Naslovnica: Park književnika na predjelu Art u Senju

Postav i koncepcija izložbe: Gradski muzej Senj (GMS)Izdavač: Gradski muzej Senj

Za izdavača: Blaženka Ljubović, prof.Uredili: Blaženka Ljubović, prof., Csaba Pinter, Melanija Prpić, dipl. oec.

Fotografije: Arhiva GMS, Csaba PinterGrafički dizajn i priprema: Eko-info studio

Naklada: 3.000 komadaTisak: Kerschoffset, Zagreb, 2011.

Gradski muzej SenjOgrizovićeva 5, HR-53270 Senjhttp://www.muzej-senj.hr e-mail: gradski.muzej.senj@gs.t-com.hrtel./fax: ++385 (0)53/881-141

Detalj s izložbe Intelektualni krug Senja, Gradski muzej Senj

Krunoslav Babić (Senj, 1875. - Opatija, 1953.) - srednjoškolski profesor, kustos i upravitelj Narodnog zoološkog muzeja u Zagrebu. Bavio se zoološkim istraživanjima, a osobito pozornost obratio je fauni mora. Autor je više znanstvenih djela i udžbenika.

Aleksandar Lochmer (Senj, 1857. - Zagreb, 1916.) - profesor engleskog jezika i književnosti. Radio na srednjim školama i na Sveučilištu u Zagrebu. Pisac brojnih stručnih rasprava o fonetici i prvih udžbenika za engleski u nas. Osnivač anglistike u Hrvata.

Slavna je prošlost Senja što je djelo mnogih njegovih sinova, koji su je stvarali perom i mačem, te postavili osnovu za ostvarenje što djelotvornije sadašnjosti i budućnosti, kako kažu stari Latini VERBA VOLANT, SCRIPTA MANENT!

Aleksandar Lochmer Krunoslav Babić

Panorama Senja s kraja 19. stoljeća

Vinko Krišković (Senj, 1861. - Zagreb, 1952.) - pravnik, političar, sveučilišni profesor upravnog prava, odjelni predstojnik Hrvatske zemaljske vlade, pisac stručnih radova i esejist. Prevodio djela W. Shakespearea i o djelima pisao predgovore-eseje.

Ljudevit Rossi (Senj, 1850. - Karlovac, 1932.) - sakupljač malakološke građe i florističar. Autor je niza radova u domaćim i stranim časopisima, a njegov herbarij hrvatske flore obuhvaća 30000 listova i čuva se u Botaničkom fiziološkom zavodu Zagrebačkoga sveučilišta.

Josip Draženović (Jezerane, 1863. - Zagreb, 1942.) - književnik pravnik. Bio je sudac u Senju, Novom Vinodolskom, Bakru, Gospiću i Perušiću. Jedan je od teoretičara hrvatskoga realizma koji je u najvećem dijelu svojih pripovijesti ostao nejdosljedniji slikar hrvatskoga malograđanstva. Glavninu književnog opusa objavio je u četiri knjige: Crtice iz hrvatskoga života, Iskrice, Crtice iz primorskoga malograđanskoga života i Povijest jednoga vjenčanja.

Krsto Pavletić (Draga kod Sušaka, 1863. - Zagreb, 1919.) - profesor i književnik. Radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, Gospiću, Požegi, Srijemskoj Mitrovici i Senju (1898. - 1906. i 1911. - 1912.). Pisao je pjesme, drame, novele, prikaze i studije, te filološke i literarno - historijske članke iz područja slavistike i latinske filologije.

Narcis Damin (Senj, 1845. - Bakar, 1905.) - zoolog. Istraživao je nove vrste domaće faune. Njegova bogata zbirka Pauci Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Istre sačuvana je u Prirodoslovnom muzeju Hrvatske u Zagrebu. Stručne radove objavljivao je u mnogim časopisima.

Mile Magdić (Ogulin, 1847. - Zagreb, 1931.) - publicist i profesor Senjske gimnazije. Pisao je povijesna djela među kojima se ističu: Topografija i povijest grada Senja (prva potpuna povijest Senja, 1877.), Život i djela Senjanina Mateše Antuna pl. Kuhačevića, hrvatskoga pjesnika XVIII. vijeka (Senj, 1878.), a mnoge arhivalne studije priopćene su u Starinama i drugim časopisima. Imenovan je počasnim građaninom grada Senja.

