana, u Antigoni je bolje izraeno no i u jednoj drugoj tragediji. Jer Kreont koj


9/119

i se suprotstavlja Antigoni nije negati-vivac", ni zao ovjek", on ak nije ni samovoljni tiranin, mada intervencije Hemona i Tiresije otkrivaju i tu stranu njegovih postupaka i odluka. On je ovjek koji vjeruje da pravo postupa i da mu visoka dunost koju vri nalae takve postupke. Na trenutke e ispasti zlovoljan i gnjevan, na kraju e pokleknuti pred stranom prijetnjom sudbine, to pokazuje da nije tragiki lik kakav je Antigona, ali joj je ravnopravan suparnik u borbi dvaju etikih stavova i opredjeljenja, a nije zao duh koji kvari sreu"dobrom junaku.I Car Edip i Antigona pokazuju da nijedna dramska i scenska tehnika nije za Sofokla bila tajna. Ali u Edipu je on pokazao da se njegovo poznavanje i osjeanje dramske radnje i dramske napetosti ne ograniava na ono to se dogaa na sceni, nego da pisac svojom svijeu i matom obuhvata i publiku kao uesnika u pozo-rinom inu. Kad nku tragedije, po povratku Kre-ontovom iz proroita, stavlja Edipu u usta rijei kletve i zabrane koje se odnose na Lajevog ubicu:Zabranjujem da toga, bio ne znam ko, u zemlji toj gde vlast i presto drim ja, da iko ga doekuje i pozdravljano svako neka s praga svoga progna ga "Sofokle rauna s tim da svaki gledalac zna sadrinu mita, pa, prema tome, zna i ono to Edip kao lik u drami ne zna, to jest, da on to sam sebe kune. To je tehnika koja otvara sasvim novu dimenziju unutar ustaljenog pojma dramske radnje, neki moderni autori zovu je dramskom ironijom"; nije bila poznata nijednom drugom grkom tragiaru, i tek e se Plaut njome obilato koristiti u svojim komedijama. Sofokle uopte, kako konstatuje M. uri, voli ironiju" a to je takoe, ma koliko na prvi pogled izg

edalo paradoksalno, svojstvo velikih tragiara: bez tog prisustva ironije, tragikase esto pretvara u golu patetiku.Euripidova Medeja, poput Sofoklove Antigone, ima za glavnu linost enu ije ime i u naslovu nosi. Ali na22tome se i zaustavlja svaka slinost izmeu dvaju pisaca 1 dvaju dela: Antigona je posvojim karakternim svojstvima slobodno mogla da bude i mukarac; mada ima ulogu sestre koja titi mrtvog brata, ona u toj ulozi ne ispoljava nita to bi bilo specifinensko. Naprotiv, u Medeji, kao i u nekim drugim, svojim enskim likovima, Euripidje otkrio enu sa zagonetkama i udima u njenoj dui" (uri), ispjevao je himnu eni,veliajui je nekritiki, nego prikazujui je u novoj, pravoj svjetlosti jer ju je dubko poznavao i iskreno saaljevao.Ovakva usmjerenost u vezi je sa bitnim promjenama u grkom drutvu i duhu Euripidovo

g vremena. Ratovi s Persijancima su sa uspjehom odavno prebroeni, atin-ska drava idrutvo uvrstili su se doivjevi veliki ekonomski i kulturni uspon u miru i slobodi,ali u sebi ve kriju klice budueg rastrojstva, a na vidiku se ukazuju znaci nove spoljne opasnosti. Demokratija je na vrhuncu, ali poinje da otkriva i svoje degenerativne aspekte. Njen duhovni predvodnik je jonska sofistika filozofija koja odbacuje bogove i boanski poredak, i mit kao svijet idealne uzornosti", i zahtijeva dase ovjek stavi u sredite svijeta. Time poinje duhovnu revoluciju, presudnu ne samoza dalji razvoj antike Grke nego i itave zapadne civilizacije, ali istovremeno, izmiui konkretnom ovjeku svoga vremena opti etiki oslonac i normu koju je dotle nalazu religiji, daje izgleda na uspjeh karijeristima, govornicima", onima koji znajusamo za vlastitu korist i koji od prilike do prilike formiraju" svoje stavove i svoj karakter.Euripid je predstavnik toga vremena i toga duha. Protagorina krilatica Mjera svih

stvari je ovjek" mogla bi se uzeti za geslo njegove dramaturgije, mada se ovdje,razumljivo, ona ne pojavljuje kao poruka, nego kao organizacija, konstrukcija,prezentacija. Dok je Eshi-lova dramaturgija najvie zasnovana na sukobu principa kojima su ljudski likovi samo dramski i scenski simboli, a Sofoklovi junaci, istina, potpune linosti koje, meutim, niu iz dramske radnje i sukoba, nastaju tako rei ahvaljujui njoj, za Euripida je sam ovjek, lik, izvor, osnova, kraj i poetak svega,iz njega proizlaze i principi i dramska radnja sa svojim sukobima, jednom rijeju,23cjelokupna drama. Mada i dalje crpe priu iz mita, njegova prava graa nije mit koji


10/119

je univerzalan, nego psiha koja je individualna. Mada se bogovi u njegovim dramama pojavljuju ee nego u Sofoklovim, oni ovdje igraju ulogu nekakvog scenskog rekvizita, a jedini subjekt i objekt drame je ovjek. Dramski sukob se pomjera sa vidljivog spoljanjeg prostora scene u nevidljivi unutranji prostor ovjeka, i to je razlog to Euripid, jednostavno, nije mogao da bude onako veliki dramski pisac kakav jebio Sofokle. Takva osnova ne prua mu uslove za stvarnu dramsku radnju koju on pokuava da nadomjesti sloenom i zapletenom fabulom, iskon-struisanim dogaajima, kojaonda vie nije u stanju istom dramaturkom logikom da privede kraju nego uvodi tog svog tobonjeg boga, famoznog deus ex maehina, koji treba da presijee Gordijev vor, da, kao u Medeji, jednostavno pokupi tragikog junaka sa scene.Mada je svjesno interesovanje Euripidovo nesumnjivo bilo usmjereno i prema drutvenom ivotu, priroda njegovog talenta vukla ga je ka psihikom i individualnom. On jeveliki istraiva i poznavalac ljudske psihe, istraiva i poznavalac umjetnik, koji suestvuje i sa-osjea, pretea Dostojevskog. On je otkrio dramske sukobe i tragike ponre koji se kriju u unutranjosti o-.vjeka, i mada je dramska radnja, koja zahtijevafiziku, spoljanju prezentaciju, time donekle oteena, tragika umjetnost ostaje netuta. Tragiki junaci Euripidovi obiljeeni su i herojskom vrlinom i tragikom krivicom, samo to sukob koji one podrazumijevaju nije vie ni sukob sa poretkom i principomni sukob sa drugima, nego sukob sa samim sobom, sukob strasti i morala u ovjeku.Strast je onaj heroj" koji se buni, moral, osjeanje dunosti i asti je ona norma koa mu se suprotstavlja, sukob meu njima je nerazrjeiv i vodi u tragiki slom. To je tragedija unutranjeg razdora i u tom smislu je Aristotel, mada je za obrazac tragedije uzimao Sofoklovo djelo, mogao Euripida da nazove pjesnikom onoga to je najvietragino".

