Ovo je HTML inaica datoteke http://roko-rumora

Fonem i morfem fonem najmanja jezina jedinica koja sama nema smisao ali ima razlikovnu ulogu. (30 + otvornik ie + samoglasno r)

morfem najmanja jezina jedinica koja ima znaenje

morfemska analiza postupak razdvajanja rijei na morfeme

pad-a-ti, stan-ar-sk-i, ui-telj-ic-a, cv(i)jet-ov-i

morf izraz morfema

alomorf varijanta morfema izrazom djelomino razliita (nizak-niska) a sadrajem (znaenjem) jednaka

do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u rijei zamijenjen drugim

alomorfi jednog morfema mogu biti razliiti supletivni alomorfi ja/mene, ovjek/ljudi, dobar/bolji

Podjela morfema Podjela morfema prema poloaju dvije su vrste morfema prema poloaju

korijenski morfem ima ga svaka rije, on sadri temeljno znaenje rijei

afiksalni morfem

prefiksalni morfem odlomiti, izlomiti, neslan, predstava, otkriti, ispod

sufiksalni morfem crta, koarka, mladi, starac, sluati

infiks ili umetak domovi, oevi, ramena, djeteta

nastavci boca, sluati, domai, slike, dobri, stol (nulti morfem)

Podjela morfema prema funkciji dvije su vrste morfema prema funkciji

leksiki ili rjeotvorni morfemi slue za tvorbu novih rijei

ine ga korijenski morfem koji nosi temeljno znaenje rijei, i prefiksalni i sufiksalni morfemi (nose dopunsko leksiko znaenje rijei)

dijele se na leksike (koji se odnose na rijei) i derivacijske (putem njih izvodimo jednu rijei iz druge, prefiksalni i sufiksalni morfemi)

relacijski, gramatiki ili oblikotvorni morfemi stavljaju rijei u meusobne odnose (padee, lica) gramatiki nastavci

morfemi infinitiva

najee se infinitiv sastoji od K+S+nastavak (pad-a-ti), ali ponekad se sufiksalni ne vidi pa na tom mjestu oznaimo nulti morfem (pad-a-ti pas--ti) dodavanjem nekog sufiksalnog morfema se glagolu najee mijenja vid (po-sko-i-ti po-skak-iva-ti) Osnova rijeiOsnova i nastavak na morfolokoj razini, rijei se sastoje od osnove i nastavka

osnova dio rijei koji nosi njezino leksiko znaenje (zajedniki niz glasova upuuje na ono to je rijeima zajedniko u znaenju)

nastavak dio rijei koji se nalazi s desne strane osnove

Morfem i osnova rijei osnova rijei moe se sastojati od jednog ili vie morfema

dodavanjem prefiksa i sufiksa daje se dodatno znaenje korijenu rijei mijenja se leksiko znaenje nove rijei

Vrste osnove rijei nastaju izvoenjem jedne rijei iz druge (brod, brodski) ili slaganjem dviju rijei (ruka i pisati, rukopis)

rjeotvorna ili tvorbena osnova ona osnova na koju najee dodajemo sufiks ili prefiks i tako tvorimo novu rije

rije moe imati jednu (sklon-ost) ili vie (ruk-o-pis) tvorbenih osnova

oblikotvorna osnova osnova na koju se dodaje nastavak za razliite oblike iste rijei dobijemo ju tako da rijei maknemo oblikotvorni (gramatiki, relacijski) morfem Gramatike kategorije gramatika kategorija predstavlja razred/vrstu u koji se svrstavaju pojedine rijei ili oblici rijei s obzirom na njihove gramatike osobine

Vrste gramatikih kategorija: kategorija vrste rijei podjela na promjenjive i nepromjenjive rijei

prema sadraju, rijei se dijele u 10 vrsta

promjenljive vrste rijei

zovu se i punoznane ili leksike rijei jer imaju i leksiko i gramatiko znaenje

imenice imenuju bia, stvari, pojave

zamjenice zamjenjuju (najee) imenice ili upuuju na neto oznaeno imenicama

pridjevi dodaju se imenicama da bi ih poblie oznaili

brojevi broje (oznauju) koliinu ili poredak

glagoli oznauju radnju, stanje ili zbivanje

nepromjenljive vrste rijei

zovu se i nepunoznane ili gramatike rijei jer slue za uspostavljanje odnosa meu punoznanim rijeima

prilozi prilau se (najee) glagolima i oznauju uvjete vrenja glagolske radnje

prijedlozi pokazuju razliite odnose izmeu onoga to imenuju imenice ili onoga na to upuuju zamjenice

veznici povezuju 2 rijei, skupove rijei ili reenice

estice, rijece ili partikule same nemaju znaenje, ali slue za oblikovanje i preoblikovanje reenice

uzvici rijei kojima izraavamo neki osjeaj, oponaamo zvuk, dozivamo nekog i sl.

kategorija oblika rijei podjela na morfoloke kategorije

morfoloke kategorije imenskih rijei (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva) kategorija roda - m, , s

kategorija broja sg, pl

kategorija padea N, G, D, A, V, L, I

kategorija lica govornik (1.), sugovornik (2.) i negovorna osoba (3.) imaju samo zamjenice

morfoloke kategorije glagola

kategorija lica govornik (1.), sugovornik (2.) i negovorna osoba (3.)

kategorija broja sg, pl

kategorija vremena sadanjost, prolost, budunost

kategorija vida trajanje glagolske radnje svrenost, nesvrenost

kategorija naina nain vrenja glagolske radnje izjavni, zapovjedni, pogodbeni i eljni nain

Promjenljive vrste rijei! kod svih promjenljivih rijei razlikuje se osnova i nastavak

osnova onaj dio koji se u promjeni ne mijenja dobijemo ju micanjem nastavka u G sg.

