GRAMATIKA HRVATSKOG JEZIKA

FONETIKA

Jednačenje po zvučnosti

Podjela suglasnika na zvučne i bezvučne:

Zvučni b d g z ž đ džBezvučni p t k s š ć č f h c

Morfemski šav - vrši se jednačenje po zvučnosti (znak: /)Jednačenje po zvučnosti je regresivna promjena - uvijek drugi (2.) član u glasovnom nizu diktira promjenu

prvog člana. Dva različita po zvučnosti prelaze u dva ista suglasnika po zvučnosti.Npr: N vrab/ac a = nepostojano a

G vrabca bc = bezvučni c diktira da zvučno b postane bezvučno p vrapcavrapc = osnova od koje ćemo graditi padeže i izvedenice, a = genitivni nastavak, osnovu uvijek dobivamo tako da odbijemo genitivni nastavak

Npr: iz kuće = realizira se u govoru kao is kuće, ali se ne piše takonadcestar = prefiks, ne vrši se jednačenje

Npr: d t uradak uradka uratkag k svakda svakda svagdaž š lažac lažca lašcas z glas glasba glazbađ ć smeđkast smeđkast smećkastdž č vračbina vračbina vradžbina

Nepostojano a

Razvoj hrvatskog fonetizma i vokalizma (deklinacije, tvorbe)Pet vokala: a) prednji i e

b) srednji a r slogotvorno rc) stražnji o u o

Slogotvorno r, može tvoriti slog, ima istu funkciju kao vokal.Slogom smatramo ono što ima svoj vokal. Riječ ima onoliko slogova koliko ima vokala.Npr: ri bar ni ca (naglasci su na vokalu)Postoje riječi u kojima nema vokala nego se mjesto vokala pojavljuje r (prst, grm, crkva, trn)Razlikujemo slogotvorno slovo r od običnog r, npr. kod riječi ribarnica. Ovo r je nastalo drugim razvojem od slova r u riječi prst. Razlikujemo po podrijetlu.Ovih pet vokala su rezultati drugih vokalnih pretvorbi, a nastalih od starog glasa, poluglasa (poluvokala): 6 (jer)

Ь (jar)6 = prednji red (e)Ь = stražnji red (o)Kako su se ti poluglasi izgovarali, to ne znamo. Čitaju se s pauzom. Ovi glasovi se čuvaju do 11 stoljeća, tada on otpada na kraju riječi, u tzv. slaboj poziciji (jedva se izgovara).Npr: vrab6c6 vrab6c vrabac

jaka pozicija / slaba pozicijaDo 14. stoljeća se taj poluglas čuva u zatvorenim pozicijama (jaka pozicija), a u 14. stoljeću taj se poluglas transformira u a. Slaba pozicija je uvijek ispred vokala sa prvim vokalom.Npr: d6n dan

p6s6 p6s pasp6sa psa

Npr: vrab6ca vrabcaNepostojano a je posljedica različitog razvoja naslijeđenog poluglasa u slaboj i jakoj poziciji. Prije 14.

stoljeća nema jednačenje po zvučnosti, to je hrvatska specifičnost. U 10. stoljeću 6 i Ь su izjednačeni, čitaju se jednako.

6 uzrokovao je palatalizacijske promjene. Palatalizacija se odvija ispred i, e, ali ispred a.Refleksivne promjene N radnika

1

V radniče ak radnike (15. stoljeće)

PALATALIZACIJA (UMEKŠAVANJE)

Ne postoji samo u hrvatskom jeziku. Palatalizacija se dogodila u praslavenskom periodu. Praslavenski prostor je prostor prije seobe naroda. Iza Karpata. Slavenska jezična zajednica bila je jedna cjelina. Svi slavenski jezici imati će tu palatalizaciju, ali ne sa istim rezultatom.Općeslavenske promjene. Nema razlika između pojedinih jezika. Praslavenski jezik nije zapisan nego hipotetički jezik. rekonstrukcija oblika. *Otikos = pretpostavljena riječ, rekonstrukcija.

1. Prva palatalizacija

Palatalizacija se dogodila u praslavenskoj zajednici, prije 6. stoljeća. U svim palatalizacijama (3) promjenom su obuhvaćeni velari k, g, h koji su se ispred prednjih vokala mijenjali u palatalne suglasnike.a) prva kategorija: velar k, g, h ispred i, e i specifičnih praslavenskih vokala 6, r, ě (jat), ę mijenja se u č, š i ž

U 10. stoljeću poluglas 6 prelazi u a, slogotvorno r prelazi u slovo r, staroslavenski glas ě (jat) mijenja se u ije/je, a nazal ę u 10. stoljeću daje slovo e.Ova je promjena povijesna, uvijeti za njezinu promjenu postojali su u povijesnom razdoblju. Ona se pojavljuje i danas - refleks (ostatak) prve palatalizacije.Npr: N bog-e V bože

N junak V junačeN duh V duše

To je obilježje vokativa sve do danas. Bilo koja imenica koja ima vokale k, g, h u nominativu u vokativu će prijeći u č, š, ž, bez obzira da li je to stara ili nova imenica. Palatalizacija je postala kategorijalno obilježje.

b) druga kategorija: prezent i aorist glagola s osnovom na velarNpr: peći 1.l. aorista pekohpekem pečem (palatalizacija se odvija zbog slova e)

peku peku (pal. se ne odvija jer je u vokal stražnjeg reda) dići digoh dige diže

reći rekoh reke rečec) treća kategorija: u izvedenim riječima

Palatalizacija se odvija i u izvedenim riječima.Npr: ruk - ica ručica

ruk - etina ručetinad) četvrta kategorija: palatalizacija se odvija gdje nema uvijeta za njezino provođenje

Npr: ruk - urda ručurda (u je vokal stražnjeg reda, te stoga ne bi trebalo doći do palatalizacije)

Provedba palatalizacije se ne može objasniti kod nekih riječi, sa suvremenog stajališta, te se stoga analiza vrši iz povijesne perspektive.Npr: junak + 6ski junač6ski junačski junački (junak - junački)

poluglas 6 u slaboj poziciji se gubi, slova č, s ne mogu ostati zajedno, te se gubi i slovo s.- an < - 6n6- ak < - 6k Ь (da nije bilo ovog stražnjeg poluglasa, ovaj k bi se pretvorio u č)Npr: siromah - 6n6 siromaš6n6 siromaš6n siromašanOp. otvoreni vokal završava na samoglasnik, zatvoreni završava na suglasnik.Primjeri za ostala dva vokala.Npr: čedo kędo čędo (čendo) čedo

męsoKomparativna ili poredbena gramatika. Rekonstrukcija praslavenske situacije.Prvom palatalizacijom mogao je biti zahvaćen korjen riječi, nastavak riječi, te spoj između osnove i sufiksa.

2. Druga palatalizacija

Kad bi se k, g, h našli ispred i, e prešli bi u c, z, s.Druge palatalizacije ima u promjenjivim riječima.a) sibilarizacija

2

Dativ i vokativ imenice ženskog roda čija se osnova završava na k, g, h. Ta se sibilarizacija ne provodi u vlastitim imenima, te u riječima gdje bi se promijenila jaka osnova.Npr: majk - i majci

nog - i nozisnah - i snasi

b) imenice u nominativu množine čija se osnova završava na k, g, hPalatalizacija se provodi kroz svih sedam padeža, osim dativaNpr: junak -i junaci

grešnik - i grešniciduh - i dusi

c) imperativ glagola čija se osnova završava na k, g, hNpr: reči reci

d) imperfektNpr: pek - čah pekijah pecijah (2. palatalizacija)

pečah (1. palatalizacija)

3. Treća palatalizacija

Veže se za pojedinačne riječi, a ne za posebne kategorije. a) postoje dvostruki uvjeti, određena konstalacija uvijeta ispred i iza k, g, h.

i, e, 6, ę + k, g, h + a, o (zabrana: u, Ь, y, suglasnik) > c, z, sU suvremenim gramatikama neke stvari se pojednostavljuju. *otikos > *ot6kЬ = ot6c6

V ot6k - e > ot6če - otče - oče (2. palatalizacija)G ot6ka > ot6ca - otca - oca (3. palatalizacija)

*měsękЬV měsęk - e > měsęče - mjeseče (2. palatalizacija)G měsęk - a > měseca - mjeseca (3. palatalizacija)

b) sufiks -ika > -ica (3. palatalizacija)Npr: rukika ručika (1.) ručica (3.)

c) skupina glagolaNpr: dig - a - ti dignuti

dizati (3. palatalizacija)

Npr: utjehaG utjeh - e

pridjev utjeh - 6n6 > utješ6n6 (1) utješ6n utješan

prahumanj. prašak < prah + 6kЬ prašak (1)uveć. prašina < prah + ina prašina (1)

redovnikV redovnik + e > redovniče (1)

N ž.r. redovnica < redovnik + a redovnica (3)pridjev redovnički < redovnik + 6ski redovnič6ski (1) redovničski redovnički

ulica < ulika (3.)pridjev ulični < ulik - 6ni (1) ulič6ni ulični

propuhn propusi < propuh + i (2) propusi

pticaptičji < ptik - 6ji (1) ptič6ji ptičji

N pjesnikpjesnički < pjesnik + 6ski pjesnič6ski pjesničski pjesnički (1)

3

N ž.r. pjesnikinja < pjesnik - ynja pjesnikinja (i je str. reda tako da omogućava promjenu)

Glagol zibatiN zipka < zib + ka zipka (jednačenje po zvučnosti)

zipkika > zipčika (1) zipčica (3)

Glagol uzdahnutiuzdisati < uzdihati uzdisati (3)

N šaljivac < šaljiv6cЬ šaljivacšaljivčina < šaljiv6kЬ + ina šaljiv6kina šaljiv6čina šaljivčina

G šaljiv6k - a > šaljiv6ca (3) šaljivcaV šaljiv6k -e > šaljiv6če (1) šaljivče

šaljivk - ina > šaljivčina (1)

mukaG muke- e muk - i- ti > mučiti (1)

muci < muk -i muci (2)mučan < muk6n6 muč6n6 (1) muč6n mučan

JOTACIJA

Srodna pojava palatalizacijama. Ona se sastoji u tome što se jedan nepalatalni suglasnik u kontaktu s glasom j mijenja u palatalni suglasnik. Ta promjena vršena je kroz nekoliko povijesnih razdoblja i danas imamo njezine rezultate vezane za pojedine morfološke katagorije.

0. Praslavenska jotacija (stara jotacija)

Događala se na praslavenskom teritoriju. Promjena ima danas svoje reflekse i pojavljuje se u ostalim slavenskim jezicima. Starom jotacijom bili su obuhvaćeni slijedeći suglasnici: k, g, h, l, n, s, z, p, b, v, m, r, t, d.

k + j > č plakati plačug + j > ž strugati stružuh + j > š kihati kišul + j > lj klati koljemn + j > njs + j > š kositi košenz + j > ž voziti voženp + l + j > plj glup glupljib + l + j > blj grub grubljiv + l + j > vlj živ življim + l + j > mlj slom slomljenr + j > j*t + j > *t` t` > ć [ć, č] št svet svečan*d + j > *d` d`> đ [j, j] žd roditi rođen

* proces jotiranja samo je započeo, tako da su rezultati različiti

Npr: praslavensko rođen < rodi - en > rodien > rodjen > rođenhrvatsko glađu < glad - ju > glad6ju > glađu (15. stoljeće)

Kategorije gdje se vrši stara, praslavenska jotacija

a) komparativ pridjevaNpr: mlad + ji > mlađi

tih + ji > tišistrog + ji > strožiživ + ji > življigrub + ji > grublji

4

b) prezent glagola s infinitivom na -a, a prezentom na -jeNpr: pisati pišem

strugati stružemvikati vičemplakati plačem

Rezultat je isti kao i kod 1. palatalizacije. Razlika između palatalizacije i jotacije se vidi u 3. licu množine:Npr: plaču > plačem - ovo je jotacija, u (samoglasnik) ne smeta (č se ne mijenja)

tuku > tučem - ovo je palatalizacijac) imperativ glagola

Npr: pisati > pišikazati > kažiplakati> plači

d) trpni pridjev glagola sa infinitivmo i prezentom na -iNpr: nositi > nosi - en > nosi - en > nosjen > nošen(neslogotvorno i)

voziti > vozi - en > vozi - en > vozjen > vožensoliti > soli - en > soli - en > soljen

e) imperfekt glagola sa odnosom osnova na -nu i -neNpr: tonuti > tonjah

brinuti> brinjahf) imperfekt glagola sa odnosom osnova na -i

Npr: nositi > nošahvoziti > vožah

g) kad se od svršenih glagola gradi nesvršeni glagolNpr: zamisli - a - ti < zamisli - a - ti < zamisl - jati < zamišljati (jednačenje po mjestu tvorbe)

rodi - ti < rodi - a - ti < rod - jati < rađati (jednačenje po mjestu tvorbe)h) kategorija zasebnih tvorbi

Npr: sušakišaplačzemlja

sufiks - janinNpr: brđanin

građanin

Hrvatske jotacije

Tipično je da nisu podjednako provedene u svim dijalektima, tako da postoji na jednoj strani razlika između dijalekata, a na drugoj strani između dijalekata i književnog jezika. U potpunom opsegu hrvatske jotacije su provedene u onom djelu štokavskog narječja koje je izabrano za osnovu standardnog književnog jezika. Hrvatske se jotacije počinju pojavljivati u 14. stoljeću.

1. Prva jotacija - progresivna jotacija

Jotacija glagola složenih na -iti (ići)iti - idem (infinitiv / prezent) do 14. stoljećaići - idem nakon 14. stoljeća

Poslije 14. stoljeća na štokavskom području kad bi se glagol -iti nalazio uz prefiks na-, po-, do- došlo bi do promjene.Npr: na - iti > najti > naći (kajkavsko, ćakavsko / štokavsko narječje)

po - iti > pojti > poćido - iti > dojti > doći

Dolazi do progresivne jotacije (j dolazi ispred nepalatalnih suglasnika)Npr: iti - ići > doći, poći, naćiNaši oblici doći, poći i naći su iz 14. stoljeća.Npr: na + idem > najdem > nađem

po + idem > pojdem > pođemdo + idem > dojdem > dođem

Izvan ove kategorije nemamo nigdje ovu progresivnu jotaciju.

5

Prefiks mora završavati vokalom, gdje će prijeći u j. tj > ć; dj > đ

2. Druga jotacija - ijekavska jotacija

Početak 14. stoljeća. Provodi se samo u jekavskim govorima (samo u štokavskom govoru).Staroslavensko jat (ě) zamijenjeno sa je.Npr: lěpota> l - je - pota > ljepota

lěp > l - ije - p > lijepněžnost > n - je - žnost > nježnostmlěčan > ml - ije - čan > mliječan (nema jotacije)

Obuhvaćeni samo suglasnici l, n, izvan njih nema jotacije.

3. Treća jotacija - sekundarna jotacija

Najnovija jotacija 17. stoljeća. Sekundarni dodir između nepalatalnog suglasnika i -6je, -6ji, -6ju i -6ja.Suglasnici koji se jotiraju: t, d, l, n, m, p, b, v. Ne jotiraju se s, z, k.

Npr: labud - 6ji > la - bud - ji > la - bu - dji > labuđiPoluglas 6 onemogućava dosir d i j, te nema jotacije.

Kada iza poluglasa stoji slog sa punim vokalom, poluglas mora ispasti (14. stoljeće).U 11. stoljeću neće se dogoditi jotacija jer je na mjestu poluglasa ostala granica sloga.U 14. stoljeću u Hrvatskoj se mijenja osjećaj za granicu sloga. Tada d i j pripadaju istom slogu, te se ostvaruju uvjeti za jotaciju.

Uvjeti: 1. morao je otpasti poluglas2. stara granica sloga na mjestu poluglasa3. u 14. stoljeću granica sloga se premješta4. ostvaruje se jotacija

Jotacija ostvarena nakon niza drugih promjena, zato se zove sekundarna jotacija.Slučajevi gdje se ne ostvaruje jotacija:Npr: pas - pasji

koza - kozjigora - gorje

Kategorije sekundarne jotacije

a) pridjevi izvedeni nastavkom -jiNpr: div -6ji > divlji

ţelet - 6ji > telećiOva jotacija nije tipična za sve hrvatske dijalekte. Književni jezik ima sve te jotacije.

b) glagolske imenice koje se prave pomoću sufiksa -6je od glagolskog trpnog pridjevaNpr: čitan - 6je > čitanje

porinut - 6je > porinućerođen - 6je > rođenjenagnut - 6je > nagnućedošašće došast + je > došastje > došasće > došašće

c) instrumental imenica ženskog roda na suglasnik (tzv. imenice i-vrste), u genitivu imaju nastavak -iNpr: kost - 6ju > kostju > kosću > košću (jednačenje po mjestu tvorbe)

ljubav - 6ju > ljubavljustvar - 6ju > stvarju (nema jotacije)misl - 6ju > mislju > mišlju

d) zbirne imenice koje se izvode sufiksom -jePrimjeR.snop - 6je > snoplje

grob - 6je > grobje > grobljegrm - 6je > grmljelist - 6je > lisće > lišće naziv - 6je > nazivljegrozd - 6je > grozdje > grozđe > grožđe (jednačenje po mjestu tvorbe)

6

e) apstraktne imenice koje se izvode sufiksom -jeNpr: vesel - 6je > veselje

milosrd - 6je > milosrđeznamen - 6je > znamenje

f) pojedinačne tvorbe, sufiks -6ja, -6jakNpr: brat - 6ja > braća

net - 6ja > nećakkrst - 6janin > kršćanin

Imenice stranog porijeklaNpr: d6jak > đak

d6javao > đavao

Primjeri: jak - ji > jači praslavenska jotacijaopazi - en > opazi - en > opazjen > opažen praslavenska jotacijasol - 6ju > sol - ju > solju nova jotacija, c) kategorijadal - ji > dalji praslavenska jotacijaproletje > prol - je - tje > proljeće sekundarna jotacijazvijezd - 6je > zvijezd - je > zvijezđe > zviježđešiprag - 6je > šipražjedrhtjem > dršćem > dršćem praslavenska jotacija

MORFOLOGIJA

Vrste riječi

Riječi se dijele na promjenjive i nepromjenjive.Promjenjive:

1. imenice2. zamjenice3. pridjevi4. glagoli5. brojevi (djelomično promjenjivi)

Nepromjenjive:1. prilozi2. prijedlozi3. veznici4. čestice5. usklici

Nepromjenjive vrste riječi nemaju svojih posebnih oblika ni u padežima, ni u licima.

IMENICE

Gramatička obilježja imenica

Imaju deklinaciju ili sklonidbu.Imaju kao gramatičko obilježje; rod (muški, ženski, srednji), broj (jednina, množina) i padež (nominativ,

genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, vokativ i instrumental). Lat. Casus=vrsta glagolske imenice koja bi značila padanje jer su strai gramatičari doživljavali sklonidbu

imenice kao padanje iz nominativa prema instrumentalu. Deklinacija, lat. Declinare=udaljavanje osnovnog oblika, nominativa. Podjelu padeža prema značenju koje se vidi iz pitanja koje se postavlja.

Nominativ i vokativ su tzv. nezavisni padeži – u rečenici imaju funkciju koja omugaćava da mogu nezavisno stajati u odnosu na rečenicu. Ostali padeži zovu se zavisni (kosi) padeži.

Leksička svojstva imenica

Osim gramatičkog obilježja imenice, imenice imaju svoja leksička svojstva. Leksičko svojstvo imenice je njezino značenje – semantika.

1. Među leksičke osobine se ističe kategorija predmetnosti. Imenica uvijek znači neki predmet, pojam, nešto što bismo mogli nacrtati.

7

2. S obzirom na značenje, znanost koja se bavi značenjima zove se semantika. Semantička kategorija imenica dijeli imenice na: a) vlastite - imena ljudi, zemljopisnih pojmova, rijeka, planina, … Znanost koja se bavi imenima

zove se onomastika. Posebna područja unutar te znanosti: antroponimija, hidronimija, etnonimija (imena naroda).

b) opće - se definiraju kao: 1. Ime za skup predmeta koje imaju zajedničke osobine ali i od kojih i svaki ima neku posebnu

osobinu po kojoj može dobiti posebno ime. Na Npr: žena - to je skup određenih karakteristika, no sve te žene imaju svoje posebnosti - glumica, učiteljica.

2. Dalje se opće imenice dijele prema tome što označavaju, na ono što znače. Npr: kamen, biljka.

3. Skup pojedinačnih primjeraka shvaćenih kao cjelina. To su primjera tipa plemstvo, građanstvo. Tu spadaju skupovi gdje pojedina tvar gubi svoju posebnost kao: cvijeće, perje.

