Gradjansko Materijalno Pravo - Predavanja(1)

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GRAĐANSKO MATERIJALNO PRAVO PREDAVANJA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

PREDAVAČ: Katarina Mandić 20; 26; i 27.05.2007. godine, nedjelja

GRAĐANSKO MATERIJALNO PRAVO

ZAKON O VLASNIČKO-PRAVNIM ODNOSIMA ("Sluţbene novine FbiH" broj 6/98 i 29/03)

STVARNO-PRAVNI ODNOSI Stvarna prava su apsolutna prava koja za svoj neposredni predmet imaju stvari. Sadržina stvarnog prava određuje se prinudnim normama, te stranke ne mogu mijenjati njegovu

sadržinu, već ih samo mogu prenositi pravnim poslovima. Ono djeluje prema svima – erga

omnes, i za svoj objekat ima stvar. Suština stvarnog prava je u neposrednoj pravnoj vlasti na određenoj stvari, što nalaže svim trećim licima određeno ponašanje. Stvarna prava u

pravilu ne zastarijevaju. Starna prava bi bila svojina, služnost i zalog.

POSJED (član 75. – član 86.)

Općenito

Je faktička vlast na stvari. Za razliku od vlasništva koje je pravna vlast na stvari .

Posjed može biti: neposredni (neposredni posjednik je onaj ko vrši faktičku vlast na stvari). Ako taj neposredni posjednik stvar preda nekom drugom po nekom pravnom osnovu koji nije

osnov za sticanje prava vlasništva (po osnovu zakupa, čuvanja stvari, posluge), tada lice koje je dalo stvar u posjed postaje posredni posjednik. I neposredni i posredni posjednik imaju pravo na posjedovnu zaštitu. To znači - oni mogu podnijeti tuţbu zbog smetanja posjeda u

odnosu na sva treća lica. Dakle, svakog onog koga uznemirava ili mu oduzima posjed. To isto pravo imaju međusobno.

Od posjeda treba razlikovati detenciju – držanje stvari. Detentor je onaj koji drži neku stvar, po osnovu radnog odnosa npr., ili slično, ali nije posjednik, nema pravo na posjedovnu zaštitu i kada neko oduzme nešto čime se on služi.

Posjed moţe biti savjestan i zakonit. Zakonit je ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, podobnom za sticanje prava vlasništva i ukoliko nije pr ibavljen vi, klam i prekario

(što znači silom, prevarom i zloupotrebom prava). Jedino pod ovim uvjetima možemo govoriti o zakonitom posjedu, a to će biti značajno i kroz zaštitu. Savjestan - kad posjednik nije znao, niti je mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije

njegova. Nesavjestan posjednik ne može steći nikakva prava. Savjesnost se pretpostavlja. Onaj ko tvrdi suprotno, treba to da dokaže.

Idealni posjed - Kad nasljednik postane posjednik u času smrti ostavioca, neovisno od toga što nije stekao faktičku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik i njegova prava jer mu od tog momenta pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

Gubitak posjeda

Kada posjednik prestane da vrši faktičku vlast na stvari, gubi posjed. Od ovog pravila ima

izuzetak. Posjed ne gubi kada je privremeno spriječen vršiti vlast na stvari neovisno od svoje

volje. (bolest...) Zaštita posjeda

Posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu zbog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (kod vlasništva nema oduzimanja, samo uznemiravanje). Posjednik može ustati sa tuţbom

zbog smetanja posjeda u odnosu na svakog onog ko ga uznemirava na bilo koji način ili mu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


oduzima posjed. Kada više lica drži u posjedu određenu stvar, oni su suposjednici. Ukoliko jedan od suposjednika omete drugog suposjednika u dosadašnjem korištenju ili mu oduzme

suposjed, drugi suposjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu i u odnosu na njega. Smetanje

posjeda pretpostavlja protupravno postupanje . Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako

je smetanje učinjeno na temelju zakonskog ovlaštenja, odluke nadleţnog organa ili uz

pristanak posjednika. Ako mu je stvar oduzeta posjednik ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Tuţba zbog

smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i učinioca. Objektivni

rok je 1 godina i on teče od dana učinjenog smetanja. Po proteku tih rokova posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu. Sud će prvo cijeniti da li je tužba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se tužba odbacuje. Tuţilac

je posjednik, a tuženi osoba koja je napravila smetanje. Tužitelj mora dokazati da se nalazio

u posjedu i da ga je učinilac ometao u posjedu. Mora navesti vrijeme smetanja. Sud pruza

zastitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri cemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. Dakle, u postupku po tužbama za smetanje posjeda, raspravljanje je ograničeno samo na utvrđenje faktičkog mirnog

posjeda i čina smetanja. Ovaj postupak je hitan jer mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je. I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima pravo

na zastitu od smetanja posjeda, osim prema osobi od koje je na takav nacin dosao do posjeda.Odluka o tuţbenom zahtjevu donosi se u formi RJEŠENJA. Samopomoć – pravo na samopomoć posjednik ima ako je opasnost neposredna,

samopomoć nuţna i adekvatna u okolnostima u kojima se to događa (slično nužnoj odbrani iz krivičnog prava).

Tužba zbog smetanja posjeda-PRIMJER

Ko je aktivno legitimisan (posjednik), ko je pasivno (onaj koji je smetao), kako izgleda tužba (način na koji je ometan u posjedu i kada je to izvršeno, naglasiti da vrati ono što je oduzeo,

tražiti od suda da na temelju člana 80. i 84., da na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje – utvrđuje se da se tužitelj xy nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u

posjedu, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od _____ i naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traži se vraćanje.

Zakon uvijek mora imati puni naziv ?? PITA OVO

VLASNIŠTVO Je pravna vlast, odnosno pravo da se stvar posjeduje, koristi i da se njome raspolaze,

sukladno s njenom prirodom i namjenom. U sebi dakle sadrži pravo na posjed, korištenje i

raspolaganje. Kada se govori o korištenju treba imati na umu da se vlasnik pri korištenju

svoje stvari treba da uzdrţi od povreda prava vlasništva druge osobe. Vlasnik ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva kako samostalno, tako i u zajednici sa drugim osobama. Zakonom je propisano da se nikome ne moţe oduzeti, a ni ograničiti pravo vlasništva,

osim u javnom interesu i pod uvjetima propisanim u predviđenim posebnim zakonima i u skladu sa općim prinicipima međunarodnog prava. Opći interes – exproprijacija ili

arondacija. U svakom slučaju kada se po bilo kom pravnom osnovu oduzima nekretnina od vlasnika, pripada mu pravo na punu naknadu. Stvari na kojima postoji pravo vlasništva nalaze se u prometu, dok su stvari u općoj upotrebi van prometa. Na stvari se moze zasnovati

pravo stvarne i osobne sluznosti, pravo gradjenja, pravo stvarnog tereta i pravo zaloga. (postoje ograničenja u zakonu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Predmet prava vlasništva i nosioci prava vlasništva

Predmet prava vlasništva:

Svaka pokretna i nepokretna stvar;

Mineralne sirovine, voda, divljač, ribe smatraju se stvarima kada se nad njima stekne

posjed, a na osnovu koncesije što se određuje posebnim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Nosilac prava vlasništva može biti fizičko i pravno lice . Za pravna lica vrše vlasnička ovlaštenja organi tig pravnih lica suglasno zakonu kojim je to pitanje regulirano, statutu i internim pravilima lica koja moraju biti u skladu sa zakonom.