Strast Euripidovih junaka je mona, zahuktala, jer drukije ne bi mogla dati impulsdramskoj radnji, rui-laka, jer inae ne bi bilo tragedije, po svojim manifesta-74cijaima. Ona je, dakle, na granici patolokog, ali ti junaci nisu ni zloinci ni bolesnici. Oni su prije svega izazvani, iu nainu na koji Euripid to pokazuje vrlo dobro se vidi kako je ozbiljno bio zainteresovan za drutvene aspekte stvarnosti. Euripid, kae M. uri, ima mnogo simpatija za podreeni svet", a u okviru tog podreenojeta naroito za ene. Neobino zvui podatak da su ga neki savremenici smatrali enom", jer on je prvi veliki pisac koji je u ime ene odluno protestovao, i koji je pokuao da njenu prirodu i njeno bie tano i iskreno naslika. Poloaj ene u grkom drutje neravnopravan, podvlaen; sloboda, pravda i demokrati-ja toga drutva bile su sloboda, pravda i demokratija za mukarce; ak je i Rim u tom pogledu bio napredniji. Utakvoj situaciji, bilo je dovoljno da ena ima neko svoje Ja", pa da to Ja silom pr

ilika postane patoloko i zloinako. Euripid, koji je imao osjeanja za fino tkanje ee due, tu je istinu odlino razumio, i u mnogim svojim tragedijama odlino pokazao. M. uri pominje da osam od devetnaest sauvanih Euripidovih tragedija imaju naslov po ni koja im je glavni lik, etiri nose ime po enskom horu, a od ostalih sedam dvije,Hipolit i Ijon, naslovljene mukim imenima, imaju za glavne, ili bar za podjednako vane likove ene.Medeja po svojoj popularnosti, a moda i po svojoj umjetnikoj snazi, predstavlja Euripidov vrhunski domet. Njena tematska osnova vezana je za jedan od najpopularnijih grkih mitova, za mit o Argonautima. Predvoeni Jasonom, odabrani grki junaci krenuli su laom Argo" u potragu za zlatnim runom, uvanim u zemlji Kolhidi. Poslije mnogih peripetija u kojima su iskazali svoje junatvo, stigli su u Kolhidu, gdje su se nali pred zadacima koji vie nisu mogli biti ostvareni junatvom ve samo magijom. Tda se u Jasona zaljubi ki tamonjeg kralja, arobnica Medeja, i pomogne Jasonu da otm

e zlatno runo. Kralj, shvativi podvalu, krene u potjeru za Argonautima, ali ga Medeja zaustavi ubivi svoga malog brata Apsirta. Zatim e Medeja spasti Jasona, svojim arolijama, i od mnogih drugih opasnosti, da bi se na25kraju smirili u Korintu, u srenom braku u kome e izroditi dvoje djece. I tada se Jason zaljubljuje u Glauku, ker korintskog kralja, i odlui da se njome oeni i doe nakorintski presto, a da napusti Medeju.Na tom mjestu poinje radnja tragedije, veoma jednostavna, uprkos brojnim meandrima koji njenom glavnom toku nita bitno ne dodaju: zaljubljena i ljubomorna, naputena i od svakoga svoga tom ljubavlju zauvijek odsjeena, Medeja odluuje da vinovnika


11/119

svoje nesree kazni najstranijom kaznom: da mu ubije djecu. Meutim, tom kaznom e onasama, njihova majka, biti naj-surovije kanjena: u toj borbi izmeu ljubomorne ene imajke, podignutoj na najvei stepen dramskog usijanja po odluujuem pitanju koje se tie ubistva djece, lei osnova tragike radnje. Poto se odluila, poto je uinila zloja se do kraja ostvaruje kao najstraniji primjer tragikog junaka koji u ime dosljednosti svome naumu prevruje svaku mjeru ljudskosti. I, u istoj mjeri, njena je tragina sudbina najstranija: za nju vie nema nikakvog rjeenja na ovom svijetu jer strsnijom kaznom od one kojom je sebe kaznila ne moe biti kanjena, niti od bola kojije na taj nain sebi zadala moe ikad biti spaena. Zato joj- bog alje svoja kola s krlatim zmajevima koja e je odnijeti zajedno s njenom mrtvom djecom.U Euripidovo vrijeme mit je ve bio izgubio svoju inspirativnu mo, a uz to Euripid,kao predstavnik novog vremena, i ne eli da se povinuje porukama mita. On ne samoda vrlo slobodno postupa s mitskom graom, nego esto izvre naglavce vrednosne pretpostavke mita. U mitu je Medeja prije svega arobnica, nadaleko poznata po svojim sposobnostima podmlaivanja, iscjeljivanja, uspa-vljivanja adaja, a u drami se u tomsvojstvu pojavljuje samo jednom, i to na zahtjev dramske radnje, a sve ostalo vrijeme je unesreena i razjarena ena. No tim izmjenama Euripid nije ni izbliza onoliko dirnuo u osnovne vrednosne pretpostavke mita koliko je to uinio pre-inaenjem Jasonovog lika. U mitu je Jason veliki junak, predvodnik itave jedne ekspedicije sastavljene od naj-vienijih grkih junaka, mada ga moda meu njima izdvaja to to se vlui umom i dovitljivou nego go-26lom junakom miicom. U drami je on krpa od ovjeka, slabi i kukavica, egoista i karijrista kod koga interesi uvijek imaju prevagu nad osjeanjima, ma kakva ona bila. I

ako pristalica novog vremena, Euripid je u Jasonu naslikao njegovo nalije, primjer degeneracije njegovih osnovnih ideja. Jason je sofista", ovjek koji umije savrenovjeto, logino i ubjedljivo da govori i da krupnim optim naelima obrazlae sitne linterese koji ga pokreu. On za sve ima objanjenje koje veoma logino zvui a koje njegve interese i namjere niim ne ugroava. Svjestan tih svojih sofistikih sposobnosti,on je trijumfalno cinian u odnosu prema Medeji: kad ga ona podsjea ta je sve za njega uinila, odvraa joj da ju je Eros na to podstaknuo". ini se da niko jo nije dovoo ispitao koliko je Medejin bijes, i zloin koji je iz njega proizaao, bio, izmeu ostalog, izazvan i tim savreno loginim, zaokruenim, neprobojnim i neosporivim Jasonovim govorom, orujem na ije udarce ona kao ena nije umjela da uzvrati, a bolno je osjeala svu nepravednost njegove upotrebe. Ni koliko je bila svjesna da je kanjavajuisebe najstranijom kaznom, ubistvom djece, pogodila i Jasona u najbolniju taku: nesamo kao oca, nego kao ovjeka koji namjerava da zasnuje svoju dinastiju na korint

skom prestolu.Tvrtko Kulenovi27ESHILOKOVANI PROMETEJLICAsil^at } sluge divoveHEFEST, sin Divov, kova PROMETEJ, titan, sin Japetov OKEANIDE, kerke Okeanove, horOKEAN, titan, bog morski IJA, kerka Inahova HERMO, sin Divov, glasnikPozornica predstavlja vrletan i pust kraj pored morske obaleOkovani Prometej prikazan je prvi put izmeu 468. i 458. god pre n. e.PROLOG (PRVI CIN)PRVA POJAVA Vlast, Sila, Hefest, Prometej

S desne strane dolazi Hefest s kovakim alatkama i okovima. Vlast i Sila vode vezana Prometeja.VLASTDaleko na kraj sveta, evo, stigosmo, u pusti skitski kraj, gde ovek ne gazi. Ti,Hefeste, na posao; izvruj tu to otac naredi ti: toga zlikovcada prikuje na ovu strmen visoku 5u tvrdim okovima jakim klincima!(Jer ponos tvoj, svestvaralakog ognja sjaj,on ukrade i smrtnom stvoru darova;taj greh on mora otkajati bozima,


12/119

vlast Divovu da potovati naui, 10a s ljudima da svoje veze prekine.HEFESTTi, Vlasti, i ti, Silo, vi uinisteto Dive naredi vam, sad ste slobodne,a mene strah je boga, svoga roaka,na burni greben taj da silom prikujem. 15Al' ipak moram na taj pos'o pregnuti,jer opasna je ala reju oevom.(Obraa se Prometeju.)O, presmeoni sine mudre Temide, ja, tuan, tebe, tuan tvrdim lancimaza ovu pustu stenu moram pribiti, gde smrtnom stvoru nee ugledati lik, ni uti glas,a sunev prie te ar, i zato cvee tvoga tela svenue; na ugod tebi no zvezdana kriopet sunce rani mraz rastapati. Te patnje breme nosie neprestano, jer oslobodilacti ne rodi se jo. To stee ti za svoju ljubav k ljudima. K'o bog ne bojei se gnevabojega ti preko prava dade asti smrtnima, i zato stojke uvae tu stranu hrid sve ba, ne savijajui kolena, a nebu mnoge plae, mnoge vapaje badava slae: Div je srca bemitnog. A strogo vlada svaki novi vladalac.VLASTGle, ta okleva i ta ga ali uzalud? Ne mrzi boga bogovima najmreg to blago tvojestvoru izdade?HEFESTAl' krv i srodstvo jaku vezu stvorie.VLAST .

Pa dobro, ah sme li ijei oeve 40odbacit'? Zar te toga nije vie strah?HEFEST Ti, svagda svirepa i puna drskosti!20253035VLASTTvoj nee pla pomoi mu. Nemoj uzalud naprezati se, ako nema uspeha.HEFESTAh, prokleo bdh ovaj mrski zanat svoj!VLASTA to ga proklinje? Da prosto izjavim, tvoj zanat za te muke nita nije kriv.