4. Imenice koje znače neku tvar, gradivo, materijal: voda, pijesak, mlijeko, brašno.3. S obzirom na dodir koji čovjek ostvaruje s njima:

a) konkretne ili stvarneb) apstraktne ili misleneNjihova izrazita podjela je teorijski nemoguća jer postoji čitav niz imenica gdje se ta kategorija ne može uzeti kao kriterij podjele. Npr: vila, vampir. Imenice gdje osjetilima ne možemo spoznati: radost, ljubav, narod, država.

U svakom jeziku koji ima deklinaciju, sve se imenice dijele u posebne sklonidbene tipove. Klasifikacijski kriteriji mogu biti različiti, čak u okviru jednog jezika mogu biti različiti. Osnovni klasifikacijski princip je temeljen na rodu i padežnom nastavku (padežnom obilježju).

Tri grupa hrvatskih imenica, unutar vrste imamo dva kriterija: kriterij roda i kriterij nastavka u genitivu jednine. Dodatni kriterij: završetak nominativa jednine.

Grupa Rod Nominativ jednine Genitiv jednine VrstaI. Muški / srednji -0, -i, / -o, -e -a a-vrstaII. Ženski -a -e e-vrstaIII. -i, -ao -i i-vrsta

Npr: izvor izvora (a-vrsta)žena žene (e-vrsta)ruka ruke (e-vrsta)papa pape (e-vrsta)vojvoda vojvode (e-vrsta)zeko zeke (e-vrsta)riječ rijeći (i-vrsta)misao misli (i-vrsta)

1. Prva (I) grupa

Jednina imenica

Imenice muškog roda koje pripadaju a-vrsti. Najbrojnije su one sa nultim nastavkom (završavaju na suglasnik), čista osnova.Npr: grad - nastavak=0

grad - a

N grad -0 kralj -0 (tko, što?)G grada -a kralja -a (koga, čega?)D gradu -u kralju -u (komu, čemu?)A grad -0 kralja -a (koga, što?)V grade -e kralju -u (oj!)L gradu -u kralju -u (komu, čemu?)I gradom -om kraljem -em (s kim, s čim?)

8

d-nepalatalni (tvrdi) lj-palatalni suglasnik (meki)

N=A G=AD=L D=V=L

Tri padeža koji nisu jednaka zahtijevaju komentar. Vokativ i akuzativ razlikuju se što se razlikuju osnovu po tipu suglasnika. Ako se osnova završava na tvrdi suglanik, onda u vokativu ima nastavak -e (grade, živote, čovječe, izvore, sine, dome). Ako se osnova završava na palatal, vokativ ima nastavak -u (kralju, zmaju, pužu). Ova razlika predstavlja varijaciju nastanka iz prošlosti.

Instrumental muškog roda a-vrste iza tvrdog suglasnika dolazi nastavak -om, a iza mekog nastavak -em (gradom, kraljem). Ova razlika vidi se i u množini (gradovi, kraljevi).

Hrvatska specifičnost - razlika u akuzativu. Kod grada nominativ je jednak akuzativu, a kod kralja genitiv je jednak akuzativu. Kralj je biće, živo. Grad je predmet, a njegova je oznaka neživ. Temelji se na opreci živo-neživo. Kad imenica znači živo, akuzativ je jednak genitivu. Kad imenica znači predmet, onda je akuzativ jednak nominativu.

Postoje odstupanja.

1. ako je u pitanju neka biljka, grupacija, onda je A=N (npr. Održali smo kongres. Kad imenica označav skup2. kad je u pitanju cvijet A=N (npr. Ubrala sam cvijet), predmet3. nešto što je nekad bilo živo A=G (npr. Pokopali su mrtvaca)4. imenica koja znači živo biće postane naziv neke institucije, kluba A=G (npr. Policija je uhvatila hajduka,

Dinamo je pobijedio NK Hajduk/Hajduka - dvostruka) 5. narod, puk A=N (npr. Pobijedili smo narod)6. imenice koje završavaju na specifičan suglasnik, kod dvosložnih i jednosložnih imenica

Npr: kepec-om (slogovna disimilacija - razjednačavanje) - ne: kepec-em (dva e se ne podnose)jež-ompadež-omprijatelj-em (trosložna imenica)

7. imenice koje završavaju na -rNpr: -ar pekar V pekare/pekaru (preferiramo pekaru)

gospodar V gospodarucar V care

-er biser V bisere/biseru-ir pastir V pastire/pastiru

8. imenice stranog porijeklaNpr: -or doktor V doktore (uvijek -e!)

-ur providur V providure (uvijek -e!)-ar slikar I slikarom/slikarem

gospodar I gospodaromsvekar I svekrom

9. imenice koje ispred -r imaju nepostojano aNpr: -ar vjetar I vjetrom

-ar svekar I svekrom10. nastavak -u vokativu imaju imenice koje znače ime naroda a završavaju na -z

Npr: kinez V kinezufrancuz V francuzu

11. imenice koje završavaju skupom -tk, -zg, -čk (nastavak -u)Npr: patak V patku (patče)

mozak V mozgu (mozže) mozak - mozg-e12. omogućava palatalizaciju, čuva osnovu

Npr: cvrčak V cvrčkutetak V tetkuput I putom/putem (konkretni put, sa prijedlogom/način, bez prijedloga)

15 sklonidbenih tipova

1. tip grad imenice bez promjene2. tip nokat G nokta spadaju imenice muškog roda s nepostojanim a

9

3. tip otočanin n otočani posebna množina (-in otpada)4. tip vojnik V vojniče završavaju na -k, -g, -h; vokativ i instrumental palatalizacija5. tip čvorak G čvorka završavaju na -ak, nepostojano a6. tip kralj imenice muškog roda završavaju na palatal7. tip stric8. tip mislilac G mislioca završavaju na -ac

mis-lil-ca (-l prelazi u -o u 14. stoljeću)n misliocig mis-li-la-ca (nominativ jednine i genitiv množine sa -l, svi ostali sa -o)

9. tip anđeo G anđel-a (u nominativu jednine i genitivu množine sačuvano -o, u ostalim -l)10. tip čovjek n ljudi množina

g ljudi (ovaj nastavak imaju imenice koje imaju neku mjeru: mjeseci, ari)11. tip strane imenice, završavaju na -e, -o

bife G bife-a (bife smo doživjeli kao osnovicu, na koju dodajemo nastavke)sako G sako-abijenale G bijenal-afinale G final-ataksi G taksi-a/taksija (strana imenica kao osnova; stvara se zijev, pa se dodaje -j)žiri L žirijukivi G kivijaDante G DanteaVerdi G Verdijasubjekt G subjekta (ne kaže se subjekat)objekt G objektakoncert G koncerta

12. tip Hrvoje G Hrvoja imenice muškog roda13. tip raščupanko imenice14. tip Marko G Marka15. tip Juni G Juna imena mjeseci (internacionalna)

Množina imenica

n -i / -ov / -ev životi gradovi kraljevig -a / -i / -iju života gradova kraljevad -ima životima gradovima kraljevimaa -e živote gradove kraljevev = N životi gradovi kraljevil = D životima gradovima kraljevimai = D životima gradovima kraljevima

d=l=i (specifičnost štokavskog dijalekta, padežni sinkretizam)

-ov, -ev proširenje, umetak - dobijamo dugu množinu, osnova riječi je produžena umetkom. Ovisi o tome na što završava osnova:

a) tvrdi suglasnik -ov (sokolovi)b) palatal -ev (zmajevi, ježevi)Pojavljuje se u svim padežima.Višesložne imenice imaju kratku množinu (student, učenik), jednosložne/dvosložne imaju proširenje. Ovo je

pravilo ali ima odstupanja.Npr: mrav mravi

pas psiprst prstigost gosti

Kratku množinu redoviti imaju imenice koje znače imena naroda (rusi, škoti), kao i nazivi valuta (jeni) i mjerne jedinice (jardi). Također kratku množinu imaju psuđenice (knedli, šnicli). Postoje jedan broj imenica koje imaju i kratku i dugu množinu zavisno od značenja:Npr: par parovi (ljudi) pari (broj, npr. pet pari čarapa)

sat sati (vrijeme) satovi (predmet)akt akti (spis) aktovi (dijelovi igrokaza; golo tijelo)

10

čin čini (djelo) činovi (podjela kazališnog komada)

Ima imenica koje nemaju pravu množinu.Npr: brat braća

gospodin gospodavlastelin vlastela

Imenice tipa na -ioNpr: radio G radi-a radija (ubacuje se slovo j)

Antonio G Antoni-a Antonija Pravopis: I radijem

I AntonijemJez. savjet. I radiom (preferira se ovaj oblik)

I Antonijem Antonijom (preferira se oblik sa -om)

Slaganje imenica uz brojeve.2,3,4 kralja5,… kraljevaBroj 5 brojevnu imenicu ima u genitivu množine, a brojei 2-4 brojevnu imenicu imaju u genitivu jednine. Dvojina 2,22,12,… ostavila je tragove na morfološkom sustavu kao oblik kralja - nominativ dvojine.

Imenice srednjeg roda koje se završavaju u nominativu jednine na -o i -e. Izuzetak je imenica doba (završava na -a).

-o -e

N selo -o polje -e (tko, što?)G sela -a polja -a (koga, čega?)D selu -u polju -u (komu, čemu?)A selo -o polje -e (koga, što?)V selo -o polje -e (oj!)L selu -u polju -u (komu, čemu?)I selom -om poljem -em (s kim, s čim?)

N=A=V N=A=V

Tzv. Pluralia tantum - imenice koje imaju samo množinu i srednjeg su roda (vrata, leđa usta, kola, pluća) te se imenice dekliniraju isključivo u množini. Kod genitiva množine (vrata, usta) može se pojaviti nastavak -iju (vratiju, ustiju)

-n, -t Proširenje osnove, nekada pripadalo osnovi, a danas se samo doima kao proširenje.Npr: N ime tele (tko, što?)

G ime-n-a tele-t-a (koga, čega?)D ime-n-u tele-t-u (komu, čemu?)A ime tele (koga, što?)V ime tele (oj!)L ime-n-u tele-t-u (komu, čemu?)I ime-n-om tele-t-om (s kim, s čim?)Osnovica je zapravo imen- i telet-, jer se osnova dobija oduzimanjem genitivnog nastavka u genitivu

jednine. Dodavanjem nastavka za pridjev (imen-ski). Imamo problema u množini. To je zborna množina na -ad (telad, dugmad, pilad). To je najčešće onda kad imenice znače živo biće. Može se pojaviti prava množina (pilići), no ako imenica ne znači živo biće, onda neće imati takvu množinu.Npr: N tele telad (tko, što?)

G teleta teladi (koga, čega?)D teletu (komu, čemu?)A tele telad (koga, što?)V tele (oj!)L teletu (komu, čemu?)I teletom (s kim, s čim?)

11

Među imenice srednjeg roda spada imenica podne koja ima proširenje na -v (podneva). Ovo proširenje je tipično za ovu imenicu.Npr: N podne (tko, što?)

G podneva (koga, čega?)D podnevu (komu, čemu?)A podne (koga, što?)V podne (oj!)L podnevu (komu, čemu?)I podnevom (s kim, s čim?)U ovaj tip promjene spada imenica drvo. Ona može imati dva tipa deklinacije, ovisno o značenju. Ako

imenica znači živo stablo, onda je genitiv drveta, a ako znači građu, onda je genitiv drva. Ono je bez proširenja. Različita množina (drveće-drva).Npr: N drvo drvo drvo drva (tko, što?)

G drveta drveće drva drva (koga, čega?)D drvetu drveću drvu (komu, čemu?)A drvo (koga, što?)V drvo (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)Među imenice srednjeg roda spadaju imenice oko, uho, a u množini imamo različite oblike ovisno o

značenju. Kad se imenice oko, uho pojavljuju u pravom značenju, onda je množina oči, uši. Ako je njihovo značenje nešto drugo, onda je množina oka, uha (na loncu).Npr: n oko oko uho uho (tko, što?)

g oči oka uši uha (koga, čega?)d (komu, čemu?)a (koga, što?)v (oj!)l (komu, čemu?)i (s kim, s čim)Imenice srednjeg roda tipa čudo, nebo, tijelo, kolo (kotač). Te imenice u množini, u starom jeziku pripadale

su -s osnovi (čuda-čudesa, neba-nebesa). Pomaknuto značenje. One mogu imati jednostavnu množinu. Npr: n čuda neba tijela kola (tko, što?)

g čudesa nebesa tjelesa kola (koga, čega?)d čudesu (komu, čemu?)a (koga, što?)v (oj!)l (komu, čemu?)i (s kim, s čim)Imenica večer (ženski rod)Imenica doba (srednjeg roda) se najčešće ne deklinira, ono je u nominativnom obliku, ali se može

deklinirati. U srednji rod idu zbirne imenice lišće, cvijeće.

Imenica dijete. Ima specifičnu množinu (djeca), koja se deklinira kao ženski rod.Npr: N dijete djeca (tko, što?)

G djeteta (koga, čega?)D (komu, čemu?)A (koga, što?)V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim)Genitiv množine sa grupom suglasnika (pismo, stablo). Genitiv množine (pisama, stabala). Između

suglasnika postoji umetanje jednog nepostojanog a. Ako se na kraju osnove nalazi -st, -št, -zd, -žd, onda se umeće nepostojano a.Npr: n pisma stabla (tko, što?)

g pisama stabala (koga, čega?)d (komu, čemu?)a (koga, što?)v (oj!)

12

l (komu, čemu?)i (s kim, s čim)

2. Druga (II) grupa

E-vrsta

Imenice ženskog roda. Dobila je ime zbog genitivnog nastavka.

N žena -a žene -e (tko, što?)G žene -e žena -a (koga, čega?)D ženi -i ženama -a (komu, čemu?)A ženu -u žene -e (koga, što?)V ženo -o žene -e (oj!)L ženi -i ženama -a (komu, čemu?)I ženom -om ženama -a (s kim, s čim?)

U ovu kategoriju spadaju sve imenice ženskog roda koje se završavaju na -a:a) zbirne imenice tipa braća, djeca, vlastela, gospodab) imenice koje označavaju osobe muškog spola ali su gramatičko ženskog roda (vojvoda, papa, sluga)c) muška imena koja završavaju na -a (Nikola, Andrija)d) imenice koje znače umiljenicu i umanjenicu, koje su dvosložne (zeko, ujo, Ivo, Vlaho, Jure)e) imenice kao novine, hlače, naočale (dekliniraju se samo u množini)f) imenica mati sa specifičnom deklinacijom

Mogu imati drugačiji tip vokativa: a) višesložna imena tipa Karolina, barbara u vokativu imaju nastavak -a, isti kao nominativb) vlastita imenica sa grupom suglasnika (Blanka, Vesna), vokativ je jednak nominativuc) rodbinski nazivi (gazda, mama, tata, strina, ujna) imaju vokativ jednak nominativud) imena i prezimena muškog roda koja imaju vokativ na -a (Nikola), isti kao i nominative) nastavak -e (setrica-sestrice, Janice, Nikice)f) ako imenica na -ica može označavati i mušku i žensku osobu tada je vokativ dvostruk (kukavica-

kukavico-kukavice)g) vokativni nastavak na -o, vlastita imena Nada-Nadoh) ako se imenice odmila završavaju na -o (zloćo, braco, ujo, Niko), vokativ je jednak nominativu (zloćo-

zloćo), ali se mijenjaju naglasci. Dugouzlazni naglasak mijenja se u dugosilazni.

Deklinacija vlasttih imena i prezimena ako se završaju na -a:a) ime muškog roda, onda se deklinira i ime i prezime

N Ivan Jurić (tko, što?)G Ivana Jurića (koga, čega?)D Ivanu Juriću (komu, čemu?)A (koga, što?)V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)

b) žensko ime, deklinira se samo imeN Ivana Jurić (tko, što?)G Ivane Jurić (koga, čega?)D Ivani Jurić (komu, čemu?)A (koga, što?)V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)

c) ako se prezime pojavljuje kao ženskog roda, onda se ono ne dekliniraN MarijaZnika (tko, što?)G MarijeZnika (koga, čega?)D Mariji Znika (komu, čemu?)A (koga, što?)

13

V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)

d) tip prezimena koja završava na -e, deklinira se kao imenice ženskog roda, e-vrste, deklinira se i ime i prezimeN Ivan Hraste (tko, što?)G Ivanu Hraste (koga, čega?)D Ivani Hrasti (komu, čemu?)A (koga, što?)V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)

Imenice ženskog roda, ako se osnova završava na velar (k, g, h) u dativu i vokativu dolazi do sibilarizacije (2. palatalizacije). Problem - genitiv množine imenica e-vrste. Nastavak je -a. Ako se imenica u osnovi završava na jedan suglasnik (ruka), onda nema problema. Ako se osnova završava na dva suglasnika, može se pojaviti tri nastavka:

1. -(a)+a naranača2. -a naranča3. -i narančiAko postoji mogućnost uporabe sva tri nastavka, preporuča se prvi (-a+a), nakon njega drugi, tek na kraju

treći. Nema pisanog pravila. Ovaj proces u hrvatskom jeziku nije stabiliziran. Izvorni govornik koristi sva tri tipa u živom jeziku, zato se ne može uspostaviti pravilo.Npr: bajka bajka

bajki (nema prvog nastavka sa nepostojanim a, preporuča se oblik sa -a)majka majka

majkizemlja zemalja

Skupina -db, -žb, -đb (rastavlja se sa nepostojanim a)naredba naredaba

Skupina -vc (rastavlja se sa nepostojanim a)ovca ovaca

Sufiks -nja (nikad se ne rastavlja sa nepostojanim a)čežnja čežnja

Dvostrukosttrešnja (vočka) trešnja (potres)trešanja trešnja

Imenica mati spada u r-osnovu. Zajedno s imenicom kći. Novijeg tipa. Nastavci su isti kao i kod imenica e-vrste, razlikuje se samo osnova. Ona se vidi u svom čistom obliku u akuzativu. Normativni problem - imenica mati glasi samo tako u nominativu, a u akuzativu glasi mater.

N mati -a (tko, što?)G mater-e -e (koga, čega?)D mater-i -i (komu, čemu?)A mater - (koga, što?)V mati - (oj!)L mater-i -i (komu, čemu?)I mater-om -om (s kim, s čim?)

I-vrsta

Sklanjaju se imenice ženskog roda koje se u nominativu završavaju na suglasnik, one koje završavaju na -ao, -ad i na -ost. Toj skupini pridružujemo imenicu kći (koja je pripadala starim r-osnovama).

N kost - kost-i -i (tko, što?)G kost-i -i kost-i/ju -i/ju (koga, čega?)D kost-i -i kost-ima -ima (komu, čemu?)

14

A kost - kosti-i -i (koga, što?)V kost-i -i kost-i -i (oj!)L kost-i -i kost-ima -ima (komu, čemu?)I kost-i/ću -i/ću kost-ima -ima (s kim, s čim?)

N=A, svi ostali kosi padeži imaju nastavak -i, osim što instrumental može imati osim nastavka -i i nastavak -ju.

N kći - (tko, što?)G kćer-i -i (koga, čega?)D kćer-i -i (komu, čemu?)A kćer - (koga, što?)V kćer-i -i (oj!)L kćer-i -i (komu, čemu?)I kćer-i/ju -i/ju (s kim, s čim?)

Nominativ može glasiti samo kći, a akuzativ samo kćeri. Ne smije se izjednačiti nominativ i akuzativ. Postoji jedan problem koji se veže za instrumental. Primarni nastavak je na -ju, no pošto je cijela paradigma na -i, on se počinje povoditi za njima. To je nova inovacija (15-16 st).

Pravila: na koji se suglasnik zabršava osnova, da li nešto u kontekstu govori o padežu. Ako osnova završava na č, đ, lj onda se vrši palatalizacija. Primjer: ćud, hrid, mjed imaju nastavak -i, jer se inače udaljujemo od osnove. Jesen, studen, mladež, sitnež dodajemo nastavak -i (studeni). Nastavak -ju ne moramo upotrebljavati onda ako iz konteksta vidimo o kojem se padežu radi (pridjev). Npr. pridjev dobar uz imenicu stvor - sintagma “s dobrom stvari” - dobrom pokazuje da se radi o instrumentalu. Sintagma “božjom pomoći”. Može se upotrijebiti i nastavak -ju, ali nije potrebno. Kod suglasnika t, d, l, n, p, v, b provodi se sekundarna jotacija, i ovisno o fonemskom slijedu jednačenje po mjestu tvorbe (smrt-smrću). Imenice oči i uši u množini se dekliniraju po i-vrsti, što znači da će u genitivu imati nastavak -iju (očiju). Taj nastavak je ostatak stare dvojine. Nastavak -iju se proširio na druge imenice (prsa-prsiju, kosti-kostiju). Množina ovih imenica ima nastavak -i. U jeziku se opaža tendencija da se nastavak -iju eliminira. Imenica misao, pogibao - osnova se dobija iz genitiva, a ona nam pokazuje da u nominativu imamo dvije glasovne promjene. Npr.: misao: mis6l6 > misal

misl-i (od ovoga dobijamo osnovu)Zbirne imenice na -ad (janjad, pilad), iako su zbirne dekliniraju se samo u jendini. Imenice na -ost

(mladost) imaju instrumental na -ću (mladošću).