Suvlasništvo

Postoji ako više lica ima pravo vlasništva na jednoj stvari, tako da svako od njih ima

određeni idealni dio, koji se može izraziti u procentima. Svaki suvlasnik ima pravo:

Da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom suvlasničkom dijelu, ali bez

povreĎivanja prava ostalih suvlasnika.

Da raspolaže svojim suvlasničkim dijelom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Kada je u

pitanju prodaja, ostalim suvlasnicima pripada pravo preče kupovine ukoliko je posebnim zakonom određeno.

Suvlasnik ima pravo da zahtjeva diobu stvari i to pravo ne zastarijeva. Ugovor kojim

se suvlasnik trajno odrice prava na diobu stvari je ništav. Suvlasnik ima pravo i na diobu u svako doba, izuzev ne u vrijeme kada bi se vršenjem diobe nanijela šteta stvari.

(pšenica kada je sazrela, a jedan hoće da dijeli). Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti sporazumno o diobi, onda se mogu obratiti sudu i onda sud rješava u vanparničnom

postupku po pravilima fizičke diobe, a ako ne, onda civilna dioba (prodaja, dražba, a tu se primjenjuju pravila izvršnog postupka). Suvlasnik se ne može odreći prava suvlasništva, a ako to uradi takva izjava je ništavna.

Suvlasnici imaju pravo da zajednički upravljaju sa stvari, a upravljanje mogu povjeriti jednoj ili više osoba. Troškove korištenja, upravljanja i održavanja snose srazmjerno

svojim suvlasničkim dijelovima. Za obavljanje poslova koji spadaju u redovno

upravljanje (popravke) potrebna je suglasnost suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi

prelaze ½, a za poduzimanje poslova koji prelaze okvire redovnog upravljanja

(prodaja cijele stvari, hipoteka) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne suglasnost, a radi se o nečem što je neophodno uraditi onda se svaki suvlansik

može obratiti sudu da sud o tome odluči. Zajednicko vlasnistvo postoji, u slucajevima odredjenim zakonom, kada stvar pripada dvjema ili vise osoba (zajednicari) tako da njihovi udjeli nisu unaprijed odredjeni, ali su

odredivi. Na zajednicko vlasnistvo shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o suvlasnistvu, ako zakonom nije drukcije odredjeno.

Etazni vlasnici - Vlasnici posebnih dijelova zgrade, i oni imaju nedjeljivo zajednicko pravo vlasnistva na zajednickim dijelovima zgrade koji sluze njihovim posebnim dijelovima i nedjeljivo zajednicko pravo vlasnistva ili trajnog koristenja na zemljistu pod zgradom i

zemljistu koje sluzi za njenu redovnu upotrebu. Medjusobni odnosi, prava i obaveze etaznih vlasnika zgrade uredjuju se zakonom.

NAČINI STJECANJA PRAVA VLASNIŠTVA:

1. po samom zakonu,

2. po osnovu pravnog posla,

3. odlukom nadleţnog organa i

4. nasljeĎivanjem.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


I. PPOO SS AAMMOOMM ZZAAKKOONNUU pravo vlasnistva se stjece:

stvaranjem nove stvari, spajanjem, mijesanjem, gradjenjem na tudjem zemljistu,

odvajanjem plodova,

dosjeloscu,

stjecanjem od nevlasnika,

okupacijom

i u drugim slucajevima odredjenim zakonom.

Stvaranje nove stvari - Pravo vlasnistva se stjece stvaranjem nove stvari. Za osobu koja izgradi gradjevinski objekat trajne namjene na zemljistu na kojem drugi ima pravo

vlasnistva (graditelj) Zakon predviđa slijedeće situacije:

a. to je najprije situacija kada je graditelj savjestan (nije znao niti je mogao znati da

gradi na tuđem zemljištu), a vlasnik zemljišta je bio nesavjestan (znao je za

izgradnju a nije se tome odmah usprotivio). U ovakvom slučaju graditelj stjece

pravo vlasnistva i na zemljiste na kojem je izgradjen gradjevinski objekat, kao i na

zemljiste koje je neophodno za njegovu upotrebu. Vlasnik zemljista ima pravo, u roku od tri godine od dana saznanja za zavrsenu izgradnju, a najkasnije do deset godina od zavrsene izgradnje, zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost

zemljista u vrijeme donosenja sudske odluke.

b. ako je graditelj bio nesavjestan - znao je da gradi na tudjem zemljistu ili ako

to nije znao, a vlasnik se odmah usprotivio gradnji, vlasnik zemljista moze

zahtijevati *da mu pripadne pravo vlasnistva na gradjevinski objekat; *ili da graditelj

porusi gradjevinski objekat i vrati zemljiste u prvobitno stanje *ili da mu graditelj isplati prometnu vrijednost zemljista. Izuzetno od ove odredbe, sud moze odluciti da se izgradjeni gradjevinski objekat ne porusi, ako njegovo rusenje, s obzirom na

okolnosti slucaja (vrijednost objekta, ponasanje vlasnika zemljista i graditelja u toku izgradnje i sl.) ne bi bilo opravdano.

c. Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljista nije znao za izgradnju,

(također je savjestan) u slucaju kada *gradjevinski objekat vrijedi znatno vise od

zemljista, gradjevinski objekat zajedno sa zemljistem pripada graditelju, a on za

zemljiste duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljista. Ako je *vrijednost zemljista znatno veca, sud ce na zahtjev vlasnika zemljista gradjevinski

objekat dosuditi njemu i obvezati ga da graditelju naknadi gradjevinsku vrijednost objekta u visini prosjecne gradjevinske cijene u mjestu gdje se objekat nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik ima pravo podnijeti u roku od tri godine od dana zavrsetka izgradnje

gradjevinskog objekta. U slucaju kada su vrijednost gradjevinskog zemljista i vrijednost objekta priblizno jednake, sud ce gradjevinski objekat, odnosno

gradjevinski objekat i zemljiste, dosuditi vlasniku zemljista, odnosno graditelju, vodeci racuna o njihovim potrebama i svim okolnostima slucaja. Vlasniku zemljista, odnosno graditelju pripada naknada za zemljiste, odnosno gradjevinski objekat po

prometnoj cijeni zemljišta, odnosno objekta. Stjecanje prava vlasništva odvajanjem plodova - Pravo vlasnistva na plodove koje stvar daje

pripada vlasniku stvari. Postoje prirodni plodovi (plodovi biljaka, mlijeko životinja, kamen iz kamenoloma i sl.) i civilni plodovi (zakupnina, renta, kamata i sl.). Savjestan posjednik, plodouzivatelj i zakupac stvari koja daje plodove stjece pravo na plodove, u trenutku

njihovog odvajanja. Plodovi do njihovog odvajanja sastavni su dio stvari i pripadaju njenom vlasniku.