HEFESTAT ipak da je kome drugom zapao!VLASTTegoba sve je osim vlast nad bozima, jer osim Diva niko nije slobodan.HEFESTTo znadem, i tu nema ta da zamerim.VLASTPa onda pouri i gvoe baci na nj, da otac samo ne spazi gde okleva.HEFESTTa. evo, gle, ve lisiine uzimam!VLASTSad ruke stegni mu i snano ekiem svom snagom udaraj i na hrid pribijaj!HEFEST (okivajui jednu ruku Prometeju) To inim ve, taj pdsao ne oteem.

Grke tragedijeVLASTTa jae udri, vre stezi, ne putaj! jer i iz puta on je kadar nai put.HEFESTAT ovu ruku nee on otkovati! 60VLASTI drugu sada vrsto prikuj! Mudrac taj nek znade da je manjeg uma nego Div!HEFEST (prikivajui Prometeju drugu ruku) Sem ovog niko s pravom ne pokudi me!VLASTSad gvozdenog klina nemilosni rat


13/119

protiskuj kroz prsa mu netedimice! 65HEFESTAh, s tvojih muka uzdiem, Prometeju!VLASTTi opet okleva i Divu dumane zar ali? Pazi sebe da ne poali!HEFESTSad vidi prizor oku ljudskom nesnosan!VLASTTa vidim. Zasluenu kaznu podnosi. 70AT preko kukova mu gvozden prikuj pas!34HEFEST To moram, ne zapovedaj mi suvie!VLASTTa zapovedau i jae vikau.Sad hajde dole, noge vrsto sapni mu!HEFESTZavrih i taj pos'o s malim naporom. 75VLASTPo negvama sad klince snano udaraj, jer ocenjiva rada strog je sudija!HEFESTTvoj jezik prava slika tvoga oblija.VLASTTi budi mek, al' nemoj nesavitljivosti srca mog estinu nemoj koriti! 80

HEFEST Hajdemo! Udove mu dre okovi.VLAST(Prometeju)Tu razmei se, grabi dare bozimai daj stvorenju smrtnom beloj muici!Da 1' ono moe da ti skine muke te?Ba lano bozi Promuurkc zovu te, 85ta samom tebi treba promuurnosti,iz ovih da se veriga oslobodi.(Odlaze)3*DRUGA POJAVAPrometej

PROMETEJBoanstven zrae, vetrovi brzokrili,vi, rena vrela, i ti, morskih talasabezbrojan osmeje, o, zemljo svemajko, 90vas zovem ja, i sunev krug to vidi sve:sad vidite ta patim bog od bogova!Ta gledajte kakve u sramotne ja kroz hiljade godina raskidan ovde podnositi muke!Meni to nae 95taj novi gospodar bogovskog sveta te okove grdne!Oh, uzdiem s nevolje sadanje ove i potonje, da li e ikada krajosvanuti patnjama mojim! 100Al' ta govorim? Unapred jasno znam budunost svu, a jad me nee nikakav pogodit' iznenada. Udes dosuen podnosit' moram kako mogu, kad ve znam da nemam snage sudbe mo da

savladam. 105Al' niti utati a nit' ne utati ne mogu o zlu ovom. Ljudima dadoh dar, i zato jadnik jaram ovaj podnosim. U nartek-tapu izvor ognja ugrabih, tu iskru, koja ljudma uiteljica 110vetine svake posta blago veliko. Za takve grehe ove muke muim ja, pod vedrim nebomokovima prikovan!O, lele meni, lele! ta zahuja to? Kakav neznan miris tu! 115Da 1' boji ili ljudski? Ili pomean? Zar stie neko na kraj ara zemljina da patnje moe vidi ili ta li e? Ta gledajte me sunja boga nesrenato dumanin Divu postade klet, 120


14/119

i s kojim se bogovi svadie svito Divove carske polaze dvore,jer silno oveka zavole on!(uje se um.)Ah, kakav li opet ujem to umk'o ptiji let? Leluja se vazduh, 125jer lakih ga krila potresa lepet.Al' bilo to bilo, sve mi je strano!(Od mora dolazi hor Okeanida na krilatim kolima i stanu pred stenu za koju je Prometej prikovan.)TREA POJAVA Hor, PrometejULAZNA PESMAPrva strofaPRVI POLUHORNita se ne boj! Ovaj prijateljski buljuk u letenju se nadmeui na ovu stenu dolete skloniv jedva srce oevo. Vazduni talasi doneli me. Jer jeka ekia do naih odjeknu dua, ona s lica stid neni odagna mi. Na kolima krilatim bosa jurnuh.PROMETEJJao,jao!O, porode Tetije obilne decom, a rodi vas ona s Okeanom ocem, to vascelu zemlju okruuje strujom veito budnom: de pogledajte, vidite kakvijem gvotem na vrhu litice pikovan ovde u klisuri ovojja alosnu moram straiti strau!130

13514014537Prva antistrofaDRUGI POLUHORGledam te, Prometeju, oi moje zastrepun suza tamni oblak ceokad videh kako telo tina tu prikovanu liticuokovi elini raskidaju.Vladari novi vladaju na Olimpu:po zakonima novim

bez zakona Dive vladai stare vlastodrce rui sada.PROMETEJTa pod zemlju da me bacio baru Hadovo krilo to prima mrtvace, u beskrajni Tartar, i gnevno me vez'o u okove tvrde, da ne bi se ni bog, a ni ko drugi veselio tome!A sada u vazduhu lebdim k'o dronjak, i dumani moji uivaju u tom! lJDruga strofaPRVI POLUHORJe 1' iko srcem tako tvrdod bogova da bol ga tvojveseli? Ko da ne alitvoj udes osim Diva? Samo kivan on

srca neumoljivaUranov razgoni rod;i nee prestatidok na njima srca ne iskali, ili ko lukavstvom kakvim vrsti mu ne otme presto.PROMETEJDa, zaista mene, mada mi ude strahovito gvoe raspinje sada, gospodar blaenih trebaejo da novu mu tajnu otkrijem onu to nosi mu izgub ezla i vlasti! I nee me re'ma omednim, ni ustima slatkim, i nikad se neu ni njegovih otrih prepasti pretnja i ono mu rei, dok me iz ljutog ne izbavi gvoa i ne bude voljan da plati mi kaznu za ovusramotu!


15/119

Druga antistrofa DRUGI POLUHORTi prkosi, pod gorkom tomne savija se nevoljom,a re ti drska suvie;do u dno srca moga strah me proeo,za tvoj udes bojim se,kada e patnjama timsvretak videti,u luku pristati. Ta bezmitnaud je u Kronova sinai neumoljivo srce.PROMETEJJa znadem da Div je kamena srcai za sebe sam da pravicu kroji,al' milostiv, mislim, jednom e bitikad s prestola padne.Utiae svoju estoku srdnju,i potom po ljubav u zagrljaj bratskido mene eljnog poletee eljan!PRVA EPISODIJA (DRUGI CIN)PRVA POJAVA Prometej, HorovoaHOROVOASad otkrivaj nam i razgovetno reci sve, za kakvu te krivicu Dive uhvati i mui tako sramotno i svirepo?

Izvesti ako re ti teko ne pada!PROMETEJDa, muno mi je o tom i govoriti, 205a muno utati, na svaki nain zlo.Kad bozi ono silnim gnjevom planue i kavgu jedni zavrgoe s drugima, to ovi Krona hteli s trona sruiti, da Div im caruje, a oni teili 210da nigda Div ne zavlada nad bozima, najboljim svetom tada savetovah ja ititane,Zemljin i Uranov podmladak al' nemah snage da ih sebi privolim, no, puni besa, vestu mudrost odbace, 215bez truda silom carovati miljahu. A meni ne jedanput majka Temida i Geja, jedno lice mnogoimeno, proricala je kako e se zbiti sve: da tu ni snage a ni sile ne treba, 220no lukavstvo e pobedu zadobiti. I dok sam njima tako objanjavao,

40ne udostojie me panjom nikakvom. Od svega meni svidelo se najbolje da materinih prihvatim se saveta da voljan voljna Diva u tom pomognem. Na moje rei mrani bezdan Tartarov duboko krije Krona, starca drevnoga, sa drugovima njegovim. Tim dobrimazaduio sam gospodara bogova, a on ovako sramno meni vrati dug! To i jest ona bolest vlasti silnike da svojim ne veruje prijateljima.A to me pitate za kakvu krivicu on mene mui, to u jasno rei vam. Tek zasede na preso oca svojega, on bogovima odmah asti razdeli, te jednu ovom, drugu onom, sredi vlast, al' jadnih ljudi uopte se ne seti, no ceo rod im htede iskoreniti, pa potomdrugo novo pleme stvoriti. I tome niko ne bi protivan do ja. Tek ja ti pregnuh,ja ti ljude izbavih da uniteni u mrak Hadov ne dou. U ovim zato previjam se jadima; ta trpnja muka je, a prizor alostan! Na smrtne ljude ja se saalih, a sam ne stekoh samilosti, nego nemilo tu visim, Divu pozorite neslavno!