Josip Draženović

Vinko Krišković

Naslovnica knjige iz 1877. godine

INTELEKTUALNI KRUG SENJA

GRADSKI MUZEJ SENJGRADSKI MUZEJ SENJ

INTELEKTUALNI KRUG SENJA

Senj je stoljećima bio kulturno središte u Hrvatskoj, što dokazuju mnogi poznati, istaknuti i proslavljeni jezikoslovci, tiskari, književnici, pripovjedači, dramatičari, kazališni djelatnici, publicisti, te povjesničari i prirodoslovci, Senjani bilo po rodu, zavičaju ili životnom radu, a koji su dali svoj doprinos na poljima mnogih znanosti, te svojim bogatim stvaralačkim opusom doprinijeli stvaranju kulturno - povijesnog identiteta Senja. Senj se ponosi svojim književnicima budući su neki od njih stupovi hrvatske književnosti. Senj je dao Pavla Rittera Vitezovića, pjesnika, povjesničara, narodnog prosvjetitelja, vrlog rodoljuba i prvog promicatelja kulturnog jedinstva Hrvata, zatim nesretnog pjesnika Matešu Antuna Kuhačevića, najdubljeg hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, plodnog pripovjedača Vjenceslava Novaka, dramaturge Julija Rorauera i Milana Ogrizovića, kao i kritičara Milutina Cihlara Nehajeva. Senj je zavičaj i pripovjedača Josipa Draženovića, mjesto stvaranja za Krstu Pavletića, te inspiracija za Augusta Šenou koji pišući roman Čuvaj se senjske ruke opisuje borbu uskoka za slobodu i pravice.

Pavao Ritter Vitezović (Senj, 1652. - Beč, 1713.), pučku školu završio je u Senju, gimnaziju u Zagrebu. Poslije prekida školovanja odlazi u Rim, zatim u Kranjsku gdje radi kod polihistorika J. V. Walvasora. Uči povijest i zemljopis, a zanima se i za heraldiku, topografiju i bakrorestvo. Piše pjesme na hrvatskom i latinskom jeziku. Godine 1861. postaje senjski poslanik na Saboru u Šopranju i na bečkom dvoru. Za dugotrajna ratovanja protiv Turaka od 1683. do 1699. godine sudjeluje u borbama. Upravitelj je Hrvatske zemaljske tiskare u Zagrebu od njenog osnivanja (1694.). Godine 1699. postaje ekspert povjesničar i zemljopisac tada osnovane mješovite komisije koja je radila na utvrđivanju granica sa Turskom. Jedan je od najznamenitijih ličnosti hvatske književne i kulturne povijesti. Bavio se pravopisnim pitanjima, te predlagao trodijalektalnu osnovicu za književni jezik Hrvata. Glavna djela su mu: Odiljenje sigetsko, Kronika aliti spomen vsega i svieta vikov, Priručnik aliti razliko mudrosti cvitje, Senjčica, Croatia rediviva, Bosna captiva, Stemmatographia, a u rukopisu je ostao Lexicon latino.

Mateša Antun Kuhačević (Senj, 1697. - Graz, 1772.) - osnovnu školu učio u Senju, srednjoškolsko naukovanje (humaniora) nastavio u isusovačkom kolegiju u Rijeci, pravo i filozofiju u Grazu, a tehničko vojnu akademiju završio u Beču. Bio je zastupnik senjske općine na carskom dvoru u Beču, pravni savjetnik u vojnim jedinicama, te pomorski kapetan. Kao vojni sudac krajišnika tri godine provodi na ratištu u Bavarskoj. Žrtva je birokratsko - centralističke potrebe Beča da se

Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića u Senju Spomen park Pavla Rittera Vitezovića

Milan Ogrizović (Senj, 1877. - Zagreb, 1923.) - bio je pjesnik, novelist, satirik, novinar, redaktor, političar, dramatičar i srednjoškolski profesor. Pisao je izvorne drame, dramatizirao uvodne pjesme (Mažuranića i Kumičića), pisao je komade za djecu, komedije, lakrdije, librete za opere i dr. Kao najznačajnije i scenski najefektnije njegovo djelo je Hasanaginica. Napisao je knjige Pedeset godina hrvatskog kazališta 1860. - 1910. (Zagreb 1910.) i Hrvatska opera 1870. - 1920. (Zagreb 1920.), koji su značajni radovi u našoj historiografiji. Od godine 1912. - 1913. bio je urednik kazališnog tjednika Hrvatska pozornica. Vršio je dramaturške i jezične korekture dramskih tekstova.

Julije Rorauer (Senj, 1859. - Beč, 1912.) - sveučilišni profesor i dramatičar. Završio je gimnaziju u Senju, a pravo studirao i doktorirao u Zagrebu. Bio je tajnik zemaljske vlade, redovni sveučilišni profesor i rektor Pravnog fakulteta u Zagrebu. Bavio se pisanjem kritika, kazališnih drama (Maja, Sirena, Naši ljudi) i satiričnih feljtona, a proučavao je i nacionalnu ekonomiju. Zvonimir Vukelić (Senj, 1876. - Zagreb, 1947. ili 1950.) - književnik i novinar. Pisao je kozerije, feljtone, satire, kritike i sentencije. Sa Milanom Ogrizovićem tiskao Trgovinu ideja (1900.). Objavio novu Trgovinu ideja (1903.), Knjigu bez predgovora (1914.), izdavao šaljivi list Nos, a zatim i Hrvatsku smotru.

Petar Matković (Senj, 1830. - Beč, 1898.) - redoviti profesor zemljopisa na Sveučilištu u Zagrebu i član Akademije. Istraživao je i obrađivao povijesne i zemljopisne teme, te napisao brojne znanstvene radove i školske knjige.

