184
MUSIC-MAJNAR ŠKOLSKA KNJIGA — ZAGREB

Gramatika grčkog jezika

Embed Size (px)

DESCRIPTION

jezik

Citation preview

Page 1: Gramatika grčkog jezika

MUSIC-MAJNAR

ŠKOLSKA KNJIGA — ZAGREB

Page 2: Gramatika grčkog jezika

A U G U S T M U S I Ć — N I K O M A J N A R I C

GRAMATIKA GRČKOGA JEZIKA

D V A N A E S T O I Z D A N J E

PRIREDIO

dr. MILIVOJ SIRONIC

ŠKOLSKA KNJ IGA« · ZAGREB 1989.

Page 3: Gramatika grčkog jezika

S A D R Ž A J

UVOD

G r č k i jez ik i n j e g o v a n a r j e č j a

DIO I. GLASOVI

Glava I. P i s m o i i z g o v o r § 1—2-3. A. Slova § 1 - 9 . B. Drugi glasovni znaci i znaci za čitanje § 10-16. C. Naglasci § 17-22. D. Reče-nični znaci § 23.

Glava II. R a s t a v l j a n j e i k o l i č i n a s logova § 24—30. A. Rastavljanje slogova § 24-27 . B. Količina § 28-30

Glava III . N a g l a š i v a n j e § 31-43.

Glava IV, G l a s o v i § 44-46. A. Dioba samoglasnika § 44—45. B. Dioba suglasnika § 46.

Glava V. N a j z n a t n i j i g l a s o v n i zakon i § 47—75. A. Samoglasnici § 47-51 . B. Suglasnici § 52-60. C. Slogotvorne likvide i nazali § 61-64. D. Promjene samoglasnika na kraju riječi § 65-69. E. Promjene samoglasnika u riječima § 70—73. F. Promjene su-glasnika na kraju riječi § 74—75.

DIO II. OBLICI

A. D e k l i n a c i j a

Opće bilješke § 76-80.

Glava VI. D e k l i n a c i j a i m e n i c a i p r i d j e v a . § 81-188. A. Vokalska deklinacija § 82-112. I. o-deklinacija § 82-89. II. a-deklinacija 90-102. 1. Ženske riječi § 90-99. 2. Muške riječi § 100-102. III . Pridjevi

Page 4: Gramatika grčkog jezika

I V

vokalske deklinacije § 103 — 106. IV. Stegnute riječi vokalske deklinacije § 107—110. V. Atička deklinacija § 111 — 112. B. Konsonantska deklinacija § 113-186. I. Konsonantske osnove § 115—164. 1. Osnove na grlene i usnene suglasnike § 115-122. 2. Osnove na zubne i nosne suglasnike § 123 — 145. 3. Osnove na tekuće suglasnike § 146-152. 4. Osnove na σ § 153-164. II. Vokalske osnove § 165-186. 1. Osnove na ι i ε § 165-166. 2. Osnove na υ i ε § 167-172. 3. Osnove na υ § 173 — 174. 4. Osnove na dvoglasnike § 175-186. III . Dodaci deklinaciji imena § 187-188. 1. Dualni oblici § 187. 2. Nastavci nalik na padežne § 188.

Glava VII. P r i d j e v i § 189-204. A. Pridjevi konsonantske deklinacije § 189-196. B. Komparacija ili poredenje § 197 — 203. C. Prilozi od pridjeva § 204.

Glava VIII. Z a m j e n i c e § 205-222.

Glava IX. B r o j e v i § 223-224.

B. K o n j u g a c i j a

Opće bilješke § 225-230.

Glava X. P r v a g l a v n a k o n j u g a c i j a ili g l ago l i na ω § 231 — 301.

I. Prezentska osnova § 231-253. A. Sprezanje prezent-ske osnove § 231-233. B. Augment § 234-242. C. Verba contracta § 243-244. D. Razlika pre-zentske osnove od glagolske § 245 — 253.

II. Jaka aorisna osnova § 254—257.

III . Futurska osnova § 258-264.

IV. Osnova slaboga aorista § 267-271.

V. Perfektna osnova § 272—291. A. Perfekt aktivni § 276-282. I. Jaki perfekt § 277-279. II. Slabi perfekt § 280—282. B. Pluskvamperfekt aktivni § 283. C. Perfekt medijalni i pasivni § 284-289. D. Pluskvamperfekt medijalni i pasivni § 290. E. Futur egzaktni § 291.

VI. Jaka pasivna osnova § 292—295. VII. Slaba pasivna osnova § 296—299.

Page 5: Gramatika grčkog jezika

ν

Glagolski pridjevi § 300. Glagoli koji, izvodeći vremena, ne produljuju kraj-njega samoglasnika osnove § 301. Pregled glagolskih oblika str. 108 — 115. Glagoli pore-dani po završnom glasu osnove, str. 116—119.

Glava XI. D r u g a g l a v n a k o n j u g a c i j a ili g l ago l i na μι § 302-319. Uvodne bilješke § 302-304. I. Prvi razred glagola na μι § 305-317. A. Glagoli s osnovom na α § 312. Β. Ostali glagoli prvoga ra-zreda glagola na μι § 314-315. 1. ε ϊμ ι § 314. 2. ειμί § 315. 3. κάθ-ημαι 4. κεϊμαι 315. b. Bestematski aoristi § 316. Mješoviti perfekti § 317. II . Drugi razred glagola na μι § 318-319.

Glava XII. G l a g o l i p r v e g l a v n e k o n j u g a c i j e s o s o b i t i m o b l i c i m a § 320-327. b. Peti ili nazalni razred § 321. Šesti ili inhoativni raz-red § 324. Sedmi ili e-razred § 325. Osmi ili mješoviti razred § 327. Defektivni glagoli § 327. b. Nepravilno značenje § 328-329. A. Aktivno, medijalno i pasivno značenje § 328. B. Prelazno i neprelazno značenje § 329.

Kako se naglašuju glagolski oblici § 331 — 333. A. Infinitivi. B. Participi. C. Oblici imperativa § 333.

DIO III . POSTANJE RIJEČI

Glava XIII . § 334-358. A. P r o s t e r i j e č i § 334-353. A. Nastavci kojima postaju imenice § 336-344. B. Nastavci kojima po-staju pridjevi § 345-351. C. Kako postaju glagoli § 325. D. Kako postaju prilozi § 353. B. S l o ž e n e r i j e č i § 354-358.

DIO IV. SINTAKSA

Glava XIV. K o n g r u e n c i j a § 361-369. Glava XV. Č l a n § 370-379. Glava XVI. P a d e ž i § 380-416.

A. Akuzativ § 380-391. B. Genitiv § 392-409. C. Dativ § 410-416.

Page 6: Gramatika grčkog jezika

V I

Glava XVII. P r i j e d l o z i § 417-437. Pregled prijedloga §418.1. Prijedlozi s jednim padežom § 419-427. II. Prijedlozi s dva padeža § 428-431. III . Prijedlozi s tri padeža § 432-437.

Glava XVIII. Z a m j e n i c e § 438-446.

Glava XIX. V r s t e g l a g o l s k e § 447-449. I. Aktiv § 447. Medij § 448. I I I . Pasiv § 449.

Glava XX. V r e m e n a § 450-459. A. Indikativi § 451-458. B. Načini (konj., opt., impt.), infinitivi i participi § 459.

Glava XXI. N a č i n i § 460-489. A. Načini u samostalnim rečenicama § 460.b —465. 1. Indikativ § 460.b-462. 2. Konjunktiv § 463. 3. Optativ § 464. 4. Imperativ § 465. B. Načini u zavisnim rečenicama § 466—489. Bilješke § 466. I. Zavisne izrične rečenice § 467. II. Zavisne uzročne rečenice §468. III. Zavisne upitne rečenice § 469. IV. Namjerne rečenice §470-472. V. Posljedične rečenice § 473. VI. Pogodbene rečenice § 474—479.VII. Dopusne rečenice § 480. VIII. Relativne rečenice § 481-486. IX. Vremenske rečenice § 487-488. Neupravni govor § 489.

Glava XXII. I n f i n i t i v § 490-497. Α. Ο infinitivu uopće § 490. Β. Ο subjektu i predikatu kod infinitiva § 491. C. Kako se upotrebljava infinitiv § 492-496. D. Infinitiv s članom § 497.

Glava XXIII . P a r t i c i p § 498-505. Α. Ο participu uopće § 498. B. Atributni particip § 499. C. Predikatni particip § 500-502. D. Adver-bni particip § 503. E. Apsolutni particip § 504-505. Infinitiv i particip sa άν § 506. G l a g o l s k i p r i d j e v i § 507.

Glava XXIV. N e g a c i j e § 508-511.

Glava XXV. P a r t i k u l e § 512-521. A. Usporedni veznici § 513-517. I. Sastavni veznici § 513. II. Rastavni veznici § 514. III . Suprotni veznici § 515. IV. Zaključni veznici § 516. V. Uzročni veznici § 517.

Page 7: Gramatika grčkog jezika

V I I

Β. Zavisni veznici § 518.

Uzvične partikule § 519.

Partikule u pitanjima i odgovorima § 520-521.

DODATAK

I. Epski heksametar § 522-528.

II. Pentametar § 529-530.

III . Jampski trimetar § 531-534.

IV. Najobičnije mjere, težine i novci § 535 — 537.

Hrvatskosrpsko kazalo str. 257 — 262.

Grčko kazalo str. 263-276.

Page 8: Gramatika grčkog jezika

U V O D

Grčki jezik i njegova narječja

Grci koji su živjeli u Grčkoj, na grčkim otocima i u mnogim kolonijama nazivali su se sami već od 7. st. pr. n. e. H e l e n i m a ("Ελληνες), a po tom i svoju zemlju Helada (Ελλάς), pa se tako zovu i današnji Grci. Ime Grci i Grčka (Graeci, Graecia) nadjenuli su im Rimljani po nekom starom sjevernogrčkom plemenu Γραής, Γραικοί. Taj se naziv održao do danas. Grčki je jezik srodan s jezikom Inda, Armenaca, Arbanasa, Italaca, Kelta, Germana, baltijskih naroda i Slavena. Svi su ti jezici ogranci indoevropskoga jezičnog stabla, kome su naučna istraživanja pridala početkom 20. st. još dva jezika: toharski i hetitski.

Grčki je narod bio od starine podijeljen na plemena, od kojih je svako govorilo svojim narječjem ili dijalektom. U starije vrijeme svako pleme upotrebljavalo je svoje narječje i u pjesmi i u nevezanu govoru. Glavna su narječja grčkoga jezika do r sko , e o l s k o i jonsko .

1. D o r s k i su govorili Dorani uPeloponezu, na Kreti i u koloni-jama na Siciliji i u donjoj Italiji. S tim su dijalektom srodna mnoga sjeverozapadna grčka narječja (u Epiru, Akarnaniji, Etoliji, Lokridi, Fokidi), pa u Ahaji i Elidi. Dijalekt Pindarov i Teokritov u jezgri je dorski; i tragedija ima dorskih oblika ν svojim korskim pjesmama.

2. E o l s k i su govorili Eoljani u Maloj Aziji, Tesaliji, Beotiji i na otoku Lezbu. Taj se dijalekt rado naziva i s j e v e r n o a h e j s k i , za razliku od j u ž n o a h e j s k o g a dijalekta koji se prije dorske seobe go-vorio po čitavom Peloponezu, a kasnije se sačuvao u Arkadiji pa u elejskim pokrajinama Pizatidi i Trifiliji, a najčistije na otoku Kipru. Eolskim su dijalektom pjevali na otoku Lezbu Alkej i Sapfa.

3. J o n s k i je govorilo jonsko pleme u Maloj Aziji, u Atici i na nekim otocima Egejskoga mora. U tom se dijalektu najprije zametnula knjiga i najljepše se razvila. Najznatniji su literarni spomenik, koji ovamo pripada, Homerove pjesme.vAli njihov jezik nije narodan, nego um j e t a n ; on se doduše osniva na elementima s t a r o j o n s k o g a dijalekta, ali u njemu ima i eolskih i a t ičkih oblika (eolizmi, aticizmi), pa umjetnih tvorbi, izazvanih potrebama stiha.

Jonski su pisali povjesničar Herodot, liječnik Hipokrat i dr. To se narječje rado naziva n o v o j o n s k o , za razliku od s t a r o j o n s k o g a (epskoga).

1 Gramatika grčkoga jezika

Page 9: Gramatika grčkog jezika

U V O D

Grčki jezik i njegova narječja

Grci koji su živjeli u Grčkoj, na grčkim otocima i u mnogim kolonijama nazivali su se sami već od 7. st. pr. n. e. H e l e n i m a ("Ελληνες), a po tom i svoju zemlju Helada (Ελλάς), pa se tako zovu i današnji Grci. Ime Grci i Grčka (Graeci, Graecia) nadjenuli su im Rimljani po nekom starom sjevernogrčkom plemenu Γραής, Γραικοί. Taj se naziv održao do danas. Grčki je jezik srodan s jezikom Inda, Armenaca, Arbanasa, Italaca, Kelta, Germana, baltijskih naroda i Slavena. Svi su ti jezici ogranci indoevropskoga jezičnog stabla, kome su naučna istraživanja pridala početkom 20. st. još dva jezika: toharski i hetitski.

Grčki je narod bio od starine podijeljen na plemena, od kojih je svako govorilo svojim narječjem ili dijalektom. U starije vrijeme svako pleme upotrebljavalo je svoje narječje i u pjesmi i u nevezanu govoru. Glavna su narječja grčkoga jezika do r sko , eo l sko i jonsko .

1. D o r s k i su govorili Dorani uPeloponezu, na Kreti i u koloni-jama na Siciliji i u donjoj Italiji. S tim su dijalektom srodna mnoga sjeverozapadna grčka narječja (u Epiru, Akarnaniji, Etoliji, Lokridi, Fokidi), pa u Ahaji i Elidi. Dijalekt Pindarov i Teokritov u jezgri je dorski; i tragedija ima dorskih oblika ν svojim korskim pjesmama.

2. E o l s k i su govorili Eoljani u Maloj Aziji, Tesaliji, Beotiji i na otoku Lezbu. Taj se dijalekt rado naziva i s j e v e r n o a h e j s k i , za razliku od j u ž n o a h e j s k o g a dijalekta koji se prije dorske seobe go-vorio po čitavom Peloponezu, a kasnije se sačuvao u Arkadiji pa u elejskim pokrajinama Pizatidi i Trifiliji, a najčistije na otoku Kipru. Eolskim su dijalektom pjevali na otoku Lezbu Alkej i Sapfa.

3. J o n s k i je govorilo jonsko pleme u Maloj Aziji, u Atici i na nekim otocima Egejskoga mora. U tom se dijalektu najprije zametnula knjiga i najljepše se razvila. Najznatniji su literarni spomenik, koji ovamo pripada, Homerove pjesme. * Ali njihov jezik nije narodan, nego u m j e t a n ; on se doduše osniva na elementima s t a r o j o n s k o g a dijalekta, ali u njemu ima i eolskih i a t ičkih oblika (eolizmi, aticizmi), pa umjetnih tvorbi, izazvanih potrebama stiha.

Jonski su pisali povjesničar Herodot, liječnik Hipokrat i dr. To se narječje rado naziva n o v o j o n s k o , za razliku od s t a r o j o n s k o g a (epskoga).

J Gramatika grčkoga jezika

Page 10: Gramatika grčkog jezika

2 Uvod

Ogranak je jonskoga dijalekta a t i čk i , kojim se govorilo u Atici i u njezinu glavnom gradu Ateni. U tom su dijalektu napisana mnoga pjesnička i prozna djela, što su postala u Ateni dok je evala. Naj-znatniji su pisci toga dijalekta tragici Esh i l , So fo kl ο i E u r i p i d ; komik A r i s t o f a n ; povjesničari T u k i d i d i K s e n o f o n t ; filozof P l a t o n i ugledni govornici D e m o s t e n i E s h i n . Važnost grada Atene za čitavu Grčku pa vrlina atičke književnosti bile su uzrok da je atički dijalekt postao prvi i najglavniji od svih. I od toga doba, kad se kaže g rčk i , zna se da je to a t ičk i .

I onda kad je Atenu minula slava da je najznatniji grčki grad, ostao je atički jezik jezikom svih uglađenih i obrazovanih Grka. Kad je Makedonija zavladala prednjom Azijom i grčka prosvjeta stala sve dalje prodirati, razvio se iz njega opć i g rčk i d i j a l e k t (ή κοινή διάλεκτος), tj. međunarodni jezik Istoka i Zapada.

U sredini među atičkim i općim grčkim dijalektom stoji veliki filozof A r i s t o t e l . Od potonjih su pisaca najznatniji: povjesničari P o l i b i j e , P l u t a r h , A r i j a n , D i o n K a s i j e , geograf S t r a b o n , učitelji govorništva D i o n i z i j e H a l i k a r n a š a n i n i L u k i j a n .

Page 11: Gramatika grčkog jezika

DIO PRVI

GLASOVI

Glava I

PISMO I IZGOVOR

A. Slova

Grčki alfabet ima ova 24 slova:

Velika: Mala: Naziv: Izgovor:

A α alpha a (kratko i dugo) Β β beta b Γ Ύ gamma g Δ δ delta d Ε ε epsflon e ("Έ ψΐλόν) Ζ ζ zeta z (§ 5) Η η eta e (dugo) Θ θ theta th (§ 7) I ι· i5ta i (kratko i dugo) Κ κ kappa k Λ λ lambda 1 Μ μ my m Ν ν ny n Ξ ξ ksi ks 0 0 omlkron 5 ("Ο μικρόν) Π π Pi Ρ Ρ Ρ rho r Σ β ς sigma s Τ τ tau t τ υ jf.„ ypsflon u (TT ψϊλόν, kratko φ 9

4 ρ hi f (§ 6) χ Χ chi h

• Ψ psi ps Ω ω omega 5 (~Ω μέγα)

Page 12: Gramatika grčkog jezika

4 Izgovor slova. § 2 — 9.

§2. Za s su dva mala slova: σ u početku i u sredini riječi, a ς na kraju, dakle σύν, σείω, ήσαν, ali πόνος, κέρας. Ako se u sastavljenoj riječi prva svršava s glasom s, može se pisati ς kao da nije u sredini: προσ-έρχομαι, δύς-βατος.

§ 3. Od naziva prvih dvaju slova postala je riječ a l f a b e t (άλφάβητος).

B i l j e š k a . U grčkom se pismu u prastaro doba upotrebljavao znak f , nazvan od svoga oblika d i g a m m a (δίγαμμα, dvostruko gamma), a od izgovora faO (vau), jer se izgovaralo kao latinsko i naše v: FoTvo? vino, lat. vinum.

§ 4. Za izgovor slova vrijedi ovo:

Sva se grčka slova izgovaraju svuda jednako; tako je iota (i) uvijek s a m o g l a s n i k , nikada suglasnik (kao naše j ) : Ιωνία izgo-varaj lonia, n & Jonia; τι se u v i j e k izgovara kao ti, n i k a d a (poput lat. ti pred samoglasnikom) kao ci: αίτιος izgovaraj aitios, a ne aicios.

Jedino slovo γ izgovaraj pred γ, κ, χ i ξ kao naše ili latinsko n: τέγγω izgovaraj tengo, συγκαλώ izgovaraj siinkalo, λόγχη izgovaraj lonhe, φόρμιγξ izgovaraj forminks.

Ni slovo σ ne izgovara se uvijek kao naše s, nego i kao naše z, ali s a m o p r e d β, γ, δ i μ, inače uvijek glasi kao naše s; po tom treba npr. άσβεστος, άσμενος izgovarati kao azbestos, azmenos, ali npr. έλυσα kao eliisa (ne kao eluza).

§5. Ζ ζ izgovaraj kao u nas 0: δζος izgovaraj ozos (ali u najstarije doba izgovaralo se ovo slovo zd).

§6. Φ 9 izgovaramo k a o / ; no u Grka se čulo ρ i h, zato Rimljani grčko φ ne zamjenjuju svojim/, nego pišu ph: φιλοσοφία philosophia, Φιλοκτήτης Philoctetes.

§7. Θ θ treba razlikovati od Τ τ pa izgovarati tako da se za čistim t čuje još i oštar hak: th, &εός = theos.

§ 8. Dvoglasnike αι, ει, οι, αυ, ευ, ηυ i υι treba izgovarati tako da se čuju oba glasa, ali da je slog ipak jedan; υ kao drugi dio dvoglasnika glasi kao u; ου je dugačko a.

Potpisano iota (iota subscriptum) u nepravim dvoglasnicima α, η, ω ne čuje se u izgovoru; kod velikih slova ne piše se ispod njih, nego pokraj njih (iota adscriptum): Αι, Hi, Ωι; ωδή = ode, Ώιδεΐον = Odeion..

§ 9. Treba li dva samoglasnika, koji redovno čine dvoglasnik, rastavljeno izgo-varati, stavlja se na drugi znak d i j e r e z e (διαίρεσι:, rastava); — άϊς izgovaraj pa-is, δϋπνος izgovaraj a-upnos.

Page 13: Gramatika grčkog jezika

Glasovni znaci i znaci za čitanje. § 10—16. 5

B. Drugi glasovni znaci i znaci za čitanje

Osim navedenih slova ima u grčkom pismu još znak koji se § 10. stavlja nad početni samoglasnik ako se piše malim slovom, a pred njega ako je slovo veliko; izgovara se kao h\ εξ izgovaraj heks, Έρμης izgovaraj Hermes. Taj se znak zove spiritus asper, oštri hak.

Zbog jasnijeg razlikovanja bilježe se na početku riječi i oni samo- §11. glasnici koji nemaju takvoga haka znakom ', koji se zove spiritus lenis, tihi hak. Taj znak, koji se stavlja kao i spiritus asper, ne izgovara se nikako: άγω izgovaraj ago, 'Αθήναι izgovaraj Athenai.

Kod dvoglasnika spiritus stoji nad drugim samoglasnikom: ούτος § 12. izgovaraj hutos, Αίγυπτος izgovaraj Aigyptos. Ali kad se nepravi dvo-glasnici α, η, ω pišu velikim slovima, spiritus stoji pred prvim samoglasnikom: "Αιδης izgovaraj Hades, Ώιδεϊον izgovaraj Odeion.

Svako početno ρ dobiva spiritus asper: ραψωδός, ρεύμα. U latin- § 13. skom pismu iza r dodaje se još h: rhapsodus, rheuma. Kad se u sredini riječi sastanu dva p, često se prvo bilježi tihim, a drugo oštrim hakom: Πύρρος, Καλλιρρόη. U latinskom pismu h se dodaje samo drugomu r: Pyrrhus, Callirrhoe. U izgovoru nema tome haku ni traga.

B i l j e š k a . Mnogi pišu dvostruko ρ bez ikakva znaka: Πύρρος, Καλλιρρόη.

Kao u latinskom pismu, tako se i u grčkom znakom - bilježi § 14. dužina, znakom « kratkoća, a znakom * neizvjesnost sloga, tj. da je slog sad dug, sad kratak. Budući da se kod samoglasnika ε, η, ο, ω dužina i kratkoća poznaju već po obliku (§ 1), trebaju nam ti zna-kovi samo kod α, ι, υ.

Medu dvije riječi znak ' pokazuje da je ondje, gdje on stoji, § 15. otpao krajnji ili. početni samoglasnik ili dvoglasnik; taj se znak zove a p o s t r o f (ή άπόστροφος): tcap' έκείνω umjesto παρά έκείνω, έπ' άρισ-τερα umjesto επί άριστερα, μή 'γώ umjesto μη έγώ.

Isti se znak zove kor ο ni da (κορωνίς, gen. κορωνίδος, kvačica) § 16 kad stoji u sredini takve riječi u kojoj su dvije riječi stegnute u jednu: τοΰνομα umjesto τό ονομα, κάγαθός umjesto και άγαθός. Takvo stezanje dviju riječi u jednu zove se k r aza (κρασις, miješanje). Kod dvo-glasnika stoji koronida, kao i spiritus lenis, nad drugim samoglasni-kom: ταύτό — τό αύτό.

Page 14: Gramatika grčkog jezika

° Naglasci. § 17 — 22.

C. Naglasci

§ 17. Grci bilježe i naglasak ili a k c e n t (προσωδία) riječi. Znak ' na samoglasniku znači oštar naglasak, accentus acutus (οξεία προσωδία; ' na kratkim slogovima kao hs. a na dugima kao hs. '): λόγος, τούτων, παρά., ετερος (kao logos, tiiton, para, heteros; isp. braća, razboj, prijatelj).

Riječ koja ima oštar naglasak na posljednjem slogu zove se o k s i t o n a (όξύτονον): παρά, εΐπέ, βασιλεύς.

Riječ koja ima oštar naglasak na pretposljednjem slogu zove se p a r o k s i t o n a (παροξύτονον): λέγω, φαίνω.

Riječ koja ima oštar naglasak na trećem slogu od kraja zove se p r o p a r o k s i t o n a (προπαροξύτονον): λέγεται, εϊπετε.

§ 18. B i l j e š k a . Proparoksitonu kojoj je pretposljednji slog dug izgovaraj tako da se čuje i naglasak trećega sloga od kraja i dužina pretposljednjega sloga: βέβηκα, άπόβαινε; isp. idemo.

§ 19. Znak 1 na samoglasniku znači težak naglasak, accentus gravis (βαρεία προσωδία). Tako se bilježi oslabljeni oštar naglasak svake oksi-tone u sredini govora: από, ali άπό τούτου; βασιλεύς, ali βασιλεύς έγένετο. Oksitone zadržavaju akut samo pred interpunkcijom ili kad stoje same za se.

§ 20. Znak ~ na samoglasniku zove se zavinut naglasak accentus cir-cumflexus (περισπωμένη προσωδία) jer mu je oblik takav. On pokazuje da se glas oteže, tj. najprije diže pa onda spušta (hs. « ): σϋκον (isp. zdravlje), ανδρών, τοις, εύρε.

Riječ sa zavinutim naglaskom na posljednjem slogu zove se p e r i s p o m e n a (περισπώμενον): άγαθοϊς, σκιάς.

Riječ sa zavinutim naglaskom na pretposljednjem slogu zove se p r o p e r i s p o m e n a (προπερισπώμενον): φεϋγε, βήτε.

§ 21. Riječ koja nema naglaska na posljednjem slogu zove se ba r i -t o n a (βαρύτονον): λέγω, ετερος, βήτε.

§ 22. Na dvoglasnike stavlja se naglasak upravo onako kao i spiritus po § 12: φεύγει, τοϋτο.

Kad se zavinuti naglasak i spiritus sastanu na istom samoglas-niku, dolazi naglasak na spiritus: ούτος, ήθ-ος; sastanu li se oštar na-glasak i spiritus, piše se spiritus naglasku s lijeve strane: άγε, έρχομαι; ako su početna slova velika, stoje oba na lijevoj strani: ΤΩτος, "Ιων.

B i l j e š k a . Kad se znak dijereze (§ 9) i oštar naglasak sastanu na jednom slogu, dolazi naglasak medu obje tačke: άΐδιος.

Page 15: Gramatika grčkog jezika

Rečen, znaci. Rastav. slogova. Količina. § 23 — 30. 7

D. Rečenični znaci

Rečenice i periode razdjeljuju Grci zarezom i tačkom kao i § 23. Rimljani i sadašnji narodi. Znak pitanja piše se ovako: ; npr. τί εϊπας; što reče? Tačka nad retkom vrijedi onoliko koliko u nas dvije tačke ili tačka i zarez: έρωτώ ύμας· τί έποιήσατε; pitam vas: što uči-niste? - εσπέρα ήν· τότε ήλθεν άγγελος večer bijaše; tada dođe glasnik.

Glava II

RASTAVLJANJE I KOLIČINA SLOGOVA

A. Rastavljanje slogova

Samoglasnik pred samoglasnikom čini za se slog ako nisu oba § 24. stopljena u dvoglasnik: ΐ-α-τρός je trosložna riječ.

> Suglasnik među dva samoglasnika pripada drugom slogu: ε-χει, § 25. οδ-τος, ί-κα-νός.

Dva ili više suglasnika, ako se s njima može počinjati grčka riječ, § 26. pripadaju drugom samoglasniku: ά-πλοΰς, ε-σχον, κά-μνω, ά-πτομαι; ali άρ-μα, άδελ-φός, εν-δον, άμ-φω, ΐπ-πος, Βάκ-χος, Σαπ-φώ.

Ako je riječ sastavljena, rastavlja se na svoje sastavine: συν-έχω, § 27. έξ-άγω. -

Β. Količina

Za količinu (dužinu i kratkoću) slogova vrijede u grčkom jeziku § 28. ista pravila kao i u latinskom. Jedina je bitna razlika što samoglasnik pred samoglasnikom ne mora biti k r a t a k : θωή, λαός.

t po n a r a v i dug ako je u njemu dug samoglasnik ili dvo- § 29. 0iđsmk: ήρως, ύμεΐς αδω.

Kratak slog postaje p o l o ž a j e m (positione) dug ako su za njim § 30. dva ili više suglasnika ili sastavljen suglasnik: έχθος, άξων, δζος (ζ — zd, isp. § 5).

Page 16: Gramatika grčkog jezika

8 Naglašivanje. Atone. § 31 — 38.

Glava III

NAGLAŠIVANJE

Za n a g l a š i v a n j e riječi vrijede ova pravila: §31. 1. Svakariječ t r e b a daima j e d a n n a g l a s a k (accentus), a v i še

od j e d n o g a ne m o ž e i m a t i : πολυπραγμοσύνη, άπαρασκεύαστος. Isp. §§ 17-22.

B i l j e š k a . Izuzetke od toga pravila vidi u § 38. i d.

§32. 2. O š t a r naglasak (acutus) može biti i na dugim i na kratkim slogovima, a z a v i n u t ( c i r c u m f l e x u s ) samo na onakvima koji su po n a r a v i dugi: λέγω, λήγω, καλός, άληθής, άνθρωπος, σώμα, εύ.

§33. 3. O š t a r naglasak može stajati samo na jednom od t r i po-s l e d n j a sloga, a na trećem od kraja samo onda kad je p o s l j e d n j i k r a t a k : άποικος, ali već ne može biti άποικου (gen.); έ'γραφον, ali ne εγραφη.

§ 34. 4. Z a v i n u t naglasak može uopće stajati samo na jednom od dva p o s l j e d n j a s loga, a na pretposljednjem samo onda kad je p o s l j e d n j i po n a r a v i k r a t a k : σϋκον, ali ne σϋκου (gen.); σώμα, ali ne σώματος (gen.).

§ 35. 5. P r e t p o s l j e d n j i slog, ako je po n a r a v i dug , a po-s l j e d n j i po n a r a v i k ra t ak , ne može i m a t i d r u g i nego za-v i n u t n a g l a s a k : φεύγε, a ne φεύγε, ήρχρν, a ne ήρχον.

§ 36. 6. Složene riječi imaju redovno naglasak na pretposljednjem dijelu riječi koliko je to po § 33. moguće: άπ-ιθι, ά-φιλος, φιλό-γυνος, άπό-δος, παρ-έν-θες.

§ 37. 7. Svakoj oksitoni, ako odmah za njom ne dolazi interpunkcija, slabi oštar naglasak, te umjesto oštroga dolazi t e ž a k (gravis) . Jedini je izuzetak τίς (tko?) § 217.

B i l j e š k a . Neki dvosložni prijedlozi premještaju naglasak s krajnjega sloga na prvi kad stoje za o n o m r i j e č j u kojoj pripadaju (u prozi samo περί: τούτων πέρι, ali περί τούτων). Τ ο premještanje naglaska zove se a n a s t r o f a .

§ 38. Bezglasne (a tone ili p r o k l i t i k e ) zovu se jednosložne riječi koje su tako nesamostalne da se naglaskom naslanjaju na onu riječ koja je za n j i m a . Evo ih:

1. Od člana oblici ό, ή, οί, αί. 2. Prijedlozi έν (u, s dat.), εις (u, s ak.), έκ ili έξ (iz).

3. Veznici εϊ (ako) i ώς (kao, da); ώς i kad je prijedlog (k).

4. Niječna riječ ού ili ούκ (ούχ). Kao posljednja riječ u rečenici negacija ού je naglašena.

Page 17: Gramatika grčkog jezika

Enklitike. § 3 9 - 4 3 . 9

Enklitike su jednosložne i dvosložne riječi koje ponajviše ne- § 39. maju svoga naglaska, nego se zajedno izgovaraju s onom naglašenom riječju koja stoji pred njima. Medu enklitike idu ove riječi:

1. Neodredena zamjenica τις, τι (netko, nešto) u svim oblicima (§ 217).

2. Ovi oblici ličnih zamjenica: μοΰ, μοί, μέ ('mei, mi hi, me), σοϋ, σοί, σέ (tui, tibi, te), ου, ol, έ (sui, sibi, se).

3. Indikativ prezenta glagola ειμί (jesam) i φημί (velim) u svim dvosložnim oblicima (§ 312, 315).

4. Neodredeni prilozi: πού (negdje), ποί (nekamo), πώς, πή (ne-kako), ποθέν (odnekud), ποτέ (nekad).

5. Čestice γέ (quidem), τέ (-que), τοί (doista), νυν (dakle), πέρ (veoma), πώ (još) pa -δε, kad znači smjer i kad je pokazni dodatak: οΐκόνδε (kući), οδε (ovaj); isp. § 188, 3. i § 212.

Te se riječi naslanjaju na predašnju ovako: § 40.

a) Pređašnjoj ο ks i t e ni oštar naglasak ne slabi u težak (§ 19), a enklitika nema naglaska: άγαθόν τι, αύτός φησιν.

b) Za p e r i s p o m e n o m enklitika gubi naglasak: όρώ τινας, ευ έστιν, τιμώ σε.

c) Za p a r o k s i t o n o m jednosložne enklitike gube naglasak, a dvosložne ga zadržavaju: φίλος μου, λόγος τις, ali λόγοι τινές, λόγων τινών (gen. plur.).

d) P r o p a r o k s i t o n e i p r o p e r i s p o m e n e zadržavaju svoj na-glasak, a osim toga primaju od enklitike oštar naglasak na krajnji slog: άνθρωπος τις, βέβαιοι εισιν, σώμά γε, παΐδές τίνες, πόλεως τίνος.

e) B e z g l a s n e riječi (at ο ne § 38) dobivaju od enklitike oštar naglasak: ου φησιν, ως τε.

B i l j e š k a . Više jednosložnih riječi sraslo se s enklitikama u jednu riječ, kao § 41. ώστε (tako da), είτε (sive), οΰτε-οΰτε (μήτε-μήτε) {neque-neque)> δστις (tko), οΰτις (nitko), ώσπερ (kao), ήτοι (doista), καίτοι (ipak); amo ide i -8ε spomenuto u § 39, 5: οίκαδε (kući), δδε (ovaj). T e se riječi prividno izuzimaju od pravila u § 35.

f) Ako ima više enklitika jedna za drugom, svaka stavlja svoj § 42. naglasak na predašnju: εϊ τίς μοί φησί ποτε (ako mi tko kad reče).

Katkad enklitike zadržavaju naglasak ( o r t o t o n i r a j u se), i to: §43

1. Ako je enklitika prva riječ u rečenici te se ne može naslanjati na drugu: τινές λέγουσι (neki vele); ali toga ima malo.

Page 18: Gramatika grčkog jezika

10 Enklitike. Dioba samoglasnika. Dioba suglasnika. § 44 — 46.

2. Ako je na enklitici sila govora: σέ λέγω (mislim tebe i nikoga drugoga), σύν σοί (s tobom § 206. b), εί εστίν (ako doista jest, isp. §315. Bilj. 2).

3. Iza elizije: καλόν δ' εστίν (ali je lijepo) umj. καλόν δέ έστιν. 4. Dvosložne enklitike u prilici spomenutoj u § 40. c.

Glava IV

GLASOVI

A. Dioba samoglasnika § 44. Samoglasnici se po kvantiteti dijele na k r a t k e i duge , a po

k v a l i t e t i na t v r d e i meke. Kratki su ε, ο, dugi η, ω, a kratki ili dugi χ, ι, υ. Tvrdi su α, ε, η, ο, ω, meki ι, υ.

§ 45. Kad se t v r d i spoje s mekima, postaju dvoglasnici (δίφθογγοι): a) Spajanjem k r a t k i h tvrdih samoglasnika sa ι postaju dvo-

glasnici: «ι, ει, οι. Ovamo pripada i dvoglasnik υι, u kojem su spojena oba meka samoglasnika. On se nalazi samo pred samoglasnicima: μυϊα (čitaj: muja), muha.

b) Spajanjem k r a t k i h tvrdih samoglasnika sa υ postaju dvo-glasnici: αυ (au), ευ (eu), ου (u).

c) Spajanjem d u g i h tvrdih samoglasnika sa ι postaju dvoglasnici: α, η, ω (Αι, Hi, Ωι), kojima se t subscriptum (adscriptum) ne čuje u izgovoru (§ 8).

d) Spajanjem d u g i h tvrdih samoglasnika sa υ postaju dvogla-snici: ηυ (eu), ωυ (5u).

B. Dioba suglasnika

§ 46. Pregled grčkih suglasnika neka objasni ova tablica:

Naziv glasova

Z a t v o r n i (explosivae ili mutae) T r a j n i (continuae) Naziv

glasova tvrdi 0tenues)

meki {mediae)

haknuti (,aspiratae)

tekući {liquidae)

nosni (nasales)

predušni (spirantes)

grleni (guttural.es) κ Υ Χ -

nosno Υ

spiritus asper (§ 10)

usneni (labiales) π β 9 - μ -

zubni (dentales) τ 8 θ λ, ρ ν a

Page 19: Gramatika grčkog jezika

12 Promjene samoglasnika. § 47 — 49.

NAPOMENE

1. U svakom je haknutom suglasniku t v r d suglasnik s oštrim hakom (spiritus asper)\ dakle je χ = κ" ili kh, θ· = τ' ili th, φ = π' ili ph.

2. Često se l ik v i d e zovu prave likvide i nazali μ, ν, tj. glasovi λ, μ, ν ρ.

3. Kao suglasnici upotrebljavali su se nekada u grčkom jeziku i glasovi i, u. U toj upotrebi bilježe se ponajviše znakovima j (t), w (u).

Glava V

NAJZNATNIJI GLASOVNI ZAKONI

A. Samoglasnici

1. S t e z a n j e s a m o g l a s n i k a . Za stezanje samoglasnika vrijede §47. ova pravila:

a) Ako su samoglasnici, koji se stežu, k a k v o ć o m jednaki, stežu se u duljinu iste kakvoće: ίστάάσι > ίστασι*, φιλέητε > φιλητε, ζηλόω > ζηλώ.

Od toga se pravila izuzimaju samoglasnici εε i oo: prva dva stežu se u ει, a druga dva u ου; npr. ποίεε > ποίει, πλόος > πλους.

b) Ako samoglasnici, koji se stežu, n i s u k a k v o ć o m j e d n a k i , nastaje stezanjem d v o g l a s (diftong) ili j e d a n g l a s (monoftong). Diftong nastaje ako je prvi samoglasnik koji od glasova a, e, o, a drugi ι ili υ: παις > παις, γένεσ-ι > γένεϊ > γένει; monoftong pak nastaje ako se sastanu o-, a- ili e- glasovi. T u treba pamtiti ovo:

a) da je u atičkom o-glas jači od α-glasa i e-glasa: τιμάομεν > τιμώμεν, αίδόα > αιδώ. Kod glasova εο i οε nastaje najprije asimilacija e-glasa s o-glasom: oo, a od toga postaje po prvom pravilu ου: φιλέομεν > φιλόομεν > φιλοϋμεν.

β) da je pri stezanju α-glasa s e-glasom jači onaj koji je naprijed: τιμάετε > τιμάτε, γένεα > γένη.

* Znak > znači: „prelazi u".

" - -

Page 20: Gramatika grčkog jezika

12 Promjene samoglasnika. § 48 — 49.

§ 48. Za naglašivanje vrijedi pri stezanju ovo pravilo: Ako je u nesteg-nutom obliku bio p r v i slog naglašen, stegnuti oblik ima z a v i n u t naglasak: τιμάοντες > τιμώντες; ako je d r u g i slog bio naglašen, stegnuti oblik ima o š t a r naglasak: τιμαόντων > τιμώντων.

§ 49. 2. P r i j e v o j . Prijevoj je pravilno izmjenjivanje samoglasnika u k o r i j e n i m a , o s n o v a m a i n a s t a v c i m a (sufiksima). On je dvojak: k v a l i t a t i v a n i k v a n t i t a t i v a n ; npr. ταϋρε — ταϋρος je kvalitativni prijevoj, a πάτερ - πατήρ je kvantitativni prijevoj. Pored toga događa se kod prijevoja i to da samoglasnik posve iščezne: Ι-σχ-ο-ν, gene-rr-ix. Te izmjene samoglasnika u istom slogu zovu se p r i j e v o j n i s t u p a n j . Prijevoj ima ovih š e s t stupnjeva:

1. Punina (Ρ): πατέρ-ες

2. Punina ,,o" (P°): προ-πάτορ-ες (praoci)

3. Duljina (D): πατήρ

4. Duljina ,,o" (D°) : προ-πάτωρ

5. Praznina (Pr): πατρ-ός

6. Slabina (S): <ρά-μέν (prema φά-μί = φη-μί).

Isp. još:

po D° Pr

γεν-έσ-9-αι λείπ-ω φέρ-ω

πέτ-ομαι

γε-γον-α λέ-λοιπ-α φόρ-ος (danak) ποτ-έομαι

φωρ (tat) ^ πωτ-άομαι

γί-γν-εσθαι λιπ-εΐν δί-φρ-ος (bojna kola) έ-πτ-όμην

Prema samoglasniku e u punini zove se navedeni prijevojni red kratki e-red. Taj je prijevojni red najviše zastupan i najbolje razvijen, ali ima u punini i drugih samoglasnika, pa se javljaju i ovi prije-vojni redovi: ά-red, <5-red; e-red, ό-red, ά-red; na primjer:

Ρ P° D° S

άγ-ω δγ-μος άγ-ωγ-ή — (brazda) (vođenje)

τί-θη-μι θ-ω-μός — θα-τός (hrpa) (θε-τός)

φά-μί φω-νή — φά-μέν (jon. atič. φη-μί)

Page 21: Gramatika grčkog jezika

Promjene samoglasnika. Promjene suglasnika. § 50 — 55. 13

B i l j e š k a : Prijevojni stupnjevi Pr, P, P° rado se zovu i n i z i n a , s r e d i n a , v i s i n a .

3. N a k n a d n o p r o d u l j i v a n j e . Naknadno se produljivanje § 50. zove ono produljivanje koje dolazi kao naknada za ispale suglasnike. Pri tom α, l, ΰ prelaze u α, ΐ, ϋ, a ε i ο u ει i ου; npr. παντ-ς > πας, έκρΐν-σα > έκρινα, έσ-μι > ειμί, διδοντ-ς > διMobf

B i l j e š k a 1. Razvitak je tekao upravo ovako: - χ ν τ - ς prelazi u πανς, a suglas-nik ν sa samoglasnikom α u dug nazalni samoglasnik. Nazalnost se gubi, i ostaje πας. Vidi § 270.

B i l j e š k a 2. Pri naknadnom produljivanju gube se pred σ, pored glasov-noga skupa ντ, i glasovni skupovi v8 i νθ.

4. M e t a t e z a k v a n t i t e t e . Zamjena količine kod samoglasnika § 51. (metateza kvantitete) nastaje u atičkom kad iza glasa η slijede samo-glasnici ο i a, tj. ηο > εω, a ηα > εά: npr. βασιλη5-ος > βασιλη-ος (hom.) > βασιλέως; βασιλη.Ρ-α > βασιλήα (hom.) > βασιλέα.

B i l j e š k a . Premještanja (metateze) bilo je i kod suglasnika; npr. τίκτω od τί-τκ-ω (τκ je Pr od osnove τεκ-), ali neke su metateze samo p r i v i d n e jer se osnivaju na glasovnim zakonima: θάρσος (smionost) prema θρασύς (smion); βέ-βλη-κα prema ε-βαλ-ον. Isp. § 50. i 62.

B. Suglasnici

1. I z j e d n a č i v a n j e ( a s imi l ac i j a ) z a t v o r n i h g lasova . Za- § 52. tvorni se glasovi izjednačuju po ovom pravilu: Zubni suglasnik do-pušta pred sobom samo grleni i usneni iste vrste: οκτώ — ογδοος, λέγω — λεκτός — λεχθήναι, τύπτω — τυφθήναι, τρίβω — τέτριπται, γράφω — γραπτός.

2. R a z j e d n a č i v a n j e ( d i s i m i l a c i j a ) z u b n i h s u g l a s n i k a . § 53. Među dva zubna suglasnika razvio se u grčkom jeziku glas s, a prvi zubni je razjednačivanjem ispao: άνυτ-τος > άνυστός, οίδ-θα > οϊσθα, πειθ-θηναι > πεισθηναι.

3. P r o m j e n e z a t v o r n i h g l a s o v a p r e d μ. Pred μ prelazi § 54. g r l e n i u γ, u s n e n i u μ, a z u b n i u σ: πεπλεκ-μαι > πέπλεγμαι, όπ-ματα > όμματα, ΐδ-μεν > ΐσμεν.

4. P r o m j e n e z a t v o r n i h g l a s o v a p r e d σ. Svi g r l e n i pre- § 55. laze sa σ u ξ, svi u s n e n i u ψ, a svi zubni u σσ, a zatim u σ: άγω — άκσω — άξω, τρίβω — τφίπσω — τρίψω, ποδ-σι — ποσσί (hom.) — π ο σ ί .

Page 22: Gramatika grčkog jezika

12 Promjene samoglasnika. § 14 — 49.

§56. 5. Z a k o n ο d i s i m i l a c i j i h a k n u t i h s u g l a s n i k a . Od dvije aspiracije koje slijede jedna za drugom gubi se prva: θιθημι > τίθημι, φεφυκα > πέφυκα, εχω > εχω (isp. fut. εξω).

Jednako se objašnjavaju oblici: θρίξ — θριχός > τριχός, θρέψω — θρέφω > τρέφω, θάττων — θαχύς > ταχύς.

B i l j e š k a 1. Kadšto je djelovanje zakona spriječeno analogijom: χέω — έχύδ-ην umjesto έκύ&ην, ali perfekt je κέχυμαι.

Bi l j e ška 2. Kod imperativa slaboga pas. aorista ostala je prva a s p i r a c i j a da bi se sačuvala karakteristika toga aorista: σώθητι, umjesto σώτηθι od σω&ηθι.

§ 57. 6. V e z a n j e s u g l a s n i k a s g l a s o m j. Kad se g las ; sastaje sa suglasnicima, nastaju ove glasovne promjene:

a) κ/, yj prelaze u ττ (jonski σσ): φυλάττω od φυλακ-/ω, φύλαξ, -ακος (jon. φυλάσσω); έλάττων od έλαχ-;ων, έλαχύς (jon. έλάσσων).

b) V i δ/ prelaze u ζ : αρπάζω od άρπαγ-/ω, άρπαξ, άρπαγ-ος; έλπίζω od έλπιδ-/ω, έλπίς, έλπίδ-ος.

c) τ/' i θ/ prelaze u σ: πάσα od παντ-/α, φέρουσα od φεροντ-/α. d) }.] prelazi u λλ: άλλος od άλ-/ος (lat. alius), άλλομαι od άλ- '̂ομαι

(lat. sal-io).

e) U glasovnim skupovima v; pj, ako je pred njima samoglasnik a ili o, tj. u skupovima av/3 oy/3 ap/, opj' umekšavaj suglasnik koji je pred njim pa prelazi u predašnji slog i čini sa samoglasnikom diftong: αιν, otv, αφ, οιρ (epenteza, diozmoza); npr. φαίνω od φαν-/ω, μέλαινα od μελαν-7'χ, κοίρανος od κορ/'-ανος.

Iza ostalih samoglasnika asimilirao se j predašnjem suglasniku, a onda je jedan od dva jednaka suglasnika ispao uz n a k n a d n o p r o -d u l j i v a n j e : φθερ-/ω > φθέρρω > φθείρω, κρΐν-;ω > κρΐννω > κρίνω.

§ 58. 7. P r o m j e n e g l a sa ν p r e d z a t v o r n i m , p r e d u š n i m i t e k u ć i m s u g l a s n i c i m a . Kad se ν nade pred z u b n i m suglasnikom, ne mijenja se; pred g r l e n i m prelazi u g u t u r a l n i n a z a l (γ), a pred u s n e n i m u u s n e n i (μ); pred σ se gubi, a s tekućima se izjednačuje: συν-καλω > συγκαλώ, έν-πει,ρος > εμπειρος, δαιμον-σι > δαίμοσι, συν-λεγω > συλλέγω.

B i l j e š k a 1. Često glas ν nestaje pred σ tako da prelazi s pređašnjim samo-glasnikom u dug nazalni vokal, što dovodi do naknadnoga produljivanja. (§ 50. Bilj. 1): λυο-ντι > λυρσι > λύουσι (§ 59).

B i l j e š k a 2. U glasovnom skupu νσ + suglasnik gubi se ν bez traga: συν-στημα > σύατημα, συν-σκευάζω > συσκευάζω.

Page 23: Gramatika grčkog jezika

Promjene suglasnika. Slogotv. likvide i nazali. § 59 — 64. 15

8. A s i b i l a c i j a . Glas τ postaje u jonskoatičkom pred ι često § 59. σ (asibilacija); poslije σ ostaje τι: πλούσιος od πλουτιος (πλούτος), λέγουσι od λεγο-ντι (legu-nt), ali έσ-τί.

9. P r o m j e n e g lasa σ. Glas σ mijenja se u grčkom jeziku ovako: § 60.

a) Na početku riječi pred samoglasnicima σ prelazi u o š t a r hak :

έπτά, lat. septem, ϊστη-μι od σι-στα-μι, lat. si-sto, ύς pored σϋς, lat. sus.

b) U sredini riječi medu samoglasnicima σ se gubi (u latinskom postaje r): γενεσ-ος > γένεος > γένους, λεγε-σαι > λέγεαι > λέγη.

B i l j e š k a 1. I ovdje prelazi σ najprije u h, i h se gubi medu samoglasnicima.

B i l j e š k a 2. M e d u samoglasnicima gube se i g lasov i / i F koji u nenaglašenim slogovima pred samoglasnicima često postaju od ι i υ: πόλε-ες od πολε/-ες ^ π ό -λεις); Διός od Δ ^ - ό ς .

c) Glas σ nestaje i između dva suglasnika: γεγραφ-σθαι > γε-γράφθαι, έσπαρ-σ-9-αι > έσπάρ-9-αι.

C. Slogotvorne likvide i nazali

Kao što u našem jeziku r, premda nije samoglasnik, može tvoriti § 61. slog kao da je samoglasnik,, tako su u davnini mogli tvoriti slog i l i k v i d e i n a z a l i : /, r, m, n, naročito p r e d s u g l a s n i c i m a i na k r a j u r i j e č i .

S l o g o t v o r n e (sonantske) l i k v i d e li r prelaze u grčkom jeziku § 62. u αλ αρ ili λα ρά, poglavito u prijevojnoj praznini (nizini, isp. § 49); npr. πα-ΓΓ-σι > πατράσι; έτητον > έ'τραπον.

S l o g o t v o r n i (sonantski) n a z a l i min prelaze u grčkom jeziku § 63. p r e d s u g l a s n i c i m a i na k r a j u riječi u a, a p r e d s a m o g l a s n i -c ima i pred j u αν, poglavito u prijevojnoj praznini (nizini, § 49); npr. έπηθον > επαθον, mSm > πόδα, δεκ»ί > δέκα.

Od sonantskoga nazala razvilo se tzv. α-privativum. Ta je, naime, § 64. čestica etimologički srodna s negacijom ne (lat. ne-scio), koja u prije-vojnoj praznini dobiva oblik n; od toga pak η postaje pred suglasni-kom a, a pred samoglasnikom αν; npr.

δίκαιος — $-δικος > άδικος

άξιος — #ηαξιος > άνάξιος.

Page 24: Gramatika grčkog jezika

16 Hijat. Kraza. Sinalefa. Elizija. Afereza. Siniceza. § 65 — 70.

D. Promjena samoglasnika na kraju riječi

§ 65. Kad se sastanu dva samoglasnika jedan do drugoga u istoj riječi ili kad se jedna svršava, a druga počinje sa samoglasnikom, nastaje z i j e v (hiatus). Od prve pojave Grci nisu toliko zazirali, ali hijata među riječima nisu podnosili, pa su nastojali da mu se po moguć-nosti uklone. To su postizali na ova četiri načina;

§66. a) k r a z o m , tj. stapanjem (κράσις) dvaju samoglasnika (dvo-glasnika) u jedan dug samoglasnik ili dvoglasnik. Kraza se drži pra-vila koja su za stezanje samoglasnika navedena u § 47. Ona ima svoj znak koji je jednak tihom haku (spiritus lenis), a zove se koro-nida (§ 16); npr. τάλλα od τά άλλα, τοΰνομα od τό όνομα, ούπιχώριοι od οί έπιχώριοι.