nastavak glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika rijei

imenice, zamjenice, brojeve i pridjeve (oni se i kompariraju/usporeuju) zovemo imenskim rijeima

one se dekliniraju (sklanjaju) po padeima promjena rijei po padeima zove se deklinacija ili sklonidba

glagoli se konjugiraju ili spreu po licima promjena glagola po licima zove se konjugacija ili sprezanje

glagolske kategorije lice, broj, vrijeme, vid, nain

imaju dvije osnove infinitivnu i prezentsku

infinitivnu osnovu dobivamo micanjem nastavka -ti

prezentsku osnovu dobivamo kad u 3.l.pl. maknemo nastavak za prezent

!! glagoli na -i imaju istu prezentsku i infinitivnu osnovu Imenice.LEKSIKE OSOBINE IMENICAPodjela imenica prema znaenju imenice se prema znaenju dijele na ope i vlastite

ope imenice dijele se na:

one koje oznauju pojedinu vrstu imenice

zbirna ili kolektivna imenica - imenica koja imenuje skup primjeraka iste vrste koje shvaamo kao cjelinu

gradivna imenica - imenica koja imenuje tvar (grau, materijal) u bilo kojoj koliini

uvijek je u jednini, osim kada gradivna imenica moe znaiti razl. vrste neke tvari (kemijske soli, medicinske soli) podjela imenica s obzirom na ovjekov dodir s onim to imenice oznauju

stvarne ili konkretne imenice imenuju neto opipljivo ili neto to moemo zamisliti kao opipljivo

nestvarne, mislene ili apstraktne imenice imenuju osobine, osjeaje, stanja i sl.

GRAMATIKE OSOBINE IMENICA rod, broj i pade

Kategorija roda rod je gramatika kategorija koja se oituje u slaganju imenica s drugim imenskim rijeima

spol se s gramatikim rodom poklapa kod imenica koje oznaavaju ljude i neke ivotinje

ponekad i nije tako

neke imenice oznauju ensku osobu (curetak, djevojuljak) a ipak su mukog roda

neke imenice oznaavaju ensku osobu (djevoje) a ipak su srednjeg roda

imenica mome oznaava osobu mukog spola, ali ipak je srednjeg roda

rod se odreuje prema nastavku imenice

imenice koje u N.sg. zavravaju na suglasnik (tj. nulti morfem) su najee muki rod, osim malog broja enskog roda

imenice koje u N.sg. zavravaju na -a su enskog roda, osim onih koje oznauju muko bie

imenice koje u N.sg. zavravaju na -o i -e su srednjeg roda, osim vlastitih imena i hipokoristika

iznimke i opaske

imenice tipa sluga, vojvoda, starjeina, knjigovoa i sl. su mukog roda, ali se dekliniraju kao imenice enskog roda

bol moe biti i enskog i mukog roda

doba (godine) je srednjeg roda, a doba (glazbena) je enskog

veer je enskog roda (Dobra veer!) Kategorija broja gramatika jednina ne mora uvijek odreivati jedno bie, stvar ili pojavu

zbirne imenice su po znaenju mnoina, ali gramatiki jednina

singularia tantum imenice koje imaju samo jedninu zbirne imenice i vlastita imena te neke gradivne imenice

pluralia tantum imenice koje imaju samo mnoinu grablje, ljestve, hlae, kare, Vinkovci i dr.

Kategorija padea pade izrie razliite odnose izmeu onoga to rije znai i sadraja reenice

imenske rijei se dekliniraju/sklanjaju po padeima

Nominativ

nezavisan pade kao i vokativ

imenuje neto, najee vritelja radnje te odgovara na pitanja tko? to?

Genitiv

zavisni pade kojim se izrie podrijetlo, pripadnost ili neija osobina i odgovara na pitanja koga? ega?

Dativ

zavisni pade kojim se izrie namjena ili cilj te odgovara na pitanja komu? emu?

dolazi s prijedlozima k, ka, nasuprot, unato, usprkos

Akuzativ

zavisni pade najee objekta pa odgovara na pitanja koga? to?

Vokativ

nezavisni pade i nije dio reenice, odvaja se zarezom

pade dozivanja, oslovljavanja ili obraanja

Lokativ

zavisni pade mjesta i odgovara na pitanja (o) komu? (o) emu?

uvijek dolazi s prijedlozima na, o, po, pri, prema, u

Instrumental

zavisni pade najee sredstva i drutva te odgovara na pitanja (s) kim? im? dolazi s prijedlozima meu, nad, pod, pred, sa, za

Gramatika sinonimija i homonimija

gramatika sinonimija pojava kad se jedan gramatiki sadraj (pade) izraava razliitim izrazima (nastavak) gramatika homonimija pojava kad se jednom izrazu (nastavak) pridruuje vie gram. sadraja (padea) Deklinacija imenica imenice se dekliniraju prema tri deklinacije, koje naziv dobivaju prema nastavku u G.sg.

1. ili a deklinacija imenice mukog i srednjeg roda N stol, nebo G stola, neba

2. ili e deklinacija uglavnom imenice enskog roda N rijeka G rijeke

3. ili i deklinacija imenice enskog roda N no, G noi

Imenice mukog rodaNominativ singulara najee -, -o i e

Akuzativ singulara ivo G=A, neivo N=A

Vokativ singulara -e, -u, -o, =N

e (najei nastavak) dobivaju

ope imenice koje ne zavravaju na palatal (brate, golube, krive, slone, sine)

domaa imena koja ne zavravaju na palatal (Ivane, Josipe, Tomislave, Vedrane)

domaa imena koja zavravaju na ica (Ivice, Perice, Stipice) u razg. jeziku mogu imati nastavak a (Oj Ivica!) u dobivaju

ope imenice koje zavravaju na palatal (mladiu, kraju, puu, konju, muu) domaa imena koja zavravaju na palatal (Blau, Mateju) imena naroda i mjesta na -ez, -iz, uz (Pariz, Englezu, Kinezu, Holandezu) V=N

hipokoristici (ujo, trapavko, mravko, ljutko)

domaa imena koja zavravaju na a (Jura, Luka, Nikola)

domaa imena koja zavravaju na o ili e (Roko, Ivo, Marko, Lujo, Hrvoje, Mate, Stipe) prezimena koja zavravaju na a, -e ili (Rumora, Sikavica, Jonke, Petre, Buzuk, Nehajev, Kamenov) u ili e (dvojni oblici) imenice na ar (gljivaru/gljivare, pekaru/pekare, slikaru/slikare)

imenice na er (djeveru/djevere, frizeru/frizere, mesoderu/mesodere)

imenice na ir (leptiru/leptire, pastiru/pastire, veziru/vezire)

imenice na sk ili k (oduku/odue, obelisku/obelie) imenice na stak ili tak (zalisku/zalie, lisku/lie) prvo t se gubi

imenice na -cak, -ak, -ac, -ak, -dak, -ak, -tak (cucku, ruku, Otocu, steku, pretku, omeku/omeku, patku) ei je nastavak u jer se kod e gubi veza s ostalim oblicima rijei -u ili =N (dvojni oblici) prezimena na i ili i (Juri/Juriu, Vukeli/Vukeliu)