Pretpostavke prava vlasništva na nekretninama dosjelošću – Dosjelost je originarni način sticanja prava vlasništva posjedovanjem stvari za određeno zakonom predviđeno vrijeme. Za savjesnog i zakonitog posjednika potrebno vrijeme posjeda za sticanje prava vlasništva je: 3

WWW.BH-PRAVNICI.COM


godine za pokretnu stvar, a 10 godina za ne pokretnu stvar. Posjednik koji je savjestan a nije

zakonit stiče pravo vlasništva protekom 6 godina za pokretnu stvar a 20 godina za ne

pokretnu stvar. Savjestan posjednik je posjednik koji drži stvar u posjedu, a nije znao niti je mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije njegova. Savjesnost se pretpostavlja.

Nesavjestan posjednik bez obzira na dužinu posjeda ne može steći pravo vlasništva na ovaj način. Posjed je zakonit ako se zasniva na nekom pravnom poslu koji je potreban za sticanje prava vlasništva.(ugovor o prodaji, poklonu, zamjeni).

Stjecanje prava vlasništva od nevlasnika – da bi se vlasništvo steklo od nevlasnika

neophodna su tri uvjeta:

1. mmoožžee sstteeććii ssaammoo ssaavvjjeessnnaa oossoobbaa 2. mora biti ppookkrreettnnaa ssttvvaarr 3. i da se ta stvar pribavila uz nnaakknnaadduu od nevlasnika na jedan od slijedećih načina:

koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari; kome je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji nije osnov za

pribavljanje prava vlasnistva, i na javnoj prodaji.

Raniji vlasnik, u roku od jedne godine od dana prestanka njegovog prava vlasnistva, ima

pravo na povrat stvari u vlasnistvo, ako ta stvar za njega ima poseban znacaj i ako stjecatelju plati naknadu u visini prometne vrijednosti stvari.

Napuštena stvar – OOKKUUPPAACCIIJJAA Na pokretnu stvar koju je njen vlasnik napustio, pravo vlasnistva stjece osoba kkoojjaa jjee uuzzmmee uu ppooss jjeedd ssaa nnaammjjee rroo mm ddaa jjee pprriissvvoo jjii, ako zakonom nije drukcije odredjeno. Napustena nekretnina postaje vlasnistvo Federacije, ako posebnim

zakonom nije odredjeno da postaje vlasnistvo kantona, opcine, ili grada.

IIII.. PPOO OOSSNNOOVVUU PPRR AAVVNNOOGG PPOOSSLLAA

Ovdje se radi o derivativnom sticanju vlasništva zaključenjem pravnog posla. Pravo vlasnistva na nekretnine, na osnovu pravnog posla (ugovor ili jednostrani pravni posao) stjece se uuppiissoomm uu jjaavvnnee kknnjjiiggee oo nneekkrreettnniinnaammaa, ako je nositelj savjestan. Savjesnost

stjecatelja se pretpostavlja. U slucaju vise savjesnih stjecatelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj kome je nekretnina pprreeddaattaa uu ppooss jjeedd, a dok je nekretnina u posjedu

prenositelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj koji je pprrvvii sstteekkaaoo pprraavvnnii

oossnnoovv za prenos prava vlasnistva. Upisom u ZK postaje se vlasnik, a kod naljeđivanja otvaranjem, kod građenja – završetkom objekta.

Vlasnistvo na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stjece se njenom predajom u

posjed stjecatelja. Predaja pokretne stvari smatra se izvrsenom i predajom isprave na osnovu

koje stjecatelj moze njome raspolagati, urucenjem nekog dijela stvari, izdvajanjem ili drugim oznacavanjem stvari koje znaci njenu predaju i kada po shvatanju u prometu to proizlazi iz konkretnih okolnosti. Ako je više lica na pokretnoj stvari, prednost ima savjestan stjecatelj.

Izuzetno, pravo vlasnistva na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stjece se u

trenutku kada se sa vlasnikom zakljuci pravni posao : 1) ako se stvar vec nalazi u posjedu

stjecatelja po nekom drugom pravnom osnovu; 2) ako stjecatelj ostavi stvar i dalje u posjedu prenositelja po nekom drugom pravnom osnovu, i 3) ako se stvar nalazi u posjedu trece osobe

IIIIII.. OODDLLUUKKOOMM NNAADDLLEEŽŽNNOOGG OORRGGAANN AA

Vlasništvo se stiče od strane državnog nadležnog organa pprraavvoossnnaažžnniimm rrjjeeššeennjjeemm. Ti

slučajevi su:

exproprijacija - prelaz nepokretnosti koja je u vlasništvu određenog subjekta u

državno vlasništvo kada to zahtjeva javni interes- izgradnja željezničkih pruga, mostova, puteva i sl.;

arondacija - oduzimanje zemljišta određenog subjekta i pripajanje tog zemljišta u

korist drugog subjekta radi racionalnije obrade zemljišta;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


komasacija - način uređivanja zemljišnih površina, tako da se na određenom području

od usitnjenih i nepravilnih parcela, bez obzira u čijem su vlasništvu, formira manji

broj većih i pravilnih parcela. Nakon toga se vrši raspodjela zemljišta iz komasacione mase, tako da svaki učesnik dobije zemljište približne površine i kulture kako je imao

prije komasaciječ

uzurpacija - samostalno držanje zemljišta u državnom vlasništvu.

IIVV.. NNAASSLLJJEEĐĐIIVVAANNJJEEMM

Stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem - nasljednik postaje vlasnik momentom smrti

ostavioca, a tim momentom postaje i posjednik iako de facto ne drži stvar u posjedu (to je izuzetak od pravila) i pripadaju mu sva vlasnička prava i prava posjeda i tada se govori o

iiddeeaallnnoomm ppoossjjeedduu.

Osnove stjecanja prava vlasništva

1. originarni i 2. derivativni način.

Originarno ili izborno stjecanje vlasništva znači da stjecalac svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu prethodnika. On postaje vlasnik nezavisno od prava vlasništva koje je na

toj stvari imao prethodnik. (pr, na nekretninama dosjelošću). Momentom kada je posjednik

stekao pravo vlasništva dosjelošću na određenoj nekretnini, to pravo prestaju ranijem vlasniku. Sticalac to pravo nije izveo iz prava vlasništva ranijeg, nego je stekao po - zakonom

propisano da savjestan posjednik stiče pravo vlasništva na nekretnini koju drži u posjedu neprekidno kroz period od 20 godina. To su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (odražajem). Taj rok se računa od dana stupanja u posjed, a ističe

protekom posljednjeg dana zakonom propisanog roka. Presuda ima deklarativan karakter i može mu poslužiti za upis u ZK. Ne može se na državnom vlasništvu steći pravo vlasništva

dosjelošću (nekretnine, zgrade). Derivativni način sticanja -Za razliku od originarnog načina kod derivativnog načina

pravo vlasništva izvodi se iz prethodnog prava (stjecanje prava vlasništva pravnim

poslom).