§ 67. b) s i n a l e f o m , tj. spajanjem (συναλοιφή) dvaju d u g i h samo-glasnika u jedan slog. Dugi završni vokal prve riječi i dugi početni vokal druge riječi zadrže doduše svaki svoj osobiti zvuk, ali se po-krate tako da imaju zajedno vrijednost samo j e d n e metričke du-žine; npr. ή ούκ άίεις, ( - ^ <-> - ) ; εγώ ουτ' έμαυτόν — w - w).

§68. c) e l i z i j o m , tj. izbijanjem (elidere) p r v o g a , k r a t k o g samo-glasnika. Izbijanje se označuje apostrofom (§ 15). Eliziju dopušta i dvoglasnik αι u ličnim nastavcima u kojima je za akcent kratak, a ne dopuštaju je: υ; ι u τί, τί, ότι, περί, άχρι, μέχρι; ο u πρό; npr. έπ' αύτω umjesto επί αύτώ; τά σ' αυτής εργα (τά σά); βούλομ' έγώ (βούλομαι).

B i l j e š k a . Kod elizije oksitonirani p r i j e d l o z i i v e z n i c i gube naglasak, a sve druge riječi premještaju ga na predašnji slog kao oštar: επί αύτόο > έπ' αύτφ, ούδέ έδυνάμην > ούδ' έδυνάμην, έπτά ήσαν > επτ' ήσαν.

§ 69. d) a f e r e z o m , tj. uklanjanjem (άφαίρεσις) d r u g o g a , k r a t k o g samoglasnika pred kojim je d u g samoglasnik. Afereza je dakle upravo obrnuta elizija (elisio inversa), pa se i ona označuje apostrofom; npr. ά μή 'θιγες (εθ-ιγες); μή 'ξω παρήκειν (έ'ξω).

Ε. Promjene samoglasnika u riječima

Zijev u riječima u atičkom ukida se stezanjem samoglasnika gotovo svagdje. Poezija se služi u toj prilici:

§ 70. a) s i n i c e z o m , tj. sjedanjem (συνίζω) dvaju samoglasnika, od kojih je prvi kratak (ponajviše ε), a drugi dug, na j e d a n s l o g ; npr. Πηληιάδεω ( ^ ^ it, čitaj Πηληιαδ/ω); χρυσέω άνά σκήπτρω (— č w , čitaj χρυσ;'ω).

Page 25: Gramatika grčkog jezika

Hifereza. Apokopa. Sinkopa. Pokretljivo v. § 71 — 75. 17

b) h i f e r e z o m , tj. „potajnim" oduzimanjem (ύφαίρεσις) kratkoga § 71. samoglasnika pred kratkim samoglasnikom; npr. νηλέι od νηλεέι, μυθέαι od μυθέεαι.

Promjene samoglasnika u riječima nastaju još:

a) a p o k o p o m , tj. odsijecanjem (άποκοπή) k r a t k o g a z a v r š n o g § 72. samoglasnika pred p o č e t n i m suglasnikom, osobito kod prijedloga άνά, παρά, κατά; npr. πάρ νηών od παρά νηών, κάπ πεδίον od κατά πεδίον (asimilacija).

b) s i n k o p o m , tj. istiskivanjem (συγκοπή) samoglasnika između § 73. dva suglasnika; npr. τίπτε od τίποτε.

F. Promjene suglasnika na kraju riječi

Grčke riječi koje se svršavaju na s u g l a s n i k mogu imati na § 74. kraju samo ν, ρ ili ς (ξ, ψ). Izuzeci: ούκ (ούχ, pred suglasnicima ού) i prijedlog έκ.

Prvotno svršetno m postalo je v: Musa-m Μοϋσα-ν, agrum άγρόν, donum δώρον.

T v r d i (tenues) suglasnici pretvaraju se na kraju riječi, ako se druga riječ počinje s o š t r i m h a k o m , u h a k n u t e (aspiratae): κατά ήμέραν > κατ' ήμέραν (§ 68) > καθ-' ήμέραν; από εστίας > άπ' έστίας > άφ' έστίας.

Svi se ostali konsonanti na kraju izbacuju: gen. γάλακτ-ος, (lact-is), nom. γάλα ([lac).

P o k r e t l j i v o ν (έφελκυστικόν) pristupa k završecima s k r a t k i m § 75. samoglasnikom ε i l. To im se ν dodaje pred riječima koje počinju sa samoglasnikom (a tim se ukida hijat), pa pred znatnijim inter-punkcijama: εσωσεν αύτούς, ali εσωσε τους φίλους; πασιν έ'δωκα, ali πασι δοκεΐ ούτως είναι; λέγουσιν εδ, ali λέγουσι τοϋτο; ε'ίκοσιν άνδρες, ali είκοσι γυναίκες.

B i l j e š k a 1. Negacija οΰ glasi pred samoglasnicima ού»?] a pred oštrim ha-kom ούχ: οΰ φησιν; ούκ αύτός, ούχ οΰτως.

B i l j e š k a 2. Prijedlog έκ glasi pred samoglasnikom έξ (lat. ex): έκ της πό-λεως, έξ άκροπόλεως.

2 G-raraatlka grčkoga jezika

Page 26: Gramatika grčkog jezika

DIO D R U G I

OBLICI

A. DEKLINACIJA

Opće bilješke

§ 76. U riječima koje se mijenjaju (dekliniraju) razlikujemo u grčkom jeziku, kao i u latinskom, o s n o v u i n a s t a v a k , k o r i j e n i s v r š e t a k ; npr.

φίλος prijatelj: osnova φιλο-, nastavak -ς

korijen φιλ-, svršetak -ος

U grčkoj se deklinacijt razlikuju:

1. t r i b r o j a : singularis (jednina), dualis (dvojina) i pluralis (množina).

2. p e t p a d e ž a : nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ. U dualu su samo dva padežna oblika, jedan za nominativ, akuzativ i vokativ, a drugi za genitiv i dativ.

3. t r i r o d a : masculinum (muški), femininum (ženski), neutrum (srednji).

§ 77. M u š k o g a su r o d a i m e n a m u š k a r a c a , r i j e k a , v j e t r o v a i m j e s e c ! (ό μήν mjesec).

§ 78. Ž e n s k o g a su r o d a imena žena, s t a b a l a , z e m a l j a , o t o k a , mnogih g r a d o v a i najviše a p s t r a k t n i h imenica: ή έλπίς (nada), ή νίκη (pobjeda).

§ 79. S r e d n j e g a su r o d a najviše d e m i n u t i v i muških i ženskih riječi: τό γερόν-αον (starčić) dem. od riječi ό γέρων (starac).

Page 27: Gramatika grčkog jezika

Član. O-deklinacija. § 8 0 - 8 2 . 19

U grčkom jeziku ima i č l an (articulus) kao i u nekim modernim § 80. jezici ma. Oblici su mu ό, ή, τό. Ostale oblike vidi u § 82. i 90.

Član nema vokativa; pred vokativnim oblicima svih brojeva dolazi uzvik ώ koji ne treba uvijek prevoditi.

Glava VI

DEKLINACIJA IMENICA I PRIDJEVA

S obzirom na posljednji glas osnove (samoglasnik ili suglasnik) § 81. razlikuju se d v i j e d e k l i n a c i j e :

A. v o k a l s k a d e k l i n a c i j a ,

B. k o n s o n a n t s k a d e k l i n a c i j a .

A. V O K A L S K A D E K L I N A C I J A

I O - d e k l i n a c i j a § 82.

Primjeri ό σοφός φίλος έταΐρος άνθρωπος τό Ζργαν Primjeri mudrac prijatelj drug čovjek djelo

Osnove σοφο φίλο έταιρο άνθρωπο έργο

Sg. N. * 0 σοφό-ς φίλο-ς έταΐρο-ς άνθρωπο-ς Λ το έργο-ν G. τοϋ σοφοϋ φίλου εταίρου άνθρωπου τοϋ έ'ργου D. τω σοφώ φίλω έταίρω άνθρώπω τώ έργω A. τον σοφό-ν φίλο-ν έταΐρο-ν άνθρωπο-ν τό έργο-ν V. ώ σοφέ φίλε εταίρε άνθρωπε ώ έργο-ν

Pl. N. t οι σοφοί φίλοι εταίροι άνθρωποι τά έργα G. των σοφών φίλων εταίρων άνθρώπων τών έργων D. τοις σοφοις φίλοις έταίροις άνθρώποις τοις έργοις A. τους σοφούς φίλους εταίρους άνθρωπου ς > τα εργα V. ώ σοφοί φίλοι εταίροι άνθρωποι ώ έργα

Drugi su primjeri: υιός (sin), νόμος (zakon), κίνδυνος (pogibao), ταϋρος (bik), ποταμός (rijeka), πόνος (trud), βίος (život), θάνατος smrt), σϋκον (smokva), μέτρον (mjera), ίμάτιον (haljina).

I

Page 28: Gramatika grčkog jezika

20 O-deklinacija. § 8 3 - 8 9 .

NAPOMENE

§ 83. 1. Po o-deklinaciji sklanjaju se one riječi kojima se osnova svršava na o, a te su uglavnom m u š k o g a i s r e d n j e g a roda. Ž e n s k o g a su roda, prema općim pravilima ο rodu (§ 78), one o-osnove koje znače imena žena , s t a b a l a , z e m a l j a , o t o k a i g r a d o v a : ή παρθένος dje-vojka, ή άμπελος loza, ή Αίγυπτος (zemlja), ή ήπειρος kopno, ή Δήλος (Del), ή νήσος otok, ή Κόρινθος (Korint); k tome i neke druge riječi: ή βίβλος knjiga, ή όδός put, ή ψήφος kamenčić, ή νόσος bolest, ή τάφρος jarak.

§ 84. 2. N a g l a s a k ostaje dotle na istom slogu na kojem je u n o m . s ing . dok to dopuštaju opća pravila ο naglasku (§ 32. i d.); inače se primiče kraju riječi koliko je po pravilima nužno: άνθρωπος, ali άνθρωπου, άνθρώπω, a u akuzativu opet άνθρωπον.

§ 85. 3. G e n i t i v i i d a t i v i svih brojeva mogu na krajnjem slogu, ako je d u g i n a g l a š e n , imati s a m o z a v i n u t naglasak: σοφοΰ, σοφώ, σοφών, σοφοΐς.

§ 86. 4. Svršetak οι za naglasak je k r a t a k : άνθρωποι, εταίροι.

§ 87. 5. Vokativ plurala jednak je nominativu plurala: ώ εταίροι, ώ άνθ-ρωποι.

§ 88. 6. Riječima srednjega roda su nom. , ak. i vok. s i n g u l a r a jednaki, a u pluralu se svršavaju na α: έργον — έργα.

§ 89. B i l j e š k a 1. Grčka o-deklinacija odgovara latinskoj 2. deklinaciji: taurus (stariji oblik tauro-s) — ταϋρος bik, tauro — ταύρω, taurum — ταϋρον (§ 74), taure — ταϋρε, tauri — ταϋροι, tauris — ταύροις, tauros — ταύρους, dona — δώρα.

B i l j e š k a 2. U vok. s i n g . sačuvana je čista osnova u prijevojnoj p u n i n i (Ρ): ταϋρε — ταϋρο-ς (kvalitativni prijevoj, § 49).

B i l j e š k a 3. U Homera svršava se gen. s in^ . na oio, od čega je gubitkom glasa ι postalo oo; npr. Αίόλοο, atič. ου. — Dat. pl. na -οισι(ν): βροτοϊσι(ν) odgo-vara dativnom nastavku u konsonantskoj deklinaciji; npr. δαίμοσι(ν).

B i l j e š k a 4. Svršetak -ους u ak. pl. postao je od ονς gubitkom glasa ν i produljivanjem vokala ο u ου ( n a k n a d n o p r o d u l j i v a n j e § 50); isp. tauros od taurons.

Napomene navedene pod tačkom 2, 3, 5. i 6. vrijede za s v e deklinacije.

Page 29: Gramatika grčkog jezika

/4-deklinacija. Ženske riječi. § 90 — 94. 21

II. y l -dek l inac i ja

1. Ženske riječi

a) R i j e č i na η b) R i j e č i na ά § 90.

Primjeri τιμή μάχη νίκη θεά οίκίά χώρά čast bitka pobjeda božica kući zemlja

Osnove τίμα μαχα νίκα θεα οίκια χωρα

Sg. N. « . η τιμή μάχη νίκη θεά οικία χώρά

G. της ί τιμής μάχη? νίκης θεάς οικίας χώρας D. τη τιμη μ«χη νίκη θεα οικία χωρ<* A. την τιμήν μαχην νίκην θεάν οικιαν χωράν V. ώ τιμη μ«χη νίκη θεά οικία χωρά

Pl. N. αί τϊμαί μάχαι νΐκαι θεαί οΐκίαι χώραι G. των τιμών μαχών ι νικών θεών οικιών χωρών D. ταις τιμαις μαχαις νικαις θεαΐς οικιαις χωραις A. τας τιμάς μαχας νΐκας θεάς οικίας χώρας V. ώ τιμαι μαχαι νΐκαι θεαί οικιαι χώραι

Drugi su primjeri: πυλη (vrata), λύπη (bol), φυγή (bijeg), ψϋχή (duša), στρατιά (vojska), βία (sila), άνδρεία (junaštvo).

i

NAPOMENE

1. Po α-deklinaciji sklanjaju se one riječi kojima se osnova svršava §91. na -a. To se -a katkad u sing. mijenja u -η. Λ-deklinaciji pripadaju samo ž e n s k e i m u š k e riječi. Ženske se riječi u nom. s ing . svrša-vaju na -η i -a, aftnuške na -ης i -ας.

2. a) η ostaje u svim padežima singulara (kao kod člana). § 92.

b) 5 ostaje u čitavom Singularu, pa se zato rado naziva „čisto a" (a purum), a dolazi samo iza ε, ι ili p.

3. V o k a t i v ž e n s k i h riječi jednak je nominativu i u sing. i u § 93. plur.: ώ θεά, ώ θεαί.

4. a) Svršeci u pluralu i s t i su kod svih riječi α-deklinacije. § 94.

b) Svršetak αι je za naglasak k r a t a k kao i οι (§ 86): νΐκαι, χώραι .

Page 30: Gramatika grčkog jezika

/4-deklinacija. Ženske riječi. § 90 — 94. 21

II. y l - d e k l i n a c i j a

1. Ženske riječi

a) R i j e č i na η b) R i j e č i n a α § 90.

Primjeri τιμή μάχη νίκη θεά οίκία χωρά Primjeri čast bitka pobjeda božica kući zemlja

Osnove τίμα μαχα νίκα θεα οΐκια χωρα

Sg. N. . t

. r' τιμή μάχη νίκη θεα οίκίά χώρα G. /τιμής μάχης νίκης θεάς οικίας χώρας D. τ71 τιμη μ·«χτι νίκη θεα οικία ΧωΡ<? A. την τιμήν μαχην νίκην θεαν οικιαν χωράν V. ω τϊμή μάχη νίκη θεά οικίά χώρά

Pl. N. αί τϊμαί μάχαι νΐκαι θεαί οίκίαι χώραι G. των τιμών μαχών •νικών θεών οικιών χωρών D. τα (.ς τιμαις μαχαις νίκαις θεαΐς οικιαις χωραις A. τας τιμάς μαχας νικάς θεάς οικίας χωράς V. ώ τιμαι μαχαι νΐκαι θεαί οικιαι χώραι

Drugi su primjeri: πόλη (vrata), λόπη (bol), φυγή (bijeg), ψϋχή (duša), στρατιά (vojska), βία (sila), άνδρείά (junaštvo).

^ NAPOMENE

1. Po α-deklinaciji sklanjaju se one riječi kojima se osnova svršava §91. na -a. To se -a katkad u sing. mijenja u -η. ^-deklinaciji pripadaju samo ž e n s k e i m u š k e riječi. Ženske se riječi u n o m . s i n g . svrša-vaju na -η i -a, a muške na -ης i -ας.

2. a) η ostaje u svim padežima singulara (kao kod člana). § 92.

b) α ostaje u čitavom singularu, pa se zato rado naziva „čisto a " (a purum), a dola^j samo iza ε, ι ili p.

3. V o k a t i v ž e n s k i h riječi jednak je nominativu i u sing. i u § 93. plur.: ώ θεά, ώ θεαί.

4. a) Svršeci u pluralu i s t i su kod svih riječi α-deklinacije. § 94.

b) Svršetak at je za naglasak k r a t a k kao i οι (§ 86): νΐκαι, χώραι.

Page 31: Gramatika grčkog jezika

22 ^4-deklinacija. Ženske riječi. § 95 — 97.

§ 95. 5. a) Nastavak -ών u gen. plur. nastao je stezanjem od -«ων (§47. b, a); zato je svaki gen. plur. te deklinacije p e r i s p o m e n o n .

b) Svršetak ας u gen. sing. i u ak. pl. uvijek je dug.

^ r ^ s ^ ^ — — — — ~ " § 96. B i l j e š k a 1. Grčka α-deklinacija odgovara latinskoj 1. deklinaciji: deđ —

θεά, dat. deae (od deai) — θεςί, dedtn — θεάν (§ 74), deae (od deai) — θεαί, deis (od deais) — θεαΐς, deas — θεάς. Za gen. sing. na -ας isp. stari lat. svršetak -as u pater familias.

B i l j e š k a 2. Svršetak -αων postao je od -άσων (lat. drum): σ iščezava u grčkom jeziku među samoglasnicima (§ 60. b), a u latinskom postaje r: θεάων (hom.) = dedrum.

B i l j e š k a 3. Svršetak -άς u ak. pl. postao je od ανς gubitkom glasa ν i naknadnim produljivanjem (§ 50. i 58. Bilj. 1).

c) R i j e č i na α

97. α) na -α, -ας β) na -α, -ης

Primjeri σφαίρα βασίλεια Μοϋσά θάλαττά Primjeri kugla kraljica Muza more

Osnove σφαίρα βασίλεια Μούσα θαλαττα

Sg. N. <

η σφαίρα βασίλεια Μοϋσα θάλαττα G. της σφαίρας βασιλείας Μούσης •9-αλάττης

\ D · τη σφαίρα βασιλεία Μούση •9-αλάττη S A. τήν σφαιραν βασίλειάν Μοΰσαν θ-άλατταν

V. ώ σφαίρα βασίλεια Μοϋσα θ-άλαττά

Pl. N. αί σφαΐραι βασίλειαι Μοΰσαι θάλαττα ι G. των 'σφαιρών βασιλειών Μουσών θ-αλαττών D . ταις σφαιραις βασιλείαις Μούσαις θ-αλάτταις A. τάς σφαίρας βασιλείας Μούσας •8-αλάττάς V - ώ σφαϊραι βασίλειαι Μοΰσαι •9-άλατται

*

Drugi su primjeri: ψάλτριά (igračica), άλήθειοί (istina), εύνοια (sklonost), μοίρα (sudbina), δόξα (mišljenje), μέλιττά (pčela), γλώττα (jezik), δέσποινα (gospodarica).

Page 32: Gramatika grčkog jezika

/4-deklinacija. Ženske riječi. Muške riječi. § 98—100. 23

NAPOMENE

1. Kod riječi kakve su σφαίρα i βασίλεια ostaje α u čitavom § 98. singularu, ali je u nom. i ak. k r a t k o (a), a u gen. i dat. d u g o (a). To a (tj. - a s gen. -ας) dolazi samo iza ε, ι ili p. Riječi te vrste često imaju u pretposljednjem slogu d v o g l a s n i k : σφαίρα, μοίρα, άλήθεια.

2. Kod riječi kakve su Μοΰσα i θ-άλαττα ostaje ά samo u nom. § 99 i ak., a u gen. i dat. mijenja se u η (to je dakle „nečisto α", a impurum). T o a (tj. - a s gen. na -ης) dolazi samo iza s u g l a s n i k a , izuzevši, dakako, suglasnik p.

2. Muške riječi

a) na -ης b) na -ας § 100.

Primjeri κριτής πολίτης Άτρείδης νεάνίας Primjeri sudac građanin Atrejević mladić

Osnove κρΐτα πολΐτα Άτρειδα νεδνΐα

Sg. N. * 0 κριτής πολίτης Άτρείδης νεανίας G. τοΰ κριτοϋ πολίτου Άτρείδου νεανίου D. τφ κριτή πολίτη Άτρείδη νεανία A. τον κρι-^ν πολίτην 'Ατρείδην νεανίαν V. ώ κριτά πολΐτα Άτρείδη νεανία

Pl. N. οί κριταί πολΐται 'Ατρεΐδαι νεανίαι G. τών κριτών πολιτών 'Ατρειδών νεανιών D. τοις κριταΐς πολΐταις 'Ατρείδαις νεανίαις A. τούς κριτδς πολίτας 'Ατρείδάς νεανίας V. ώ κριταί πολΐται Λ 'Ατρεΐδαι νεανίαι

7

Drugi su primjeri: οπλίτης (oklopnik), στρατιώτης (vojnik), ναύτης (brodar), ποιητής (pjesnik), μαθητής (učenik), ταμίας (blagajnik).

Page 33: Gramatika grčkog jezika

2 4 Λ-deklinacija. Muške riječi. Pridjevi vokalske deklinacije. § 101 —103.

NAPOMENE

§ 101. 1. Deklinacija muških riječi razlikuje se od deklinacije ženskih riječi na η i α samo tim:

a) što one u nom. s ing . imaju ς: πολίτη-ς, νεανία-ς;

b) što im je gen. s ing . na ου, prema o-osnovama (§ 82): πολίτου: εταίρου.

c) što im vok. s ing . nije jednak nominativu, nego odbacuje nominativno ς: ώ Άτρείδη, ώ νεανίά.

Samo riječi na -της-djmena naroda na -ης imaju u vokativu α:ώ πολΐτα, κριτά, Πέρσα (od Πέρσης Perzijanac). Riječ δεσπότης (gospo-dar) glasi u vok. ώ δέσποτα (naglasak!).

§ 102. 2. Mnoga dorska i tuda vlastita imena svršavaju se u nom. sing. na -ας umjesto na -ης: Λεωνίδας, Ευρώτας, Όρόνταζ. Ona se i u genitivu svršavaju na -α: Λεωνίδα (pored Λεωνίδου), Ευρώτα, Όρόντά. T i su genitivi postali stezanjem od ao ; isp. hom. oblik Άτρείδαο (gen. na -oo našli smo i kod o-osnova, § 89. Bilj. 3), od toga Άτρείδηο pa Άτρείδεω (metateza kvantitete § 51).

§103. III. P r i d j e v i v o k a l s k e d e k l i n a c i j e

1 Primjeri m.

σοφάς Ž .

σοφή sr.

σοφόν m.

δίκαιος Ž .

δικαία sr.

δίκαιον Osnove

m. σοφάς mudar

sr. σοφόν pravedan

Osnove m. sr. σοφο ž. σοφα δίκαιο δίκαια

Sg. N. σοφός σοφή σοφόν δίκαιος δικαία δίκαιον G. σοφοϋ σοφής σοφοϋ δικαίου δικαίας δικαίου D. σοφω σοφή σοφω δικαίω δικαία δικαίω A. σοφόν σοφήν σοφόν δίκαιον δικαίαν δίκαιον V. σοφέ σοφή σοφόν δίκαιε δικαία δίκαιον

Pl. N. σοφοί σοφαι σοφα δίκαιοι δ ίκαιαι δίκαια G. σοφών σοφών σοφών δικαίων δ ικα ίων δικαίων D. σοφοΐς σοφαΐς σοφοΐς δικαίοις δικαίαις δικαίοις A. σοφούς σοφάς σοφά δικαίους δικαίας δίκαια

Page 34: Gramatika grčkog jezika

Pridjevi vok. deklinacije. Stegnute riječi vok. deklinacije. § 104 — 107. 25

NAPOMENE

1. Najviše pridjeva ima t r i svršetka ος, η, ov ili ος, α, ov. U ž e n - § 104. s k o m rodu dolazi α poslije ε, t, p, inače η:

άγαθός, άγα-9-ή, άγαθ-όν dobar ιερός, ιερά, ιερόν svet φίλος, φίλη, φίλον mio νέος, νέα, νέον nov δήλος, δήλη, δήλον očit πατρώος, πατρώα, πατρωον otački.

2. Ž e n s k i r o d pridjeva sklanja se kao imenice na η i a, samo § 105. se u n o m . i gen . plur. povodi u n a g l a s k u za m u š k i m r o d o m : δίκαιαι, δικαίων (ne δικαΐαι, δίκαιων kako bi po § 84. i 95. trebalo da bude).

\ 3. S l o ž e n i pridjevi imaju samo d v a svršetka: m. i ž. εν-δοξος, § 106.

sr. εν-δοξον slavan; ά-δικος, ά-δικον nepravedan.

I neki j e d n o s t a v n i pridjevi imaju samo d v a svršetka: ήμερος, ήμερον pi-tom, ήσυχος, ήσυχον miran; drugi, naprotiv, sad d v a sad tr i svršetka: βέβαιος stalan, έρημος pust, χρήσιμος koristan.

IV. S t e g n u t e r i j e č i v o k a l s k e d e k l i n a c i j e

Neke riječi vokalske deklinacije koje pred krajnjim glasom osnove § 107. imaju samoglasnik stežu te samoglasnike:

ό πλους plovidba, osn. πλοο τό όστοϋν kost, osn. όστεο

N. G. D. A.

Sing. πλοϋς (πλόος) πλοϋ (πλόου) πλω (πλό<>)) πλοΰν (πλόον)

Plur. πλοΐ (πλόοι) πλών (πλόων) πλοΐς (πλόοις) πλοΰς(πλόους)

Sing. όστοϋν (όστέον) όστοϋ (όστέου) όστω (όστέω) όστοϋν (όστέον)

Plur. οστά (όστέα) όστών (όστέων) όστοΐς (όστέοις) όστά (όστέα)

osn. άπλοο, -οα jednostruk osn. άργυρεο, -εα srebrn

Sg.N. G. D. A.

άπλοϋς άπλή άπλοΰν άπλοϋ άπλής άπλοϋ άπλω άπλή άπλω άπλοΰν άπλήν άπλοΰν

άργυροΰς άργυρά άργυροΰν άργυροΰ άργυρας άργυροΰ άργυρω άργυρα άργυρφ άργυροΰν άργυραν άργυροΰν

Pl.N. G. D. A.

άπλοΐ άπλαΐ άπλα άπλών άπλών άπλών άπλοΐς άπλαϊς άπλοΐς άπλοΰς άπλας άπλα

άργυροι άργυραΐ άργυρά άργυρών άργυρών άργυρών άργυροϊς άργυραΐς άργυροος άργυροΰς άργυράς άργυρά

Page 35: Gramatika grčkog jezika

26 Stegnute riječi. Pravila za stezanje. Atička deklinacija. § 108 — 112.

NAPOMENE

§108. 1. Ovamo pripadaju: a) I m e n i c e o-deklinacije i pridjevi o- i α-deklinacije koji pred

krajnjim glasom osnove imaju samoglasnik ο ili ε; npr. 6 νοϋς (νόος) razum; χρυσοϋς (-εος), -ή, -οΰν zlatan;

b) Neke imenice α-deklinacije: 'Αθήνα (od -άα) Atena, ή μνα (od -άα) mina; te se riječi sklanjaju

kao άργυρα; ή γή (od γέα) zemlja, sklanja se kao άπλή; Έρμης (od Έρμέας) Hermo: Έρμου, Έρμη, Έρμήν, Έρμη

(isp. Άτρείδης). § 109. 2. Stezanje biva po pravilima navedenim u § 47, i to ovako:

= ου ό + ο

t ι ε + ο

Pred ostalim se samoglasnicima i diftonzima α, ε i ο gube .

a / ε -

• a =

a=r

a a (iza p) ή

Oblici όστα (od -έα umjesto όστή) i άπλα (od %tx. umjesto άπλώ) analogne su tvorbe prema έργα i σοφά.

§ 110. 3. P r o s t e imenice i svi pridjevi t r i j u svršetaka imaju u svim oblicima p e r i s p o m e n o n ; s l o ž e n e imenice i pridjevi d v a j u svršetaka naglašuju p r e t p o s l j e d n j i slog: περίπλους (oplovba), ευνους (sklon).

\ Kod tih je pridjeva οι u nom. plur. k r a t k o iako je nastalo kontrakcijom od

ooi: εδνοι; sr. εΰνοα.

§ 111. V. A t i č k a d e k l i n a c i j a

Primjeri

Osnove

δ νεώς hram ν ε ω

m. ž. ίλεως sr. ϊλεων milostiv

ί λ ε ω

Sg. N. ν ε ώ ς Ρ1. ν ε ώ S g . ί λ ε ω ς ϊ λ ε ω ν Ρ1. ί λ ε ω ί λ ε α G. ν ε ώ νεών ί λ ε ω ίλεων

D. ν ε ω ν ε ώ ς ί λ ε ω ί λ ε ω ς A. νεών ν ε ώ ς ίλεων ίλεων ί λ ε ω ς ίλεα

NAPOMENE

§ 112. 1. Krajnji osnovni samoglasnik ω ostaje u s v i m o b l i c i m a ; samo pridjevi imaju u nom., ak. i vok. pl. srednjega roda nastavak a:

M>c.?)rf£ ί λ ε α .

Page 36: Gramatika grčkog jezika

Grlene i usnene osnove. § 1 1 3 — 115. 27

2. N a g l a s a k nom. sing. ostaje u s v i m o b l i c i m a ; ω je za na-glasak baritona kratko; zato: ίλεως.

3. Ak. sing. svršava se katkada na ω; npr. τον Άθ-ω, Μίνω, την Κέω. Tako se sklanja i riječ)ή εως (zora); εως, εω, εω, εω.

Β. K O N S O N A N T S K A D E K L I N A C I J A

Osnove konsonantske deklinacije dijele se na dva skupa:

I. k o n s o n a n t s k e o s n o v e , tj. osnove koje se svršavaju na § 113. suglasnik, i to:

1. osnove na grlene i usnene suglasnike 2. osnove na zubne i nosne suglasnike 3. osnove na tekuće suglasnike

•4. osnove na -σ;

I I . v o k a l s k e o s n o v e , i to: §114.

1. osnove ι i ε 2. osnove na υ i ε 4 3. osnove na υ 4. osnove na dvoglasnike.

B i l j e š k a . Konsonantska deklinacija obuhvaća riječi svih triju rodova.

•RAcrJ^š' ο

c-̂ nJr

α -

ι. K o n s o n a n t s k e o s n o v e

1. Osnove na grlene i usnene suglasnike, tj. o s n o v e na κ, γ, χ — π, β, φ § 115.

Primjeri

Osnove

ό φύλαξ stražar φυλακ

ό γυψ jastrijeb

γΰπ

Sg. Ν. V. φύλαξ (φυλακ-ς) γόψ (γυπ-ς) G. φύλακ-ός γυπ-ος D. φύλακ-ι γϋπ-ί Α. φύλακ-α . - γυπ-α

Pl. Ν. V. G. D. A.

φύλακ-ες φυλάκ-ων φύλαξι(ν) (φυλακ-σιν) φύλακ-ας

γΰπ-ες γϋπ-ών γϋψί(ν) γΰπ-ας

4,

(γϋπ-σιν)

/

Page 37: Gramatika grčkog jezika

28 Grlene i usnene osnove. Zubne i nosne osnove. § 116 — 123.

Drugi su primjeri: ό μύρμηξ g. μύρμηκ-ος (mrav), ή γλαύξ g. γλαυκ-ός (sova), ή αΐξ g. αίγ-ός (koza), ή φόρμιγξ g. φόρμιγγ-ος (lira), ό Αίθίοψ g. Αίθίοπ-ος (Etiopljanin), ό "Αραψ g. "Αραβ-ος (Arapin).

NAPOMENE

§ 116. 1. O s n o v a kod riječi konsonantske deklinacije razabire se u gen . s ing. , jer ono što ostaje kad se odbaci genitivni nastavak-ος drži se za osnovu.

§117. 2. N o m . s ing . tvori se s i g m a t s k i , tj. osnovi se pridijeva na-stavak -ς, koji s krajnjim suglasnikom osnove prelazi u ξ ili ψ (§ 55). Iste te promjene događaju se i u da t . p l u r . kod nastavka σι(ν): φύλαξ od φυλακ-ς, γϋψί(ν) od γϋπ-σι(ν).

§118. 3. J e d n o s l o ž n e imenice i pridjevi naglašujiiTu gen. i d a t . svih brojeva padežni nastavak, i to ako je d u g , zavinutim naglaskom (§ 85): γΰπός, γϋπί, γϋπών, γϋψίν, ali γΰπα, γϋπες, γϋπας.

§ 119. 4. A k u z a t i v s ing . muških i ženskih rijeci svršava se na -a, a ak. pl. na -ας.

Nastavak α postao je od akuz. nastavka ν (m sonant § 63), a tako i -άς odv?.

§ 120. 5. Nastavku za da t . pl. σι dodaje se pred samoglasnicima i znatnijim interpunkcijama pokretljivo ν (§ 75): φύλαξι(ν), γϋψί(ν).

§121. 6. Imenica ή θ-ρίξ (kosa), gen. τριχός, dat. τριχί itd.; dat. pl. θριξίν. — θ je samo u nom. sing. i dat. pl.; svi ostali padeži po-činju sa τ.

T a se pojava objašnjava po zakonu ο disimilaciji kod haknutih suglasnika (§ 56).

§ 122. 7. Ovamo pripada i imenica γυνή (žena); svi su ostali padeži od osn. γυνα ικ , a naglasak je kao kod jednosložnih riječi: γυναικός, γυναικί, γυναίκα, γύναι — γυναίκες, γυναικών, γυναιξί(ν), γυναίκας.

Vok. γύναι pokazuje čistu osnovu γυναι(κ); isp. § 74.

2. Osnove na zubne i nosne suglasnike

§123. a) O s n o v e na τ, δ, θ-

Primjeri ό γυμνής ή έλπίς τό σώμα lak oružanik nada tijelo

Osnove γυμνητ έλπΐδ σωματ

Sg. Ν. V. γυμνή-ς έλπί-ς σώμα G. γυμνήτ-ος έλπίδ-ος σώματ-ος D. γυμνήτ-ι έλπίδ-ι σώματ-ι A. γυμνήτ-α έλπίδ-α σώμα

Page 38: Gramatika grčkog jezika

29 Zubne i nosne osnove. § 129 — 132.

Primjeri

Osnove

ό γυμνής lak oružanik

γυμνητ

ή έλπίς . nada έλπΐδ

το σώμα tijelo

σωματ

Pl. Ν. V. G. D. A.

γυμνήτ-ες γυμνήτ-ων γυμνήσι(ν) γυμνήτ-ας

έλπίδ-ες έλπίδ-ων έλπίσι(ν) έλπίδ-ας

σώματ-α σωμάτ-ων σώμασι(ν) σώματ-α

Drugi su primjeri: ή κακότης g. κακότητ-ος (zloća), ή νύξ g. νυκτ-ός (noć), ή πατρίς g. πατρίδ-ος (domovina), ή λαμπάς g. λαμπάδ-ος (svjetiljka), τό δνομα g. όνόματ-ος (ime).

NAPOMENE

1. N o m . s ing. m u š k i h i ž e n s k i h riječi tvori se sigrilatski. § 124.-^ Pred ς (σ) zubni suglasnici nestaju (§ 55): γυμνής od γυμνητ-ς, έλπίς j r -od έλπιδ-ς, σώμασι(ν) od σωματ-σι(ν); laus od lau{d)s, virtus od virtu(t)s.

2. Nom. , ak., vok. s ing . riječi s r e d n j e g a r o d a pokazuju § 125. čistu osnovu i gube suglasnike koji po § 74. ne mogu stajati na kraju riječi: το σώμα od σωματ-, τό γάλα od γαλακτ-, gen. γάλακτ-ος (mlijeko).

Kod riječi τί) ονομα postalo je α od sonantskoga ν (isp. lat. nomen i § 63). jl olr' 3. Riječ πούς, ποδ-ός noga (pes, pedis) ima nepravilan nom. sing. § 126.

Dat. pl. je pravilan: ποσί(ν). > Kod Homera dolazi za dat. pl. oblik, ποσσί od ποδ-σι.

4. Riječ ό, ή παις (dječak, djevojka) sklanja se ovako: παιδός, §127. παιδί, παϊδα, ώ παΐ — παίδες, πα ίδων (naglasak!), παισί(ν), παΐδας.

5. Neke riječi te deklinacije mijenjaju osnovu; to su: § 128.

τό γόνυ koljeno, γόνατ-ος, γόνατι, pl. γόνατα itd.

τό δόρυ koplje, δόρατ-ος, δόρατι, „ δόρατα itd.

τό δδωρ voda, ΰδατ-ος, ΰδατι, „ ύδατα itd.

τό οδς uho ώτ-ός, ώτί ,, ώτα ali gen ώτων (naglasak!), dat. ώσί(ν).

Page 39: Gramatika grčkog jezika

30 Zubne i nosne osnove. § 129 — 132.

§129. 6. B a r i t o n e ( § 21) na -ις i -υς tvore ak. s i n g . na - iv iυν(poput osnova na ι, ε i υ, ε §§ 165. i 167), dakle:

ή έλπίς (nada) g. έλπίδος d. έλπίδι ak. ε λ π ί δ α ali

ή Ιρις (svađa) g. έ'ριδος d. εριδι ak. έριν

ή χάρις (ljubav) g. χάριτος d. χάριτι ak. χ ά ρ ι ν

ή κόρυς (kaciga) g. κόρυθος d. κόρυθι ak. κόρυν.

§ 7. Ovamo pripada i particip perf. akt. (isp. § 272): λελυκώς, λελυκυΐα, λελυκός, gen. sing. λελυκότ-ος, λελυκυίας, λελυκότ-ος, dat. pl. λελυκόσι(ν), λελυ-κυίαις, λελυκόσι(ν) itd. Ženski se rod sklanja po a-deklinaciji.-»-

§131. b) O s n o v e na ν *

Primjeri ό "Ελλην ό ποιμήν δ ήγεμών ευδαίμων (m. ž.)

Osnove Helen pastir voda ευδαιμον (sr.) sretan

Osnove Έλλην ποιμεν ήγεμον ευδαιμον

Sg. N. Έλλην ποιμήν ήγεμών εύδαίμων ευδαιμον G. "Ελλην-ος ποιμέν-ος ηγεμον-ος εύδαίμον-ος D. "Ελλην-ι ποιμέν-ι ήγεμόν-ι εύδαίμον-ι A. "Ελλην-α ποιμέν-α ήγεμόν-α εύδαίμον-α ευδαιμον V. Έλλην ποιμην ηγεμων ευδαιμον

Pl.N. V. Έλλην-ες ποιμέν-ες ήγεμόν-ες εύδαίμον-ες εύδαίμον-α G. Έλλήν-ων ποιμεν-ων ηγεμον-ων εύδαιμόν-ων D. "Ελλησι(ν) ποιμέσι(ν) ήγεμόσι(ν) εύδαίμοσι(ν) A. "Ελλην-ας ποιμέν-ας ήγεμόν-ας εύδαίμον-ας εύδαίμον-α

Drugi su primjeri: ό λιμήν g. λιμέν-ος (luka), ό δαίμων g. δαίμον-ος (božanstvo, demon), ή εΐκών g. εΐκόν-ος (slika), δ άγών g. άγών-ος (borba), m. ž. άπράγμων sr. άπραγμον g. άπράγμον-ος (besposlen), m. ž. σώφρων sr. σώφρον gen. σώφρον-ος (razborit).

NAPOMENE

§ 132. 1. N o m . s i n g . tvori se kod v-osnova a s i g m a t s k i , tj7 nema nastavka, ali se zato posljednji vokal osnove produžuje ( p r i j e v o j n a d u l j i n a ) : ποιμήν, osn. ποιμεν; ήγεμών, osn. ήγεμον. Kod nekih j a riječi prešla duljina i u ostale padeže: Έλλην, "Ελληνος; λειμών, λειμώνος (livada).

Page 40: Gramatika grčkog jezika

Zubne i nosne osnove. § 133 — 139. 31

2. Neke v-osnove ipak tvore nom. sing. s i g m a t s k i , ali gube ν § 133. pred ς: Σαλαμΐς, Σαλαμΐν-ος Salamina; δελφίς, δελφΐν-ος pliskavica.

Takav je i pridjev μέλας, sr. μέλαν crn; ž. r. μέλαινα (kao θάλαττα). U nom. sing. muškoga roda ispalo je ν pred ς uz naknadno produlji-vanje (§ 50): μέλας od μελαν-ς.

Λ '

3. U dat . pl. gubi se ν pred σι(ν) bez traga: ποιμέσι od ποιμε(ν)σι; μέλάσι od μελα(ν)σι.

§ 134.

4. Kao vok. s ing . služi kod oksitona n o m i n a t i v : ώ ποιμήν, ώ ήγεμών, a kod baritona č i s t a o s n o v a : ώ Έλλην, ώ δαΐμον-^od δαίμων, δαίμον-ος božanstvo). U posljednjem slučaju ide n a g l a s a k što dalje od kraja: 'Αγαμέμνων, vok. 'Αγάμεμνον.

5. Pridjevi s osnovom na ν imaju dva svršetka i naglasak^to dalje od kraja: m. ž. ευδαίμων, sr. εδδαιμον. Srednji je rod u nom., ak. i vok. sing. jednak osnovi.

6. Απόλλων, 'Απόλλωνος ima U ak. sg. 'Απόλλωνα i Άπόλλω, vok. ώ "Απολλον. — Tako i Ποσειδών, -ώνος: ak. Ποσειδώνα i Πο-σειδώ, vok. ώ Πόσειδον.

Ά π ό λ λ ω postalo je οά'Απολλω(ν)α gubitkom glasa ν i stezanjem ω + α = ω; Ποσειδώ od Ποβειδω(ν)α.

7. Ovamo ide i imenica ό i ή κύων (pas), koja ima dvije osnove: κυον i κΰν; od prve postaju nom. κύων ( p r i j e v o j n a d u ž i n a ) i vok. κύον, a od druge svi ostali padeži: κυν-ός, κυν-ί, κύν-α, κύνες, κυνών, κυσί(ν), κύνας.

1 3 5 . , -

' Αώ

136.

4 ΙΓ Ή* c

§ 137.

§ 138.

α) Nom. na -ων

c) O s n o v e na ντ

β) Nom. na -ς

§ 139.

Primjeri ό γέρων ό γίγας ό οδούς m. λυθείς sr. -έν starac div zub odriješen

Osnove γεροντ γιγάντ όδοντ λυθεντ

Sg. N. γέρων γίγας οδούς λυθείς sr. -έν G. γεροντ-ος γίγαντ-ος όδόντ-ος λυθεντ-ος D. γεροντ-ι γιγαντ-ι όδόντ-ι λυθέντ-ι A. γεροντ-α γιγαντ-α όδόντ-α λυθέντ-α sr. -έν V. γερον

Page 41: Gramatika grčkog jezika

32 Zubne i nosne osnove. § 129 — 132.

Primjeri

Osnove

ό γέρων starac

γ ε ρ ο ν τ

δ γίγας div

γ ι γ ά ν τ

δ οδούς zub

όδοντ

m. λυθείς sr. -έν odriješen λ υ θ ε ν τ

Pl.N.V. G. D. A.

γέροντ -ες γ ε ρ ό ν τ - ω ν γέρουσι(ν) γ έ ρ ο ν τ - α ς

γ ί γ α ν τ - ε ς γ ι γ ά ν τ - ω ν γ ί γ α σ ι ( ν ) γ ί γ α ν τ - α ς

όδόντ-ες όδόντ-ων όδοΰσι(ν) όδόντ-ας

λ υ θ έ ν τ - ε ς sr. - α λ υ θ έ ν τ - ω ν λ υ θ ε ΐ σ ι ( ν ) λ υ θ έ ν τ - α ς sr. - α

/ Drugi su primjeri:

A a) N o m . na -ων: ό λέων g. λέοντ-ος (lav); m. έκών (ž. έκοϋσα)

sr. έκόν g. έκόντ-ος (dragovoljan); m t ακων (ž. ακουσα) sr. άκον g. ακοντ-ος (nedragovoljan); ptc. prez. akt. m. λέγων (ž. λέγουσα) sr. λέγον g. λέγοντ-ος (govoreći).

β) N o m . na -ς: ptc. slab. aor. akt. m. ποιήσάς (ž. ποιήσασα) sr. ποίησαν g. ποιήσαντ-ος (učinivši); ptc. aor. pas. m. ποιηθείς (ž. ποιη-θεΐσα) sr. ποιηθέν g. ποιηθέντ-ος; ptc. prez. akt. glagola na -μι: m. διδούς (ž. δίδουσα) sr. διδόν g. διδόντ-ος (dajući).

NAPOMENE

a) Riječi s nominativom na -ων

§140. 1. a) N o m . s ing . tvori se a s i g m a t s k i uz produljivanje osnov-noga samoglasnika (prijevojna d u l j i n a ) : od γερωντ postaje γέρων jer τ ne može stajati na kraju riječi (§ 74).

. *

b) Vok. s ing. (γερον) kod imenica jednak je osnovi (bez τ, § 74), a kod pridjeva i participa n o m i n a t i v u .

c) U dat . pl. gubi se ντ pred σ uz n a k n a d n o p r o d u l j i v a n j e (§ 50): γέρουσι(ν) od γεροντ-σι(ν).

§141. 2. P a r t i c i p p rez . sklanja se u m u š k o m rodu (λέγων) posve kao γέρων (osim vokativa sing., § 140 b); u s r e d n j e m rodu (λέγον) pokazuju nom., ak. i vok. čistu osnovu: λέγον od λεγον(τ). Ženski rod λέγουσα sklanja se kao θάλαττα. — Kao λέγων sklanja se ptc. fut. akt.: λύσων, λύσουσα, λϋσον i ptc. jakoga aor. akt.: βαλών, βαλοϋσα, βαλόν (naglasak), gen. βαλόντ-ος, βαλούσης itd.

Page 42: Gramatika grčkog jezika

Zubne, nosne i likvidne osnove. § 142—146. 33

β) Riječi s nominativom na -ς

1. N o m . s ing . tvori se s i g m a t s k i ; ντ gubi se pred ς uz na- § 142. k n a d n o p r o d u l j i v a n j e (§ 50): γίγας od γιγαντ-ς; οδούς od όδοντ-ς; e><fe λυθείς od λυθεντ-ς. Isto to biva i u da t . pl. pred nastavkom σι(ν): γίγασι(ν) od γιγαντ-σι(ν); όδοϋσι(ν) od όδοντ-σι(ν); λυθεΐσι(ν) od λυθεντ-σι(ν).

2. P a r t i c i p aor . pas . sklanja se u m u š k o m rodu (λυθείς) posve § 143. kao οδούς; u s r e d n j e m rodu (λυθέν) pokazuju nom. ak. i vok. čistu osnovu (bez τ, § 74): λυθέν od λυθεν(τ). Ženski rod λυθεΐσα sklanja se kao Μοϋσα. — Ovamo pripada i p a r t i c i p s lab . aor . akt . λύσάς i sklanja se kao γίγας; žen. r. λύσασα kao θάλαττα; sr. r. λΰσαν postao je o d λ υ σ α ν ( τ ) · ZTžfc

3. PridjeV^ na -εις kao χαρίεις, £αρίεσσα, χαρίεν (dražestan), osn. § 144. χαριεντ, gen. χαρίεντ-ός, χαριέσσηςItd. tvore da t . pl. muš. i sred. roda od kraće osnove χαριετ; zato i nema nak^naj lnoga p r o d u l j i -v a n j a : χαρίεσι(ν) od χαριετ-σι(ν).

4. Oblici ž e n s k o g a r o d a tvore se kod pomenutih p a r t i c i p a § 145. sufiksom ja.: λεγοντ-ja prelazi preko λεγονσα (τ; daje σ, § 57c) u λέγουσα (naknad. produljivanje); λυσαντ-;α preko λυσανσα u λύσασα; λυθεντ-_;'α preko λυθενσα u λυθεΐσα.

3. Osnove na tekuće suglasnike,

tj. osnove na ρ i λ § 146.

Primjeri ό ρήτωρ ό θήρ ό πατήρ ό &λς govornik zvijer otac s6

Osnove £ητορ θηρ πάτερ άλ

Sg. N. ρήτωρ θήρ πατήρ άλ-ς G. ρητορ-ος θηρ-ός πατρ-ός άλ-ός D. ρητορ-ι θηρ-ί πατρ-ι άλ-ί A. ρήτορ-α θήρ-α πατερ-α άλ-α V. ρήτορ θήρ πάτερ άλ-ς

Pl. Ν. V. ρήτορ-ες θήρ-ες πατέρ-ες άλ-ες G. ρητόρ-ων θηρ-ών πατερ-ων άλ-ών D. ρήτορ-σι(ν) θηρ-σί(ν) πατρά-σι(ν) άλ-σί(ν) A. ρήτορ-ας θήρ-ας πατέρ-ας άλ-ας

3 Gramatika grčkoga jezika

β

Page 43: Gramatika grčkog jezika

34 Likvidne osnove. § 147 — 152.

Drugi su primjeri : δ άήρ g. άέρ-ος (zrak), δ αϊθήρ g. αΐ&έρ-ος (eter), δωτήρ g. δωτήρ-ος (davalac), σωτήρ g. σωτήρ-ος (spasitelj), δώτωρ g. δώτορ-ος (davalac), ζωστήρ g. ζωστήρ-ος (pojas), κρατήρ g. κρατηρ-ος (vrč), φώρ g. φωρ-ός (tat).

NAPOMENE

§ 147. 1. a) N o m . s i n g . tvore p-osnove a s i g m a t s k i uz p r o d u l j i -J v a n je osnovnoga samoglasnika (prijevojna d u l j i n a ) : osn. ρητορ,

nom. ρήτωρ. Kod nekih je riječi ušla duljina u sve padeže: θήρ, •9-ηρός. *

• - /Λ- b) Vok. s i n g . je kod p-osnova jednal^čistoj osnovi: ρήτορ, πάτερ.

§ 148. 2. Tr i rodbinske riječi s osnovom na -τερ-: πατήρ otac, μήτηρ mati, θυγάτηρ kći i k tome γαστήρ t rbuh pokazuju u sklonidbi prema prvim dvjema obrascima ove osobitosti:

=>=- a) G e n . i d a t . s i n g . tvore od osnove πατρ-, μητρ-, θ-υγατρ, γαστρ- (prijev. p r a z n i n a ) i naglašuju padežni nastavak: πατρ-ός, μητρ-ός, ·9-υγατρ-ί itd.

— b ) U d a t . p l . svršavaju se na -τράσι(ν): πατράσι(ν) itd.

I ovdje je osnova πατρ- (prijev. p r a z n i n a ) : πατρα-σι(ν) od πατρ-σι(ν), isp. § 62.

c) Sve ostale padeže tvore od osnove πάτερ-, μητερ- itd. (prijev. p u n i n a ) ; ε je svagdje naglašeno osim vok . s i n g . koji je naglašen što dalje od kraja: πατέρ-α, μητέρ-ες, ali ώ μήτερ, θ-ύγατερ.

d) U n o m . s i n g . je osnovni samoglasnik, kao i kod ostalih ρ-osnova, produljen (prijev. d u l j i n a ) : πατήρ, γαστήρ itd.

B i l j e š k a 1. Tako se sklanja i ή Δημήτηρ (Demetra), i to: Δήμητρ-ος, Δήμητρ-ι, Δ ή μ η τ ρ - α , Δήμητερ.

B i l j e š k a 2. U dat . pl. završava se na -τράσι(ν) i riječ ό άστήρ (zvijezda), g. άστέρ-ος dat. pl. άστράσι (ν).

§ 149. 3. Riječ δ άνήρ (čovjek) ima osnovu άνερ (prijev. p u n i n a ) , samo u vok. sing.: άνερ, a sve ostale padeže tvori od osn. άνρ (prijev. n i z i n a ) , u koju se zbog lakšega izgovora umeće δ: άν(δ)ρ-ός, άνδρ-ί, άνδρ-α itd. (naglasak kao kod jednosložnih riječi). D a t . pl . άνδράσι(ν).

§ 150. 4. Riječ ή χειρ, χεφ-ός (ruka) tvori dat. pl. od osnove χερ:χερ-σί(ν).

§151. 5. Riječ δ άλ-ς tvori nom. sing. s i g m a t s k i . T o je j e d i n a osnova na λ. U atičkoj se prozi upotrebljava samo u pluralu.

§ 152. 6. Riječ δ μάρτυς, μάρτυρ-ος (svjedok) tvori n o m . s ing . sig-matski, ali gubi ρ pred ς ; isto se događa i u d a t . p l . : μάρτυσι(ν).