ZAMJENICE

One zamjenjuju imenice ili neke druge riječi, upučujući na njih kao na nešto što je poznato, označeno, upućuju na neki osobinu i sl. One se klasificiraju po dva kriterija:

1. po funkcijia) imeničke zamjenice (zamjenjuju imenice)b) pridjevske zamjenice (zamjenjuju pridjeve)

2. po značenjua) lične (osobne)b) povratnec) posvojned) posvojno-povratnae) upitnef) pokazneg) odnosneh) neodređene

Lične zamjenice

Lične zamjenice su one koje izražavaju odnose među sudionicima u razgovoru. Karakteristika je da u 1. i 2. licu ne razlikuju rod, a u 3. razlikuju muški, ženski i srednji rod i u jednini i množini. To su bile prvotno pokazne zamjenice pa zato znaju rod.

15

Jednina.

N ja (tko, što?)G mene (koga, čega?)D meni/mi (komu, čemu?)A mene/me (koga, što?)V (oj!)L (o) meni (komu, čemu?)I (sa) mnom/mnome (s kim, s čim?)

Imamo različitu osnovu. U kosim padežima imamo drugu osnovu. Imamo dvostruke oblike (duže-naglašene i kraće-nenaglašeni (enklitike). Karakteristika je naglašenih oblika da moraju doći na prijedloge, a nenaglašeni moraju se naslanjati na naglašenu riječ uz sebe, ne mogu stajati uz prijedloge jer oni nemaju naglaska.

Primjer: od mene < od mene Prijedlog sam po sebi nema naglaska, on ga dobija uz naglašenu riječ.daj mi Tvore jednu glasovnu cjelinu

Enklitika nema naglaska, ona ne ističe osobu o kojoj se govori. Kod naglašenih oblika imamo semantičku naglašenost. Prividno odstupanje koje se tiče akuzativa. G = A (i muškog roda koje znači živo biće). No me ne bi mogao doći uz prijedlog, nema naglaska. Primjer: Mislio je na me ná me < na mê.

Mijenja se kvaliteta, ali se ne mijenja kvantiteta. U starom jeziku akuzativ je primarno značio me. Tek kasnije, iz genitiva je prodrlo ono mene. Mene postaje naglašeni oblik (enklitika). Prijedložne veze govore o starini tog oblika me. Iz tog razloga što uz prijedlog dolazi. Uz instrumental imamo dva oblika, vezano je za to imamo li prijedlog ili ne. Puni oblici i enklitički oblici. Ne zovemo ih punim i kratkim oblicima! Zanaglasnice.

N ti on ona ono (tko, što?)G tebe/te njega/ga nje/je njega/ga (koga, čega?)D tebi/ti njemu/mu njoj/joj njemu/mu (komu, čemu?)A tebe/te njega/ga nju/je/ju njega/ga (koga, što?)V ti (oj!)L (o) tebi (o) njemu (o) njoj (o) njemu/njem (komu, čemu?)I (s) tobom (s) njim/njime (s) njom/njome (s) njim/njime (s kim, s čim?)

-ju je obavezno onda kad se ispred njega nalazi slog -je, bilo u kojem kontekstu (Nije je vidio-Niju ju vidio)

Množina.

n mi vi oni one ona (tko, što?)g nas, nas vas, vas njih/ih njih/ih njih/ih (koga, čega?)d nama/nam vama/vam njima/im njima/im njima/im (komu, čemu?)a nas, nas vas, vas njih/ih njih/ih njih/ih (koga, što?)v vi (oj!)l (o) nama (o) vama (o) njima (o) njima (o) njima (komu, čemu?)i (s) nama (s) vama (s) njima (s) njima (s) njima (s kim, s čim?)

Enklitičke oblike imamo samo u dativu i akuzativu. U akuzativu je razlika u naglasku, jedan je naglašen a drugi nenaglašen. Napomena - u običnom jeziku mi, vi znači množinu lica, no postoji tzv. “svečana množina” koje rabe kraljevi, papa. Postoji tzv. “sk-nasta množina” i ona se rabi u znanosti (npr. Pronašli smo… a radi se o jednoj osobi). Pravopisno pravilo u vezi s vi (veliko i malo slovo).

Posvojne zamjenice

1. moj moja moje naš naša naše2. tvoj tvoja tvoje vaš vaša vaše3. njegov njegovo njezin njihov njihova njihovo

16

Moj, tvoj - standardna norma predviđa deklinaciju (mojega, mojemu) , ali se dopušta u razgovoru nedeklinirani oblik (mogu, moga). Neka promjena stoga što su j i š palatali i privlače vokal e.

Naš, vaš - našemu, vašemu.Zamjenice za 3. lice njegov, njezin imaju tvrdu promjenu što znači da je nastavak -oga, -omu. Zamjenice njega, njezin, njihov - obavezna je uporaba tzv. promjene kao u neodređenom vidu pridjeva, to

znači da ćemo npr. sintagmu Njegov otac deklinirati:

N njegov otac (tko, što?)G njegova oca (koga, čega?)D njegovu ocu (komu, čemu?)A njegova oca (koga, što?)V (oj!)L (o) njegovu ocu (komu, čemu?)I (s) njegovim ocem (s kim, s čim?)

Posvojne zamjenice naš, vaš - one u dativu i instrumentalu množine mogu imati dva oblika: našim(a), vašim(a) što ovisi od toga upotrebljava se zamjenica sama ili uz imenicu. Ako uz zamjenicu stoji imenica, npr. Naši roditelji, onda ćemo uporabiti kraći oblik zamjenice: Uputili smo poziv našim roditeljima. U smislu nekog pripadanja: Sudac je dosudio poen našima. Uz posvojne zamjenice ide i posvojna zamjenica za svako lice - svoj. Upotrebljava se onda kad se posvajanje pripisuje subjektu. To znači, ako želite reći: Moja mama danas ide u Beč. Daj mi svoju knjigu. Svoj može značiti vlastiti, srodan, nezavisan. Npr. Ja iamm svoj sud. Mi smo svoji (rodbina).

Promjena posvojnih zamjenica.

N moj moja moje (tko, što?)G mojeg(a)/mog(a) moje mojeg(a)/mog(a) (koga, čega?)D mojem(u)/mom(e) mojoj mojem(u)/mom(u) (komu, čemu?)A mojeg(a)/mog(a) moju moje (koga, što?)V moj moja (oj!)L (o) mojem(u)/mom(e) (o) mojoj (o) mojemu(u)/mom(e) (komu, čemu?)I (s) mojim (s) mojom (s) mojim (s kim, s čim?)

n moji moje moja (tko, što?)g mojih mojih mojih (koga, čega?)d mojim(a) mojim(a) mojim(a) (komu, čemu?)a moje moje moja (koga, što?)v moji moje moja (oj!)l (o) mojim(a) (o) mojim(a) (o) mojim(a) (komu, čemu?)i (s) mojim(a) (s) mojim(a) (s) mojim(a) (s kim, s čim?)

Pokazne zamjenice

N ovaj ova ovo (tko, što?)G ovog(a) ove ovog(a) (koga, čega?)D ovom(u/e) ovoj ovom(u/e) (komu, čemu?)A ovog(a) ovu ovo (koga, što?)V (oj!)L (o) ovom(u/e) (o) ovoj (o) ovom(u/e) komu, čemu?)I (s) ovim(e) (s) ovom (s) ovim (s kim, s čim?)

n ovi ove ova (tko, što?)g ovih ovih ovih (koga, čega?)d ovim(a) ovim(a) ovim(a) (komu, čemu?)a ove ove ova (koga, što?)v (oj!)l (o) ovim(a) (o) ovim(a) (o) ovim(a) (komu, čemu?)i (s) ovim(a) (s) ovim(a) (s) ovim(a) (s kim, s čim?)

17

Postoje i pokazni zamjenički pridjevi: ovakav, onakav, takav (kakav?), a ako odgovaraju na pitanje koliki? onda su to: onoliki, toliko.

Problem - odnos ovaj-taj kad se upotrebljava u nekom kontekstu. Kad govorimo o nekom problemu: ovaj - problem o kome ćemo tek govoriti. Kad se u tekstu govori o nečem što je već rečeno, onda se na to poziva zamjenicom taj (takav, toliki). Za ono što ćemo tek reći za to se rabi zamjenica ovaj (ovoliki).

Odnosne zamjenice

N koji koja koje (tko, što?)G kojeg(a) koje kojeg(a) (koga, čega?)D kojem(u) kojoj kojem(u) (komu, čemu?)A kojeg(a) koju koje (koga, što?)V (oj!)L (o) kojem(u) (o) kojoj (o) kojemu(u) (komu, čemu?)I (s) kojim (s) kojom (s) kojim (s kim, s čim?)

n koji koje koja (tko, što?)g kojih kojih kojih (koga, čega?)d kojim(a) kojim(a) kojim(a) (komu, čemu?)a koje koje koja (koga, što?)v (oj!)l (o) kojim(a) (o) kojim(a) (o) kojim(a) (komu, čemu?)i (s) kojim(a) (s) kojim(a) (s) kojim(a) (s kim, s čim?)

Odnosne su zamjenice zato što se pomoću njih rade odnosne rečenice i što se koriste za utvrđivanje odnosa prema nečem što je u rečenici već rečeno i što se želi objasniti. Napomena: uvije odnosna zamjenica mora imati puni oblik: Čovjek kojega sam upoznala.

Upitne zamjenice

N tko što (tko, što?)G koga čega (koga, čega?)D komu čemu (komu, čemu?)A koga što (koga, što?)V (oj!)L (o) komu (o) čemu (komu, čemu?)I (s) kim (s) čim (s kim, s čim?)

Tko (živo), što (neživo). Kad se uz zamjenice tko ili što pojavljuje prefiks ni- i i- (nitko, ništa, itko, išta), onda se prijedlog umeće između ta dva djela: Primjer: Ni od koga.

Zamjenički pridjevi

N sav sva sve (tko, što?)G (koga, čega?)D (komu, čemu?)A (koga, što?)V (oj!)L (komu, čemu?)I (s kim, s čim?)

Sav, sva, sve (zamjenički pridjevi - opća zamjenica). Za srednji rod se kaže sve (ne svo). Sa dodavanjem prefiksa mogu se dobiti dva specijalna značenja (tko-netko, što-nešto. tko- svatko, šta - svašta, tko-itko, šta-išta). Koji (nekoji, nečiji), nikojo, ničiji, ikoji, ičiji, svakoji, svačiji, štošta.

Problem: Tko god zna neka kaže (svatko koji zna) - svatkoŠto god uradim nije dobro (sve što uradim) - sveZna li tkogod (zna li netko) - netkoUradi štogod (uradi nešto) - nešto

18

PRIDJEVI

Pridjevi su riječi kojima se izriču svojstva. Pridjevi mogu biti opisni, gradivni i posvojni. Opisni pridjevi odgovaraju na pitanje kakav? i može izreči osobinu tbarnu i netvarnu. Odgovor: sladak, žut, pametan, žalostan, zaljubljen. Gradivni pridjevi odgovaraju na pitanje od čega? npr.: drveni, zlatni. Posvojni pridjevi odgovaraju na pitane čiji? Izriču pripadanje, npr.: bratov, majčin. U klasifikaciji pridjeva pojavljuje se kategorija i odnosnih pridjeva koji se mogu doživljavati i kao posvojni i kao gradivni pridjevi. Ta kategorija je kategorija koja s euvodi u novije vrijeme. Onaj koji s eodnosi na nešto, npr.: plemićki (odnosno, posvojni). Gramatički oblici pridjeva su rod, broj, padež i vid.

Rod

Imenica se sa pridjevom slaže u rodu, brpju i padežu.

Vid

Određeni i neodređeni. Neodređeni pridjev odgovara na pitanje kakav? Određeni odgovara na pitanje koji? Leksičko značenje - Kakav je keks? Keks je slan (neodređeni pridjev). Slani keks ne dajemo djeci (određeni pridjev). Osobina koja je privremena (neodređeni) i ona koja je stalna (određeni pridjev). Određeni vid znači stalnu osobinu.

Različita deklinacija. Vid je kategorija iz pravoslavenskog jezika.

N slan / slani slano / slano slana / slana (tko, što?)G slana slanoga slane slane (koga, čega?)D slanu slanomu slanoj slanoj (komu, čemu?)A slan slani/slanoga slano slano slanu slanu (koga, što?)V slani slani slano slano slana (oj!)L (o) slanu (o) slanom/e,u (o) slanoj (komu, čemu?)I (s) slanim (s) slanim (s) slanom (s kim, s čim?)

Cjelokupna promjena Djelomična promjena Promjena u naglascima

Neodređeni vid muškog roda završava na suglasnik. Određeni vid muškog roda završava na dugo i.U nominativu krajnji vokal je uvijek dug u sva tri roda. Imenička promjena = identična između imenice i

pridjeva. Pridjevska promjena = zamjeničko o muškog roda. Neodređeni tip ima jedan tip promjene a određeni drugi. Imaju dva padeža koji su isti.

Kada upotrijebiti neodređeni vid:1. neodređeni vid kvalificira predmet (on je glup) - neodređeni vid je dio predikata2. neodređeni vid ima funkciju predikatnog proširka3. neodređeni vid se rabi uz kvalitativni genitiv (onaj koji govori o nekom svojstvu imenice na koju se

odnosi)4. uz pridjeve (Jako sitan rukopis. Ovaj kaput je nov (ne novi))

Kada upotrijebiti određeni vid:1. kad se govori o stalnoj osobini ili o osobini koja je već poznata iz konteksta - određeni vid se koristi uz

pokaznu zamjenicu (Jučer…)2. određeni vid se uvijek rabi kad je pridjev dio imena (Petar Veliki)3. kad je pridjev dio naziva (pitomi kesten)

Postoje pridjevi koji mogu imati oba ili samo jedan vid. Opisni pridjevi mogu imati oba vida (dobar, dobri), gradivni također (zlatan, zlatni), ali primjerice pridjev željezni ima samo jedan vid, određeni. Pridjevi koji završavaju na -ski, -čki, -ji, -inji, -čki uvijek su samo određenog vida. Karakteristika je dobrog jezika da se čini rzlika između dva vida. Preferira se neodređeni vid.

Množina ne razlikuje vid. Ona ga razlikuje isključivo samo po naglasku.

n dobri dobre dobra (tko, što?)g dobrih dobrih dobrih (koga, čega?)

19

d dobrim dobrim dobrim (komu, čemu?)a dobre dobre dobra (koga, što?)v (oj!)l dobrim dobrim dobrim (komu, čemu?)i dobrim dobrim dobrim (s kim, s čim?)

Određeni vid se javlja kao dio naziva uz zamjenicu. Taj, onaj, ovaj.

Svi pridjevi koji se završavaju na -ski, -čki, -ji. -inji, -ćki, -šnji imaju samo određeni vid. Zagrebačkoga perivoja (ne zagrebačka perivoja). Zagrebačkoga Velesajma (ne zagrebačka Velesajma). Nekada pridjev može imati oba vida ali se razlikuju značenja. Primjer sunčan. Sunčan dan, sunčana, dana, sunčano vrijeme. Ako taj isti pridjev imamo uz imenicu sat, onda nije sunčan sat, nego sunčani sat. Određeni način. Pridjev ručni ne može biti ručan sat (neodređeni vid). Pridjev žitan može imati oba vida. Onaj koji je žitan. Žitni trgovac (određeni vid). Svi posvojni pridjevi koji se završavaju na -ov, -ev, -lji, -ljev, -in, npr. markov, zmajev su isključivo neodređenog vida. Njegov, njezin, njihov isto pravilo.

U hrvatskom jeziku postoje poimeničeni pridjevi - preoblikom su postali imenica. Primjer blag-blago, dobar-dobro. Te poimeničene riječi ponašaju se kao imenica. Uz njih možemo staviti drugi pridjev (veliko dobro, veliko blago). Poimeničenjem pridjeva nastala su i neka imena (Draga, Mila) koji su također dekliniraju kao imenice. Imeničku formu imaju i neka zemljopisna imena, imena blagdana (Juraj-Jurjevo). Jedan broj zemljopisnih imena ostao je sa pridjevskom promjenom (Hrvatska, Francuska, Engleska, Novi - ponaša se u deklinaciji kao pridjev). Po podrijetlu su pridjevi - Zrinski, deklinira se kao pridjev.

Pridjevi se mogu također stupnjevati, komparirati, imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Ove stupnjeve mogu imati opisni pridjevi, a ostali iznimno. Pozitivom se označuje samo konstantna osobina: brz, suh, lijep, hladan, bez uspordbe s čim. Komparativom uspoređujemo osobinu u odnosu na nešto ili nekoga, ili se govori o osobini u jačem stupnju. Riječ od, nego: jači od mene. Superlativ izriče osobinu u najjačem stupnju, riječi od, između (prijedlozi): najbolji od svih, najbolji među nama. Pozitiv ima onaj oblik kojeg nalazimo u rječniku. Komparativ i superlativ su izvedeni oblici, oni se tvore od pozitiva po određenim pravilima.

Ove naše komparacije naslijeđene su iz praslavenskog tako da se u njima ogledaju stare glasovne promjene. U gramatici nalazimo različite nastavke. Povijesna perspektiva - suvremeno stanje. Nastavci: -i, -ji, -ši, -iji. Tri pridjeva: lijep-ljepši, lak-lakši, mek-mekši. -i ne predstavlja problem gdje se dodaje na palatanu osnovu (vruć-vrući). Gramatike imaju povijesni razvoj (-ji), suvremeno (-lji). Rezultat glasovnih promjena (-lji) - brz-brži. To je nešto što smo naslijedili. Kriv-krivlji, mlađ-mlađi. Dodaje se -i iu jotacijuglavnog suglasnika. Za ovo jedini mogući je izvor je -ji; -ji, -ši, -iji. Praslavenskom jotacijom dobiijamo umekšani suglasnik (brz+ji - brži; glup+ji - gluplji). Usneni suglasnici. Pitanje u suvremenom jeziku; kad pridjevu dodamo -ji, a kad nešto drugo -iji. Nema pouzdanog kriterija za raspodjelu pridjevskog korpusa:

1. broj slogova i naglasak: ako pridjev ima jedan slog i kratkosilazni naglasak (dug), onda imamo komparaciju duži (format -ji i praslavenska jotacija), star-stariji (format -iji) Ovaj kriterij ne vrijedi.

2. format -ji imamo onda kad je pridjev jednosložan i dugosilazni naglasak (blag-blaži), ali slan-slaniji. Opet ne vrijedi. Iste okolnosti, različiti komparativ.

Pridjevi koji se završavaju na -ok, -ak i -ek imaju posebnu osnovicu za pravljenje komparativa. Visok, nizak, dalek pri tvorbi komparativa odbacuju slog -ok i dobijaju komparativ sa nastavkom -ji (viši, niži, dalji). Na kraću osnovu dodajemo -ji. Praslavenska jotacija.

Pridjevi sa dvostruki komparativom (krotak, mrzak) mogu imati dvije vrste komparativa: krepći-krepkiji.Format -i višesložnih pridjeva (veličanstven-veličanstveniji), dvosložni pridjevi (sunčan-sunčaniji)Može se -iji koristiti i kod jednosložnih pridjeva (slan-slaniji, svet-svetiji, pusti-pustiji).Uvijek se kompariraju opisni pridjevi, a ostali poizmjence (mrtav-mrtviji - narav, preneseno značenje)

Naglasak u genitivu -oga, -ega: uspješnoga (forsiranje nastavaka -a). Nekad je obavezno, kad sljedeća riječ počinje sa jednim od velara -k, -g, -h (novoga grada). Dativ -omu, -emu (dobromu studentu). Lokativ -om(e), -em(e) (dobrome glasu). U množini dativa i instrumentala: -ima, -im (dobrima ljudima).