HOROVOAGvozdeno srce ima i od kamena ko ne gnevi se s bola tvog, Prometeju! Ne eleh nikad jade takve videti, a kad ih videh, srce mi se razdire.PROMETEJ U prijatelja jad moj budi samilost.HOROVOA Da nisi nekud jo i dalje poao?PRVA EPISODIJA (DRUGI CIN)PRVA POJAVA Prometej, HorovoaHOROVOASad otkrivaj nam i razgovetno reci sve, za kakvu te krivicu Dive uhvati i mui tako sramotno i svirepo?


16/119

Izvesti ako re ti teko ne pada!PROMETEJDa, muno mi je o tom i govoriti, 205a muno utati, na svaki nain zlo.Kad bozi ono silnim gnjevom planue i kavgu jedni zavrgoe s arugima, to ovi Krona hteli s trona sruiti, da Div im caruje, a oni teili 210da nigda Div ne zavlada nad bozima, najboljim svetom tada savetovah ja titane, Zemljin i Uranov podmladak al' nemah snage da ih sebi privolim, no, puni besa, vestu mudrost odbace, 215bez truda silom carovati miljahu. A meni ne jedanput majka Temida i Geja, jedno lice mnogoimeno, proricala je kako e se zbiti sve: da tu ni snage a ni sile ne treba, 220no lukavstvo e pobedu zadobiti. I dok sam njima tako objanjavao,Af)ne udostojie me panjom nikakvom. Od svega meni svidelo se najbolje da materinih prihvatim se saveta da voljan voljna Diva u tom pomognem. Na moje reci mrani bezdanTartarov duboko krije Krona, starca drevnoga, sa drugovima njegovim. Tim dobrima zaduio sam gospodara bogova, a on ovako sramno meni vrati dug! To i jest ona bolest vlasti silnike da svojim ne veruje prijateljima.A to me pitate za kakvu krivicu on mene mui, to u jasno rei vam. Tek zasede na preso oca svojega, on bogovima odmah asti razdeli, te jednu ovom, drugu onom, sredi vlast, al' jadnih ljudi uopte se ne seti, no ceo rod im htede iskoreniti, pa potomdrugo novo pleme stvoriti. I tome niko ne bi protivan do ja. Tek ja ti pregnuh,ja ti ljude izbavih da uniteni u mrak Hadov ne dou. U ovim zato previjam se jadim

a; ta trpnja muka je, a prizor alostan! Na smrtne ljude ja se saalih, a sam ne stekoh samilosti, nego nemilo tu visim, Divu pozorite neslavno!HOROVOAGvozdeno srce ima i od kamena ko ne gnevi se s bola tvog, Prometeju! Ne eleh nikad jade takve videti, a kad ih videh, srce mi se razdire.PROMETEJ U prijatelja jad moj budi samilost.HOROVOA Da nisi nekud jo i dalje poao?225230235240245250

25541PROMETEJ Ne pustih da unapred ljudi vide smrt.HOROVOA A kakav lek im za tu bolest iznae?PROMETEJ Naselih due njine slepim nadama.HOROVOA Obdario si ljude darom velikim.PROMETEJI, osim toga, oganj im poklonio. 260HOROVOA Kratkovek stvor i plamen ognja ima sad?PROMETEJ Vetine svakojake njim nauie.HOROVOA Pa zar za takve grehe tebe Kronov sin PROMETEJ Nagruje i nee da me rei zla.HOROVOA

A da li kraja ima tim patnjama? 26549PROMETEJ,Ne drugog, osim kad se svidi onome.HOROVOAA kako to? ta izgleda? Zar ne vidi da pogrei? Da priam kako pogrei, ja ne volim, i bol bi' nanela. No mahni to, a spaavaj se od muka! 270PROMETEJKo nije na mukama za nj je pos'o lak da onog savetuje i pouava kog jadi biju. Sveto i sam znaah ja. Ja s voljom, s voljom zgreih, to ne poriem. Pomau' ljudstvu st


17/119

h jade sebi sam. Ne ne miljah ovakva da e odmazda izjedati me na toj hridi visokoj, u bezljudici ove zemlje samotne.I ne alite jade moje sadanje, no na tle siite, sudbinu potonju da ujete, sve do kraa da saznate! Uinite mi po volji, uinite, pomozite mi u zlu sad. Jer nesrea as ovoga as onog stie jednako.(Okeanide silaze sa svojih kola i staju na stenu.) HOROVOADa ujemo tebe, rade smo sve, Prometeju.I sada ti laka ostavih skoka brzoletna kola i sveteni vazduh, tu orlovsku stazu,i na zemlju ovu, na vrletnu sleteh liticu; elim da nevolje tvoje do kraja ujem.(Dolazi Okean od mora na krilatu konju.)275280285290DRUGA POJAVA Prometej, Okean, HorOKEANGle, stig'o sam kraju dugoga puta, i evo me k tebi, Prometeju moj, brzokrili ovaj me doneo dral, bez uzdica, misli pokoran mojoj. Znaj, tvoja sudbina boli i mene, ta roaka na to goni me krv, al' da i nema nje, ja nikome ne bih od bogova veu odao potu no tebi.A saznae da je istina ovo; ne umem da jezikom uzalud laskam. Ded kazuj u emu ti mogu pomoi, ta nikada nee rei da ima od Okeana vernijeg druga.PROMETEJO! ta je ovo? I ti amo doe zar da gleda jade moje? Kako smee ti da rastavi se s vo

, s imenjakinjom, i s kamen-peinama samosazdanim, i stigne majci gvoa? Ili stie za10da moju vidi kob i moj da ali jad? Pa gledaj prizor, prijatelja Divova, to njega poie na presto vladarski, gle, kakvim ovde savija me mukama!OKEANTo vidim, Prometeju, mada sam si vest, 315ja elim tebe svetovati najbolje.Upoznaj sebe, primi novi poredak, i nov gospodar vlada sada bozima! A bude li ovako otrim recima ti prkosio, brzo tebe ue Div 320i s vieg prestola, i sadanji ti gnev i muke bie kao igra deja. I zato, muenice, gnustegni taj,295300

305A Apa gledaj da se muka tih oslobodi! Ja moda prastaru ti priu priam tu: al' jeziku tuvie se razmee ovakva ide nagrada, Prometeju. A ti jo nisi krotak, zlu ne poputa, pored toga eli drugog dopasti. Al' mene prihvati za uitelja svog i protiv bia ne riaj se; vidi sam da vladar vlada estok i samosion.A ja sad odlazim i starau se ve da muka tih te, ako mognem, oprostim. Ti miran budi i ne huli suvie. U' zar ti ne zna, pored svega uma svog, da drsku jeziinu kazna dostie.PROMETEJJa zavidim ti to krivici umae, a usudi se da se na me saali. A sada mahni to, ne voi brigu tu, jer nee skloniti ga, nije lako to. A na se pazi da ne prisedne ti put.OKEAN

Ti blinje bolje znade savetovati no sebe; delo kae to, ne moja re. Od moga nee ski me nauma! Jer ja se uzdam, uzdam, milost meni Div uinie, i od tih muka spae te.PROMETEJJa za to hvalim te, i svagda hvaliu jer dobre volje srce ti je prepuno. Al' ne muise, uzalud ti je trud. Pomoi nee meni ma i hteo to. No miruj i ne uputaj se ni u Jer poto sam postradah, ne bih eleo da drugi za to istih jada dopadnu. To ne! Ve mene mori udes Atlanta,mog brata, to u krajevima zapadnim zemaljski i nebeski nosit' mora stub na svojimpleima, to breme nemalo. I sina videh Zemljina, Kilikijskih stanara spilja, poalih grdosiju tu groznu, stoglavu, al' sila skri ga Tifona ljutog; on se opre bozima