Page 44: Gramatika grčkog jezika

44 Osnove na υ i ε. § 167—169.

4. Osnove na σ

a) O s n o v e na -εσ

Primjeri

Osnove

τό γένος pleme, rod

γενεσ

m. ž. ευγενής, sr. ευγενές plemenit εΰγενεσ

Sg. Ν. G. D. A. V.

γένος genus γένους od γένε(σ)-ος γένει od γένε(σ)-ι γένος γένος

m. ž. εύγενής sr. ευγενές εύγενοϋς (-έος) εύγενεϊ (-έι)

εύγενή (-έα) ευγενές, εύγενές

Pl. Ν. V. G. D. A.

γένη od γένε(σ)-α γενών od γενέ(σ)-ων γένεσι(ν) od γένε(σ)-σι γένη od γένε(σ)-α

ευγενείς (-έες) εύγενή(-έα) ευγενών (-έων) εύγενέσι(ν)

ευγενείς εύγενή (-έα)

Osnove Σωκρατεσ Περικλεεσ

Sg. N. G. D. A. V.

Σωκράτης Σωκράτους Σωκράτεος Σωκράτει Σωκράτεϊ Σωκράτη Σωκράτεα Σώκρατές

Περικλής Περικλέης Περικλέους Περιλέεος Περικλεΐ Περικλέεϊ Περίκλέα Περικλέεα Περίκλεις Περίκλεες

Drugi su primjeri: τό κάλλος (ljepota), τό ορος (gora), τό τείχος (zid); άληθής 2 (istinit), ευσεβής 2 (pobožan), σαφής 2 (jasan), πλήρης sr. πλήρες (pun), εύή&ης sr. ευηθες (dobroćudan, budalast), Διογένης, 'Ηρακλής.

NAPOMENE

1. a) N o m . s i n g . kod imeničkih osnova s r e d n j e g a r o d a na § 154. -εσ n e m a n a s t a v k a , ali mijenja osnovni samoglasnik ε u o: osn. r-i® γενεσ, nom., ak., vok. γένος (prijev. p u n i n a ,,o", § 49).

b) σ nestaje medu samoglasnicima: gen. γένους od γένεσ-ος, γένεος; nom. pl. γένη od γένεσ-α, γένεα itd.

U latinskom jeziku s među samoglasnicima ne iščezava, nego postaje r: od genes-is postaje generis; od genes-a — genera itd.

c) Svi samoglasnici, koji su se sastali pošto je σ nestalo, s t e ž u se (§ 47), i to:

ε + ο = ου, ε -)- ι = ει, ε 4- α = η, ε -{- ω = ω, ε + ε = ει. U d a t . p l . od σσ postaje σ: γένεσι(ν) od γένεσ-σι(ν).

Page 45: Gramatika grčkog jezika

36 Osnove na υ i ε. § 167—169.

§ 155. 2. P r i d j e v i tvore n o m . s i n g . za muški i ž e n s k i rod bez na-, s t a v k a , ali zato produljuju osnovno ε u η (pnjev. d u l j i n a ) ; osn. /Ain-B εύγενεσ, nom. sing. za m. i ž. rod ευγενής; s r e d i f j i r o d i v o k . s i n g .

za sva tri roda jednaki su čistoj osnovi: εγγενές. Ak. pl. jednak je n o m . pl . : ευγενείς. __ '

§ 156. 3. V l a s t i t a i m e n a na -^"Sklanja ju se (izuzevši razliku u na-glasku) kao muški rod pridjeva. A k u z a t i v tvore često na -ηνumje -sto na -η (po α-deklinaciji) zbog jednakoga svršetka u n o m . : Σωκρά-της — πολίτης. U v o k a t i v u imaju naglasak što dalje od kraja: Σώκρατες, Διόγενες.

§157. 4. V l a s t i t a i m e n a na-κλής (od -κλέης) imaju osn. ^κλεεσ koja je u vezi s riječju τό κλέος slava. Kod tih složenica nastaje u d a t . s i n g . d v o j e stezanje (-εΐ od ε + ε-ι), a u ostalim padežima jedno; u ak . steže se εα u ά, jer je pred njim ε: od Περικλέεα postaje Περικλέά — od γένεα: γένη (isp. θεά-τιμή). U v o k a t i v u ide i ovdje naglasak što dalje od kraja: Περίκλεις.

R &-H

)

§ 158. 5. a) B a r i t o n i r a n i pridjevi na -ης imaju naglasak š t o d a l j e o d k r a j a : εύήθης (budalast): vok. ευηθ-ες, sr. rod ευηθες, gen. pl. εύήθων. Tako i πλήρης (pun), ή τριήρης (sc. ναϋς lada) (brod s tr i reda vesala): gen. pl. τριήρων.

Izuzima se s r e d n j i r o d pridjeva na -ώδης i -ήρης: ευώδης sr. εύώδες (mirisav);, ποδήρης sr. ποδήρες (dopetan; koji do nogu seže).

b) P r i d j e v i koji pred -ης imaju samoglasnike ε, t, υ stežu (kao i vlastita imena na -κλης) u ak. s i n g . m. (ž). roda i u n o m . , a k . i v o k . pl. sr. roda εα u α: ένδεα (od ένδεεσ-α) od ένδεής (potreban); ύγιά od ύγιής (zdrav); εύφυα od ευφυής (nadaren).

§ 159. b) O s n o v e n a -ασ

Primjer Osnova

τό κρέας meso κρεασ

N. Sg. κρέας Ρ1. κρέά κρέα(σ)-α G. κρέως κρέα(σ)-ος κρεών κρεά(σ)-ων D. κρέα κρέα(σ)-ι κρέάσι(ν) κρέα(σ)-σι(ν) A. κρεας κρεα

Drugi su pr imjeri : τό γέρας (počasni dar), τό γήρας (starost), τό κέρας (rog).

Page 46: Gramatika grčkog jezika

Osnove na σ. Osnove na ι i ε. § 160—166. 37

NAPOMENE

1. I kod riječi s r e d n j e g a r o d a s osnovom na -ασ np ta je σ §160. u samoglasnicima (§ 154 b), i samoglasnici se stežu: α -po = ω, medu

α + α = α, α + ω = ω. U dat sing. je α umjestp αι (prema χώρα).

2. Riječ τό κέρας (rog, krilo vojske) tvori oblike i od osnove κε- § 161. ρατ: κέράτ-ος, κέρατι, κέρατα, κεράτων, κέρασι (kao σώματος itd. § 123).

3. Neke osnove na -ασ prešle su u kosim padežima medu osnove § 162. na -εσ: τό οδδας (tlo), gen. οΰδεος, dat. ουδει.

4. Medu riječi koje osnovno σ gube pa onda samoglasnike stežu § 163. pripada i jedna -οσ osnova: αΐδοσ, nom. ή αιδώς (prijev. d u l j i n a ) stid, gen. αίδοϋς od αϊδο(σ)-ος, dat. αίδοϊ od αίδο(σ)-ι, ak. αιδώ od αίδο(σ)-α.

5. Od neke osnove na -a postaju i neki sporedni oblici u deklinaciji k o m - § 164. p a r a t i v a na -ίων (m. i ž. r.) -tov (sr. r.) koji se inače sklanjaju kao ευδαίμων, εΰδαιμον (§ 131), a to su:

a) Ak. s i n g . za muški i ženski rod: μείζω (maior-em) od μειζοσ-α.

b) N o m . pl. za muški i ženski rod: μείζους (maior-es) od μειζοσ-ες. Oblik za hom. pl. prenesen je i u ak. pl.

c) Nom. i ak. pl. za sr. rod: μείζω (tnaior-a) od μειζοβ-α.

II. V o k a l s k e o s n o v e

1. Osnove na ι i ε

ή πόλις grad, osnove πολε(_/'), πολι

Sg. Ν. πόλι-ς Ρ1. Ν. πόλεις G. πόλε-ως G. πόλε-ων D. πόλε ι D. πόλε-σι(ν) Α. πόλι-ν Α. πόλεις V. πόλι V. πόλεις

§ 165.

Drugi su primjeri: ή στάσις (buna), ή πραξις (djelo), ή δύναμις (moć), ή α'ίσθησις (osjećanje), ή ύπόθεσις (podloga), ό δφις (zmija).

NAPOMENE

1. a) Osnova na -ι (πολι) dolazi samo u nom., ak. i vok. s ing. , § 166. inače je svuda osnova na ε (πολε, upravo πόλε;').

Osnove πολει i πολι u prijevojnom su odnosu ( p u n i n a i p r a z n i n a , § 49). Od osnove πολει postaje osn. πολε gubitkom glasa j medu samoglasnicima: πόλε-ες od πολε/-ες (§60. b, Bilj. 2).

Page 47: Gramatika grčkog jezika

38 Osnove na υ i ε. § 167—169.

b) Osnovno ε steže se sa samoglasnikom nastavka samo u d a t . s ing . (πόλει od πόλε-ϊ) i n o m . pl. (πόλεις od πόλε-ες).

tfj^ χ( c) Genitivni su nastavci -ως i ων za naglasak k r a t k i . Ak. s ing . (πόλι-ν) svršava se, kao kod o- i α-deklinacije, na suglasnikv.^Ak. pl.

f,i ;c; (πόλεις) jednak je n o m . pl . . , . · . ^

§ 167. 2. Osnove na υ i ε

Primjeri

Osnove

ό πήχυς lakat

πηχε(Γ), πηχυ

τό Ζστυ grad

άστε(/), άστυ

m. γλυκύς sr. γλυκύ sladak

γλυκε(/), γλυκυ

Sg. N. G. D. A. V.

πήχυ-ς πήχε-ως πήχει πήχυ-ν

άστυ άστε-ως άστει άστυ „ αστυ

"'"'.-Λ

γλυκύ-ς γλυκύ γλυκέ-ος \ γλυκεϊ

γλυκύ-ν γλυκύ γλυκύ

Pl. Ν. V. G. D. A.

πήχεις πήχε-ων πήχε-σι(ν) πήχεις

\aV + άσττΡ| /

άστεγων άστε-σι(ν) άστη

γλυκείς γλυκέ-α γλυκέ-ων γλυκέ-σι(ν)

γλυκείς γλυκέ-α

Drugi su primjeri ό πέλεκυς (sjekira), m. ηδύς (ž. ηδεία) sr. ηδύ (ugodan), ταχύς (ταχεία) ταχύ (brz), βραχύς (βραχεία) βραχύ (kratak).

NAPOMENE

§ 168. 1. a) Osnova na -u (πηχυ, άστυ, γλυκυ) dolazi samo u nom. , ak. i vok . s ing . , inače je svuda osnova na ε (πηχε, άστε, γλυκέ, upravo πηχεF, ά σ τ ^ , γλυκε^.

Osnove πηχευ i πηχυ itd. u prijevojnom su odnosu ( p u n i n a i p r a z n i n a , § 49). Od osnove πηχευ itd. postaje osnova πηχε gubitkom glasa f medu samo-glasnicima: πήχε-ες od π η χ ε ^ ε ς (§ 60. b, Bilj. 2).

b) Osnovno se ε steže sa samoglasnikom nastavka, i kod i m e -n i c a i k o d p r i d j e v a , samo u d a t . s ing . (γλυκεΐ od γλυκέ-ϊ) i n o m . pl . (γλυκείς od γλυκέ-ες).

§ 169. 2. Riječ πηχυς sklanja se kao γλυκύς, a riječ άστυ kao γλυκύ, samo gen . s i n g . i gen . pl . tvore poput osnova na ι i ε (§ 165): πήχεως, άστεως — πήχεων, άστεων. Mjesto άστεα postaje u n o m . i ak. pl . stezanjem άστη (kao γένη od γένεα).

Page 48: Gramatika grčkog jezika

Osnove na u i ε. Osnove na u. § 170—174. 39

3. Ž e n s k i rod pridjeva svršava se na -εια: γλυκεία, ταχεία i §170. stoga se sklanja kao σφαίρα (§ 97).

4. Riječ πρέσβυς (star, častan) tvori u s ing. samo ak. i vok. : §171. πρέσβυν, πρέσβυ i sve pluralne oblike: οί πρέσβεις (poslanici), πρέσβεων, πρέσβεσι(ν), πρέσβεις. Kao singular upotrebljava se k tome riječ ό πρεσβευτής, -οΰ poslanik.

5. Riječ ό υιός (sin), gen. τοΰ υίοΰ tvori uz oblike po o-deklinaciji § 172. i oblike kao γλυκύς: gen. υίέ-ος, dat. υίεΐ, pl. υίεΐς, υίέων, υίέσι(ν), υίεΐς.

3. Osnove na υ § 173.

Primjeri δ, ή σϋς δ ίχθϋς ή πίτϋς svinja riba omorika

Osnove σϋ, σΰ ίχθϋ, ίχθΰ πιτΰ

Sg. Ν. σϋ-ς ίχθ-ΰ-ς πίτΰ-ς G. συ-ος ίχθυ-ος πίτΰ-ος D. σΰ-ί ΐχθυ-ι πίτΰ-ϊ A. σΰ-ν ίχθΰ-ν πίτυ-ν V. — ίχθΰ -

Pl. Ν. V. συ-ες ΐχθ-υ-ες πίτϋ-ες G. σΰ-ών ΐχθ-υ-ων πιτυ-tuv D. σϋ-σί(ν) ίχθδ-σι(ν) πίτΰ-σι(ν) A. σΰς ΐχθΰς πίτϋς

η*3>

Drugi su primjeri: ό βότρυς (grozd), ή δρΰς (drvo, hrast), ή ισχύς (snaga), ό μΰς (miš), ή πλη&υς (mnoštvo), ή όφρΰς (obrva), ή Έρΐνυς (Erinija). _

NAPOMENE I

1. Kod riječi s naglaskom na krajnjem slogu υ je d u g o pred § 174. s u g l a s n i c i m a i na kraju riječi, a k r a t k o pred s a m o g l a s n i c i m a i u da t . pl. (utjecaj nom. i gen. pl.).

_ 2. Ak. pl. svršava se na -υς (od -υ-νς, naknadno produljivanje,

§ 50): σΰς, πίτΰς.

3. Vok. s ing. jednak je osnovi: ώ Έρϊνό, ΐχθ-ΰ. υ ο

(

Page 49: Gramatika grčkog jezika

40 Dvoglasničke osnove. § 175 — 179.

t 4. Osnove na dvoglasnike

§175. a) M u š k e r i j e č i na-ευ-ς

ό βασιλεύς kralj, osn. βασιλευ (βασιλη-ί)

Sg. Ν. βασιλεύ-ς Ρ1. Ν. βασιλείς G. βασιλέ-ως G. βασιλέ-ων D. βασιλεΐ D. βασιλεϋ-σι(ν) Α. βασιλέ-α Α. βασιλέ-ας V. βασιλευ V. βασιλείς

Drugi su primjeri ό γονεύς (roditelji), ό ιερεύς (svećenik), ό ίππεύς (konjanik), ό κεραμεύς (lončar), ό φονεύς (ubilac), 'Αχιλλεύς, Πηλεύς, 'Οδυσσεύς.

NAPOMENE

§ 176. 1. Sve su riječi na -ευς oksitone. U gen . s i n g . svršavaju se na -ως, a u ak. s ing . i pl. imaju dugo a.

U)C N o m . pl . glasi u staroatičkom βασιλης; βασιλείς je mladi oblik (prema

γλυκείς).

§ 177. 2. Riječi koje pred -ευς imajufsamoglasnikkedovno s t e ž u i gen. i ak. sing. i pl., i to εω tT ω, εα u α; npr. Πειραιεύς (Pirej) gen. Πει-ραιώς (od Πειραιέ-ως); Έρετριεύς (Eretranin): gen. pl. Έρετριών od Έρετριέ-ων, ak. pl. 'Ερέτριας od 'Ερετριέ-ας.

§ 178. 3. Riječ Ζεύς (bog Zeus) sklanja se ovako: Διός, Διί, Δία, Ζεϋ.

Obje, naoko različite, osnove povezane su prijevojem: Ζευ- od Δ;ευ (AjzF, p u n i n a ) ; Δι- od Aif (praznina); dakle je Δι-ός od Δι,ί-ός, Δι-ί od A i f - i .

§ 179. 4. Osnova βασιλη,Ρ pokratila se u nom. s ing . i dat. pl . u βασιλευ; pred samoglasnicima ostala je osnova βασιλη/, pa se potom oblici za gen. i a k . s i n g . pa ak. p l . objašnjavaju ovako:

od βασιληί-ος βασιλη5-ά βασιλη/-άς postalo je

hom. βασιλή-ος βασιλή-ά βασιλή-άς, a odatle

atički βασιλέ-ως βασιλέ-ά βασιλέ-άς

(metateza kvantitete § 51; nestajanje F među samoglasnicima § 60. b, Bilj. 2).

Page 50: Gramatika grčkog jezika

Dvoglasničke osnove. § 180-184. 41

b) O s a m l j e n e d v o g l a s n i č k e o s n o v e §180.

Primjeri ό, ή βοΰς ή ναΰς ό ήρως goveče brod junak

Osnove βου, β ο ( ^ ναυ, va( f ) ήρω(/)

Sg. N. βοΰ-ς ν α ΰ - ς ( V η ρ ω - ς

G. β ο - ό ς ν ε - ώ ς ή ρ ω - ο ς

D. β ο - ΐ ν η - ί ή ρ ω - ι A. βοΰ-ν ν α ΰ - ν η ρ ω - α

V. βοΰ ναΰ ή ρ ω - ς

Pl. Ν. V. β ό - ε ς ν ή - ε ς ή ρ ω - ε ς

G. β ο - ώ ν ν ε - ώ ν ή ρ ώ - ω ν

D. βου-σ ί ( ν ) ν α υ - σ ί ( ν ) ή ρ ω - σ ι ( ν )

A. β ο ΰ - ς ναΰ-ς ή ρ ω - ά ς

NAPOMENE

1. Riječ βοΰς (lat. b6s bov-is) ima pred k o n s o n a n t s k i m na- §181. stavcima osnovu βου, a pred v o k a l s k i m a osnovu po(f); stezanja nema nigdje.

Ak. s i n g . βοϋν načinjen je prema n o m . βοϋς, a prema βοΰν opet ak. pl . βοΰς umjesto βόας (od βοΓ-ας), što kod Homera još dolazi.

2. Riječ ναϋς ima pred k o n s o n a n t s k i m nastavcima osnovu ναυ, §182. a pred v o k a l s k i m a osnovu vaf = νη/ (isp. nav-is,-). \[<s/'

Gen. s i n g . νεώς postao je m e t a t e z o m k v a n t i t e t e (§ 51) od νηός (hom.), a g e n . p l . νεών od νηών pokraćivanjem samoglasnika pred samoglasni-kom.

3. Kao ναϋς sklanja se riječ ή γραΰς (starica), osn.γραυ i γραF, § 183. ali bez mijenjanja osnovnoga samoglasnika γρα-ός, γρα-ΐ, γραΰ-ν, γραΰ; pl. γρα-ες, γρα-ών, γραυ-σί(ν), γραΰ-ς.

4. Riječ ήρως ima osn. ήρω-F, pa stoga pripada i ona medu dif- § 184. tongičke osnove: ήρω-ος od ήρω,Ρ-ος itd. Ak. s ing . javlja se i u stegnutu obliku: ήρω.

Page 51: Gramatika grčkog jezika

42 Riječi na ω. Dodaci deklinaciji imena. § 185 — 187.

§ 185. c) Ž e n s k e r i j e č i na -ω

ή Λ η τ ώ osn. Λ η τ ο ι

Sg. Ν. Λ η τ ώ G. Λητούς D. Λητο ΐ Α. Λητώ V. Λητο ΐ Τ">

Drugi su primjeri ή ηχώ (jeka), ή πειθώ (nagovor), Γοργώ, Καλυψώ, Κλειώ, Σαπφώ.

/-ν» Slili»·

NAPOMENE

§ 186. 1. Riječi na -ω su o k s i t o n e i ponajviše vlastita imena; dolaze samo u s i n g u l a r u .

2. Osnova se jasno očituje u v o k a t i v u : Λητοΐ. Nominativ se tvori bez nastavka, ali produljuje osnovni samoglasnik (prijev. d u l j i n a ) i gubi ι: Λητώ. I u ostalim se padežima gubi ι jer se nalazi medu samoglasnicima: gen. Λητοϋς od Λητό-ος, dat. Λητοΐ od Λητό-ι, ak. Λητώ od Λητό-α. Zavinuti bi naglasak imao biti i u ak., jer je ω postalo od όα (isp. § 48); akut je preuzet iz nomina t iva .

III. D o d a c i d e k l i n a c i j i i m e n a

§ 187. 1. Dualni oblici

Nom. Ak. τώ όδώ

τώ έταίρω

τώ δένδρο

τώ τίμα

τώ χώρα

τώ πολίτ&

Gen. Dat. τοΐν όδοΐν

τοΐν έταίροιν

τοΐν δένδροιν

τοΐν τϊμαΐν

τοΐν χώραιν

τοΐν πολίταιν

Nom. Ak. τώ γϋπε

τώ πόδε

τώ παΐδε

τώ ρήτορε

τώ γένει

τώ πόλει

Gen. Dat. τοΐν γυποΐν

τοΐν ποδοΐν

τοΐν παίδοιν

τοΐν ρητόροιν

τοΐν γενοΐν

τοΐν πολέοιν

tako i τώ καλά Μούσα, τώ σοφώ "Ελληνε, τώ εύγενεΐ δνδρε, τοΐν άγαθοΐν φυλάκοιν.

D u a l svršava se dakle u o-deklinaciji na -ω, -οιν, u α-deklinacije na -a, -aiv, a u konsonantskoj na -ε, -οιν.

Page 52: Gramatika grčkog jezika

Dodaci deklinaciji imena. Pridjevi. § 188 — 192. 43

2. Nastavci nalik na padežne § 188. Neki se nastavci po značenju približavaju padežnim nastavcima, i to:

1. -θεν na pitanje o d a k l e ,

2. -1, -θι u sing., -σι(ν) u plur. na pitanje g d j e ,

3. -δε, -σε, -ζε na pitanje k a m o , npr.

οΐκο-θεν od kuće ο'ικο-ι kod kuće οίκα-δε kući

άλλο-θεν od drugud αλλο-9-ι drugdje άλλο-σε drugamo

'Αθήνη-θεν iz Atene Ά·9·ήνη-σι(ν) u Ateni 'AS-ήνα-ζε u Atenu

B i l j e š k a . Oblici na -1 l o k a t i v i su s i n g . , oni na -σι,(ν) l o k a t i v i pl. U grčkom su, naime, d a t i v u u d r u ž e n a t r i padeža: dativ, lokativ i instrumental. — Enklitički se nastavak -δε pridijeva akuzativu: Μέγαράδε (§ 39. 5).

Glava VII

PRIDJEVI

A. P R I D J E V I K O N S O N A N T S K E D E K L I N A C I J E

Najviše je onakvih pridjeva koji se za m u š k i i s r e d n j i r o d § 189. sklanjaju po o-deklinaciji, a za ženski po α-deklinaciji; isp. ο njima §§ 103. i 107. Pridjevi k o n s o n a n t s k e deklinacije jesu ovi:

I. P r i d j e v i t r o j a k o g a s v r š e t k a

Pridjevi trojakoga svršetka sklanjaju se za m u š k i i s r e d n j i r o d § 190. po konsonantskoj deklinaciji, a za ž e n s k i po α-deklinaciji. Ženski rod postaje nastavkom/« koji se pri sastavljanju s osnovom kojekako mijenja (isp. § 145).

1. Osnove na υ i ε (m. i sr. sklanja se po § 167): § 191.

γλυκύς γλυκεία γλυκύ (sladak)

Ženski se rod izv odi od osnove γλυκε^ )-/α: ε se steže s nastavkom j a : γλυκεία.

2. Osnove na ν (m. i sr. sklanja se po § 131): § 192.

μέλας μέλαινα μέλαν (crn) τάλας τάλαινα τάλάν (nesretan)

Ženski se rod izvodi od osn. μελαν-;'α;/ prelazi u pređašnji slog ( e p e n t e z a § 57. e): μέλαινα.

Page 53: Gramatika grčkog jezika

4 4 Pridjevi. § 1 9 3 - 1 9 4 .

§ 193. 3. Pridjevi i participi s osnovom na ντ (m. i sr. sklanja se po § 139. i d):

λέγων γραφείς λύσας

εκουσα λέγουσα γραφεϊσα λύσασα

λέγον γραφέν λϋσάν

(dragovoljan) (govoreći) (pisan) (odriješivši)

Za tvorbu ženskoga roda isp. § 145.

Osobito treba pamtiti ovdje: πας (omnis) πάσα παν:

Sg. Ν. πάς πάσα πάν Ρ1. Ν. πάντες πάσαι πάντα G. παντός πάσης παντός G. πάντων πασών πάντων D. παντι πάση παντι D. πάσιν πασαις πάσιν A. παντα πασαν παν Α. παντας πασας παντα

πας naglašuje se izuzetno u gen. i da t . pl.: πάντων, πασι(ν). Ženski rod πάσα (od παντ-;'α) sklanja se kao Μοϋσα. Srednji rod po-kazuje i ovdje čistu osnovu: παν od παν(τ).

Pridjevi na -εις svršavaju se u ženskom rodu na -εσσα: χαρίεις, χαρίεσσα, χαρίεν (dražestan), osn. χαριε(ν)τ. Isp. § 144.

Π. P r i d j e v i d v o j a k o g a s v r š e t k a

§ 194. Najznatniji pridjevi d v o j a k o g a svršetka koji se sklanjaju po konsonantskoj deklinaciji jesu ovi:

1. Pridjevi s osnovom na ν (sklanjaju se po § 131):

ευδαίμων εΰδαιμον (sretan) gen. εύδαίμονος

σώφρων σώφρον (razborit) gen. σώφρονος

Ο naglasku isp. § 136.

2. Pridjevi s osnovom na σ (sklanjaju se po § 153):

σαφής ! σαφές (jasan) gen. σαφοϋς άληθής άληθές (istinit) gen. αληθούς εύήθης εΰηθες (budalast) gen. εύήθους (§ 158)

Page 54: Gramatika grčkog jezika

Pridjevi. Komparacija. § 195 — 197. 45

3. Pridjevi s osnovom na dental (sklanjaju se po § 123): ευελπις, -ι pun nade g. ευέλπιδος ak. ευελπιν άχαρις, -ι neugodan g. άχάριτος ak. άχαριν.

Osim toga ima pridjeva samo j e d n o g a svršetka, i to za m u š k i § 195. i ž e n s k i rod: φυγάς (g. φυγάδ-ος) bjegunac, -ica, πένης (g. πένητ-ος) siromašan. - Samo za ž e n s k i rod upotrebljavaju se pridjevi na -ίς, -ίδος; npr. συμμαχίς saveznički, Έλληνίς grčki: πόλεις συμμαχίδες, πόλεις Ελληνίδες.

III. P r i d j e v i s o s o b i t o m d e k l i n a c i j o m §196.

μέγας velik osn. μεγα, μεγάλο

πολύς mnogi πολυ, πολλο

Sg. Ν. μέγας μεγάλη μέγα G. μεγάλου μεγάλης μεγάλου D. μεγάλω μεγάλη μεγάλω Α. μέγαν μεγάλην μέγα

πολύς πολλή πολύ πολλοϋ πολλής πολλοϋ πολλω πολλή πολλω πολύν πολλήν πολύ

Ρ1. Ν. μεγάλοι μεγάλαι μεγάλα G. μεγάλων μεγάλων μεγάλων

itd.

πολλοί πολλαί πολλά πολλών πολλών πολλών

itd.

Nom. i ak. sing. m. i sr. roda tvore se od osnove μεγα i πολυ, a svi ostali padeži od osnove μεγα-λο(-λα), πολ-λο(-λα).

B i l j e š k a . Pridjev πράος, προϊόν (blag) uzajmljuje ženski rod od pridjeva πραός, πραεΐα (§ 191), a samo rijetko i oblike za m. i sr. rod, npr. πραέων, πραέσι(ν),. πραέα.

Β. K O M P A R A C I J A I L I P O R E Đ E N J E

1. Komparativ na -τερος, -α, -ov, superlativ na -τατος, -η, -ov

Nastavci se pridijevaju osnovi m u š k o g a roda .

a) O-osnove: § 197.

δεινός (strašan) osn. δεινό δεινό-τερος δεινό-τατος

πονηρός (zao) osn. πονηρο πονηρό-τερος πονηρό-τατος

πικρός (gorak) osn. πικρό πικρό-τερος πικρό-τατος

Page 55: Gramatika grčkog jezika

46 Komparacija. § 1 9 8 - 1 9 9 .

ali σοφός (mudar) osn. σοφο σοφώ-τερος σοφώ-τατος

άξιος (vrijedan) osn. άξιο άξιώ-τερος άξιώ-τατος.

Osnovno ο produljuje se u ω ako p r e d a š n j i s l o g n i j e po naravi ili po položaju d u g .

B i l j e š k a 1. Pridjevu παλαιός (starinski) služe kao komparativ i superlativ oblici παλαί-τερος, παλαί-τατος (načinjeni od adverba πάλαι, od davnine). T e tvorbe od osnove bez ο prenesene su i na pridjeve γεραιός (star), σχολαϊος (spor): γεραίτερος, σχολαίτερος; γεραίτατος, σχολαίτατος (ali pored toga i παλαιότερος, -ότατος).

B i l j e š k a 2. Pridjev φίλος (mio) ima komparativ φίλτερος, superlativ φίλτατος, ali i μάλλον φίλος, μάλιστα φίλος (isp. magis, maxime idoneus).

§ 198. b) Osnove konsonantske deklinacije:,

γλυκύς (sladak) osn. γλυκυ γλυκύ-τερος γλυκύ-τατος

μέλας (crn) osn. ' μελαν μελάν-τερος μελάν-τατος

σαφής (jasan) osn. σαφεσ σαφέσ-τερος σαφέσ-τατος

§ 199. c) Nastavci -έστερος, -έστατος (preneseni od εσ-osnova) pridije-vaju se:

α) pridjevima na -ων: ευδαίμων (sretan), εϋδαιμον-έστερος, εύδαιμον-έστατος.

β) pridjevu έρρωμένος (jak) ako se odbaci osnovno ο: έρρωμεν-έστερος.

γ) stegnutim pridjevima na -ους: άπλοϋς (jednostruk), άπλούσ-τερος (od άπλο-έστερος), άπλούστατος.

B i l j e š k a : πένης (siromašan), g. πένητ-ος ima komp. πενέσ-τερος, a super. πενέσ-τατος; χαρίεις (dražestan) g. χαρίεντ-ος ima χαριέσ-τερος, χαριέσ-τατος.

Page 56: Gramatika grčkog jezika

47 Komparacija. § 198-199.

2. Komparativi na -ίων, -lov, superlativi na -ιστός, -ίστη,· -ιστον

1. Nastavci pristupaju ponajviše k o r i j e n u riječi (npr. ήδύς, § 200. osn. ήδυ, korijen ήδ.

Pozitiv Osnova Komparativ Superlativ

1. ηδύς ήδ-υ ήδίων ήδιστος ugodan ήδΐον

2. ταχύς θαχ-υ θαττων τάχιστος brz θάττον

3. καλός xaX(f)-o καλλίων κάλλιστος lijep κάλλΐον

4. αισχρός αίσχ-ρο αΐσχίων α'ίσχιστος sramotan αϊσχΐον

5. έχθ-ρός έχθ-ρο έχθίων εχ&ιστος neprijateljski έχθ-ϊον

6. κακός κακ-ο κακίων κάκιστος zao κάκϊον

7. μέγας μεγ-α μείζων μέγιστος velik μείζον

2. Ο deklinaciji komparativa na -ίων (m. ž.), -ΐον (sr.) isp. §§ 131J §.201 i 164. N a g l a s a k se kod tih komparativa o d m i č e od k r a j a , koliko može (§ 136).

B i l j e š k a . Komparativ μείζων postao je analognim produljivanjem (άμείνων) od μέζων (jonski oblik), a μέζων je od μεγ-ιων (§ 57. b).

3. Komparacija od drugih osnova

I u grčkom jeziku ima nekoliko pridjeva kojima se komparativ § 202. ne tvori od pozitiva. On je sasvim d r u g a r i j e č ili je načinjen od d r u g e o s n o v e nego je ona od koje je pozitiv (isp. dobar — bolji; bonus, melior, optimus; gut, besser). Ti komparativi i superlativi dolaze samo u obliku na -ίων i -ιστός.

Page 57: Gramatika grčkog jezika

48 Komparacija. § 198-199.

Pozitiv Komparativ Superlativ Značenje

1. άγα-9-ός dobar

2. κακός zao

3. μικρός malen

4. ολίγος malo

5. πολύς mnogi

6. £άδιος lak

αμεινων άμεινον βελτίων βέλτϊον κρείττων κρεΐττον λωων λωον κακί ων κάκΐον χείρων χείρον ήττων ήττον μικρότερος μείων μείον έλάττων ελαττον πλείων πλέον

ράων ραον

άριστος (άρ-ετή)

βέλτιστος κράτιστος (τό κράτος) λωστος

κάκιστος

χείριστος ήκιστα (adv.) μικρότατος

έλάχιστος 4 πλείστος

ραστος

sposobniji

ćudoredno bolji jači

korisniji

gori (peior)

lošiji (deterior) slabiji (inferior) (adv. = najmanje) manji neznatniji

manji, neznatniji više, najviše (njih)

lakši

B i l j e š k a 1. Pozitivi koji zbog nesposobnosti za stupnjevanje popunjaju svoju komparaciju oblicima od drugih osnova zajednička su osobina s v i m a i n d o e v r o p s k i m j e z i c i m a . I značenja su im gotovo svagdje ista, i to: d o b a r , z a o , ve l ik , m a l e n , m n o g i , m a l o i dr. Isp. uz navedene primjere još ove: zao — gori, malus — peior; malen — manji, parvus — miner; mnogo — više, multus — plus, viel — mehr — der meiste itd.

B i l j e š k a 2. Atički komparativ κρείττων vjerojatno je analogna tvorba prema komparativu άμείνων, jer mu je oblik, sudeći po jonskom komparativu κρέσσων, glasio prvobitno κρέττων (§ 201. Bilj.). — Komp. ήττων postao je od ήκ-/ων, a komp. έλάττων od έλάχ-/ων s dugim a kao u θάττων (§ 57. a).

B i l j e š k a 3. Pridjevi koji prave komparaciju od drugih osnova imaju u Homera ove osobite oblike:

a) za pojam d o b a r : άρείων, βέλτερος, φέρτερος — φέριστος, φέρτατος; b) za pojam z a o : χερείων, κακώτερος, χερειότερος, χειρότερος; c) πολύς: komp. nom. pl. πλέες, ak. pl. πλέας (pored atičkoga πλείων

(πλέων), πλείονος itd.); d) ρηίδιος (ράδιος): ρηίτερος — ρήϊστος, ^η^τατος.

Page 58: Gramatika grčkog jezika

Nepotpuna komparacija. Prilozi. § 203 — 204. 49

B i l j e š k a 4. K o m p a r a t i v i s u p e r l a t i v postaju u Homera češće nego u atičkom nastavkom -ιων, -ιστός, ali je u nastavku -ιων glas ι kratak; npr. γλυκύς: γλυκίων (A 249); ώκύς: ώκιστος (Χ 325); παχύς: πάσσων (ζ 230), πάχιστος (Π 314); φίλος: φιλίων (τ 351); μακρός: μάσσων (θ 203), μήκιστος (Η 155); adverb άγχι: άσσον (Α 335. od άγχιον), άγχιστα (ζ 152).

4. Nepotpuna komparacija § 203

(πρό pred) πρότερος (prior) πρώτος (primus) — ύστερος (potonji) ύστατος (ultimus)

(έξ iz) — έσχατος (extremus) (ύπέρ preko) υπέρτερος (superior) ύπέρτατος (supremus).

C. P R I L O Z I O D P R I D J E V A $204

Pridjev Gen. pl. Prilog

καλός (lijep) καλών καλώς δίκαιος (pravedan) δικαίων δικαίως άπλοϋς (jednostruk) άπλών άπλώς εύδαίμων (sretan) εύδαιμόνων εύδαιμόνως πάς (sav) πάντων πάντως ταχύς (brz) ταχέων ταχέως σαφής (jasan) σαφών σαφώς

1. Prilozi od pridjeva svršavaju se na -ως. Oni se oblikom i na-glaskom slažu s gen. pl. od pridjeva za m u š k i rod (samo što se ne svršavaju na -ων, nego na -ως).

2. Kao prilog upotrebljava se kadšto i srednji rod pridjeva u akuzativu sing., rjeđe pl.: ταχύ (brzo), πολύ (veoma), πάντα (posve).

B i l j e š k a . Stariji je priložni oblik na ά: τάχα (možda), άμα (zajedno), μάλα (veoma).

3. U k o m p a r a t i v u upotrebljava se kao prilog ak. s ing. sr. r., a u superlativu ak. pl. sr. r . : βεβαιότερον, κάλλιον; βεβαιό-τατα, κάλλιστα. Prema tome i: εδ, άμεινον, άριστα; μάλα, μάλλον, μάλιστα.

B i l j e š k a 1. I od komparativa postaju katkad prilozi na -ως: καλλιόνως, μειζόνως, πλουσιωτέρως.

B i l j e š k a 2. Prilozi mjesta na -ω, kao άνω (gore), κάτω (dolje), nemaju ς ni u konip. ni u superl. άνωτέρω, άνωτάτω. Prilog έγγύς (blizu) ima έγγυτέρω i έγγύτερον; έγγυτάτω i εγγύτατα; tako i περαιτέρω od πέρα (preko).

4 Gramatika grčkoga jezika

Page 59: Gramatika grčkog jezika

50 Lične zamjenice. § 205 — 206.

Glava VIII

ZAMJENICE

§ 205. 1. Lične zamjenice (Pronomina personalia)

Sg. Ν έγώ i a (ego) G. έμοϋ, μου mene, me D. έμοί, μοι meni, mi Α. έμέ, με mene, me

σύ ti (tu) σου, σου tebe, te σοι, σοι. tebi, ti σέ, σε tebe, te

Pl. Ν. ήμεΐς mi G. ήμών nas D. ήμϊν nam(a) Α. ήμας nas

ύμεΐς vi ύμών vas ύμϊν vam(a) ύμάς vas

5 206. NAPOMENE

1. P o r e d n a g l a š e n i h oblika (έμοϋ, έμοί, έμέ — σοΰ, σοί, σέ) imaju lične zamjenice u sing. i e n k l i t i č n e (μου, μοι, με - σου, σοι, σε).

Naglašeni se oblici upotrebljavaju: a) kad treba zamjenicu i s t a k n u t i , osobito u isticanju p r o t i v -

n o s t i : έμοί, οΰ σοι τοΰτο άρέσκει (meni se to mili, ne t eb i ) ; b) kad zamjenica stoji iza p r i j e d l o g a : έπ' έμοί (na meni), προς

σέ (k tebi). U ostalim se slučajevima upotrebljavaju enklitični oblici, ali nikada na početku rečenice.

2. Da bi se oblici ličnih zamjenica jače istaknuli, pridijeva im se enklitična čestica γέ (bar, baš, upravo). Tada se naglasak oblika έγώ i έμοί premješta na prvi slog: εγω-γε, έ'μοι-γε, ali έμοΰ-γε, έμέ-γε.

3. N o m i n a t i v ličnih zamjenica kao s u b j e k t stoji uz gla-golske oblike samo onda kad je zamjenica i s t a k n u t a : έγώ μεν σοί πιστεύω, σύ δ' έμοί (ja vjerujem tebi, ti meni), ali: πιστεύω (vjerujem), jer nema isticanja, a lice je dovoljno istaknuto nastavkom.

4. Ο upotrebi genitiva μου, σου, ήμών, ύμών u posesivnom značenju isp. § 211, 2, b.

5. Budući da se oblici lične zamjenice 3. lica:

sing. — οδ, οΐ, ε plur. σφεΐς σφών σφίσι(ν) σφας

Page 60: Gramatika grčkog jezika

Lične zamjenice. Zamjenica αύτός. § 207. 51

upotrebljavaju u atičkoj prozi kao i n d i r e k t n i r e f l e k s i v ( § 439. b), služi u nominativu kao lična zamjenica 3. lica p o k a z n a z a m j e -n i ca ούτος ili έκεΐνος (§ 213, 2 i 3), a u kosim padežima ponajviše oblici zamjenice αύτός (§ 207, 3).

6. Dualni su oblici za 1. lice νώ, νων, a 2a 2. lice σφώ, σφων.

B i l j e š k a . U Homera dolaze pored atičkih još i ovi oblici:

Sg. Ν . G.

D . A.

έγών έμεΐο, έμέο, έμεϋ έμέθεν (§ 188) μεϋ,

τύνη σεΐο, σέο, σεϋ σέθεν (§ 18 8), σεϋ (enkl..) τεΐν, τοί

εΐο, ίο, εΰ £θεν (§ 188) έοϊ, οΐ έέ, μίν

Du . N . A.

G. D .

νώϊ

νώϊν σφώϊ

σφώΐν

σφωέ

σφωΐν

Pl. N . G.

D . A.

όίμμες ή με ίων ήμέων

όίμμι ήμέας άμμε

ΰμμες ύμείων ύμέων

ΰμμι ύμέας ΰμμε

σφείων σφέων σφίσι, σφί σφέας, σφάς, σφέ

\

2. Zamjenica αύτός §207.

Zamjenica αύτός, αύτή, αύτό sklanja se kao σοφός (§ 103), samo što sr. rod u nom. i ak. sing. ne prima ν: αύτό (isp. član τό).

Zamjenica dolazi u ovim značenjima:

1. U t e m e l j n o m z n a č e n j u : sam (ipse,), i t o u p r e d i k a t -n o m položaju (§ 377), tj. pred imenicom koja ima član, ili za njom: αύτός ό φίλος ili ό φίλος αύτός amicus ipse, sam prijatelj.

2. U značenju: i s t i (idem) u a t r i b u t n o m p o l o ž a j u (§ 375), tj. među članom i imenicom: ό αύτός φίλος (idem) amicus, isti prijatelj.

B i l j e š k a . Oblici člana koji se svršavaju na samoglasnik mogu se stezati s oblicima od αότός (kraza § 66): αύτός, αύτή, ταΰτό(ν); gen. m. i sr. τοϋ αύτοϋ i ταύτοϋ, ali ž. τής αύτής, nom. pl. sr. τά αύτά i ταύτά.

Page 61: Gramatika grčkog jezika

52 Povratne zamjenice. § 208.

3. U kosim padežima zastupa ličnu zamjenicu 3. lica (kao u lat. zamjenica is, ea, id):

αύτοΰ, -ής, -οϋ (nje)ga, (n)je (eius)

αύτών njih, (eorum, earum)

αυτω, -η, -ω (nje)mu, (n)joj (ei)

αύτοΐς, -αΐς njima (Us)

αυτόν, -ην, -ο (nje)ga, nju, je (eum, eam, id)

αύτούς, -άς, -ά njih (eos, eas, ea)

Στέργω αύτόν. Volim ga. Πιστεύω αύτη. Vjerujem joj. Βαδίζομεν παρ* αύτόν. Idemo k njemu.

4. Genitivi αύτοϋ, αύτής, αύτών služe kao p o s v o j n a zamje-nica 3. lica (ako pripadanje n i j e r e f l e k s i v n o , tj. ako se ne pro-teže na subjekt), kao eius, eorum (earum); isp. ο tom § 211, 2. a.

§ 208. 3. Povratne zamjenice (Pronomina reflexiva)

Grčki jezik ima za svako lice osobitu povratnu zamjenicu, pa se po tom znatno razlikuje od hrvatskosrpskoga, koji ima samo jednu za sva lica, za sve rodove i za sve brojeve:

Subj. ja Subj. ti Subj. o n , o n a , o n o Značenje

Sg. G.

D.

A.

έμαυτοϋ, -ής

έμαυτώ, -ή

έμαυτόν, -ήν

σεαυτοϋ, -ής

σεαυτώ, -ή

σεαυτόν, -ήν

έαυτοϋ, -ή ς

έαυτώ, -ή

έαυτόν, -ήν, -ό

sebe (samoga, -same) sebi (samomu, -samoj) sebe (samoga, -samu, -samo)

subj. m i Subj. v i Subj. o n i , o n e , o n a Značenje

Pl. G.

D.

A.

ήμών αύτών

ήμϊν αύτοΐς, -αΐς

ή μας αύτούς, -άς

ύμών αύτών

ύμΐν αύτοΐς -αΐς

ύμας αύτούς, -άς

εαυτών ili σφών αύτών έαυτοΐς, -αΐς ili σφίσιν αύτοΐς, -αΐς έαυτούς, -άς, -άίΐί σφάς αύτούς,-άς

sebe (samih) sebi (samima)

sebe (same, -sama)

Page 62: Gramatika grčkog jezika

Povratne i posvojne zamjenice. § 209 — 210. 53

NAPOMENE . § 185.

1. Umjesto σεαυτοϋ, σεαυτης itd. dolazi i σαυτοϋ, σαυτης itd., umjesto έαυτοϋ, εαυτής itd. αύτοϋ, αυτής itd.

2. P o v r a t n e su zamjenice postale povezivanjem l i č n i h sa za-mjenicom αύτός. Ta je veza ostala u pluralu nepromijenjena: ήμών αύτών, υμών αύτών, σφας αύτούς (istom poslije έαυτούς), a u singularu je došlo do stezanja, ali istom poslije Homera, jer on još ne poznaje atičkih oblika έμαυτοϋ, έαυτώ itd.

B i l j e š k a . Umjesto p o v r a t n i h zamjenica dolaze u Homera l i č n e , kojima se katkad, zbog pojačavanja, dodaju oblici zamjenice αύτός; npr. κατέβην δόμον "Αιδος εϊσω, ] νόστον έτάροισιν διζήμενος ήδ' έμοί αύτω (ψ 253). Veza έμοί αύτω > έμαυτω, έοϊ αύτω ( Ν 495) > έαυτω, a iz dativa prešlo je αυ u sve oblike. Prema έαυτοϋ, -ω, -όν načinjeni su pluralni oblici έαυτών, -οΐς , -ούς itd.

3. Povratna se zamjenica upotrebljava kad se proteže na subjekt i s t e rečenice ( d i r e k t n i refleksiv) i kad se proteže na subjekt u g l a v n o j rečenici ( i n d i r e k t n i refleksiv). Prva je poraba češća: Σοφός τις Ζλεγεν· Έν έμαυτω φέρω τήν ούσίαν u s e b i nosim imu-tak. — Γνώθι σαυτόν spoznaj s e b e samoga. — Τύπτει εαυτόν udara sebe . — Πιστεύετε ό μ ΐ ν αύτοϊς· και γαρ ημείς ή μ ΐ ν αύτο ΐς πιστεύομεν pouzdajte se u sebe , ta i mi se pouzdajemo u sebe. — Παρέδοσαν οί πάντες σφάς αύτούς se tradiderunt. Ο i n d i r e k t -n o m refleksivu isp. § 439. '

4. Ο upotrebi genitiva έμαυτοϋ, σεαυτοϋ, έαυτοϋ, ήμών αύτών itd. u posesivnom značenju isp. § 211, 2. c.

5. Ο refleksivnoj upotrebi lične zamjenice 3. lica ού, οΐ, ί itd. isp. § 206, 5.

U grčkom jeziku ima posvojnih zamjenica samo za p r v o i d r u g o lice:

4. Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva) §210.

A. Oblici i deklinacija

1. lice έμός ημέτερος

2. lice σός δμέτερος

Ϊ / » / εμή εμον ημετέρα ήμέτερον ση σόν υμετέρα υμέτερον

moj, -a, -e naš, -a, -e tvoj, -a, -e vaš, -a, -e

Page 63: Gramatika grčkog jezika

54 Posvojne zamjenice. § 211.

B i l j e š k a 1. Posvojne se zamjenice sklanjaju kao pridjevi na - 6 ς , -a(vj) , -ov.

B i l j e š k a 2. Položaj je posvojnim zamjenicama a t r i b u t a n , tj. medu članom i imenicom ili s ponovljenim članom za imeni-com : ό έμός φίλος ili ό φίλος ό έμός.

B i l j e š k a 3. Pored navedenih nalaze se u H o m e r a j<~š ove posvojne zamje-nice: τεός tvoj, νωΐτερος nas dvaju, σφωΐτερος vas dvaju, άμός naš, υμός vaš. Posvojnopovratna zamjenica za 3. lice s ;ng. δς, ή, ov (kod Homera i έός, έή, έόν) svoj, -a, -e nalazi se samo kod pjesnika; σφέτερος, α, -ov svoj, -a, -e (za više njih) nalazi se u prozi rijetko i svagda refleksivno.

B. Izričaji za pripadanje

Kako se u grčkom jeziku kazuje pripadanje, vidi se iz ovoga pregleda:

Pripadanje nije refleksivno slabije naglašeno j jače naglašeno

1. 2. 3.

1. 2. 3.

ό φίλος μου ό φίλος σου ό φίλος αύτοϋ ( - ή ς )

ό φίλος ή μ ώ ν ό φίλος ύμών ό φίλος αύτών

ό έμός φίλος ό σος φίλος ό τούτου φίλος

i l i ό έκείνου φίλος 6 ημέτερος φίλος ό υμέτερος φίλος ό τ ο ύ τ ω ν φίλος

i l i δ έκείνων φίλος

Pripadanje je slabije naglašeno

refleksivno jače naglašeno

1. 2. 3. 1. 2. 3.

σ τ έ ρ γ ω τον έμδν φίλον στέργε ις τον σον φίλον στέργε ι kao nadesno σ τ έ ρ γ ο μ ε ν τον ήμέτερον φίλον σ τ έ ρ γ ε τ ε τον ύμέτερον φίλον στέργουσι kao nadesno

τον έμαυτοϋ ( -ής ) φίλον τον σεαυτοΰ ( - ή ς ) φίλον τόν έαυτοΰ ( -ής ) φίλον

τον ήμέτερον αύτών φίλον τόν ύμέτερον αύτών φίλον τόν έαυτών φίλον

8 211. NAPOMENE

1. Prve dvije tablice znače: „moj prijatelj, tvoj, njegov (njezin), naš, vaš, njihov prijatelj", a druge dvije: „ja ljubim svoga prijatelja, ti ljubiš svoga prijatelja,, itd., „mi ljubimo svoga prijatelja,, itd.

Page 64: Gramatika grčkog jezika

Posvojne zamjenice. Recipročna zamjenica. § 212. 55

2. Tablice pokazuju:

a) da posvojnu zamjenicu 3. lica zastupa genitiv zamjenice αύτός (§ 207) u p r e d i k a t n o m položaju: ό φίλος αύτοϋ (-ής), ό φίλος αυτών (slabije naglašeno) i genitiv zamjenice ούτος ili έκεϊνος (§ 213, 2. i 3) u a t r i b u t n o m položaju: ό τούτου φίλος, ό τούτων φίλος (jače naglašeno): njegov (njezin), njihov prijatelj; isp. lat. amicus eius, amicus eorum (earum).

b) da se u grčkom jeziku može upotrebljavati genitiv drugih zamjenica u posvojnom značenju i za ona lica za koja postoje posvojne zamjenice, i to genitiv l i č n i h zamjenica u p r e d i k a t n o m po-ložaju: ό φίλος μου itd. (slabije naglašeno) prema ό έμός φίλος itd. (jače naglašeno): moj prijatelj.

c) da se i r e f l e k s i v n o pripadanje (tj. ako se proteže na subjekt) kazuje u grčkom jeziku na dva načina, i to p o s v o j n i m z a m j e n i -c a m a έμός, σός, ημέτερος, υμέτερος u a t r i b u t n o m položaju: στέργω τον έμόν φίλον itd. (slabije naglašeno) i g e n i t i v o m p o v r a t n i h za-m j e n i c a u a t r i b u t n o m položaju: στέργω τον έμαυτοϋ (-ής) φίλον itd. (jače naglašeno): ljubim svoga prijatelja.

3. Umjesto τον ήμέτερον (ύμέτερον) αύτών φίλον, svoga prijatelja, upotrebljava se također τον ήμών αύτών φίλον i τον ύμών αύτών φίλον.̂ -—--umjesto τον έαυτών φίλον također τον σφέτερον αύτών φίλον i τον σφών αύτών φίλον.

4. Pripadanje naznačuje često i sam č l an : ό σοφός έν αύτω περι-φέρει τήν ούσίαν (svoje blago); isp. § 371, Bilj. 1. i § 440, Bilj. 2.

5. Posvojnu zamjenicu zastupa katkad i pridjev φίλος (drag): κατεπλήγη φίλον ήτορ (Γ 31) n j e g o v o se potrese srce.

Ο pripadanju v. i § 440.