Instrumental singulara -om, -em

-om dobivaju

imenice koje ne zavravaju na palatal (mrakom, strahom, stolom, kaputom, glasom) jedno i dvoslone imenice na palatal ispred kojeg imaju e (keljom, Beom, krpeljom, laveom, crteom)

imenice na s i z (nosom, glasom, kupusom, obrazom, mrazom) -em dobivaju

imenice na palatal (zmajem, maem, panjem, okoliem, noem)

imenice na (a)c (ocem, osloncem, preacem, trgovcem, starcem) troslone na telj (gledateljem, sluateljem, vriteljem, moliteljem) -om ili -em (dvojni oblici) imenice na ar (novinarom/novinarem, ribarom/ribarem, kritiarom/kritiarem )

imenica put ima u doslovnom znaenju oba nastavka, u prenesenom samo em, a nakon prijedloga samo om

Nominativ plurala zavrava na i ali se prije toga osnova moe ne promijeniti, skratiti ili produiti

kratka mnoina imenica - osnova rijei ostaje ista kao u jednini

veinom dvoslone i vieslone imenice (potoci, nosorozi, orasi, pristupi, izlasci, potomci)

imaju je i jednoslone ali je stilski obiljeena (brijezi, snijezi, klasi, vali) neke jednoslone upotrebljavaju i dugu i kratku mnoinu (brci/brkovi, kraci/krakovi, sni/snovi, zvuci/zvukovi)

duga mnoina imenica - osnova rijei se proiruje umetkom -ov/-ev

veinom jednoslone i neke dvoslone imenice

-ov imaju imenice na nepalatal (klasovi, snjegovi, tragovi, vlakovi)

-ev imaju imenice na palatal (brojevi, jeevi, puevi, vrevi, krevi, panjevi, maevi) i imenice na -c, -t ili d (oevi, prinevi, hrutevi, platevi, dudevi, pritevi) car carevi, knez knezovi/kneevi

skraena mnoina imenica - osnova rijei skrauje se za jedan slog

veinom imenice na in koje imenuju stanovnike ili pripadnike skupina (Splianin-Spliani, graanin-graani, puanin-puani, kranin-krani) Genitiv mnoine nastavci su a (najee), tj. ova, -eva, -i, a 3 imenice imaju iju

-a dobivaju

veina imenica

nepostojano a se zadrava u tom obliku kao i u nominativu jednine, samo to se dulji (poklopaca, sveanja, nokata) i dobivaju nekoliko imenica mukog roda

imenice koje znae mjeru (sati, hvati, ari, pari, mjeseci) prsti, gosti, nokti

crvi, mravi, zubi

ljudi iju dobivaju prstiju, noktiju, gostiju

neke imenice imaju vie oblika

nokat nokata/nokti/noktiju

prst prsta/prsti/prstiju

gost gosti/gostiju

zub zubi/zuba

Deklinacija imenica mukog roda stranog podrijetla ope imenice tipa projekt, element, recept, ekspert, ( indeks )

te imenice mogu izmeu posljednja dva slova umetnuti a- i proiriti osnovu (projekat), ali to je stilski obiljeeno

te imenice uvijek u G.mn. imaju nepostojano a (konflikata, akcenata, koncepata, koncerata) ope imenice tipa auto, kakao, flamenko, tornado, rodeo, tempo

ope imenice tipa hobi, studio, alibi, martini, poni, reli, viski, hipi

imenice stranog podrijetla ija osnova zavrava na i izmeu osnove i nastavka umeu j- (viskija, studija) vlastite imenice na o, -i, -y ili ee izmeu osnove i nastavka umeu j-

Marija, Ghandija, Vignyja, Leeja, Cavalcantija, Campfleuryja, Manzonija, Tokija

ako je y samo pravopisni znak ili se ita kao j, ne umee se j (Kallay Kallaya, Nestroy Nestroya)

ako je i samo pravopisni znak takoer ne umeemo j (Boccaccio Boccaccia, Reggio Reggia) vlastite imenice koje zavravaju samoglasnikom kojeg itamo ne umeu j

Goethea, Dantea, Rousseaua, Hugoa

vlastite imenice koje zavravaju samoglasnikom kojeg ne itamo ne umeu j

Racinea, Shakespearea, Molierea, Baudelairea, Voltairea, Cambridgea

vlastite imenice koje zavravaju suglasnikom kojeg ne itamo isto ne umeu j

Maupassanta, Diderota, Malrauxa, Dumasa, Camusa

Imenice enskog roda osobitosti u deklinaciji

ki deklinira se kao imenica .r. na , ali u svim padeima osim u N.sg. pojavljuje se er (ki, keri, keri, ker)

mati deklinira se kao imenica .r. na a, ali u svim padeima osim u N.sg. ima er (mati, matere, materi, mater)

pluralia tantum neke imenice imaju samo mnoinu ljestve, hlae, naoale, novine i sl.