18/119

, iz grdnih ralja besne pretnje bacae, iz oiju mu straan plamen sevae, k'o silom dasruit vladu Divovu al' Divova ga strela stie besana, ognjevita ga munja ozgo osinu, i prekide mu hvalisanje oholo. U samo srce kako bee pogoen, u prah i pep'o snaga mu se prometnu. I telo onde prolegnuto, nemono, kraj morskoga tesnaca sada poiva, a Etne gore pritisli ga temelji, na vrhu sedi Hefest, kuje elezo. Odatle jednomognja potoci provalie i eljustima pustoie pohlepnim po Siciliji plodnoj ravne usev. U takvu gnevu Tifon izbacivae bujicu arku, straan pljusak ognjani, iako u prah grom ga Divov saee.Al' nisi tako neuk ti, pa ne treba da ja te uim, uvaj sebe kako zna! A ja u ovu sudinu da podnosim, dok plamen gneva svoga Div ne ugasi.OKEANZar uistinu ne zna to, Prometeju, da duu koja pati re isceljuje.PROMETEJKad ko u pravo vreme srce stiava, i srdnju kada bukti silom ne gasi.OKEANKad volju dobru smeon ima pregalac, zar tetu vidi tu? Protumai mi stvar!PROMETEJDobrotu vidim ludu, muku zaludnu.OKEANDopusti mi da od te bolje bolujem kad mudru vredi mudar se ne initi.PROMETEJPokazae se, to je moja greka.OKEANTvoj govor jasno nalae mi povratak.

PROMETEJ Zbog suza za mnom da se s kim ne omrazi.OKEANZar s onim to na vrstom sedi prestolu?PROMETEJ Da, uvaj se da srce ne bukne mu kad!OKEANTvoj udes meni uitelj, Prometeju.PROMETEJ O, idi, kreni, mudrost eto uvaj tu!OKEANTu re mi ree kad sam ve na polasku. Moj dral ve mae krilima da prostranim poleti etemim, a on je rad u staji svojoj kolena da odmori.(Odlazi.)TREA POJAVA Promet,PRVA STAJAA PESMA HOR

Prva strofaPrometeju, uzdiem hudu sreu tvoju, niz obraze od oiju lijem potok biser-suza, bujnim vrelom lice kvasim. Nemilosno Div ti sada po zakonu vlada svome, nad preanjim bogovima mo oholu pokazuje.Prva antistrofaPo zemljama svima ve stenjanje se ori,ime tvoje uzvieno,staru slavu roda tvogaceo zapad oplakuje,i svi oni to u svetoju Aziji prebivaju;s neprebolnih tvojih mukacela plae vasiona.

Druga strofaJo i mome u Kolhidi, to bez straha u boj sru, i plemena ona skitska,krajem sveta to se skicu oko Mora meotskoga.Druga antistrofaA arijskih cvet junaka, to u gradu vrletnome kraj Kavkaza prebivaju, ljuta vojskatono besno s kopljem grace otrortim.Trea strofaPree videh jednog boga strane muke skleptale ga; to je Atlant, titan silni, koga dovek zemlja svojom titi snagom neizmernom i svod nebni, a on stenje.Trea antistrofa


19/119

Morski vali silno hue, istu sudbu s njima pate, i dubine s njima stenju, crni Hadse u dnu trese, svetih reka izvor-vode s ljute plau nesree mu. Grke traeediieDRUGA EPISODIJA (TREI CIN)PRVA POJAVA Prometej, HorovoaPROMETEJ(Malo uti, a potom se prene.)Ne drite od sujete il' prkosada utim, no mi alost srce podgrizato sebe vidim ja ovako smrvljena. 445Pa ipak, svima novim bogovima tim ko drugi sve te asti podeli no ja? Al' o tom utim. Ne volim da govorim to znadete. No ljudske ujte nevolje i kako njih to pree behuglupavi 450obdarih umom, dadoh svetlost razuma! Govorit' neu to da ljude pogrdim, no darom svojim da vam ljubav dokaem.Pre gledajui oni zalud gledahu, i sluajui ne ujahu, nego sve 455ko' slike u snu za sveg veka meahu bez reda. Ne znaahu ta je graen dom i suncem ozaen, ni ta drvodelja. Pod zemljom ivljahu k'o mravi ivahni zavlaei se u mrak tamnihna. 460Pa ne znaahu stalna znaka nikakva, ni kad je zima, ni kad cvetno prolee, ni leto rodno; bez pameti ikakve sav rad im bee, dok im zvezda tamni put ne otkrih, njihovizlazak i zalazak. 46550Pa onda broj im naoh, znanje najbolje, i slova dadoh im da znaju pisati, i pamenje

, tu majku svega umetva. I stoku prvi ja u jaram uhvatih, da vue plugove i nosi tovare i oveka u poslovima pretekim zamenjuje, i konje uzdoljubive upregoh krasan ukras sjajnog raskoa. Brodaru niko drugi nego ja moroplovku sagradih lau s platnenijem krilima.Iznaoh smrtnom stvoru sve vetine te, a sam ti jadnik misli nemam kojom bih od oveoslobodio se nevolje.470475HOROVOAZlo grdno tebe sklepta, pamet ostavi, koleba se pa klonu kao lekar lo kad bolest obori ga; sebi ne moe pronai kakav melem da se isceli.480PROMETEJ

uj, drugo da ti vee bude uenje, vetine kakve, kakva sredstva izmislih!A najvee je: kad bi ko oboleo, ne bee masti nikakve, ni melema, ni pia, a ni jela,no bez lekova svi propadahu, dok ih ne uputih ja u meanje spasonosnih lekarija, da svaku bolest mogu njima leiti. I mnoge naoh naine proricanja; dokuih prvi iz snase deava na javi; glase nejasne protumaih i znamenja na putu to ih sretaju; razredih tano ptica grabilica let, ta znai desno, a ta levo letenje, i kakvu hranu svaka d njih uzima, i kakve su im mrnje, kakve ljubavi, i gde je dvoje i gde ivot zadruan; pa kako glatka mora biti utroba,485490495500i koje boje u da bog se raduje,

i kakav oblik iaranim jetrima.I silom zavijene spaliv udovei dugo bedro, toj vetini nejasnojuputih smrtan stvor i oku njegovuotvorih ognjen znak to skriven bejae.Toliko o tom. Ko e najzad kazatida ona blaga to se kriju ljudimau utrobi zemaljskoj: bakar, elezo,pa srebro, zlato, da pre mene pronae?Ta niko, znam to, osim lanih hvalia.


20/119

U malo rei, priu tu da ne duljim: vetine sve Prometej dade ljudima.HOROVOAZa ljude ti nemoj suvie brinuti, a za se mari jadnika! Jer verujem i nadu gajim:pae s tebe lanci ti, i nee biti manje moan nego Div.PROMETEJDa tako bude usud postojani to jo ne odredi; neizbrojne patnje jo i muke trpeu dokbudem slobodan. Vetina nema snage protiv nunosti.HOROVOA A ko to upravlja kormanom nunosti?PROMETEJ Tri Sudilje i, uz njih, Srde pamtilje.HOROVOA Pa od njih, dakle, zar je Div nemoniji?PROMETEJ Od sudbine ni on utei ne moe.HOROVOA A ta je sudbina Divu nego vena vlast?PROMETEJ To nikad nee uti, pa i ne pitaj!HOROVOA To neka sveta stvar je to je taji ti.PROMETEJNa neto drugo preite, jo nije asda o tom zborimo. To moram tajiti 530to mogu vie; budem li to uvao,oprostiu se zla i grdnih okova.DRUGA POJAVA Prometej, HorDRUGA STAJAA PESMA HORPrva strofaNe dao mi Div svevladar nikad pamet buntovniku, no da svagda boga volim i govedada mu koljem i prinosim svete rtve kraj talasa neumornih Okeana, oca moga! Nikad

reju ne greila! U srce se zapisalo, nikad mi se izbrisalo!Prva antistrofaBlago onom ije dane dokle god mu ice traje hrabra nada svagda prati, 545535540radost vedra srce krepi. Ali mene jeza hvata kad posmatram kako tebe muke mue nebrojene.Jer od Diva strah te nije, 550samovoljno, Prometeju, brani ljude preko mere.Druga strofaBesplodna je ljubav tvoja! Ko te, dragi, moe spasti, ko ti moe pomo dati od tih ljudi dan to ive? Ne vide li slabost njinu, lomne senke slepce slabe, jadom svojim okovane? Ljudski snovi nisu kadri da poredak srue Divov.