Kad imamo imenicu i pridjev onda je kraći oblik dobrim studentima. Pružite pomoć siromašnima. Kada uz pridjeve nema imenice onda se rabi duži oblik. Ako pridjev dolazi iza imenice također se pridjev koristi u dužoj formi (o bolovima uobičajenima). Inače bi bilo uobičajenim bolovima. Upustiti se sa oženjenima. Duži oblik se upotrebljava uz glagole: postati, smatrati, učiniti, nazvati da bi se razlikovalo od jednine (smatrati ljudima - više njih).

Svaki komparativ je određenog vida kao i svaki superlativ. Uz komparativ se ubacuje naj - najbolji.

20

BROJEVI

Dijele se po značenju na:1. glavne2. redne 3. zbirnePored njih imamo brojevne pridjeve i brojevne imenice.

Glavni brojevi

Glavni brojevi su oni koji kazuju koliko nečega ima. Knjiga ima sto. Glavni brojevi se dijele na:a) osnovne - od 1-10; 100; 1000 (imenica); 1 000 000 (imenica) - jednočlanib) izvedene - od 11-19; 20-90Primjer: broj 12 - dva na desete (u starom jeziku), reduciralo se e

dvanadest (staroslavenski)dvanaest

Višečlani broj 25U starom jeziku imali su brojevi svoju promjenu, a u standardnom jeziku oni su samo djelomično

promjenjivi. Potpunu sklonidbu u glavnim brojevima ima broj 1 (jedan), mijenja se kao pridjev određenog vida (jedan, jedne). Brojevi 2, 3, 4 imaju svoju sklonidbu koja je nastala u razvoju između i pluralskih oblika.

muški / srednji rod ženski rod

N dva dvije (tko, što?)G dvaju dviju (koga, čega?)D dvama dvjema (komu, čemu?)A dva dvije (koga, što?)V dva dvije (oj!)L (o) dvama (o) dvjema (komu, čemu?)I (s) dvama (s) dvjema (s kim, s čim?)

(G) Dvaju studenata, dviju žena(D) Dvama sinovima, dvjema kćerima

Obavezna uporaba promjenjivog broja gdje se moglo shvatiti o čemu se radi.Brojevi 3 i 4 ne razlikuju rod. Tri muškarca, tri žene, tri djeteta.

N tri četiri (tko, što?)G triju četiriju (koga, čega?)D trima četirima (komu, čemu?)A tri četiri (koga, što?)V tri četiri (oj!)L (o) trima (o) četirima (komu, čemu?)I (s) trima (s) četirima (s kim, s čim?)

Dvojina (dva grada). To je nominativ dvojine. Brojevi veći od 5 nemaju svoju deklinaciju. Brojevni predmet u genitivu množine (pet gradova). Brojevi tipa: stotina, tisuća, milijun ponašaju se kao imenice, te se tako i dekliniraju. Promjenjivost imenice koja označava broj.

100, 200, 300 - dvjesto (hrvatska inovacija) - dvjesta (ostatak iz dvojine)Složeni brojevi: 1125 (tisuću sto dvadeset (i) pet)

Redni brojevi

Prva 4 glavna broja: 1, 2, 3 i 4. Prvi, drugi, treći i četvrti. Od 5. nadalje redni broj s edobije tako što se na osnovni broj dodaje nastavak -i: peti, šesti. Kod složenih brojeva 25 samo je zadnji redni broj (dvadeset i peti). Redni brojevi se dekliniraju kao pridjevi određenoga vida.

Oblici dvoji, troji; dvaja, troja; četveri, petori, koji se koriste se koriste uz imenice koje imaju samo množinu (pluralia tantum): dvoja vrata. Uz imenice koje znače par, a imaju množinu: dvoje hlače. Uz imenice koje znače neku cjelinu, skup: troji svatovi. Ovi se brojevni pridjevi sklanjaju samo u množini.

21

Brojevne imenice

Ima više vrsta, samo određeni broj imenica. Stotinu, tisuću - nisu brojevne imenice, nego samo imenice.Brojevna imenica je ona imenica koja je izvedena od broja, koja pokazuje određenu brojevnu vrijednost.

1. Imenice tipa dvojica, trojica, četvorica koji se dekliniraju kao e-vrsta imenica, a služe za označavanje muških osoba. Uz takve imenice dolazi brojevni pojam u genitivu množine. Npr. trojica dječaka. Zamjenica uz takve brojevne imenice dolazi u genitivu množine nas trojica. Predikat uz takve imenice dolazi u srednjem rodu množine: došla su trojica studenata. U ovakvom tipu predikata srednji rod se vidi u glagolskom pridjevu radnom.

2. Brojevne imenice tipa dvoje, troje, četvero, petero kojima se označavaju osobe različitog spola. Uz takve brojevne imenice brojevni pojam je u genitivu množine: dvoje putnika. Slaganje u predikatu dolazi u srednjem rodu u jednini: dvoje putnika se smrzlo. Kad se pojavi par, kaže se: nas dvoje.

3. Imenice koje se izvode od broja sufiksom -ak i znače približnu veličinu: npr. dvadesetak. To se zove brojevni prilo ili imenica. Ne kaže se: oko dvadesetak.

4. Imenice koje znače dio cjeline: trećina, petina.5. Imenice koje znače notnu veličinu: polovinksa, četvrtinka ili dio neke mjerne vrijednosti: desetinka

sekunde.6. Imenice tipa dvica, trica, petica kojima se označava neki predmet, npr. trmvaj, igrača karta. U jeziku .

U jeziku se rabi i imenica u istom značenju, npr. dvojka, no preporuča se za označavanje nekih predmeta rabiti prvi oblik.

7. Imenice tipa dvojka koja znači skupinu kojojm zajednički djeluje vladajuća šestorka.8. Imenice kao: dvojke, trojke koje znače djecu rođenu u istom poređenju, npr: zagrebačke četvorke.

Brojevni prilozi

Oblici prvo, drugo i treće u priloškoj uporabi. Kada nešto nabrajamo, u brojevne priloge spadaju: dvaput, triput - multiplat. prilozi, zatim izražavanje postotka: 2%, 5%, oblici tisuću, stotinu. U izrazima: prošlo je od tada stotinu godina.

Kada imamo npr.: petero onda je obavezno sufiks -ero. Kad imamo brojevnu imenicu koja označav muški rod, onda je -oro. Kad imamo brojevni pridjev onda je -ero/-oro: četvero/četvoro svatova.

Uz 2, 3, 4 predikat dolazi u množini: dva pišu. Kad imamo 5 i veće, onda je predikat u jendini: dvadeset i pet ljudi stiže vlakom. Ako postoji dio predikata koji razlikuje broj, onda je u srednjem rodu: trideset i pet brodova. Ako su četiri žene, onda je: posjetile su nas četiri žene. jedan čovjek sjedi. Svaki broj koji je složen od 1 (100, 10, 1000) uza se ima predikat u jednini (sto i jedan, sto).

GLAGOLI

Glagoli su riječi koje označavaju neke procese, radnje, stanja i zbivanja. Imaju jedan opći oblik - infinitiv. To je onaj oblik u kojem se nalazi u rječniku. Završava na -ti i -ći. Nasatavk -ći je po porijeklu nastavak -ti, ali je preživio promjene.

Gramatičke kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, stanje, prijelaznost i način.

Kategorija vida

Vid glagola je osobina koju imaju slavenski jezici. Mogu biti svršeni (perfektni), nesvršeni (imperefektni). Ako radnja pokazuje neki trajni proces, onda je to nesvršeni glagol. Ako glagol pokazuje svršeno stanje, onda je to svršeni vid (bacati-baciti). S obzirom na vid, glagoli se mogu svrstati u tzv. vidske parnjake - jednom obliku svršenog glagola odgovara svršeni glagol istog značenja (plesti-isplesti, spavati-prespavati). Oni se razlikuju po vidu, a značenje je isto. Glagoli koji imaju dva vida, zavisno u kojem se značenju upotrebljava: čuti, ručati, večerati. Zovemo ih dvovidni glagoli (-irati - telefonirati). Glagoli se mogu mijenjati po svom vidu, od nesvršenog glagola pravi se svršeni glagol, taj proces se zove perfektivizacija i obrnuto, kad se od svršenog glagola pravi nesvršeni glagol, tada se taj proces zove imperfektivizacija. Primjer: prepisati - prepis-iva-ti - prepisivati

prepis - osnovaiva - sufiks (između osnove i završetka)ti - infinitivni završetak

Neki su glagoli svoj različiti vid dobili tijekom povijesnog razdoblja. Prijevoj vokala. Primjer: skakati - skočiti

skok-iti > skočiti 1. palatalizacija

22

skók-a-ti skokati - skakati o>a prijevoj vokalaroditiródi-a-ti ródjati > rađati praslavenska jotacija

Glagolski se vid može razlikovati tako da se za različite vidove upotrebljavaju druge riječi (reći-govoriti). Glagolski se vid može razlikovati naglaskom: ràzgledati (svršeni), razglédati (nesvršeni). Prefiks uvijek služi ne za tvorbu novog glagola: voditi (nesvršeni) - prevoditi (nesvršeni). Ovaj put prevoditi ne znači svršenu radnju.

Ima glagola koji su lišeni vidskog parnjaka: imati, posjedovati, ići, zavisiti. Postoje glagoli koji imaju različito značenje u različitom vidu. Primjer: 1. odgovoriti dati odgovor pristajati

2. odgovarati davati odgovor biti odgovoranRazličit vid povlači različita značenje. Ne znači da kad imamo par imamo ista značenja.

Primjer: 1. micati maći pomaknuti2. (po)micati (po)maći (po)maknuti

Među pravim vidskim parovima nema razlike u značenju. Čim se razlika pojavi, to nije pravi vidski par.

Kategorija lica

Ona proistječe iz toga što se glagoli konjugiraju ili sprežu. Karakter je lice. Glagolsko lice može biti prvo, koje govori; drugo, kome se govori i treće koje je izvan komunikacije. Glagol može biti u jednini i množini.

Kategorija broja

Glagolski broj, kategorija broja.Glagolski oblici koji se mijenjaju po licima zovu se sprezivi ili lični oblici. Glagolski oblici koji nemaju konjugaciju po licina zovu se nelični i tamo spadaju: infinitiv, glagolski prilog sadašnji (spavajući), glagolski prilog prošli (čuvši), glagolski pridjev radni (čitalo), glagolski pridjev trpni (čitan). Oni ostali glagolski oblici su lični. Osim glagola ličnih i neličnih postoje bezlični glagoli. Oni su bezlični po tome što označavaju neko zbivanje ili stanje u prirodi ili čovjeku. Koriste se u 3. licu jednine i množine, bez subjekta, ne iskazuje se lice koje vrši radnju (snježiti, kišiti, posliti; snježi, grmi).

Kategorija vremena

Sadašnjost, prošlost, budućnost. U sferi sadašnjosti imamo 1. glagolsko vrijeme: prezent. Budućnost: futur I. i II. Prošlost: aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt. Među ovim vremenima prezent, aorist i imperfekt spadju u jednostavna vremena, a ostali u složena. Postoji jedna napomena o glagolskom vidu. Između glagolskog vremena i vida postoji korelacija, aorist se gradi od svršenih, imperfekt od nesvršenih, perfekt i pluskvamperfekt od svršenih i nesvršenih, a prezent od nesvršenih glagola. Pravu sadašnjost imaju samo nesvršeni glagoli. Primjer: aorist doći dođoh

pluskvamperfekt došaoimperfekt ja dolažah (ovo ne!)

Kategorija stanja

Osim vremena postoji i stanje: aktivno i pasivno.Primjer: uvježbati uvježbavati aktivno uvježbavamo (aktivno se bavimo time)

pasivno uvježbani smoaktivno peći kolačpasivno kolač je pečen

Kategorija prijelaznosti

Po tom kriteriju glagoli mogu biti prijelazni, neprelazni i povratni. Prijelazni - radnja prelazi na objekt (pišem pismo, gledam televiziju, čitam knjigu). Uvijek imamo objekt. Neki glagoli mogu promijeniti karakteristiku prijelaznosti (netko brblja, brblja koješta (prijelazni), čitam knjigu, on je čitao, pjevam (neprelazni), pjevam pjesmu (prijelazni). Neprijelazni su ovi: ići, trčati (glagol kretanja), nema objekta. Povratni se dijele u tri skupine:

1. prave povratne2. neprave povratne3. uzajamno povratne

23

Prijelazne glagole prepoznajemo po zamjenici se. Pravi prijelazni glagoli su oni kod kojih se subjekt nijednom ne pojavljuje kao objekt (češljam se, umivam se, brijati se, čuvati se). Zamjenica se može zamijeniti za sebe, a da se ništa u značenju ne promijeni subjekt=objekt.

Nepravi prijelazni glagoli također imaju se. Glagolska radnja ne zahvaća subjekt. Se se ne može zamijeniti za sebe. Znače neko stanje ili zbivanje u prirodi (čuditi se, brinuti se, igrati se, mračiti se (ne sebe).

Uzajamno povratni su oni glagoli gdje radnja prelazi na subjekt (tući se - tuku se (tuku jedan drugoga), dogovaraju se).

Kad se govori o povratnim glagolima - oni nisu bezlična uporaba glagola (plaća se, radi se). Moramo imati odnos subjekta i objekta.

Kategorija načina

Imperativ (zapovjedni način), kondicional (mogući način), optativ (željeni način), indikativ, izjavni način (ne!).

Pitanje glagolske osnove. Mogu biti prezentska ili infinitivna. Služe za tvobu glagolskih vremena. Infinitiv -ti (čitati - čita). Tamo gdje se glagol završava na -ći, -sti. Ako je glagol peći onda pe- nije osnovica.Osnova se dobije iz 1. lica aorista (ja ispekoh - pek je osnova; pojedoh - jed). Prezent 3. lica prezenta, nastavak -u, -e (krojiti - kroje - kroj (prezentska osnova). Ako u prezentu postoji jotacija, onda se ne može dobiti prezentska osnova iz 3. lica (oni pišu - piš), nego se uzima imperfekt (ja pisah - pis).

Klasifikacija glagola po vrstama. Kako glasi prezentska i infinitivna osnova. Postoji 7 glagolskih vrsta, sa posebnim razredima unutar vrsta.

Lični glagolski oblici (tvorba vremena)

1. Prezent

Označava sadašnjost. Gradi se od prezentske osnove i može biti na -e, -je, -i, -a (sustava ličnih nastavaka)

1. -m tresem nosimo čuvam2. -š trese-š nosiš čuvaš3. - trese (prezentska osnova) nosi čuva

1. -mo tresemo nosimo čuvamo2. -te tresete nosite čuvate3. -e/n tresu nose čuvaju

Glagoli htjeti, moći, njihovo 1. lice jednine ima nastavak -u. To je iz starih vremena, -m je inovativni hrvatski nastavak. Prezent glagola pomoćnih biti i htjeti. Glagol biti može biti svršeni i nesvršeni. Ako je glagol biti svršeni, prezent glasi budem, a ako je nesvršeni prezent mu glasi jesam. Imamo glagolske enklitike koje služe za tvorbu složenih vremena. Te enklitike su sam, si, je, smo, ste, su. Glagol jesam ima specifičnu niječnu formu: nisam. Glagol htjeti ima prezent hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće. Osim što i iskazuje volju taj se glagol koruisti za tvorbu futura I. taj glagol ima i svoje enklitike: ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će. I ima niječnu formu: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

2. Perfekt

Perfekt je složeno vrijeme (tj. vrijeme koje ima dva morfološka elementa). Tvori se tako što se na prezent pomoćnog glagola jesam dodaje glagolski radni pridjev (ja sam radila). Ako želimo naglasiti izvršenost radnje onda se koristi cijeli oblik jesam, a ako želimo upitati u perfektu opet koristimo cijeli oblik (jeste li čuli?). Ako želimo naglasiti kažemo: jesam, čula sam.Kad se glagolska enklitika nađe uz zamjeničku enklitiku (on se je vratio), tada se se i je sažimaju u dugu se. Ili: on me je udario, on te je vidio. Za 1. i 2. lice nema nikakvog sažimanja.

radila glagolski pridjevsam pomoćni glagol ovo dvoje daje skupa perfekttrčao glagolski pridjevje trčao perfekt

24

3. Pluskvamperfekt

Složeno vrijeme. Rijetko se upotrebljava. Tvori se na dva načina:1. perfekt pomoćnog glagola biti + glagolski radni pridjev bio sam radio2. imperfekt glagola biti + glagolski pridjev radni bijah radio

4. Aorist

Jednostavno glagolsko vrijeme. To se vrijeme rijetko danas čuje. Tvori se samo od svršenih glagola, premda se može naći i aorist od nesvršenih glagola. Tvori se od dva niza nastavaka, ovisno na što završava infinitivna osnova.

1. Ako infinitivna osnova završava na suglasnik dodaju se nastavci:

1. -oh rekoh2. -e reče3. -e reče

1. -osmo rekosmo2. -oste rekoste3. -oše rekoše

2. Ako infinitivna osnova završava na samoglasnik dodaju se nastavci:

1. -h potonuh2. - potonu3. - potonu

1. -smo potonusmo2. -ste potonuste3. -še potonuše

Kod nekih glagola 3. lice jednine prezent i aorist glase isto. Ta razlika da li se radi o aoristu ili prezentu rješava se preko naglaska (iščeznu). Ako je riječ o pripovijedanju u prošlom vremenu onda je to sigurno aorist.

5. Imperfekt

Rjeđe se koristi od aorista. Tvori se od nesvršenih glagola i nastavaka. Imperfekt se može graditi pomoću nastavaka. Lični nastavci su: -h, -še, -še, -smo, -ste, -hu.

1. infinitivna osnova - a2. prezentska osnova - ija

1. -h skušah (sluša + ah - slušah, dugo a pokazuje imperfekt)2. -še slušaše ovdje je -še jednina, a u aoristu je množina, to je razlika)3. -še slušaše

1. -smo slušasmo2. -ste slušaste3. -hu slušahu

- ja živja-h (praslavenska jotacija)misl-ja-h misljah mišljah

- ijah tresijah

Jedan glagol može imati dvostruki imperfekt:peći a) pečah (1. palatalizacija)

b) pecijah (2. palatalizacija)

25

6. Futur I.

Složeno vrijeme. Tvori se tako što se na prezent glagola htjeti (hoću/ću) dodaje infinitiv (ja ću raditi). Ako pitamo koristimo drugi oblik, te ako nagašavamo. Ako se zamjenica otkriva iz ličnog glagolskog oblika (enklitike) onda se na okrnjeni infinitiv dodaje enklitika:

Primjer: radit - ću ćete okrnjeni infinitiv + enklitikenaći - ću cijeli infinitiv + enklitike

Ako imamo niječni oblik, negacija se veže za lični oblik, a iza toga dolazi infinitiv (neću ići, ja neću raditi).

7. Futur II.

Predbuduće vrijeme. Nikad se ne koristi samostalno, nego samo u zavisnim rečenicama. Tvori se tako što se na budem (svršeni oblik glagola biti) dodaje glagolski radni pridjev.

1. budem pisala2. budeš pisala3. bude pisala

1. budemo pisali2. budete pisali3. budu pisali

Prezent svršenog glagola može izreći predbuduću radnju (Kad legnem, ugasit ću svjetlo. ili Kad budem legla, ugasit ću svjetlo.). Futur II. može se javiti bez pomoćnog glagola (Kad god došao bit će dobro. ili Kad god budeš došao bit će dobro.).

Glagolski načini

1. Kondicional I. (Pogodbeni način, potencijal)

On izriče mogućnost. Gradi se tako što se na -bih, -bi, -bi, -bismo, -biste, -bi dodaje glagolski radni pridjev. Imamo tri iste forme (bi).

2. Kondicional II.

Najčešće se koristi u arhaičnim tekstovima. Rijetko se koristi. Gradi se tako da se kondicional I. glagola biti dodaje glagolski radni pridjev (ja bih bila radila, ne bih bio umro).

3. Imperativ

Zapovjedni način. Nema oblika za sva lica.

1. nema oblika2. piši3. nema oblika

1. pišimo2. pišite3. nema oblika

Za 3. lice jednine i množine nema oblika imperativa, ali se kaže (neka piše, neka pišu; neka čita, neka čitaju).Tvori se na jednake načine ovisno o tome kako završava prezent. Tvori se od 3. lica množine prezenta.