5. Recipročna zamjenica (Pronomen reciprocum) § 212

a) άλλος, άλλη, άλλο drugi, -a, -ο (alius, alta, aliu-d) sklanja se kao αύτός; άλλοι drugi (alii); οί άλλοι ostali (ceteri, reliqui).

b) Udvajanjem zamjenice άλλος (isp. alius alium): άλλοσ-άλλον m., άλλα-άλλαν ž., u pl. άλλοι-άλλους m., άλλα-άλλα sr. razvila se u grčkom jeziku osnova recipročne zamjenice άλλαλλο-, atič. άλληλο, koja.se po svom značenju ne upotrebljava ni u nom. ni u sing.:

Pl. G. άλλήλων άλλήλων άλλήλων Du. G. D. άλλήλοιν D. άλλήλοις άλλήλαις άλλήλοις Α. άλλήλω A. άλλήλους άλλήλας άλληλα

Page 65: Gramatika grčkog jezika

56 Posvojne zamjenice. § 211.

B i l j e š k a 1. Osnova άλλαλλο- postala je stezanjem oblika ženskoga i sred-njeg roda. Odatle ušla je u sve oblike i sklanjala se, dakako, samo u svom po-sljednjem dijelu, i to s obzirom na svoje značenje samo u pluralu i dualu. Od άλλαλλο- postalo je disimilacijom άλλαλο-, jamačno zbog lakšega izgovaranja, a od toga u atičkom άλλήλων itd.

Bi l j e ška 2. Recipročna se zamjenica prevodi riječima: j e d a n d r u g i tako da j e d a n ostaje u nominativu, a d r u g i se sklanja; npr. dat. du. m. r. άλλήλοιν j e d a n d r u g o m u ; dat. pl. ž. r. άλλήλαις j e d n a d r u g o j , ili (ako ih je više nego dvije) j e d n e d r u g i m a .

6. Pokazne zamjenice (Pronomina demonstrativa)

Najznatnije su pokazne zamjenice ove:

1. δδε, ήδε τόδε ovaj ova, ovo:

Sg. Ν. δδε ήδε τόδε Ρ1. Ν. ο?δε αίδε τάδε G. τοϋδε τήσδε τοϋδε G. τώνδε τώνδε τώνδε D. τώδε τήδε τώδε D. τοΐσδε ταϊσδε τοΐσδε Α. τόνδε τήνδε τόδε Α. τούσδε τάσδε τάδε

7CJ)

B i l j e š k a 1. δδε je postalo od člana ό i pokazne enklitične čestice δε (§ 39, 5), pa se zato i sklanja kao član s primetnutim δε.

B i l j e š k a 2. δδε (ovaj, hic) pokazuje sve ono što je po mjestu i vremenu b l i z u o n o m e ko j i g o v o r i ; što je pred očima, što i s t o m d o l a z i (pokazna zamjenica 1. lica); npr. Όρατ' Όρέστην τόν δε (ovoga ovdje). — Μένων δέ ελεξε τάδε· "Ανδρες, έάν μοι πεισθήτε, κτλ. — "Οδε ό άνήρ često = έγώ.

2. ούτος, αδτη, τοϋτο taj, ta, to:

Sg. Ν. ούτος αδτη τοϋτο Ρ1. Ν. ούτοι αύται ταϋτα G. τούτου ταύτης τούτου G. τούτων τούτων τούτων D. τούτω ταύτη τούτφ D. τούτοις ταύταις τούτοις Α. τούτον ταύτήν τούτο Α. τουτους ταύτας ταϋτα

B i l j e š k a 1. ούτος se povodi za č l a n o m , tj. počinje se s oštrim hakom ili glasom τ ondje gdje se tako počinje i član (§ 80); k tome ima u p r e t p o s l j e d n j e m s logu dvoglasnik ου ondje gdje član ima koji od o-glasova (ο, ω, οι, ου), inače dvoglasnik αυ:" ό - ούτος, ή - αδτη, τό - τοϋτο, οί - ούτοι, αί - αύται, τά - ταϋτα, τών - τούτων itd.

Page 66: Gramatika grčkog jezika

Pokazne zamjenice. § 214. 57 I

B i l j e š k a 2. οδτος (taj, iste) pokazuje sve ono što je po mjestu i vremenu b l i z u o n o m e k o m u se g o v o r i ; ono što je već spo-menuto, što je već p r o š l o (pokazna zamjenica 2. lica); npr. Τούτων αΐτιος Χαιρεφών δδε. — ,'Αρτάβανος μεν "ταυ τ α ελεξε. — Ξέρξης δέ άμείβεται τοισίδε· Ούτος, τί σιγάς; Ti (tu), što šutiš?

3. έκεΐνος εκείνη, εκείνο onaj, ona, ono. j t ^ / L J

B i l j e š k a 1. έκεΐνος sklanja se kao αύτός. U jonskom dolazi i u obliku κείνος.

B i l j e š k a 2. έκεΐνος (onaj, ille) pokazuje sve ono što je po mjestu i vremenu d a l e k o od o n o g a ko j i govo r i i od o n o g a k o m u se g o v o r i (pokazna zamjenica 3. lica); npr. 'Εκε ίνη τη ήμέρα onoga dana (tj. onoga prošlog dana). - Κείνος όγ' έν θαλάμη onaj t a m o u sobi.

4. Sastavljene pokazne zamjenice:

τοσ-οϋτος τοσόσ-δε

τοσαύτη τοσήδε

τοσοΰτο(ν) τοσόνδε toliki, a, -ο (tantus)

τοι-οϋτος τοιόσ-δε

τοιαύτη τοιάδε

τοιούτο (ν) τοιόνδε taki, a, -ο (tališ)

τηλικ-οΰτος τηλικόσ-δε

τηλικαύτη τηλικήδε

τηλικοϋτο(ν) τηλικόνδε

te dobi, tako znatan

y

B i l j e š k a 1. Zamjenice τοσούτος, τοιούτος i τηλικοϋτος skla-njaju se kao ούτος, samo odbacuju τ oni oblici zamjenice ούτος koji se s tim glasom počinju: ταϋτα, ali τοσ-αϋτα.

B i l j e š k a 2. Zamjenice τοσόσδε, τοιόσδε i τηλικόσδε sklanjaju se pred riječcom δε kao pridjevi.

NAPOMENE , § 214.

1. Ako pokazne zamjenice δδε, οδτος i έκεΐνος pristupe k imenici, imaju p r e d i k a t a n položaj (§ 377); npr. δδε ό άνήρ ili δ άνήρ δδε, οδτος δ φίλος ili δ φίλος ούτος, έκεΐνο τό τέκνον ili τό τέκνον έκεΐνο.

2. Pokaznoj se zamjenici često pridijeva zbog pojačanja dugo naglašeno t pred kojim se kratki samoglasnici izostavljaju: (οδτος-ί = ) ούτοσί, αύτηί, τουτί, τουτουί, ταυτί, έκεινωνί, τοισδί. Isp. ce u his-ce, has-ce. I u nas ima takvih pridjevaka: t o m u - j , n j o j - z i itd.

3. Prilog od δδε glasi ώδε ovako (kako slijedi), a od οδτος: οΰτω(ς) tako (kako je prije rečeno).

Page 67: Gramatika grčkog jezika

58 Odnosna, upitna i neodređena zamjenica. § 215 — 217.

4. Kako kod člana (§ 187), tako i kod ovih zamjenica stoje d u a l n i oblici muškoga roda umjesto dualnih oblika ženskoga roda: τώδε — τοϊνδε, τούτω — τούτο ιν.

5. Pokazna zamjenica δς ή taj, on (koja u Homera dolazi vrlo često) javlja se u prozi još samo u nekim izričajima: και δς i on, δς και δς o v a j i ona j , ή δ' δς r e če on (§ 312, 9).

6. U H o m e r a je č lan ό, ή, τό često još p o k a z n a zamjenica s oblicima: gen. sing. τοϊο, nom. pl. τοί, ταί, gen. ž. r. τάων, dat. τοϊσι(ν), τήσι(ν). Zamjenici δδε pripada dat. τοίσδεσ(σ)ι.

§215.

§216.

1. Relativna zamjenica počinje u svim padežima s o š t r i m h a k o m ; inače se sklanja kao αύτός.

2. Dualni su oblici rijetki, a glase za sva tri roda: ώ, olv.

3. R e l a t i v n a zamjenica pojačava se enklitičnom česticom περ: δσπερ, ήπερ, δπερ, ούπερ itd., u p r a v o (onaj) ko j i itd.

§217. 8. Upitna i neodređena zamjenica

(Pronomen interrogativum et indefinitum)

Upitna Neodređena (enkl.)

Sg. N. τις τί τις \ τι G. τίνος (τοϋ) τινός (του) D. τίνι (τώ) τινί (τω) A. τίνα τί τινά τι

r

Pl. N. τίνες τίνα τινές τινά (άττα) G. τίνων τινών D. τίσι(ν) - τισί(ν) A. τίνας τίνα τινάς τινά (άττα)

7. Odnosna zamjenica (Pronomen relativum)

Sg. Ν. δς (koji) ή (koja) δ (koje) Ρ1. Ν. οί αί η α G. ού ής ού G. Τ ων D. Φ ή ώ D. οΐς αΐς οΐς Α. ι' rr ον ήν </ 0 Α. ους άς Η α

NAPOMENE

Page 68: Gramatika grčkog jezika

Upitna i neodređena zamjenica. § 218. 59

Neodređena (generalna) relativna i neupravna upitna

singular plural

N. '/ 0 tr οσ-τις ή-τις ο τι ο'ίτινες αίτινες άτινα G. ούτινος ήστινος ούτινος ώντινων D. ώτινι ήτινι ώτινι οΐστισι(ν) αΐστισι(ν)οιστισι(ν) A. δντινα ήντινα δ τι ουστινας άστινας άτινα

NAPOMENE §218

1. U p i t n a zamjenica razlikuje se od n e o d r e đ e n e samo na-g l a s k o m . Upitna naglašuje uvijek samo o s n o v n i slog (i) i ne prima n i k a d a gravis (§ 37), a n e o d r e đ e n a je e n k l i t i č n a : samo je ά τ τα uvijek naglašeno.

2. Upitna i neodređena zamjenica upotrebljavaju se i m e n i č k i i p r i d j e v s k i : a) τίς; τί; (imen.) tko? što?: τίς λέγει; tko govori?

(prid.) koji, (-a, -e)? (kakav?): τίς θεός; koji (kakav) bog? τίς θεά;

b) τίς, τί (imen.) netko, nešto: και μισεί τις έκεϊνον i netko (gdjekoji) mrzi onoga (prid.) neki, -a, -ο: ξεϊνός τις neki tuđinac.

3. Umjesto τίνος, τίνι pa umjesto τινός, τινί dolaze i oblici τοϋ, τω; kad su neodređeni, onda su i enklitični.

Kod H o m e r a nalaze se pored atičkih i ovi oblici: sing. gen. τέο, τεϋ, dat. τέω, pl. gen. τέων, ak. srednjeg roda &σσα.

4. Dualni su oblici: τίνε, τίνοιν i τινέ, τινοΐν.

5. όσ-τις sastavljeno je od relativne zamjenice δς i neodređene zamjenice τίς. Obje se osnove sklanjaju usporedo. Osobitosti u na-glašavanju objašnjavaju se enklizom zamjenice τίς: ήτις od ή τις, ώντινων od ών τίνων (§41) .

6. δστις, ήτις, δ τι: koji (-a, -e) g6d, tko god, što g6d (bilo tko, tko mu drago) upotrebljava se: kao n e o d r e đ e n a (generalna) re la -t i v n a zamjenica (lat. quisquis, quicumque) i kao n e u p r a v n a u p i t n a z a m j e n i c a ; npr. Ό σ τ ι ς αν πεινή, ού καλώς άδει tko,god (svatko tko) gladuje — Λέγε μοι, οΰστινας (ili τίνας) μάλιστα έπί ζωγραφία θαυμάζεις kazuj mi kojima se diviš.. .

7. Srednji rod ove zamjenice piše se za razliku od veznika δτι (da, jer) razmaknuto kao dvije riječi: δ τι.

8. I kraći oblici zamjenice τίς (ν. tač. 3) sastavljaju se sa δς, ali se tada osnova δ ne sklanja: gen. δτου, dat. δτω. Pored άτινα ima i άττα, koje valja razlikovati od άττα = τινά.

9. Dualni su oblici za sva tri roda: ώτινε, otvrivoiv.

Page 69: Gramatika grčkog jezika

60 Korelativne zamjenice. § 219 — 220.

10. Pored atičkih ima όστις k o d H o m e r a i ove oblike: sg. nom. δτις, οττι, gen. δττεο, δτευ, dat. δτεω, ak. δτινα, οττι; pl. gen. δτεων, dat. ότέοισι(ν), ak. δτινας, οτινα, άσσα.

11. Neodređena je zamjenica i ό, ή, τδ δείνα neki (quidam), taj i taj. Sklanja se ovako: sg. gen. τοΰ, της, τοΰ δεινός, dat. τφ, τή, τω δεΐνι, ak. τον, τήν, τδ δείνα, pl. nom. οί δεΐνες, gen. των δείνων, (dativa nema), ak. τούς δεϊνας.

§ 219. 9. Korelativne zamjenice (Pronomina correlativa)

Upitna upr. i neupr.

(osn. πο-)

Neodređena enkl.

(osn. πο-)

Pokazna

(osn. το-)

Relativna (isp. § 443) Upitna upr. i neupr.

(osn. πο-)

Neodređena enkl.

(osn. πο-)

Pokazna

(osn. το-) individualna

(osn. ό-) generalna

i neupr. upitna (osn. όπο-)

τίς tko? τΙς netko όδε, ούτος έκεϊνος ovaj, taj, onaj

δς koji δ στις koji god

πότερος uter ? koji od dvojice?

έτερος jedan od dvojice (alter)

όπότερος koji god od dvojice (utercumque)

πόσος kolik ? (quantus, pl. quot ?)

(ποa0c) ne-kolik (ali-quantus)

(τόσος),τοσόσδε, τοσούτος ovoliki, toliki (tantus, tot)

δσος kolik (quantus, quot)

όπόσος kolik god (quantuscumque, quotcumque)

ποίος kakav ? (qualis?)

(ποιός) ne-kakav

(τοΐος), τοιόσδε, τοιούτος ovaki, taki (tališ)

οίος kakav (qualis)

όποιος kakav god (iqualiscumque)

πηλίκος koje dobi? kako znatan ?

(τηλίκος), τηλι-κόσδε, τηλικοΰ-τος ove, te dobi; ovako,tako znatan

ήλίκος koje dobi, kako znatan

όπηλίκος koje god dobi, kako god znatan

§ 220. NAPOMENE

1. Zagrađene p o k a z n e zamjenice samo su poetičke, a zagrađene n e o d r e -đ e n e veoma su rijetke.

2. Umjesto δ ετερος kaže se i άτερος, umjesto τδ έτερον: θάτερον, umjesto τω έτέρω: θατέρω itd. (§ 66).

3. Zamjenice s osnovom όπο- upotrebljavaju se kao n e o d r e -đ e n e {generalne) r e l a t i v n e i kao n e u p r a v n e u p i t n e zamje-nice; isp'. § 218, 6. i § 443.

Page 70: Gramatika grčkog jezika

Korelativni prilozi. § 221-222. 61

10. Korelativni prilozi (Adverbia correlativa) § 221.

Upitni upr. i neupr.

(osn. rto-)

Neodređeni enkl.

(osn. πο-)

Pokazni

(osn. το-)

Relativni Upitni upr. i neupr.

(osn. rto-)

Neodređeni enkl.

(osn. πο-)

Pokazni

(osn. το-) individualni

(osn. 6-)

generalni i neupr. upitni

(osn. όπο-)

ποΰ gdje? ubi?

πού negdje alicubi

ένθάδε hic Qv ; ενταύθα ibi OXt7f

έκεΐ illic αύτοϋ ibidem>M

AlE^ )

ου ενθα

gdje ubi

δπου gdje god ubicumque

πόθεν odakle? unde?

ποθέν odnekle alicunde

ένθένδε hine Ć>" έντεϋθεν inde 0 έκεϊθεν illinc αύτόθεν indidem

οθεν ϊνθεν

odakle unde

οπόθεν odakle god undecumque

ποΐ kamo ? quo?

ποί nekamo aliquo

ένθάδε huc Cu^ ένταϋθα eo έκεΐσε illue θΛΙ αύτόσε eodem

ol ενθα

kamo quo

δποι kamo god quocumque

πότε kada ? quando?

ποτέ nekada aliquando

τότε tada, tum δτε kad, cum οπότε kad god cum

πηνίκα u koje doba?

τηνικάδε u ovo doba τηνικαΰτα u to doba

ήνίκα u koje doba

όπηνίκα u koje god doba

πώς kako ? quo modo?

πώς nekako (ώς tako) ώδε ovako ούτως tako

ώς, ώαπερ kako, kao (što)

δπως kako god

πγ) kuda? qua kako?

πή nekuda, nekako

τηδε ovuda, ovako ταύτη tuda, tako

f)> ί^ερ kuda, kako

δπη kuda god, kako god

NAPOMENE § 222. 1. ένθα i ένθεν dolaze s prvotnim p o k a z n i m značenjem u atičkoj

prozi samo u nekim izričajima (ένθα δή baš ovdje, ένθα και ένθα ovdje i ondje, ένθα μέν — ένθα δέ ovdje — ondje), ali zato pravilno u r e l a t i v n o m značenju: ένθα gdje, kamo, ένθεν odakle. I pokazno se ώς u atičkoj prozi nalazi samo u και ώς (i tako) i ούδ' (μηδ') ώς (ni tako).

2. I prilog τοτέ, koji se naglaskom razlikuje od τότε, upotrebljava se kadšto neodređeno, osobito τοτέ μέν — τοτέ δέ sad — sad ( = ποτέ μέν — ποτέ δέ).

3. Relativnim se zamjenicama i prilozima mogu dodati čestice δήποτε i o5v, koje znače - god (lat. -cumque): όστις δήποτε (tko god), όστοσοϋν, gen. ούτινοσοϋν (tko god, koga kod), όπωσοϋν (kako god, utcumque).

4. Niječne zamjenice i prilozi jesu: οδτις, μήτις nitko (običnije ουδείς, μηδείς), ουδέτερος, μηδέτερος nijedan od dvojice (tieuter), ούδα-μοϋ, μηδαμοϋ nigdje, ουδαμώς, μηδαμώς nikako. —

Page 71: Gramatika grčkog jezika

62 Brojevi. § 223.

Glava IX

§ 223. BROJEVI

Vri-jed-nost

Znak Glavni Redni Priložni

1 2 3 4 5 6 7 8 9

10

α β'

γ ' δ' ε' ς ' ζ' η' θ ' ι'

είς, μία, εν jedan δύο τρεις, τρία τέτταρες,τέτταρα πέντε εξ έπτά οκτώ έννέα δέκα

πρώτος prvi δεύτερος τρίτος τέταρτος πέμπτος έκτος έβδομος δγδοος ένατος (εννατος) δέκατος

άπαξ jedanput δίς τρίς τετράκις πεντάκις έξάκις έπτάκις όκτάκις ένάκις δεκάκις

11 12 13 14

15 16 17 18 19

ια' ιβ' Ύ ιδ'

ιε' ^ ιζ' ιη' ιθ'

ένδεκα δώδεκα

τρεΐς(τρία)καίδέκα τέτταρες και δέκα τέτταρα και δέκα πεντεκαίδεκα έκκαίδεκα έπτακαίδεκα όκτωκαίδεκα έννεακαίδεκα

ένδέκατος δωδέκατος τρίτος και δέκατος τέταρτος και δέ-

κατος πέμπτος και δέκατος έκτος και δέκατος έβδομος και δέκατος ογδοος και δέκατος ένατος και δέκατος

ένδεκάκις δωδεκάκις τρισκαιδεκάκις τετταρεσκαι-

δεκάκις itd.

20 30 40 50 60 70 80 90

κ' λ' μ' ν' ξ; ο' π ' q'

εΐκοσι(ν) τριάκοντα τετταράκοντα πεντήκοντα έξήκοντα έβδομήκοντα όγδοήκοντα ένενήκ οντα

εικοστος τριακοστός τετταρακοστός πεντηκοστός εξηκοστός εβδομηκοστός όγδοηκοστός ένενηκοστός

εΐκοσάκις τριακοντάκις

itd.

100 200 300 400 500 600 700 800 900

Ρ t σ

τ ' / υ /

φ χ' Ψ' ω' Υ

εκατόν διακόσιοι, αι, α τριακόσιοι, αι, α τετρακόσιοι, αι,α πεντακόσιοι,αι,α εξακόσιοι, αι, α έπτάκόσιοι, αι, α οκτακόσιοι, αι, α ένάκόσιοι, αι, α

εκατοστος διακοσιοστός τριακοσιοστός τετρακοσιοστός πεντακοσιοστός έξακοσιοστός έπτακοσιοστός όκτακοσιοστός ένακοσιοστός

εκατοντακις διακοσιάκις

itd.

Page 72: Gramatika grčkog jezika

Brojevi. § 224. ; 63

Vri-jed-nost

Znak

I

Glavni Redni Priložni

1000 2000 3000

α > < Y

χίλιοι , αι, α δισχίλιοι , αι, α τρισχίλιοι , αι, α

χ ιλ ιοστός δισχιλιοστός τρισχιλ ιοστός

χ ΐ λ ι ά κ ι ς i td .

/ 10000 11000 20000

ι ια

'κ i

μύριοι, αι , α μύριοι και χίλιοι δισμύριοι

μϋριοστός

δισμυριοστός

μϋριάκις

δισμυριάκις

Bi l j e ška . Kao znakovi za brojeve služe slova u alfabetskom redu, ali su medu njih umetnuti i neki starinski znakovi: ς' (stigma) = 6 (znak je postao od F, § 3, Bilj.), q'(koppa) = 90 i "V (sampi) = 900. Sa 1000 počinje se alfabet iznova, samo se crtica meće slijeva pod slovo, npr.: ,βτμδ' = 2344, , α ^ ξ ' = 1960.

NAPOMENE § 224.

1. Glavni se brojevi sklanjaju od 1 do 4 i od 200 dalje, a redni se sklanjaju svi:

Ν. 1. εις μία ο εν 2. δύο G. < / ενος μιας ένός δυοΐν D. εν,ι μια * / ενι δυοΐν Α. ενα μίαν εν δύο

Ν. 3. τρε ις τρία 4. τέτταρες τέτταρα

G. τριών τετταρων

D. τρισί(ν) τέτταρσι(ν) Α. τρεις τρια τετταρας τετταρα

2. Kao εις sklanjaju se:

ούδείς ( = ουδέ εις) 5. , , Λ* "Ϊ* \ nijedan, nitko, sr. r. ništa, μηόεις ( = μηοε εις) '

S g . Ν . ούδείς ούδεμία ούδέν Ρ1. Ν. ούδένες

G . ούδενός ούδεμιας ούδενός G. ούδένων

D . ούδενί ούδεμια ούδενί D. ούδέσι(ν) Α . ούδένα ούδεμίαν ούδέν Α . ούδένας

Page 73: Gramatika grčkog jezika

64 Brojevi. Bilješke ο glagolu. § 225.

3. άμφω oba (ambo), gen. i dat. άμφοϊν (isp. δυοϊν), ak. άμφω = άμφότεροι, -αι, -α; npr. άμφω τώ παϊδε (dual § 187) = αμφότεροι ol παίδες oba dječaka ( p r e d i k a t a n položaj).

4. Jedinice se sastavljaju s d e s e t i c a m a ovako: πέντε και είκοσι, εΐκοσι και πέντε ili είκοσι πέντε, tj. kad j e d i n i c e stoje pred dese-t i c a m a , stoji uvijek καί, a kad d e s e t i c e stoje naprijed, može biti i bez njega. To vrijedi i za r e d n e brojeve: εις καί εικοστός ili πρώτος καί εικοστός ili εικοστός πρώτος = d v a d e s e t i p rv i .

B i l j e ška . Kaže se i τρισκαίδεκα, έπτακαιδέκατος, όκτωκαιδέκατος. Sporedni su oblici r e d n i h brojeva: τρίτατος, τέτρατος, έβδόματος, όγδόατος, δυωδέκατος.

5. Od osnova glavnih brojeva prave se:

a) b r o j n e i m e n i c e na -άς, -άδος: ή δεκάς dekada, ή χΐλιάς hilijada, ή μϋριάς mirijada; tako i ή μονάς jedinica (od μόνος sam), ή δυάς dvojstvo, ή τριάς trojstvo itd.; npr. τρεις μυριάδες στρατιωτών = τρισμύριοι στρατιώται.

b) u m n o ž n i b r o j e v i (multiplicativa) na -πλους (od -πλόος § 107, lat. -plex) i na -πλάσιος: άπλοϋς jednostruk, διπλοΰς (lat. du-plus), τριπλούς, πενταπλούς itd.; διπλάσιος, τριπλάσιος itd.

6. Od μύριοι, μύριαι, μύρια (10 000) razlikuju se naglaskom oblici μυρίοι, μυρίαι, μυρία sa značenjem: veoma velik, nebrojen, neizmjeran, što je, dakako, etimologički ista riječ; isp. u lat. sescenti i mille u značenju μυρίοι. ~~

1 2 7. Razlomci: τρίτον μέρος =~J~> τά δύο μέρη= -ψ'

8. Pored μία nalazi se u H o m e r a ϊα, ίής, ίη, ϊάν, pored τέσσαρες i πΐσυρες.

Β. KONJUGACIJA

Opće bilješke

§225. Grci razlikuju u glagolu: 1. t r i b r o j a : singular, dual i plural, 2. t r i v r s t e : a k t i v : έλυσα odriješih,

medij: έλυσάμην odriješih sebi (se), p a s i v : έλύθ-ην bih odriješen.

M e d i j ima aktivno značenje, a uz to pokazuje da se glagolska radnja proteže na subjekt: λύομαι odrješujem sebi (ili se tj. sam sebe).

Glagoli koji imaju oblik medijalan ili pasivan, a značenje aktivno, zovu se deponentia; ako imaju medijalan oblik, zovu se d. media (DM), imaju li pasivan oblik, zovu se d. passiva (DP).

B i l j e š k a : Osobite oblike za pasiv imaju samo a o r i s t i f u t u r ; inače medijalni oblici imaju z a j e d n o i medijalno i pasivno značenje.

Page 74: Gramatika grčkog jezika

Bilješke ο glagolu. Lični nastavci. § 226. 65

3. Dva glavna razreda v r e m e n a :

A) G l a v n a v r e m e n a

1. P r e z e n t : λύω odrješujem 2. P e r f e k t : λέλυκα odriješio sam 3. F u t u r : λύσω odriješit ću.

B) H i s t o r i j s k a v r e m e n a

1. I m p e r f e k t : 2. P l u s k v a m p e r f e k t : 3. Aorist:

4. Četiri načina

1. I n d i k a t i v : Verbum 2. K o n j u n k t i v :

finitum | 3. Optativ: 4. I m p e r a t i v :

5. T r i g l a g o l s k a i m e n a

1. I n f i n i t i v : 2. P a r t i c i p : 3. Glag. p r i d j e v :

L i č n i su n a s t a v c i osobiti za ak t iv i za m e d i j (pasiv), a u § 226. aktivu i u mediju opet osobiti za glavna ( p r i m a r n i ) i za historijska vremena ( s e k u n d a r n i ) .

A K T I V MEDIJ

primarni sekundarni primarni sekundarni

Sing. 1. (-μι) f-v -μαι -μην 2. (-σι) -ς -σαι -σο 3. (-τι) — -τα ι -το

Du. 1. = plur. -μεν -μεθα*) 2. -τον -σθον 3. -τον -την -σθον -σθην

Plur. 1. -μεν -μέθα 2. -τε -σθε 3. -ντι -ν(-σαν) -νται -ντο

*) Veoma rijetko dolazi osobit nastavak za 1. du. med. -μεθον.

5 Gramatika grčkoga jezika

ελυον odrješivah έλελύκειν bijah odriješio έλυσα odriješih.

λύω odrješujem (2. 1. sing. λύεις) λύω solvam (2. 1. sing. λύης) λύοιμι odrješivao bih λϋε odrješuj.

λύειν odrješivati λύων odrješujući λυτέος solvendus.

Page 75: Gramatika grčkog jezika

66 Vremenske osnove. Načini. § 227 — 228.

§ 227. Vremena, načini i glagolska imena razlikuju se po osnovama od kojih se izvode. Vremenske su osnove:

1. p r e z e n t s k a o s n o v a od koje se izvode prezent i imperfekt; 2. j aka a o r i s n a o s n o v a od koje se izvodi jaki aorist (akt. i

med.); 3. f u t u r s k a o s n o v a od koje se izvodi futur (akt. i med.); 4. s l aba a o r i s n a o s n o v a od koje se izvodi slabi aorist (akt.

i med.); 5. p e r f e k t n a o s n o v a od koje se izvode perfekt, pluskvam-

perfekt i fut. egzaktni. Tih je pet osnova za ak t iv i m e d i j . Za osobite p a s i v n e

oblike ima: 6. j aka p a s i v n a o s n o v a od koje se izvode jaki pasivni aorist

i jaki pasivni futur, i 7. s l a b a p a s i v n a o s n o v a od koje se izvode slabi pasivni

aorist i slabi pasivni futur. Onaj oblik od kojega se sve vremenske osnove mogu izvesti

zove se g l a g o l s k a osnova . B i l j e š k a . N e treba misliti da se s v e vremenske osnove mogu izvesti od

svake glagolske osnove; naprotiv, vrijedi pravilo da se jaki i slabi oblici ne n a l a z e j e d n i p o r e d d r u g i h , pa aorisna osnova za aktiv i medij, a tako isto i pasivna osnova, ili je jaka ili s l a b a , rijetko se kada nalaze obadvije.

§ 228. K o n j u n k t i v se od indikativa razlikuje p r o d u l j e n i m (osnov-n im) s a m o g l a s n i k o m pred nastavcima: λύ-ω-μεν solv-a-mus, λύ-η-τε solv-a-tis.

Znak je o p t a t i v a ι ili ιη (ιε): λύ-ο-ι-μεν odrješivali bismo, τιθε--ίη-μεν postavljali bismo.

K o n j u n k t i v prima p r i m a r n e nastavke, a o p t a t i v , izuzevši 1. lice sing. akt., s e k u n d a r n e .

I m p e r a t i v ima ove osobite nastavke: A K T I V MEDIJ

Sing. 2. -θι ili -ς 3. -τω

Dual 2. -τον 3. -των

Plur. 2. -τε 3. -ντων ili -τωσαν

-σο -σθω -σθον -σθ-ων -σθε -σθων ili -σθωσαν

B i l j e š k a : Oblici na -τωσαν il i-σθωσαν potvrđuju se u prozi istom od kraja 4. st. pr. n. e.

Page 76: Gramatika grčkog jezika

Naglasak. Glavne konjugacije. Prezentska osnova. § 229 — 231. 67

Za η agi aši van j e glagola vrijedi ovo glavno pravilo: n a g l a s a k § 229. se o d m i č e od k r a j a p r e m a p o č e t k u r i j e č i š to se v i še može; krajnje αι, osim optativa, drži se za kratko: λύω, λύετε, λύομαι.

Od toga se pravila izuzimaju p a r t i c i p i koji zadržavaju naglasak na istom slogu na kojem je u nom. sing. m u š k o g a roda, ako tomu nisu protivna opća pravila ο naglasku (§ 31-37): part. prez. akt. m. βασιλεύων (regnans), neutr. βασιλεϋον, a ne βασίλευον (ni βασι-λεύον, po § 35), part. fut. akt. m. βασιλεύσων (regnaturus) neutr. βασι-λεΰσον. — Izuzeci § 331-333.

Razlikujemo dvije glavne konjugacije. § 230.

1. Prva, mnogo običnija, sastavlja lične nastavke s prve dvije vremenske osnove (§ 227) preko samoglasnika, koji pripada osnovi, pa se zove o s n o v n i s a m o g l a s n i k (tematski samoglasnik); λύ-ο-μεν (isp. hs. p l e t - e - m o ) . Zato što se u toj konjugaciji 1. lice sing. prez. akt. svršava na ω, svi se takvi glagoli zovu g l ago l i na ω: λύ-ω.

2. Druga, rjeđa konjugacija pridijeva lične nastavke prvima dvjema vremenskim osnovama bez o s n o v n o g a s a m o g l a s n i k a : έσ-μέν (isp. hs. j es-mo). Budući da prvo lice sing. prez. akt. te konju-gacije ima nastavak μι, oni glagoli koji se tako sprežu zovu se g l ago l i na μι: εΐ-μί.

Oblike ostalih pet vremenskih osnova jedna i druga konju-gacija izvode j e d n a k o .

Glava X

PRVA GLAVNA KONJUGACIJA ILI GLAGOLI NA ω

I. Prezentska osnova

A. S p r e z a n j e p r e z e n t s k e o s n o v e

Od prezentske osnove postaje p r e z e n t akt. i med. (pas.) s nači- § 231. nima, infinitivima i participima, pa i m p e r f e k t akt. i med. (pas.).

Oblici glagolski koji postaju od prezentske osnove imaju i m p e r -f e k t i v n o (nesvršeno) značenje.

Page 77: Gramatika grčkog jezika

68 Sprezanje prezentske osnove

Prezent Indikativ Konjunktiv

aktiva odrješujem

1. sing. 2. „ 3. „

λύ-ω λύ-ει-ς λύ-ει

λύ-ω λύ-η-ς λύ-η

[.solv-a-m] [sofo-ά-ί] [solv-a-t]

2. duala 3. „

λύ-ε-τον λύ-ε-τον

λύ-r λύ-r

-τον -τον

1. plur. 2. „ 3 33 /

λύ-ο-μεν λύ-ε-τε λύ-ου-σι(ν)

λύ-ω-μεν λύ-η-τε λύ-ω-σι(ν)

[solv-a-mus] [.solv-a-tis\ [solv-a-nt]

medija i pasiva odrješujem sebi ili se

1. sing. 2. „ 3- ,3

λύ-ο-μαι λύ-η ili λύ-ει 1 V | ^ t λύ-ε-ται

λύ-ω-μαι λύ-η λύ-η-τ«ι

2. duala 3. „

λύ-ε-σθον λύ-ε-σθον

λύ-η-λύ-η-

σθον σθον

1. plur. 2. „ 3. „

λυ-ό-μεθα λύ-ε-σθε λύ-ο-νται

λυ-ώ-μεθα λύ-η-σθε λύ-ω-νται

Imperfekt aktiva: odrješivah

1. sing. ε /Λ >/ 2. ε Λ >' 3. „ ε

-λυ-ο-ν -λυ-ε-ς -λυ-ε(ν)

du. έ-λύ-ε-τον „ έ-λυ-έ-την

plur. 33 33

έ-λύ-ο-μεν , ,, \ Ur·-ε-λυ-ε-τε ε-λυ-ο-ν

Page 78: Gramatika grčkog jezika

69 Sprezanje prezentske osnove

O p t a t i v I m p e r a t i v I n f i n i t i v odrješivati

λύ-ε ιν odrješivaobih odrješuj

I n f i n i t i v odrješivati

λύ-ε ιν

λ ύ - ο ι - μ ι λ ύ - ο ι - ς

λ ύ - ο ι

λύ-οι-τον λυ-οί-την

λ ύ - ο ι - μ ε ν λ ύ - ο ι - τ ε λύ -ο ι - εν

λ ϋ - ε * ) \solv-e\ λ υ - έ - τ ω \solv-i-to]

λύ-ε-τον λυ-έ-των

λ ύ - ε - τ ε [solv-i-te\ λ υ - ό - ν τ ω ν [solv-U-nto\ (λυ-έ-τωσαν)

I n f i n i t i v odrješivati

λύ-ε ιν

λ ύ - ο ι - μ ι λ ύ - ο ι - ς

λ ύ - ο ι

λύ-οι-τον λυ-οί-την

λ ύ - ο ι - μ ε ν λ ύ - ο ι - τ ε λύ -ο ι - εν

λ ϋ - ε * ) \solv-e\ λ υ - έ - τ ω \solv-i-to]

λύ-ε-τον λυ-έ-των

λ ύ - ε - τ ε [solv-i-te\ λ υ - ό - ν τ ω ν [solv-U-nto\ (λυ-έ-τωσαν)

P a r t i c i p odrješujući

λ ύ - ω ν , -ουσα , λ ΰ - ο ν * )

( o s n . λυοντ- ) [solvent-]

g. λύοντ-ος f solvent-is]

odrješivao bih sebi ili se odrješuj sebi ili se I n f i n i t i v

odrješivati sebi ili se

λ ύ - ε - σ θ α ι λ υ - ο ί - μ η ν

λ ύ - ο ι - ο λ ύ - ο ι - τ ο

λύ-οι-σθον λυ-οί^σθην

λ υ - ο ί - μ ε θ α • λ ύ - ο ι - σ θ ε

λ ύ - ο ι - ν τ ο

λύ -ου

λ υ - έ - σ θ ω

λύ-ε-σθον % λυ-έ-σθων

λ ύ - ε - σ θ ε λ υ - έ - σ θ ω ν (λυ-έ-σθωσαν)

I n f i n i t i v

odrješivati sebi ili se

λ ύ - ε - σ θ α ι λ υ - ο ί - μ η ν

λ ύ - ο ι - ο λ ύ - ο ι - τ ο

λύ-οι-σθον λυ-οί^σθην

λ υ - ο ί - μ ε θ α • λ ύ - ο ι - σ θ ε

λ ύ - ο ι - ν τ ο

λύ -ου

λ υ - έ - σ θ ω

λύ-ε-σθον % λυ-έ-σθων

λ ύ - ε - σ θ ε λ υ - έ - σ θ ω ν (λυ-έ-σθωσαν)

P a r t i c i p odrješujući sebi

ili se

λ υ - ό - μ ε ν ο ς λ υ - ο - μ έ ν η λ υ - ό - μ ε ν ο ν

m e d i j a i p a s i v a : odrješivah sebi ili se

S. έ-λυ-ό-μην pl. έ-λυ-ό-μεθα , έ-λύ-ου du. έ-λύ-ε-σθον έ-λύ-ε-σθε έ-λύ-ε-το „ έ-λυ-έ-σθην έ-λύ-ο-ντο

*) υ je u λόω po naravi dugo.

Page 79: Gramatika grčkog jezika

70 Sprezanje prez. osn. Augment. § 233 — 235.

§ 233. 1. O s n o v n i je s a m o g l a s n i k pred nosnim glasovima (μ, ν) i u optativu mukli glas-o (o, od kojega može postati-ου, u konj. ω), a pred drugim suglasni-cima (σ, τ) jasni glas -e (ε od kojega može postati ει, u konj. η).

2. U 1, 2. i 3. licu sing. prez . ind . akt. stopio se nastavak s osnovnim samoglasnikom u završecima: -ω, -εις, -ει. — ου trećega lica plur. postalo je nak-nadnim produljivanjem (§ 50) od ο: λύ-ου-σι umjesto prvotnoga i dorskoga λύ-ο-ντι (isp. solv-u-nt). Isp. § 58, Β. 1. i 59. — U 3. licu sing. i m p f . akt. stoji ε(ν) umjesto prvotnoga ε-τ, jer se τ na kraju nije moglo održati (§ 74); tako i u 3. 1. pl. -v umjesto -ντ.

3. U 2. licu sing. prez . ind . med. postalo je η od ε(σ)αι: λύη od λύ-ε-(σ)αι po § 60. b i 47; pored starijega i) dolazi i mlade ει: λύει.

4. U k o n j u n k t i v u prelazi svako indikativno ο(ου) u ω, svako ε u η, svako ει u η; 7) 2. lica sing. med. stegnuto je od η(σ)αι (isp. § 228).

5. U 2. licu sing. i m p t . akt. nema nastavka; a u 2. licu sing. i m p t . i i m p e r f . m e d . postaje ου stezanjem od εσο, εο: λύου = λύε(σ)ο, έλύου = έλύε(σ)ο (§ 60 b, § 47). — U 2. licu sing. o p t a t . m e d . postaje oio od οισο.

Β. A u g m e n t

§ 234. Augment (augmentum, prirastak) znak je prošlosti u i n d i k a t i vu sv ih h i s t o r i j s k i h vremena (§ 225, 3, B). Ima pak dva oblika: ili se

a) pred glagol meće ε: s i l a b i č k i (složni) a u g m e n t ; ili se

b) početni samoglasnik produljuje: t e m p o r a l n i (vremenski) a u g m e n t .

S i l a b i č k i augment primaju svi glagoli koji počinju sa su-g l a s n i k o m : ε-λυ-ο-ν, έ-τυπτ-ό-μην (bivah bijen).

ρ se iza ε p o d v o s t r u č a v a : ερρϊπτον od ρίπτω (bacam).

B i l j e š k a . Umjesto ε može kao silabički augment dolaziti i η u: ή-μελλ-ο-ν od μέλλω (kanim se), ή-βουλ-ό-μην od βούλομαι (hoću), ή-δυνά-μην od δύναμαι (mogu) (ali dolazi i ε).

§ 235. T e m p o r a l n i augment dobivaju svi glagoli koji počinju sa s a m o g l a s n i k o m imao on na sebi spiritus asper ili lenis.

Page 80: Gramatika grčkog jezika

Augment. § 236. 71

Temporalnim se augmentom mijenja:

α u •Ί : άγω (vodim) imperf. ήγ-ο-ν

ε 33 : έλαύνω (tjeram) 33 ήλαυν-ο-ν

0 33 ω : όνειδίζω (grdim) 33 ώνείδιζ-ο-ν

Χ 33 ΐ : ικετεύω (molim se) 33 ίκέτευ-ο-ν

u 33 ΰ : υβρίζω (obijestan sam) 33 υβριζ-ο-ν

αι 33 Τι : αΐσχύνω (sramotim) 33 ήσχυν-ο-ν *

α 33 η : άδω (pjevam) 33 fjS-O-V

αυ 33 ηυ : αύξάνω (množim) 33 ηΰξαν-ο-ν

οι 33 ω : οΐκίζω (naseljavam) 33 ωκιζ-ο-ν "f

Bez a u g m e n t a ostaju d u g i samoglasnici η, ω, i, u i dvo-g l a s n i k ου; kadšto i dvoglasnici ει, ευ:

ούτάζω (ranjavam) impf. ουταζ-ο-ν

εικάζω (nagađam) „ ήκαζ-ο-ν (i εΐκαζον)

ευρίσκω (nalazim) ,, ηύρισκ-ο-ν (i ευρισκον)

17,

ν f C j

.0'

τ.

Bilj . Ako glagol bez augmenta ima o š t a r hak, ostaje mu i na augmentu.

Neki glagoli koji počinju sa s a m o g l a s n i k o m ε ne produljuju § 236. ga u η, nego u ει:

έάω puštam, έλκω vučem, έρπω pužem (šerpo),

εθίζω privikavam, έπομαι slijedim (sequor), έστιάω gostim,

ελίσσω valjam, εργάζομαι radim, έχω imam;

impf. εϊων, εΐθιζον, είλισσον itd. *

Β i 1 j e š k a. Ti su glagoli nekada imali u početku s u g 1 a s n i k pa stoga i s i 1 a-bički augment: Fεργάζ-o-μαι έ-ίεργαζ-ό-μην, σέχ-ω ε-σεχ-ο-ν; zatim je suglasnik ispao: έ-εργαζ-ό-μην, Ž-εχ-ο-ν, a napokon se εε po pravilu stegnulo u ει (§ 47)' είργαζ-ό-μην, είχ-ο-ν.

Page 81: Gramatika grčkog jezika

72 Augment. § 237-240 .

237. 1. S i l a b i č k i augment imaju neki glagoli, premda počinju sa s a m o g l a s n i k o m , zato što su nekad počinjali s d i g a m o m , dakle sa suglasnikom:

ώθέω (turam) έ-ώθουν, ώνέομαι (kupujem) έ-ωνούμην.

2. Oba a u g m e n t a i silabički i temporalni imaju:

όράω (gledam) έώρα-ο-ν = έώρων; άν-οίγ-ω (otvaram), άν-έωγ-ο-ν.

238. G l a g o l i s l o ž e n i s p r i j e d l o g o m d o b i v a j u a u g m e n t u s r e d i n i r i j e č i o d m a h iza p r i j e d l o g a ; ako je više prijedloga, iza posljednjega: είς-φέρ-ω (unosim) είς-έ-φερ-ο-ν; προ-εις-άγ-ω (prije uvodim), προ-εις-ήγ-ο-ν. N a g l a s a k ne p r e l a z i n ikad p r e k o a u g m e n t a . Isp. § 332, 1.

Prijedlog έκ (iz) pretvara se pred augmentom u έξ (§ 75, Β. 2): έκ-φέρ-ω (iznosim) έξ-έ-φερ-ο-ν; — prijedlozi έν (u), σύν (sa), koji u prezentu ν asimiliraju (§ 58) ili gube (§ 58, B. 2), primaju pred ε prvotni oblik: έμ-βάλλ-ω (upadam), έν-έ-βαλλ-ο-ν, έγ-καλύπτ-ω (umotavam), έν-ε-κάλυπτ-ο-ν, συλ-λέγ-ω (sabiram) συν-έ-λεγ-ο-ν, συρ-ράπτ-ω (sašivam) συν-έ-ρραπτ-ο-ν, συ-στέλλ-ω (stežem) συν-έ--στελλ-ο-ν.

239. K r a j n j i s a m o g l a s n i k onih prijedloga koji se svršavaju na samoglasnik i z o s t a v l j a se pred augmentom: άπ-έ-φερ-ο-ν (odnošah) od άπο-φέρω; samo περί i πρό ne g u b e n i k a d s a m o g l a s n i k a ; πρό se sa ε često steže: προύβαινον od προ-έ-βαιν-ο-ν (stupah naprijed).

240. Neki glagoli složeni s prijedlozima dobili su značenje prostih glagola i primaju augment p r e d p r i j e d l o g o m :

έναντιόομαι (protivim se) impf. ήναντιούμην

καθίζομαι (sjedam, sjedim) ,, έκαθεζόμην

καθίζω (posađujem, sjedam) „ έκάθιζον

καθεύδω (spavam) ,, έκάθευδον (pored καθηϋδον).

D v a a u g m e n t a imaju:

άν-έχομαι (podnosim) έν-οχλέω (dosađujem)

,, ήν-ει χομην ήν-ώχλουν>

Page 82: Gramatika grčkog jezika

Augment. Verba contracta. § 241—243. 73

Glagoli koji nisu složeni s prijedlozima, nego izvedeni o d i m e n a s l o - § 241 ž e n i h s p r i j e d l o z i m a (iecomposita), primaju augment p o n a j v i š e i z a p r i j e d l o g a , npr.:

εμποδίζω (priječim, od έμποδών) impf. έν-ε-πόδιζον

ένεδρεύω (vrebam, ,, ενέδρα) ,, έν-ήδρευον

έπιορκέω (kunem se krivo, „ έπίορκος) „ έπι-ώρκουν

κατηγορέω (tužim, „ κατήγορος) „ κατ-ηγόρουν

ύποπτεύω (sumnjam, „ ύποπτος) ,, ύπ-ώπτευον

άπολογέομαι (branim se) „ άπ-ε-λογούμην

ένθϋμέομαι (promišljam) „ έν-ε-θυμούμην

Druga decomposita koja ne p o č i n j u s p r i j e d l o g o m primaju augment § 242. n a p r i j e d ; npr.:

άδικέω (činim krivo) impf. ήδίκουν

άθ-υμέω (plašljiv sam) ,, ήθύμουν

δυστυχέω (nesretan sam) ,, έδυστύχουν

εύτυχέω (sretan sam) „ εύτύχουν (bez augm. § 235)

εύεργετέω (činim dobro) ,, εύεργέτουν 33 33

C. V e r b a c o n t r a c t a t . % Glagoli na -άω, -έω, -όω stežu samoglasnike α, ε, ο u svim obli- § Ž43.

cima prezentske osnove s osnovnim samoglasnikom pa se zovu stegnuti glagoli (verba contracta). T u vrijede pravila ο stezanju ras-pravljena u § 4 7 - 4 8 .

Naročito vrijede ova pravila:

1. α se steže s glasom -e (ε, η, ει, η) u α (α).

s glasom -ο (ο, ω, ου, οι) u ω (ω).

2. ε se steže sa ε u ει, sa ο u ου, a pred dugim se samoglasnikom (ω, η) ili diftongom (ει, η, ου, οι) gubi.

3. ο se steže sa ε, ο ili ου u ου, sa η ili ω u ω, s diftongom, u kojem je ι (ει, γ), οι), u οι.

Bi l j . Samo u i n f i n i t i v u gdje ει nije izvorno (nego je -ειν steg-nuto od -ε-εν) «ειν se ne steže u αν, nego u αν, a οειν se ne steže u οΐν, nego u οϋν.

Page 83: Gramatika grčkog jezika

74 Verba contracta

τιμάω (častim) ποιέω (činim) δουλόω (zarobljujem) [isp. lat. am(a)o] [isp. lat. moneo]

δουλόω (zarobljujem)

Osnove: τ ι μ α π ο ι ε δούλο

A K T I V

s. 1. τιμάω τιμώ ποιέω ποιώ δουλόω δουλώ 2. τιμάεις τιμφς ποιέεις ποιεϊς δουλόεις δουλοϊς

> *->

a 3. τιμάει τιμά ποιέει ποιεί δουλόει δούλοι

Μ •3 d. 2. τιμάετον τιματον ποιέετον ποιεΐτον δουλόετον δουλοϋτον d 3. τιμάετον τιματον ποιέετον ποιεΐτον δουλόετον δουλοϋτον <υ tH Β* ρ. 1. τιμάομεν τιμώ μεν ποιέομεν ποιου μεν δουλόομεν δουλοϋμεν

2. τιμάετε τιμάτε ποιέετε ποιείτε δουλόετε δουλοΰτε 3. τιμάουσι(ν) τιμώσι(ν) ποιέουσι(ν) ποιοϋσι(ν) δουλόουσι(ν) δουλοϋσι(ν]

s. 1. τιμάω τιμώ ποιέω ποιώ _ δουλόω δουλώ 2. τιμάης τιμάς ποιέης ποιής δουλόης δουλοϊς

> 3. τιμάη τιμά πο'.έη ποιή δουλόη δουλοϊ

JSi c d. 2. τιμάητον τιματον ποιέητον ποιήτον δουλόητον δουλώτον Έ ο

3. τιμάητον τιματον ποιέητον ποιήτον δουλόητον δουλώτον

X ρ. 1. τιμάωμεν τιμώμεν ποιέωμεν ποιώμεν δουλόωμεν δουλώμεν 2. τιμάητε τιμάτε· ποιέητε ποιήτε δουλόητε δουλώτε 3. τιμάωσι(ν) τιμώσι(ν) ποιέωσι(ν) ποιώσι(ν) δουλοωσι(ν) δουλώσι(ν)

s

Page 84: Gramatika grčkog jezika

75 Verba contracta

τιμάω (častim) [isp. lat. am(a)o]

ποιέω (činim) [isp. lat. moneo]

δουλόω (zarobljujem)

Osnove: τ ι μ α π ο ι ε δούλο

M E D I J ( P A S I V )

τ ιμάομαι τ ι μ ώ μ α ι τ ιμάη , ει τ ι μ α τ ιμάεται τ ιμαται

τιμάεσθον τ ι μ α σ θ ο ν τιμάεσθον τιμασθ-ον

τ ι μ α ό μ ε θ α τ ι μ ώ μ ε θ α τ ι μ ά ε σ θ ε τ ι μ α σ θ ε

τ ιμάονται τ ιμώνται

πο ιέομαι πο ιούμαι πο ιέη , ει π ο ι ή , ε ϊ πο ι έετα ι πο ιε ίτα ι

ποιέεσ&ον π ο ι ε ϊ σ θ ο ν ποιέεσθον ποιεϊσθ-ον

π ο ι ε ό μ ε θ α π ο ι ο ύ μ ε θ α π ο ι έ ε σ θ ε π ο ι ε ΐ σ θ ε ποιέονται ποιούνται

δουλόομαι δ ο υ λ ο ϋ μ α ι

δουλόη, ει δούλοι

δουλόεται δουλοΰται

δουλόεσθον δ ο υ λ ο ϋ σ θ ο ν δουλόεσθον δ ο υ λ ο ϋ σ θ ο ν

δ ο υ λ ο ό μ ε θ α δ ο υ λ ο ύ μ ε θ α

δουλόεσθε δουλοΰσθε

δουλόονται δουλοΰνται

τ ι μ α ώ μ α ι τ ι μ ώ μ α ι

τ ι μ ά η τ ι μ α

τ ιμάηται τ ιμαται

τιμάησθον τ ι μ α σ θ ο ν τιμάησθον τ ι μ α σ θ ο ν

τ ι μ α ώ μ ε θ α τ ι μ ώ μ ε θ α τ ι μ ά η σ θ ε τ ι μ α σ θ ε τ ιμάωνται τ ιμώνται

π ο ι έ ω μ α ι π ο ι ώ μ α ι

πο ιέη ποιή

ποιέηται πο ιήται

ποιέησθον ποιήσθ-ον ποιέησθον π ο ι ή σ θ ο ν

π ο ι ε ώ μ ε θ α π ο ι ώ μ ε θ α

π ο ι έ η σ θ ε π ο ι ή σ θ ε

ποιέίονται π ο ι ώ ν τ α ι \ "

δουλόωμαι δουλώμαι

δουλόη δούλοι

δουλόηται δουλώται

δουλόησθον δ ο υ λ ώ σ θ ο ν δουλόησθον δουλώσ&αν

δ ο υ λ ο ώ μ ε θ α δουλώμε&α δουλόησθε δ ο υ λ ώ σ θ ε δουλόωνται δουλώνται

Page 85: Gramatika grčkog jezika

76 Verba contracta

A K T I V

S. 1. τιμάοιμι τιμώμι ποιέοιμι ποιοΐμι δουλόοιμι δουλοϊμι (-αοίην -ωην)* (-εοίην -οίην) (-οοίην -οίην)

2. τιμάοις τιμως ποιέοις ποιοΐς δουλόοις δουλοϊς (-«οίης -<ί>ης) (-εοίης -οίης) (-οοίης -οίης)

3. τιμάοι τιμω ποιέοι ποιοι δουλόοι δουλοϊ (-αοίη -ωη) (-εοίη -οίη) (-οοίη -οίη)

> d. 2. τιμάοιτον τιμωτον ποιέοιτον ποιοΐτον δουλόοιτον δουλοΐτον rt 4-1 (-αοίητον -ώητον) (-εοίητον -οίητον) (-οοίητον -οίητον) ο 3. τιμαοίτην τιμφτην ποιεοίτην ποιοίτην δουλοοίτην δουλοίτην

(-αοιήτην -ωήτην) (-εοιήτην -οιήτην) (-οοιήτην -οιήτην)

ρ.1. τιμάοιμεν τιμώμεν ποιέοι μεν ποιοϊμεν δουλόοιμεν δουλοϊμεν (-αοίημεν -ώημεν) (-εοίημεν -οίημεν) (-οοίημεν -οίημεν)

2. τιμάοιτε τιμώτε ποιέοιτε ποιοϊτε δουλόοιτε δουλοΐτε (-αοίητε -ωητε) (-εοίητε -οίητε) (-οοίητε -οίητε)

3. τιμάοιεν τιμωεν ποιέοιεν ποιοΐεν δουλόοιεν δουλοιεν

s. 2. τίμαε τίμα ποίεε ποίει δούλοε δούλου

> 3. τιμαέτω τιμάτω ποιεέτω ποιείτω δουλοέτω δουλούτω

a Μ d. 2 ,τιμάετον τιματον ποιέετον ποιεΐτον δουλόετον δουλοϋτον U α g τιμαέτων τιμάτων ποιεέτων ποιείτων δουλοέτων δουλούτων t-H

ρ.2. τιμάετε τιμάτε ποιέετε ποιείτε δουλόετε δουλοϋτε 3. τιμαόντων τιμώντων ποιεόντων ποιούντων δουλοόντων δουλούντων

£ a τιμάειν τιμαν » ποιέειν ποιεϊν δουλόειν δουλοϋν φ

*) B i l j e š k a . Štampom istaknuti oblici optativa akt. τιμώην itd. u sing., τ ιμφ-τον itd. u du. i pl. običniji su.