Druga antistrofaTo ti saznah, Prometeju, kada videh zlu kob tvoju. Drugu pesmu sad ti poj em,a to nije ona to je 565uz kupanje i kraj odra na dan svadbe tebi pevah, kad mi sestru Hesionu darom dobi i odvededa ti verna bude ljuba. 570(Iznenada bane I ja s goveim rogovima na glavi, pocepanog ruha i zamrene kose.)555560TREA EPISODIJA (ETVRTI IN)PRVA POJAVA Prometej, I ja, HorIJATo kakva je zemlja? Kakav li narod? Ta koga na steni vezana vidim da vetar ga bi

je? Sa kakva te greha razdire kazna? Izvesti me kuda, u koju zemlju jadna zalutah? Jao! Jao!I opet nesrenu me obad bode! Lik Arga Zemljina sauvaj boe! uvara moga vidim sto! 0, za mnom se unja, oima zvera, ni mrtva ne krije ga zemlja, nego iz donjeg ustaje sveta, pa me bednu progoni gladnu i po morskom vrzma se alu.StrofaVoskom spojena svirala glasna zvucima ljulja me u san. O, lele! Oh, kuda me vodete daleke lutnje? ta skriva ti, Kronov sine, 590s koga, s koga mi greha ti ove nametnu muke?575


21/119

580585Ta zato me stranom besnoompoludelu kinji ovako?Ili me spali, il' u zemlju metni, il' u morenemani daj!Nemoj odbiti mito te, gospode, molim!Dosta me lutanja dugaumorie, ne mogu znati kako bihotela se bedi.uje li glas rogate mome?PROMETEJDa ne ujem zar momu besom gonjenu, ker Inahovu? Za njom srce izgore u Diva, a sadHerin gnev je progoni, pa teke duge pute silom putuje!AntistrofaIJAOtkud oevo doznade ime?Kai mi jadnici ko si,te nesrenik nesrenoj menisvu istinu zbori?I boju bolest spomenu mi,to me budui satire, jao,alcima besa!

U mahnitu skakanju amodojurih morena glau,Herinom gonjena srdnjom. Ta ikoga imazlosrena joda se k'o ja pati?Nego jasno mi recikakva me patnja jo eka?Da 1' ima melema ili kakve pomoi?Reci ako znade!Kazuj, izvesti skitnicu momu!PROMETEJto eli znati, jasno kazau ti sve,prostoduno, bez ikakvih zagonetki, 625

k'o prijateljima to lii zboriti:ti gleda tu vatrodavca Prometeja.IJATi opti spase sviju ljudi, patnice Prometeju, zbog ega trpi kaznu tu?PROMETEJBa prestah muke svoje oplakivati. 630IJAZar nee meni panju tu pokazati?PROMETEJ Ta reci koju? Sve od mene saznae.IJAIzjavi ko te na tu stenu prikova?PROMETEJ Div odlui, a Hefest rukom izvri.IJA

Za kakve grehe mui ovde muke te? 635PROMETEJ Nek bude dosta to ti otkrih samo to.IJAI vreme jo saopti meni jadnici, tumaranju mi ovom kad e biti kraj.PROMETEJ Da sve to ne zna bolje ti je no da zna.IJANe taji mi to imam prepatiti jo!PROMETEJ Tu milost ja ti, veruj, ne uskraujem.IJAPa ta se neka onda kazati mi sve?


22/119

PROMETEJ Ta hou, ali strah me, zbuniu te tim.IJANe mari za me vie no to marim ja!PROMETEJ Kad eli, treba da ti kaem: dakle, uj!HOROVOANe, nemoj jo! I meni malo radosti uini! ujmo najpre njenu nesreu, neka sada pria su sudbu prebolnu, a ti joj potom kai jade budue!PROMETEJDo tebe, Ijo, stoji da im uini tu ljubav to su sestre roditelja tvog. Svoj udes oplakati, izjadati jad, sluau kad ko suze samilosti zna izmamit, vredno je zadrati setu.IJAJa ne znam kako bih uskratila vam to. to pitate me, jasno ete uti sve. Dodue, bol jo tom i govoriti odakle na me nesrenicu naleti taj vihor od boga i propast likamog.Ta svagda obno u snu meni prikaze dohodile u devojake odaje i sve me dragale: 0, srena devojko, ne devuj vie, sjajnu ima priliku za udaju! Div, strelom enje pogoen,obom gori, udi da te obljubi; ti Divu, devojko, ne odbij zagrljaj, no idi Lerni,onoj bujnoj livadi, ka stadima i torovima oevim, eznue oku svome Div da zagasi."I jadnu mene svaku no su muili ovakvi snovi, dok ne dobih smelosti da ocu kaem onanona vienja. A u Pit i Dodonu esto glasnike on slae, ne bi 1' uo kakvo delanje ilkva re je bogovima prijatna.Al' vratie se s izjavama nejasnim i zagonetnim; taman bee smisao. Glas najzad razgovetan stie Inahu sa strogim nalogom da mene od kue i zaviaja goni da se jadnica do

na kraj zemlje ostavljena prebijam. Ne poslua li, Div e munjom gromovnom da udarii sve mu pleme uniti.On poslua to Loksijino prorotvo, i tuan tunu mene tada otera i progna, al' ga nagnasila Divova da protiv srca svoga tako postupi. I odmah mi se lik i um izvratie, te rogata to viditeotroustim bodena obadom u skoku mahnitom sve trah prema Kerhni,tkom izvoru, i vrelu Lerni; za mnom stane srljativ --------------.....*govedar, porod Zemljin, Arg plahoviti,i svaki trag mi vrebat' gustim oima.Al' njega naglo neoekivana kob 695ivota lii; a ja, besom gonjena,pred bieriT bojim svud se svetom potucam.ta zbi se, eto, u. A zna li kazati ta imam jo da patim, kazuj! Nemoj me iz samilos

lanim teit' recima: 700najgre zlo je, velim, izmiljena re.HORLele, lele! Prestani! Ah!Nikad, nikad nemah nadeda e mi do uha doi glas neuven,ni da e mi takve neotrpne 705muke, bruke, strane hukeparati duu dvoreznim rtom.Jao, sudbo, sudbo!Zgrozih se od jada Ijina!PROMETEJTi rano tui, strah te obuzeo svu, 710

a priekaj da uje jo i ostalo.HOROVOAGovori, kazuj sve! Ta vole patnici unapred jasno znati jade potonje.PROMETEJDa, prvu elju ja vam lako ispunih:iz njenih usta htedoste da ujete, 715da sama svoju izjada vam trpiju.A drugo ujte sada, kakve muke jood Here treba moma ta da premui!(Obraa se Iji.)


23/119

Ti, kerko Inahova, pamti moju reda sazna kad e putu tvome biti kraj. 720Odavde suncu prvo kreni na istok, pa prolazi kroz neorane krajeve! I tada do skitaa Skita doi e, na krasnim kolima to pletu adore, a gaaju iz lukova strelometnidi blizu im, no bunom obalom sve uz kraj hodi mimo zemlje njihove! Na levoj strani borave ti Halibi, kovai gvoa, njih se mora uvati, jer divlji su, tuincima neprii. Na Hibrist, reku besnu, tada stii e, ne prelazi je, jer se prei ne moe, dok na Kavkaz, na tu goru najviu, ne prispe, gdeno reka besno navire sa glavica. Prevaljujui visove do zvezda to se diu, na jug udari, i tada vojsci doi e amazonskoj toi mukarce; u Temiskiri kraj Termodonta one jednom ivee, gde Salmideki krni al se i, brodaru dumanin, a ouh laama. I one vrlo rado kazae ti put. Do samih uskih vratamorskih prispee tesnacu Kimerskome; njega smeono napusti, pa Uinu prei Meotsku. U setu dovek velik irie se glas o putu tvom, on Bospor ime dobie. Oprostivi se tako s lom Evropinim, na azijsko e doi tle. Zar nije taj nad bogovima car u svemu jednakosilovit? To eljade smrtno htede bog da obljubi a nagna u to lutanje. Na gorka prosca, devo, nabasa mi ti pred udaju, jer vesti to ih sada u jo muci tvojoj ni poetakne kau!IJAO, lele meni! Jao!PROMETEJTi zaleleka, zastenja, a ta li e tek onda kad jade uje ostale?HOROVOA Zar jo e ovoj drugih jada kazati?PROMETEJ Dabome, ljuta jada more preburno.IJA

Pa nato ivot meni? Zato da se ja ne survam odmah s ove tvrde hridine, o zemlju da se razbijem i muka svih oslobodim? Ta bolje jednom umreti no s dana u dan muke nove muiti!PROMETEJTegobe moje teko bi podnosila, gde mreti meni nije sudbom sueno! Ta smrt bi oslobodila me nevolja. A sad jo kraja mojim nema patnjama, sve dotle dok se s vlasti Div ne obori.IJAZar moe ikad Div da padne s prestola?PROMETEJ Ta propast bi te, mislim, obradovala.IJAA kako ne bi kad od Diva trpim zlo.PROMETEJ Ta znaj da ivu ja ti rekoh istinu.