PPRREESS TTAANNAAKK PPRRAAVVAA VVLLAASSNNIIŠŠTTVVAA

Kada neko ddrruugg ii ss tteekknnee pprraavvoo vv llaassnniišš ttvvaa na istoj stvari (pr dosjelost, građenje).

Može oo ddrriiccaannjjeemm, ali mora na izričit način pred nadleţnim organom izjaviti da ne

ţeli da koristi odreĎenu nekretninu, a onda nadležni organ donosi rješenje i konstatira

da se ovaj odrekao prava vlasništva i te nekretnine prelaze u vlasništvo entiteta, kantona, grada i općine. Izjava i rješenje se dostavljaju u ZK ured.

Može i pprroo ppaaššććuu ss ttvvaarrii. Kada stvar propadne gubi se pravo vlasništva. Ali se dešava da

ne propadne cijela stvar, tako da ostaje vlasnik na onom dijelu koji je preostao. Ponavljanje:

Stvari u svojini su u prometu, a one u općoj upotebi nisu u prometu.

Oduzimanje se moţe činiti samo u javnom intersu, u skladu sa Ustavom, Zakonom i

MeĎunarodnim ugovorom, s tim da se vlasniku isplati adekvatna naknada.

Pravo vlasništva se moţe steći od nevlasnika samo pod odreĎenim uvjetima (inače

ne moţe).

Svaki suvlasnik ima pravo traţiti diobu, prvo fizičku pa onda civilnu (prodaja

stvari, pa namirenje suvlasnika). Moţe se stvar dati i jednom suvlasiku pa da on

isplati ostalim naknadu-sve ovo se ostvaruje u vanparničnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Objekat sticanja prava okupacijom moţe biti samo pokretna stvar, to su u pravilu

napuštene stvari (onekoje je vlasnik očigledno napustio, renovira stan pa izbaci stvari pored kontejnera). Onaj ko takve stvari pribavi postaje vlasnik.

ZZAAŠŠ TTIITTAA PPRRAAVVAA VVLLAASSNNIIŠŠTTVVAA

Pravo vlasništva se štiti tužbom. Vlasničke tužbe ne zastarjevaju, za razliku od tužbe za

smetanje prava posjeda. Postoje tri vlasničke tužbe:

1. Rei vindicatio

2. Actio publiciana

3. Actio negatoria

Rei vindikacija i publiciana odnose se na predaju stvari, (ne vraćanje) a actio negatoria

na zaštitu od uznemiravanja (bez oduzimanja).

RReeii VViinnddiiccaatt iioo -- ttuužžbbaa zzaa vvrraaććaannjjee ssttvvaarrii uu ppoossjjeedd.. U ovoj tužbi je aktivno legitimiran

vlasnik, koji mora dokazati da je vlasnik (npr.izvodom iz ZK), i da se stvar koju traži da mu se preda u posjed, nalazi kod tuženog koji je neovlašteno drži. Dakle, tužit će posjednika

nevlasnika koji nema ovlaštenje da drži stvar, dakle stvar drži u posjedu bez pravnog

osnova. Zahtjev se odnosi na predaju u posjed individualno određene stvari – ta stvar mora biti jasno određena (nekretnina, ZK izvodima, a pokretne stvari – auto dokomentima,

saobraćajna). Postoji razlika ukoliko je posjednik savjestan ili nesavjestan. Osoba čiji je posjed savjestan dužna je vratiti stvar vlasniku sa plodovima koji nisu

obrani; on ne odgovara za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme savjesnog

posjeda; savjestan posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova održavanja i korisnih troškovu u obimu u kojem je vrijednost stvari povećana. Savjestan posjednik može stvar

zadržati dok mu vlasnik ne naknadi ono što mu pripada. Položaj nesavjesnog posjednika je znatno nepovoljniji. Nesavjestan posjednik dužan je

stvar predati tužitelju sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme posjedovanja i

naknaditi vrijednost ubranih plodova, naknaditi štetu koja je nastala na stvari, izuzev ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. I njemu pripadaju određena prava, a to je

pravo na naknadu nuţnih troškova koje bi vlasnik imao i u situaciji da se stvar nalazila kod njega, a korisnih samo ako su bile korisne i za vlasnika (npr znatno povećale vrijednost stvari). Kada se postavlja tuţbeni zahtjev, onda se mora voditi računa o savjesnosti

posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisnosti od toga da li je savjestan posjednik ili ne. Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada mu je tužba uručena.

AAcctt iioo ppuubblliicciiaannaa -- TTuužžbbaa zzaa pprreeddaajjuu ssttvvaarrii rraaddii jjaaččeegg pprraavvaa,, ooddnnoossnnoo,, ttuužžbbaa iizz

pprreettppoossttaavvll jjeennoogg vvllaassnniiššttvvaa –Aktivno je legitimirano lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom poslu i na zakonit način, a u momentu pribavljanja nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik (pretpostavljeni vlasnik). Traži se povrat stvari od

osobe – koji može biti i savjestan posjednik, koja tu stvar drži po slabijem pravnom osnovu ili bez pravnog osnova. Tužitelj se zove i pretpostavljeni vlasnik. Npr, kada su dva lica

zaključila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovažan i izvršan. Kupac nije postao vlasnik jer nije izvršio upis u javne knjige. Ovo je jedan od derivativnih prava sticanja vlasništva, kupac ne postaje vlasnik momentom zaključenja ugovora, već upisa u zemljišne knjige. Ako

je kupcu oduzet posjed od osobe koja nema pravnog osnova za držanje stvari, pretpostavljeni vlasnik može podnijeti tužbu sa tužbenim zahtjevom za predaju u posjed.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţitelj mora dokazati da je njegov posjed zakonit, a savjesnost se predpostavlja, i da je

posjed tuţenog po slabijem pravnom osnovu. Kao punovaţni pravni osnovi smatraju se :

ugovori na osnovu kojih se stiče pravo vlasništva. Ako i tuženi ima neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jači pravni osnov ima osoba koja je predmet pribavila teretnim pravnim

poslom. Ako su im pravni osnovi jednaki, prvenstvo ima onaj kod koga se stvar nalazi u posjedu.

AAcctt iio nneeggaattoorriiaa -- ttuužžbbaa zzaa zzaaššttii ttuu oodd uuzznneemmiirraavvaannjjaa--bbeezz oodduuzziimmaannjjaa ssttvvaarrii .. OOvvddjjee ttuužžiittee lljj

mmoožžee bb iitt ii vvllaassnniikk iillii pprretpostavljeni vlasnik, a tuženi lice koje je učinilo uznemiravanje,

odnosno, smetanje. (Npr prisvajanje prava služnosti koje tuženom ne pripada). Tužbeni zahtjev bi trebao da glasi da je tuženi uznemirio tužitelja u vršenju prava vlasništva time što je preduzeo određene radnje (te radnje se moraju tačno navesti, konkretizirati). Nalaže mu se

da je dužan prestati sa takvim i sličnim uznemiravanjem (može se i kazna predvidjeti). Presudom se odlučuje o ovoj tuţbi. Presuda je izvršni naslov. Presudu koja se donosi,

vlasnik moţe koristiti ukoliko dođe do ponovnog uznemiravanja (ne mora ponovno ustati sa tužbom) od strane iste osobe i na isti način. To znači da se na osnovu ove presude može podnijeti prijedlog za dozvolu izvršenja po pravilima izvršnog postupka. Suvlasnik, odnosno

lice kome pripada zajedničko pravo vlasništva može samostalno podnijeti neku od vlasničkih tužbi za zaštitu prava vlasništva na cijeloj stvari ili samo svog suvlasničkog dijela.