Page 86: Gramatika grčkog jezika

77 Verba contracta

M E D I J ( P A S I V )

τ ιμαοίμην τ ι μ ώ μ η ν ποιεοίμην ποιο ίμην δουλοοίμην δουλοίμην

τ ιμάοιο τ ι μ φ ο ποιέοιο ποιο ϊο δουλόοιο δουλοϊο

τ ιμάοιτο τ ι μ φ τ ο ποιέοιτο πο ιο ϊτο δουλόοιτο δουλοϊτο

τιμάοισθον τ ι μ ω σ θ ο ν ποιέοισθον π ο ι ο ΐ σ θ ο ν δουλίοισθον δ ο υ λ ο ΐ σ θ ο ν

τιμαοίσ-9-ην τ ι μ φ σ θ η ν ποιεοίβθ-ην ποιοίσ&ην δουλοοίσθην δ ο υ λ ο ί σ θ η ν

τιμαοίμε&α τ ιμώμε&α π ο ι ε ο ί μ ε θ α ποιοίμε&α δουλοοίμεθα δουλοίμεθα

τ ι μ ά ο ι σ θ ε τ ι μ ώ σ θ ε ποιέοισθ-ε ποιοϊσθ-ε δουλόοισθ-ε δουλοϊσθε

τ ιμάοιντο τ ι μ ω ν τ ο ποιέοιντο π ο ι ο ϊ ν τ ο δουλόοιντο δουλοϊντο

τ ιμάου τ ι μ α έ σ θ ω

τ ι μ ώ τ ι μ ά σ θ ω

ποιέου

ποιεέσθ-ω

ποιου

π ο ι ε ί σ θ ω δουλόου

δουλοέσθ-ω δουλοΰ δουλούσθω

τιμάεσθον τιμαέσθων

τ ι μ α σ θ ο ν τ ι μ ά σ θ ω ν

ποιέεσΦον ποιεέσθων

πο ι ε ϊ σ θ ο ν π ο ι ε ί σ θ ω ν

δουλόεσθον δουλοέσΟων

δ ο υ λ ο ϋ σ θ ο ν δουλούσ&ων

τιμάεσ-9-ε

τιμαέσθ-ων

τ ι μ α σ θ ε

τ ι μ ά σ θ ω ν π ο ι έ ε σ θ ε π ο ι ε ϊ σ θ ε

π ο ι ε έ σ θ ω ν π ο ι ε ί σ θ ω ν δουλόεσθε δουλοέσθων

δουλοϋσθ-ε

δουλούσθων

τ ι μ ά ε σ θ α ι τιμασθ-αι π ο ι έ ε σ θ α ι ποιεϊσθ-αι δουλόεσθαι δουλοϋσθ-αι

Page 87: Gramatika grčkog jezika

78 Verba contracta

Α Κ Γ I V

Pa

rtic

ip τ ι μ ά ω ν τ ιμών

τ ιμάουσα τ ι μ ώ σ α

τ ιμάον τ ι μ ώ ν

πο ιέω ν

ποιέουσα

ποιέον

πο ιών

ποιούσα

ποιούν

δουλόων

δουλόουσα

δουλόον

δουλών

δουλοϋσα

δουλοΰν

s . 1. έτ ίμαον έτ ίμων

2 . έτ ίμαες έτ ίμας

3. έτ ίμαε(ν) έτ ίμα

έποίεον

έποίεες

έποίεε(ν)

έποίουν

έποίεις

έποίει

έδούλοον έδούλουν

έδούλοες έδούλους

έδούλοε(ν) έδούλου

Imp

erfe

kt

d. 2. έτιμάετον έ τ ι μ α τ ο ν

3. έτιμαέτην έ τ ι μ ά τ η ν

έποιέετον

έποιεέτην

έ π ο ι ε ΐ τ ο ν

έ π ο ι ε ί τ η ν

έδουλόετον

έδουλοέτην

έ δ ο υ λ ο ΰ τ ο ν

έδουλούτην

ρ . 1 . έτ ιμάομεν έ τ ι μ ώ μ ε ν

2 . έτ ιμάετε έτ ιμάτε

3. έτ ίμαον έτ ίμων

έποιέομεν

έποιέετε

έποίεον

έποιοϋμεν

έ π ο ι ε ΐ τ ε

έποίουν

έδουλόομεν

έδουλόετε

έδούλοον

έδουλοϋμεν

έδουλοΰτε

έδούλουν

Drugi primjeri: τ ο λ μ ά ω (usudu jeifa se), σ ι γ ά ω (šutim), βοάω (vičem), έάω (§ 236, puštam). — ά σ κ έ ω (vršim), κ ο σ μ έ ω (kitim),

Page 88: Gramatika grčkog jezika

79 Verba contracta

M E D I J ( P A S I V )

τιμαόμενος τιμώμενος ποιεόμενος ποιούμενος δουλοόμενος δουλούμενος

τιμαομένη τιμωμένη ποιεομένη ποιουμένη δουλοομένη δουλουμένη

τιμαόμενον τιμώμενον ποιεόμενον ποιούμενον δουλοόμενον δουλούμενον

έτιμαόμην έτιμώμην έποιεόμην έποιούμην έδουλοόμην έδουλούμην

έτιμάου έ τ ι μ ώ έποιέου έποιοϋ έδουλόου έδουλοϋ

έτιμάετο έτιματο έποιέετο έποιεΐτο έδουλόετο έδουλοΰτο

έτιμάεσθον έτιμασθον έποιέεσθ-ον έποιεϊσθον έδουλόεσθον έδουλοΰσθον

έτιμαέσθην έτιμάσθην έποιεέσθην έποιείσ-9-ην έδουλοέσθην έδουλούσθην

έτιμαόμεθα έτιμώμεθα έποιεόμεθα έποιούμεθα έδουλοόμεθα έδουλούμεθα

έτιμάεσθε έτιμασθ-ε έποιέεσθε έποιεΐσθε έδουλόεσθε έδουλοϋσθε

έτιμάοντο έτιμώντο έποιέοντο έποιοΰντο έδουλόοντο έδουλοϋντο

άριθμέω (brojim). — δηλόω (objavljujem), στεφανόω (ovjenčavam), ζημιόω (kažnjavam), χρυσόω (zlatim).

tS

Page 89: Gramatika grčkog jezika

80 Verba contracta. Prezentska i glagolska osnova. § 244—245.

§244. B i l j e ške . 1. J e d n o s l o ž n e osnove na -ε stežu se samo ondje gdje stezanjem postaje ει:

Prez. πλέω (brodim) πλέομεν πλεις πλεΐτε πλεϊ πλέουσι(ν)

Impf. έπλεον Konj. πλέω

έπλεις πλέης itd.

ζπλει itd. Opt. πλέοιμι itd.

Inf. πλεϊν Partic. πλέων itd.

Δέω (vežem) m o ž e se stezati svagdje; δέομαι (trebam) ili se drži pravila ili se ne steže nikako.

2. Neke osnove na -a ne stežu a i glas-e u a, nego u ηΐ tako na-vlastito: ζάω (živim), διψάω (žednim), πεινάω (gladujem), χράομαι (upotrebljavam):

ζώ ζήζ ζή ζήτε έζης εζη έζήτε ζην

χρώμαι χρή χρήται χρήσ&ε έχρήτο έχρήσθε χρήσθαι. 3. κάω (pored καίω, palim) i κλάω (pored κλαίω, plačem) ne stežu se

nigdje (§ 253).

4. U 3. 1. sing. impf. stegnuti oblik nema nikad ν έφελκ. (§ 75): έτίμα od έτίμαε(ν).

D. R a z l i k a p r e z e n t s k e o s n o v e od g l a g o l s k e

245. G l a g o l s k o m o s n o v o m nazivamo onaj osnovni oblik gla-golski od kojega se mogu izvesti svi oblici glagolski, samo ako se pazi na glasovne zakone: λυ, prez. λύω, perf. λέλυκα, fut. λύσω; τι μα, prez. τιμάω, perf. τετίμηκα, fut. τιμήσω.

Od glagolske osnove postaju redovno i i m e n a : λύ-σι-ς (otkupljivanje), λυ-τήρ (otkupitelj), λύ-τρο-ν (otkupnina); τίμη-σις (procjenjivanje), τιμη-τής (procjenjivalac, censor).

Ako se glagolska osnova niotkuda ne može izvesti, zove se ko-r i j e n : λυ, a glagol koji je od njega izveden zove se k o r j e n i t g l a g o l : λύω; ako li je glagolska osnova već sama nominalnim na-stavkom izvedena nominalna osnova, zove se i z v e d e n a , a glagol od nje načinjen i z v e d e n g l ago l ; tako je τ ιμα nominalna osnova izvedena od korijerta τι nominalnim nastavkom μα; od nje imamo imenicu τιμή (čast); a zajedno je ta osnova glagolska, te imamo od nje glagol τιμάω (častim).

Page 90: Gramatika grčkog jezika

Prezentska osnova. § 246 — 249. 81

G l a g o l s k a o s n o v a nije uvijek jednaka p r e z e n t s k o j ; ova se § 246. od one često razlikuje ili tim da joj samoglasnik dolazi u višem prije-vojnom stupnju (ponajviše u s r e d i n i , § 49) ili tim da je inače r a š i -

. r e n a , npr. prez. osn. λ ε ι π (pr. λείπω ostavljam), glag. osn. λ ΐ π (aor. ελιπον), prez. osn. τ υ π τ (pr. τύπτω udaram), glag. osn. τ υ π (τύπος udarac). Kad se odbace p r e z e n t s k i r a š i r c i ili samoglasnik pre-zentske osnove premjesti u niži prijevojni stupanj (u n i z i n u ) , dobiva se č i s t a glagolska osnova.

Po razlici među prezentskom i glagolskom osnovom dijele se gla-goli ponajprije na č e t i r i razreda s nekim razdjelima.

1. P r v i r a z r e d (nerašireni) · § 247.

P r e z e n t s k a je o s n o v a j e d n a k a g l a g o l s k o j . Amo idu gotovo sva verba pura, tj. oni glagoli kojima se osnova

svršava na samoglasnik (§ 243), a osim toga mnoga impura: τιμά-ω, δουλό-ω, παιδεύ-ω (odgajam), λύ-ω; — άρχ-ω (vladam), άγ-ω (vodim), λέγ-ω (govorim).

7b. (7

2. D r u g i r a z r e d (prijevojni) § 248.

S a m o g l a s n i k je u p r e z e n t s k o j o s n o v i u v i š e m p r i j e -v o j n o m s t u p n j u (u s r e d i n i ) (§ 49).

•·ΐψ φεύγ-ω (bježim) glag. osnova φϋγ (φυγή bijeg, lat. fuga) λείπ-ω (ostavljam) ,, ,, λ ΐ π (aor. έλΐπον § 256) πεί&^ω (nagovaram) „ „ π ΐ θ (πΐθ-ανό-ς uvjerljiv) τήκ--ω (topim) „ „ τακ (aor. pas. έτάκην § 294) τρ!β-ω (tarem) ,, „ τρ ΐβ (aor. pas. έτρΐβην § 294).

Ovamo ide još šest glagola na εω:

πλέω (plovim) glag. osnova π λ υ πνέω (pušem) ,, „ πνυ νέω (plivam ,, „ ν υ ρέω (tečem) „ „ ρ υ . θ-έω (trčim) „ „ θ υ χέω (lijevam) „ „ χυ.

B i l j e š k a . U tim se glagolima ευ pred samoglasnikom pretvorilo u ε?; napo-kon je f i spalo (§ 60. b): πλυ πλευωπλε/ω πλέω. Isp. πνεϋ-μα (dah), (kij^a(potok).

3. T r e ć i r a z r e d (T-razred) § 249. P r e z e n t s k a o s n o v a p o s t a j e d o d a t k o m g l a sa τ. Ovamo

pripadaju samo glagoli kojima se osnova svršava na u s n e n i suglasnik (verba labialia):

τύπτω (udaram) glag. osnova τ υ π (τύπος udarac) βλάπτω (škodim) „ „ βλαβ (βλάβη šteta) κρύπτω (krijem) „ „ κρυφ (κρύφα kradom) θάπτω (zakopavam § 56) „ ,, τα φ (τάφος grob) <

g Gramatika grčkoga jezika

Page 91: Gramatika grčkog jezika

82 Prezentska osnova. § 250—253.

i osim toga:

τίκτω (rađam) (umj. τι-τκ-ω) glag. osnova τεκ (τέκνον dijete).

Kako se usneni glasovi mijenjaju pred glasom τ, uči § 52.

§250. 4. Č e t v r t i r a z r e d (J-razred)

P r e z e n t s k a o s n o v a p o s t a j e d o d a t k o m g l a s a j [isp. lat. fug-i-o, osn. fug]. Kod te se prilike j različno mijenja i premješta, kako je razloženo u § 57. a—e:

a) G r l e n i glasovi κ χ prelaze sa j u ττ (σσ) (§ 57. a):

φυλάττω (čuvam) glag· osnova φυλακ (φυλακή straža)

ταράττω (mutim) ,, „ τ α ρ α χ (ταραχή smutnja).

Rijetko prelazi d e n t a l sa j u ττ (σσ):

άρμόττω (sastavljam) glag. osn. ά ρ μ ο τ (άρμοστής uređivač, § 53) πλάττω (gradim) „ ,, π λ α τ (τό πλάσμα tvorba, § 54).

§251. b) δ prelazi sa j u ζ (§ 57. b):

ελπίζω (nadam se) glag· osnova έ λ π ι δ (έλπίς, -ίδος nada) καθ-έζομαι (sjedam) „ ,, έδ (τό εδος sedes) δζω (mirišem) „ „ όδ (όδμή odor).

I gutural γ prelazi sa / u ζ ; navlastito u glagolima koji znače g l a s :

στενάζω (uzdišem) glag. osn. σ τ ε ν α γ (στεναγμός uzdisanje) οίμώζ(ο (jadikujem) „ „ ο ί μ ω γ (οιμωγή jadikovanje) στίζω (bodem) ,, „ σ τ ι γ (στιγμή punctum) σαλπίζω (trubim) ,, „ σ α λ π ι γ γ (σάλπιγξ -ιγγος truba).

§ 252. c) λ prelazi sa j u λλ (§ 57. d):

άλλομαι (skačem) glag. osnova άλ (lat. sal-i-o) άγγέλλω (javljam) ,, ,, ά γ γ ε λ (άγγελος glasnik).

§ 253. d) kod ν i ρ nastaju ove promjene:

od -αν/ω, -αρι/ω

postaje -αίνω, -αίρω ( e p e n t e ž a , § 57. e);

od -εν/ω, -ερ/ω; -ΐν/ω, -ΐρ/ω; -υν/ω, -υρ/ω

postaje -είνω, -είρω; -!νω, -ίρω; -όνω, -όρω ( i z j e d n a č i v a n j e i n a k n a d n o p r o d u l j i v a n j e , § 57. e).

Page 92: Gramatika grčkog jezika

φαίνω

καθαιρώ

τείνω

σπείρω

κρίνω

άμόνω

pa οφείλω

καίω (pored κάω) palim i κλαίω (pored κλάω) plačem s osn. καυ (τό καϋμα žega) i κλαυ (κλαυθμός plač) postalo je od y.al-ju> i κλάί-,/ω (§ 60, Β. 2).

NB. O s t a l e r a z r e d e g l a g o l s k e vidi u § 320-327 (g lagol i s o s o b i t i m ob l i c ima) .

II. J a k a a o r i s n a o s n o v a

Od jake aorisne osnove izvodi se jaki (ili d r u g i ) aorist aktivni § 254. i medijalni. Jaka je aorisna osnova jednaka glagolskoj.

Oblici koji postaju od ove i od svih drugih aorisnih osnova znače p e r f e k t i v n u ( sv r šenu ) radnju.

Prezent: βάλλω (bacam) Osnova: βάλ

AKTIV: bacih

Indikativ Konjunktiv Optativ Imperativ

Sing. 1.. ε-βαλ-ο-ν βάλ-ω βάλ-οι-μι 2. έ-βαλ-ε-ς βάλ-ης βάλ-οι-ς βάλ-ε 3. ε-βαλ-ε(ν) βάλ-η βάλ-οι βαλ-έ-τω

Du. 2. έ-βάλ-ε-τον βάλ-η-τον βάλ-οι-τον βάλ-ε-τον 3. έ-βαλ-έ-την βάλ-η-τον βαλ-οί-την βαλ-έ-των

Plur. 1. έ-βάλ-ο-μεν βάλ-ω-μεν βάλ-οι-μεν 2. έ-βάλ-ε-τε βάλ-η-τε βάλ-οι-τε βάλ-ε-τε 3. έ-βαλ-ο-ν βάλ-ω-σι(ν) βάλ-οι-εν βαλ-ό-ντων

(βαλ-έ-τωσαν)

Inf. βαλ-εΐν Partic. βαλ-ών, βαλ-οϋσα, βαλ-όν βαλ-όντ-ος, βαλ-ούσης , βαλ-όντ-ος

Jaki aorist. § 2

(pokazujem) glag. osnova

(čistim)

(napinjem)

(šijem)

(sudim)

(odbijam)

(dugujem)

>4· 83

φαν (φανερός vidljiv)

καθάρ (καθαρός čist)

τεν (άτενής napet)

σπερ (τό σπέρμα sjeme)

κρ ΐν

άμυν

όφελ.

Page 93: Gramatika grčkog jezika

8,4 Jaki aorist. § 255-257 .

MEDIJ: bacih sebi (se)

Indikativ Konjunktiv Optativ Imperativ

Sing. 1. έ-βαλ-ό-μην βάλ-ω-μαι βαλ-οί-μην 2. έ-βάλ-ου βάλ-7) βάλ-οι-ο βαλ-οΰ 3. έ-βάλ-ε-το βάλ-η-ται βάλ-οι-το βαλ-έ-σθω

Du. 2. έ-βάλ-ε-σθον βάλ-η-σθον βάλ-οι-σθον βάλ-ε-σθον 3. έ-βαλ-έ-σθην βάλ-η-σθον βαλ-οί-σθην βαλ-έ-σθων

Plur. 1. έ-βαλ-ό-μεθα βαλ-ώ-μεθα βαλ-οί-μεθα 2. έ-βάλ-ε-σθε βάλ-η-σθε βάλ-οι-σθε βάλ-ε-σθε 3. έ-βάλ-ο-ντο βάλ-ω-νται βάλ-οι-ντο βαλ-έ-σθων

(βαλ-έ-σθωσαν)

Inf. βαλ- έ-σθαι Partic. βαλ-ό-μενος, -η, ον

255. 1. Jaka aorisna osnova spreže se sasvim onako kao i prezentska (zato se i n d i k a t i v toga aorista svršava kao i m p f . , a ostali njegovi oblici, kao isti oblici p r e z e n t a ) , samo joj se drukčije n a g l a š u j u ovi oblici:

ak t . i n f . βαλεϊν, part. βαλών, βαλοϋσα, βαλόν

m e d . inf . βαλέσθαι, 2. sg . i m p t . βαλοϋ;

tako i složeni glagoli: άποβαλεΐν, άποβαλών, άποβαλέσθαι, άποβαλοϋ.

2. M e d i j a l n i aorist nema p a s i v n o g a značenja kao medijalni prezentT εβαλόμην ne znači: bih bačen, nego bacih sebi (ili se).

Ο augmentu v. §§ 234-242.

256. U atičkoj prozi upotrebljava se jaki aorist samo još od ovih pra-vilnih glagola:

λείπω (ostavljam) osn. λ ΐ π jaki aor. ελιπον φεύγω (bježim) „ φυγ „ „ εφυγον τίκτω (rađam) „ τ εκ άνα-κράζω (zavikujem) „ κράγ κατα-καίνω (ubijam) ,, καν οφείλω (dugujem) ,, όφελ

ετεκον άν-έκραγον κατ-έκάνον ώφελον (utinam

§ 461, 3, Β).

§ 257. Jaka aorisna osnova razlikuje se od glagolske:

τρέπομαι (obraćam se) osn. τ ρ ε π jaki aor. έτραπόμην (§ 49. i 62), άγω (vodim) „ άγ „ „. ήγαγον (red'uplikacija!).

f -S^t Η ff fveJff' t-lt

Page 94: Gramatika grčkog jezika

Futur. § 258-260 . 85

III. F u t u r s k a o s n o v a

Od nje se izvodi f u t u r a k t i v n i i m e d i j a l n i .

Sigmatski futur (prvi f.) Kontraktni futur (drugi f.)

Prezent λϋω, osnova λΰ Futur. osn. λϋσ

φαίνω (pokazujem), osn. φαν Futur, osn. φα ν ε

A K T I V

Ind. λυσ-ω (odrješivat ću) λόσ-εις itd. kao prez. λύω

φανέ-ω, ώ (pokazivat ću) φανέ-εις, ε ις itd. kao prez. ποιώ

Opt. Inf. Part.

λύσ-οι-μι λύσ-ειν m. λύσ-ων ž. λύσ-ουσα sr. λϋσ-ον gen. λύσ-οντ-ος

φανε-οίην, οίην φανέ-ειν, ειν φανέ-ων, ών φανέ-ουσα, οϋσα φανέ-ον, οϋν φανέ-οντ-ος, οϋντος

M E D I J

Ind.

1

λύσ-ο-μαι (odrješivat ću sebi)

kao prez. λύομαι

φανέ-ο-μαι, οΰμαι (pokazivat ću se)

kao prez. ποιούμαι

Opt. Inf. Part.

λυσ-οί-μην λύσ-ε-σθαι λυσ-ό-μενος, η, ov

φανε-οί-μην, οίμην φανέ-ε-σθ-αι, εΐσ-9-α ι φανε-ό-μένος ούμενος, η, ον

»

Futurska osnova spreže se sasvim onako kao i p r e z e n t s k a , i § 259. to sigmatska kao obični, a stegnuta kao stegnuti prezent osnova na ε (npr. ποιέω) (§ 231, 243). F u t u r n e m a ni k o n j u n k t i v a ni i m p e -r a t i v a .

Osnova s i g m a t s k o g a futura postaje tako da se g l a g o l s k o j § 260. osnovi doda j e σ:λΰ λϋσ. Sigmatski futur imaju sve osnove koje se svršavaju na samoglasnike (verba vocalia) ili na bezvučne suglasnike (verba muta).

Page 95: Gramatika grčkog jezika

86 Futur. § 261.

i. Verba vocalia

Vokalske osnove imaju pred σ d u g samoglasnik, i to

glagoli na -άω iza ε, ι, ρ: α inače : η

glagoli na -έω : η glagoli na -όω : ω glagoli na -δω : ϋ; npr.

έάω (puštam) ΐάομαι (liječim) θηράω (lovim) τιμάω (častim) βοάω (vičem) ποιέω (činim) δουλόω (zarobljujem) μηνύω (pokazujem)

futur ιασομαι θηρασω τιμήσω βοήσομαι ποιήσω δουλώσω μηνόσω.

Glagol χράομαι (upotrebljavam) ima u futuru η:χρήσομαι (§ 244, 2 ) , naprotiv, άκροάομαι (slušam) ima άκροάσομαι.

II. Verba muta

§261. Glagoli 2. r a z r e d a pridijevaju σ p r e z e n t s k o j , ostali g lago l -sko j osnovi. — σ se po § 55. slaže s grlenima u ξ, s usnenima u ψ, a zubni po § 55. ispadaju ispred njega (glagolima 3. razr, svršava se dakle futur na -ψω, onima na -ττω svršava se na -ξω, a onima na -ζω svršava se na -σω): άρχω (vladam) τήκω (topim) φεύγω (bježim) έκ-πλήττω (plašim) φυλάττω (čuvam) οίμώζω (jadikujem) τρέπω (obraćam) τρέφω (hranim) τρίβω (tarem) λείπω (ostavljam) βλάπτω (škodim) θάπτω (zakopavam) ψεύδω (varam) πείθω (nagovaram) σχίζω (cijepam) άρμόττω (sastavljam) σπένδω (izlijevam žrtvu)

osn. άΡΧ fut. άρξω τακ 55 τήξω 2. r. φυγ 55 φεύξομαι 2. r.

έκπλήξω (2. i 4. razr.) πλάγ 55

φεύξομαι 2. r. έκπλήξω (2. i 4. razr.)

φυλάκ ο ίμωγ

55 φυλάξω οΐμώξομαι (§ 251)

φυλάκ ο ίμωγ 55

φυλάξω οΐμώξομαι (§ 251)

τρ επ 55 τρέψω τρ εφ 55 θρέψω (§ 56) τρ ΐβ 55 τρίψω 2. r. λ ΐ π 55 λείψω 2. r. βλάβ 55 βλάψω τάφ 55 θάψω (§ 56)

ψεύσω 1. r. ψευδ 55

θάψω (§ 56) ψεύσω 1. r.

π ΐ θ 55 πείσω 2. r. σ χ ΐ δ άρ μοτ

55 σχίσω αρμόσω (§ 250) σπείσω (§ 58, Β. 1).

σ χ ΐ δ άρ μοτ 55

σχίσω αρμόσω (§ 250) σπείσω (§ 58, Β. 1). σπενδ 55

σχίσω αρμόσω (§ 250) σπείσω (§ 58, Β. 1).

Page 96: Gramatika grčkog jezika

Futur. § 2 5 8 - 2 6 0 . 87

Glagolima 2. razr. πλέω (plovim), πνέω (pušem) (§ 248) glasi futur πλεύσομαι, πνεύσομαι, a glagol χέω (lijevam) ima futur χέω.

Glagolima καίω (κάω) palim, κλαίω (κλάω) plačem (§ 253) futur glasi καύσω, κλαύσομαι.

III . Za futurum contractum postaje osnova tako da se g l ago l - § 262. s k ο j osnovi pridij eva εσ, pa σ između dva samoglasnika ispada (§60. b): glag. osn. φαν, fut. osn. φανεσ, fut. (φανεσω) φανέω = φανώ. Takav futur imaju o s n o v e na λ, μ, ν, ρ (verba liquida), npr.:

βάλλω (bacam) άγγέλλω (javljam) περαίνω (svršavam) κρίνω (sudim) δέρω (derem) αΐρω, hom. άείρω (dižem)

osn. βάλ άγγελ περάν κρΐν δερ δ ρ (od άερ)

fut. βάλώ άγγελώ περάνώ κρΐνώ δερώ άρώ. 4

1. Neki glagoli izbacuju i u sigmatskom futuru σ te se sprežu § 263. kao verba contracta (futurum atticum); tako

βιβάζω (donosim) καλέω (zovem) τελέω (svršavam)

fut. (βιβάσω) βιβώ (kao τιμώ) „ (καλέσω, protiv § 260) καλώ (kao ποιώ)

• , , (τελέσω, protiv § 260) τελώ (kao ποιώ).

2. Glagoli na -ίζω od više nego dva sloga imaju uvijek futurum atticum na -ιώ, -ιεΐς itd.: κομίζω (nosim) futur κομιώ (kao ποιώ), νομίζω (mislim) futur νομιώ.

Neki glagoli imaju pored futura na -σομαι futur na -σοϋμαι ( f u t u r u m § 264. doricum):

φεύγω (bježim) fut. φεύξομαι i φευξοΰμαι (kao ποιούμαι) πλέω (plovim) „ πλεύσομαι i πλευσοϋμαι.

I kod futura trebalo je da -σ- medu samoglasnicima po pravilu (§ 60. b) is- § 265. padne^ ali je povraćeno analogijom glagola kojima se osnova svršava na suglas-nik λυσω, φιλήσω prema δείξω, γράψω.

Mnogi aktivni glagoli imaju medijalni futur s aktivnim značenjem; npr. § 266. αδω (pjevam) — άσομαι, άκούω (slušam) — άκούσομαι itd. Ostale takve glagole v. u § 328. 1. — Ista se pojava nalazi često i kod glagola s o s o b i t i m o b l i c i m a § 320. i d.: βαίνω (idem) — βήσομαι, λαμβάνω (uzimam) — λήψομαι, γιγνώσκω (poznajem) — γνώσομαι itd.

Page 97: Gramatika grčkog jezika

Futur. § 261-166. f f

Glagolima 2. razr. πλέω (plovim), πνέω (pušem) (§ 248) glasi futur πλεύσομαι, πνεύσομαι, a glagol χέω (lijevam) ima futur χέω.

Glagolima καίω (κάω) palim, κλαίω (κλάω) plačem (§ 253) futur glasi καύσω, κλαύσομαι.

III . Za futurum contractum postaje osnova tako da se glagol- § 262. skoj osnovi pridij εν3εσ, pa σ između dva samoglasnika ispada (§60. b): glag. osn. φαν, fut. osn. φανεσ, fut. (φανεσω) φανέω = φανώ. Takav futur imaju osnove na λ, μ, ν, ρ (verba liquida), npr.:

βάλλω (bacam) άγγέλλω (javljam) περαίνω (svršavam) κρίνω (sudim) δέρω (derem) αΐρω, hom. άείρω (dižem)

osn. βάλ άγγελ περάν κρΐν δερ δρ (od άερ)

fut. βάλώ άγγελώ περάνώ κρΐνώ δερώ άρώ.

1. Neki glagoli izbacuju i u sigmatskom futuru σ te se sprežu § 263. kao verba contracta (futurum atticum); tako

βιβάζω (donosim) καλέω (zovem) τελέω (svršavam)

fut. (βιβάσω) βιβώ (kao τιμώ) „ (καλέσω, protiv § 260) καλώ (kao ποιώ)

• „ (τελέσω, protiv § 260) τελώ (kao ποιώ).

2. Glagoli na -ίζ(ο od više nego dva sloga imaju uvijek futurum atticum na -ιώ, -ιεΐς itd.: κομίζω (nosim) futur κομιώ (kao ποιώ), νομίζω (mislim) futur νομιώ.

Neki glagoli imaju pored futura na -σομαι futur na -σοϋμαι ( f u t u r u m § 264. doricum):

φεύγω (bježim) fut. φεύξομαι i φευξοϋμαι (kao ποιούμαι) πλέω (plovim) „ πλεύσομαι i πλευσοϋμαι.

I kod futura trebalo je da -σ- među samoglasnicima po pravilu (§ 60. b) is- § 265. padne, ali je povraćeno analogijom glagola kojima se osnova svršava na suglas-nik λυσω, φιλήσω prema δείξω, γράψω.

Mnogi aktivni glagoli imaju medijalni futur s aktivnim značenjem; npr. § 266. δίδω (pjevam) — ασομαι, άκούω (slušam) — άκούσομαι itd. Ostale takve glagole v. u § 328. 1. — Ista se pojava nalazi često i kod glagola s o s o b i t i m o b l i c i m a § 320. i d.: βαίνω (idem) — βήσομαι, λαμβάνω (uzimam) — λήψομαι, γιγνώσκω

(poznajem) — γνώσομαι itd.

Page 98: Gramatika grčkog jezika

88 Slabi aorist. § 267.

IV. O s n o v a s l a b o g a a o r i s t a § 267. Od osnove s l a b o g a a o r i s t a izvodi se s l a b i (ili p rv i ) ao r i s t

aktivni i medijalni.

Prez. Osn.

λύω λϋ

φαί-νω φάν

Ind.

1. Sigmatski oblik 2. Naknadni oblik

Ind.

Osnova slaboga aorista λΰσά φηνά

Ind.

AKTIV MEDIJ AKTIV MEDIJ

Ind.

έ-λϋσα (odri-ješili)

έ-λυσα-ς ε-λυσε(ν) έ-λύσα-τον έ-λυσά-την έ-λύσα-μεν έ-λύσα-τε έ-λυσα-ν

έ-λυσά-μην (odriješihsebi) έ-λύσω έ-λύσα-το έ-λύσα-σθον έ-λυσά-σθην έ-λυσά-μεθα έ-λύσα-σθε έ-λύσα-ντο

έ-φηνα (ρο-kazah)

έ-φηνα-ς έ-φηνε(ν) έ-φήνα-τον έ-φηνά-την έ-φήνα-μεν έ-φήνα-τε έ-φηνα-ν

έ-φηνά-μην

έ-φήνω έ-φήνα-το έ-φήνα-σθ-ον έ-φηνά-σθην έ-φηνά-μεθα έ-φήνα-<ίθε έ-φήνα-ντο

Konj. λύσω λύσης

itc

λύσω-μαι λύση

1. kao konj. ρ

φήνω φήνης

rez . akt. i me

φήνω-μαι φήνη

d.

Opt.

λύσαι-μι λύσαι-ς

ili λύσε ιας λύσαι ili λύσειε(ν) λύσαι-τον λυσαί-την λύσαι-μεν λύσαι-τε λύσαι-εν ili λύσε ιαν

λυσαί-μην λύσαι-ο

λύσαι-το

λύσαι-σθον λυσαί-σθην λυσαί-μεθα λύσαι-σθε λύσαι-ντο

φήναι-μι φήναι-ς

ili φήνε ιας φήναι

ili φήνειε(ν) φήναι-τον φηναί-την φήναι-μεν φήναι-τε φήναι-εν

ili φήνε ιαν

φηναί-μην φήναι-ο

φήναι-το

φήναι-σθον φηναί-σ&ην φηναί-μεθα φήναι-σθε φήναι-ντο

Impt.

λΰσον λυσά-τω λύσα-τον λυσά-των λύσα-τε λυσά-ντων (λυσά-τωσαν)

λϋσαι λυσά-σθω λύσα-σθ-ον λυσά-σθ-ων λύσα-σθε λυσά-σθων (λυσά-σθωσαν)

φήνον φηνά-τω φήνα-τον φηνά-των φήνα-τε φηνά-ντων (φηνά-τωσαν)

φήναι φηνά-σθω φήνα-σθον φηνά-σθων φήνα-σθε φηνά-σθων (φηνά-σθωσαν)

Inf. λϋσαι λύσα-σθαι ίφήναι |φήνα-σθαι

Part. λύσας, λύσασα, λϋσάν

gen. λύσαντ-ος

λυσά-μενο-ς, η, ο-ν

φήναζ,φήνάσα, φήναν

gen. φήναντ-ος

φηνά-μενο-ς, η, ο-ν

Page 99: Gramatika grčkog jezika

f

Futur. § 2 6 2 - 2 6 6 . 87

Glagolima 2. razr. πλέω (plovim), πνέω (pušem) (§ 248) glasi futur πλεύσομαι, πνεύσομαι, a glagol χέω (lijevam) ima futur χέω.

Glagolima καίω (κάω) palim, κλαίω (κλάω) plačem (§ 253) futur glasi καύσω, κλαύσομαι.

I I I . Za futurum contractum postaje osnova tako da se g l ago l - § 262. sko j osnovi pridijevaεσ,pa σ između dva samoglasnika ispada (§60. b): glag. osn. φαν, fut. osn. φανεσ, fut. (φανεσω) φανέω = φανώ. Takav futur imaju o s n o v e na λ, μ, ν, ρ (verba liquida), npr.:

βάλλω (bacam) osn. βάλ fut. βάλώ άγγέλλω (javljam) ,, άγγελ 33 άγγελώ περαίνω (svršavam) ,, περάν 33 περάνώ κρίνω (sudim) „ κρΐν 33 κρΐνώ δέρω (derem) „ δερ 33 δερώ αΐρω, hom. άείρω (dižem) „ άρ (od άερ) „ αρώ.

1. Neki glagoli izbacuju i u sigmatskom futuru σ te se sprežu § 263. kao verba contracta (futurum atticum); tako

βιβάζω (donosim) fut. (βιβάσω) βιβώ (kao τιμώ) καλέω (zovem) „ (καλέσω, protiv § 260) καλώ (kao ποιώ) τελέω (svršavam) * „ (τελέσω, protiv § 260) τελώ (kao ποιώ).

2. Glagoli na -ίζω od više nego dva sloga imaju uvijek futurum atticum na -ιώ, -ιεΐς itd.: κομίζω (nosim) futur κομιώ (kao ποιώ), νομίζω (mislim) futur νομιώ.

Neki glagoli imaju pored futura na -σομαι futur na -σοϋμαι ( f u t u r u m § 264. doricum):

φεύγω (bježim) fut. φεύξομαι i φευξοϋμαι (kao ποιούμαι) πλέω (plovim) ,, πλεύσομαι i πλευσοϋμαι.

I kod futura trebalo je da -σ- medu samoglasnicima po pravilu (§ 60. b) is- § 265. padne, ali je povraćeno analogijom glagola kojima se Osnova svršava na suglas-nik λυσω, φιλήσω prema δείξω, γράψω.

Mnogi aktivni glagoli imaju medijalni futur s aktivnim značenjem; npr. § 266. αδω (pjevam) — όίσομαι, άκούω (slušam) — άκούσομαι itd. Ostale takve glagole v. u § 328. 1. — Ista se pojava nalazi često i kod glagola s o s o b i t i m o b l i c i m a § 320. i d.: βαίνω (idem) — βήσομαι, λαμβάνω (uzimam) — λήψομαι, γιγνώσκω (poznajem) — γνώσομαι itd. ν .

Page 100: Gramatika grčkog jezika

Slabi aorist. § 2 6 8 - 2 6 9 . 89

Slabi se aorist poznaje po samoglasniku ά, koji osim u 3. 1. sing. § 268. ind. akt. i u 2. 1. sing. impt. akt. (š-λυσε, λΰσον) ostaje n e p r o m i j e -n j e n . — U k o n j u n k t i v u umjesto α dolazi ω ili η, te nema razlike ^ medu svršecima konj. aor. i konj. prez. — U o p t a t i v u akt. za 2. i 3.1. sing. i za 3. 1. plur. oblici sa© običniji su od onih sa «ι: λύσειας, λύ-σεων), λύσειαν. — 2.1. sing. imp. med . svršava se na -αι: λϋσαι. — U 2.. 1. sing, ind . med . izbacuje se σ od nastavka -σο (§ 60. b); tako od έ-λυσα-(σ)ο po § 37. postaje έλύσω. .

-α je u 1. 1. sing. postalo od sekundarnoga nastavka -m = -v (§ 226, 74) — (isp. lat. era-m): ζλυσα = έλυσ-m (§ 63) — pa je odavle prešlo i u druge oblike.

Bilj . 1. T r i su o b l i k a slaboga aorista j e d n a k a : 3. 1. sing. opt. akt., inf. akt. i 2.1. sing. imp. med., ali se ipak, koliko je moguće, razlikuju n a g l a s k o m : αι se u opt . drži za dugo (§ 229); zato je taj oblik uvijek p a r o k s i t o n o n : λύσαι, γράψαι (γράφω pišem), παιδεύσαι (παιδεύω odgajam); u inf . naglašen je uvijek p r e t p o -s l j e d n j i slog: λϋσαι, παιδεΰσαι (§ 35), γράψαι; 2. 1. i m p . med., ako je moguće, ima naglasak na t r e ć e m slogu od kraja: παίδευσαι, ali λϋσαι, γράψαι.

Bil j . 2. — 2.1. s ing. imp. slaboga aorista akt. jednako je s r ed -n j e m u r o d u p a r t . f u t . : λΰσον; ipak se ti oblici razlikuju n a g l a s -kom ako imaju više od dva sloga: imp. παίδευσον, a neut. part. fut. παιδεΰσον (§ 229, 333).

I. Verba vocalia i muta razlikuju osnovu s i g m a t s k o g a § 269. a o r i s t a od osnove s i g m a t s k o g a f u t u r a samo dodatkom glasa a :

λύω osn. λΰ fut. osn. λϋσ aor. osn. λϋσα fut. λϋσω aor. ελΰσα

ποιέω (činim) osn. πο ιε fut. osn. πο ιησ aor. osn. πο ίησα fut. ποιήσω aor. έποίησα

άρχω (vladam) osn. άρχ fut. osn. άρξ aor. osn. άρξα fut. άρξω aor. ήρξα

φυλάττω (čuvam) osn. φυλακ fut. osn. φυλαξ aor. osn. φύλαξα fut. φυλάξω aor. έφύλαξα;

ο promjeni glasova pred σ isporedi dakle § 260. i 261; prema tome glasi od:

χράομαι (upotrebljavam) prema futuru χρήσομαι aor. έχρησάμην άκροάομαι (slušam) ,, ,, άκροάσομαι „ ήκροασάμην έκπλήττω (plašim) „ ,, εκπλήξω „ έξ-έπληξα οίμώζω (jadikujem) „ „ οΐμώξομαι ,, φμωξα τρέφω (hranim) „ „ θρέψω „ εθρεψα θάπτω (pokopavam) „ „ θάψω „ έθαψα άρμόττω (sastavljam) „ „ άρμόσω „ ήρμοσα σπένδω (izlijevam žrtvu). „ „ σπείσω „ έσπεισα

9 ćd^

Page 101: Gramatika grčkog jezika

90 Slabi aorist. § 2 7 0 - 2 7 1 .

πλέω (plovim χέω (lijevam)

καίω (palim) κλαίω (plačem)

Bi l j . Za količinu pretposljednjega sloga kod verba muta nema pravila: samo osnove na -αδ i -ιδ (prez. -άζω, -ίζω) imaju u v i j e k k r a t a k s a m o g l a s n i k : έλπίσαι (inf. akt.).

prema futuru πλεύσομαι aor. έπλευσα » » χέω „ εχεα

(§ 60, Β 2) ,, ,, καύσω ,, εκαυσα ,, ,, κλαύσομαι ,, έκλαυσα.

§ 270. II . Osnove na λ, μ, ν, ρ (verba liquida), koje imaju futur bez σ, izbacuju σ i u slabom aoristu; tako postaje n a k n a d n i (su-p l e t o r s k i ) oblik, tj. kao n a k n a d a za izbačeno σ p r o d u l j u j e se (§ 50) samoglasnik osnove ovim načinom:

α se iza

ε se produljuje

t i ρ produljuje u α inače ,, η

,, ει " ι ,, ϋ

περαίνω (svršavam) osn. περάν fut. περάνω aor. έπέρανα φαίνω (pokazujem) ,, φαν ,, φανώ ,, έ'φηνα άγγέλλω (javljam) δέρω (derem) κρίνω (sudim) άμόνω (odbijam)

ά γ γ ε λ δερ κρ ϊν άμΰν

άγγελώ ,, δερώ ,, κρΐνώ ,, άμΰνώ

ήγγειλα έδειρα έκρινα

,, ήμϋνα.

Ovi glagoli imaju u aoristu α umjesto η:

άλλομαι (skačem) osn. άλ f. άλοΰμαι aor. ήλάμην (inf. άλασθ-αι)

κερδαίνω (dobivam) osn. κερδαν f. κερδανώ aor. έκέρδάνα (inf. κερδαναι) pored έκέρδηνα (inf. κερδήναι)

αΐρω (od άείρω dižem) osn. άρ (od άερ) f. άρώ — aor. ήρα (άραιμι, inf. άραι).

§ 271. Slabi je aorist jedini aorist koji se može izvoditi od onih glagola koji nemaju jakoga. Od glagola τρέπω (obraćam) upotrebljava se u prozi akt. aor. ζτρεψα, u med. se nalazi έτραπόμην o b r a t i h se i έτρεψάμην odvratih od sebe, p o g n a h (u bijeg).

Slabi m e d i j a l n i aorist ima kao i jaki samo medijalno značenje, pasivnoga nema nikada.

Page 102: Gramatika grčkog jezika

Perfekt. § 272. 91

V. Perfektna osnova

Od te osnove postaje p e r f e k t i p l u s k v a m p e r f e k t aktivni i § 272. medijalni,pa f u t u r e g z a k t n i (III) koji se nalazi samo u medijalnom obliku.

Oblici glagolski koji postaju od perfektne osnove znače g o t o v u radnju.

I. A K T I V

Prezent λύ-ω Osnova λϋ Perf. osnova λελΰ-κ , § 301, 2.

Perfekt 1. slabi

Ind.

Konj.

λέ-λΰ-κ-α (odriješio sam) λέ-λυ-κ-α-ς λέ-λυ-κ-ε(ν) λε-λύ-κ-α-τον λε-λύ-κ-α-τον

λε-λύ-κ-α-μεν λε-λύ-κ-α-τε λε-λύ-κ-α-σι(ν)

λε-λύ-κ-ω λε-λύ-κ-7]-ς

φαίν-ω φαν π ε φ η ν

2. jaki

πέ-φην-α (pokazao sam se) πέ-φην-α-ς [§ 278, 2] πέ-φην-ε-(ν) πε-φήν-α-τον πε-φήν-α-τον

πε-φήν-α-μεν πε-φήν-α-τε πε-φήν-α-σι(ν)

πε-φήν-ω πε-φήν-η-ς

itd. kao konj. prez.

Opt. I λε-λύ-κ-01-μι j πε-φήν-01-μι itd. kao opt. prez.

Impt. I λέ-λυ-κ-ε J πέ-φην-ε itd. kao imp. prez.

Inf. λε-λυ-κ-έ-ναι πε-φην-έ-ναι

Part. m. λε-λυ-κ-ώς (odriješio, ž. λε-λυ-κ-υΐα la, lo) sr. λε-λυ-κ-ός gen. λε-λυ-κ-ότ-ος

πε-φην-ώς (pokazao, la lo se) πε-φην-υΐα πε-φην-ός πε-φην-ότ-ος

(sklanja se po § 123)

ν

Page 103: Gramatika grčkog jezika

92 Perfekt. § 272.

Pluskvamperfekt

Ind. έ-λε-λύ-κ-ει-ν (bijah odri-έ-λε-λύ-κ-ει-ς ješio) έ-λε-λύ-κ-ει

έ-πε-έ-πε-έ-πε-

φήν-ει-ν -φήν-ει-ς -φήν-ει

(bijah se po-kazao)

ε-λε-λύ-κ-ε-τον έ-λε-λυ-κ-έ-την

έ-πε-έ-πε-

φήν-ε-τον φην-έ-την

έ-λε-λύ-κ-ε-μεν έ-λε-λύ-κ-ε-τε έ-λε-λύ-κ-ε-σαν

έ-πε-έ-πε-έ-πε-

•φήν-ε-μεν -φήν-ε-τε -φήν-ε-σαν

II. M E D I J I P A S I V

Perfekt

Ind. λέ-λυ-μαι (odriješio sam sebi ili odriješio sam se)

λέ-λυ-σαι · λέ-λυ-ται

λέ-λυ-σθον λέ-λυ-σθον

λε-λύ-μεθ-α

λέ-λυ-σθε λέ-λυ-νται

Konj. λε-λυ-μένος ώ, ής, ή itd. § 315.

Opt. λε-λυ-μένος εί'ην, εΐης, εί'η itd. § 315.

Impt. λέ-λυ-σο λε-λύ-σθω

λέ-λυ-σ-9-ov λε-λύ-σθ-ων

λέ-λυ-σθε λε-λύ-σθων (λε-λύ-σθωσαν)

Inf. λε-λυ σθα'.

Part. λε-λυ-μένο-ς, η, ο-ν

Pluskvamperfekt

Ind. έ-λε-λύ-μην (bijah sebi od-riješio ili bijah se odriješio) έ-λέ-λυ-σο έ-λέ-λυ-το

έ-λέ-λυ-σθ-ον έ-λε-λύ-σθ-ην

έ-λε-λύ-μεθα

έ-λέ-λυ-σθε έ-λέ-λυ-ντο

Futur egzaktni (III)

Ind. λε-λύσ-ο-μαι, (bit ću odriješen) λε-λύσ-η itd. kao obični med. fut. (§ 258)

Opt. λε-λυσ-οί-μην j Inf. λε-λύσ-ε-σθ-αι 1

Part. λε -λυσ-ό-μενο-ς

Page 104: Gramatika grčkog jezika

Reduplikacija. § 2 7 3 - 2 7 5 . 93

Bitni je znak perfektne osnove reduplikacija (isp. πέπηγ-α i § 273 lat. pe-pig-i).

Reduplikacija pripada o snov i perfektnoj te ostaje u s v i m a na-č in ima , inf i n i t i vi ma i p a r t i c i p i m a čim se razlikuje od augmenta.

Ako glagol počinje sa s u g l a s n i k o m , reduplikacija je u tom da se početni suglasnik sa ε stavi pred osnovu: osn. λυ, red. osn. λελυ, 1. 1. sing. perf. ind. akt. λέ-λυ-κα.

Ali tu treba pamtiti: § 274

1. H a k n u t i se glas zamjenjuje srodnim t v r d i m (§ 56, 5): osn. χωρε (χωρώ uklanjam se) κε-χώρη-κα, osn. θυ (θύω žrtvujem) τέ--θυ-κα, osn. φονευ (φονεύω ubijam) πε-φόνευ-κα.

2. Ako glagol počinje s dva s u g l a s n i k a , ponavlja se samo prv i , i to s a m o o n d a kad je b e z v u č a n , a za njim je λ, μ, ν ili ρ (muta cum liquida): osn. γραφ (γράφω pišem) γέ-γραφ-α, βλαβ (βλά-πτω škodim) βέ-βλαφ-α.

3. Inače se za reduplikaciju pred osnovu stavlja s a m o ε (tj. redu-plikacija je jednaka s i l a b i č k o m a u g m e n t u , § 234. a): osn. στέ-φανο (στεφανόω ovjenčavam) έ-στεφάνω-κα, osn. ψευδ (ψεύδομαι lažem) ε-ψευσμαι, osn. ζ η τ ε (ζητέω tražim) έ-ζήτη-κα.

4. I one osnove koje počinju sa p imaju umjesto reduplikacije samo ε, iza kojega se ρ p o d v o s t r u č a v a : osn. ρϊπ (ρίπτω bacam) έ-ρρΐφ-α (isp. § 234).

I z u z e c i : Osn. γ ν ω (γιννώσκω poznajem) ima protiv 2. tačke u perf.: ε-γνω-κχ (§ 324, 12); a osn. (κτάομχι stječem) i μνη (μιμνήσκομαι opominjem se) imaju protiv 3. tačke: κέ-κτη-μαι, μέ-μνη-μαι (meni-ni) (§ 324, 11).