imenice tipa sluga ili Ivica oznaavaju muku osobu i mukog su roda ali se dekliniraju kao imenice enskog roda na a

iznimke sibilarizacije u deklinaciji enskog roda

veina imenica koje imaju osnovu na jedan suglasnik (kuki, ligi, psihi, ljuki, pjegi, papigi, sigi, drogi, krgi) neke mogu imati dva oblika (slugi/sluzi, kvrgi/kvrzi, teci/teki) hipokoristici (baki, diki, striki, seki, koki) imenice koje imenuju ensku osobu na ka (Eskimki, gimnazijalki, tramvajki, licejki, ilirki) imenice na cka, -ka, -ka, -zga, -ska, -tka

osim bitka bitci/bitki

troslone na ka mogu imati oba oblika (pripovijeci, zagoneci, krleci, poluci/polutki ) neke na sk i k imaju dva oblika vojsci/vojski, gusci/guski, daski/dasci, freski/fresci, greki/greci, puki/puci

imenice koje zavravaju na dva suglasnika od kojih je zadnji g (tangi, sfingi, mazgi, algi, tajgi)

zemljopisna imena koja ne podsjeaju na osobne imenice (Krki, Malagi, Kartagi, Meki, Volgi)

zemljopisna imena koja podsjeaju na ope imenice provode sibilarizaciju (Rijeci, Banjoj Luci, Drazi, Mlaci) neka mogu imati dva oblika (Aljaski/Aljasci, Gradiki/Gradici, Liki/Lici, Kostariki/Kostarici, Poegi/Poezi, Baki/Baci) imenice na h (juhi, muhi, buhi) imaju oba oblika, al su nesibilarizirani uobiajeniji Vokativ jednine -o, -e, -a, -i

o dobiva veina e dobivaju troslone i vieslone na ica koje znae

ensku osobu studentice, profesorice, kiparice, uiteljice

umanjenicu zvjezdice, mrkvice, stvarice

ivotinju labudice, lisice, tigrice, medvjedice, vuice

biljku tratinice, ljubice, urice, mauhice, penice

muko ime odmila Joice, Jurice, Ivice, Stipice, Tomice

a dobivaju

neke imenice koje imenuju rodbinske ili hijerarhijske odnose mama, teta, ujna, strina, starjeina

osobna imena i prezimena na a Dubravka, Andrija, Dobria, Toma, Nikola

enska imena na a mogu imati oba nastavka: i o i a (Lado/Lada)

imenice nastale preobrazbom od pridjeva Divna, Hrvatska, mlada, stara, Vesela

i dobivaju

imenice enskog roda na lai, hrabrosti, milosti, radosti, misli

Instrumental jednine -om, -i, -(j)u

-om dobivaju imenica na a i e (kua/kuom, Kata/Katom, Mare/Marom)

-i dobivaju sve imenice na morfem pomoi, lai, radosti, slabosti najee kada stoje s prijedlogom

-(j)u dobivaju isto sve imenice na pomou, radou, slabou, krvlju najee kad stoje same

promjena jotacija, zatim jednaenje po m.tv. (milost+ju-milostju-milosu-milou) ili epentetsko l (krv+ju-krvju-krvlju) Genitiv mnoine imenice na a imaju nastavke a,-i,-u za G.mn

a dobivaju sve imenice ove deklinacije

imenice na dva suglasnika od kojih je zadnji l, lj, m, r, v ili k (igala, zemalja, pjesama, sestara, bukava, djevojaka) i imenica s osnovom na db, db ili b (naredaba, svjedodaba, optuaba) dobivaju nepostojano a

i dobivaju imenice koje nemaju nepostojano a strepnji, sekundi, himni, pravdi (iako one mogu dobiti i nastavak a) koko, kost, prst i u imaju dva oblika kokoi/kokoiju, kosti/kostiju, prsti/prstiju, ui/uiju

u dobivaju noga/nogu, ruka/ruku, sluga/slugu

neke imenice mogu imati i po sva tri oblika (sa nepostojanim a, bez njega, i s nastavkom i) izloaba, izloba, izlobi

naranaa, narana, narani (u skupine nc i n se moe i ne mora umetati nepostojano a) narudaba, narudba, narudbi

Imenice srednjega rodaJednakoslona promjena zavravaju na o ili e, a u svim padeima ima isti broj slogova

-o dobivaju imenice kojima osnova zavrava na nepalatal

-e dobivaju imenica koje zavravaju na palatal

Nejednakoslona promjena u nominativu je , a u genitivu dobivaju slog vie (najee et ili en) djeteta, imena, vremena, sjemena, plemena, tako dobivena osnova zove se proirena osnova

osobitosti u deklinaciji

nebo, udo, tijelo, oko imaju dva oblika za mnoinu razliitog znaenja

neba svemirski prostori, nebesa prebivalite boje

uda neutralno znaenje, udesa boje djelo

tijela neutralno znaenje, tjelesa runa tijela

oi organi vida, oka otvori na mrei uho 3 mnoine ui (organi), uesa (velike ui), uha (drke na posudi)

drvo 2 osnove i 2 znaenja

= stablo drvo, drveta, drvetu nejednakoslona

= materijal drvo, drva, drvu jednakoslona

pluralia tantum prsa, kola, vrata, lea, plua

do/prije/poslijepodne osnova na ev podne, podneva, podnevu, podne, podne, o podnevu, s podnevom Zamjenice? zamjenice su promjenljive vrste rijei koje zamjenjuju imenice ili pridjeve i upuuju na neto njima oznaeno

podjela po znaenju line/osobe, povratna, posvojne, povratno-posvojna, pokazne, upitne i odnosne, neodreene

podjela po funkciji imenike - zamjenjuju imenice line, povratna, upitne i odnosne (tko/to), neodreene nainjene od tko/to

pridjevske zamjenjuju pridjeve

Line ili osobne zamjenice line zamjenice zamjenjuju lica 1. lice ili govornik (ja, mi), 2. lice ili sugovornik (ti, vi) i 3. lice (on, ona, ono, oni, one, ona) imaju naglaen i nenaglaen oblik

naglaeni kod isticanja, suprotstavljanja i iza prijedloga

nenaglaeni u ostalim sluajevima ine zamjenike enklitike (genitiv, dativ i akuzativ) enklitike ne mogu stajati iza naglasne cjeline jer iza nje dolazi stanka pa enklitika nema rije na koju bi se naslonila Povratna zamjenica povratna zamjenica zamjenjuje sve line zamjenice i oznauje da radnja ne prelazi na drugoga nego subjekt vri radnju na samom sebi

nema nominativ

ima isti oblik za sva 3 roda, 3 lica i oba broja

ima enklitine oblike ponaa se kao zamjenika enklitika Posvojne zamjenice posvojne zamjenice oznauju kojem licu to pripada, dakle one zamjenjuju pridjeve

zamjenice s osnovom na j (moj, tvoj, svoj, koji) imaju u GDL sg. mukog i srednjeg roda stegnute oblike (oje dugo o) Povratno-posvojna zamjenica povratno posvojna zamjenica (svoj) oznauje da neto pripada subjektu i zamjenjuje sve posvojne zamjenice