PPrraavvaa ppoo nnaavveeddeenniimm ttuužžbbaammaa nnee zzaassttaarriijjeevvaajjuu!!!!!!!! PITA: Da li smo uočili razliku između zaštite posjeda i zaštite vlasništva: zastarijeva i ne

zastarijeva, uznemiravanje i uznemiravanje i oduzimanje stvari, rješenje i presuda.

Može li se podnijeti tužba po isteku roka – može se podnijeti tužba. Kad meritorno odlučuje

uvijek se odbija, a ne odbacuje.

SS TT VV AA RR NN II TT EE RR EE TT II Podrazumijeva pravo treće osobe na tuĎoj nepokretnosti na osnovu koga korisniku

pripada ovlaštenje da od vlasnika takve nepokretnosti zahtjeva odreĎene radnje ili

davanje u naturi. Oni imaju stvarnopravni karakter zbog toga što terete određenu

nepokretnost i obvezuju vlasnika opterećenog dobra da korisniku tereta ispunjava ono što je sadržaj tereta.

(Ovi tereti vrlo često imaju za cilj da korisniku tereta kao starom i nesposobnom za rad

obezbjedi osnovne ţivotne potrebe. Ako je nekretnina u suvlasništvu, za zasnivanje ovog prava potrebna je saglasnost svih suvlasnika. (Mislim da su ovo lične sluţnosti, jer ovdje ne

postoji povlasno dobro, već samo posluţno dobro, a sadrţina sluţnosti je u korištenju

tuĎe stvari. Lične sluţnosti su pravo plodouţivanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja.)

Kako prestaje stvarna sluţnost? Propašću opterećene stvari, jednostranom izjavom

korisnika da se odriče prava, protekom vremena ze koje je zasnovan teret i odlukom

suda.)-ne uči u zagradi

STVARNE SLUŢNOSTI

To je pravo vlasnika odreĎene nekretnine (povlasnog dobra) da za potrebe te

nekretnine vrši odreĎene radnje na nekretninama drugog vlasnika (posluţnog dobra) ili

da zahtijeva od vlasnika posluţne nekretnine da se uzdrţi od vršenja odreĎenih radnji

koje bi imao pravo vršiti na svojoj nekretnini (npr da prelazi preko susjedovog zemljišta) samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine (pozitivne sluţnosti), ili da

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od određenih radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo (negativne sluţnosti) (npr da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog

krova koja navodnjava njegovo zemljište ne odvodi, ne kanališe, na drugo zemljište). Ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog uređaja ili preduzimanje neke radnje,

troškove uređaja snosi vlasnik povlasnog dobra. Ukoliko te uređaje koristi i vlasnik poslužnog dobra onda i on snosi srazmjerno te troškove.

Zasnivanje stvarnih sluţnosti - osnovi zasnivanja

Mogu biti:

1. pravni posao

2. odluka drţavnog organa

3. dosjelost.

Kada je u pitanju pravni posao (ugovor, testament) stvarna služnost se stiče upisom u javnu

knjigu (katastar ili grunt, zavisno kako je to riješeno). Odluka suda ili drugog nadležnog organa – kada se odluka donosi onda se to pravo stiče

pravosnažnošću te odluke. Kada se konstituira određena služnost na nekretninama vlasnika povlasnog dobra odlukom suda ili drugog nadležnog organa, onda vlasnik poslužnog dobra

zahtijeva određenu naknadu. Stvarna služnost se može steči i dosjelošću, kada vlasnik povlasnog dobra vrši faktičku

služnost za vrijeme od 20 godina od dana početka korištenja te služnosti. Da bi po ovom pravnom osnovu mogao steći pravo služnosti potrebno je da se vlasnik poslužnog dobra nije

tome protivio. Po ovom pravnom osnovu sluţnost se ne moţe steći:

ako je služnost vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika poslužnog dobra; ako je vlasnik povlasnog dobra vlasnika poslužnog dobra držao u zabludi da nema

namjeru sticati to pravo služnosti dosjelošću i ako je služnost vršena po osnovu ustupanja vlasnika poslužnog dobra dok on to

dozvoljava vlasniku povlasnog dobra (precario).

Za sticanje prava sluţnosti dosjelošću zakonodavac ne traţi savjesnost i zakonitost.

Zaštita prava stvarne sluţnosti

Kako se štiti stvarna služnost? – posebnom tuţbom ((kkoonnffeessoorrnnaa ttuužžbbaa)) aktivno je

legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno vlasnik poslužnog dobra. Zahtjev se odnosi na utvrĎenje stečenog prava služnosti (npr da je stekao dosjelošću) i mora da ima pravni

interes za podnošenje tužbe (da ga vlasnik ometa u korištenju)!!!-zapamti ţiva

bila. Tužbeni zahtjev bi trebao da glasi: utvrđuje se da tužitelju xy pripada pravo služnosti

(pješačkog) preko određenih nekretnina tuženog (određuje se precizno u kojoj širini, dužnini). U pravilu se pravi i skica. Ako geodeta izađe, onda je to sastavni dio izreke presude

i to se naglašava (ovo je potrebno i radi izvršenja ovakvih presuda). Istom ovom presudom utvrđuje se i način smetanja i nalaže se tuženom da se uzdrži od takvog ponašanja pod prijetnjom izvršenja. Ova zaštita se može ostvariti i tuţbom zbog smetanja posjeda prava

služnosti ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (30 dana i godina). Vlasnik povlasnog dobra može podnijeti tužbu i protiv

svakog lica koje neosnovano sprečava ili ometa vršenje njegovog prava – negatorna

konfesorna tuţba. Prestanak stvarne sluţnosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Kada ona postane nepotrebna za korištenje povlasnog dobra, a vlasnik poslužnog dobra podnese zahtjev da nadleţni organ to utvrdi i donese odluku o prestanku

prava služnosti. 2. Druga situacija je, kada, zbog protivljenja vlasnika poslužnog dobra, vlasnik

povlasnog dobra uzastopno 3 godina nije vršio pravo sluţnosti. 3. Treći razlog je – kada isto lice postane vlasnik povlasnog ili posluţnog dobra, ili

kada povlasno dobro propadne.