B i l j e š k a . Umjesto obične reduplikacije nalazi se ει u συν-εί-λο/-α, συν--εί-λεγ-μχι (συλ-λέγω sabiram), Si-εί-λεγ-μαι (δια-λέγομαι razgovaram se) (§ 327, 7). — Osn. μερ (τό μέρος dio) ima pf. pas. εί-μχρ-ται suđeno je (ή ειμαρμένη sudbina).

Početni se s a m o g l a s n i c i p r o d u l j u j u kao u t e m p o r a l - {f275 nom a u g m e n t u (§ 235): osn. ορθο (ορθόω uspravljam) ώρθω-κα.

1. Sva p r a v i l a n a v e d e n a u § 235, 236. i 237. za t e m p o -r a l n i a u g m e n t v r i j e d e ,i za r e d u p l i k a c i j u kad se osnova počinje s vokalom; po tom impf. ηΰρισκον (εΰρισκον), perf. ηυρηκα (ευρηκα), impf. εϊλισσον, perf. med. ε'ίλιγμαι, impf. έώρων (έώραον), perf. έώρακα.

r>

Page 105: Gramatika grčkog jezika

94 Reduplikacija. Perfekt aktivni. Jaki perfekt. § 275.b —278.

2. Neke osnove, koje počinju s glasovima α, ε ili o, imaju umjesto produljivanja tzv. a t i č k u r e d u p l i k a c i j u , tj. početni se samo-glasnik sa suglasnikom ponavlja, a samoglasnik se drugoga sloga produljuje:

ακούω (čujem) osn. άκου perf. άκήκοα (§ 60. Β. 2).

εγείρω (budim) ,, έγερ ,, έγρήγορα (budan sam)

ελέγχω (obličujem) „ έλεγχ ,, έλήλεγμαι (§ 286, Bilj.)

όρύττω (kopam) ,, ορυχ ,, ορωρυγμαι.

§275.b R e d u p l i k a c i j i je i s t o m j e s t o kao i a u g m e n t u (§ 238-242); po tom λέλυκα, ali έκ-λέλυκα, έκ-στρατεύω (izlazim u rat) ές-εστράτευκα, δυστυχέω (nesretan sam) δεδυστύχηκα.

N a g l a s a k , kao što ne prelazi preko augmenta (§ 238), tako ne p r e l a z i ni p r e k o r e d u p l i k a c i j e .

A. Perfekt aktivni

§ 276. P r i m a r n i nastavci pridijevaju se perfektnoj osnovi u ind. preko vokala a ; u 1. 1. sing. nema nastavka, u 2.' je nastavak -ς, u 3. umjesto α dolazi -ε(ν) (tako su u sing. završeci isti kao u s igm. aor.); u 3. 1. plur. postalo je -ασι(ν) od -ά-ντι (§ 50, 59). - . K o n j u n k t i v , o p t a t i v i i m p e r a t i v svršavaju se kao u p r e z e n t u ; — in f . se svršava na -έναι ( uv i j ek p a r o k s i t o n o n ) , pa r t . na -ώς, -υϊα, -ός, gen. -ότος (osn. -οτ § 130).

B i l j e š k a . K o n j u n k t i v i o p t a t i v opisuju se također participom i oblicima glagola ε ίμ ί (jesam): λελυκώς ώ, λελυκώς ε'ίην (§ 315).

I m p e r a t i v se nalazi vrlo rijetko.

§ 277. I. Jaki perfekt (ili drugi perfekt) izvodi se n e p o s r e d n o od reduplicirane osnove dodavanjem vokala a: osn. γράφ prez. γράφω (pišem) perf. γέ-γράφ-α. Imaju ga pak verba muta (osobito verba gutturalia i labialia) i neka verba liquida.

§ 278. Za samoglasnik u osnovnom slogu vrijede ova pravila:

1. N e p r o m i j e n j e n ostaje d u g s a m o g l a s n i k , k r a t a k samo u nekim osnovama koje se svršavaju na a s p i r a t u :

πράττω (činim) osn. πραγ perf. πέ-πραγ-α

κόπτω (sagibam se) „ κϋφ ,, κέ-κΰφ-α »

Page 106: Gramatika grčkog jezika

Jaki perfekt. § 279. 95

γράφω (pišem)

σκάπτω (kopam)

osn. γράφ perf. γέ-γράφ-α

,, σκάφ ,, έ'-σκάφ-α.

2. Inače se k r a t k i samoglasnici m i j e n j a j u tako da dolaze u viši prijevojni stupanj (često u v i s inu ) (isp. § 49):

α u α: κράζω (vičem)

ά u η: μαίνομαι (mahnitam)

φαίνομαι (pokazujem se)

τήκομαι (topim se)

ε u ο: τρέφω (hranim)

στρέφω (okrećem) τίκτω (rađam) (§ 249) άπο-κτείνω (ubijam)

t u οι: λείπω (ostavljam) πείθομαι (slušam)

ΰ u ευ (prema prez. umj. u ου):

φεύγω (bježim)

osn. κράγ perf. κέ-κραγ-α(vi-čem)

μ αν

> α ν

τακ

μέ-μην-α (poma-hnitao sam)

πέ-φην-α (poka-zao sam se)

τέ-τηκ-α (rasto-pio sam se)

„ τρεφ ,, τε-τροφ-α „ στρεφ ,, š-στροφ-α

„ τέ-τοκ-α „ άπ-έ-κτον-α

„ τεκ ,, κτεν ,, λ ΐ π ,, π ΐ θ

» φϋγ

λέ-λοιπ-α

πέ-ποιθ-α (uz-da m se)

,, πε-φευγ-α.

Bi l j e ška . Osn. έθ (έθ-ίζω privikavam) ima perf. εΐωθα privikao sam se; a osn. ΐκ (εΐκω nalikujem) pf. έ'οικα nalik sam, činim se (part. έοικώς sličan, u sr. r. i εικός naravno, pravedno, adv. είκότως).

ζοικα stoji umj. Fs-Fom-a., jer je osn. Εκ nekad glasila F a (§ 3. Bilj. i § 60. B. 2).

Osobita je vrsta jakoga perfekta h a k n u t i ( a sp i r i r an i ) , koji se §· može izvoditi samo od osnova koje se svršavaju na z a t v o r n e , g r l e n e ili u s n e n e glasove (§ 46), dakle na κ, γ, π ili β, pa onda

1.'mnoge osnove na κ, γ, π, β pretvaraju te svoje krajnje suglasnike u a s p i r a t e , dakle κ, γ u χ ; π, β u φ, a s a m o g l a s n i c i ostaju n e p r o -m i j e n j e n i :

φυλάττω (čuvam)

διώκω (progonim)

osn. φυλάκ perf. πε-φύλάχ-α

„ διωκ „ δε-δίωχ-α

Page 107: Gramatika grčkog jezika

96 Slabi perfekt. § 280-281 .

κηρύττω (javljam) osn. κη ρ ϋκ perf. κε-κήρϋχ-α

κόπτω (siječem) 33 κοπ 33 κέ-κοφ-α β

ρίπτω (bacam) 33 ρϊπ 33 ε-ρρΐφ-α

άγω (vodim) 33 άγ 33 ήχ-α άν-οίγω (otvaram) 33 ο ΐγ 33 άν-έωχ-α (§ 237, 2)

τάττω (redam) 33 τ ά γ 33 τέ-τ"άχ-α

άλλάττω (mijenjam) 33 . 33 ή λ λ ά χ - α

βλάπτω (škodim) 33 βλάβ 33 βέ-βλάφ-α

τρίβω (tarem) 33 τρ ΐβ 33 τέ-τρΐφ-α.

2. Suglasnik se mijenja u h a k n u t i , a os im toga se i samo-g l a s n i k po § 278. p r e t v a r a u ovim osnovama:

κλέπτω (kradem) osn. κλεπ perf. κέ-κλοφ-α

πέμπω (šaljem) ,, π ε μ π ,, πέ-πομφ-α

τρέπω (obraćam) ,, τ ρεπ ,, τέ-τροφ-α

συλ-λέγω (sabiram) ,, λεγ ,, συν-εί-λοχ-α (§ 274, Β).

i 280. II. Slabi perfekt (ili prvi perfekt) izvodi se od reduplici-rane osnove dodavanjem sloga κα: osn. λυ: λέ-λυ-κα. — Slabi perfekt imaju sva verba vocalia, od verba muta osobito verba dentalia, pa pretežno verba liquida.

i 281. Što se tiče s a m o g l a s n i k a na kraju osnove, slabi se perfekt drži s i g m a t s k o g f u t u r a i a o r i s t a (§ 260, 269).

Osnove na d e n t a l e (τ, δ, θ) izbacuju te suglasnike ispred κ (kao i ispred σ):

θηράω (lovim) f. θηρά-σω τιμάω (častim) ,, τιμή-σω ποιέω (činim) ,, ποιή-σω δουλόω (zarobljujem) ,, δουλώ-σω πλέω (plovim) ,, πλεύ-σομαι ali χέω (lijevam) ,, χέω

osn. χυ

πείθω (nagovaram) ,, πεί-σω ,, επει-σα umj. glag. osn. π ϊ θ uzima se prez. osn. π ε ι θ

a. έθήρα-σα pf. τε-θήρα-κα ,, ετιμη-σα ,, έποίη-σα ,, έδούλω-σα ,, επλευ-σα ,, Ζχεα

,, τε-τιμη-κα ,, πε-ποίη-κα ,, δε-δούλω-κα ,, πέ-πλευ-κα ,, κέ-χΰ-κα

,, πέ-πει-κα

Page 108: Gramatika grčkog jezika

Slabi perfekt. Pluskpf. akt. § 2 8 2 - 2 8 3 . 97

γυμνάζω (vježbam) f. γυμνά-σω a. έγύμνά-σα pf. γε-γύμνά-κα osn. γυμνάδ

άρμόττω (sastavljam) „ άρμό-σω „ ήρμο-σα ,, ήρμο-κα osn. άρμοτ. Za ύ" u λέλϋ-κα isp. § 301, 2.

Osnove na l i k v i d e n^ mijenjaju se: § 282. σφάλλω (varam) osn. σφαλ perf. ε-σφαλ-κ«. άγγέλλω (javljam) „ άγγελ „ ήγγελ-κα α'ίρω (dižem) „ άρ ,, ήρ-κα φαίνω (pokazujem) „ φαν ,, πέ-φαγ-κα (§ 58).

J e d n o s l o ž n e osnove na λ i ρ koje u osnovnom slogu imaju ε pretvaraju ga u slabom perf. u α (§ 62): στέλλω (šaljem) osn. στελ perf. έ-σταλ-κα, σπείρω (šijem) osn. σπερ perf. έ-σπαρ-κα, δια-φθείρω (kvarim) osn. φθερ perf. δι-έ-φθαρ-κα.

Kraćem obliku bez ν pridijevaju κα ove osnove na ν: κρίνω (sudim) osn. κρΐν perf. κέ-κρΐ-κα, κλίνω (nagibam) osn. κλ ΐ ν perf. κέ-κλΐ-κα, τείνω (napinjem) osn. τεν perf. τέ-τα-κα (§ 63).

Glagol βάλλω (bacam) osn. βαλ imlT-perfekt s m e t a t e z o m (§ 51. Β): βέ-βλη-κα.

Razlikuj:

πέφηνα pokazao sam se od φαίνομαι pokazujem se i πέφαγκα pokazao sam „ φαίνω pokazujem

πέποιθα uzdam se ,, πείθομαι slušam i πέπεικα nagovorio sam „ πείθω nagovaram.

B. Pluskvamperfekt aktivni

Pluskvamperfekt dobiva pred perfektnom osnovom a u g m e n t , a § 283. nastavci su s e k u n d a r n i . Medu perfektnu osnovu i nastavak umeće se u s ing. dvoglasnik ει, a u du. i p l u r . samo ε.

Bilješka. 1. Osnove koje počinju sa samoglasnikom ili koje umjesto redu-plikacije imaju samo ε (§ 274, 3 — 4) n e m a j u a u g m e n t a u pluskvamperfektu. Samo α i ο u a t i č k o j r e d u p l i k a c i j i dobivaju augment: ήκηκόειν. — Od perf. εϊω&α (privikao sam se) glasi ppf. είώθ-ειν, od perf. εοικα (nalikujem, činim se): έώκειν (isp. § 237, 2).

B i l j e š k a 2. Umjesto ειν u 1. 1. sing. u starijem se atičkom jeziku nalazi η, umjesto εις u 2. licu ης, umjesto ει u 3. licu ειν [od εα, εας, εε(ν)] (§ 533, 4) — Pored ε dolazi ει i u dualu i pluralu.

7 Gramatika grčkoga jezika

Page 109: Gramatika grčkog jezika

98 Perfekt med. i pas. § 2 8 4 - 2 8 6 .

Pluskvamperfekt postaje sasvim onako kao i perf. te je po tom kao i perf. jak ili s lab , haknut ili nehaknut, ima kao i perf. dug ili kratak, promijenjen ili nepromijenjen samoglasnik.

§ 284. C. Perfekt medij alni i pasivni

postaje j e d n i m j e d i n i m načinom tako da se redupliciranoj glagol-skoj osnovi pridijevaju primarni nastavci: osn. λυ perf. med. λέ-λΰ-μαι.

I n f i n i t i v i p a r t i c i p imaju uvijek naglasak na pretposljed-njem slogu: λελυσθαι, λελυμένος; παιδεύω (obrazujem): πεπαιδεϋσ-θαι, πεπαιδευμένος. Isp. § 333.

§ 285. Sa s a m o g l a s n i c i m a biva isto što u s l a b o m perf.: τετίμηκα, τετίμημαι; πέπεικα, πέπεισμαι; εφθαρκα, εφθαρμαι; βέβληκα, βέβλημαι. — Glagoli τρέφω (hranim), τρέπω (obraćam), στρέφω (okrećem) dobi-vaju α umjesto ε (§ 62): τέ-θραμ-μαι (inf. τεθράφθαι, θ je ovdje po analogiji drugih oblika sa θ, § 56), τέ-τραμ-μαι (inf. τετράφθαι), έ'-στραμ-μαι.

§ 286. K r a j n j i s u g l a s n i c i konsonantskih osnova mijenjaju se po glasovnim pravilima (§ 52—55):

1. Pred svakim nastavkom koji počinje s glasom μ mijenja se svaki:

g r l e n i u γ : osn. πλεκ (πλέκω pletem) πέ-πλεγ-μαι u s n e n i , , μ : ,, γ ρ «φ (γράφω pišem) γε-γραμ-μένος z u b n i (i ν) ,, σ: ,, π ΐ θ (πείθω nagovaram) πε-πείσ-μεθα

,, φαν (φαίνω pokazujem) πέ-φασ-μαι

B i l j e š k a . Ako je pred grlenim i usnenim još i nosni glas, i s p a d a n o s n i g las: osnova κ α μ π (κάμπτω uvijam) κέκαμμαι (umj. κεκαμμ-μαι, ali κέκαμψαι, κέκαμπται), osnova έ λ ε γ χ (ελέγχω obličujem) έλήλεγμαι (§ 275, 2) (ali -γξαι, -γκται). — Glagoli koji perf. akt. izvode od kraće osnove (§ 282) čine to i ovdje: κέ-κρϊ-μαι, τέ-τα-μαι; — σπένδω (izlijevam žrtvu), fut. σπείσω, ima εσπεισμαι (§ 58, Β. 1).

2. Pred σ od nastavka σαι, σο mijenja se svaki g r l e n i u κ, pa sa σ u ξ: πέ-πλεξαι u s n e n i ,, π, pa sa σ u ψ: γέ-γραψαι z u b n i (osim v) izbacuje se πέ-πεισαι (od πέ-πειθ-σαι).

3. Pred τ mijenja se svaki g r l e n i u κ: πέ-πλεκ-ται u s n e n i ,, π : γέ-γραπ-ται z u b n i (osim ν) ,, σ: πέ-πεισ-ται (osn. φαν πέ-φαν-ται).

Page 110: Gramatika grčkog jezika

Med. i pas. perfekt i plpf. Fut. egzaktni. § 287—291. 99

4. σ od σθ ispada (§ 60, c) između suglasnika, a zatim se mijenja

svaki g r l e n i u χ : πέ-πλεχ-θον umjesto πε-πλεκ-σθ-ον ,, u s n e n i ,, φ: γέ-γραφ-9-ε „ γε-γραφ-σθε

κέ-κοφ-θ-ε „ κε-κοπ-σ&ε „ z u b n i (osim ν) „ σ: πε-πεϊσ-θ-αι „ πε-πειθ-σθαι.

ν, λ i ρ ostaju nepromijenjeni pred θ-, koje je postalo od σθ-: osn. φαν: πεφάνθ-αι, osn. άγγελ : ήγγέλθαι.

Nastavak 3. 1. plur. -νται ne mogu primati k o n s o n a n t s k e § 287. osnove. O b i č n o se 3. 1. pl. o p i s u j e p a r t i c i p o m i g l a g o l o m εΐσί(ν): γεγραμμένοι εϊσίν [lat. scripti sunt] Isp. § 276, Bilj.

Često se kod v o k a l s k i h osnova pred nastavcima, koji počinju § 288. s glasovima μ ili τ, umeće σ; to biva osobito kod onih osnova kojima samoglasnik ostaje k r a t a k (§ 301): osn. τελε (τελέω svršavam) perf. τετέλε-σ-μαι (akt. τετέλε-κα), osn. σπα (σπάω vučem) perf. ε-σπα-σ-μαι (akt. εσπα-κα), osn. άνΰ(τ) (άνυω i άνύτω pored άνυω i άνύτω svrša-vam) pf. ήνυ-σ-μαι (akt. ήνυ-κα); ali se nalazi i kod gdjekojih osnova na dug samoglasnik ili dvoglasnik: κελεύω (zapovijedam), σείω (tresem).

K o n j u n k t i v i o p t a t i v , postaju o p i s n o od participa i oblika glagola ειμί § 289. [isp. lat. solutus sim, essem]. — Samo nekolike vokalske osnove imaju i načine: κτάομαι (stječem) κέ-κτη-μαι, opt. κεκτώμεθα; μέμνημαι (memini) konj. μεμνώμεθα, opt. μεμνήο, μεμνήτο, μεμνήμεθα (ili μεμνωο, μεμνωμεθα); καλέω (zovem) κέκλημαι, opt. κεκληο.

D. Pluskvamperfekt medijalni i pasivni

u svakom se glagolu razlikuje od svoga perfekta samo tim što se do- § 290. daje još a u g m e n t i što se pridijevaju s e k u n d a r n i nastavci. Za 3. l i ce p l u r a l a vrijedi ono što je u § 287. rečeno (samo se u opisanom obliku uz particip ne meće είσί(ν), nego ήσαν: γεγραμμένοι ήσαν scripti erant).

Ε. Futur egzaktni (ili treći futur)

1. p a s i v n i postaje tako da se redupliciranoj glagolskoj osnovi §291. pridijeva σ, a spreže se kao medijalni futur. Pred σ nastaju iste pro-mjene kao i u običnom medijalnom futuru (§ 260, 261): τετιμή-σομαι bit ću počašćen, πεπράξεται (od πράττω činim osn. πραγ) bit će učinjeno, γεγράψεται (od γράφω pišem osn. γραφ) bit će napisano.

2. A k t i v n i futur egz. opisuje se participom perfekta i futurom glagola ειμί jesam (εσομαι): λελυκώς έσομαι (solvero) bit ću odriješio.

Dva su osamljena futura egz. s aktivnim nastavcima: έστήξω stajat ću i τεθνήξω bit ću umro, od perf. έστηκα, τέ&νηκα (§ 311, 2, 324, 8).

Page 111: Gramatika grčkog jezika

100 Verba muta. §291.b

§ 291.b Da bi se bolje vidjelo kako se perfektna osnova mijenja u mediju, evo primjera:

1. Verba muta

Osn. πράγ πράττω (činim)

Osn. κοπ κόπτω (siječem)

Osn. ψευδ ψεύδω (varam)

Perf. ind. med.

πέπράγ-μαι πέπραξαι πέπρακ-ται

κέκομ-μαι κέκοψαι κέκοπ-ται

εψευσ-μαι έψευσαι εψευσ^ται

πέπραχ-S-ov πέπραχ-θον

κέκοφ-θον κέκοφ-θον

εψευσ-θον εψευσ-θον

πεπράγ-μεθα πέπραχ-θε πεπραγ-μένοι

εΐσί(ν)

κεκόμ-μεθ-α κέκοφ-θε κεκομ-μένοι

είσί(ν)

έψεύσ-μεθα εψευσ-θε έψευσ-μένοι

είσί(ν)

Imperativ πέπραξο πεπράχ-θω itd.

κέκοψο κεκόφ-θω itd.

εψευσο έψεύσ-θω itd.

Inf. Part.

πεπραχ-θαι πεπραγ-μένος

κεκόφ-θαι κεκομ-μένος

έψεϋσ-θαι έψευσ-μένος

Pluskvam-perfekt

έπεπράγ-μην έπέπραξο έπέπρακ-το

έκεκόμ-μην έκέκοψο έκέκοπ-το

έψεύσ-μην εψευσο έψευσ-το

έπέπραχ-θον έπεπράχ-θην

έκέκοφ-θον έκεκόφ-θην

ϊψευσ-θον έψεύσ-θην

έπεπράγ-μεθα έπέπραχ-θε πεπραγ-μένοι

ήσαν

έκεκόμ-μεθα έκέκοφ-θε κεκομ-μένοι

ήσαν

έψεύσ-μεθ-α έ'ψευσ-θε έψευσ-μένοι

ήσαν ί

Page 112: Gramatika grčkog jezika

Verba liquida. § 291.b

2. Verba liquida

101

Osn. φαν φαίνω (pokazujem)

Osn. άγγελ άγγέλλω (javljam)

Perf. ind. med.

πέφασ-μαι πέφαν-σαι πέφαν-ται

ήγγελ-μαι ήγγελ-σαι ήγγελ-ται

πέφαν-θον πέφαν-θον

ήγγελ-θον ήγγελ-θον

πεφάσ-μεθα πέφαν-θε πεφασ-μένοι εΐσί(ν)

• ήγγέλ-μεθ-α ήγγελ-θ-ε ήγγελ-μένοι εΐσί(ν)

Imperativ πέφαν-σο πεφάν-θω itd.

ήγγελ-σο ήγγέλ-θω itd.

Inf. Part.

πεφάν-θαι πεφασ-μένος

ήγγέλ-θαι ήγγελ-μένος

Pluskvam-perfekt

έπεφάσ-μην έπέφαν-σο έπέφαν-το

ήγγέλ-μην ήγγελ-σο ήγγελ-το

έπέφαν-θον έπεφάν-θην

ήγγελ-θον ήγγέλ-θην

έπεφάσ-μεθα έπέφαν-θ-ε πεφασ-μένοι ήσαν

ήγγέλ-μεθα ήγγελ-θε ήγγελ-μένοι ήσαν

Page 113: Gramatika grčkog jezika

102 Jaka ρ asivna osnova. § 292.

VI. Jaka pasivna osnova

§ 292. Od jake pasivne osnove postaju jaki p a s i v n i a o r i s t i jaki p a s i v n i f u t u r .

Prezent: φαίνω, glag. osn. φάν, jaka pas. osn. φάνη

1. Jaki pasivni aorist (ili d rug i pas. aor.)

Ind. έ-φάνη-ν pokazahse έ-φάνη-ς έ-φάνη

έ-φάνη-τον έ-φανή-την

έ-φάνη-μεν έ-φάνη-τε έ-φάνη-σαν

Konj. φανώ

φανής φανή

φανή-τον φανή-τον

φανώ-μεν φανή-τε φανώσι(ν)

Opt. φανείη-ν

φανείη-ς φανείη

φανείη-τον ili φανεϊτον φανειή-την ili φανείτην

φανείη-μεν ili φανε ΐμεν φανείη-τε ili φανε ί τε φανείη-σαν ili φανεϊεν

Imp. φάνη-θ-ι φανή-τω

Inf. φανή-ναι Part. φανείς, φανεΐσα, φανέν gen. φανέ-ντ-ος

φάνη-τον φανή-των

φάνη-τε φανέ-ντων (φανή-τωσαν)

2. Jaki pasivni futur (ili drugi pasivni futur)

Ind. φανή-σομαι

Opt.

Inf.

φανη-σοίμην

φανή-σεσ&αι >. itd. sasvim kao medij alni futur

Part. φανη-σόμενος, η, ον

Page 114: Gramatika grčkog jezika

Jaka pasivna osnova. § 293 — 295. 103

Jaka pasivna osnova postaje od glagolske dodatkom glasa η. - § 293. Lični su nastavci u pas. aoristu ak t ivn i , a u pas. futuru m e d i j a l n i . - Osnovno se η pred samoglasnicima (u konj. i opt.) i pred ντ (impt., part.) pokraćuje u ε, koje se u konjunktivu s konjunktivnim samoglasni-cima (ω, η) steže: φανέ-ω φανώ, φανέ-η-τε φανήτε; a u opt. se sa zna-kom toga načina ιη slaže u ειη: φανε-ίη-ν; u dualu i pl. običniji su k r ać i ,, i oblici optativni. — I n f i n i t i v se svršava na ναι te je uvijek ρ r o p e r i s -p o m e n o n , a p a r t i c i p je u nom. sing. mušk. roda i u nom., ak. sing. sr. roda o k s i t o n o n (§ 139).

U atičkoj prozi imaju jaki pasivni aorist ovi glagoli:

γράφω (pišem) osn. γ ρ ά φ pas. aor. έγράφην τρίβω (tarem) 55 τ ρ ΐ β 55 55 έτρΐβην

βλάπτω (škodim) 55 β λ ά β 55 55 έβλάβην

θάπτω (pokopavam) 55 τ ά φ 55 55 έτάφην (§ 56)

κόπτω (udaram)

σκάπτω (kopam) 55 κ ο π 55 55 έκόπην κόπτω (udaram)

σκάπτω (kopam) 55 σκάφ 5? 55 έσκάφην τήκομαι ( topim se) 55 τ ά κ 55 55 έτάκην

άλλάττω (mijenjam) 55 ά λ λ ά γ 55 55 ήλλάγην

σφάττω (koljem) 55 σ φ ά γ 55 55 έσφάγην

σφάλλω (varam) 55 σ φ α λ 55 55 έσφάλην

μαίνομαι (mahni tam) 55 μ αν 55 55 έμάνην

φαίνομαι (pokazujem se) 55 φ α ν 55 55 έφάνην.

§ 294.

Osnove sa samoglasnikom ε mijenjaju ga u α (isp. § 49. i 62):

τρέπω (obraćam) osn. τρεπ pas. aor. έτράπην στρέφω (okrećem) ,, στρεφ 55 ,, έστράφην τρέφω (hranim) 55 τρεφ 55 „ έτράφην

„ έδάρην δέρω (derem) „ δερ 55

„ έτράφην „ έδάρην

κλέπτω (kradem) „ κλεπ 55 „ εκλάπην στέλλω (šaljem) „ στελ 55 „ έστάλην σπείρω (šijem) „ σπερ 55 „ έσπάρην δια-φθείρω (kvarim) 55 φθερ 55 „ δι-εφθάρην ali συλ-λέγω (sabiram) 5 5 λεγ 55 ,, συν-ελέγην.

Πλήττω (udaram) ima u pas. aor. έπλήγην bih udaren, ali složeni έκ-πλήττω i κατα-πλήττω (plašim) imaju έξ-επλάγην i κατ-επλάγην

§ 295.

uplaših se.

Page 115: Gramatika grčkog jezika

104 Slaba pasivna osnova. § 296—298.

VII. Slaba pasivna osnova

§ 296. Od slabe pasivne osnove postaju s l a b i p a s i v n i a o r i s t i s l a b i p a s i v n i f u t u r .

Prez. λύω, λΰ, slab. pas. osn. λ ύ θ η

Slabi pasivni aorist (ili p rv i pas. aorist)

Ind. έ-λυ-θη-ν (bih odriješen) έ-λύ-θη-ς

Konj. λυθώ

λυθής

Opt. λυθε.ίη-ν'

i λυθείη-ς

itd. kao u jakom pasivnom aoristu

Imp. λύθη-τι λυθή-τω

Inf. λυθή-ναο i Part. λυθείς, λυθεΐσα, λυθέν gen. λυθέ-ντ-ος

itd. kao u jakom pasivnom aoristu

2. Slabi pasivni futur (ili p r v i pasivni futur)

Ind. λυθή-σομαι Opt. λυθη-σοίμην Inf. λυθή-σεσθαι Part. λυθη-σόμενος, η, ov

§ 297. Slaba pasivna osnova postaje od glagolske dodatkom sloga θη a spreže se upravo onako kao i jaka, samo što nastavak za 2. sg. impt nije -θι, nego -τι (§ 56. Β. 2).

§ 298. 1. Pred θη p r o d u l j u j u se s a m o g l a s n i c i vokalskih osnova kao i u futuru, u slabom akt. aoristu i u slabom perfektu.

Za ϋ u έλυ-θην isp. § 301, 2.

2. Glagoli 2. r a z r e d a (§ 248) imaju onakvu osnovu kao u prezentu (i u futuru § 261).

Page 116: Gramatika grčkog jezika

Slaba pasivna osnova. Glagolski pridjevi. § 299 — 300. 105

3. Kako se s u g l a s n i c i pred θ mijenjaju, to uče glasovna pra-vila (§ 52, 53):

τιμάω (častim) osn. τ ι μ ά pas. aor. έτι μή-θ-ην λείπω (ostavljam) » λ ΐ π 93 99 έλείφ-θην πείθ-ω (nagovaram) π ΐ θ . 99 99 έπείσ-θην πράττω (činim) π ρ ά γ 99 99 έπράχ-θ-ην άρμόττω (sastavljam) » ά ρ μ ο τ 99 99 ήρμόσ-θην ψεύδω (varam) » ψευδ 99 99 έψεύσ-θ-ην σκευάζω (pripravljam) » σκευάδ 99 99 έσκευάσ-θ-ην άγγέλλω (javljam) )> ά γ γ ε λ 99 99 ήγγέλ-θ-ην φαίνω (pokazujem) 93 φάν 99 99 έφάν-θην.

Kao u perf. med. (§288), u m e ć e se σ i pred θ, osobito iza krat- § 299. kih, ali često i iza dugih samoglasnika: έ-τελέ-σ-θην (τελέ-ω svrša-vam), έ-κελεύ-σ-θ-ην (κελεύω zapovijedam). To biva osobito još kod ovih glagola: αίδέομαι (stidim se): ήδέσ&ην, άνδω (άνύτω svršavam): ήνύσθ-ην, γελάω (smijem se): έγελάσθην, κλείω (zatvaram): έκλείσθην, καταλεύω (kamenujem): κατ-ελεύσθην, σείω (tresem): έσείσθην, σπάω (vučem): έσπάσ&ην, χράομαι (upotrebljavam): έχρήσ&ην, χρίω (pomazujem): έχρίσθην. — Naprotiv, postaje pasivni aor. glagola σώζω (spasavam osn. σωδ) od osnove σω bez σ: έσώ&ην;

Glagoli κρίν-ω (sudim) i κλίν-ω (nagibam) imaju pasivni aorist od kraćih osn. κρι i κλ ι ; έκρΐθην, έκλΐθην; — osn. τεν (τείνω rastežem) ima έ-τά-θην (isp. § 282, 286, Bilj.); - glag. βάλλω (bacam osn. βαλ) ima pas. aor. od osn. βλη: έ-βλή-θην (isp. § 51. Bilj. i 282); — glag. χέω (lijevam) ima pas. aor. έχδθην (isp. pf. κέχϋκα); — glag. θ-όω (žrtvujem) glasi u pas. aor. έτυ&ην (§ 56. i 301, 2).

»

Razlikuj:

έφάνην pokazah se (od φαίνομαι pokazujem se) έφάνθ-ην bih pokazan (od φαίνω pokazujem).

Glagolski pridjevi

Glagolski su pridjevi neka vrsta pasivnih participa. § 300.

Prez. λύω osnova λυ: 1. λϋ-τό-ς, ή, όν odriješen, odrješljiv 2. λυ-τέο-ς, α, ov solvendus, a, um.

Page 117: Gramatika grčkog jezika

106 Glagolski pridjevi. Glagoli s kratkim samoglasnikom. § 301.

P r v i se g l ago l sk i p r i d j e v izvodi od glagolske osnove nastav-kom το (nom. το-ς, τη, το-ν) te ima značenje part. perf. pasi: λυ-τό-ς = solu-tu-s ili pokazuje što je moguće: odrješljiv (isp. invictus).

D r u g i se g l a g o l s k i p r i d j e v izvodi od glagolske osnove na-stavkom τέο (nom. τέο-ς, τέα, τέο-ν), koji se nikad ne steže, te poka-zuje što m o r a biti (kao lat. gerundiv): λυ-τέο-ς koji treba da bude odriješen, λυτέον εστί treba odriješiti (solvendum est).

Sa s a m o g l a s n i c i m a biva u glagolskim pridjevima uopće isto što i u slabom pas. aor.; tako se i σ obično umeće ondje gdje se to u pas. aor. čini: τιμητός, κοιτάς, τάτός, βλητός, τελε-σ-τός, κελευ-σ-τέον. — Sa s u g l a s n i c i m a postupa se po glasovnim pravilima: πρακ-τός (πράττω), γραπ-τός (γράφω), κομισ-τέον (κομίζω nosim).

B i l j e š k a . Glagolski pridjevi na-τος od glagola složenih s p r i j e d l o g o m , ako znače m o g u ć n o s t , o k s i t o n i su t r o j a k o g a svršetka; imaju li z n a -č e n j e part . p e r f . pas . , onda su b a r i t o n i d v o j a k o g a svršetka: δια-β α τ ό ς 3. prestupljiv (od διαβαίνω); έξαιρετός 3. koji se može izvaditi (od έξαιρέω), ali εξαίρετος 2. izvađen.

Svi drugi složeni glag. pridjevi na -τος uvijek su b a r i t o n i dvojakoga svršetka: άγραπτος 2. nepisan, χειροποίητος 2. rukotvoren, umjetan.

Glagoli koji izvodeći vremena ne produljuju krajnjega samoglasnika osnove

§301. 1. Uvijek kratak ostaje samoglasnik u glagolima:

γελάω (smijem se) — fut. γελάσομαι, aor. akt. έγέλασα, aor. pas. έγελάσθ-ην, fut. pas. γε-λασθήσομαι, gl. pr. γελαστός.

— fut. κλάσω, aor. akt. εκλάσα, perf. med. κέκλασμαι, aor. pas. έκλάσ&ην.

— fut. σπάσω, aor. έσπασα, perf. akt. έσπακα, perf. med. εσπασμαι, aor. pas. έσπάσθην, fut. pas. σπασθ-ή-σομαι, gl. pr. σπαστός.

— fut. αΐδέσομαι, aor. ήδέσθην.

— fut. έπ-αινέσομαι (παρ-αινέω na-govaram: παρ-αινέσω), aor. akt. έπ-ήνεσα, pf. έπ-ήνεκα, aor. pas. έπ-ηνέθ-ην.

— fut. άρκέσω, aor. ήρκεσα.

κλάω (lomim)

σπάω (vučem)

αΐδέομαι (bojim se) DP.

έπ-αινέω (hvalim)

άρκέω (dostajem)

Page 118: Gramatika grčkog jezika

Glagoli s kratkim samoglasnikom. § 301. 107

τελέω (svršavam)

τρέω (tresem se)

άνυω i άνυω (svršavam) (pored άνύτω i άνύτω)

ελκω (vučem) (osn. έλκ i έλκυ, kao da je prez. έλκύω)

fut. τελώ (§ 263), aor. έτέλεσα, pf. a. τετέλεκα, pf. med. τετέλεσμαι, aor. pas. έτελέσθην, fut. pas. τελεσ-θ-ήσομαι, gl. pr. άτέλεστος.

aor. ετρεσα.

fut. άνυσω, aor. akt. ήνΰσα, perf. akt. ήνΰκα, perf. med. ήνυσμαι, aor. pas. ήνύσθην, gl. pr. άνυστός.

fut. ελξω, aor. akt. είλκΰσα, perf. akt. είλκΰκα, perf. med. είλκυσμαι., aor. pas. είλκύσθην, fut. pas. έλ-κυσ&ήσομαι.

Napose pamti:

καλέω (zovem) fut. καλώ, aor. akt. έκάλεσα, perf. akt. κέκληκα, perf. med. κέκλημαι, fut. egz. κεκλήσομαι, aor. pas. έκλήθ-ην, fut. pas. κληθήσομαι, gl. pr. κλητός (§ 51. Β).

2. D u g je samoglasnik u fut. i slabom aor. akt., a k r a t a k u perf., pas. aor. i glagolskom pridjevu u glagolima:

δέω (vežem)

θόω (žrtvujem)

λόω (odrješujem)

fut. δήσω, aor. akt. έδησα, perf. akt. δέδεκα, perf. med. δέδεμαι., aor. pas. έδέθην, fut. pas. δεθήσομαι, gl. pr. δετός.

fut. θόσω, aor. εθ-ϋσα, perf. akt. τέθΰκα, perf. med. τέθυμαι, aor. pas. έτυθ-ην, fut. pas. τΰθήσομαι (§ 299).

fut. λόσω, aor. Ιλϋσα, perf. akt. λέλΰκα, perf. med. λέλΰμαι, aor. pas. έλυθ-ην, fut. pas. λΰθ-ήσομαι, gl. pr. λυτός.

Napose pamti:

δυω (potapam)

δύομαι (potapam se, zalazim)

— fut. δόσω, aor. εδΰσα, perf. pas. δέδΰμαι, aor. pas. έδυθην, fut. pas. δυθήσομαι;

— fut. δυσομαι, aor. έ'δϋν (§ 316, 8), perf. δέδϋκα. Vidi § 329.

Page 119: Gramatika grčkog jezika

108 Pregled glagolskih oblika

Α. Pregled gla-Α k -

Vremena Indikativ Konjunktiv

Sg. 1. λύω odrješujem λύω 2. λύεις λύης 3. λύει λύη

Prezent Du. 2.

3. λύετον λύετον

λύητον λύητον

P l . 1. λύομεν λύωμεν 2. λύετε λύητε 3. λύουσι(ν) λύωσι(ν)

Sg. 1. ελυον odrješivah 2. ελυες 3. έλυε(ν)

Imperf. Du. 2. 3.

P l . 1.

2. 3.

έλύετον έλυέτην

έλύομεν έλύετε ελυον

Futur Sg. 1.

2. λύσω odrješivat (odriješit) ću λύσεις

itd. kao ind. prez.

Sg. 1. έλυσα odriješih λύσω 2. ελυσας λύσης 3. έλυσε(ν) itd. kao konj. prez.

Aorist Du. 2. έλύσατον

(slabi) 3.

Pl. 1. 2. 3.

έλυσάτην

έλύσαμεν έλύσατε έλυσαν

Page 120: Gramatika grčkog jezika

Pregled glagolskih oblika 109

golskih oblika t i ν

Optativ Imperativ Infinitiv Particip

λύοιμι odrješivao bih

λύοις

λύοι

λΰε odr je-

λυέτω

λύειν od-rješivati

λόων odr ješujući

λόουσα

λϋον

λύοιτον λυοίτην

λύετον λυέτων

(osn. λ υ ο ν τ )

λύοιμεν gen. λύοντος λύοιτε λύετε λυούσης λύοιεν λυόντων λύοντος

λύσοιμι λύσοις i td. kao opt. prez.

λύσειν soluturum

esse

λύσων soluturus i td. kao part . prez.

λύσαιμι odriješio b ih λϋσαι, od- λόσας odriješivši

λύσαις ili λ ύ σ ε ι α ς λΰσονοάπίεζι riješiti λόσασα

λύσαι ili λύσε ι ε (ν ) λυσάτω λϋσαν λύσαιτον λυσαίτην

λύσατον λυσάτων (osn. λ υ σ α ν τ )

λύ σα ι μεν gen. λύσαντος

λύσαιτε λύσατε λυσάσης

λύσαιεν ili λ ύ σ ε ι α ν λυσάντων λύσαντος

Page 121: Gramatika grčkog jezika

110 Pregled glagolskih oblika 109

Vremena Indikativ Konjunktiv

Sg. 1. λέλυκα odriješio sam λελύκω 2." λέλυκας λελύκης 3. λέλυκε(ν) itd. kao konj. prez.

ili λελυκώς ώ, ής, ή Perf. Du. 2. λελύκατον itd. (slabi) 3. λελύκατον

Pl. 1. λελύκαμεν 2. λελύκατε 3. λελύκασι(ν)

Sg. 1. έλελύκειν bijah odriješio 2. έλελύκεις 3. έλελύκει

Plus-kvam- Du. 2. έλελύκετον perfekt 3. έλελυκέτην (slabi)

Pl. 1. έλελύκεμεν 2. έλελύκετε 3. έλελύκεσαν

Medij i

Sg. 1. λύομαι odrješujem sebi, se λύωμαι 2. λύη ili λύει λύη 3. λύεται λύηται

Prezent Du. 2. λύεσθον λύησθον Prezent 3. λύεσθον λύησθον

| Pl. 1. λυόμεθα λυώμεθα 2. λύεσθε λύησθε 3. λύονται λύωνται

Page 122: Gramatika grčkog jezika

Pregled glagolskih oblika 1 1 1

Optativ Imperativ Infinitiv Particip

λελύκοιμι λελύκοις itd. kao opt. prez. ili λελυκώς εΐην,

εί'ης, εΐη itd.

λέλυκε itd. kao impt.prez. (rijetko se nalazi)

λελυκέναι λελυκώς odriješio,la, λελυκυϊα Ιο λελυκός

(osn. λελυκοτ)

gen. λελυκότος λελυκυίας λελυκότος

pasiv (§ 225, 2. Bilj.)

λυοίμην odrješivao λύοιο bih sebi, se

λύοιτο

λύοισθον λυοίσθην

λύoυodrje-šuj sebi, se λυέσθω

λύεσθον λυέσθων

λύεσθαιod-rješivati sebi, se

λυόμενος odrješujući sebi, se

λυομένη

λυόμενον

λυοίμεθα λύοισθ-ε λύοιντο

λύεσθε λυέσ&ων

Page 123: Gramatika grčkog jezika

1 1 2 Pregled glagolskih oblika 109

Vremena Indikativ Konjuktiv

Sg. 1. 2. 3.

έλυόμην o d r j e š i v a h s e b i , s e έλύου έλύετο

Imperf. Du. 2. 3.

Pl. 1. 2. 3.

έλύεσθον έλυέσθην έλυόμεθ-α έλύεσθ-ε έλύοντο

M e -

Futur Sg. 1. λύσομαι o d r j e š i v a t i l i o d -

r i ješ i t ć u s e b i i td . kao p r e z . λύομαι *

Aor. ( s l a b i )

Sg. 1. 2.

3.

έλυσάμην o d r i j e š i h s e b i έλύσω

έλύσατο

λ ύ σ ω μ α ι λύση i td . k a o konj . p r e z .

m e d . Aor. ( s l a b i )

Du . 2. 3.

Pl. 1. 2 . 3.

έλύσασθον έλυσάσ&ην έλυσάμεθ-α έ λ ύ σ α σ θ ε έλύσαντο

M e d i j i

Sg. 1.

2.

λέλυμαι o d r i j e š i o s a m s e b i , s e , o d r i j e š e n s a m

λέλυσαι

λελυμένος ώ, ής, ή i td . '

Perfekt 3. Du. 2.

3.

Pl. 1. 2 . 3.

λέλυται

λέλυσ-8-ov λέλυσθον λ ε λ ύ μ ε θ α λέλυσθ-ε λέλυνται

Page 124: Gramatika grčkog jezika

Pregled glagolskih oblika 109

Optativ Imperativ Infinitiv Particip

dij

λυσοίμην i td. kao prez. λυοίμην

λύσεσθαι λυσόμενος λυσομένη λυσόμενον

λυσαίμην odriješio bih λύσαιο sebi

λύσαιτο λύσαισθον λυσαίσθην

λυσαίμεθα λύσαισθε λύσαιντο

λϋσαι odriješi

sebi λυσάσθω λύσασθ-ον λυσάσθων

λύσασθε λυσάσθων

λύσασθαι odriješiti

sebi

λυσάμενος odri je-λυσαμένη šivši sebi λυσάμενον

p a s i v

λελυμένος εΐην, εΐης ε ΐη i td .

λέλυσο od-riješi sebi, se, bud i odri ješen λελύσθ-ω

λέλυσθον λελύσθων

λέλυσθε λελύσθ-ων

λελύσθ-αι odriješiti sebi, se, biti odri-ješen

λελυμένος odriješen, a, ο

λελυμένη

λελυμέμον

g Gramatika grčkoga jezika

Page 125: Gramatika grčkog jezika

114 Pregled glagolskih oblika 109

Vremena Indikativ Konjunktiv

Sg. 1.

2.

έλελύμην bijah sebi, se od-riješio, bijah odriješen

έλέλυσο

Plus-kvam-perfekt

3. Du. 2.

3. Pl. 1.

2. 3.

έλέλυτο έλέλυσθον έλελύσθην έλελύμεθα έλέλυσθε έλέλυντο

Futur egz.

Sg. 1. 2.

λελύσομαι bit ću odriješen λελύση

itd. kao ind. prez.

P a -

Sg. 1. έλύθην bih odriješen λυθώ

2. έλύθης λυθής

Aorist (slabi)

3.

Du. 2. 3.

έλύθη

έλύθητον έλυθήτην

λυθή

λυθήτον λυθήτον

Pl. 1. 2. 3.

έλύθημεν έλύθητε έλύθησαν

λυθώ μεν λυθήτε λυθώσι(ν)

Futur (slabi)

Sg. 1. 2.

λυθήσομοα bit ću odriješen λυθήσγ)

itd. kao ind. prez.

Glagolski pridjevi 1. λυτός, ή, όν odriješen, odrješljiv;

Page 126: Gramatika grčkog jezika

Pregled glagolskih oblika 109

Optativ Imperativ Infinitiv Particip

λελυσοίμην λελύσοιο i td . k a o o p t . p r e z .

λ ε λ ύ σ ε σ θ α ι 1

λελυσόμενος λελυσομένη λελυσόμενον

s iv

λυθε ίην b i o b i h o d -r i j e š e n

λυθε ίης

λ υ θ ε ί η

λυθείητον ili λ υ θ ε ΐ τ ο ν λυθ-ειήτην ili λ υ θ ε ί τ η ν

λ υ θ ε ί η μ ε ν il i λ υ θ ε ΐ μ ε ν λ υ θ ε ί η τ ε i l i λ υ θ ε ί τ ε λ υ θ ε ί η σ α ν i l i λ υ θ ε ΐ ε ν

λ ύ θ η τ ι o d -r i j e šen b u d i λ υ θ ή τ ω

λύθητον λυθήτων

λ ύ θ η τ ε λ υ θ έ ν τ ω ν

λυθήναι b i t i o d r i j e š e n

λυθείς o d r i j e š e n , a , ο

λ υ θ ε ΐ σ α

λ υ θ έ ν

( o s n . λ υ θ ε ν τ )

g e n . λ υ θ έ ν τ ο ς λ υ θ ε ί σ η ς λ υ θ έ ν τ ο ς

λ υ θ η σ ο ί μ η ν λυθήσοιο i td . kao o p t . p r e z .

2 . λυ τέος, α , ον

λ υ θ ή σ ε σ θ α ι solutum iri

'solvendus, a

λ υ θ η σ ό μ ε ν ο ς λ υ θ η σ ο μ έ ν η λ υ θ η σ ό μ ε ν ο ν

um].

Page 127: Gramatika grčkog jezika

116 Glagoli poredani po završnom glasu osnove

B. Glagoli poredani

Prezent Osnova Futur Aorist

V e r b a v o c a l i a θηράω lovim θηρα θηράσω έ&ήρασα . τιμάω častim τ ι μ α τιμήσω έτίμησα ποιέω činim ποιε ποιήσω έποίησα δουλόω zarobi ju j em δούλο δουλώσω . έδούλωσα

σπάω vučem σπα(σ) σπάσω § 301, 1. έσπασα χράομαι upotreblja- χρη(σ) χρήσομαι § 260. έχρησάμην § 244, 2. vam

έτέλεσα τελέω svršavam τελε(σ) τελώ, εϊς § 263. έτέλεσα τελε(σ) §301, 1.

καλέω zovem καλε, κλη καλώ, -εϊς § 263. έκάλεσα καλε, κλη καλώ, -εϊς § 263. §301, 1.

δέω vežem δε δήσω έδησα πλέω plovim π λ υ ) § 248.

χ υ I πλεύσομαι§261. έπλευσα

χέω lijevam π λ υ ) § 248. χ υ I χέω § 261. έχεα §269.

κελεύω zapovijedam κελευ(σ) κελεύσω έκέλευσα άκούω čujem άκου(σ) άκούσομαι ήκουσα καίω (καω) palim καυ(σ)

§ 253. καύσω § 261. έκαυσα

V e r b a m u t a άγώ

φεύγω άρχω

πράττω τάττω'

πέμπω γράφω κόπτω βλάπτω θάπτω

vodim

bježim vladam, po-

činjem činim redam

αγ

φυγ άρχ

πράγ τ α γ

šaljem pišem udaram škodim pokopavam

π ε μ π γραφ κοπ βλαβ ταφ

άξω

φεύξομαι άρξω

πράξω τάξω

πέμψω γράψω κόψω βλάψω θάψω § 56.

ήγαγον § 257.

έφυγον ήρξα >/ - r επραςα - £ εταςα

έπεμψα έγραψα >' 1 έκοψα έβλαψα έθαψα

Page 128: Gramatika grčkog jezika

116 Glagoli poredani po završnom glasu osnove

po završnom glasu osnove

Perfekt akt. Perfekt m. i pas. Aorist pas. Glag. prid.

τεθ-ήράκα τετίμηκα πεποίηκα δεδούλωκα

τεθήραμαι τετίμημαι πεποίημαι δεδούλωμαι

έθηράθην έτιμήθην έποιήθην έδουλώθην

γήρατος τιμητός ποιητός δουλωτός

εσπακα έσπασμαι § 288. κέχρημαι

έσπάσθην § 299. έχρήσθην § 299.

σπαστός χρηστός

τετέλεκα τετέλεσμαι §288. έτελέσθην § 299. τελεστός

κέκληκα κέκλημαι έκλήθην κλητός

δέδεκα§301,2. πέπλευκα

δέδεμαι έδέθην δετός

κέχΰκα §281. κεκέλευκα

κέχϋμαι κεκέλευσμαι § 288.

έχδθ-ην § 299. έκελεύσθην § 299.

χυτός κελευστός

άκήκοα §275,2. ήκουσμίαι § 288. ήκούσθην § 299. άκουστός

κέκαυκα κέκαυμαι έκαύθην ά-καυ(σ)τος

ήχα ήγμαι ήχθην άκτός

πέφευγα ήρχ<* ήργμαι ηρχθην άρκτός

πέπραγα§278,1. τ έ τ ά χ α

πέπραγμαι τέτάγμαι

έπράχθην έτάχθην

πρακτός τακτός

πέπομφα§279,2 γ έ γ ρ α φ α κέκοφα §279,1. βέβλαφα τέταφα

πέπεμμαι§286,1 ,Β. γέγραμμαι κέκομμαι βέβλαμμαι τέθαμμαι

(inf. τεθ-άφθαι)

έπέμφθην έγράφην § 294. έκόπην § 294. έβλάβην έτάφην

πέμπτος γραπτός κοπτός βλαπτός ά-θαπτος

Page 129: Gramatika grčkog jezika

1 1 8 Glagoli poredani po završnom glasu osnove

Prezent Osnova Futur Aorist

ρίτττω bacam ρ ΐπ ρίψω ερρϊψα (ριπτέω)

κλέπτω kradem κλεπ κλέψομαι εκλεψα

τρέπω obraćam τρεπ τρέψω έτρεψα §271. ετραπον

τρέφω hranim τρεφ θρέψω § 56. έθρεψα

στρέφω okrećem στρεφ στρέψω έστρεψα

πείθω nagovaram π ΐ θ § 248. πείσω έπεισα πείθομαι. slušam » πείσομαι ψεύδω varam ψευδ ψεύσω έψευσα ψεύδομαι lažem 55 ψεύσομαι έψευσάμην γυμνάζω vježbam γυμναδ γυμνάσω έγύμνασα άρμόττω sastavljam άρ μοτ άρμόσω ήρμοσα κομίζω nosim κ ο μ ΐ δ κομιώ,-εϊς §263. έκόμΐσα σώζω spasavam σωδ, σω σώσω έσωσα σπένδω izlijevam σπενδ σπείσω § 261. έσπεισα

žrtvu

V e r b a l i q u i d a μιαίνω kaljam μιαν μιανώ, -εις έμίανα καθαίρω čistim καθάρ καθαρώ, -εις έκάθηρα φαίνω pokazujem φάν φανώ, -εις §262. έφηνα§270. φαίνομαι pokazujem 55 φανοΰμαι (-ήσο-

se μαι) άγγέλλω javljam άγγελ άγγελώ, -εις ήγγειλα στέλλω šaljem στελ στελώ, -εις έστειλα· δέρω derem δερ δερώ, -εις έδειρα σπείρω šijem σπερ σπερώ, -εις έσπειρα δια-φθείρω kvarim φθερ §57.e. δια-φθερώ, -εις δι-έφθειρα άπο-κτείνω ubijam κτεν άπο-κτενώ, -εις άπ-έκτεινα

έγείρω budim έγερ έγερώ, -εις ήγειρα αϊρω dižem άρ od άερ αρώ, -εις ήρα (inf.