1. nema oblika2. - ; -i3. nema oblika

26

1. -mo, -te2. -imo, -ite / -jmo, -jte3. nema oblika

Ako glagolska osnova završava na -j dodajemo:

1. nema oblika2. pjevaj + 0 kupuj + 03. nema oblika

1. pjevaj + mo kupuj + mo2. pjevaj + te kupuj + te3. nema oblika

Ako glagolska osnova završava na dugi suglasnik dodajemo:

1. nema oblika2. tresi + 03. nema oblika

1. tresi + mo2. tresi + te 3. nema oblika

Grupa glagola koja u 3. licu množine ima jedninu. Ako je glagol na -j u 3. licu množine prezenta s dugosilaznim nastavkom dodaje se -i, -imo, -ite (taji, tajimo, tajite)

4. Optativ

Vrijeme kojim se izriče želja. Za njega nemamo posebnog oblika nego se optativ izriče glagolskim radnim pridjevom. To su oblici tipa: živio, vrag te odnio, dobro došao! U starom jeziku bio je blizak imperativu.

GLAGOLSKI PRILOZI I GLAGOLSKI PRIDJEVI

Glagolski prilozi

Glagolski prilozi mogu biti sadašnji i prošli. Za njih je karakteristično da su postali od glagola, ali nemaju konjugaciju, nisu lični oblici i ne mogu biti predikat. Prilog sadašnji tvori se od nesvršenog glagola jer pokazuje radnju usporednu sa radnjom predikata.

Primjer: Plakala je čitajući pismoplakala - predikat, perfektčitajući - glagolski prilog sadašnji, govori o usporednoj radnji, ali nema konjugacije, nema lica

isto - Ja plačem čitajući.Ti plačeš čitajući. (riječ čitajući ostaje ista)

Prilog sadašnji dobije se tako da se na 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći (pitaju - pitajući). U malom broju slučajeva prilog sadašnji može postati pravi pridjev. Tada znači stalnu osobinu i može se deklinirati kao pridjev određenog vida. Takve slučajeve imamo kod pridjeva određenog vida: budući student, budućega studenta. Postao je i veznik. On je postao prvi pravi pridjev. Istog su tipa pridjevi viseći (viseći most) - označava stalnu osobinu. Tekući račun - osobina jest da no-stop dolaze na njega novci. Ležeći policajac - stalna osobina, no ne ležeći čovjek (koji u jednom trenutku leži).

Glagolski prilog prošli. Radi se od svršenih glagola jer uvijek govori o nekoj radnji koja se izvršila prije radnje predikata. Tvori se tako da se na infinitivnu osnovu dodaju nastavci: -v/-vši, -av/-avši. Ako se infinitivna osnova završava na suglasnik onda se dodaje -av, a ako se završava na vokal tada se dodaje -vši. -v/-av su standardni nastavci. Samo jedan prilog ima pridjevsku funkciju - bivši. On se može deklinirati (bivši stunet, bivšega studenta).

27

Glagolski pridjevi radni i glagolski pridjevi trpni

Glagolski pridjev radni ima 3 roda: muški, srednji i ženski (-o, -la, -lo). Pravi radni pridjevi se nikad ne dekliniraju (On je čitao.). Ima slučajeva gdje takav pridjev označava neku stalnu osobinu i tada se može deklinirati (Lišće je uvelo). Taj glagolski pridjev radni može postati pravi pridjev (uvelo cvijeće), tada ga možemo deklinirati.

Problem -je + e > i (živio, vidio). Služi za tvorbu perfekta i pluskvamperfekta. Pridjev trpni gradi se od prijelaznih glagola i to od infinitivne osnove kojoj dodajemo nastavke: -n, -en, -t

(pročitati - pročitan, tresti - tresen, podvrgnuti - podvrgnut). Ovi pridjevi mogu postati pravi pridjevi i mogu se kao pridjevi deklinirati i to u oba pisma: pročitano pismo, pročitana pisma. Kod pojedinih glagola imamo varijaciju nastavka -jen, -ven (ubiti, dobiti). Ne gradimo na isti način glavni pridjev (ubi-jen, dobi-ven). Kakvog je porijekla prvo ovisi da li je -jen ili -ven. Ako je i. primarnog porijekla (oduvijek), onda dobijamo -jen, ako je i -ven.

Osobina zagristi - zagrizena jabuka, keks. Ne zagrižena. Zagrižen - čovjek koji je u nešto uvjeren. To je nematerijalna osobina. Pasiv se tvori tako što se pomoćnom glagolu biti u nekom određenom vremenu dodaje trpni pridjev (bit ću kažnjen).

TVORBA RIJEČI

M. Samardžija “Leksikologija” (poglavlje o tvorbi riječi)Tvorba riječi proučava načine oblikovanja riječi i sredstva za oblikovanje novih izraza. Tvorba riječi

proučava tvorbenu strukturu dosadašnjih riječi dajući pravila za tvorbu novih. To je otvoreni skup, nikad se ne zna koji će leksem ući. Uvijek postoji mogućnost da dobijemo novu riječ. Novi leksemi se tvore prema postojećem tvorbenom modelu. Ako je u jeziku postojala riječ kišobran, onda se prema njoj može napraviti svaka riječ koja znači neku obranu: padobran, suncobran. Leksem koji u tvorbenom procesu služi kao polazište zove se osnovni leksem. Onaj koji nastaje, koji je rezultat zove se tvorenica. Između ta dva pojma se ostvaruje tvorbena veza. Ta veza podrazumijeva da između osnovnog leksema i tvorenice postoji sklad izraza i sadržaja. Pod izrazom podrazumijevamo ono što je glasovni sklop riječi, a sadržaj ono što prepoznajemo kao značenje riječi. Mora postojati podudarnost glasovnog sklopa i sadržaja.

Primjer: more - morski. Tvorbenu osnovu dobijamo iz genitiva jednine mor-a. Mor je tvorbena osnova. Na tu osnovu dodajemo pridjevski sufiks -ski. Postoji podudarnost glasova mor/mor. Na planu sadržaja je ista podudarnost more - velika vodena površina, morski - nešto što je vezano uz more.

Primjer: more - umoriti se. Dva ista glasovna sklopa, no ne podudaraju se sadržaji . Umoriti se nema veze s morem. To nije u tvorbenoj vezi, samo slučajna glasovna podudarnost. Isti slučaj je s nos - nositi. Isti glasovni sklop (nos) no nije tvorbena veza. No nos - nosonja ima tvorbenu vezu. Uvijek se u definiciji tvorenice mora pojaviti osnovni leksem. Ako se on ne pojavi, onda tvorbene veze nema.

Ta tvorbena veza može biti izravna ili posredna:Primjer: djed - pradjed izravna veza (stupanj više)

učiti - učitelj izravna vezaučiti (1) - učiteljica (2) neizravna (učitelj je posrednji stupanj)učitelj - učiteljica (3) izravna veza (učiteljica je nastala od učitelja)

Tvorbena osnova - niz glasova koji je zajednički osnovnoj riječi (leksemu) i tvorenici. U tom se osnovnom dijelu nalazi i izravna i posredna veza. Tvorbena osnova može biti domaća ili strana riječ (barok - barokni). Sve riječi koje su izvedene iz jedne tvorbene osnove zovu se tvorbena porodica. Praoblik od kojeg je čitava porodica nastala. Time se bavi disciplina etimologija.

Primjer: kuća kućni, kućanica, pazikuća, kućevlasnik - tvorbena porodica

MOTIVACIJA

Između polaznog leksema i izvedenice (tvorenice) vlada motivacija. Motivirane riječi prepoznajemo da su nastale od neke riječi koju iz sadržaja možemo prepoznati. Npr: vozač glagol voziti motivirana riječ

čovjek nemotivirana riječ, nema nikakve riječi koju možemo dovesti u vezukadulja nemotivirana riječ, nema nikakve riječi koju možemo dovesti u vezu

28

Takve riječi koje se ne mogu povezati sa nekim ishodišnim leksemom zovemo nemotivirane riječi. Tvorba riječi bavi se isključivo motiviranim riječima, one koje su nastale na neki način. Vozač - osnovni glagol je voziti - čovjek koji vozi.Npr: jaram nemotivirana riječ

ujarmiti motivirana riječ, staviti u jaramčovjek nemotivirana riječčovjekoljubiv motivirana riječ, onaj koji voli čovjeka

Da bismo dobili novu riječ mora u jeziku postojati tvorbeni uzorak. Tvorbeni uzorak je način po kojem nastaje nova riječ. U tvorbi riječi mogu sudjelovati sve morfološke vrste s tim da su rezultati različiti. Pri tvorbi riječi tvorenica može ostati u istoj vrsti od koje je nastala, a može promijeniti vrstu riječi. Npr: cvijet imenica

cvjetić imenicacvjećarnica imenicavoziti glagolvozač imenica (prešlo je iz glagola u imenicu)

Svaka tvorenica može biti motivirana sa jednom rječju i tada kažemo da je tvorbeni uzorak od kojeg se riječ stvara tvorbeno izvođenje. Ako kao ishodišni leksem imamo dvije riječi, onda se tvorbeni model zove slaganje. To su osnovni tvorbeni postupci u našem jeziku. Od kojih se od ta dva modela radi utvrđujemo analizom, tvorenica se rastavlja na dijelove i osnovu. Da bismo to mogli ustanoviti, imamo podjelu na tvorbene načine:

1. sufiksalna tvorba2. prefiksalna tvorba u ishodištu je jedan leksem (izvođenje, izvedenica)3. prefiksalno-sufiksalna tvorba

4. čisto slaganje5. sufiksalno slaganje u ishodištu imamo dva leksema (složenice, slaganje; sraslice)6. srastanje

Prvi i najplodniji način je sufiksalna tvorba. Najveći broj izvedenica gradi se sufiksalnom tvorbom.

1. Sufiksalna tvorba

Tvorbena osnova + sufiksNpr: glazba

G glazb - e (e - nastavak za padež, uvijek je riječ o istom leksemu, mijenjuju se padeži)glazb - en (i) (pridjev motiviran imenicom glazba, onaj koji se odnosi na glazbu)

čovjekG čovjek - an > čovječan

Između nastavka i sufiksa postoji razlika. Sufiks uvijek dolazi na kraju riječi, on ne može stajati samostalno.Npr: ljud - ski (ski ne tvori semantičku jezgru (osnova za tvorbu novih riječi) , ne može stajati

samostalno)

2. Prefiksalna tvorba

Problem što je polazište za neku riječ i kako se ta riječ definira. Prefiks modificira značenje, a da pritom ne potire morfološku narav ishodišnog leksema.Npr: ne + pismen onaj tko (ne) zna čitati i pisati, opreka izvornom leksemu, modifikacija osnovnog

značenja. Pridjevpre + pisati glagol, nikad ne promjeni vrstu riječine + čovjek imenicaKod prefiksa se pojavljuje problem ishodišnog leksema.

su + pisac prefiksalna tvorba. U analizi ne idemo 2 koraka nazad, samo jedan, to nije prefiskalno sufiksalna tvorba.

29

pisati glagol, ishodišni leksempisac imenicasupisac (njegov je ishodišni leksem pisac, a ne pisati: ne: su+pi+sac (2 koraka unazad)

ko - autor prefiksalna tvorbare - izborre - inkarnacija

Prefiksi mogu biti domaći (hrvatski) i strani. Naši: pre (lijep), pod, nad, ne, do, po (lusestra), nazovi. Strani: a (moralan), anti, dis (harmonija), kontra (produktivno), super, ultra (zvuk), trans, se (stimulirati). Postoji problem u novijoj teoriji - pojava tzv. prefiksoida. Za svaki naš prefiks on u nekom smislu predstavlja prijedlog. Ima mogućnost da na neki način modificira značenje i nalazi se na mjestu prefiska. Prefiksi kvazi i pseudo. Npr: kvazi - pjesnik nazovi pjesnik (može se zamijeniti sa našim prefiksom nazovi)

pseudo - znanstvenik nazovi znanstvenik

Prefiksoid: fotoNpr: foto - montažaFoto nije prefiks zato jer ima određeno leksičko značenje, ali ne može doći samostalno. Zato se to ne zove prefiksom nego prefiksoidom i to ne spada u prefiksalnu tvorbu. Foto se u starim gramatikama zvao složenicom, a ne izvedenicom. Zbog toga je nastala zbrka. Pravi prefiks nema posebno značenje, nego služi da se modificira neko značenje. Sufiksoid i prefiksoid su vezani leksički morfemi. Oni su vezani za tvorbu riječi, ne stoje sami, imaju svoje značenje (ponašaju se kao morfemi), ali ne mogu stajati samostalno.

3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba

U toj tvorbi (kombinacija između sufiksalne i prefiksalne tvorbe). Punoznačni leksem je nešto što možemo nacrtati, predočiti. Nepunoznačna riječ nema svog značenja (do, sa), pokazuje relaciju. Kao ihodište se pojavljuje prijedlog i punoznačna riječ. Kako ta punoznačna riječ uz prijedlog ne može stajati u nominativu, onda uvijek ide uz kosi padež, pa to zovemo prijedložna padežna veza. Npr: bez vode (prijedlog + imenica) imenica je punoznačna riječ

do koljena (genitiv)sa gorom (instrumental)

Naši prefiksi su po porijeklu najčešće prijedlozi. Prefiks Osnova Sufiks

Npr: bez vode bez vod an do koljena do koljen icaza gorom za gor je (ono što se nalazi za gorom)pri moru pri mor je (ono što se nalazi blizu mora)do vrata do vrat ako grlu o grl ica (nastala od prijedložne padežne veze)pod vodom pod vod ando života do život anbez zvuk bez zvuč anbez života bez život an

Prefiksalno-sufiksalna tvorba nastaje izvođonjem od prijedložne padežne veze, pri tome prijedlog postaje prefiks, kosi padež imenice postaje osnovica, a sufiks se dodaje prema izboru.

4. Čisto slaganje

Rezultat slaganja su složenice. Uvijek se polazi od dva leksema koji se vezuju na različite načine. te dvije riječi mogu biti povezane jednim glasom o - spojnik (interfiks), a mogu biti i bez spojnika - ništični spojnik. Prvi način na koji nastaje složenica je čisto slaganje.

U polazištu imamo dvije riječi, s tim da druga riječ može samostalno stajati.

30

Npr: grijati vodu grijač vode vod-o-grijačvlasnik broda brod-o-vlasnikkopač rova rov-o-kopačzelen zimi zim-zelennikao sam sam-o-nikao

Ovakve nastale riječi za složenice pišu se skupa. Na sličan način nastaju polusloženice, no one se ne spajaju, pišu se sa crticom, a svaka riječ zadržava svoj naglasak.Npr: spomen-ploča

Vježba: bioenergija čisto slaganje bio + energijafotomontaža čisto slaganje foto + montažafotorobot čisto slaganje foto + robotautocesta čisto slaganjebrodotesar čisto slaganjepoljooprema čisto slaganjevodoinstalater čisto slaganjevideozapis čisto slaganjeveletrgovac čisto slaganje

5. Složeno sufiksalno slaganje

Imamo polazište dva leksema. Možemo imati spojnik o ili (nula). Za razliku od čistog slaganja, u drugom djelu imamo osnovu i sufiks. Taj sufiks može biti (nula) ili -lac, -ni, -telj.Npr: lijeva ruka ljev-o-ruk- (ljev - pridjevska osnova, ruk - imenska osnova)

dobra namjera dobr-o-namjer-an (namjer ne može stajati samo)srednja škola srednj-o-škol-ski (škol ne znači ništa)

kiš-o-bran- brani od kišeplav-o-ok- koji ima plavo okosrebr-o-ljub-iv koji ljubi srebro

peći slatko slad-o-pek-dom-o-bran- onaj koji brani dom

Sufiksoidi, uglavnom stranog porijekla:

bus autobus, knjigobusfobija klaustofobijaman diskoman, narkomandrom aerodromteka videoteka, vinotekametar kilometarfilija hemofilija

6. Srastanje

Srastanje je najrjeđe. Nekad ga je teško odvojiti od čistog slaganja. Imamo kada se riječi jedna na drugu nalijepe, pa imamo sraslice. Npr. blagdan, takozvani, dangubiti, zlopamtiti. Pravih sraslica ima vrlo malo, npr. imena tvrtki: Zagrebtekstil, Jadranfilm; nazivi mjesta: Starigrad, Novigrad. Svi ovi načini mogu se načiniti kod imenica, zamjenica, glagola, pridjeva.

Preobrazba (konverzija)

Nastaje kad riječ iz jedne gramatičke vrste prijeđe u drugu gramatičku vrstu i preuzme gramatičke značajke i sintatičke funkcije te druge riječi. Primjerice pridjev mlado, ta riječ može prijeći u drugu gramatičku vrstu i u toj drugoj vrsti preuzeti njen gramatički značaj i sintaktičke funkcije.

Npr: Žena je mlada. Pridjev je dio imenskog predikata, neodređeni pridjevski vidMlada je djelila darove. Imenica ima funkciju subjektaPasti na pamet. Glagol, prijedlog, imenica

31

TVORBA IMENICA

Imenice mogu imati sve tvorbene načine. Najplodniji način je sufiksalna tvorba i najveći broj imenica je nastalo sufiksalnom tvorbom. Sufiksalna tvorba uvijek dolazi na kraju, riječ morfološki preinačuje. Sufiksi se analiziraju s obzirom na značenjske skupine.

1. Najbrojnija skupina su sufiksi kojima se označuju imenice koje znače vršitelja radnje. Za to se koriste sufiksi: -ac, -lac, -telj, -nik, -ar, -ist, -ič, -ičar, -ničar (krojač, spasilac, brijač, čitatelj, bilježnik, izvoznik, slikar, pisac, biciklist, gitarist, telefonist, vodič, ribič, alkoholičar, povjesničar). Manje produktivni sufiksi: -aš (hokejaš), sufiksi koji su obilježeni -džija. Preporuča se sufiksi -telj ako se može zamijeniti s -lac (mislilac, spasitelj).

2. Nositelji osobine. Najčešći je sufiks -ac koji se dodaje na pridjevsku osnovu (lakom+ac, brbljav+ac), -ak (čudak, prostak), -ik (bijednik, dužnik). Pridjevsku osnovu dobijemo tako da uzmemo genitiv neodređenog vida npr. dužan - dužn+a - dužnik. Ženski rod je jednak genitivu neodređenog vida. Sufiks -an (glupan), -ajlija (dugajlija), -onja (bikonja, glavonja).

3. Skupina koja znači pristašu, dobitnika nagrade. Sufiks -ac (hajdukovac, nobelovac, hadezeovac).4. Naziv pokreta (darvinist - darvinizam, idealist - idealizam)5. Za rodbinsko nazivlje sufiks -ić (bratić). Mocijski parnjak - prema imenici muškog roda može se

napraviti imenica ženskog roda (miš - mišica). Za ženski rod najčešći sufiks je -a (kum - kuma), -ica (lisac - lisica, ban - banica), -inja (rob - robinja, pedagog - pedagoginja). To je stari sufiks, nastao u praslavenskom. -ka (maneken - manekenka), -kinja (telefonist - telefoniskinja). Sufiks -ica se dodaje na jednostavne osnove (ban - banica), na imenice muškog roda koje završavaju na -ač, -ant, -ar (konobar - konobarica, krojač - krojačica), -aš (pljačkaš), -ent (dirigent), -ist (šahist), -lac (bijelac), -nik (nastavnik), -or (diktator), -telj (slušatelj - slušateljica). Ali preporuča se da se izbjegava -inja (pedagogica, pedagoginja; telefonist - telefonistica). Ako imamo sanjar pa kažemo sanjarica, to znači knjigu. Javni bilježnik je i za muški i ženski rod. Stanar ženskog roda je stanarka. Slušalac ženskog roda je slušateljica gdje imamo -telj (čitatelj, čitateljica). Sufiks -inja dodaje se kad osnova zvršava na sonant (j, l, lj, m, v, r). Sufiks -ica ima problem kod imenica koje završavaju na -ar, -er (apotekar, apotekarica; ministar - ministrica; dobrotvor, dobrotvorka). Riječi koje završavaju na -if, -t u muškom rodu (favorit, daktilograf, favoritkinja, daktilografkinja).Ostali sufiksi su tipa: -ača (udavača)

-ična (sestrična)-lja (rodilja)-uša (blebetuša)-ulja (mahnitulja)

Sufiksalna tvorba.Imenice koje znače neko mjesto u kojem se nešto proizvodi, kojima se imenuje neka zgrada. Tvore se

pomoću dva sufiksa: -ara i -ana (pekara, uljara). Imenice koje znače mjesto gdje se nešto prodaje u razgovornom jeziku se tvore pomoću sufiksa, a u standardnom -ica, -anica, -arina. Izuzetak su imenice ljekarna i knjižara. iako ne znače mjesto proizvodnje. Razlikuje se razgovorni i standardni jezik.