4. A dosjelošću – prestaje ako se ne vrši kroz period koji je potreban za sticanje – 20 godina.

PRAVO ZALOGE Je takvo pravo na tuĎoj nepokretnoj ili pokretnoj stvari, odnosno tuđem pravu na osnovu

koga titularu (zalogoprimcu) pripada ovlaštenje da se iz zaloţene stvari, odnosno

zaloţenog prava namiri ako mu njegovo dospjelo potraživanje ne bude blagovremeno

izmireno. Sadržina založnog prava je unovčenje radi namirenja povjeriočevog

potraţivanja time da se od suda zahtijeva prodaja stvari, i od tako ostvarenih sredstava izmirenje duga koji ima dužnik-zalogodavac prema povjeriocu-zalogoprimcu.

HIPOTEKA To je pravo zaloga na nekretnini. Zasniva se pravnim poslom, sudskom odlukom i

zakonom. Kada su u pitnju ova dva pravna osnova, potreban je upis u javnu knjigu. Treći način je na osnovu zakona – kada se ispune zakonom propisani uvjeti. Hipoteka se zasniva

radi osiguranja potraţivanja u korist povjerioca da na ovlašten način određen zakonom zahtijeva namirenje svog potraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji na toj nekretnini nemaju hipoteku kao i prije povjeritelja koji su hipoteku stekli poslije njega bez

obzira na promjenu vlasnika nekretnine . Hipoteka se može zasnovati i na idelanom

suvlasničkom dijelu. Uvijek se odnosi na cijelu nekretninu i na plodove dok nisu odvojeni i druge sastavne dijelove i pripatke uključujući i poboljšanje nakon zasnivanja hipoteke. Za

osiguranje jednog potraživanja može se zasnovati hipoteka na više nekretnina - zajednička

hipoteka. Tom hipotekom se na cijelom dijelu osigurava tražbina. Ako hipotekarni dužnik

smanjuje vrijednost stvari koja je pod hipotekom i na bilo koji drugi način pogoršava njeno stanje, hipotekarni povjerilac ima pravo zahtijevati od suda da naloži hipotekarnom dužniku da se uzdrţi od takvih radnji, a ako on to ne učini hipotekarni povjerilac ima pravo

zahtijevati prinudnu naplatu tražbine osigurane hipotekom i prije njene dospjelosti. Hipoteka se može prenijeti na drugog samo sa prijenosom potraživanja koje hipoteku nosi.

Nadhipoteka – hipotekarni povjerilac može zasnovati hipoteku na postojećoj hipoteci u korist treće osobe bez pristanka dužnika.

Prestanak hipoteke

Kada prestaje potraživanje koje je osigurano hipotekom?

To su situacije: 1. kada je ispunjena obveza ili je izvršena prinudna naplata. 2. Kada se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke pismenom izjavom kod organa koji

vodi javne knjige o nekretninama u koje je upisana hipoteka – odricanje od hipoteke. 3. Kada je isto lice postalo nosilac prava vlasništva i hipotekarni povjerilac na istoj

nekretnini. 4. Kada propadne nekretnina na kojoj je zasnovana hipoteka.

Zabrana klauzula:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zabranjena je odredba ugovora o hipoteci - da zaloţni povjerilac postaje vlasnik

zaloţene nekretnine ako duţnik ne ispuni svoju obavezu.

Klauzula koja se odnosi na to da povjerilac ima pravo ubiranja plodova na

nekretninama na kojima je konsituirana hipoteka ili iskorištavanje tih nekretnina

na drugi način.

Ovim se štiti duţnik nekretnine od apetita povjerioca.

PRAVA STRANIH LICA Strana fizička i pravna lica mogu biti nosioci prava vlasništva na pokretnim stvarima

ukoliko federalnim zakonom nije drugačije određeno. Strana fizička lica mogu steći pravo vlasništva na zgradi i zemljištu zgrade koje služi redovnoj upotrebi samo nasljeĎivanjem ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Fizička i pravna strana lica ako

obavljaju djelatnost na području FBiH mogu steći pravo vlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama, stanovima, stambenim zgradama i zemljištu na kojem će se ovakvi objekti

graditi ili su već izgrađeni. Federalnim zakonom se može ova mogućnost zabraniti za nekretnine koje se nalaze na određenom području FBIH ako za to postoje određeni razlozi. Strana fizička i pravna lica mogu pravnim poslom prenijeti pravo vlasništva na domaća i

fizička i pravna lica Ovo može biti ograničeno u prometu uvjetom reciprociteta. Stranim državama za potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništava, njihovih organizacija i

specijalnih agencija, organizacija UN i EU mogu se dati u dugoročni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasništva za period ne kraći od 5 – 50 godina uz prethodnu pismenu suglasnost Federalnog ministarstva pravde koje je dužno prethodno pribaviti mišljenje Ministarstva

vanjskih poslova BiH.

ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA ("Sluţbeni list R BiH" broj 3/93 i 13/94) preuzet po Ustavu član 9. tačka 5. Ustava

FBiH

Šte je potrebno za zasnivanje zakupa ?– potrebno je sačiniti ugovor o zakupu u pisanom

obliku. Ukoliko nije sačinjen u pisanom obliku, ne proizvodi pravno dejstvo. Zakupac se može useliti u poslovnu prostoriju nakon zaključenja ugovora.

Klauzule koje čine ugovor ništavim

1. Ništav je sporazum kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju da njoj ili nekom drugom izda poslovne prostorije u zakup.

2. Ništav je i sporazum kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist pod uvjetom da ovaj isprazni poslovne prostorije radi useljenja zakupodavca ili neke treće osobe.

3. Pored toga ništav je i sporazum kojim je jednoj strani obećana imovinska korist ako odustane od zaključenog ugovora.

Ugovor – pismeni, moţe se zaključiti na odreĎeno i neodreĎeno. Ako je zaključen na

odreĎeno vrijeme, prestaje istekom roka na koji je zaključen, pod uvjetom da je zakupodavac prije isteka tog roka pismeno zatražio predaju poslovnih prostorija, a najkasnije 15 dana po

proteka tog roka. Ukoliko zakupodavac po proteku roka nije zahtijevao predaju u posjed a zakupac je nastavio sa korištenjem, smatrat će se da je ugovor zaključen na neodređeno

vrijeme. Ugovor na neodreĎeno prestaje otkazom i sporazumom. Otkaz se dostavlja

preko suda. Iako postoje razlozi za otkaz, ugovor se ne može otkazati u roku od 1 godine dana od dana zaključenja. Sud donosi otkazni nalog, a stranka moţe izjaviti prigovor (rok

od 8 dana za prigovor, a sud o tome odlučuje presudom). Otkazan ugovor prestaje kad

WWW.BH-PRAVNICI.COM


između dostave otkaza ugovora protivnoj stani protekne vrijeme određeno ugovorom. Otkazni rok može teći samo od 1 ili 15 u mjesecu. Ako ugovorom nije određen otkazni rok,

on iznosi 6 mjeseci.

Kad zakupodavac moţe odustati od ugovora? (to je jedan od razloga prestanka):

ako zakupac i poslije opomene od strane zakupodavca koristi poslovne prostorije

suprotno ugovoru ili nanosi poslovnim prostorijama znatnu štetu (koristi ih bez

potrebne pažnje);

ako ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od 2 mjeseca od dana opomene od strane zakupodavca;

ako zakupac ne dovede poslovne prostorije u stanje u kojim ih je duţan odrţavati u primjerenom roku u kojem mu je zakupodavac odredio.