άραι) κρίνω sudim κρΐν, κρΐ κρίνω, -εις έκρινα τείνω napinjem τεν, ϊά§49. τενώ, -εις έτεινα βάλλω bacam βάλ, βλη βίχλώ, --ΐς έβαλον §254.

Page 130: Gramatika grčkog jezika

116 Glagoli poredani po završnom glasu osnove

Perfekt akt. Perfekt m. i pas. Aorist pas. Glag. prid.

ερρΐφα ερρΐμμαι έρρίφθ-ην ρΐπτός

κέκλοφα κέκλεμμαι έκλάπην § 295. κλεπτός §279, 2.

τέτροφα τέτραμμαι § 285. έτράπην § 295. τρεπτός (inf. τετράφθ-at) έτρέφθ-ην

τέτροφα τέθραμμαι έτράφην θρεπτός (inf. τεθράφθαι

έστροφα εστραμμαι έστράφην στρεπτός

πέπεικα πέπεισμαι έπείσθην πειστός πέποΐ·θ-α§ 282. πέπεισμαι έπείσθ-ην poslušah πειστέον εψευκα εψευσμαι έψεύσθ-ην bih prevaren ψευστός

γεγύμνακα εψευσμαι έψεύσθ-ην prevarih se

γεγύμνακα γεγύμνάσμαι έγυμνάσθην γυμναστές ήρμοκα ήρμοσμαι ήρμόσθην άρμοστός κεκόμΐκα κεκόμισμαι έκομίσθην κομιστός σέσωκα σέσωσμαι έσώθην ά-σωτος εσπεικα §281. εσπεισμαι έσπείσθην σπειστέον

μεμίαγκα μεμίασμαι έμιάνθην ά-μίαντος κεκάθαρκα κεκάθαρμαι έκαθάρθην καθαρτός πέφαγκα) § πέφασμαι§291 .b. έφάνθηνΙ s 299. ά-φαντος πέφηνα J 282. εφανην '

ήγγελκα ήγγελμαι§291^ . ήγγέλθην άγγελτός εσταλκα§282. έσταλμαι έστάλην § 295. σταλτέον δέδαρκα δέδαρμαι έδάρην δαρτός εσπαρκα εσπαρμαι έσπάρην σπαρτός δι-έφθαρκα δι-έφθαρμαι δι-εφθάρην ά-διά-φθαρτος άπ-έκτονα

έγρήγορα § ήγέρθην ήρκα 275, 2. ήρμαι ήρθη ν άρτέον

κέκρΐκα §282. κέκρΐμαι έκρίθην κρΐτός τέτάκα §282. τέτάμαι έτάθην § 299. τατός βέβληκα §282

Ι βέβλημαι έβλήθην § 299. βλητός

Page 131: Gramatika grčkog jezika

120 Glagoli na μι. § 302.

Glava XI

DRUGA GLAVNA KONJUGACIJA ILI GLAGOLI NA μι

U v o d n e b i l j e š k e

§ 302. Druga se glavna konjugacija razlikuje od prve samo fleksijom p r e z e n t s k e i j ake a o r i s n e osnove; samo nekoliko glagola razlikuje se i u perfektu i pluskvamperfektu (§ 317).

Osobiti su n a s t a v c i 2. konjugacije:

1. 1.1. sing. prez. ind. akt. ima nastavak μι: φη-μί (velim, § 226);

2. 3. 1. sing. prez. ind. akt. ima nastavak σι(ν) (umj. τι): φη-σί(ν) (§ 226);

3. 3. 1. plur. prez. ind. akt. ima nastavak ασι(ν) (od αντι, § 59): 'ί-άσι(ν) (idu) od osnove ι; a kad se osnova svršava na a, tada se oba α stežu: φασί(ν) umj. φα-άσι(ν) od osn. φα; tako se i ίέ-ασι(ν) uvijek steže u ίασι(ν), a ίστά-ασι(ν) u ίστασι(ν) (ali τιθέ-άσι, διδό--ασι ostaje!);

4. u optativu je ιη (ιε, ι) znak načina: φα-ίη-ν (isp. § 293);

5. 2.1. sing. imperat. akt. ima nastavak ς ili θ-ι: θ-έ-ς ,φά-θι (isp. § 292);

6. nastavak je infinitiva ναι: φά-ναι (isp. § 292);

7. 3. 1. plurala preterita ima nastavak σαν: έ-φα-σαν (3. plur. impf.).

Page 132: Gramatika grčkog jezika

Glagoli na μι. § 303-304 . 121

Svi se nastavci u sprezi prezentske i jake aorisne osnove pridije-vaju osnovi n e p o s r e d n o : φα-μέν (isp. τιμά-ο-μεν), φά-τω (isp. τιμα-έ-τω); tako se i u p a r t i c i p u ντ pridijeva osnovi neposredno: φα-ντ, a od toga postaje nominativ uvijek s i g m a t s k i : φας, osn. δο: δούς (isp. § 139). - Samo u k o n j u n k t i v u krajnji samoglasnici osnove s dugim konjunktivnim samoglasnicima stežu se upravo onako kao i kod verba contracta (§ 243): φά-ω φώ, τι-θ-έ-ω τι-9-ώ; δό-ω-μαι δώμαι; samo od αη(αη) ne postaje α(α), nego η(η), a od ο η ne οι, nego ω: φά-η-τε: φήτε, φά-ης: φής; διδό-ης: διδως.

Svi k o n j u n k t i v n i oblici imaju n a g l a s a k na stegnutom samo-glasniku, svi o p t a t i v n i oblici na znaku načina.

U vokalskim osnovama te konjugacije mijenja se količina tako § 303. da se kratki samoglasnici u s ing . i nd . akt . p r o d u l j u j u , i to α i ε u η, ο u ω, ΰ u ϋ (§ 49): φη-μί (velim) plur. φά-μέν, δείκ-νϋ-μι (poka-zujem) plur. δείκ-νΰ-μεν.

Glagoli na μι dijele se na dva razreda: § 304.

1. p r v o m razredu pripadaju oni glagoli koji nastavke u prezentu pridijevaju osnovi n e p o s r e d n o : φη-μί;

2. d r u g o m razredu pripadaju oni glagoli kojima prezentska osnova postaje od glagolske s l o g o m νυ: δείκ-νϋ-μι (pokazujem), glag. osn. δεικ, prez. osn. δεικ-νΰ.

Page 133: Gramatika grčkog jezika

133 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

I. Prvi razred § 305. τί-θ-η-μι (dijevam, mećem) glag. osn. θε prez. osn. τι-θ-ε

ι-η-μι (šaljem) „ „ έ „ „ ί-ε

Aktiv

1. O b l i c i p r e -

Sg. 1. τί-θ-η-μι ί-η-μι δί-δω-μι ί-στη-μι 2. τί-θ-η-ς ί-η-ς δί-δω-ς ί-στη-ς 3. τί-θη-σι(ν) ί-η-σι(ν) δί-δω-σι(ν) ϊ-στη-σι(ν)

Ind. Du. 2. τί-θε-τον ϊ-ε-τον δί-δο-τον ί'-στα-τον Ind. 3. τί-θε-τον ϊ-ε-τον δί-δο-τον 'ί-στά-τον

Pl. 1. τί-θε-μεν ί-ε-μεν δί-δο-μεν ι-στα-μεν 2. τί-θε-τε ι-ε-τε δί-δο-τε ΐ-στα-τε 3. τι-θε-ασι(ν) ΐ-ασι(ν) δι-δό-ασι(ν) 'ι-στασι(ν)

Sg. 1. τ ι -θώ ί-ώ δι-δώ ί-στώ 2. τι-θή-ς Η Κ δι-δω-ς ί-στη-ς 3. τι-θ-ή δι-δω ί-στη

Konj. Du. 2.

3. τι-θή-τον τι-θή-τον

ί-ή-τον ί-ή-τον

δι-δώ-τον δι-δώ-τον

ί-στή-τον ί-στή-τον

Pl. 1. τι-θ-ώ-μεν ί-ώ-μεν δι-δώ-μεν ί-στώ-μεν 2. τι-θ-ή-τε ί-ή-τε δι-δώ-τε ί-στή-τε 3. τι-θώ-σι(ν) ί-ώ-σι(ν) δι-δώ-σι(ν) ί-σνώ-σι(ν)

Sg. 1. τι-θείη-ν ί-είη-ν δι-δοίη-ν ί-σταίη-ν 2. τι-θ-είη-ς ί-είη-ς δι-δοίη-ς ί-σταίη-ς 3. τι-θ-είη ί-είη δι-δοίη ί-σταίη

Du. 2. τι-θείη-τον ili τιθ-εϊτον

ί-είη-τον ili ίεϊτον

δι-δοίη-τον ili διδοϊτον

ί-σταίη-τον ili ίσταϊτον

Opt . 3. τι-9-ειή-την

ili τ ιθε ίτην ί-ειή-την ili ίείτην

δι-δοιή-την ili διδοίτην

ί-σταιή-την ili ίσταίτην

Pl. 1. τι-θείη-μεν ili τιθ-εϊμεν

ί-είη-μεν ili ΐ ε ΐ μ ε ν

δι-δοίη-μεν ili δ ι δ ο ΐ μ ε ν

ί-σταίη-μεν ili ίσταϊμεν

2. τι-θ-είη-τε ili τιθ-εϊτε

ί-είη-τε ili ί ε ϊ τ ε

δι-δοίη-τε ili δ ι δ ο ΐ τ ε

ί-σταίη-τε ili ίσταϊτε

3. τι-θείη-σαν ili τιθ-εϊεν

ί-είη-σαν ili ί ε ΐ ε ν

δι-δοίη-σαν ili δ ι δ ο ΐ ε ν

ί-σταίη-σαν ili ΐσταϊεν

Page 134: Gramatika grčkog jezika

134 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

glagoli na μι

δί-δω-μι (dajem) glag. osn. δ ο prez. osn. δι-δο. 'ί-στη-μι (stavljam) „ „ στα „ „ ί-στα.

Medij i pasiv

z e n t s k e o s n o v e

τί-&ε-μαι ι-ε-μαι δί-δο-μαι ΐ-στα-μαι τί-θε-σαι ϊ-ε-σαι δί-δο-σαι ί-στα-σαι τί-θ-ε-ται ΐ-ε-ται δί-δο-ται ί-στα-ται

τί-9-ε-σθ-ον ϊ-ε-σθ-ον δί-δο-σθον ΐ-στα-σθον τί-θ-ε-σθον ΐ-ε-σθθΜ δί-δο-σθον ΐ-στα-σθον

τι-θέ-μεθα ί-έ-μεθα δι-δό-μεθ-α ί-στά-μεθ-α τί-&ε-σθε ί-ε-σ&ε δί-δο-σθε ϊ-στα-σθε τί-θ-ε-νται ΐ-ε-νται δί-δο-νται ί-στα-νται

τι-θώ-μαι ί-ώ-μαι δι-δώ-μαι ί-στώ-μαι τι-θή Η) δι-δω ί-στη τι-θη-ται ί-ή-ται δι-δώ-ται ί-στή-ται

τι-θή-σθον ι-ή-σθον δι-δώ-σθον ι-στή-σθον τι-θη-σ&ον ί-ή-σθον δι-δώ-σ&ον ί-στη-σθον

τ ι -θώ-μεθα ί-ώ-μεθα δι-δώ-μεθ-α ί-στώ-μεθα τι-θ-ή-σθε ί-ή-σθε δι-δώ-σθε ί-στή-σθε τι-θώ-νται ί-ώ-νται δι-δώ-νται ί-στώ-νται

τι-θεί-μην ί-εί-μην δι-δοί-μην ΐ-σταί-μην τι-θεϊ-ο ί-εΐ-ο δι-δοΐ-ο ί-σταΐ-ο τι-θει-το , ί -ε ϊ-το δι-δοΐ-το ί-σταΐ-το

τι-θεϊ-σθον ί-εΐ-σθον δι-δοΐ-σθ-ον ι-σταϊ-σθον

τι-Οεί-σθην ί-εί-σθην δι-δοί-σθην ί-σταί-σθην

τι-θεί-μεθα ί-εί-μεθ-α δι-δοί-μεθα ί-σταί-μεθα

τι-θ-εΐ-σθε ί-εΐ-σθε δι-δοϊ-σθ-ε ί-σταϊ-σθε

τι-θεϊ-ντο ί-εΐ-ντο δι-δοΐ-ντο ί-σταϊ-ντο

j

Page 135: Gramatika grčkog jezika

135 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

Sg- 2. 3.

τί-θει τι-θε-τω

η ι-ει < / ι-ε-τω

δί-δου δι-δό-τω

ί-στη ί-στά-τω

Impt. Du 2.

3. τί-θε-τον τι-θέ-των

ϊ-ε-τον ί-έ-των

δί-δο-τον δι-δό-των

ϊ-στα-τον ί-στά-των

Pl. 2. τί-Οε-τε # ι-ε-τε δί-δο-τε ί-στα-τ£ 3. τι-θέ-ντων ί-έ-ντων δι-δό-ντων ί-στά-ντων

(τι-θ-έ-τωσαν) (ί-έ-τωσαν) (δι-δό-τωσαν) (ί-στά-τωσαν)

Inf. τι-θέ-νοα ί-έ-ναι δι-δό-ναι ί-στά-ναι

Part.

τι-θείς τι-θεϊσα τι-θεν

ί-είς ί-εΐσα » / ι-εν

δι-δούς δι-δοϋσα δι-δόν

ί-στάς ί-στασα . ^ ι-σταν

1 gen.^ τιθεντ-ος

gen. ίέντ-ος gen. διδόντ-ος gen. ίσταντ-ος

Sg. 1. 2. 3.

έ-τί-θ-η-ν έ-τί-θει-ς έ-τί-θει

rt ι-ει-ν tr ι-ει-ς rt ι-ει

έ-δί-δου-ν έ-δί-δου-ς έ-δί-δου

ί-στη-ν η

ι-στη-ς ί-στη

Impf. Du. 2. 3.

έ-τί-θε-τον έ-τι-θέ-την

ϊ-ε-τον ί-έ-την

έ-δί-δο-τον έ-δι-δό-την

ϊ-στά-τον ί-στά-την

Pl. 1. 2.

έ-τί-θε-μεν έ-τί~9ε-τε

ί-ε-μεν ί-ε-τε

έ-δί-δο-μεν έ-δί-δο-τε

ί-στα-μεν ί-στά-τε

3. έ-τί-θε-σαν ί-ε-σαν έ-δί-δο-σαν ί-στα-σαν

2. O b l i c i j ake

Sg. 1. 2. 3.

έ-θη-κα Ζ-θ-η-κα-ς έ-θ-η-κε(ν)

ή-κα ή-κα-ς ή-κε(ν)

ε-δω-κα ε-δω-κα-ς έ-δω-κε(ν)

έ-στη-ν ε-στη-ς έ-στη

Ind. Du. 2. 3.

Ζ-θε-τον έ-θέ-την

εΐ-τον εί-την

ζ-δο-τον έ-δό-την

ζ-στη-τον έ-στή-την

Pl. 1. 2.

έ'-θε-μεν ε-θε-τε

εΐ-μεν εΐ-τε

š-δο-μεν έ-δο-τε

ε-στη-μεν έ'-στη-τε

3. έ'-θε-σαν εΐ-σαν έ-δο-σαν έ-στη-σαν

Page 136: Gramatika grčkog jezika

136 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

τ ί -θε-σο τ ι -θέ -σθω

„ ι-ε-σο ί -έ -σθω

δί-δο-σο δι-δό-σθω

ΐ-στα-σο ί -στά-σθω

τί-9-ε-σθον τι-θέ-σ&ων

ΐ-ε-σθον ί-έ-σθων

δί-δο-σθον δι-δό-σθων

ϊ-στα-σί>ον ί-στά-σ&ων

τ ί -θε-σθε τ ι -θέ-σθων (•π-θ-έ-σδ-ωσαν)

ί -ε -σθε ί-έ-σθ-ων (ί-έ-σθ-ωσαν)

δί-δο-σθε δι-δό-σθων (δι-δό-σθωσαν)

ΐ -στα-σθε ί-στά-σ&ων (ί-στά-σθωσαν)

τί-θε-σ&αι ί-ε-σθ-αι δί-δο-σθαι. V

ί-στα-σθ-αί.

τ ι -θέ-μενο-ς , -η , -ο-ν

ί-έ-μενο-ς, -η , -ο-ν

δι-δό-μενο-ς, -η , -ο-ν

ί-στά-μενο-ς, -η , -ο-ν

i έ-τ ι-θέ-μην έ-τί-9-ε-σο έ-τ ί -θε-το

Ε-έ-μην ί-ε-σο »/ ι-ε-το

έ-δι-δό-μην έ-δί-δο-σο έ-δί-δο-το

Ε-στά-μην ί-στα-σο ι -στα-το

έ-τί-θε-σθον έ-τι-θέ-σθην

?-ε-σθον ΐ-έ-σθην

έ-δί-δο-σθον έ-δι-δό-σθην

ϊ-στα-σθον ί-στά-σθην

έ-τι-θέ-μεθ-α έ-τ ί -θε-σθε έ-τί-θε-ντο

Ε-έ-μεθα 2-ε-σθε ί-ε-ντο

έ-δι-δό-μεθα έ-δί-δο-σθε έ-δί-δο-ντο

Ι-στά-μεθα ί-στα-σθ-ε ΐ-στα-ντο

a o r i s n e o s n o v e

έ-θέ-μην εί-μην έ-δό-μην ε-θου εΐ-σο ε-δου ε-θε-το ε ΐ -το ε-δο-το

ζ-θε-σθον εί-σθον ε-δο-σθον έ-θέ-σθην εί-σθην έ-δό-σθην

έ-θέ-μεθα ε'ί-μεθ-α έ-δό-μεθα ε-θε-σθε ε ΐ -σθε έ-δο-σθ-ε ι έ-θε-ντο εΐ-ντο ε-δο-ντο

Page 137: Gramatika grčkog jezika

137 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

Konj.

θώ θή-ς

ώ U

δώ δω-ς

itd

στώ στη-ς

. kao konj.

Opt. θείη-ν είη-ν δοίη-ν

itd. σταίη-ν ]

kao optativ

j

Impt.

Sg. 2. 3.

Du. 2. 3.

Pl. 2. 3.

U-ς θε-τω

θέ-τον θέ-των θε-τε θε-ντων (θ-έ-τωσαν)

Ο ε-ς tr ε-τω Ι-τον έ-των rt

ε-τε ε-ντων (Ζ-τωσαν)

δό-ς δό-τω δό-τον δό-των δό-τε δό-ντων (δό-τωσαν)

στη-θι στή-τω στη-τον στή-των στη-τε στά-ντων (στή-τωσαν)

Inf. θεΐ-ναι ει-ναι δοϋ-ναι στη-ναι

Part.

θείς θεΐσα θέν

gen. θ-έντ-ος

rt

εις εισα rt εν

gen. έντ-ος

δούς δοϋσα δόν

gen. δόντ-ος

στας στασα σταν

gen.στάντ-ος

§ 307. Pojedini oblici glagola na -μι postaju po p r v o j g l a v n o j konju-gaciji (prema oblicima od verba contracta); tako često u ind. prez. τιθεΐς, τιθεΐ, ίεΐς ίεΐ; u impf. pretežu oblici έτίθεις έτίθει (pored έτίθ-ης έτίθ-η), a uvijek se upotrebljavaju oblici: ίειν ίεις ίει, έδίδουν έδίδους έδίδου.

Tako se objašnjuju i o p t a t i v i od τίθημι i ίημι sa ot: τιθοϊτο έπι&οίμεθα προοϊντο, pa k o n j u n k t i v i i o p t a t i v i s nepravilnim naglaskom (isp. § 302): τίθηται πρόηται έπίθ-ωνται, τίθ-οιτο πρόοιντο i άφίοιτε άφίοιεν.

2. 1. sing. i m p e r a t . p rez . akt . postaje po p r v o j g l a v n o j k o n j u g a c i j i : τίθει ίει poput ποίει, δίδου poput δούλου; u ίστη osnovni je samoglasnik produljen, ali nastavka nema nikakva.

Page 138: Gramatika grčkog jezika

138 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

θώ-μαι θ7)

ώ-μαι fl

δώ-μαι δώ

prezenta *

θεί-μην εί-μην δοί-μην

prezenta

θοϋ' θέ-σθω

οΰ ε-σθω

δοϋ δό-σθω

θέ-σθον θέ-σθων θέ-σθε θέ-σθων (θέ-σθωσαν)

ε-σθον ζ-σθων ε-σθε ε-σθ-ω ν (ζ-σθωσαν)

δό-σθον δό-σθων δό-σθε δό-σθων (δό-σθω σαν)

θέ-σθαι έ-σθαι δό-σθαι

θέ-μενο-ς, -η, -ο-ν

ε-μενο-ς,-η,-ο-ν δό-μενο-ς, -η, -ο-ν

U 2.1. sing. ind. i impt. p rez . med. pa u 2. 1. sing. i m p f . med. o s t a j e σ medu samoglasnicima: τίθε-σαι, τίθε-σο, έτίθε-σο; ali u 2. 1. sing. ind. i impt. j a k o g a aor. med. i z b a c u j e se σ, a samoglasnici se stežu: έ-θε-σο, έ-θε-ο, ε-θου, imper. θέ-σο, θέ-ο, θου; samo ind. εισο čuva σ.

Bi l j e ška . Pravilo ο n a g l a s k u složenih riječi (§ 36) vrijedi kod glagola na μι uopće samo za i n d i k a t i v i i m p e r a t i v ; po tom se meće naglasak na prijedlog: έπί-θες, αφ-ες, άπό-δοτε, πρόσ-θεσθε. Ipak je 2.1. sing. impt. aor. med. p e r i s p o m e n o n kad je prijedlog j e d n o -s ložan : προ-θοϋ, άφ-οϋ — περί-θου. (Isp. i § 332). Konjunktivi, opta-tivi, infinitivi i participi složenih glagola na μι naglašuju se svi onako isto kao i prosti: παρατιθώ, προδοϊεν, συνιστάναι, άποστάς.

Page 139: Gramatika grčkog jezika

128 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

§ 308. Ona četiri navedena glagola razlikuju p r e z e n t s k u osnovu od glagolske p r e z e n t s k o m r e d u p l i k a c i j o m , tj. sprijeda se osnovi dodaje početni suglasnik sa samoglasnikom i; δο: δί-δο, θε : τ ι - θ ε (§ 56), στα: ί -σ τα umjesto σ ι -στα po § 60, a (isp. lat. si-sto), ε: ί-ε umjesto σι-σε po § 60. a i b.

§ 309. Glagoli τίθημι, ϊημι, δίδωμι imaju osobit a o r i s t na κα: έθηκα, ήκα, έδωκα. Taj se aorist upotrebljava u s ing. ind. umjesto j akoga aorista; u dualu i pluralu nalazi se rijetko; inače se nalaze samo oblici jakoga aorista.

Bi l j . ει u εΐτον itd., είμην itd. postalo je tako da se augment s osnovom stegnuo: g-ε-τον = εΐτον.

§310. Osnova glagola Σστημι ima u a o r i s t u dug samoglasnik (στη), koji se pred samoglasnikom (u konj. i opt.) i pred ντ pokraćuje (στα) (isp. § 293. i 316).

§311. 1. Ostali oblici glagola τίθημι, 'ίημι, δίδωμι:

Futur akt. med.

θή-σω θή-σομαι

ή-σω ή-σομαι

δώ-σω δώ-σομαι

ρ Perfekt akt. med. pas.

τέ-θη-κα (κεΐμαι) §315.b

εΐ-κα εΐ-μαι

δέ-δω-κα δέ-δο-μαι

Aorist pas. Futur pas.

έ-τέ-θην τε-θή-σομαι

εί-θην έ-θ-ή-σομαι

έ-δό-θην δο-θή-σομαι

Glag. pridjev. θε-τός, -τέος, έ-τός, -τέος δο-τός, -τέος

Bi l j . Kao p e r f e k t p a s i v n i g l a g o l a τίθημι upotrebljava se d r u g i g l a g o l κεϊμχι ( ležim); vidi § 315 b, B. 4. — ει u εΐκα, είμαι postalo je tako da se reduplikacija s osnovom stegnula: ε-ε-κα = εΐκα; ο εϊθην isp. § 309, Β.

Page 140: Gramatika grčkog jezika

128 Prvi razred glagola na μι. § 308 — 311.

§ 308. Ona četiri navedena glagola razlikuju p r e z e n t s k u osnovu od glagolske p r e z e n t s k o m r e d u p l i k a c i j o m , tj. sprijeda se osnovi dodaje početni suglasnik sa samoglasnikom ι; δο: δ ί -δο , θ ε : τι-θ-ε (§ 56), στα : ί - σ τ α umjesto σ ι - σ τ α ρο § 60, a (isp. lat. si-sto), έ: ί-ε umjesto σι-σε po § 60. a i b.

§ 309. Glagoli τίθημι, ίημι, δίδωμι imaju osobit a o r i s t na κα: εθηκα, ήκα, έδωκα. Taj se aorist upotrebljava u s ing . ind. umjesto j a k o g a aorista; u dualu i pluralu nalazi se rijetko; inače se nalaze samo oblici jakoga aorista.

Bil j . ει u είτον itd., εΐμην itd. postalo je tako da se augment s osnovom stegnuo: ž-ε-τον = είτον.

§310. Osnova glagola ΐστημι ima u a o r i s t u dug samoglasnik (στη), koji se pred samoglasnikom (u konj. i opt.) i pred ντ pokraćuje (στα) (isp. § 293. i 316).

§311. 1. Ostali oblici glagola τίθημι, ΐημι, δίδωμι:

Futur akt. med.

•9-ή-σω θ-ή-σομαι

ή-σω ή-σομαι

δώ-σω δώ-σομαι

£ Perfekt akt. med. pas.

τέ-θη-κα (κεϊμαι) §315.b

εΐ-κα ει-μαι

δέ-δω-κα δέ-δο-μαι

Aorist pas. Futur pas.

έ-τέ-θην τε-θ-ή-σομαι

εΐ-θην έ-θή-σομαι

έ-δό-θην δο-θή-σομαι

Glag. pridjev. •9-ε-τός, -τέος, έ-τός, -τέος δο-τός, -τέος

Bi l j . Kao p e r f e k t p a s i v n i g l a g o l a τίθημι upotrebljava se d r u g i g l a g o l κεϊμαι ( ležim); vidi § 315 b, B. 4. — ει u εΐκα, είμαι postalo je tako da se reduplikacija s osnovom stegnula: ε-ε-κα = εΐκα; ο εί'θην isp. § 309, Β.

Page 141: Gramatika grčkog jezika

Glagoli s osnovom na a. § 312. 129

2. Oblici i značenja glagola ΐστημι: Tranzitivno Intranzitivno

Akt.

s t a v l j a m

Med. s t a v l j a m

sebi

Pas. b i v a m po-

s t a v l j e n stavljam se

s t a j e m

Prezent Futur Aorist Perfekt Plpf. Fut.egz.

ΐστημι στήσω έ'στησα

ΐστάμαι στήσομαι έστησάμην

ΐσταμαι σταθήσομαι έσταθην

ΐσταμαι στήσομαι stat ću εστην stadoh εστηκα stojim εΐστήκειν8ΐ3}3ΐι έστήξω stajat ću

Gdje nema pasivnoga oblika, zastupa ga intranzitivni. εστηκα je postalo od σέ-στη-κα po § 60. a (isp. § 308). P r v o m u r a z r e d u g l a g o l a n a - μ ι p r i p a d a j u još ovi g l a -

go l i : A. G l a g o l i s o s n o v o m na α (kao ΐστημι): §312

Prezent Osnova Futur Aorist ,.. Perfekt

1. ό-νί-νη-μι (kori-stim)

ό-νί-νά-μαι (ko-ristim se)

impf. akt. ωφελούν

o v a όνήσω

όνήσομαι

ώνησα

ώνήμην i ώνήθην

-

2. (έμ-)πί-μ-πλη-μι (punim, pleo) spor. obi. πλήθ-ω (pun sam)

π λ ά πλήσω

πλησθ-ήσομαι

έπλησα

έπλήσθην

πέπληκα

πέπλησμαι

3. (έμ-) πί-μ-πρη-μι (palim)

spor. obi. πρή&ω (gorim)

πρά πρήσω

πρησθήσομαι

επρησα

έπρήσθην

πέπρηκα

πέπρησμαι

4. άγαμαι (divim se) άγά(σ) άγάσομαι ήγάσθ-ην -

5. δύνάμαι (mogu) aug. §234. Bilj.

δυνά δυνήσομαι έδυνήθην έδυνάσθην

δεδύνημαι

6. έπίστάμαι (umi-jem)

έ π ι σ τ ά έπιστήσομαι ήπιστήθ-ην -

7. κρέμαμαι (visim) κ ρ ε μ ά - - -

9 Gramatika grčkoga jezika

Page 142: Gramatika grčkog jezika

130 φημί. § 312, 8. i 9.

Bilj . 1. Kao impf. i prezent ovih deponentia spreže se i aor. έ-πριά-μην (kupih), inf. πρία-σ-9-αι (prez. ώνοΰμαι kupujem).

Bil j . 2. Sprezanje ovih glagola razlikuje se od sprezanja glagola ϊστημι po tom što oni a) u kon j . i opt . n a g l a s a k p r e m j e š t a j u n a t r a g : δύνωμαι, έπίστωμαι, πρίωμαι; δύναιο, έπίσταιτο, πρίαισθε; δναιο, οναιτο, οναιντο (od ώνήμην, inf. δνασθ-αι); b) što m o g u u impf. i impt. σ od n a s t a v k a σο i z b a c i t i pa samoglasnike stegnuti: impf. έδύνω, ήπίστω; impt. έπίστω.

Bilj . 3. Glagoli (έμ-)πί-μ-πλη-μι. i (έμ-)πί-μ-πρη-μι umeću nosni glas iza prez. reduplikacije, a oblici im postaju od dvije osnove: πλα, π λ η θ ; πρα, πρηθ .

8. φη-μί (kažem, fa-ri) osn. φα (spor. obi. φά-σκω).

Prez. ind. Konj. Opt. Impt.

φη-μί φώ φαίη-ν φή-ς (φής) <ρή-ς φαίη-ς φά-θι φη-σί(ν) φή -6 8 -5

" φά-τω

φα-τόν φή-τον φαϊ-τον φά-τον φα-τόν φή-τον φαί-την φά-των

φα-μέν φώ-μεν φαΐ-μεν φα-τέ φή-τε φαΐ-τε φά-τε φασί(ν) φώ-σι.(ν) φαΐε-ν φά-ντων

(φά-τωσαν)

Impf. έ'-φη-ν έ-φη-σ&α ε-φη

e-φα-τον

έφά-την

Inf. φά-ναι Ptc. (φας) ili φάσκων

ε-φα-μεν έ-φα-τε έ-φα-σαν

Fut. φή-σω Aor. έ-φη-σα

Bil j . Čitav je ind. prez. osim φής (φής) e n k l i t i č a n (§ 39, 3). — Impf. i inf. φάναι imaju i aorisno značenje.

9. ή-μί (kažem), impf. ήν, ή (ήν 8' έγώ rekoh ja, ή δ' δς reče on).

Page 143: Gramatika grčkog jezika

είμι. § 314. 131

Β. O s t a l i g l ago l i p r v o g a r a z r e d a g lago la na μι: §314.

1. εϊ-μι (ići ću) osn. i (isp. i-dem, lat. i-re):

Prez. ind. Konj. Opt. Impt.

εΐ-μι »/ ι -ω ϊ-οι-μι (ί-οίη--ν) εΐ ΐ-η-ζ ι-οι-ς ΐ-θ-l εΐ-σι(ν) Η ι-οι α ι -τω

ί - T O V ϊ-η-τον ί-οι-τον ί-τον ί-τον ί-η-ταν ί-οί-την ϊ-των

ϊ-μεν ΐ-ω-μεν ΐ-οι-μεν >r ι-τε ν ι-η-τε ι-οι-τε ί'-τε ΐ-ασι(ν) ΐ-ω-σι(ν) ΐ-οιε-ν ί-ό-ντων

(ϊ-τωσαν)

Impf. ή-α fi-μεν

η-εις ή-τον fj-τε

fi-ει ή-την f -σαν

Inf . ί-έναι Ptc. ί- / 5 •ων, ι -οϋσα, ί-όν, gen ί-όντ-ος

Gl. prid. ΐ-τέον.

Bilj . 1. I n d . p rez . ima uvijek f u t u r s k o značenje; opt., inf. i part. imaju i futursko i prezentsko značenje; i d e m znači έρχομαι, (§ 327, 2).

Bil j . 2. N a g l a s a k s l o ž e n i c a : άπ-ειμι, άπ-ιθι, ali άπ-ηα, άπ-ασαν (§ 238, 307, Bilj.).

B i l j . 3. Sporedni su oblici: impf. 1. $ειν, 2. ήεισθα, 3. $ειν, 3. pl. ήεσαν·, gl. prid. ίτητέον.

Page 144: Gramatika grčkog jezika

132 ειμί. § 315 —315a.

315. 2. ειμί (jesam) osn. έσ (isp. jes-am, lat. es-se):

Prez. ind. Konj. Optativ Impt.

5 / ε ιμι ώ ε'ίη-ν ει ε'ίη-ς ισ-θ-ι έσ-τ ί (ν ) ΪΙ ε ιη ε σ - τ ω

έσ-τόν ή-τον ε'ίη-τον εϊ-τον εσ-τον Ισ-τόν ή-τον εΐή-την εϊ-την Ισ-των

έ σ - μ έ ν ώ - μ ε ν ε ΐ η - μ ε ν ε ΐ - μ ε ν ε σ - τ ε η - τ ε ε ί η - τ ε ε σ - τ ε είσί(ν) ώ - σ ι ( ν ) ε ι η - σ α ν ε ΐ ε - ν ε σ - τ ω ν

(ϊσ-τωσαν)

Impf. ·? ν (ή) ή μεν

ήσθ-α ήσ-τον ήτε (ήσ -τε )

ήσ-την ήσαν

I n f . ε ίναι F u t . 1. έσομαι

Part. ών, ούσα , δν 2. εση (εσει)

gen. οντ-ος 3. έ σ - τ α ι i t d .

Bi l j . 1. ειμί je postalo od έβ-μι (§ 50), S> od έ(σ)-ω, εϊην od έ(σ)-ιη-ν, inf. είναι od έσ-ναι (§ 50), part. ών od έ(«)-ων.

Bil j . 2. Čitav je ind. prez. osim εΐ e n k l i t i č a n kao kopula. — 3.1. sing. n a g l a š u j e se εστι(ν): 1. kad znači da što jest, 2. kad znači [kao έξεστι(ν)]: s l o b o d n o je, m o g u ć e je, 3. u početku rečenice, 4. iza ώς, ούκ, εί, καί pa τοϋτ' i άλλ': εστι θεός (jest bog), ούκ έστι(ν) (nije moguće), τοϋτ' έστι(ν).

Bil j . 3. N a g l a s a k s l o ž e n i c a : πάρ-ειμι, πάρ-ισθ-ι, ali παρ-ώ, παρ-ήν, παρ-έσται (od παρ-έσεται) itd. (§ 307, Bilj.).

Bil j . 4. Od imenice χρή (tj. έστιν, opus est) postaju s oblicima glagola ειμί oblici: impf. χρήν i έχρήν, konj. χρή, opt. χρείη,\ inf. χρήναι, partic. τό χρεών.

315.a 3. κάθ-ημαι (sjedim) osn. ήσ, καθ--η(σ);

Page 145: Gramatika grčkog jezika

κάθημαι, κεΐμαι. Bestematski aor. § 315.a —316. 133

4. κει-μα ι (ležim) osn. κει :

Prezent Impt. Imperfekt

κάθ-η-μαι έ-καθ-ή-μην (ili καθή-μην) κάθη-σαι κά&η-σο έ-κά&η-σο (ili καθή-σο) κάθ-η-ται καθ-ή-σ-9-ω έ-κά&η-το (ili καθήσ-το)

itd. itd. itd. itd.

κεΐμαι έ-κεί-μην κει-σαι κει-σο έ-κει-σο κεΐ-ται κεί-σθω ε-κει-το

itd. itd. itd.

Inf. καθ-ή-σθαι Part. καθή-μενος Fut. κεί-σομαι κεΐ-σθ-αι κει-μενος κεί-ση, κεί-σεται itd.

/ Bi l j . 1. Prosti oblici ήμαι, ήβαι., ή στα ι dolaze samo kod pjesnika. — Konj.

i opt. veoma su rijetki (καθώμεθα, καθήμην ili καθοίμην); nadoknađuju se, kao i futur, oblicima glagola καθ-ίζομαι (§ 327, 14).

2. Konj. i opt. od κεΐμαι (κέηται, κέωνται — κέοιτο, κέοιντο) također su veoma rijetki.

3. N a g l a s a k s l o ž e n i c a : indik. κατά-κειμαι, inf. κατα-κεΐσ-θαι (§ 307, Β).

4. Glagol κεΐμαι upotrebljava se kao perf. pas. od τί&ημι (§ 311), npr. νόμους τιθέασιν οί άρχοντες — οί νόμοι κείνται, θέσθαι τά όπλα έκέλευσεν — τά δπλα εκείτο.

K o r j e n i t i i l i b e s t e m a t s k i a o r i s t i

Kao έστην spreže se jaki a o r i s t nekih glagola kojih prezent §316. ponajviše pripada prvoj glavnoj konjugaciji. Budući da takvi aoristi postaju neposredno od glagolske osnove (korijena) bez tematskoga samoglasnika (s kojim postaju jaki aoristi kao npr. š-βαλ-ο-ν) zovu se k o r j e n i t i i l i b e s t e m a t s k i ao r i s t i .

Samoglasnik ostaje d u g u ind., impt. i inf., a p o k r a ć u j e se pred samoglasnicima (u konj. i opt.) i pred ντ (isp. § 293).

Page 146: Gramatika grčkog jezika

134 Bestematski aorist § 316. O

snov

a

βη : βα σβη : σβε γνω :γνο δυ : δυ

ε-βη-ν έ-σβη-ν έ-γνω-ν ε-δϋ-ν ž-βη-ς ε-σβη-ς ε-γνω-ς ε-δυ-ς

> g-βη ε-σβη ε-γνω ε-δυ β Μ š-βη-τον Ζ-σβη-τον Ζ-γνω-τον Ζ-δυ-τον •3 (3 έ-βή-την έ-σβή-την έ-γνώ-την έ-δύ-την

ε-βη-μεν ζ-σβη-μεν ε-γνω-μεν ε-δυ-μεν ε-βη-τε ε-σβη-τε έ'-γνω-τε ε-δυ-τε ε-βη-σαν ε-σβη-σαν ε-γνω-σαν ε-δυ-σαν

βώ (od βά-ω) σβώ (od σβέ-ω) γνώ (od γνό-ω) δυ-ω βη-ς σβή-ζ γνφ-ς δύ-η-ς

> βη σβη γνφ δύ-η a 3 βή-τον σβη-τον γνώ-τον δύ-η-τον 'a βή-τον σβή-τον γνώ-τον δύ-η-τον ο U, βώ-μεν σβώ-μεν γνώ-μεν δύ-ω-μεν

βή-τε σβή-τε γνώ-τε δύ-η-τε βώ-σι(ν) σβώ-σι(ν) γνώ-σι(ν) δύ-ω-σι(ν)

βαίη-ν σβείη-ν γνοίη-ν βαίη-ς σβείη-ς γνοίη-ς βαίη σβείη γνοίη

βαίη-τον σβείη-τον γνοίη-τον ili βαΐ-τον ili σβεΐ-τον ili γνοΐ-τον

> βαιή-την σβειή-την γνοιή-την Μ ft

-ili βαί-την ili σβεί-την ili γνοί-την Ο βαίη-μεν σβείη-μεν γνοίη-μεν

ili βαΐ-μεν ili σβεΐ-μεν ili γνοΐ-μεν βαίη-τε σβείη-τε γνοίη-τε

ili βαΐ-τε ili σβεΐ-τε ili γνοΐ-τε βαίη-σαν σβείη-σαν γνοίη-σαν

• ili βαΐε-ν ili σβεΐε-ν ili γνοΐε-ν

Page 147: Gramatika grčkog jezika

135 Bestematski aorist § 316.

βή-θ-ι σβή-9-ι γνώ-θ-ι δΰ-θ-ι

> βή-τω σβή-τω γνω-τω δύ-τω

ci βή-τον σβή-τον γνώ-τον δϋ-τον u ο βή-των σβή-των γνώ-των δύ-των a βή-τε σβή-τε γνώ-τε δϋ-τε

βά-ντων σβέ-ντων γνό-ντων δυ-ντων (βή-τωσαν) (σβή-τωσαν) (γνώ-τωσαν) (δυ-τωσαν)

Infi

niti

v

βή-ναι σβή-ναι γνώ-ναι δϋ-ναι

α βά-ς σβεί-ς |γνού-ς δό-ς u βά-σα σβει-σα •γνοΰ-σα δΰ-σα Μ α βά-ν σβέ-ν γνό-ν δδ-ν UH

gen. βά-ντ-ος gen. σβέ-ντ-ος gen. γνό-ντ-ος gen. δυ-ντ-ος

Takvi su glagoli (osim ίστημι § 306, 310):

a) s osnovom na a-glas (α, η: a):

1. άπο-δι-δράσκω (utječem) osn. δρα : δρα, aor. άπ-έ-δραν (§ 324, 10); 2. βαίνω (idem) osn. βη : β α, aor. έ'-βη-ν (§ 321, 6); 3. φθάνω (pretječem) osn. φθ-η : φθ-ά, aor. έ-φθ-η-ν (§ $21, 2);

b) s osnovom na e-glas (η : ε):

4. άπο-σβέννΰμαι (gasim se) osn. σ β η : σ β ε, aorist άπ-έ-σβην (§319,6);

c) s osnovom na o-glas (ω : ο):

5. γι-γνώσκω (poznajem) osn. γνω : γνο, aor. έ'-γνω-ν (§324, 12); 6. άλίσκομαι (hvatam se) osn. άλω : άλο, aor. έ-άλω-ν (§ 324, 5); 7. (βιόω) ζάω (živim) osn. βιω : β ι ο, aor. έβίων (§ 327, 9);

d) s osnovom na υ (ΰ : υ):

8. δύομαι (potapam se) osn. δϋ : δυ, aor. έ-δΰ-ν (§ 329); 9. φύομαι (postajem) osn. φΰ : φ υ, aor. έ-φϋ-ν (§ 329).

Page 148: Gramatika grčkog jezika

136 Mješoviti perfekti. § 317.

Bilj. 1. U aoristu άπ-έ-δρα-ν ima (poradi ρ § 92) svagdje a, gdje u aoristu Ι-βη-ν ima η.

Bil j . 2. Pored bestematskoga aorista imaju navedeni glagoli me-d i j a l n i f u t u r i s l ab i p e r f e k t , npr. βή-σομοα, βέ-βη-κα; γνώ--σομαι, ε-γνω-κα; φϋ-σομαι, πέ-φϋ-κα (jesam).

317. Pored pravilnih oblika imaju neki glagoli u perfektu. aktivnom i takvih oblika u kojima se nastavci redupliciranoj osnovi dodaju n e p o s r e d n o . Takvi se perfekti zovu m j e š o v i t i p e r f e k t i .

1. Tako se pored perfekta ε-στη-κα (stojim, § 311, 2) nalaze oblici perfektni postali od osnove έ -στά , i to:

Perf. ind. εστά-μεν Konj. έστώ-μεν Inf. έστα-ναι

2. Pored τέ-9-νη-κα (umro sam, prezent άπο-θνήσκω § 324, 8):

M j e š o v i f i p e r f e k t i

εστα-τε έστώ-σι(ν)

έστασι(ν) Opt. έσταίη-ν

Part. έστώς gen. -ώτος

έστώσα gen. -ώσης

έστώς gen. -ώτος

(έστός)

itd.

Plpf. εστά-σαν Impt. εστα-θι.

Perf. ind. τέθνα-μεν

τέθνα-τε

τεθνασι.(ν) Opt. τεθναίη-ν

Inf. τεθνα-νοα

Part. τεθνεώς gen. -εώτος

τεθ-νεώσα gen.-εώσης

τεθ-νεός gen.-εώτος itd.

Plpf. έ-τέθνα-σαν Impt. τέθνα-θ-ι.

3. Pored δέδοικα (bojim se, osn. δι, aor. εδεισα, § 327 b):

Perf. ind. δέδι-α Inf. δεδι-έ-ναι δέδι-ε(ν) δέδι-μεν δέδι-τε

Part. δεδι-ώς gen. -ότος δεδι-υΐα gen. -υίας δεδι-ός gen. -ότος

δεδί-ασι(ν) Plpf. έ-δέδι-σαν

Page 149: Gramatika grčkog jezika

οίδα. Drugi razred glagola na μι. § 318. 137

4. Ovamo pripada i perfekt οίδα [znam, osn. ίδ (F ιδ, isp. vid-eo), aor. εΐδον vidjeh § 327, 3]:

Perf. ind. Konj. Optativ Impt.

ο ΐ δ - α (znam) ο ΐ σ - θ α

οιδ-ε(ν)

ίσ-τον ϊσ-τον

ε ί δ ώ

ε ί δ ή - ς

ε ίδη

itd.

ε ίδε ίη-ν

ε ίδε ίη -ς

ε ίδείη

itd.

ΐ σ - θ ι

ϊ σ - τ ω

itd.

ΐ σ - μ ε ν

ϊ σ - τ ε

ίσασι(ν)

Plpf. ή δ - η ( - ε ι ν ) (znadijah) ήδ-ησθ-α ( - ε ι ς )

ήδ-ε ι

ή δ - ε - μ ε ν ( ή σ - μ ε ν )

ή δ - ε - τ ε ( f j a - τ ε )

ή δ - ε - σ α ν ( ή σ α ν )

I n f . ε ί δ - έ - ν α ι Part. ε ΐ δ - ώ ς , - υ ΐ α , - ό ς gen. - ό τ ο ς

F u t . ε ΐ - σ ο μ α ι (είδή-σω)

(znat ću i saznat ću)

Bi l j . Prezent i aorist nadoknađuju se glagolom γιγνώσκω (§ 324, 12).

II. Drugi razred glagola na μι

1. Drugi razred glagola na μι pripada samo sprezanjem p re - §318. z e n t s k e o s n o v e toj konjugaciji. Prezentska osnova glagola toga razreda postaje tako da se čistoj osnovi pridijeva s log ν υ.

2. Za količinu glasa υ vrijedi pravilo u § 303, dakle δείκνϋμι, ali δείκνΰμεν.

3. Vokalske osnove imaju u prezentskoj osnovi dva v: osn. κερα: κερά-ννϋμι (miješam).

4. I ovdje se upotrebljava mnogo sporednih oblika po prvoj glavnoj konjugaciji (δεικνύω), npr. 3. 1. plur. ind. prez.: δεικνύ-ουσι(ν), a u konj. i opt. prez. i nema drugih.

Bil j . Neki glagoli na ω imaju (ponajviše mlađe) sporedne oblike na -νϋμι, npr. άν-οίγω (otvaram): άν-οίγνϋμι.

Page 150: Gramatika grčkog jezika

138 Dragi razred glagola na μ^ § 318.

V

Prez. δείκνϋμι, osn. δεικ,

A k t i v M e d i j

Prezent ind.

δείκ-νϋ-μι (pokazujem) δείκ-νϋ-ς δείκ-νϋ-σι(ν) δείκ-νΰ-τον δείκ-νΰ-τον δείκ-νυ-μεν δείκ-νυ-τε δεικ-νύ-ασι(ν)

δείκνυμαι δείκνυσαι δείκνΰται δείκνυβθον δείκνυσθον δεινκυμεθα δείκνυσθε δείκνυνται

Konjunktiv δεικνύω, ης, γ) itd.

δεικνύωμαι, η, ηται itd.

Imperativ

δείκνϋ (§ 307) δεικνΰτω δείκνΰτον δεικνδτων δείκνυτε δείκνυντων (δεικνυτωσαν)

δείκνυσο δεικνύσθω δείκνυσθ-ον δεικνύσθων δείκνυσθ-ε δεικνύσθων (δεικνύσθ-ωσαν)

Futur δείξω δείξομαι

Aorist έδειξα έδειξάμην

Aorist pas. έδείχθην

Page 151: Gramatika grčkog jezika

Drugi razred glagola na -μι. § 318. 139

prezentska osnova δεικ-νυ

A k t i v M e d i j

Imperfekt

έδείκνϋν έδείκνϋς έδείκνϋ έδείκνΰτον έδεικνότην έδείκνυμεν έδείκνυτε έδείκνϋσαν

έδεικνυμην έδείκνΰσο έδείκνυτο

ν Ιδείκνυσθον έδεικνύσθην έδεικνδμεθ·α έδείκνυσθε έδείκνυντο

Optativ δεικνύοιμι itd.

δεικνυοίμην itd.

Infinitiv δεικνδναι δείκνυσθαι

Particip

δεικνυς δεικνϋσα δεικνδν

osn. δε ικνυντ

δεικνυμενος, η, ον

Perfekt δέδειχα δέδειγμαι

Pluskvam-perfekt έδεδείχειν έδεδείγμην

t

Futur pasivni δειχθήσομοα

Page 152: Gramatika grčkog jezika

Ostali glagoli na -νΰμι. §. 319. 140

§319. O s t a l i g l ago l i

Glagoli Osnova Futur

a. O s n o v e sa a :

1. κεράννϋμι miješam κερά(σ), κρα

κερώ, -ας

2. κρεμάννϋμι vješam

κρεμά(σ) κρεμώ, -ας

3. πετάννϋμι širim (άνα-π. otvaram)

πετά(σ), π τ α

πετώ, -ας

4. (δια-) σκεδάννϋμι razasipam σκεδα(σ) σκεδώ,

b. O s n o v e sa e - g l a s o m :

5. άμφι-έννϋμι odijevam (isp. ves-tio)M. odijevam se

έ(σ) (Γεσ) άμφιώ, -εις

\ 6. σβέννυμι gasim

(άπο-, κατα-) σβέννΰμαι gasim se

σβεσ *

σβη

σβέσω

σβήσομαι

c . O s n o v e sa o - g l a s o m : 7. ζώννΰμι pašem, opasujem

ζω(σ) ζώσω ,

"V

8. ρώννϋμι krijepim ρω(σ) ρώσω

Page 153: Gramatika grčkog jezika

Ostali glagoli na -νΰμι. §. 319. 141

na -νϋμι

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., futur pas. Bilješke

έκέράσα κέκραμαι έκρά&ην s čim τινί

έκρέμασα (κρέμάμαι visim §312, 7)

έκρεμάσ&ην

έπέτασα π έ π τ α μ α ι έ π ε τ ά σ θ η ν

έσκέδασα έσκέδασμαι έσκεδάσθην

ήμφίεσα inf. med. έπι-έσασθαι ήμφίεσμαι

d o p a a j a se glagolom ένδύω § 301, 2. i § 329.

έσβεσα

εσβην (§ 316, 4)

I έσβεσμαι εσβηκα

έ σ β έ σ θ η ν isp. § 329.

Ζζωσα ϊζω(σ)μαι

ερρωσα i έρρωμαι έρρώσθ-ην

Page 154: Gramatika grčkog jezika

142 Ostali glagoli na -νΰμι. §. 319. 142

Glagoli Osnova Futur

9. στρώννϋμι sterem

spor. obi. στόρ-νϋμι

σ τ ρ ω

στορ-ε

στρώσω

στορώ, -εις

d. O s n o v e na - γ :

10. κατ-άγνΰμι lomim κατ-άγνϋμαι lomim se

άγ (f<xy) κατ-άξω

11. ζεύγνϋμι spajam ζευγ , ζ υ γ ζεύξω

12. μείγνΰμι miješam με ιγ , μ ΐ γ μείξω

13. πήγνϋμι utvrđujem πήγνϋμαι utvrđujem se

π η γ , π α γ 7ΐήξω

14. (δια-ρ)ρήγνΰμι kidam ρήγνυμαι kidam se

ρηγ, ροίγ ρήξω

e. O s n o v e na l i k v i d u :

15. άπ-όλλϋμι upropašćujem

άπ-όλλυμοα propadam

όλ-ε άπ-ολώ, -εις

άπ-ολοϋμαι, -ή

16. δμνϋμι kunem se όμ-ο όμοϋμαι, -ή, -εΐται

Page 155: Gramatika grčkog jezika

Ostali glagoli na -νΰμι. §. 319. 143

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., futur pas. Bilješke

έστρωσα

έστόρεσα έ σ τ ρ ω μ α ι έ σ τ ρ ώ θ η ν

κατ-έαξα κατ-έάγα slo-

mljen sam κατ-εάγην aug. isp.