Pokazne zamjenice pokazne zamjenice upuuju na neto to se nalazi u blizini govornika ili na neto to je govorniku blisko

1. lice ovaj nalazi se u neposrednoj blizini govornika

2. lice taj blie je sugovorniku nego govorniku 3. lice onaj nije u blizini ni govornika ni sugovornika

prema pokaznim zamjenicama nainjeni su i pokazni zamjeniki pridjevi ovakav, ovolik, takav, tolik, onakav, onolik

ovoj skupini pripadaju i neki pridjevi koji slue za pojaavanje sam (ona sama za pojaavanje linih zamjenica) i isti (isti taj za pojaavanje pokaznih zamjenica) Upitne i odnosne zamjenice upitne i odnosne zamjenice imaju isti oblik, ali razliitu funkciju

upitne se zamjenice upotrebljavaju u pitanjima

odnosne zamjenice uvode zavisnu reenicu u zavisno sloenoj reenici

i kod njih je kod ivih A=G, a kod neivih A=N

ovjek kojeg ekamo, brod koji ekamo

kakav i kolik se mogu deklinirati kao zamjenice (kakav, kakvog) ili kao neodreeni pridjevi (kakav, kakva) prema vrsti rijei koja oznaava ono o emu se pita, upitne dijelimo na

imenike tko, to

pridjevske koji, iji

a kakav i kolik su zamjeniki pridjevi Neodreene zamjenice neodreene zamjenice upuuju na neto neodreeno, neto openito i neto nijeno

termin neodreene ima dva znaenja vrsta zamjenica i podskupina zamjenica unutar neodreenih zamjenica

tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica na dva naina

dodavanjem prefiksa ne-, ni-, i-, sva-, po-, to-, ili estice god

dodavanjem estice ma, makar, bilo ili se iza zamjenice moe staviti estica god

najee neodreene zamjenice

neodreene

netko, neto, nekoji gdjetko, gdjeto, gdjekojitkogod, togod, kojigod

nijene

nitko, nita, nikoji

ope

itko, ita, ikojisvatko, svata, svaki

kojetko, kojeta, kojeijima tko, ma to, ma koji

bilo tko, bilo to, bilo kojitko god, to god, koji god

sav sva, sve zamjeniki pridjev

SG: sav, svega, svem, sav/svega, o svem, sa svimPL: svi/sve/sva, svih/sviju, svim, sve/svu/sve, o svim, sa svim pisanje neodreenih zamjenica

tkogod se pie sastavljeno i s jednim naglaskom; moe se zamijeniti s netko

tko god se pie odvojeno i s dva naglaska; moe se zamijeniti s ma tko

ako se nitko ili itko upotrebljavaju s prijedlozima, onda se i- i ni- odvajaju i dolaze ispred prijedloga (ni za to)

Pridjevi!Leksike osobine pridjeva pridjevi su promjenljive vrste rijei koje se pridijevaju imenicama da bi ih poblie oznaili, a dijele se na

opisni (kvalitativni) pridjevi kakav izriu svojstvo imenice, ukljuuju i glagolski pridjev radni i trpni

posvojni (posesivni) pridjevi iji izriu pripadanje

gradivni (materijalni) pridjevi od ega izriu grau onoga to imenica opisuje

kad se upotrjebljuju u prenesenom znaenju imaju sva obiljeja opisnih pridjeva

alternativna podjela prema znaenju

opisni pridjevi

odnosni ili relacijski pridjevi pokazuju svojstva koja jedna imenica ima u odnosu na drugu

posvojni pridjevi, gradivni pridjevi i neki opisni pridjevi (koji izriu prostor i vrijeme prednji, gornji, sutranji, budui) Neodreeni i odreeni oblik pridjeva podjela pridjeva prema uporabi

neodreeni oblik upotrebljava se uz neto neodreeno, prvi put spomenuto kakav?

kao dio imenskog predikata Mia je runa.

kao dio genitiva svojstva (kvalitativni genitiv) Mia loa daha pridjevi izvedeni sufiksima -ov, -ev, -ljev, -in

odreeni oblik upotrebljava se kada imenica uz koju stoji oznauje neto ve poznato koji?

kao dio vlastitog imena Novi Vinodolski

uz pokazne zamjenica ta ogavna Mia

u terminima jednakostranini trokut

pridjevi koji zavravaju na i smrdei, prdei

posvojni pridjevi na ji, -nji, -nji, -ski/-ki kozji, dananji, unutranji, seoski

jo neki pridjevi arki, kuni

odreenost i neodreenost pridjeva izrie se samo opisnim i gradivnim pridjevima posvojni su uvijek po znaenju odreeni

poimenieni pridjevi imenice nastale od pridjeva

opisni pridjevi koji su postali ope ili vlastite imenice dobro, mlada, Jasna, Tihana

pridjevi koji su po znaenju i vrsti imenice, ali zadravaju oblik pridjeva Hrvatska, Danska, Novi, Zrinski

pridjevi i po obliku i znaenju, ali se upotrebljavaju u slubi imenice E, buraz, jel ti stari doma? Komparacija (stupnjevanje) pridjeva komparacija ili stupnjevanje je usporeivanje najmanje dviju imenica na temelju neke zajednike osobine

kompariraju se samo opisni pridjevi, a gradivni i posvojni iskljuivo u prenesenom znaenju

glasovne promjene kraenje ije u je i je u e, jotacija, nepostojano a, jednaenja, epenteza, ispadanje suglasnika

tvorba komparativa

nepravilna komparacija

samo kod: dobar-bolji, zao-gori, malen-manji, velik-vei, dug-dulji/dui

ove osnove zovu se supletivne osnove potpuno razliit izraz istog morfema

nastavak i

3 pridjeva lak, mek, lijep

nastavak (j)i dobivaju

veina jednoslonih pridjeva s dugim naglaskom

koji zavravaju na nepalatal uvijek ima jotacije jai, lui, gui, bjelji, crnji, glui, skuplji, ui, vri

koji zavravaju na palatal ili r nema jotacije, j ispada krnj-krnji, ri-rii, vru-vrui