Ivan Radetić (Senj, 1835. - Senj, 1914.) - književnik i profesor. Završio je osnovnu školu, gimnaziju i teologiju u Senju, a klasičnu filologiju u Pragu. Bio je profesor hrvatskog i staroslavenskog jezika na Senjskoj gimnaziji i bogosloviji. U Senju tiskao školski priručnik za proučavanje staroslavenske knjige, Pregled hrvatske tradicionalne književnosti, Nekoliko riječi o Maruliću i njegovoj školi i drugo. Službovao je kao profesor na gimnazijama u Osijeku, Vinkovcima i Senju. Pisao je filološke i literarno-historijske članke u Književniku, Radu JA, Vijencu i u Programima gimnazije osječke i senjske.

Emanuel Sladović (Senj, 1819. - Senj, 1857.) - teologiju završio u Senju, a profesorski ispit položio u Beču. Profesor Senjske gimnazije (1850. - 1856.). Bavio se istraživanjem povijesti Hrvatskog primorja i Like. Najvažnije mu je djelo Povijest biskupijah senjske i modruške ili krbavske.

Rodna kuća Milana Ogrizovića u Senju

Milan Ogrizović

Naslovnica knjige iz 1856. godine

kažnjava i najmanji pokušaj suprostavljanja vlasti. Dugogodišnji je utamničenik u kaznionici Spielberg nad Brnom, gdje nastaju svi njegovi pjesnički uradci. Pjesme su mu prigodnice, poslanice koje piše rodbini i Senjanima. U njegovu je pjesništvu došao do izražaja rodoljubni osjećaj povezan uz tradiciju slobodarskog glagoljaškog Senja.

Silvije Strahimir Kranjčević (Senj, 1865. - Sarajevo, 1908.) - najsnažniji hrvatski pjesnik do prvoga svjetskog rata. U rodnome gradu polazio je gimnaziju i bogosloviju, odakle je prešao u Collegium Germanico-Hungaricum u Rimu. Osjetivši da nije za svećeničko zvanje, odlazi u Zagreb gdje polaže preparandijske ispite za "slovničko - historičke" predmete. Učiteljevao je u trgovačkim školama u Bosni i Hercegovini, a bio je i direktor sarajevske trgovačke škole i školski nadzornik. Surađuje u glavnim književnim časopisima, uređuje u Sarajevu časopis Nada (1895. - 1903.), a pored pjesama piše manjeinformativne i kritičke članke. Svoj umjetnički svijet otvara nacionalnim temama iz senjske, uskočke i hrvatske prošlosti, te neposrednog zbivanja, proširuje ga dubljom društvenom i općečovječanskom tematikom, zaokružuje ga filozofijskim i kozmičkim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski način, bogatijim jezikom i svestranijim pjesničkim izrazom. Glavna djela: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji (1902.), Pjesme (1908.), Pjesnička proza (1912.). Sabrana djela izdavana su mu nekoliko puta poslije smrti.

Silvije Strahimir Kranjčević

Naslovnica knjige iz 1885. godine Osnovna škola S. S. Kranjčevića u Senju Slika rodne kuće S. S. Kranjčevića

u Senju, Držislav Erler

Lik Mateše Antuna Kuhačevića prema zamisli akad. slikara Ivana Balaževića

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880. - Zagreb, 1931.) - studira kemiju na Sveučilištu u Beču, gdje je 1903. doktorirao. Radi kao profesor, te pokreće i uređuje mnoge časopise čiji je ujedno literarni i kazališni kritičar. Predsjednik je Društva hrvatskih književnika (1926.), pisac romana, studija, monografija, eseja i kritika, te glavni teoretičar moderne. Prvi je ocjenjivač Shakespeareova djela u Hrvata, te kazališni prevoditelj drama i opera. Najvažnija djela: romani Bijeg, Vuci, te novela Veliki grad.

Vjenceslav Novak (Senj, 1859. - Zagreb, 1905.) - gimnaziju je polazio u Senju i Gospiću, a u Zagrebu je završio preparandiju. Najprije je bio učitelj u Senju, zatim pohađa konzervatorij u Pragu, te djeluje kao nastavnik glazbe u zagrebačkoj učiteljskoj školi. Proučava teoriju i povijest glazbe. Vrlo je plodan i raznovrstan pisac. U hrvatsku književnost uvodi Senj s okolicom (Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreke, Tito Dorčić i dr.), obrađuje njegovu prošlost, raslojavanje pučanstva u novim promjenama, propadanje patricija, učvršćivanje građanstva, a osobito pojave i probleme intelektualaca. S tematikom i likovima iz Podgorja, kraja ispod Velebita, Novak otkriva pomalo bizaran svijet seoske sirotinje i pojavu prosjačenja (Baba Mara, Fiškalova ispovijed, Podgorka, Pavao Šegota i dr.).

Pučko otvoreno učilište Milutina Cihlara Nehajeva u Senju

Rodna kuća Vjenceslava Novaka u Senju

Milutin Cihlar Nehajev

Vjenceslav Novak Naslovnica knjige iz 1905. godine

Rodna kuća M. C. Nehajeva u Senju