Strana koja odustaje od ugovora dužna je drugoj strani pismenim putem dati izjavu o odustanku i odrediti joj rok u kome treba da isprazni poslovnu prostoriju. Taj rok ne moţe

biti kraći od 30 dana. Računa se od dana primitka izjave o odustanku. Ako zakopoprimac ne preda prostoriju u roku u kojem je tražio zakupodavac, onda zakupodavac moţe ustati sa

tuţbom za predaju prostorija. Kada treće lice kupi prostoriju, ne dira se u prava

zakupoprimaca. Ako ne zahtijeva izvršenje sudskog naloga ili presude u roku od 60 dana kada je to pravo stekao, po proteku tog roka smatraće se da je prećutno obnovljen ugovor o

zakupu poslovnih prostorija.

ZAKON O PROMETU NEPOKRETNOSTI («Sluţbene novine SRBiH», broj 38/78 i RBiH 18/94

– preuzet po članu 9. tačka 5. Ustava FBiH)

Po ovom zakonu ugovor na osnovu koga se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti sačinjen u pisanom obliku i potpisi ugovorača moraju biti ovjereni u nadležnom sudu. (U PRAKSI OVO RADE NOTARI) Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete je ništav

i ne proizvodi pravno dejstvo.(pravilo restitucije-ono što je dato vraća se nazad, ako nije moguća restitucija daje se novčana naknada po onoj vrijednosti koju je stvar imala u vrijeme

presuđenja). Ustaje se sa tužbom za utvrđenje ništavosti. Pesuda ima deklarativan karakter. Ovim zakonom odreĎeno je da su punovaţni ugovori:

1. zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona ako su sačinjeni u pisanom obliku

ukoliko su ugovorne strane obveze iz ugovora ispunile u cijelosti ili u pretežnom dijelu ili

2. ukoliko su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršile ovjeru potpisa.

Pravila se primjenjuju na predmete zatečene u radu pred sudovima ako nije donesena I

stepena presuda, odnosno ako je I stepena presuda ukinuta. {sudovi kao da za ovu

odredbu ne znaju}

Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade. Pravo preče kupnje

Ovo je jedno od ograničenja prava vlasništva koje može postojati. Ovo pravo preče kupnje ustanovljeno je u korist suvlasnika ako namjerava prodati svoj suvlasnički dio na

građevinskom objektu, stambenoj ili poslovno zgradi, stanu, poljoprivrednom zemljištu itd. Ako je zgrada izdata u zakup i zakupc ima pravo preče kupovine pod određenim uvjetima (ako je poslovnu prostoriju koristio najmanje 5 godina).

Ukoliko je konstituirano pravo preče kupovine u odnosu na neku osobu, vlasnik-prodavac mora izvršiti ponudu osobi u čiju korist je konstituirano pravo preče kupovine. Vlasnik koji

WWW.BH-PRAVNICI.COM


namjerava da proda nepokretnost na kojoj je konstituirano pravo preče kupnje u odnosu na neku osobu, dužno je da sačini ponudu u pisanoj formi i u tu ponudu unese podatke o

nekretninama, cijenu i ostale uvjete prodaje, i ponudu dostavi licu koje ima pravo preče

kupovine na način kojim će moći u slučaju potrebe, dokazati da je ponuda izvršena na

zakonit način. To znači da ponudu mora dostaviti preporučenom pošiljkom ili direktno uz

potvrdu ponuĎenog da je istu primio. Ovo je potrebno zbog toga što je primalac ponude dužan da u roku od 30 dana od dana primitka ponude izjavi da li prihvata ponudu ili ne. Ako

ponuđeni tj. osoba koja ima pravo preče kupovine u tom roku ne da nikakvu izjavu, smatraće se da ponudu ne prihvata. Nakon toga, vlasnik određene nekretnine može slobodno

raspolagati, odnosno, izvršiti prodaju te nekretnine. Prodaja se može izvršiti samo pod istim

uvjetima koji su dati u ponudi osobi koj ima pravo preče kupovine. Ukoliko prodavac izvrši kupoprodaju pod povoljnijim uvjetima, tada osoba u čiju korist je konstituirano pravo preče

kupovine može kod suda ustati sa tuţbom za poništenje ugovora i postavit zahtjev da se

njemu pod istim uvjetima nepokretnost prenese u vlasništvo. Tužba za poništenje

ugovora o kupoprodaji zbog povrede prava preče kupovine može se podnijeti sudu u roku od 30 dana od dana kada je imalac prava preče kupovine saznao za prodaju i uvjete prodaje, a najkasnije od u roku od 1 godine od dana zaključenja ugovora (subjektivni i objektivni rok).

Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po isteku roka za prihvatanje ponude, dužan je da kod ponovne prodaje da postupi na naprijed navedeni način, tj. da

ponovo dastavi ponudu licu koje ima pravo preče kupovine. Šta će biti u situaciji kada

vlasnik proda nekretninu trećoj osobi pod povoljnijim uslovima od uslova iz ponude ili

ako izvrši prodaju nekretnina bez prethodnog izvršenja ponude? –Ugovor je rušljiv.

Osoba koja ima pravo preče kupovine ima pravo da tužbom kod suda traži poništenje ugovora i da se njemu pod istim uvjetima proda.

Odricanje od prava vlasništva

Vlasnik se može odreći prava vlasništva u korist općine. Izjavu o odricanju daje pred nadležnim organom općine. Onda se donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured.

Ništavost pravnih poslova zaključenih nakon 30.04.1991.

Jednostrana izjava volje kao i drugi pravni poslovi zaključeni nakon 30.04.1991. kojim je

vlasnik nekretnine pod dejstvom prinude, prevare i sile prenio pravo vlasništva na drugo fizičko ili pravno lice ne proizvode pravno dejstvo, odnosno takvi pravni poslovi su ništavi. Prema tome, ne predstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva. Ništavi su pravni

poslovi na temelju kojih su treća lica stekla pravo vlasništva na nekretninama pod naprijed navedenim uvjetima i slijedom toga svi upisi u javne knjige izvršeni na temelju jednostranih

izjava i pravnih poslova sa navedenim nedostacima ništavi su i ne proizvode pravno dejstvo.

ZAKON O AUTORSKOM PRAVU ("Sluţbeni glasnik BiH" broj 7/02)

Autorsko djelo– je individualna, duhovna tvorevina iz oblasti književnosti, nauke,

umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja - pisana

djela, knjige, brošure, književni tekstovi, članci, dramska, umjetnička djela.