IJAPa ko e njemu carsko ezlo oteti?PROMETEJSam sebi svojim namerama sujetnim.IJAA kako? Kai ako re ti ne udi!PROMETEJ Uzee enu, ali e se kajati.IJADa 1' boju ili ljudsku? Reci, ako sme!PROMETEJ ta pita koju, to se ne srne kazati.IJAZar ena da ga s prestola strmoglavi?PROMETEJ Od oca ona jaeg sina rodice.

IJAI od te sudbe zar mu nema spasenja?775780PROMETEJ Ne, ako ja se okova ne izbavim.IJAA gde je spas ti kad se Dive protivi?PROMETEJ To bie jedan iz potomstva tvojega.IJAta ree? Moj zar sinak tebi spasilac?


24/119

PROMETEJ Potomak trei posle deset prethodnih.IJATo prorotvo ne mogu vie shvatiti.PROMETEJ I ne pitaj da svoje dozna nevolje!IJAto ponudi mi nemoj uskraivati!PROMETEJ Od vesti dveju jednu na dar dobie.IJAA kakva? Reci ih obe, pa da biram!PROMETEJE, dobro. Biraj: ili druge muke joda otkrijem ti ili spasioca mog! 795HOROVOAUini budi dobar jednu ljubav njoj, a drugu meni, molbu mi ne odbijaj! I ovoj kai otonje tumaranje, a meni, elim uti, spasioca tvog.PROMETEJKad elite, ja neu biti protivan. 800to god me pitate, objasniu vam sve.Najpre u tebi, Ijo, muno lutanje izloiti, a ti ga pii u srce!Kad pree vrata, dvaju kopna granicu, na istek arki poi, putu sunevu, 805i plivaj morskom penom, dokle ne stigne do Kistene, do onih Polja gorgonskih, gdeborave Forkide, deve matore, njih tri, u liku labudskom, jednooke, jednozube; nit' sunce na njih ikada 810nit' mesec ikad svojim sine zracima! A blizu njih tri sestre ive krilate, zmijoko

se Gorgone, ljudma dumanke, kad ovek pogleda ih, prestaje mu dah. To kaem ti da znade biti oprezna. 815Jo druge uj za ljudske oi uase! Otrokljunih se uvaj pasa Divovih, arslana ljutih,vojske konjike Arimaspa jednookih, to borave gde Pluton valja valove zlatoteke. 820Ne idi njima! U daleku zemlju e ka crnom stii narodu, to prebiva kraj vrela suncu, de je reka Etijop. Uz njenu idi obalu, dok ne doe do skokovaca, gdeno s Gora Biblovih 825k'o voda pitka pada Nil boanstveni.Taj Nil u trouglasti vodice te kraj,u Nilsku zemlju, gde je, Ijo, dalek stani tebi i potomstvu tvome dosuen.A ini 1' ti se tamno to i nejasno, ti opet pitaj me i razgovetno uj! Ta vie no to

imam vremena.HOROVOAImade li o munom joj tumaranju jo rei neto, ili dosad preuta, ti kazuj! Sve li reost moljenu uini i nama, zaelo jo je zna.PROMETEJSad u svretak svemu svom tumaranju. Da zna da po istini rekoh, kazau to jadna promudok amo ne stie; za svoje rei dau tako potvrdu.to dosadno je, ne mari da pominjem, te hitam samom kraju tvoga lutanja.Na Moloke ravnice kad si prispela i vrletnoj Dodoni, gde je sedite i gde je proroitDiva Tesprotskog, tu udo nevieno: zbore hrastovi, i oni sasvim jasno, bez uvijanja, ko potonjoj, ko slavnoj ljubi Divovoj uinie ti pozdrav da 1' ti laska to? Pa otud besom zahvaena dohita uz obalu na Rejin zaton veliki, a otud natrag trkom vetar nagna te; u potonja vremena morski zaliv taj, to dobro znaj mi, Jonskim e se pr

ozvati,0 putu tvome spomen rodu ljudskome. To znaci su ti moje svesti prorokeda neto vidim vie no je oito. Ostatak ona i vi ujte zajedno,1 sad se vraam tragu rei preanjih.Na kraju zemlje one Kanob lei grad, na samom nanosu i uu Nilovu.Tu jasnu svest i pamet vratie ti Div,oplodie te samo lakim dodirom.Epafa crnog rodie; to ime onpo bojem inu dobie; uivae 865plod zemlje iroke to Nil je natapa.


25/119

S pedesetero kerki peto njemu kolenopovratie se gradu Argu neradoda ukloni se braku s bratuedima.A oni, strau zaneti, k'o jastrebigolubica daleko nee pustiti,coletee za svadbom lovom zlokobnim,al' bog im nee dati sree ljubavne.Pelazgija e krvlju doekati njih,savladae ih bdenje ena smeonih; 875jer svaka mlada ubie mladoenju,ma dvosekli kad krvlju rtve omasti.Da dumane mi takva stigne Kipranka!Al' jednu kerku enja e primamiti,te branog druga svoga nee ubiti, 880predomislie se, i vie voleei pialjivicom zvati se no krvnicom.I ta e Argu carsku lozu roditi.Da sve to jasno kaem, treba mnoga re.Iz toga semena e junak niknuti, 885na glasu strelac; on e mene iz mukaizvui. Takvo meni ree prorotvopradrevna majka, ispolinka Temida.A kad i kako, dugo zbora treba to,a da i sazna, ne bi vajde imala. 890

IJAO, napred, napred! gr hvata me opet, i ludila bes ve mozak mi pali, i besnila alacbez ognja me ee!A srce mi dre i o grudi bije! 895A oi se mute i u muci vrte!Sa staze me baci besnila vetar,nad jezikom vie ne mogu da vladam,5*i mutne mi rei bez reda biju o valove nevolje strane!900(Besomuna otri unedogled.) DRUGA POJAVA Prometej, HorTREA STAJAA PESMA HOR StrofaMudar, mudar onaj bee

kome prvom ova mis'o na um pade i ko prvi ovo ree:branog druga biraj prema sebi,nije blago ni rasko ni zlato, 905neg' je blago to je srcu drago.AntistrofaNikad, nikad, o, Sudilje,ne videle mene kao nevu Diva il' ma koga s neba boga.Iju devu ja sa zebnjom gledam, 910prosca boga ona odbijala,sad je Hera mui kobnom skitnjom.EpodaNije strah me braka prema sebi, jai bozi da ne zavole me,oko njino ne zapelo za me! 915

Boj taj za boj nije, ni put za put. Ne znam ta bi sa mnom bilo, ta ne vidim kakobih se Divskoj volji uklonila.EKSODA(PETI CIN)PRVA POJAVA Prometej, horovoaPROMETEJZaelo Div. e, ma koliko da je gord, 920jo krotak biti, jer se pripremada ue u brak to e s vlasti bez tragaoboriti ga. Oca Krona potpuno


26/119

izvrie se kletva, kojom kunjaesa svoga drevnog trona kad je padao. 925A iz tog jada jasno rei izlazak od bogova mu niko ne moe do ja! Ja znam to, znam inain. Nek on sedi sad i prkosi, u nebeski se uzda grom, i ruka nek mu trese strelom plamenom! 930To nikakvu mu nee pomo doneti da munim padom s trona sramno ne padne. Sad protivnika takva na se die sam, junaka udna, borca neodoljiva, od munje arke to e jai nai35i straan prasak, pred njim grom umuknue, i Posidonu trozubac polomie, to koplje, odkog zemlji dno se potresa. Kad u tu padne nesreu, nauie koliko se od ropstva razlikuje vlast. 940HOROVOA Tom eljom svojom Divu ast ocrnjuje.AOPROMETEJ I zbie se. Sto elim to i kazujem.HOROVOA Zar iko misli da e Diva sruiti?PROMETEJ Od mojih jo e tee muke muiti.HOROVOA Ne trne zar kad takvu pretnju prosipa?PROMETEJ A ta me strah kad smrt mi nije suena?HOROVOA Jo bolnije ti bole moe zadati.PROMETEJ Nek ini samo! Ja sam na sve pripravan.HOROVOA Ko pametan je, klanja se Adrastiji.PROMETEJTa potuj, moli, laskaj svakim vlastima! Tvoj Div je meni manji nego nitavac. Nek radi, vlada kratko vreme po volji, jer bogovima nee dugo vladati.