Sufiksalnom tvorbom tvore se imenice koje istodobno znače muški i ženski rod (izdajica i varalica), one koje znače nepozitivnu osobinu - lo (zadirkivalo, spadalo), -arija (ništarija), -nica (skitnica). Sufiksalnom tvorbom tvore se imenice rumenko, otrovnica, šarov. Imena biljaka: cvjetača, mladica; imena za stvari (poklopac, dizalo, glačalo, hvataljka). Mjesne imenice tipa igralište, čitaonica. Imenice: nježnost, samoća, dobrota, golotinja. Umanjenice: crvić, listak; uvećanice (knjižurina).

Posebna skupina su glagolske imenice (radne imenice). One se mogu tvoriti različitim sufiksima. Jedan je nulti sufiks: otkupiti - otkup, izvoziti - izvoz. Sufiks -ba: izradba, krunidba, naredba; -idba (selidba). Imenice koje su nastale od glagolskog trpnog pridjeva izvedene su pomoću sufiksa -je (čitati - čitanje, uganuće). Glagolske imenice mogu imati sufiks -a (dopuna, najava), -aj (jecaj), -ak (početak), -ava (objava), -ež (krpež, davež), -ancija (govorancija), -anija (šišanija), -nja (čežnja, šutnja).

Imena etnika -ac (Vukovarac), -anin (bračanin), -čani (dubrovčani). Problem sa ženskim rodom (Hrvatica, Čehinja, Romkinja). Ostale skupine su predstavljene malim brojem primjera: pristojbe (cestarina), dio cjeline (trećina), nazivi narječja (čakavština).

Prefiksalne tvorbe.Mnogo manje imenica. Na neki način se modificira značenje (pradjed, međujelo)

Prefiksalno-sufiksalna tvorba.Nema posebnosti.

32

TVORBA PRIDJEVA

Pridjevi se mogu tvoriti svim postojećim tvorbenim načinima. Najzastupljenija je sufiksalna tvorba pridjeva kojom najčešće dobivamo pisne pridjeve s općim i posbnim značenjem. Najčešće se izvode od imenica i označavaju da nešto sadrži osobinu. Najčešći sufiks je -an (blatan, vječan, bijedan, smiješan), -en (lanen, glazben, voden), -ovan (duhovan, svjetovan), -evan (duševan, ruševan). Od straniih imenica -ičan (realističan, ironičan). Sufiks -nat pridjevi koji znače da je nešto napravljeno od one tvari osnovne riječi (kožnat, papirnat). Sufiks -nato pridjevi koji znače neko obilje (lisnato, travnato).

Pridjevi s posebnim značenjem:1. oni koji znače sličnost, obično se izvode od imenice, -ast (bedemast, maslinast)2. pojačani pridjevi koji izražavaju osobinu u većem stupnju i tvore se pomoću sufiksa -cat (novcat)3. oni koji znače neku mogućnost, sklonost ili svojtvo; -jiv, -vo (izbrojiv, promjenjivo), -ljiv (pričljiv,

uvjerljiv), -at (kovrčav, pjegav), -iv (milostiv)4. posjedovanje osobine -ljiv (ušljiv), -ovit (brdovit), -evit (slojevit, krševit)5. pridjevske umanjenice, umanjenicom se imenuje osobina umanjena -ast (crvenkast, modričast)

Posvojni pridjevi -ov, -ev, -ljev, -in: bratov, mužev, sestrin, Jakovljev. Tvoreni sufiksalnim izvođenjem. Mijenjaju se kao pridjevi neodređenog vida. Pridjevi koji su tvoreni sufiksima -ji, -i, -iji (pasji, kozji, labuđi, vražji) dekliniraju se kao pridjevi određenog vida.

Pridjevi koji mogu biti posvojni i odnosni: -ani, -eni (državni, novčani, bankovni, književni). problem razlikovanja opisnog od odnosnog pridjeva. Ako pridjev može imati koparativ onda je to opisni pridjev. Primjer:

a) sunčani dan - opisni pridjev (opisuje kakav je dan), može imati komparativ: sunčaniji danb) sunčani sat - odnosni (nema koparativa, komparativ nije sunčaniji sat)Kišni dan (opisni), kišni obrtač (odnosni pridjev).

Prefiksalna tvorba pridjeva.Specifičnosti koje se tiču značenja. Prefiks modificira osnovna značenja.1. skupina pridjeva označava umanjenu osobinu koju označava pridjev (nagluh, omalen, priglup, sulud)2. pridjevske uvečanice, pre- (prebogat, prenapučen, prežalostan), strani prefiks hiper- (hiperaktivan)3. nepotpuna svojstva polu- (polusulud, polupismen)4. zanijekana svojstva ne- (neveseo, nepismen, nemoguć)

Dobije se iz prijedložne imenske veze (pri-gradski promet, izvan-stranački, poslije-diplomski, preko-oceanski). Kod složenih pridjeva imamo:

a) čisto slaganje (mora postojati dvočlano ishodište: samonikao, krvožedan, gluhonijem)b) složeno slaganje - onda kad se u osnovi pojavljuje dvočlani naziv, značenski nedjeljiv ili dvije riječi u

odnosu: visoki napon - visok-o-napon+ski (sufiksalno složena tvorba), književni jezik - književn-o-jezič+ni, crne kose - crn-o-kos.

Pridjevi koji su izvedeni od stranih imena na -ija mogu imati dva sufiksa - ioni i -ijski. Koncentracija - koncentracioni logor, koncentracijski logor. Komisija-komisijski, komisioni-komisionar. To nije ista riječ. Kod svih drugih slučajeva: organizacija (organizacijski problemi), kemija (kemijski pokus). Preporuka je koristiti -ijski.

TVORBA GLAGOLA

Specifična situacija. Ne mogu se primijeniti svi tvorbeni modeli. Sufiksalna i prefiksalna tvorba.

Sufiksalna tvorba glagola.Sufiks se stavlja između glagolske osnove i infinitivnog nastavka. Kod ostalih vrsta sufiks dodajemo na

kraj riječi. Glagol glumiti: glum-iti, glumatati. Sufiks ne služi samo za modifikaciju značenja nego često i promjenu vida iz svršenog u nesvršeni glagol i obratno. Taj proces se zove perfektizacija. Glagol umrijeti (svršeni) - umirati (nesvršeni glagol), pomoći - pomagati (praslavenska, progresivna jotacija).

Imamo i mogućnost da sufiksacijom od različitih vrsta riječi dobijemo glagol (noć-noćiti, večer-večerati, brazda-brazdati, mašta-maštati, tuga-tugovati, kralj-kraljevati). Takvi glagoli koji su nastali od imenica zovu se denominativi. Od stranih imenica dobije se glagol pomoću sufiksa -ati (adresirati, lansirati). Glagol može nastati i od pridjeva (jačati, žuriti, starjeti). Možemo glagol dobiti i od zamjenica (ništa-ništiti), brojeva (dvoje-dvojiti), prilozima (napredovati), usklika (mukati, cikutati, gutati, blejati) i onomatopeja.

Prefiksalna tvorba glagola.

33

Najplodniji način dobijanja novih glagola je prefiksalna tvorba. Pri tome se čuva osnovno značenje a modificira se način i količina vršenja radnje (tući-dotući, bosti-probosti). Uglavnom se rabi 19 prefiksa, oni imaju svoje alternative koji su potekli od (iskriviti, mimoići, naići, nadrasti, nadkriviti).

Prefiksalno-sufiksalna tvorba.Slabo je zastupljena kod glagola (pod bokom - podbočiti, pod jarmom - podjarmiti).

Vježba: nadlaktica prefiksalno-sufiksalna tvorbacementera sufiksalna tvorbaspalionica sufiksalna tvorbakonjokradica složeno sufiksalna tvorbazlatotisak čisto slaganjenogomet složeno sufiksalna tvorbakamenolom složeno sufiksalna tvorbakotlokrp složeno sufiksalna tvorbablatobran složeno sufiksalna tvorba

SINTAKSA

Dio gramatike koji opisuje rečenično ustrojstvo. U njoj se izlažu pravila o slaganju riječi u rečenici. Sintaksis (grč.) red, slaganje. Prema tom značenju nastali su stari hrvatski nazivi za sintaksu: skladnja ili rječosložje. Sintaksa se bavi i funkcijom (službom) riječi u rečenici i tzv. sintagmatskim odnosima. Glavna sintaktička jedinica je rečenica i za nju kažemo da služi prijenosu cjelovitih obavijesti. Unutar rečenice postoje spojevi koji se zovu sintagme, pa se sintaksa bavi i tim spojevima riječi.

Proučavanje sintagmi

Sintagma je spoj riječi ili sintaktičkih jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznačne riječi međusobno povezane. One obično u rečenici imaju jedinstvenu funkciju i za razliku od rečenice sintagma nema obilježje vremena, odnosno nema svojstvo predikativnosti. Punoznačna riječ - ona riječ koja ima potpuno leksičko značenje, koja znači neki pojam koji bi mogli nacrtati (npr. rodna kuća, kuća na brdu - na brdu nije sintagma nego označava riječ). Onaj čovjek je sintagma. Sintagma subjekta, objekta. Rodna kuća je srušena (rodna kuća je subjektska sintagma). Živim u rodnoj kući (u rodnoj kući je priložna oznaka mjesta). Sintagma nema svojstvo predikativnosti (rodna kuća - živim u rodnoj kući).

Sintagme mogu biti:a) sročne (kongruentne) - u slučaju kada je gramatička veza među sastavnicama uspostavljena

podudarnošću obličkih obilježja (rod, broj, padež), npr: rodna kuća se slaže u rodu, broju i padežu.b) nesročne (nekongruentne) - ako nema slaganja u rodu, broju i padežu (npr: kuća na brdu (nominativ,

lokativ), slaže se samo u broju.

1. Odredbena sintagma

Sročna sintagma ne mora biti samo u nominativu, nego u bilo kojem padežu. Takav spoj gdje je jedna riječ (sročna ili nesročna) zove se odredbeni spoj. To znači da postoji određenica ili osnovna riječ (kuća) koja je ujedno i glavni dio. I da postoji određenica koja je zavisni dio.

Primjer: rodna kuća kuća glavni diorodna odrednica (zavisni dio)

Ova odrednica govori o glavnom djelu, ali je zavisna jer je njezino gramatičko ustrojstvo određeno glavnim članom.

Primjer: Živim u rodnoj kući.Riječ kuća ne možemo ispustiti, kao ni živim u kući. O kući zavisi padež odrednice. Kada analiziramo

sintagmu, onda uvijek tražimo glavnu riječ tako da tražimo koju riječ ne možemo izostaviti u sintagmi. Isto je i u nesročnoj sintagmi. Postoji određenica (kuća) i odrednica (na brdu). Glavna riječ određuje zavisnom djelu rod, broj i padež u sročnoj sintagmi. U sročnim sintagmama možemo imati:

1. pridjevski spoj (jak vjetar)2. spoj zamjenice i imenice (naša djeca, njihova država)3. spoj broja i imenice (dvije knjige)4. imenske spojeve - apozicije (kći Jelena, grad Zagreb)

34

Tip odredbene sintagme u kojoj imamo određivanje obično imenice nekim atributom - odredbena sintagma.

2. Glagolsko upravljanje

Osim tog odredbenog svojstva, sintagmom se smatra i tzv. glagolsko upravljanje (reakcija).Ono se razlikuje od jezika do jezika. Ako imamo glagol vladati, to uviejk ide s instrumentalom (vladati silom), za razliku u talijanskom (ide s akuzativom). U sintagmatskom smsilu glagol upravlja svojom zavisnom sastavnicom. Najvažniji dio u sintagmi je glagol. Čitati knjigu (instrumental, akuzativ). Akuzativ je izabran što čitati zahtijeva dopunu u akuzativu. Glagol je glavni član (određenica), a zavisni član je imenica i ona zavisi od glagola. Glagol je neizostavni dio. Ovaj tip slaganja time da glagol određuje zavisni dio uvijek je nesročna imenica. Ne može se znati unaprijed kako će se slagati.

Glavni član može biti i glagolska imenica (npr. berba grožđa). To se naziva imensko upravljanje jer je glasni član glagolska imenica. Pisanje pisama (nominativ, genitiv). Nesročna sintagma. Radnici su otišli na berbu grožđa. Riječ berba ne možemo izostaviti.

Upravljanje može biti i pridjevsko (npr. sklon bolestima, sklon svađi). Sklon je glavni član, nominativ jednine muškog roda, bolestima je dativ jednine ženskog roda. Npr: pun duha, pun ljubavi.

Osim pridjeva kao upravni član može biti prilog (npr. mnogo djece, puno zabave). Mnogo određuje padež kao i puno. Ovakav tip upravljanja zove se jako upravljanje (reakcija) zato što zavisni član ne može promijeniti a da se ne promijeni značenje iskaza. To znači kad bi pokušali uz čitati staviti drugu dopunu, npr. čitati očima. Očima se može zamijeniti s pomoću očiju. Čitati knjigu se ne može drugačije izraziti. Slučaj kada se može promijeniti padež zove se slaba reakcija. Trčati dvorištem / preko dvorišta / po dvorištu. Slaba reakcija. Te su sintagme uvijek nesročne.

3. Pridruživanje

Treća vrsta sintagmatskog spajanja zove se pridruživanje. Ono se vezuje uz glagolski upravni dio, kazuje se neka okolnost pod kojoj se vrši glagolska radnja. Čitati glasno, čitati sporo. Upravni član ostaje uvijek čitati a pridružuje se neka okolnost. Nesročna sintagma. Šetati sporo, šetati polako, šetati poslije kiše. Okolnosna sintagma.

Sve sintagme možemo podijeliti:a) odredbene, po svojoj funkciji atributivne jer zavisni dio prema glavnom stoji kao atribut prema imenicib) dopusne ili objektivne jer zavisni dio prema glavnom stoji u odnosu objekta prema predikatuc) okolnosne - zavisni dio prema glavnom se odnosi kao adverbna (priloška) oznaka prema predikatu

Vježba.

Nalazim ga često u ladici svoga pisačega stola.Kakvim će me imenom zvati netko u posljednjem trenutku moga života.

u ladici stolau ladici - upravni član, neizostavljiv, pom lokativ jednine ženskog rodastola - zavisna riječ genitiv jednine muškog roda

Nesročna sintagma jer se ne podudaraju u rodu, broju i padeži

svoga pisaćeg stolastola - upravni član, neizostavljiv lokativ jednine ženskog roda

Sročna sintagma, u ovoj sintagmi je stol upravna riječ, a u 1. primjeru (u ladici stola), stol je zavisna riječ. U okviru jednog priložnog adverbiala imamo i nesročnu i sročnu sintagmu.

u posljednjem trenutku (priložna oznaka vremena)trenutku - glavni član, ne može se izostaviti lokativ jednine muškog rodau posljednjem trenutku - lokativ jednine muškog roda

Sročna sintagma

u trenutku moga životau trenutku - lokativ jednine muškog roda

35

života - glavni član genitivmoga - zavisni član

Ima dvostruku vezu, prema pridjevu u sročnoj sintagmi (moga života) iprema imenici u nesročnoj imenici (u trenutku života)

posljednjem trenutkuposljednjem - zavisni člantrenutku - glavni član

Sročna sintagma

U jeseni naprsla zvona i moja je pjesmaU višeglasju moteta, rekvijema, miseU monodiji tužaljke na dnu krevetaMoja pjesme upravo danas kad je gušeZa tren nadjačala jecaj zvona

U tjeskobi tišine raste želja da se vrateŠumovi ulice i dah vjetraU lahoru s moraVika djece i pjev ptica u buđenju

u jeseni naprsla zvonajeseni - upravni član, neizostavljiv lokativ jednine ženskog rodanaprsla - zavisna riječ genitiv jednine

Nesročna sintagma jer se ne podudaraju u rodu, broju i padežinaprsla - zavisna riječ genitiv jedninezvona - genitiv jednine

Sročna sintagma

u višeglasju moteta, rekvijema, miseu višeglasju - glavna riječ

u monodiji tužajkeu monodiji - glavna riječtužaljke

na dnu krevetana dnu - glavna riječkreveta

Nesročna sintagma

moja pjesmapjesma - određenicamoja

Sročna sintagma

nadjačala jecaj zvonanadjačala -jecaj - određenica

Nesročna sintagmau tjeskobi tišinetjeskobi - glavna riječ lokativ jednine, genitiv

Nesročna sintagma

šumovi ulicešumovi - glavna riječulice -

Nesročna sintagma

36

ČLANOVI REČENIČNOG USTROJSTVA

Analiza jednostavne rečenice. U ustrojstvu sudjeluju samostalni (subjekt, objekt, predikat, priložne odredbe) i nesamostalni članovi (atribut i apozicija - vežu se za samostalne članove - članovi članova).

Predikat

Osnovni i glavni član rečeničnog ustrojstva je predikat. Naziv predikat je prilagođen latinskom izrazu predikatum. Predikat je upravni član rečenice, a ne ovisni o drugim članovima, već drugim članovima rečenice otvara mjesto. Predikat i riječ koji dolazi u predikatu posljedica je govornikova izbora. On ga bira ovisno o vijesti koju želi prenijeti. Mi prvo kao govorno lice biramo predikat. Oblik predikata (pada) diktira oblik subjekta (on, snijeg, kiša). Predikat je nosivi dio rečenice. Ako kažemo kiša mi ne znamo što će se reći: pada, sipi. Padamo, subjekt: mi, svaki dan na ispitu. Padamo je osnovna riječ. Nema rečenice bez predikata u ličnom glagolskom obliku. Predikatne kategorije:

a) vidb) vrijemec) načinPredikat je lični glagolski oblik (infinitiv ne može biti predikat), tim licem glagola se pridružuje tzv. govorno

lice i time se uspostavlja izvoran odnos prema licu. Broj: jednina, množina (broj vršitelja radnje). Vid proistječe iz glagola koji je izabran za predikat (svršeni ili nesvršeni). kategorija vremena, dvije odrednice: apsolutno (ono koje se odmjerava prema trenutku govora, npr: Predajem sintaksu. (sada, ovog trenutka) i relativno vrijeme (ono koje se odvija prema svakom drugom trenutku, npr: Svake srijede predajem. (ne odgovara prema trenutku govorenja, nego drugom vremenskom odsječku). Kakav je način vršenja radnje (stvaran, irealan, moguć, pretpostavljeni).

Vrste predikata:1. Glagolski predikat

Onaj o kojem se o subjektu nešto izriče glagolskom riječi, npr: profesor ispituje. Radnja se izriče pravim glagolom. a) leksičko značenje - ono što riječ isputuje, po sebi znači - provjerava znanjeb) gramatičko značenje - ono što bismo rekli gramatičke osobineovog oblika - prezent, 3.l. jednineKarakteristika glagolskog predikata je da uvijek i leksičko i gramatičko značenje ima u jednoj riječi. Glagolski predikat ne mora biti jednostavni oblik nego i složeni (profesor je ispitivao), s dopunom (profesor može ispitivati). Npr: Profesor ne može danas ispitivati.

ne može - lični oblik nepotpunog značenjaispitivati - infinitiv

2. Imenski predikatImamo drugačije komponiran predikat, osnovna razlika prema glagolskom predikatu je što su gramatičko i leksičko značenje raspoređeni između dvije riječi.Gramatičko značenje se vezuje.Npr: On je ispitivač.

je - gramatičko značenje, kopula (oblik pom. glagola biti, nema nikakvo leksičko značenje)ispitivač - leksičko značenje, predikatno ime, uvijek je u nominativu!

On je u Dubrovniku.on - subjektje - predikat (ali ovo je se može zamijeniti s boravi, živi, nalazi te stoga nije imenski predikat, jer ima leksičko značenje)

Predikatno ime može biti: a) zamjenica (On je netko i nešto)b) pridjev (Ulice su mokre)c) broj (Ona je jedina, On je treći)d) prilog (To je strašno)e) neka prijedložno-padežna veza - pridjevska imenička sintagma (On je drugog kova)f) infinitiv u stilskim markiranim izrazima (Glasa nije čuti)

37

Predikat je konstitutivni element rečenice. Rečenica bez predikata nema. Npr. Profesor ispituje. Predikat određuje objekt u akuzativu, moguće okolnosti vremena, mjesta, načina. Unatoč tome može se pojaviti neizrečeni predikat. On se podrazumijeva iz konteksta, ili ako se u prethodnoj rečenici spomenuo predikat, pa je njegovo ponavljanje nepotrebno. Primjer: Ocu o ovome ni riječi. (Nemojte reći ocu…). Predikat se podrazumijeva iz konteksta.

Druga situacija - pomoćni glagol određuje vrijeme neizrečenog predikata, a smisao rečenice njegov leksički izbor. Primjerice situacija kad se govori o strogom kritičaru: Ovaj bi perom u srce čovjeka. (bi - pomoćni glagol biti, određuje gramatičko ustrojstvo, a smisao određuej leksički)

Izostavljanje predikata, gdje se izostavlja spona ili dio glagolskog oblika, što je najčešće u pučkom pripovjedanju, npr: Živio jedan kralj. Bila dva brata. Izostavljeno je je. Može se razlikovati spona kad je ona odrediva iz konteksa. Nikada više (neće biti) onih sretnih dana. Također se izostavlja predikat u naslovima knjiga.