nekoliko jednoslonih pridjeva s kratkim naglaskom dui, stroi, tii, mri/mrkiji, ii/istiji

dvosloni na ak, -ek, -ok, -eo, -el gube te sufikse

blizak blii; dalek dalji, dubok dublji, debeo deblji, gorak ne odbacuje ak, nego samo gubi nepostojano a i postaje gori

mrzak moe imati komparative mri i mrskiji

krepak i krotak mogu biti krepi/krepkiji i kroi/krotkiji nastavak iji dobivaju

veina jednoslonih pridjeva s kratkim naglaskom

star-stariji, vjet-vjetiji, srtm-strmiji, zdrav-zdraviji

nekoliko jednoslonih pridjeva s dugim naglaskom kos, ran, slan, stran, tur

4 pridjeva dobiva iji uz vokalizaciju mio, zreo, vreo, truo

dvo, tro i viesloni pridjevi bistar bistriji, bijesan bjesniji/bjenji, vrijedan vrjedniji/vredniji

u komparativu se uvijek ije skrauje u je bijedan-bjedniji

pridjevi kojima osnova zavrava na p, -b, -v epenteza = grublji, skuplji, krivlji

superlativ se, afkors, tvori dodavanjem naj-, a pridjevi koji poinju na j ne gube to j = najjai, najjednostavniji

opisna (analitika) komparacija provodi se pomou priloga manje/vie i najmanje/najvie ut, manje ut, najmanje ut

o naglasku komparativa

prvi od kraja je u komparativu uvijek dug

u dvoslonim komparativima prvi od kraja je dug, a drugi od kraja je kratkosilazan

tro i viesloni komparativi uvijek imaju naglasak na treem od kraja

o naglasku superlativa

u troslonim superlativima uvijek je dugosilazni na prefiksu naj, a prvi od kraja je dug

u vieslonih superlativa rije ima dva naglaska dugosilazni na naj i kratkouzlazni na treem od kraja

Brojevi?! brojevi su rijei kojima se izrie koliko ega ima i koje je to po redu

podjela brojeva glavni (koliko ega ima) i redni (koje je to po redu)

podjela glavnih brojeva osnovni (1-9,100,1000) i izvedeni (11, 13, 99, 101)

svi se redni brojevi piu s tokom (i rimski!) Deklinacija brojeva jedan se deklinira razliito za sva tri roda jedan / jedna / jedno

dva ima iste oblike za muki i srednji dva ovjeka, dvije ene, dva djeteta

NAVdvadvije

G dvajudviju

DLI dvamadvjema

tri i etiri imaju isti oblik za sva tri roda tri ovjeka, tri ene, tri djeteta

kako se piu neki brojevi

100 sto ili stotina

200 dvjesto, dvjesta, dvije stotine

1000 tisua (ali 1001 tisuu jedan)

25 dvadeset pet veznik i moe doi u sredinu ali se sve rjee koristi

u bankarskom poslovanju vielani brojevi se piu sve zajedno (petstopedesetpet) kako se pie put(a) uz brojeve

kad je zajedno put jedanput (N)

kad je odvojeno puta jedan puta (G)

s rednim brojevima put prvi put (N)

Brojevne imenice i brojevni prilozi brojevne imenice su rijei po obliku imenice ali oznauju brojeve, tj. imenuju bia, ali oznauju koliko ih ima

pripadnici mukog spola: dvojica, obojica, trojica, etvorica pripadnici razliitog spola: dvoje, oboje, obadvoje, troje, etvero

stotina, tisua, milijun itd. su takoer brojevne imenice

deklinira se udno i teko, pa pogledaj u knjigu

brojevni prilozi izriu priblinu koliinu neega

tvorba broj+ak

pazi na pleonazam izricanje jednog sadraja istodobno dvama izrazima cirka oko dvadesetak

brojevni pridjevi pojavljuju se uz imenice koje nemaju jedninu, imaju slubu pridjeva a znaenje broja

dvoji svatovi, desetore hlae

slaganje broja s glagolima

1 glagol u jednini plovi jedan brod

2, 3 i 4 glagol u mnoini plove tri broda

5+ - glagol je u jednini tisuu brodova je plovilo imenski dio predikata, tj. glagolski pridjev je u sr. rodu

Glagoli :( podjela prema znaenju

glagoli radnje oznauju hotiminu, svjesnu aktivnost

glagoli stanja oznauju nedjelovanje, stanje u kom se nita ne zbiva stajati, ekati, biti, boraviti, ivjeti, utjeti, htjeti, eljeti, spavati

glagoli zbivanja oznauju nehotimino, nenamjerno djelovanje kojem su uzrok prirodni zakoni, zbivaju se u prirodi ili u ovjeku - zadrhtati, buditi se, ostarjeti, raalostiti se, prestraiti se, tugovati, aliti, grmjeti, cvjetati, rasti, nastajati, mraiti se

Gramatike kategorije glagola lice, broj, vrijeme, vid i nain

Kategorija vremena sadanjost prezent

budunost futur prvi/sadanji, futur drugi/proli

prolost imperfekt, aorist, perfekt, pluskvamperfekt

Kategorija vida (aspekta) svreni ili perfektivni glagoli u trenutku kad o njoj govorimo zavren je poetak radnje, kraj radnje ili cijela radnja

nesvreni ili imperfektivni dvije skupine ovisno u tome na koji nain radnja traje

trajni ili durativni radnja traje dulje bez prekida trati, plivati, skakati

uestali ili iterativni radnja traje s povremenim prekidima pretravati, preskakivati tvore se sufiksima iva, -ava

dvovidni glagoli biti

objedovati, ruati, veerati hranjenje

vidjeti (da sazna vid, zamijeni s (u)gledati), uti

glagoli stranog podrijetla na irati telefonirati, organizirati

Kategorija naina indikativ (izjavni) u njemu su sva vremena

imperativ (zapovjedni)

kondicional (pogodbeni)

optativ (eljni) ivjeli! Zdravi bili! izrie se samo GPRom

Glagolska stanja glagolskim stanjem izrie se odnos izmeu subjekta i glagolske radnje