§ 237, 1.

έζευξα έ ζ ε υ γ μ α ι έ ζ ε ύ χ θ η ν , έζόγην

έμε ιξα μ έ μ ε ι γ μ α ι έ μ ε ί χ θ η ν , έμΐγην

umj. -ει- piše se i -Ϊ-

έπηξα π έ π η γ α t v r d

s a m έ π ά γ η ν , π ά γ ή σ ο -

μαι πηκτός tvrd;

isp. § 329.

έρρηξα

έρρωγα §49. r a s k i n u t s a m

έρράγην , ρ ά γ ή -σομαι

isp. § 329.

ά π - ώ λ ε σ α

ά π - ω λ ό μ η ν

ά π - ο λ ώ λ ε κ α §275,2

ά π - ό λ ω λ α § 275, 2.

isp. § 239.

ώμοσα ό μ ώ μ ο κ α

§ 275, 2.

Page 156: Gramatika grčkog jezika

144 Peti ili nazalni razred. § 3 2 0 - 3 2 1 .

G l a v a XII

GLAGOLI PRVE GLAVNE KONJUGACIJE S OSOBITIM OBLICIMA

§ 320. Osobitosti grčkoga glagola osnivaju se poglavito na tom da se prezentska osnova od glagolske razlikuje još drukčije nego što je rečeno u § 245 — 253. Onima četirma razredima koji su ondje na-

Glagoli Osnova Futur

a. P r e z e n t na -νω:

1. τϊνω plaćam, bivam kažnjen τίνομαι kažnjavam, osveću-jem se (komu, τινά)

τ ΐ , τε ι τείσω

τείσομαι

2. φθάνω pretječem φθ-η φ·9·ά

φθήσομαι

3. δάκνω grizem δακ, δηκ δήξομαι

4. κάμνω utrudujem se κάμ, κμη καμοϋμαι, -ή

5. τέμνω siječem τεμ, τ μ η τεμώ, -εις

6. βαίνω (od βαν-;ω § 57. e) idem

βά, βη βήσομαι

7. έλαύνω gonim

i

έλαυ, έλα έλώ,

Page 157: Gramatika grčkog jezika

145 Peti ili nazalni razred. § 320-321.

vedeni treba dodati još č e t i r i d r u g a r a z r e d a . Nekima od tih gla-gola postaju oblici od više osnova, i to često od sasvim različnih.

Peti ili nazalni razred

Prezentska osnova postaje od glagolske dodatkom glasa ν ili sloga § 321. u kojem je ν (isp. lat. si-no, cer-no, hs. s t a - n e m ) .

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

Ιτεισα

έτεισάμην

τέτεικα

τέτεισμαι

umj. -ει- piše se i - ϊ -

εφθην § 316, 3.

έφθασα έφθάκα

τινά ποιών τι

έδακον δέδηγμαι έδήχθην

εκαμον κέκμηκα μανθάνων

έτεμον τέτμηκα

τέτμημαι έτμήθην

έβην § 316, 2. βέβηκα

ήλασα έλήλακα § 275, 2.

έλήλαμαι ήλαθην

1Q Gramatika grikcga jezika

Page 158: Gramatika grčkog jezika

146 Peti ili nazalni razred. § 320-321.

Glagoli Osnova Futur

b. P r e z e n t na-νέομαι:

8. άφ-ικνέομαι dolazim « ικ άφ-ίξομαι

c. P r e z e n t na -άνω:

9. αισθάνομαι opažam, osje-ćam

α ΐ σ θ - ε αίσθήσομαι

10. άμαρτάνω griješim, pro-mašujem

ά μ α ρ τ - ε άμαρτήσομαι

11. αυξάνω (αυξω) množim αύξ-ε αύξήσω αύξήσομαι

12. άπ-εχθάνομαι bivam omražen έχθ-ε άπ-εχθήσομαι

13. όφλισκάνω osjećam se kriv, zaslužujem

όφλ-ε όφλήσω

d. P r e z e n t na -άνω s naza -l o m u o s n o v n o m s l o g u :

14. λαμβάνω uzimam λάβ, ληβ λήψομαι

15. λανθάνω sakriven sam έπι-λανθάνομαι zaboravljam

λάθ, λ η θ λήσω έπιλήσομαι

16. λαγχάνω polučujem λ«χ> λ η χ λήξομαι

17. μανθάνω učim se μ α θ - ε μαθήσομαι

18. πυνθάνομαι doznajem πυθ , π ε υ θ πεύσομαι

19. τυγχάνω pogađam, dobivam

τ υ χ - ε , τευχ τεύξομαι

Page 159: Gramatika grčkog jezika

147 Peti ili nazalni razred. § 320-321.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

άφ-ϊκόμην (inf. άφ-ΐκέσθ-αι)

άφ-ΐγμαι (inf. άφ-ϊχθαι)

ήσθόμην ήσθημαι što τινός ili τί

ήμαρτον ήμάρτηκα ήμάρτημαι ήμαρτήθην

griješim τί promašujem τινός

ηυξησα ηυξηκα ηΰξημαι ηύξήθ-ην

άπ-ηχθόμην άπ-ήχθημαι

ώφλον ώφληκα

έλαβον (impt. λαβέ) εΐληφα εϊλημμαι έλήφθην,ληφθ-ή-

σομαι λαβέ § 333, 13.

ελαθον έπ-ελαθ-όμην

λέληθα έπι-λέλησμαι

komu τινά što τινός

Ζλαχον εΐληχα što τινός

εμαθ-ον μεμάθ^κα

έπυθόμην πέτυσμαι od koga što τινός τι

έτΰχον τετύχηκα od koga što τινός -rivoc

Page 160: Gramatika grčkog jezika

148 Šesti ili inhoativni razred. § 324.

Šesti ili

5 324. Od glagolske osnove postaje prezentska t ime da joj se pridijeva σκ r e d u p l i k a c i j u . Budući da mnogo glagola ovoga razreda znači

Glagoli Osnova Futur

a. G l a g o l i b e z r e d u p l .

1. γηράσκω starim γ η ρ ά γηράσομαι

2. ήβάσκω dorastam ήβα ήβήσω

3. άρέσκω dopadam se άρε άρέσω

4. με&ύσκω opijam μεθύσκομαι opijam se

μεθυ

5. άλίσκομαι bivam uhvaćen ά λ - ω άλώσομαι

6. άνάλίσκω (άναλόω) trošim ά ν - ά λ - ο αναλώσω

7. ευρίσκω nalazim ε ύ ρ - ε εύρήσω

8. άπο-θνήσκω umirem θάν, -9-νη άπο~9·ανοϋμαι -ή

9. διδάσκω učim

Μ. učim se

διδαχ

*

διδάξω

διδάξομαι

Page 161: Gramatika grčkog jezika

149 Šesti ili inhoativni razred. § 324.

inhoativni razred

ili ισκ (isp. lat. no-sco, pube-sco). Mnogo glagola ima još i p r e z e n t s k u počinjanje ili postajanje, zove se razred i n h o a t i v n i .

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

έγήρασα γεγήράκα

ήβη σα ήβηκα ήβάω (ήβηκα) mlad sam

ήρεσα

έμέθΰσα έμεθύσθην μεθύω pijan

sam

έάλων (ήλων) §316, 6. inf. άλώναι

έάλωκα(ήλω-κα)

aug. § 237, 1.

άνήλωσα άνήλωκα άνήλωμαι άνηλώθην, άνα-

λωθήσομαι

ηύρον (εύρον) impt. εύρέ § 333,

1 1

ηδρηκα (ευρηκα)

ηΰρημαι (εΰρημαι)

ηύρέθην (εύρέ-θην), εύρεθ-ήσομαι

aug. § 235.

άπ-έθανον τέθνηκα §317, 2.

f. egz. τεθνήξω

έδίδαξα έδιδαξάμην

δεδίδαχα δεδίδαγμαι

έδιδάχθην *

ιινά τι

Page 162: Gramatika grčkog jezika

1 5 0 Sedmi ili e-razred. § 325.

Glagoli Osnova Futur

b . G l a g o l i s p r e z . r e d u p l .

10. άπο-διδράσκω utječem δρα άπο-δράσομαι

11. μιμνήσκω opominjem (obično άνα-, ύπο-)

μιμνήσκομαι opominjem se; spominjem

μνη(σ) άνα-μνήσω

12. γιγνώσκω poznajem γνω(σ) γνώσομαι

13. τιτρώσκω ranjavam

**

τ ρ ω τρώσω

κατα-βιβρώσκω jedem v. § 327, 8 ;

Sedmi ili Kraća se osnova izmjenjuje s

Glagoli Osnova Futur

a. R a š i r e n a je o s n o v a p r e z e n t s k a :

1. γαμέω ženim se M. udaj em se

γ α μ - ε γαμώ, -εις γαμοϋμαι, -ή

2. δοκέω činim se; mislim δ ο κ - ε δόξω

3. ώθέω turam ώ θ - ε ώσω

Page 163: Gramatika grčkog jezika

151 Sedmi ili e-razred. § 325.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

άπ-έδραν § 316, 1. άπο-δέδρακα komu τινά

άν-έμνησα

μέμνημαιπίε-mini, f. egz. μεμνήσομαι meminero

έμνήσθ-ην

μνησθήσομαι

koga čega τινά τι

čega τινός

έγνων § 316, 5. έγνωκα (§ 274) έ'γνωσμαι έγνώσθ-ην,

γνωσθήσομαι γνωστός

έτρωσα τέτρωκα τέτρωμαι

έτρώθ-ην, τρω-θ-ήσομαι

τρωτός

πιπράσκω prodajem § 327, 11.

e-razred dužom r a š i r e n o m g l a s o m ε.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

εγημα έγημάμην

γεγάμηκα γεγάμημαι

γυναίκα άνδρί

εδοξα δέδοκται od-lučeno je

δοκεϊ videtur

έ'ωσα εωσμαι έώσθ-ην aug. isp. § 237, 1.

Page 164: Gramatika grčkog jezika

152 Sedmi ili e-razred. § 325.

Glagoli Osnova Futur

b. K r a ć a je o s n o v a p r e z e n t s k a :

4. έθέλω (θέλω) hoću έθελ -ε έθελήσω

5. μέλλω namjeravam; okli-jevam μελλ-ε μελλήσω

6. νέμω dijelim νεμ-ε νεμώ, -εις

7. μένω ostajem; čekam μεν-ε μενώ, -εϊς

8. ρέω tečem ρe(F), ρυ-ε ρυήσομαι

9. χαίρω radujem se χ α ι ρ - ε, χαρ-ε χαιρήσω

10. έρ- (έρωτάω) pitam έρ-ε έρήσομαι

11. γίγνομαι postajem ,γεν-ε γενήσομαι

12. άχθομαι srdim se άχθ-ε(σ) άχθέσομαι

13. βούλομαι hoću βουλ-ε βουλήσομαι

14. δεΐ treba δε-ε δεήσει

15. δέομαι trebam, molim δε-ε δεήσομαι

16. μέλει μοι stalo mi je μελ-ε μελήσει

Page 165: Gramatika grčkog jezika

153 Sedmi ili e-razred. § 325.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

η θ έ λ η σ α ή θ έ λ η κ α

έμέλλησα aug. § 234, Β.

ένειμα νενέμηκα νενέμημαι ένεμήθην

έμεινα μεμένηκα

έρρύηκα έρρύην

κ ε χ ά ρ η κ α έχάρην čemu (έπί)τινι

ήρόμην

έ γ ε ν ό μ η ν γ ε γ έ ν η μ α ι γ έ γ ο ν α

ή χ θ έ σ θ η ν na što (έπί)τινι

βεβούλημαι έβουλήθην augm. § 234, Β.

έδέησε δεδέηκε

δεδέημαι έδεήθην trebam τινός molim τινός τι

έμέλησε μεμέληκε do čega τινός

Page 166: Gramatika grčkog jezika

1 5 4 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Glagoli Osnova Futur

17. έπι-μέλομαι staram se (-μελοϋμαι)

μελ-ε έπι-μελήσομαι

18. οϊομαι (οΐμαι) mislim οί-ε οίήσομαι

19. οφείλω dugujem όφελ όφειλ-ε όφειλήβω

20. πέτομαι letim π(ε )τ -ε πτήσομαι

21. μάχομαι borim se μαχ-ε (σ ) μαχοϋμαι, -η

Osmi ili

Oblici j ednoga glagola postaju od v i še

Glagoli Osnova Futur

a. R a z l i č n e o snove :

1. αίρέω uzimam M. u. sebi; biram P . od akt. i med.

αίρε, έλ αίρήσω αίρήσομαι

2. έρχομαι idem, dolazim impf. ^a § 314.

έρχ, έλ(υ)$ εϊμι § 314.

3. δράω vidim impf. έώρων § 237, 2.

(f)opa, δπ, ( f ) i S ,

βψομαι

4. τρέχω trčim &έω trčim (samo prez. i

impf.)

τρεχ, δραμ-ε δραμοΰμαι, -ή

Page 167: Gramatika grčkog jezika

155 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

έπι-μεμέλημαι έπ-εμελήθ-ην za što τινός da δπως

ωή&ην

ώφελον utinam ώφείληβα aor. § 256.

έπτόμην

έμαχεσάμην μεμάχημαι s kim τινί

mješoviti razred

bitno r a z l i č n i h osnova (isp. fero, tuli, latum).

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

εϊλον (inf. έλεΐν) είλόμην

ήρηκα ήρημαι ήρημαι ήρέθ-ην,

αίρεθήσομαι

ήλθον impt. έλθέ § 333,

13.

έλήλυθ-α § 275, 2. ήκω ovdje

sam

είδον (impt. ίδέ) (έπ-, προ-, συν- είδόμην

έώρακα, ίπωπα έώραμαι,

ώμμαι ώφθην, όφθήσο-

μαι

ίδέ § 333, 13. Ιδού evo!

Ζδραμον δεδράμηκα θέω $ 248.

Page 168: Gramatika grčkog jezika

156 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Glagoli Osnova Futur

5. φέρω nosim φ ε ρ, οϊ, ένε(γ)κ οϊσω

M. nosim sebi P. bivam donsen, hitim

οϊσομαι οΐσομαι

6. ώνέομαι kupujem Pas.

ώνε, πρια ώνήσομαι

7. αγορεύω \ govorim, λέγω } kažem φημί § 312, 8.'

Pas.

άγορευ, λεγ , φα, f επ, f ερ, ρη

έρώ, -εις

λέξω, φήσω

λέξομαι

Složenice npr.

a. άπ-αγορεύω 1. zabranjujem, 2. sustajem

άπ-ερώ

b. δια-λέγομαι razgovaram se δια-λέξομαι ali λέγω berem, συλ-λέγω sa-

biram (i έκ-, κατα-) συλ-λέξω

8. έσθίω, βιβρώσκω (obično κατα-) jedem

έσ·9·ι, έδ φαγ , βρω

Ζδομαι

9. ζάω (§ 244, 2) » βιόω /živim ζα, βιω βιώσομαι

Page 169: Gramatika grčkog jezika

157 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

ήνεγκον ήνεγκα ήνεγκάμην

ένήνοχα > § 275, 2. ένήνεγμαι ένήνεγμαι ήνέχθ-ην,

ένεχθ-ήσομαι

gl. pr. οίστέον u aor. akt. pre-težu ovi oblici: ήνεγκας, -κατε Ζνεγκε, -κάτω osobito:

ένεγκεϊν ένεγκών

έπριάμην § 312, Β. 1, 2.

έώνημαι έώνημαι έωνήθ-ην

πολλοϋ, ολίγου aug. § 237, 1.

εΐπον (impt. είπέ) είπα ελεξα εφησα -

είρηκα

ε'ίρημαι,

λέλεγμαι

fut. egz. είρήσεται λελέξεται

έρρήθην, ρηθήσομαι

έλέχθην, λεχθ-ήσομαι

είπέ § 333, 13. είπαζ, είπατε običnije od

είπες, είπετε

άπ-εΐπον άπ-είρηκα zabr.: μή ποιεϊν sust.: ποιών τι

δι-είλεγμαι δι-ελέχ&ην . s kim: τινί

συν-έλεξα συν-είλοχα συν-είλεγμαι

συν-ελέγην, f. ρ. συλ-λεγήσομαι

εφαγον έδήδοκα §275,2. έδήδεσμαι κατα-βέβρωκα κατα-βέβρωμαι κατ-εβρώθην

• ϊ;' ,

έβίων § 316, 7. βεβίωκα *

Page 170: Gramatika grčkog jezika

158 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Glagoli Osnova Futur

10. παίω, τύπτω,πλήττω udaram

Pas.

παι, πληγ, πλαγ παίσω

έκ- (κατα-) πλήττω plašim έκ- (κατα-) πλήττομαι

plašim se

έκ-πλήξω

11. πωλέω, πιπράσκω πωλε, πρα, δο πωλήσω

άπο-δίδομαι prodajem άπο-δώσομαι Pas.

b. R a z l i č n i o b l i c i j e d n e o s n o v e :

12. έπομαι (seguor) slijedim έπ, σ(ε)π εψομαι

aug. § 236.

13. έχω imam, držim (§56) (spor. obi. ϊαχω) aug. § 236.

έχ> σ(ε)χ, σχ-ε έξω σχήσω

Med. έξομαι

Složenice npr. σχήσομαι

a. παρ-έχω dajem παρ-έξω

παρα-σχήσω

M. dajem sam παρ-έξομαι

παρα-σχήσομαι

b. άν-έχομαι podnosim aug. § 240.

άν-έξομαι

Page 171: Gramatika grčkog jezika

159 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

ε π α ι σ α

έ ξ - έ π λ η ξ α

π έ π α ι κ α π έ π λ η γ μ α ι

έ κ - π έ π λ η γ μ α ι

έ π λ ή γ η ν , f . ρ . π λ η γ ή σ ο μ α ι

έ ξ - ε π λ ά γ η ν f . ρ . έ κ - π λ α γ ή σ ο μ ο α

έ π ώ λ η σ α

ά π - ε δ ό μ η ν

π ε π ώ λ η κ α , π έ π ρ α κ α

π έ π ρ α μ α ι έπραθην

πολλού, ολίγου

έ - σ π ό μ η ν k. σπώμαι-έπίσπωμαι ο. σποΐτο-έπίσποιτο i. αποϋ-έπίσπου

koga τινί za nagi. složeni-

ca u aor. isp. § 36.

εσχον k. σχώ, ο. σ χ ο ί η ν i· <»3Ć&M σχέτω

ε σ χ η κ α σχέ-ς § 302, 5. za nagi. slože-nica u aor. isp.

§ 36.

έ σ χ ό μ η ν k. σχώμαι ο. σχοίμην i. σχ9ϋ, σχέσθω

ε σ χ η μ α ι

π α ρ - έ σ χ ο ν k. παράσχω ο. παράσχοιμι i . παράσχες

π α ρ - έ σ χ η κ α

π α ρ - ε σ χ ό μ η ν k. παράσχωμαι ο. παράσχοιτο I. παράσχου

π α ρ - έ σ χ η μ α ι

ή ν - ε σ χ ό μ η ν k. άνάσχωμαι itd.

ή ν - έ σ χ η μ α ι

Page 172: Gramatika grčkog jezika

160 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Glagoli Osnova Futur

c. ύπ-ισχ-νέ-ομαι obećavam

isp. § 321, 8.

ύπο-σχήσομαι

14. καθίζω tr. posađujem intr. posađujem se

(sjedam) καθίζομαι sjedam καθέζομαι sjedim, sjedam

ίδ, έδ, ή(σ) καθιώ, -εις

καθεδοϋμαι, -η

15. πάσχω trpim πασχ , παθ·, π ε ν θ

πείσομαι (§ 50)

16. πίνω pijem πΐν, πι , πο πίομαι

17. πίπτω padam π(ε)τ, πεσ, π τ ω

πεσοϋμαι, -ή

18. σκοπέω i -έομαι σκέπτομαι motrim

σκοπέ, σκεπ σκέψομαι

Ί

Page 173: Gramatika grčkog jezika

161 Osmi ili mješoviti razred. § 327.

Aorist akt. med. Perfekt Aorist pas., fut. pas. Bilješke

ύπ-εσχόμην k. ύπόσχωμαι ο. ύπόσχοιτο i. ύπόσχου

ύπ-έσχημαι za nagi. slože-nica u aor. isp.

§ 36.

έκάθϊσα (καθ-ϊσα)

έκαθεζόμην (značenje impf. i aor.)

κάθημαι sje-dim § 315. b

επα&ον (§ 49. i 63) πέπονθα

επΐον πέπωκα πέπομαι

έπόθην

έπεσον

<

πέπτωκα

έσκεψάμην εσκεμμαι σκεπτέον

U Gramatika grčkoga jezika

Page 174: Gramatika grčkog jezika

162 Defekt, gl. - A k t . med. pas. značenje. § 327b-328 .

Defektivni glagoli

§327b. Najobičniji su defektivni glagoli:

Osn. έθ: pf. εΐωθα (privikao sam se), ppf. εΐώθειν § 278, 2, Β.; 283, Β. 1.

,, ίκ: pf. εοικα (činim se), ppf. έωκειν § 278, 2, Β.; 283, Β. 1.

,, δϊ (bojati se): aor. έ'δεισα, pf. δέδοικα, δέδια § 317, 3.

,, ίδ (vidjeti): f. εϊσομαι [(sa)znat ću], pf. οΐδα (znam) § 317, 4.

,, έρ (pitati): f. έρήσομαι, ήρόμην § 325, 10. ,, μερ (dosuđivati), isp. το μέρος (dio), μοίρα (sudbina)

: pf. ρ. εϊμαρται (dosuđeno je), ptc. ή ειμαρμένη (sudbina) § 274, Β. ,, πορ (pribavljati), isp. πορίζω (pribavljam)

: aor. ζπορον, pf. ρ. πέπρωται (dosuđeno je), ptc. ή πεπρωμένη i τί>

πεπρωμένον (Jatum).

, , τλά (trpjeti): f. τλήσομαι, aor. Ζτλην (isp. § 316, a.), pf. τέτληκα.

Nepravilno značenje § 328. Značenje je glagola nepravilno ponajviše po tom što se izmjenjuje aktivno,

medijalno i pasivno, pa prelazno i neprelazno značenje.

A. Aktivno, medijalno i pasivno značenje 1. Mnogo a k t i v n i h glagola ima m e d i j a l n i futur s a k t i v n i m značenjem.

Takvi su osim glagola s osobitim oblicima koji su od § 320. dalje navedeni, navlastito ovi:

άδω (pjevam) άκούω (slušam άπ-αντάω (susrećem) άπο-λαύω (uživam) αρπάζω (otimam) βαδίζω (stupam) βοάω (vičem)

i γελάω (smijem se) διώκω (progonim) έπ-αινέω (hvalim) θαυμάζω (divim se) κλέπτω (kradem) οίμώζω (jadikujem) σπουδάζω (nastojim)

άσομαι

άκούσομαι

άπ-αντήσομαι

άπο-λαύσομαι άρπάσομαι

βαδιοϋμαι βοήσομαι γελάσομαι

διώξομαι έπ-αινέσομαι θαυμάσομαι

κλέψομαι οΐμώξομαι σπουδάσομαι.

/

Page 175: Gramatika grčkog jezika

Akt. med. pas. značenje. § 328. 163

Bilj . Neki glagoli imaju m e d i j a l n i futur s p a s i v n i m značenjem, a drugi imaju pored toga i pasivni futur:

άδ'.κήσομαι (uvrijedit ću se) αύξήσομαι (umnožit ću se) οίκήσομαι (upravljat će se mnome) πολιορκήσομαι (podsjedat ću se) ώφελήσομαι (podupirat ću se) ταράξομαι (smutit ću se) θρέφομαι (othranit ću se) φυλάξομαι (metnut ću se pod stražu)

ζημιώσομαι i ζημιωθήσομαι (kaznit ću se) άπο-στερήσομαι i άπο-στερηθήσομαι (lišit ću se) τιμήσομαι i τιμηθήσομαι (poštovat ću se).

2. Deponentia passiva (§ 225) imaju ponajviše m e d i j a l n i futur:

Prezent Futur Aorist

άγάμαι (divim se) § 312, 4. άγάσομαι ήγάσθην αίδέομαι (stidim se) § 301, 1. αίδέσομαι ήδέσθην άρνέομαι (poričem) άρνήσομαι ήρνήθην όίχθομαι (srdim se) § 325, 12. άχθ-έσομαι ήχθέσθην βούλομαι (hoću) § 325, 13. βουλήσομαι έβουλήθην δέομαι (trebam, molim) § 325, 15. δεήσομαι έδεήθην δύναμαι (mogu) § 312, 5. δυνήσομαι έδυνήθην έναντιόομαι (protivim se) έναντιώσομαι ήναντιώθην έπίσταμαι (umijem) § 312, 6. έπιστήσομαι ήπιστήθην εραμαι, έράω (volim) έ ρ α σ θ ή σ ο μ α ι ήράσθην ήδομαι (radujem se) ή σ θ ή σ ο μ α ι ήσθην ήττάομαι (slabiji sam) ήττηθ-ήσομαι ήττήθην έν-θυμέομαι (uzimam na um) έν-θυμήσομαι έν-εθυμήθην προ-θυμέομαι (voljan sam) προ-θυμήσομαι προ-εθυμήθην θυμόομαι (srdim se) θυμώσομαι έθυμώθην δια-λέγομαι (razgovaram se) § 327, 7. δια-λέξομαι δι-ελέχθην μαίνομαι (mahnitam) μανοΰμαι έμάνην έπι-μέλομαι (staram se) § 325, 17. έπι-μελήσομαι έπ-εμελήθην άπο-νοέομαι (očajavam) άπο-νοήσομαι άπ-ενοήθην δια-νοέομαι (namjeravam) δια-νοήσομαι δι-ενοήθην έν-νοέομαι (uzimam na um) έν-νοήσομαι έν-ενοήθην προ-νοέομαι (vidim naprijed) προ-νοήσομαι προ-ενοήθην οίομαι (mislim) § 325, 18. οίήσομαι ώήθην πειράομαι (kušam) πειράσομαι έπειρά&ην.

B i l j . αύλιζομαι (noćujem) ima aorist ηύλισάμην i ηύλίσθην.

3. Neki su a k t i v n i glagoli u m e d i j u dobili refleksivno ili intranzitivno značenje (v. § 448, 1.), ali imaju u a o r i s t u , a kadšto i u f u t u r u , p a s i v n i oblik (kao deponentia passiva) te se zovu i passiva media:

Page 176: Gramatika grčkog jezika

164 Akt. med. pas. značenje. § 328. 164

a) P a s i v n i aorist i p a s i v n i futur imaju:

μιμνήσκω opominjem πήγνϋμι utvrđujem ρήγνϋμι kidam στρέφω okrećem σφάλλω varam τήκω topim

med. opominjem se „ utvrđujem se ,, kidam se „ okrećem se ,, varam se „ topim se

μνησθήσομαι παγήσομαι ραγήσομαι στραφήσομαι σφαλήσομαι τακήσομαι

έμνήσθην έπάγην έρράγην έστράφην έσφάλην έτάκην.

b) P a s i v n i aorist i m e d i j a l n i futur imaju:

αίσχύνω zasramljujem άνιάω žalostim έπείγω gonim ευφραίνω veselim κινέω mičem κοιμάω uspavljujem λυπέω žalostim οργίζω srdim ορμάω krećem πείθω nagovaram πλανάω zavodim πορεύω krećem φέρω nosim φοβέω plašim

med. sramim se αίσχυνοϋμαι ήσχύνθην ,, žalostim se άνιδσομαι ήνιάθην „ hitim έπείξομαι ήπείχθην „ veselim se εύφρανοΰμαι εύφράνθην ,, mičem se κινήσομαι έκινήθην ,, spavam κοιμήσομαι έκοιμήθην ,, žalostim se λυπήσομαι έλυπήθην ,, srdim se όργιοϋμαι ώργίσθην ,, krećem se όρμήσομαι ώρμήθην ,, slušam πείσομαι έπείσθην ,, bludim πλανήσομαι έπλανήθην ,, idem πορεύσομαι έπορέύθην ,, hitim, navaljujem οίσομαι ήνέχθην ,, plašim se, bojim se φοβήσομαι έφοβήθην

c) P a s i v n i aorist i m e d i j a l n i i p a s i v n i futur imaju:

άπ-αλλάττω izbavljam med. izbavljam se άπαλλάξομαι 1 '-γιλλάντν άπαλλαγήσομαι j ' 1

med. izbavljam se udaljujem se

φαίνω pokazujem pokazujem se φανουμαι φανήσομαι Ιεφανην

Bilj. 1. Neki takvi glagoli imaju i p a s i v n i i m e d i j a l n i aorist, ali u raz-l ičnom značenju:

κομίζω donosim, έκομισάμην pribavih sebi έκομίσθην otputovah pribavljam

σώζω spasavam έσωσάμην spasoh sebi (sačuvah) έσώθην spasoh se ψεύδω varam έψευσάμην slagah έψεύσθην prevarih se.

B i l j . 2. Glagoli ανάγομαι (jedrim od obale), κατάγομαι (jedrim k obali) — οπλίζομαι (oružam se), όρμίζομαι (osidran sam) imaju obično aor. m e d . , rijetko aor. pasivni.

4. Depmentia media (§ 225) imaju u p a s i v n o m aoristu p a s i v n o značenje:

αίτιάομαι krivim, ήτιασάμην okrivih, ήτιάθην bih okrivljen, βιάζομαι silim, έβιασάμην prisilih, έβιάσθην bih prisiljen;

Page 177: Gramatika grčkog jezika

Prelazno i neprelazno značenje. § 329. 165

tako i:

δέχομαι (primam) δωρέομαι (darujem) έργάζομαι (radim) ίάομαι (liječim) άπο-κρίνομαι (odgovaram) λογίζομαι (promišljam)

λυμαίνομαι (kvarim) μέμφομαι (kudim) μιμέομαι (nasljedujem) μετα-πέμπομαι (dozivam) έν-τέλλομαι (nalažem) χειρόομαι (nadvladujem).

B i l j . P e r f e k t od nekih takvih glagola ima i a k t i v n o i p a s i v n o značenje:

ειργασται uradio je i urađeno je, άπο-κέκριται odgovorio je i odgovoreno je, μεμίμημαι nasljedovao sam i nasljedovan sam, έώνημαι kupio sam i kupljen sam.

B. Prelazno i neprelazno značenje

Ako se neki glagol koleba između prelaznoga i neprelaznoga značenja, imaju § 329. s l a b i a o r i s t i s l a b i p e r f e k t p r e l a z n o značenje, a jaki a o r i s t i jaki p e r f e k t n e p r e l a z n o (§ 328, 3.); ako glagol ima samo j e d a n p e r f e k t , zna-čenje mu je n e p r e l a z n o .

Takvi su glagoli:

Glagoli Futuri Aoristi Perfekti

Εστημι stavljam (§ 311, 2) ΐσταμαι stajem

στήσω στήσομαι

ζστησα Ζστην

εστηκα stojim

κατα-δύω potapam*) (§ 301, 2)

κατα-δύομαι potapam se

κατα-δυσω κατα-δόσομαι

κατ-έδΰσα κατ-έδϋν § 316, 8

κατα-δέδϋκα

φύω rađam φύομαι postajem

φυσω φάσομαι

εφϋσα εφϋν § 316, 9.

πέφ'ϋκα jesam

I , έγείρω budim έγείρομαι budim se

έγερώ ήγειρα ήγέρθην έγρήγορα budan

sam

*) Tako: ένδύω oblačim, έκ-(απο-) δύω svlačim έν-δύομαι oblačim se, έκδύομαι svlačim se

Page 178: Gramatika grčkog jezika

166 Naglašavanje glag. oblika. § 331 — 332.

Glagoli Futuri Aoristi Perfekti

τήκω topim τήκομαι topim se

τήξω τακήσομαι

έτηξα έτ άκην τέτηκα rastopljen

sam

πήγνϋμι utvrđujem (§ 319, 13)

πήγνϋμαι utvrđujem se

πήξω

παγήσομαι

έπηξα

έπάγην πέπηγα tvrd sam

Πήγνϋμι kidam (§ 319, 14) Πήγνϋμαι kidam se

ρήξω ραγήσομαι

έρρηξα έρράγην έρρωγα raskinut

sam

άπο-σβέννΰμι gasim (§ 319, 6)

άπο-σβέννϋμαι gasim se

άπο-σβέσω

άπο-σβήσομαι

άπ-έσβεσα

άπ-έσβην άπ-έσβηκα

πείθω nagovaram πείθομαι slušam

πείσω πείσομαι

έπεισα έπείσθην

πέπεικα πέπεισμαι uvjeren

sam πέποιθα uzdam se

φαίνω pokazujem φαίνομαι pokazujem se

φανώ, -εις , φανοϋμαι φανήσομαι

έφηνα έφάνην

πέφαγκα (§ 282) πέφηνα

άπ-όλλϋμι upropašćujem (§ 319, 15)

άπ-όλλΰμαι propadam

άπολώ, -εις

άπολοΰμαι

άπώλεσα

άπωλόμην

άπολώλεκα

άπόλωλα

Kako se naglašuju glagolski oblici

§ 331. Od osnovnoga pravila u § 229. da u glagola naglasak stoji š t o v i š e o d kraja p r e m a p o č e t k u riječi nalaze se ovi izuzeci:

Kako se naglašuju s t e g n u t i slogovi, uči već § 48, zato se piše: δοκώ, πε-σοϋμαι (πίπτω § 327, 17), τιθώμαι (§ 302), λυθώ, λυθής (§ 296).

§ 332. S l o ž e n i se oblici glagolski drže glavnoga pravila u § 36. uz ove izuzetke: 1. N a g l a s a k n e p r e l a z i n i k a d a a u g m e n t a ni r e d u p l i k a c i j e :

άπήλθε ode, άφΐκται došao je. T o vrijedi i onda kad se augment ili reduplikacija ne poznaje: ΰπ-εΐκον ugibah se, άν-εΰρε nade opet. Izuzima se samo σύν-οιδα (suznalac sam) od glagola οϊδα znam.

Page 179: Gramatika grčkog jezika

Naglašavanje glag. oblika. § 333. 167

2. U 2.1. s i n g . i m p t . jak. ao r. od glagola druge glavne konjugacije (§ 307, Bilj.) naglasak ne prelazi nikada onoga sloga na kojem stoji u prvoj riječi ako nije složena: άπό-δος vrati (άπό), a ne άπο-δος; tako i έπί-σχες stani (έπι), a ne επι-σχες.

3. Ako je riječ dvostruko složena, naglasak u tim imperativima ne prelazi nikada drugi prijedlog: συν-έκ-δος vrati, παρ-έν-θες pridaj.

Ostali su izuzeci ovi: § 333.

A. I n f i n i t i v i

1. Svi infinitivi na ναι naglašuju pretposljednji slog: τιθέναι, θεϊναι, λελυκέ-ναι, λυθηναι.

2. Infinitiv jakoga aktivnog aorista glagola na ω jest perispomenon: λαβείν (§ 255, 1).

3. Isti je oblik u mediju paroksitonon: λαβέσθαι. 4. Inf. slaboga akt. aor. ima naglasak na pretposljednjem slogu: παιδεϋσαι,

έπαινέσαι (§ 268, Bilj. 1). 5. Tako se naglašuje i inf. perfekta medijalnoga: πεπαιδεϋσ&αι, κεκοαίσθαι

(§ 284).

Β. P a r t i c i p i

6. Particip jakoga aktivnog aorista glagola na ω oksitonon je: λαβών § 255, 1), gen. λαβόντος.

7. Part. prez. i jakoga aorista aktivnoga glagola na μι oksitonon je u nom. sing. m.: τιθείς, gen. τιθέντος.

8. Isto vrijedi i za particip akt. perf.: λελυκώς (υΐα, ός, gen. -ότος) i 9. za part. obaju pasivnih aorista: λυθείς, γραφείς (gen. -έντος).

10. Part. medijalnoga perfekta paroksitonon je: λελυμένος (§ 284). 11. Svi participi imaju u nom. i ak. sing. sr. roda naglasak na istom slogu

na kojem je i u muškom rodu (isp. § 229): βαδίζων neutr. βαδίζον, λυσων λϋσον (po § 35), νικήσας νίκησαν, τιθείς τιθέν.

Bi l j . Za s v e o b l i k e n a v e d e n e p o d 1—11. ne v r i j e d i p r a v i l o da se n a g l a s a k u s l o ž e n i m r i j e č i m a n a t r a g p o m i č e ; prema tome: προτι9έναι, προσλαβεΐν, έκκεκομίσθαι, παραλαβών, άποδούς, διαλυθείς, τό καταλϋσον.

C. Ob l i c i impe ra t i va

12. Stegnuto 2 1. sing. imperativa jakoga medijalnog aorista jest perispo-menon (§ 255, 1) λαβοϋ.

Izuzimaju se samo oni glagoli koji su složeni od jednosložnih glagolskih oblika i dvosložnih prijedloga: περίθου (περιτίθημι), isp. § 307, Bilj.

13. 2. 1. sing. imperat. jakoga aorista oksitonon je u ovih pet glagola: εΐπέ (reci), έλθέ (dodi), εύρέ (nadi), ΐδέ (vidi), λαβέ (uzmi). Ipak άπειπε, πρόσλαβε itd. po § 36.

Što znače ona tri jednaka oblika slaboga aorista, to uči § 268, Bilješka 1.

Page 180: Gramatika grčkog jezika

DIO TREĆI

POSTANJE RIJEČI

Glava XIII

§ 334. Riječ ili je pros ta , tj. postala od jedne jedine osnove: λόγ-ο-ς govor (korij. λε-j·), ili joj je osnova s l o ž e n a od dvije ili više osnova: λογο-γράφο-ς (pisac govora).

A. Proste riječi

§ 335. Proste su riječi a) p r i m i t i v n e (nomina verbalia), tj. postale neposredno od glagolske osnove: άρχή (početak) od £ρχω, b) i z v e d e n e (denominativa), tj. postale od nominalne osnove: άρχα-ΐο-ς (star) od nom. osn. άρχα (nom. άρχή).

Imena postaju n a s t a v c i m a (sufiksima) kojima se izbliže određuje značenje imenima.

Bi l j . 1. Konsonantske osnove mijenjaju se pred konsonantskim nastav-cima po glasovnim zakonima: γράμ-μα (pismo) od γραφ-μα (§ 54).

Bi l j . 2. Osnove imaju sad jaki (dugi) sad slabi (kratki) oblik ( p r i j e v o j , isp. § 49. i Bilj.): λάθ-ρα (kradom): λήθ-η (zaborav), osn. λ ε γ : λ ό γ - ο - ς (isp. hs) p l e t - e m : p lo t ) , osn. π ε μ π : πομπ-ή (pratnja), isp. pf. πέπομφα, (osn. λ ΐ π . έλ-λΐπ-ής (nedostatan): τό λείψανον (ostatak): λοιπ-ό-ς (ostali), isp. ε-λιπ-ο-ν: λείπ-ω : λέ-λοιπ-α, (osn. φά) φά τό-ς (rečen): φή-μη (govor): φω-νή (glas).

Bi l j . 3. Samo malo imenica i pridjeva postaje bez nastavka: ή 8ψ (glas) osn. όπ, αρπαξ (grabežljiv) osn. ά ρ π α γ .

Najznatniji nastavci

A. N a s t a v c i k o j i m a p o s t a j u i m e n i c e

§ 336. 1. Nomina agentis

Mase. Fem.

-εύ: ίερ-εύς (svećenik) -ε-ια: ίέρ-εια ( s v e ć e n i c a ) [od ίερε^-ία]

-τήρ: σω-τήρ, -ήρος (spasitelj) -τειρά: σώ-τειρα ( s p a s i t e l j i c a ) [od σωτερ-ja]

-τορ: συλλήπ-τωρ, -ορος (pomoćnik) -τριά: συλλήπ-τρια (pomoćnica) -τά: πολί-τη-ς (građanin) -τιδ: πολΐ-τις (građanka).

Page 181: Gramatika grčkog jezika

Postanje riječi. § 337 — 343. 169

2. Nomina actionis § 337.

-μο:

ή φα-τις (govor) ή πίσ-τις (vjera) osn. π ι θ ή γένε-σις (postanje) ή πραξις (djelo) ό όδυρ-μός (jadikovanje) ό δε-σ-μός (sveza)

-οία: ή δοκιμα-σία (ispit) ή έργα-σία (rad)

-ε-ία: ή παιδ-εία (odgoj) ή βασιλ-εία (kraljevanje) [od glagola na -εύω, παιδεία od -ε/-ία itd.].

3. Nomina rei actae § 338.

-ματ: τό πραγ-μα, -ματ-ος (djelo) τό τμή-μα (zarez

τό γέν-ος (genus) τό ψεΰδ-ος (laž).

4. Nomina gualitatis § 339.

-τητ: ή ίσό-της (aequi-tas) ή νεό-της (iuvent-tus)

-ία: ή σοφ-ία (sapient-ia) ή κακ-ίά ( z loća )

-εσ: τό βάθ-ος ( d u b i n a )

τό αίσχ-ος (sramota)

-ούνη : ή δίκαιο-σύνη (pravednost) ή σωφρο-σύνη (razboritost)

-ιά: ή άλήθε-ια (istina) ή εΰκλε-ια (slava)

[od pridjeva na -ής 2; -εια od -εσ-ιά]

ή ευνο-ια (dobrohotnost) .

5. Nomina instrumenti

-τρο: τό ίίρο-τρον (ara-trum) τό δίδακ-τρον (naukovina) .

-θρο: τό βά-θρον (stupanj)

§ 340.

6. Nomina loci § 341.

-τήριο: τό δικασ-τήριον ( sudnica) τό δεσμω-τήριον ( tamnica)

τό κουρ-ειον (brijačnica) τό Μουσ-εϊον ( zbor iš te Muza)

7. Nomina deminutiva § 342.

-ίο: τό παιδ-ίον (dječačić) -ίβκο: ό παιδ-ίσκος (sinčić) τό χρυσ-ίον (zlatan novac) ή παιδ-ίσκη (kćerka)

-άριο: τό παιδ-άριον (pueru-lus) -ίδιο: τό οίκ-ίδιον (kućica).

8. Patronymica § 343.

-(ι)δά: Κρον-ί-δης, Πηλε-ίδης -ίων: Κρον-ίων Αίνειά-δης, Τελαμων-ιά-δης -i8(fem.): Τανταλ-ίς, Κεκροπ-ίς.

Page 182: Gramatika grčkog jezika

170 Postanje riječi. § 337 — 343. 170

§ 337.

Mase.

-io: Κορίνθ-ιο-ς (Corinth-ius) -ευ: Μεγαρ-εύς (Megarens is ) -τα: Σπαρτιά-της (Spart ia- tes)

Gentilia

Fem.

-άδ: Δηλιάς (Deljanka) . -ίδ: Μεγαρίς (Megaranka)

-τιδ: Σπαρτια-τις (Sparćanka).

Β. N a s t a v c i k o j i m a p o s t a j u p r i d j e v i

§ 345. Pridjevi znače: 1. O p ć e n u s v e z u s osnovnim pojmom

-to: ούράν-ιος (nebeski), δίκαιος (pravedan), 'Αθηναίος, αίδοΐος (stidljiv) od αίδοσ-ιος.

§ 346. 2. T v a r i p o d r i j e t l o

-εο, -eto: χρύσ-εος (χρυσοϋς aureus), -ivo: λίθ-ινος (kamen) Βύριπίδ-ειος ξύλ-ινος (drven).

§ 347. 3. P r i p a d a n j e , s p o s o b n o s t

-(ι)κό: φυσι-κός (prirodan), πρακ-τι-κός (sposoban za rad), βαβιλ-ικός (kraljevski), πολεμ-ικός (ratan); ή μουσική (tj. τέχνη), ό μουσικός, ή γραμματική, ό γραμματικός.

§ 348. 4. O b i l j e

-εντ (-.Ρεντ), -ετ: χαρί-εις, χαρί-εσσα (-ετ-ja), χαρί-εν (gratiosus), άνεμόεις (vjetrovit), ΰλήεις (silvosus) (§ 193).

§ 349. 5. S k l o n o s t

-μον: μνήμων (sjećajući se), έπι-λήσ-μων (zaboravan).

§ 350. 6. V r i j e m e

-ινό: έαρ-ινός (ver-nus), θερ-ινός (ljet-ni), νυκτερ-ινός (noctur-nus).

§ 351. 7. N a s t a v c i s m a n j e o d r e đ e n i m z n a č e n j e m

-νό: δει-νός (strašan), σεμ-νός -λό: δει-λός (bojažljiv), άπατη-λός (častan) od σέβομαι (varav)

-ρό: έχθρός (neprijateljski), -ιμο: μάχ-ιμος (bojan) φθον-ε-ρός (zavidljiv) -εσ: ψευ8-ής (lažan), εΰγεν-ής

-σιμο: χρή-σιμος (koristan) (plemenit).

Page 183: Gramatika grčkog jezika

Postanje riječi. Složene riječi. § 352—354. 171

C. K a k o p o s t a j u g l ago l i § 352.

-όω:

-ίζω: -αίνω:

τιμάω častim -έω: γοάω jadikujem δουλόω zarobljujem (δοϋλος) -εύω; ζημιόω kažnjavam (ζημία)

ελπίζω nadam se (έλπίς) -άζω: σημαίνω dajem znak (σήμα) -υνω:

φιλέω ljubim (φίλος) εύτυχέω sretan sam (ευτυχής) βασιλεύω kraljujem (βασιλεύς) άληΟεύω govorim istinu (άλη-9-ής) δικάζω sudim (δίκη) βαρύνω opterećujem (βαρύς) αΐσχΰνω sramotim (αίσχος).

B i l j . Neki od tih završetaka imaju više-manje određeno značenje: tako znače glagoli na -έω, -εύω da netko nešto jest: φιλέω (prijatelj sam), εύτυχέω sretan sam), πολεμέω (u ratu s a m ) ; άληθεύω (istinit s a m ) ; — glagoli na -όω, -αίνω, -ύνω znače da netko nešto č i n i : δουλόω ( č i n i m robom = zarobljujem), χρυσόω ( č i n i m zlatno = pozlaćujem), σημαίνω [ č i n i m (dajem) znak], λευκαίνω (bijelim), ήδύνω (sladim, začinjam); — glagoli na -σείω znače ž e l j u (desiderativa): πολεμησείω ( ž e l i m rat).

D. K a k o p o s t a j u p r i l o z i § 353.

Kako postaju prilozi od pridjeva, v. § 204. 1 — 3; korelativne priloge v. § 217; priložne brojeve v. § 223; priložne padežne oblike v. § 188.

Osim toga prilozi postaju od nominalnih i verbalnih osnova nastavcima:

-δόν: άγελη-δόν gregatim (άγέλη), άνα-φαν-δόν očito (άνα-φαίνω); -δην: βά-δην korakom (βά-σις), κρύβ-δην kradom (κρύφα), συλ-λήβ-δην sakupivši,

ukratko (συλ-λαμβάνω), σπορά-δην rasijano, pojedince (σπείρω); -τί: όνομαστί poimence, nomina-tim, νεωσ-τί onomadne, έλληνισ-τί helenski

(έλληνίζω); -εί: παν-δημ-εί s čitavim narodom (πάνδημος), νη-ποιν-εί bez kazni (ποινή).

Β. Složene riječi § 354.

U složenoj riječi slažu se dvije osnove u jednu riječ ili bez promjene (λογο-γράφο-ς) ili se osnove na kraju mijenjaju. Tako p r v a o s n o v a svoj završetak rado mijenja u ο ili mu dodaje ο: χωρο-γράφος zemljopisac (osn. χωρα) , τειχο-μαχία boj oko zidina (osn. τ ε ι χ ε σ ) , φυσι-ο-λόγος prirodoznanac. — Prvi se član kadšto još drukčije mijenja; npr. έλαφη-βόλος jelenji lovac (osn. έλαφο) , λαμπαδ-η-δρο-μία utrka sa zubljama (osn. λαμπαδ) , παρ-ρησία iskrenost u govoru (παν). — Umjesto osnove upotrebljava se i padežni oblik: νεώς-οικος kuća za brodove, ορει-βάτης (όρεσσι-βάτης) koji gorom prolazi, ναυσί-κλυτος slavan brodar, όδοι-πόρος putnik (§ 188).

U d r u g o m č l a n u početni se samoglasnik često produljuje: στρατ-ηγός vojsko-vođa (άγω); završetak se (kao i u prvom članu) rado mijenja u ο ili mu se dodaje ο: φιλό-τιμος často-ljubiv (τιμή), έκατόγ-χειρος storuk (χείρ), ίχθ-υο-φάγος ribojeđa (φαγ-εΐν); a ima i drugih promjena: φιλο-πάτωρ ocoljubiv (πατήρ; isp. § 49), ά-βλαβής neškodljiv (βλάπτω).

Page 184: Gramatika grčkog jezika

172 Složene riječi. § 355 — 358.

§ 355. G l a g o l se, da ne m i j e n j a o b l i k a , m o ž e s l o ž i t i s pr i j ed lo -g o m : προ-μάχομαι (borim se za što). Druge se riječi mogu s glagolskim pojmom složiti tako da se načini nomen agentis pa od njega izvede glagol; npr. od ναϋς i μάχομαι postaje ναυ-μάχος (borac na brodu), a odatle ναυ-μαχέω; od οίκος i 8έμω (gradim): οΐκο-δόμος (graditelj kuće): οίκο-δομέω.

I a p s t r a k t n e se r i j e č i m o g u b e z p r o m j e n e s l o ž i t i s a m o s pri-j e d l o g o m : προ-βουλή (prethodno vijećanje), συμ-βουλή (zajedničko vijećanje), ali εύ-βουλία (razboritost) od εΰ-βουλος (razborit).

§ 356. Po z n a č e n j u dijele se složene imenice i pridjevi na tri vrste:

1. D e t e r m i n a t i v n e s l o ž e n i c e u kojima je prvi član pridjevna ili priložna oznaka drugoga člana: ή άκρό-πολις ( = άκρα πόλις) gornji grad, više-grad, όμό-δουλος ( = όμοϋ δουλεύων) drug u ropstvu, surob (isp. hs. brzo-rek, divo-koza samo-uk, staro-sjedilac, zlo-tkalja).

§ 357. 2. Z a v i s n e s l o ž e n i c e u kojima se prva riječ pomišljakao ovisna u nekom padežu ο drugoj ili druga ο prvoj: λογο-γράφος ( = λόγους γράφων), άξιό-λογος ( = άξιος λόγου) spomena vrijedan, χειρο-ποίητος ( = χερσί ποιητός) ruko-tvoran, οΐκο-γενής ( = έν οικω γενόμενος) u kući rođen (isp. hs. glaso-noša, krvo-lok, meso-jeđe, ruko-pis; bog-dan; zlo-rad).

§ 358. 3. P o s e s i v n e ( a t r i b u t n e ) s l o ž e n i c e u kojima prva riječ označuje drugu, a čitava se složenica pomišlja kao objekt participa έχων te se upotrebljava kao pridjevni atribut: μακοό-χειρ ( = μακράς χείρας έχων) dugo-ruk, γλαυκ-ώπις ( = γλαυκούς οφθαλμούς έχουσα) sjajno-oka, σώ-φρων zdravo-uman, razborit (isp. hs. bjelo-brk, zlato-kos, krivo-šija, dvo-struk, sto-noga).

Bi l j . 1. Prijedložne složenice mogu imati sva tri značenja: άμφι-θέατρον okruglo kazalište (det.), έγ-χώριος domaći (zav.), εν-θεος bogo-duh (έν έαυτφ θεόν έχων (pos.).

Bilj . 2. Riječi složene sa ά-privativnim (pred samoglasnicima άν-jlat. in-, hs. ne- , § 64) mogu imati determinativno ili posesivno značenje:

ά-γραφος ( = οΰ γεγραμμένος) det., ά-παις ( = παΐδας ούκ έχων) pos.

άν-ελεύθε'ρος ( = ούκ έλεύθερος) det., άν-αιδής ( = αιδώ ούκ έχων) pos.

Riječi koje su isprva počinjale s digamom nemaju άν-, nego ά-; ά-εργός (άργός) besposlen (.Ρέργον).

Bi l j . 3. Složenice na -ος kojima je drugi član postao neposredno od gla-golske osnove imaju (protiv § 36) naglasak na drugom članu ako mu je značenje a k t i v n o :

λιθο-βόλος koji baca kamenje,

λογο-γράφος pisac govora,

λιθό-βολος pogođen kamenjem

αύτό-γραφος pisan svojom rukom.