Al' evo vidim Divova glasonou, u gospodara novog slugu pokornog, 955zaelo stie nove glase nosei.(Vazduhom dolazi Hermo u krilatoj obui i s glasnikom palicom u ruci, te stane na stenu pred Prometeja i Okeanide.)DRUGA POJAVA Prometej, Hermo, HorovoaHERMOMudracu tebi, strasti kivnoj, prekivnojto zgrei bogu jer smrtnom stvoru pomoeja tebi, kradivatro, evo govorim.Moj otac poziva te da mu kae brak 960sa kog e to se hvali vlast izgubiti.I pri tom nita nemoj zagonetati,no po istini reci sve! I dvostruk put

ne zadavaj mi ovamo, Prometeju!Ta vidi: Div se time ne umekava. 965PROMETEJTvoj govor dostojanstven, oholosti pun, k'o boijoj to dolikuje posluzi.Sad novi vladate i odmah mislite da carujete spokojno. Zar ne videh gde dva ve gospodara otud padoe? 970I treem, sad to vlada, uskoro u pad sramote pun da vidim. Misli da me strah i da sestiskujem pred novim bozima? Daleko sam od svega toga. A ti odbrzaj natrag putemkojim dolete! 975Ta nita to me pita nee doznati!HERMOAl' ono i pre samo takvim prkosom ti pristade u luku ove nevolje.71

PROMETEJZa tvoju dvorbu ovom svojom nevoljom, to znaj mi dobro, ja se ne bih menjao.HERMOTa bolje, mislim, ovu stenu dvoriti no ocu Divu glasnik biti pouzdan!PROMETEJSamosioni nek se tako razmeu!HERMOA Jebi, kanda, godi ovaj poloaj?PROMETEJDa godi? Da u njemu svoje dumane ja ugledam! I tebe u njih ubrajam!


27/119

HERMOZa sluaj svoj i mene zar okrivljuje?PROMETEJU jednu re: ja mrzim na sve bogove za moju pomo to mi krivdom vraaju.HERMOJa besnilo ti ujem, bolest nemalu.PROMETEJ Da, besnim, znai 1' mrnju to na dumane.HERMOU dobru da si, nepodnoljiv bio bi!PROMETEJJao meni!HERMOJao"! za taj uzvik ne zna Div.PROMETEJAl' dugo vreme naui to svakoga. 995HERMOPa ipak jo ne ume biti razborit!PROMETEJ Inae ,ne bih s tobom, slugom, zborio.HERMOta otac trai kanda nee kazati?PROMETEJ Zahvalnost duan tim bih dug mu platio.HERMODabome, izgrdi me kao derite. 1000PROMETEJ

Zar nisi derle, i od njega lui jo kad misli da u ja ti togod otkriti?73Ta nema muila ni sredstva kojim Div ~) primorat' bi me mog'o da mu kaem to,C dok sramotnih ne oprosti me okova! J 1005A dotle neka baca munju ognjenu, a snegom nek belokrilim i gromovljem sve do dnazemlje uzdrma i pomuti, al' nita od tog nee mene saviti da kaem ko e njega s vlastsruiti. 1010HERMORazmotri da 1' te spasti moe prkos taj!PROMETEJ To davno videh ve i o tom promislih.HERMOTa pregni ve, ta pregni jednom, luae, i misli prema jadu svome sadanjem!PROMETEJ

Dosauje i govori k'o talasu. Da nikad na um ne pada ti da u ja zadrhtati pred Divomena postati i kao baba da u ruke pruiti i njega, boga najmrega, moliti da puta ovirei me! To nikako!HERMOJa mnogo zborih, opet zalud zboriu ta molbe nita srca ti ne mekaju i ne blae: k'obe prvom prezano em grize, sili se i uzdi otima. Al' slaba mudrost raa tvoju pomam1025Ta prkoenja jogunica bezumnih po sebi samo nikad ne pobeuje.101510207/1Ne poslua li rei mojih, pripazi kolika bura, neodoljiv beda val na tebe ustaju! Tustenu vrletnu moj otac grmljavom i munjom ognjenom razvalie, i telo tvoje sakrie i

nue u zagrljaju kamenom! I tu e duge probaviti vekove dok ne vrati se na svet. Divkrilat pas, krvoedna i pohlepna orluina, komade krupne s tela tvoga kidae; gost nezvan celog dana tebi sletae i crnu jetru poudno komadae.A kraja tima ne oekuj patnjama, dok bog se koji ne javi k'o zamenik tom jadu tvomi za te rado ne poe u mrani Had, u crni bezdan Tartarov.I zato reavaj! Jer nije torlanje to rekoh nego svu izloih istinu, jer usta Divova ne znadu lagati, no svaka njihova ispunjuje se re. A ti se trgni, razmiljaj, ne pomisli drskoa da je bolja nego smotrenost.HOROVOADa Hermo pravo zbori, i mi mislimo, jer goni te da prkositi prestane i savete mu


28/119

pametne da prihvati. Posluaj! Sramota je mudru greiti.PROMETEJZa glasove to ih ovaj mi otkri ja ranije znadoh, a nije sramota kad duman od dumanapodnosi zlo. I neka se na me obara strela, ognjevitih munja vijugasta zmija, agromom i besom vetrova divljih nek vazduh se prolama sav, i zemlji nek vihor u temelju korenje trese,a valovitog mora estoka hukanek zvezdama na nebu zaspe putanje,i bezdanu, crnu Tartaru na dnonek Dive telo strmoglavi moje 1065u vrtlogu tvrde, svirepe sudbe,al' celog mene ubiti nee!HERMOBesomuni takve izbacuju rei, i odluke takve uju se od njih.Koliko jo treba da oholost njemu 1070poremeti um? ta poputa gnevu?(Obraa se Okeanidama.)A vi to njegove alite muke, i jade mu trpite zajedno snjime, sa ovoga mesta hitajte nekud,da gromova strana rika i bes 1075ne pomute vama pamet i svest!HOROVOAto drugo mi zbori i drugo mi svetuj, i sluau rado! Nareuje neto, al' naredbu tu nu da trpim. A zato me goni sramotu da inim? 1080

Sve patnje hou da podnosim s ovim. Nauih da izdaju mrzim duboko, i bolesti nemato meni bi od nje gadnija bila!HERMOAl' pamtite to to rekoh unapred! I ako u nevolju padnete ljutu, ne krivite sudbu,ne recite da vas u nenadnu nesreu uvali Dive! Ne, doista! U nju vi ete sebe uvaliti same! Nije tu prepad1085109076ni varka, sa znanjem vi ete sebe zaplesti u nevolja beskrajnu mreu sa sopstvenog bezumlja svoga!(Hermo odlazi, i odmah ponu vetrovi da besne; sve bre i jae pucaju gromovi i munjesevaju; oblaci tamni zastiru nebo i motaju se oko glavica; zemlja se trese, Okea

nidekleknu.)PROMETEJto re bi, evo se deava sad:ve zemlja se trese, 1095a pod njom odjekuje gromova rika,i sevaju bievi plamenih munja,a vitlaju prainu vihori besni;ve vetrovi svi u napadu ljutomod jednog dela hitaju drugom; 1100u svirepoj borbi sve se komea,u kotac se hvataju nebo i more!Ovakvim udarcem bije me Div,

sve na mene pada strah da mi zada.(Straan urnebes.)O, majko presveta moja, i ti, 1105o, zrae, ti izvore svetlosti sve, vi vidite kako po nepravdi patim!(Bezdan proguta sve.)1SOFOKLECAR EDIPr-i


29/119

y"V o

"0

c '

i7"4"iCLm(0 ^5V-C3oj 14TLICAEDIP, car tebanski JOKASTA, carica KREONT, brat Jokastin TIRESIJA, prorok SVESTENIK Divov GLASNIK iz Korinta PASTIR Lajev GLASNIK iz dv

Documents

Grčke tragedije