aktiv radno stanje, pasiv trpno stanje

Prijelaznost glagola podjela glagola prema predmetu radnje prijelazni (tranzitivni) glagoli mogu imati imenicu u Ak.sg. upuuju na direktni objekt

neprijelazni (intranzitivni) glagoli ne mogu imati imenicu u Ak.s.g upuuju na indirektni objekt

povratni (refleksivni) glagoli imaju povratni zamjenicu upuuju da subjekt vri radnju na sebi Subjekt = Objekt (se) pravi povratni subjekt = objekt upravo sam se ubila

nepravi povratni povratni oblik ali bez povratnog znaenja smijem se

uzajamno/reciprono povratni dva ili vie subjekata vre radnju jedan na drugom Roko i Mia su se namlatili. Glagolski oblici (ono teko) Infinitiv infinitiv je neodreeni glagolski oblik na ti ili i

infinitivna osnova dobiva se micanjem ti

kod i glagola infinitivna osnova je ista kao i prezentska (mog-ti, mog-u) svi infinitivi imaju dvomorfemske osnove nakon korijenskog imaju sufiksalni morfem i nastavak ti

promjenom sufiksa mijenja se vid glagola iz svrenog u nesvreni (imperfektivizacija) ili nesvrenog u svreni (perfektivizacija) ponekad se sufiksalni morfem ne vidi pa na tom mjestu piemo nulti

Prezent na nastavcima za prezent nalazi se duina

prezentska osnova dobiva se micanjem nastavka u 3.l.pl. prz., a glagoli na i imaju istu inf. i prez. osnovu (pridti, idti, pekti) 4 vrste nastavaka za prezent

perem em, e, e, emo, ete, u

piem jem, je, je, jemo, jete, ju da bi odredili glagolsku osnovu, metni u impf. imaju jotiranu osnovu (pisju-piu) trim im, i, i, imo, ite, e

pjevam am, a, a, amo, ate, aju

biti -

nesvreni prezent sam si je

svreni ili dvovidni prezent budem, bude, bude

Aorist aorist je prolo svreno vrijeme kojim se izrie radnja koja se zbila neposredno prije trenutka kada se o njoj govori

kad osnova zavrava na samoglasnik h, nita, nita, smo, ste, e

kad osnova zavrava na suglasnik oh, e, e, osmo, oste, oe

aorist pomonih glagola

biti bih, bi, bi, bismo, biste, bie ili bi

htjeti htjedoh, htjede, htjede, htjedosmo, htjedoste, htjedoe

Imperfekt imperfekt je prolo nesvreno vrijeme kojim se izrie radnja koja je trajala u prolosti

(j)ah, (j)ae, (j)ae, (j)asmo, (j)aste, (j)ahu

glagoli na kgh dobivaju ijah i uvijek sibilariziraju pecijah, pecijae, pecijae

imperfekt pomonih glagola

biti bijah/bjeh

htjeti htijah/hoah/hotijah

Imperativ glagolski nain kojim se izrie zapovijed, zabrana, opomena, savjet, molba i sl.

jednostavne oblike ima samo za 2.l.sg. i 1. i 2.l.pl. za 3. lice sg i pl koristi se sloeni oblik neka + prezent

tvori se od (obino prezentske) osnove i nastavka

, mo, te - glagoli s prezentom na em ili im ispred kojih je j- (ujem uj, ujmo,ujte)

i, imo, ite glagoli s prezentom na em ili im (smrdim smrdi, smrdimo, smrdite)

ji, jimo, jite glagoli na ati s prezentom em uvijek jotacija (vezati vei, pisati pii, drati dri, micati mii) aj, ajmo, ajte glagoli na ati s prezentom na am (dati daj, biraj, uvaj, lijevaj, znaj) oj glagoli s prezentskom osnovom na oj dvojni oblici broj,brojmo,brojte ili broji,brojimo,brojite

neki glagoli ne tvore imperativ htjeti, moi, morati, sviati se itd.

imperativ pomonih glagola

biti budi, budimo, budite

Glagolski pridjeviGlagolski pridjev radni (aktivni) slui za tvorbu sloenih glagolskih oblika (perfekt, pluskvamperfekt, futur drugi, oba kondicionala ) ako ima slubu pridjeva (rascvjetalo cvijee) deklinira se ko pridjev, i ima slubu atributa

tvori se od infinitivne osnove i nastavka o/ao, la, lo, li, le, la

Glagolski pridjev trpni (particip pasivni) slui za tvorbu pasiva

ako ima slubu pridjeva (noena lopta) deklinira se ko pridjev, i ima slubu atributa

tvori se od infinitivne osnove i nastavaka

n nazivan

en priveden, ispeen (ako -k,-g,-h,-c dobiva en, dolazi do palatalizacije)

jen pogaen (jotacija), usamljen (epenteza)

t naet

ven mljeven, naduven, umiven

biti i htjeti nemaju GPT ako postoje dva oblika (dan/dat) onaj na n ima prednost

Glagolski priloziGlagolski prilog sadanji (particip prezenta) tvori se preteno od nesvrenih glagola, dodavanjem i na 3.l.pl. prezenta

njime se izrie radnja koja prati radnju izreenu glavnim glagolom Glagolski prilog proli (particip perfekta) tvori se preteno od svrenih glagola, dodavanjem vi i avi (ili v, -av ali je onda stilski obiljeeno vidjev, rekav) njime se izrie radnja koja je prethodila radnji glavnog glagola

glagolski prilozi pomonih glagola

biti budui, bivi

htjeti hotei/htijui, htjevi

Perfekt perfekt je sloeno glagolsko vrijeme koje se tvori od prezenta pomonog glagola biti i GPR

u 3. licu jednine kod povratnih glagola izostavljamo enklitiki oblik od biti on se je javio on se javio Pluskvamperfekt pluskvamperfekt je sloeno glagolsko vrijeme kojim se izrie radnja koja se dogodila prije neke druge radnje u prolosti

tvori se od perfekta ili imperfekta pomonog glagola biti i GPR bio sam/ bijah/bjeh radio

Futur I. tvori se od nenaglaenog (nesvrenog) prezenta pomonog glagola htjeti i infinitva

kad je infinitiv prije htjeti, (samo) glagoli na ti gube i (tzv. krnji infinitiv) kad je puno radnji, u moemo napisati samo prvi put ja u pjevati i plesati