Predikatni proširak - kategorija prof. Katičića. Imamo svojevrsnu dopunu predikata i ona može biti dvojaka. Prvo predstavlja dopunu predikatne riječi, a drugo proširuje sadržaj samog predikata.

1. dopuna predikatne riječi - u onim rečenicama gdje kao predikat funkcionira glagol nepotpunog značenja koji se nužno mora dopuniti drugim izrazom. Taj drugi izraz je imenska riječ u nominativu, akuzativu ili instrumentalu ili pak neki prijedložni izraz. To su glagoli: postati, ostati, nastati, izgledati, zvati, smatrati, držati, imenovati, tretirati i sl. Npr: On je postao. Nije potpuno značenje, predikat postao traži dopunu, pojašnjenje, nekakav (predikatni) dodatak - On je postao kralj. On je postao kraljem. Smatramo ga ludim. Smatramo ga varalicom. Pravi se važan, glup, lud, junačina. (bez ovoga nema rečenice).Npr: Ujak imenuje u šali mene starovnateljem, kapelana fiškušem, a tetu vunbaciteljom. (instrumental)

2. proširivanje sadržaja samog predikatadrugi tip predikatskog proširka je složeniji, glagolski predikat se proširuje predikatom druge rečenice. Da bi se to ostvarilo moraju se ispuniti dva uvjeta:a) moraju se oba predikata odnositi na isti subjektb) moraju se odnositi obje rečenice na istu pojavuIshodišne rečenice su one rečenice iz kojih je nastala nova rečenica.Primjer: Ja sam ležao miran.

sam ležao - predikatmiran - pridjev

1. Ja sam ležao.2. Ja sam miran.

sam - kopulamiran - predikatno ime

sam miran - imenski predikat

Našao sam ga siromaha.ga - bliži oblik u akuzativu

Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio.1. Ja sam prognanik. (imenski predikat)2. Ja sam se skrio u pučkoj rulji. (glagolski predikat)

Ošamućen i nesretan stigoh pred vrata.1. Ja sam ošamućen i nesretan.2. Ja stigoh pred vrata.

Gledano iz kuhinje povijest je topla. (imenski predikat)1. Povijest je gledana iz kuhinje.2. Povijest je topla.

Subjekt

Imenička riječ u nominativu kojoj mjesto u rečenici stvara predikat. Naziv od lat. subjectum - ono što leži pod čim, što je podmetnuto. Uvijek se nalazi u nominativu. Gramatička svojstva subjekta su:

a) rod

38

b) brojc) padež

U funkciji najčešće dolaze: a) imenice (Djeca sjede, Radnici rade)b) zamjenice (On čita)c) poimeničenih pridjeva (Dobri uvijek nastradaju, Sit gladnome ne vjeruje)d) infinitiva (Misliti znači postojati, Obećati je gospodski, Ispuniti je ljudski)e) može se pojaviti i druga riječ koja nema leksičko značenje niti gramatičku vrijednost

Subjekt može biti i imenica u vokativu (radi deseteračke sheme samo u narodnoj poeziji). Može se i izostaviti, npr. uz lične glagolske oblike (Čitamo novine - mi). Subjekta uopće nema kad je predikat bezlični glagol i kad podrazumijeva nepoznatog vršitelja radnje (Grmi, Sijeva).

Problem slaganja subjekta i predikata kad se kao subjekt javlja skup imenica: a) imenica muškog roda i predikat muškog roda (Petar i Ivan su položili ispit) b) subjekt ženskog roda i predikat ženskog roda (Majka i sestra su doputovale)c) imenica je srednjeg roda, a predikat u muškom rodu (Sunce i ljeto su već stigli)d) ako su subjekti različitog roda, a predikat u muškom rodu (Majka i dijete sobro su se osjećali)e) ako su subjekti istog roda u množini, a predikat istog roda u množini (Majke i sestre su stigle u posjet)f) ako su subjekti različitog roda u množini, a predikat prema najbližim subjektima (Presušile su rijeke i

izvori).

Logički subjekt - bezsubjektne rečenice ako rečenica nema pravog subjekta smatra se subjekta ni nema. Logički subjekt u kosim padežima (Zima mi je, Meni je prije svega, stalo do vašeg uspjeha). O prrirodnim pojavama. Uz obezličenim uporabu glagola (Na putu se rano lijega. Radi se do 4). Bezlična kor. glagola biti, htjeti, imati (Bit će bune. Njemu se htjelo). Broj u rečenici kao predikatno ime (19 mi je godina).

Objekt

Od lat. objectum - što je pred/nasuprot čemu, pojam koji glagolska radnja zahvaća ili je u svezi s kojim se vrši. Uvrštava se u rečenicu po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. Glagol unaprijed određuje oblik objekta (Pisati pismo. Ići ulicom. Skupljati otpatke knjige. Obratiti se prijateljima).

Objekt:a) izravni (uz prijelazni glagol, najčešće u akuzativu, radnja izravno prelazi na objkt (Pišem pismo. Čitam

knjigu). Izravni objekt ne mora biti najčešće u akuzativu, ali se njime uvijek moež zamijeniti (Dajte mi vode - Dajte mi vodu). U genitivu uz nijekanje (Nije vidio grada - Nije vidio grad).

b) neizravni (riječ u objektu je predmet radnje, ali ne znači izravni prijelaz, nego je predmet u svezi kojeg se radnja vrši (Voziti auto. Upravljati zrakoplovom).

Dva pitanja: a) stupanj obvezatnosti (ovisno o označitelju i kontekstu apstraktni glagol + obvezni objekt (Brati povrće),

glagol nepotpunog značenja (Skladati sonatu), bez objekta glagola kretanja i stanja (ležati, stajati, sjediti, ići, koračati).

b) stupanj prepričljivosti (stavlja se u relaciju prema priložnoj odredbi (Fotografirati rijeku - nezamjenjivo; Ploviti rijekom - zamjenjivo (duž rijeke, niz rijeku)

Objekt neprepljičljiv različit od priložne odredbe koja je prepričljiva. U rečenici ne mora biti samo jedan objekt, kao objekti mogu se pojaviti ni svi padeži, nego tzv. prijedložni objekti kad postoji uz imenicu (Uzdao se u svoje veze). Dva objekta (Molim te olovku), dva objekta, jedan izravan i neizravan (Oni su nas naučili pameti. Dajte mu oblik. Ponudio me je cigaretom. Opržio me je cigaretom. Ja se tebi divim. Prihvati se posla. Prihvati posao).

Priložna odredba

Veže se za glagol. U rečenici se uvrštavaju po sadržaju glagola i rečenice i uvijek znači neku vanjsku okolnost pod kojom se zbiva glagolska radnja. Nije dio same radnje nego samo okolnost pod kojom se radnja obavlja (Pisati danas u učionici). Ne mijenja glagolsko značenje, uvijek se može prepričati (danas - tijekom

39

današnjeg dana). Priložna odredba nije zadana glagolom, može se iszostaviti, nije obvezni dio. Različita značenja: mjesta, vremena, načina, uzroka, namjere, društva, smjera, količine, sredstva, dopuštanja…

Atribut i apozicija

Nesamostalni članovi, dodaju se jednom od osnovnim elementima.Atribut (atributum - pridodano), može se dodati svakoj imenskoj riječi bez obzira na njenu službu u

rečenici (Glavna ulca je najduža. Ova je ulica). Najčešće je pridjev, zamjenica (pokazna zamjenica), broj (obično redni).

Apozicija (od appositum - ono što je pridodano, postavljeno uz nešto), može ići uz svaki glavni član, dodaje se bilo kojoj riječi u rečenici (Sin Ivan. Rijeka Sava. Miroslav Krleža, veliki hrvatski pisac). Različito se piše apozicija ako se nalazi iza imena odvaja se zarezima, a ako je ispred imena ne odvaja se. Različite apozicije (To su na krovu vrapci pokućarci. Nedaleko od kuće primijetili su psa skitnicu).

REČENICE PO SASTAVU

Rečenice se dijele na dvije velike skupine:a) jednostavneb) složene

Jednostavne rečenice

Jednostavne rečenice su one nesložene rečenice u kojima postoji jednosmjeran odnos između subjekta i predikata. Karakteristika tih rečenica jest da postoji uvijek samo jedan predikat. Čim ima više od jednog predikata, to nije više jednostavna rečenica.

Primjer: Dječak čita. dječak subjektčita predikat

Može se proširiti subjekt s atributom, predikat s priložnom oznakom ili objektom (knjigu u sobi)U ovoj rečenici, bez obzira koliko je proširivali postoji uvijek samo jedan predikat.

Složene rečenice

Složena rečenica ima dva ili više predikata. One koje su nastale sklapanjem više jednostavnih rečenica u rečenični sklop. U tom sklopu jedna rečenica je glavna i to je uvijek ona koja može neovisno stajati. Prema njoj dolaze surečenice sa različitim odnosima suovisnosti. da bi nastala složena rečenica od jednostavnih primjenjuju se tri načina:

a) povezivanje - onaj slučaj kad se jednostavne rečenice povezuju veznicima jedni uz druge ali tako da jedno o drugoj ne ovise - nezavisno složena rečenicaPostoje primjerice sastavne, rastavne, suprotne.Primjer: Kuća se raspada i zid se ruši. (sastavna rečenica)

1. Kuća se raspada2. Zid se ruši

Tzv. kordinirane rečenice usporedo jedna uz drugu.b) uvrštavanje - postoji odnos zavisnosti, imamo glavnu rečenicu u suzavisne rečenice - zavisno složena

rečenicaNajbliže povezivanju jer se jednostavne rečenice spajaju u cjelinu ali bez veznika (bezvezničko slaganje).Primjer: Oni su mirno gledali, vi ste se pomalo čudili, mi smo samo rukom odmahnuli.

Tri rečenice skupa.c) rečenice nastale asindetskim sklapanjem, između njih nema veznika i sve su rečenice međusobno

nezavisneOva se skupina zove složenim rečenicama, postoje različite rečenične vrste. Subordinirane rečenice. Postavljen je neki hijerarhijski red. Imamo glavnu rečenicu i o njoj zavisne surečenice.

40

Povezivanje nezavisno složenih rečenica

Rečenice sklopljene pomoću veznika zovu se vezničke ili sindetske nezavisno složene rečenice. Te rečenice po značenju veznika i odnosu rečeničnih sadržaja mogu biti sastavne, rastavne, suprotne, isključne i zaključne rečenice.

a) sastavne rečeniceVezuju se sastavnim veznicima: i, pa, te ni, niti i dr.Primjer: Niti mogu u vatri izgorjeti niti me može voda isprati.

b) rastavne rečeniceRastavne rečenice se najčešće povezuju veznikom ili.Primjer: Prevari li ga san ili ga želja odvuče prema zvijezdama.

c) suprotne rečeniceObično se povezuju veznicima a, ali, nego, već, no.Primjer: Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago.

d) isključne rečeniceVeznici: samo, samo što, jedino, jedino što, tek i dr.Primjer: Sve je mirno, jedino svjetiljka poigrava na stropu.

e) zaključne rečeniceU zaključnim rečenicama veznici su dakle, zato, stoga i dr.Primjer: Mi smo se mnogo trudili, dakle uspjeh nije nevjerojatan.

Uvrštavanje zavisno složenih rečenica

Suvremena sintaksa u analizi rečenici polazi od temeljnog stava da zavisno složena rečenica predstavlja razvijenu jednostavnu rečenicu. Svi odnosi koji postoje u jednostavnoj rečenici postoje i na razini zavisno složenih rečenica. Iz toga proizlaze dva osnovna tipa analize i dokazivanja zavisnosti složenih rečenica.

1. PreoblikaDa bismo dokazali da je zavisno složena rečenica moramo je moći preoblikom svesti na jednostavnu rečenicu.

2. Sustav ishodišnih rečenica

Objektne rečenice

Rečenica se uvrštava u glavnu na mjesto njezina objekta i prema njoj se odnosi kao objekt prema predikatu.

Op. glavna rečenica bit će nepocrtana, a zavisna rečenica pocrtana.

Primjer: Čujem šum vjetra.- jednostavna rečenicačujem predikatšum vjetra objekt (bliži, u akuzativu)Umjesto ovoga možemo napisati:

Čujem kako ( da ) šumi vjetar .- zavisno složena rečenica, objektnačujem predikatkakošumi predikatvjetar subjekt

Primjer: Nikad nisam doznala što se točno dogodilo .- zavisno složena rečenica, objektnanikad priložna odredba vremenanisam doznala predikatšto vezniktočno priložna odredba načinase dogodilo predikatUmjesto ovoga možemo napisati:

41

Nikad nisam doznala događaj.- jednostavna rečenicanikad priložna odredba vremenanisam doznala predikatdogađaj objekt

Različiti veznici, ali se nikad ne smijemo povoditi za veznicima. Primjer: Čujem kako šumi vjetar. Kako je veznik načinske rečenice, ali ovo je objektna rečenica.

Za objektne rečenice upotrebljavaju se veznici: da, gdje, kako, neka, što, tko.Druga karakteristika objektnih rečenica jest da one uvijek dolaze iza glagola u ličnom obliku. Najčešće

dolaze iza glagola koji znače govorenje, mišljenje i osjećanje. Sve ove rečenice osim svog imena ima i svoje ime. Objektna rečenica po svom sadržaju su izrične, po uvrštavanju je ona objektna.

Primjer: Kad sam išla na posao , vidjela sam mnogo ljudi.- zavisno složena rečenica, vremenskakad priložna odredba vremenasam išla predikatnaposaovidjela sam predikatmnogoljudi objekt

Primjer: Tek sad Perica shvati da bi moglo biti nevolje .- zavisno složena rečenica, objektnatek sad priložna odredba vremenaPerica subjektshvati predikatda veznikbi moglo biti predikatnevolje objektUmjesto ovoga možemo napisati:

Tek sad Perica shvati stvar.- jednostavna rečenicatek sad priložna odredba vremenashvati predikatstvar objekt

Zavisno upitne rečenice.

Primjer: Povjerenstvo je utvrdilo tko je počinio štetu .- zavisno složena rečenica, objektnapovjerenstvo subjektje utvrdilo predikattko veznik (zamjenica)je počinio predikatštetuUmjesto ovoga možemo napisati:

Povjerenstvo je utvrdilo počinitelja.- jednostavna rečenicapovjerenstvo subjektje utvrdilo predikatpočinitelja objekt

Primjer: Svi su htjeli saznati kako se Perica domagao lovine .- zavisno složena rečenica, objektnasvisu htjeli saznati predikatkako veznik

42

se domogao predikatPericalovineUmjesto ovoga možemo napisati:

Svi su htjeli saznati Peričin uspjeh.- jednostavna rečenicasvisu htjeli saznati predikatPeričinuspjeh

Predikatne rečnice

Predikatne rečenice su uvijek zavisno složene i za njih kažemo da su to one gdje se zavisna (predikatna) uvrštava u glavnu rečenicu na mjesto njezina predikata i odnosi se prema njoj kao imenski predikat prema svom subjektu. Za ove rečenice tipično je sa u glavnoj rečenici postoji kopula. Ove su riječi vrlo rijetke, nemaju svoj specifični veznik, već kao veznik se pojavljuje da i zamjenice koji i što. Ove se rečenice mogu analizirati pomoću:

a) sustava preoblikeb) sustava ishodišnih rečenica

a) Sustav preoblike

Primjer: Grad više nije što je nekad bio .- zavisno složena rečenica, predikatnagrad subjektvišenije kopulašto veznikje bio predikatnekad priložna odredba vremenaUmjesto ovoga možemo napisati:

Grad više nije kao nekad.- jednostavna rečenicagrad subjektviše nije kopulakaonekad predikatno ime

Primjer: Izdržljivost tih ljudi je da ne povjeruješ .- zavisno složena rečenica, predikatnaizdržljivost subjekttih ljudije predikatda veznikne povjeruješ predikatUmjesto ovoga možemo napisati:

Izdržljivost tih ljudi je nevjerojatna.- jednostavna rečenicaizdržljivost subjekttih ljudi atributje predikatnevjerojatna imenski predikat

b) Sustav ishodišnih rečenica

Primjer: Grad više nije što je nekad bio .

43

1. Grad više nije to. (to je prazno ime, ništa ne znači; grad je lijep)2. To je grad nekad bio.

Grad više nije to - to je grad nekad bio.Grad više nije što je nekad bio.

U prvoj rečenici mora postojati prazno predikatsko ime (npr. ovdje je to) što će druga rečenica popuniti, a višak će odbaciti.

Primjer: Ja sam koji jesam .Ja sam vječan.

ja subjektsam kopulasam vječan imenski predikat

Primjer: Slika je što je naslikana .Slika je naslikana.

slika subjektje kopulaje naslikana imenski predikat

Primjer: Vinograd je da mu nema ravna .Vinograd je neusporediv.

vinograd subjektje kopulaje neusporediv imenski predikat

Primjer: Kuća je takva da se svi mogu u njoj udobno smjestiti .Kuća je udobna.

kuća subjektje kopulaje udobna imenski predikat

Subjektne rečenice

Subjektne rečenice su one gdje se zavisna rečenica u glavnu uvrštava na mjesto njezina subjekta i prema njoj se odnosi kao subjekt prema predikatu. Veznici subjektne rečenice su: tko, koji, kakav, kako. Po sadržaju se dijele na:

a) odnosne - su uvedene odnosne zamjenice koji ili pomoću priloga kakob) izrične - prepoznajemo po veznicima da i kako i po tome što u glavnoj rečenici mora biti bezlični

glagol govorenja, mišljanja, osjećanja (priča se, misli se, čulo se).

a) Sustav preoblike

Primjer: Ne hoda čvrsto koji nema kamo .Ne hoda čvrsto beskućnik.

ne hoda predikatčvrsto priložna odredba načinabeskućnik subjekt

Primjer: Koji ne dođu dobit će neopravdan sat.Odsutni će dobiti neopravdani sat.

odsutni subjektće dobiti predikatneopravdanisat

Primjer: Priča se kako je bolestan .Priča se o bolesti objektna rečenica!.

44

priča se predikatbolesti objekt

Primjer: Mislilo se da ima vukodlaka ..Mislilo se o vukodlacima. objektna rečenica!.

mislilo se predikatvukodlacima objekt

b) Sustav ishodišnih rečenica

Primjer: Ne hoda čvrsto koji nema kamo .1. Ne hoda čvrsto taj.2. Taj nema kamo.

Ne hoda čvrsto taj - taj nema kamo.Ne hoda čvrsto koji nema kamo. subjektna rečenica

Primjer: Koji slobode nema taj o slobodi sanja.1. Taj o slobodi sanja.2. Taj slobode nema.

Taj o slobodi sanja, taj slobode nema.Koji slobode nema taj o slobodi sanja. subjektna rečenica

Primjer: Tko izvršuje volju oca moga , taj jest brat, sestra i mati moja.1. Taj jest brat, sestra i mati moja.2. Taj izvršuje volju oca moga.

Taj jest brat, sestra i mati moja, taj izvršuje volju oca moga.Tko izvršuje volju oca moga, taj jest brat, sestra i mati moja

Primjer: Osjeća se da mu stvari izmiču iz ruke .1. Osjeća se.2. Da mu stvari izmiču iz ruke.

Osjeća se da mu stvari izmiču iz ruke. subjektna rečenica

Primjer: Reklo bi se da je noć izbor iz dana .1. Reklo bi se.2. Da je noć izbor iz dana.

Reklo bi se da je noć izbor iz dana. subjektna rečenica

Primjer: Tko ne poznaje zakone vrši nasilje.1. Taj vrši nasilje.2. Taj ne poznaje zakone.

Tko ne poznaje zakone vrši nasilje. subjektna rečenica

Priložna rečenica

Ime po mjestu uvrštenja, uvrštavaju se na ono mjesto gdje bi stajala priložna odredba. Prema vrsti se dijele na mjesne, vremenske… Prema svom predikatu, glavnoj rečenici se odnose kao priložna odredba prema svom predikatu.

1. Mjesne priložne rečenice

Vrati se odakle si pošao .- zavisno složena rečenica, mjesna priložna rečenicavrati se predikat

45

odakle vezniksi pošao predikatUmjesto ovoga možemo napisati:

Vrati se na polazište.- jednostavna rečenicavrati se predikatna polazište priložna odredba mjesta

Glavna rečenica ima istu funkciju kao predikat u jednostavnoj rečenici, a zavisna kao priložna oznaka. Veznici su zaprvo mjesni prilozi: gdje, kamo, kuda, odkuda, odakle, dokle, dokuda.