Futur II. (egzaktni) tvori se od svrenog prezenta pomonog glagola biti i GPR

upotrebljava se iskljuivo u zavisnim reenicama

izrie radnju koja prethodi drugoj buduoj radnji

kod svrenih glagola radnja koja prethodi ee se izrie prezentom (tko preivi, priat e)

Kondicional I. (sadanji) kondicionalom se izrie pogodba pod kojom e se izvriti radnja glavne reenice

kondicionalom prvim najee se izrie radnja koja bi se mogla izvriti, elja, pogodba i sl.

tvori se od nenaglaenog aorista pomonog glagola biti i GPR Kondicional II. (proli) kondicionalom drugim se najee izrie radnja koja se mogla izvriti u prolosti tvori se od kondicionala prvog glagola biti i GPR

Pasivni glagolski oblici pasiv imaju samo prijelazni glagoli, a tvori se na dva naina

nekim oblikom aktiva od biti ili bivati + GPT

se + aktivni oblik odabranog glagola (bezlini oblik) pasiv ima sve glagolske oblike kao i aktiv

infinitiv biti/bivati graen

prezent je/biva graen

aorist bi graen

imperfekt bijae/bjee graen

perfekt je/je bio graen

pluskvamperfekt bijae/bjee bio graen

futur prvi biti e graen

futur drugi bude bio/bude graen

kondicional prvi bio bi graen

kondicional drugi bio bi bio graen

imperativ budi graen

GPS budui graen

GPP bivi graen

Prilozi! prilozi su nepromjenljive rijei koje se prilau uglavnom glagolima kako bi poblie opisali okolnosti vrenja gl. radnje

mjesni gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? tu, ovdje, gore, ovuda, tamo, onuda, odatle, izbliza, nizbrdo, kui, doma, naprijed

vremenski kada? otkad? dokad? koliko dugo? juer, danas, sutra, odmah, oduvijek, ve, zatim, dogodine, lani, jutros, nou, ljeti, zimi

uzroni zato?!? zato, stoga, bezrazlono, hotimice

nainski kako? teko, brzo, jedva, lako, onako, svakako, usprkos, uzalud, neprestano, sluajno

koliinski koliko puta? ovoliko, toliko, malo, puno, previe, potpuno, triput, pomalo

ovdje blizu govornika

tu blizu sugovornika

ondje nije ni kod jednog ni drugog

dvoznani

blizu, prije, poslije vremenski/mjesni

jo, upravo vremenski/nainski

skroz mjesni/nainski

GPS i GPP su po znaenju prilozi

Prijedlozi? prijedlozi su rijei koje pokazuju razne odnose izmeu onoga to znae imenice ili onoga na to upuuju zamjenice

prijedloni izraz prijedlog + imenica

G bez, blizu, do, iz, iza D k(a), nasuprot, unato, usprkos A na, o, po, u, kroz(a), meu, mimo, nad(a), pod(a), pred, uz(a), niz(a), za L na, o, po, pri, prema, u I s(a), meu, nad, pod, pred, za

sa se pie

kad rije zapoinje ili je drugo slovo suglasnikog skupa S, , Z,

kada je rije na koju se odnosi prijedlog samo jedan glas ili nepromjenljiva rije npr. sa [slovom ], sa i [veznikom i]

ispred mnom sa mnom

ka se pie

kad rije zapoinje ili je drugo slovo suglasnikog skupa K G H

kroza, nada, poda, uza, niza se pie

uz nenaglaene oblike osobnih zamjenica kroza me

uz imenica koje poinju na S, , Z, niza stube, nada abe

Slaganje prijedloga s padeima s 2 padea

na, o, po A/L

meu, nad, pod, pred A/I

s(a) G/I

s 3 padea

u G/A/L

za G/A/I

sinonimni prijedlozi oni koji znae isto pokraj i kraj, npr.

nasuprot, usprkos i radi jedini mogu biti iza imenice Ubio sam ga tebe radi.

prilozi koji mogu biti prijedlozi prije, poslije, vie, nie, blizu itd. (poslije ane dolazi petra PRJ; idem tamo poslije PRL) zbog/radi zbog je uzrok, radi je namjera

kroz uzrok, a ne sredstvo kroz uenje bit e bolji uenjem e biti bolji

Veznici. veznici su rijei koje povezuju 2 rijei, skupine rijei ili reenice

sastavni i, pa, te, ni, niti bez zareza

rastavni ili, ili-ili bez zareza

suprotni a, ali, nego, ve, no uvijek zarez! iskljuni samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to uvijek zarez!

zakljuni dakle stoga zato uvijek zarez

veznici zavisnih reenica kad je normalan poredak (glavna pa zavisna) nema zareza, a u inverziji ima

odnosne zamjenice tko, to, koji

prilozi kamo, kada

veznici da, ako, iako

pravi i nepravi veznici

pravi mogu povezivati i rijei i reenice (Ana i Petra, Dolaze i odlaze)

nepravi samo reenice (Idi kamo hoe.)

to su i odnosne zamjenice, neki prilozi i neke estice

estice, rijece, partikule estice, rijece ili partikule su nepromjenljiva vrsta rijei koje same nemaju znaenje ali slue za (pre)oblikovanje reeninog ustrojstva

upitne zar, li

potvrdne i nijene da, ne

zapovjedne neka!

ostale evo, eto, eno, ak, god, put, puta

enklitiki oblik se se smatra zamjenicom kad se moe zamijeniti s naglaenim oblikom sebe, a inae je estica (u nepravim povratnim glagolima, pasivu i u neosobnim reenicama)

Uuuuuuzvici!!! uzvici su nepromjenljive vrste rijei kojima izraavamo neki osjeaj, raspoloenje, dozivamo nekog, oponaamo zvukove, bla, bla, ko da e uope uit definiciju uzvika osjeaji i raspoloenje oho, bravo, uaaaa, aha

dozivanje hej, oj, i, mic

onomatopejski zvuci pljes, tres, bu, pljas, bum, traf, buf, kres, dum, mljac, njam, kljoc, pljuc, kre-kre, vau-vau, ciju-ciju, mjau potapalice spadaju ili u uzvike ili u estice