Uputio se gore gdje ga je na odmorištu čekala žena .- zavisno složena rečenica, mjesna priložna rečenicauputio se predikatgore priložna odredba mjestagdje veznikgaje čekala predikatna odmorištu priložna odredba mjestažena

Tako je Fran nepromienjenim životom živio do svog odlaska u Beč kamo je došao na studij .- zavisno složena rečenica, mjesna priložna rečenicatakoje živio predikatFran subjektnepromijenjenimživotomdosvogodlaskau Beč priložna odredba mjestakamo veznikje došao predkatna studij

Šjor Karlo se spomenu da je neki dan vidio Gilića gdje na leđima nosi vreću kukuruza .- zavisno složena rečenica, načinska rečenica?šjor Karlo subjektje spomenu predikatdaje vidio predikatneki danGilićagdje veznikna leđimanosi predikatvreću kukuruza

2. Vremenske priložne rečenice

Prema svojo glavnoj rečenici odnosi se kao priložna odredba vremena prema svom predikatu. Uvodi se velikim brojem veznika što proistječe iz toga što vremenske rečenice mogu izražavati različite suodnose između glavne i zavisne rečenice. Tri vremenske relacije:

a) istovremenostb) prijevremenostc) poslijevremenost

46

O toj relaciji zavisi i izbor veznika. Tri najvažnija veznika su kad, dok (dokle) i pošto. Kad ima najšire vremensko značenje i može se koristiti i za istovremenost i prijevremenost; dok služi samo za prijevremenost, a pošto samo samo za poslijevremenost. Istovremenost vremenskih rečenica znači da se radnje glavne i zavisne rečenice događaju istodobno.

Kad prolaziš iznenada kraj mene , htio bih te uhvatiti za ruke!- zavisno složena rečenica, vremenska priložnakad veznikprolaziš predikatiznenadakraj mene priložna odredba mjestahtio bih uhvatiti predikatte objekt, bližizaruke objekt, dalji

Poslijevremenost znači da radnja glavne rečenice dolazi poslije radnje zavisne rečenice.

Tek što se vrti kući s pošte , uhvati ga protezavica kao pred groznicu.- zavisno složena rečenica, vremenska priložnatek veznikštose vrati predikatkući s pošte priložna odredba mjestauhvati predikatga objekt, bližiprotezavica subjektkao pred groznicu priložna odredba načina

Prijevremenost znači da radnja glavne rečenice dolazi prije radnje zavisne rečenice.

Prije nego će moliti prođe okom po djeci.- zavisno složena rečenica, vremenska priložnaprje vezniknegoće moliti predikatprođe predikatokom objekt, daljipo djeci priložna odredba mjesta

Veznici: dokle, doćim, netom, kako, što, jedva, čim. Te su riječi tzv. odnosni prilozi vremena i oni ovdje funkcioniraju kao veznici. veznički izrazi: prije nego, prije nego što, tek što, samo što, kad god, dok god. Veznik pošto - isključivo veznik vremenskih rečenica i uvijek kad je u pitanju poslijevremenost.

Pošto razmislim , napišem odgovor.- zavisno složena rečenica, vremenska priložnapošto veznikrazmilsim predikatnapišem predikatodgovor

3. Načinske priložne rečnice

U transformaciji odgovaraju priložnoj odredbi načina. Veznici: kako, kao što, kao da, koliko i što. U glavnoj rečenici može se naći tzv. suodnosna riječ tako, ovako, onako na koju se vezuje načinska rečenica.

Napišite onako kako je na ploči . Napišite ovako isto.- zavisno složena rečenica, načinska priložnanapišite predikat

47

onakokako veznikna ploči

Veznici se koriste prema nijansi značenja.

Rade kako im je naređeno . Rade prema pravilu.- zavisno složena rečenica, načinska priložnarade predikatkako veznikimje naređeno predikat

Veznik kao što, kad se želi usporediti i to s nečim stvarnim.

Pri tome nije zaplakao, kao što su to činila druga djeca . - zavisno složena rečenica, načinska priložnapritomenije zaplakao predikatkao što vezniksu činila predikattodruga djeca

Veznik kao da, kad se želi usporediti i to s nečim nestvarnim.

Govori kao da je glumac . Govori kao glumac.- zavisno složena rečenica, načinska priložnagovori predikatkao da veznikje predikatglumac

Pjeva kao da je slavuj . Pjeva kao slavuj.- zavisno složena rečenica, načinska priložnapjeva predikatkao da veznikje predikatslavuj

Trči kao da je poludio . Trči kao lud.- zavisno složena rečenica, načinska priložnatrči predikatkao da veznikje poludio predikat

Povika što ga ga je grlo nosilo .- zavisno složena rečenica, načinska priložnapovika predikatšto veznikgaje nosilo predikatgrlo

4. Poredbene priložne rečenice

Srodne načinskima. Karakteristika jest da između glavne i zavisne rečenice se pojavljuje neka paralela ili suprotnost. Osim toga u glavnoj rečenici pojavljuje se komparativ ili riječ s poredbenim značenjem. Veznici: kako, kao što, nego, nego li, nego da. Veza veznika: što - to (glavna - zavisna rečenica)

48

Kao što su oni bili sve bučniji , tako smo mi bili sve tiši.- zavisno složena rečenica, poredbeno priložnakao što vezniksu bili predikatonisve bučnijitakosmo bilimisve tiši

Bilo je bolje nego što smo se nadali .- zavisno složena rečenica, poredbeno priložnabilo je predikatboljenego što vezniksmose nadali predikat

Bolje poginuti nego li se predati .- zavisno složena rečenica, poredbeno priložnaboljepoginuti predikatnego li veznikse predati predikat

5. Uzročne priložne rečenice

Uvijek odgovaraju priložnoj odredbi uzroka u jednostavnoj rečenici.

Izlet je odgođen jer pada kiša . Izlet je odgođen zbog kiše.- zavisno složena rečenica, uzročna priložnaizletje odgođen predikatjer veznikpada predikatkiša

Veznici: jer, kako, kad, što, budući da; veznički izrazi: zato što, zato da, zbog toga što, stoga što, s obzirom nato što. Budući da, upotrebljava se samo kad je uzročna rečenica u inverziji.

Budući da nisu upisali semestar na vrijeme , morali su pisati molbu dekanatu.- zavisno složena rečenica, uzročna priložnabudući da vezniknisu upisali predikatsemestarna vrijememorali su pisati prdikatmolbudekanatu

Veznik kad (vremenska rečenica) podrazumijeva nijansu vremenskog značenja.

Lako je tebi kad si zdrav . Lako je tebi jer si zdrav.Zato jer kad možemo zamijeniti sa veznikom jer znamo da je ovo uzročna priložna rečenica. - zavisno složena rečenica, uzročna priložnalako

49

je predikattebikad vezniksi zdrav predikat

Lako je tebi dok si zdrav .- zavisno složena rečenica, vremenska priložna!lakoje predikattebidok vezniksi zdrav predikat

Koliko se puta samo u tramvaju posvadila stoga što ju je netko slučajno gurnuo .- zavisno složena rečenica, uzročna priložnakolikose posvadila predikatputasamou tramvajustoga što veznikju je gurnuo predikatnetkoslučajno

Lagano ju je možemo zamijeniti sa posljedičnom rečenicom.

Kako nije dugo govorio , sada je samo motao i pleo. Stoga što nije dugo govorio , sada je samo motao.Ako možemo zamijeniti, tada je to uzročna rečenica.- zavisno složena rečenica, uzročna priložnakako vezniknije govorio predikatdugosadaje motao predikatpleo predikatsamo

Budući da je noću radio , prepisivao bi dopodne. Stoga što je noću radio , prepisivao bi dopodne.Ako možemo zamijeniti, tada je to uzročna rečenica.- zavisno složena rečenica, uzročna priložnakako vezniknije govorio predikatdugosadaje motao predikatpleo predikatsamo

6. Posljedične priložne rečenice

Uvijek u glavnoj rečenici za koju se vežu, moraju imati suodnosne riječi tako i toliko. Veznici: da, tako da, zastarjela uporaba veznika kako.

Škola je tako dosadna da svi jedva čekamo svjež zrak, slobodu .- zavisno složena rečenica, posljedično priložnaškola subjektje tako dodsadna imenski predikat

50

da vezniksvi subjektjedva priložna odredba načinačekamo predikatsvjež zrak objektna sintagma

Imao sam samo toliko dokaza da u prvi čas nisam znao s kojim da suzbijem stričevu navalu. - zavisno složena rečenica, posljedično priložnaimao sam predikattolikodokaza objekt, bližida vezniku prvi časnisam znao predikats kojim dasuzbijem predikatstričevunavalu

Igrali su tako da su gledatelji bili oduđševljeni . Igrali su na oduševljenje gledatelja. - zavisno složena rečenica, posljedično priložnaigrali su predikattakoda vezniksu bili oduševljeni imenski predikatgledatelji subjekt

7. Namjerne priložne rečenice

Povezana namjera i uzrok jer uvijek se neka namjera ostvaruje zbog postojanja nekog uzroka. Izriče namjeru s kojom se vrši radnja glavne rečenice. U namjernoj zavisnoj rečenici uvijek se nalazi samo prezent i kondicional.

Oni se požuriše da bi on zauzeo mjesto u vlaku .- zavisno složena rečenica, namjerno priložnaonise požuriše predikatda veznikbi zauzeo predikatonmjestou vlaku

Izađe da se prošeta gradom . Izađe radi šetnje.- zavisno složena rečenica, namjerno priložnaizađe predikatda veznikse prošeta predikatgradom

Otišao je u grad da bi kupio cipele .- zavisno složena rečenica, namjerno priložnaotišao je predikatu gradda veznikbi kupio predikatcipele

Veznici: da (prezent, kondicional), e da, kako, neko; spec. veznik, rječica li (uz zanijekani kondicional).

51

Svaki dan učim ne bi li položio ispit .- zavisno složena rečenica, namjerno priložnasvaki danučim predikatne bi li veznikpoložio predikatispit

Vježba.

Jedne kišne večeri kad se Lovro vratio kući snužden i pokisao i kad mu je široki polucilindar umorno pištao na ušima, Kata po običaju sleti da mu izuje kaljače.

1. Prvo se traže (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i rečenica.

Jedne kišne večeri kad se Lovro vratio kući snužden i pokisao i kad mu je široki polucilindar umorno pištao na ušima, Kata po običaju sleti da mu izuje kaljače.

Predikati: se vratio, je pištao, sleti, izuje.

2. Sada se određuje glavna rečenica

Jedne kišne večeri kad se Lovro vratio kući snužden i pokisao i kad mu je široki polucilindar umorno pištao na ušima, Kata po običaju sleti da mu izuje kaljače.

Glavna rečenica: Jedne kišne večeri Kata po običaju sleti.

3. Određuju se zavisne rečenice.

a) Jedne kišne večeri Kata po običaju sleti da mu izuje kaljače . namjernab) Jedne kišne večeri kad se Lovro vratio kući . vremenskac) Kad mu je široki polucilindar umorno pištao na ušima , Kata po običaju sleti. vremenska

U ovoj rečenici znači postoje: 1 glavna, 2 vremenske, 1 namjerna rečenica.

4. Analiza Funkcija u rečenici (sintaksa) Vrsta riječi

jedne brojkišnenoći imenicakadse vratio predikat perfektLovro subjekt imenicakući priložna odredba mjesta imenica, dativsnužden predikatni proširak pridjevpokisao predikatni proširak pridjevkadmu zamjenicaje pištao predikat perfektširoki atribut pridjev, opisnipolucilindar subjekt imenicaumornona ušimaKata subjekt imenicapo običaju priložna odredba načinasleti predikat 3.l.j. aoristadamu objekt, dalji zamjenicaizuje predikatkaljače objekt, bliži (u akuzativu) imenica

52

8. Pogodbene rečenice

Takve zavisne rečenice koje označavaju uvjet pod kojim se vrši radnja glavne rečenice. Kako se ranije uvjet zvao pogodbom, to se i te rečenice zovu pogodbene. Rečenice mogu biti izražene u tri oblika:

a) Stvarne il realne rečeniceZa koje kažemo da se glavna rečenica ostvaruje u slučaju ostvarenja uvjeta izrečenog u zavisnoj rečenici. Veznici: ako, ukoliko, rječica li dodamo li je glagolskom obliku.

Ako pita , odgovori.Budeš li dobar , dat ću ti čokoladu. Ukoliko ti je dosadno , promijeni temu.

U zavisnoj rečenici izrečen je neki uvjet (Budeš li dobar) i onda se ostvaruje radnja glavne rečenice (dat ću ti čokoladu).

b) Moguće (potencijalne) rečeniceOne počinju veznici ako i kad. Za njih kažemo da je moguće ostvarenje sadržaja glavne rečenice, ako je moguće ostvarenje uvjeta u zavisnoj.

Vjerovat ću ti, ako navedeš samo jedan primjer .Ne bih je imao čim otkupiti ako bi se otkupljivala za 200 dukata .

c) Nestvarne (irealne) rečeniceUvode se veznicima: da, kad bi. Za njih kažemo da je uvjet iskazan u zavisnoj neostvaren ili neostvariv. To znači da ono što se tu iskazuje zapravo se ne može dogoditi.

Da ste radili , dovoljno biste zaradili.Da postoje vukodlaci , bilo bi zanimljivije.Da si pasju kućicu sagradio , stanovao bi u njoj pas.Da ga obejse , donio bi kući vješala.

Zavisna rečenica se zove protaza, a glavna apodoza. Pri analizi rečenica moramo utvrditi da li je uvjet realan, moguć ili nemoguć, te tako utvrđujemo da li ta rečenica pripada realnoj, mogućoj ili irealnoj rečenici.

9. Dopusne rečenice

Kod kojih se dopušta ostvarenje sadržaja glavne rečenice unatoč tome što je u suprotnosti sa sadržajem zavisne rečenice. To znači da imamo dvije suprotne radnje (jednu u zavisnoj, a jednu u glavnoj rečenici). One su zamjenjive sa suprotnim rečenicama.

Nema kiše, iako je već listopad. Preoblika: Nema kiše a već je listopad.

Veznici: iako, premda, makar, mada (premda), ako i, no kako, no koliko, unatoč tome, unatoč tome što, usprkos tome, nasuprot tom i pored toga što. U glavnoj rečenici mogu biti: prije, opet ipak, ali opet, pa opet, pa ipak.

Ručak nije bio baš najbolji, premda se kuharica jako potrudila .Iako kao nevinašce sniva na arslanskom ti srcu , ona ipak nije tvoja.Sada tek živim, makar možda mrijem .

10. Atributivne i apozitne rečenice

Odgovaraju atributu i apoziciji u jednostavnoj rečenici u atributnoj rečenici. Zavisna se rečenica uvijek veže ne za cijeli sadržaj glavne rečenice nego za jednu jedinu riječ. Veznici: koji, čiji.

Ta neugodna izjava bila je potisnuta vidikom koji nam se naglo pružio . (koji se odnosi na vidik, ne na cijelu glavnu rečenicu)

53

ta neugodna atributizjava subjektbila je potisnuta predikatvidikom prilog sredstva, dalji objektkoji vezniknamse pružio predikatnaglo

Lišće pada u bunar koji je otvoren . Lišće pada u otvoren bunar. lišće subjektpada predikatu bunar priložna odreba mjestakoji veznikje otvoren predikat

Uska veza, nema zareza. Ove rečenice znaju biti umetnute, umeću se između dijelova glavne rečenice.

Prvi koji bješe stigao bio je Martin Maretić. Prvi je bio Martin MaretićA njezin život je priča što kola od usta do usta . Njen život je priča.Nikome neka Bog ne dosudi takve muke kakve je ona pretrpjela .

Apozitna rečenica počinje istim veznicima, ali se od atributivne razlikuje po tome što se odvaja zarezima. Ona se dodaje već poznatom pojmu ili izriče svojstvo koje se podrazumijeva. Za atributivne rečenice kažemo da određuju imensku riječ, a za apozitne da podrazumijevaju neko svojstvo.

Ljudi koji nisu obrazovani neće to razumjeti. Neobrazovani ljudi to neće razumijeti.Ljudi to neće razumjeti - glavna rečenica

Ljudi, koji su smrtni , mnoge stvari u životu ne stignu obaviti. Ljudi smrtnici mnoge stvari ne stignu…Zahvaljujem prijateljima koji su se odazvali . Odnosi se samo na neke prijateljeZahvaljujem prijateljima, koji su se odazvali . Odnosi se na sve prijatelje, s zarezom.

11. Izrične rečenice

Izrične po sadržaju. Ona se uvrštava u glavnu rečenicu kao dodatak nekoj riječi koju na neki način tumači. Veznici: da, kako, gdje, e (arhaični veznik). Izrične rečenice se uglavnom vezuju uz glagole govorenja, pisanja, osjećaja.

Braća nisu voljela da se druži sa seljacima .Kaže se da svi ljudi šapću jednakim glasom .To je dokaz da nešto nije u redu .Bio je uvjeren da nešto nije u redu .Drago mi je da isto mislite .

Vježba.

Lovrek je čuo topove i bio se sav napeo od znatiželje hoće li opet opaliti kad ga je Trdak Vid uhvatio grčevito kao da se utapa.

1. Prvo se traže (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i rečenica.

Lovrek je čuo topove i bio se sav napeo od znatiželje hoće li opet opaliti kad ga je Trdak Vid uhvatio grčevito kao da se utapa.

Predikati: je čuo, bio se napeo, hoće li opaliti, je uhvatio, se utapa.

2. Sada se određuje glavna rečenica

54

Glavna rečenica: Lovrek je čuo topove.

3. Određuju se zavisne rečenice.

a) I bio se sav napeo od znatiželje. sastavnab) Hoće li opet opaliti. upitnac) Kad ga je Trdak Vid uhvatio grčevito. vremenskad) Kao da se utapa. načinska

U ovoj rečenici znači postoje: 1 glavna, 1 sastavna, 1 upitna, 1 vremenska, 1 načinska rečenica

4. Analiza Funkcija u rečenici (sintaksa) Vrsta riječi

Lovrek subjektje čuo predikat perfekttopove bliži objekt imenica m.r. akuzativ množine, a vrstei veznikbio se napeo predikat pluskvamperfektsav zamjenički pridjevodznatiželje dalji objekt imenica, e vrste; tvorb. model: srastanjehoće li opaliti predikat futur I.opet prilogkadga bliži objekt lična zamjenica, 3.l.j.m.r.je uhvatio predikat perfektTrdak Vid subjektgrčevito priložna oznaka načinakaodase utapa predikat

Vježba.

Mazalić nije oklijevao da odmah ukori tu nesretnu zaboravljivost koja će sad lišiti gospojicu jednoga kavalira te je svečano izjavio kako će se on truditi da svoga prijatelja dostojno nadoknadi.

1. Prvo se traže (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i rečenica.

Mazalić nije oklijevao da odmah ukori tu nesretnu zaboravljivost koja će sad lišiti gospojicu jednoga kavalira te je svečano izjavio kako će se on truditi da svoga prijatelja dostojno nadoknadi.

Predikati: nije oklijevao, ukori, će lišiti, je izjavio, će se truditi, nadoknadi.

2. Sada se određuje glavna rečenica

Glavna rečenica: Mazalić nije oklijevao.

3. Određuju se zavisne rečenice.

a) Da odmah ukori tu nespretnu zaboravljivost. objektnab) Koja će sad lišiti gospojicu jednoga kavalira. atributivnac) Te je svečano izjavio. sastavna, objektnad) Kako će se on truditi. objektna, izričnae) Da svoga prijatelja dostojno nadoknadi. objektna, izrična

U ovoj rečenici znači postoje: 1 glavna, 1 atributivna, 1 sastavna, 2 objektne rečenice

4. Analiza Funkcija u rečenici (sintaksa) Vrsta riječi

55

Mazalić subjekt imenicanije oklijevao predikat perfektdaodmah prilog, vremenskiukori predikat prezent, 3.l.jtu pokazna zamjenicanespretnu pridjevzaboravljivost bliži objekt imenica ženskog roda, i vrstekojaće lišiti predikat futur I.sad priložna oznaka vremenagospojicu bliži objekt imenica e-vrstejednoga dalji objekt glavni broj, genitivkavalira dalji objekt imenica e-vrste, muškog rodatesvečanoizjavio predikatkakoće se truditi predikatondasvoga bliži objekt povratno-posvojna zamjenicaprijatelja bliži objekt imenica a-vrste muškog rodadostojno priložna oznaka načinanadoknadi predikat

56