Autorom se smatra lice čije je ime i prezime ili pseudonim označen dok se suprotno ne

dokaže. Autor djela je fizičko lice koje je stvorilo djelo. Razlozi zbog kojih se neko djelo objavljuje pod pseudonimom mogu biti lične i političke prirode. Ukoliko se radi o djelu u

kojem autor nije poznat (označen pseudonimom), autorsko pravo pripada izdavaču djela. Koautori su dva ili više lica koja stvore djelo koje čini nedjeljivu cjelinu. Udio pojedinih

WWW.BH-PRAVNICI.COM


koautora određuje se srazmjerno njihovom doprinosu, ako njihovi odnosi nisu ugovorom drukčije određeni.

Autorska prava sadrţe imovinsko pravo ili imovinsko pravna ovlašćenja i autorska

moralna prava (to su lična prava, lično-pravna ovlaštenja) - Autorsko imovinsko pravo sadrži isključivo ovlaštenje autora na iskorištavanje djela.

Autorsko djelo može da iskorištava i drugo lice ali samo po odobrenju autora. Za svako iskorištavanje autorskog djela od strane drugog lica autoru pripada pravo na naknadu.

- Autorska moralna prava sadrže neotuđiva i neprenosiva ovlaštenja autora i to da autor

može odlučiti kada će i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno; on mora biti priznat i označen kao stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom koji može indicirati

ili ne ili anonimono; suprostaviti se svakom deformisanju, sakaćenju ili drugom mijenjanju njegovog djela i svakoj upotrebi djela koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled.

Prenošenje autorskih prava - Autor djela može ugovorom ili testamentom prenijeti

svoja autorska prava na fizička ili pravna lica, a ta lica stiču status nosioca autorskog prava. Prenošenje autorskog prava moguće je nasljeĎivanjem primjenom odredbi Zakona o

nasljeđivanju. U slučaju zakonskog nasljeĎivanja, autorska imovinska prava nasljeđuju samo njegova djeca, bračni drug i roditelji. Oni se brinu o zaštit i autorskih moralnih prava, ako autor nije odredio drugačije. Pored njih o zaštiti autorskih prava mogu se starati i

organizacije kojoj je autor pripadao. Pravo autora na iskorištavanje djela može se u potpunosti ili djelimično uz naknadu ili bez

naknade prenijeti na pojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskog prava ili za određeno vrijeme. Lice na koje je prenešeno pravo iskorištavanja autorskog djela ne moţe to

pravo prenositi na treća lica bez saglasnoti autora ako ugovorom nije drugačije određeno.

Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosno iskorištavanje autorskog djela, nije

ovlašteno da prilikom korištenja unosi u autorsko djelo bilo kakve izmjene.

Svoja prava iskorištavanja djela autor prenosi autorskim ugovorom. Autorski ugovori moraju biti zaključeni u pisanoj formi. Autorski ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi pravno dejstvo. Predmet autorskog ugovora može biti i djelo koje još nije

stvoreno, dovršeno. Ništav je autroski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja

svih svojih budućih djela. Dužnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskog ugovora

uzdržava od postupaka koji bi korisnika ometali u vršenju prenesenog autorskog prava.

Zaštita autorskih prava - Do povrede autorskog prava moţe doći:

ako se autorsko djelo iskorištava bez dozvole autora ili suprotno odredbama ugovora;

ako se vrijeđaju moralna prava autora time što se ne označi njegovo ime i prezime ili

što se djelo iskorištava na način kojim se vrijeđa čast i ugled autora i djelo deformiše, izmijeni.

Lice čije je autorsko pravo povrijeđeno može zaštitu svojih prava traţiti kod suda. Može

zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava kao i naknadu nematarijalne i materijalne štete zavisno od vrste povrede i postavljenog zahtjeva. Jednako su zaštićena imovinska i moralna

prava. Pravo na zaštitu imaju pored autora, koautori, njihovi nasljednici, nosioci autorskog prava i organizacija kojima je autor pripadao. Sva ova lica su aktivno legitimirana za podnošenje

tužbe kod suda za zaštitu autorskih prava. Postupak se pokreće podnošenjem tuţbe kod suda. Sud zavisno od postavljenog tužbenog zahtjeva nakon provedenog postupka i utvrđenja pravno relevantnih činjenica može:

donijeti presudu, odnosno odrediti naknadu štete tužitelju koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu autorskog prava;

može naložiti tuženom zabranu nanošenja daljih povreda autorskih prava;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


da se presuda objavi o trošku tuženog;

da se unište predmeti kojima je nanesena povreda autorskog prava. Na zahtjev autora, sud može tokom postupka odrediti privremene mjere kojim će se narediti da se privremeno oduzmu ili isključe iz prometa predmeti, odnosno da se zabrani nastavljanje

započetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava. Predmeti koji se

oduzimaju ili isključuju iz prometa mogu biti knjige, djela likovne umjetnosti, kopije,

fotografije, trake, a radnje koje se zabranjuju mogu se odnositi na zabranu prikazivanja. Posebno je regulisano pitanje prava na naknadu kad izdavač ili drugo lice ne objavi ime

autora. Može tražiti naknadu štete koju je pretrpio i zahtijevati naknadno objavljivanje

autorovog imena i prezimena uz zabranu ponavljanja takve povrede. U ovakvoj pravnoj situaciji tuţeni je lice koje je javno iskorištavalo autorovo djelo bez označavanja njegovog

imena i prezimena. Lice čije je autorsko pravo povrijeđeno može zahtijevati isplatu naknade kako po pravilima o prouzrokovanju štete, tako i po pravilima o sticanju bez osnova.

ZAKON O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA ("Sluţbene novine FBiH" broj 25/03 i 54/04)

Zemljišne knjige su knjige u koje se upisuju svi pravni odnosi povodom nepokretnosti. Ova evidencija se vodi kod zemljišnoknjižnih ureda općinskih sudova. Osnovana je po propisima donesenim 1930. godine.

Zemljišne knjige čine: glavna knjiga, zbirka isprava i registri.

1. Glavna knjiga je zbir zemljišnoknjižnih uložaka jedne katastarske općine. - Zemljišnoknjiţni ulošci su dijelovi glavne knjige koji čine pojedine listove te

knjige i obuhvataju jedno zemljišno-knjižno tijelo.

- Zemljišno-knjiţno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog vlasnika ili više vlasnika – suvlasnika koji se nalaze u istoj katastarskoj općini tako da čine jedno

pravno jedinstvo. Svako zemljišno-knjiţno tijelo ima svoj poseban zemljišno-

knjiţni uloţak sa posebnim brojem. Čine ga: posjedovnica ili popisni list A; vlastovnica - vlasnički list B; i teretovnica – teretni list C.

- Katastarsku općinu čini određena teritorija u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više naselja, a sastoji se iz skupa više katastarskih čestica.

- U list A upisuju se nepokretnosti sa podacima koji označavaju broj katastarske čestice, popis nepokretnosti (oranica, šuma, zgrada, dvorište), površina nepokretnosti i eventualne promjene kao što su opisi katastarskih čestica u drugi

zemljišno-knjižni uložak. - List B sadrži evidenciju pojedinih prava i njihovih titulara (pravo vlasništva,

pravo služnosti sa podacima kome to pravo pripada. U ovaj list se unose i podaci o pravnom osnovu po kome je neko lice steklo odgovarajuće pravo (ugovor o prodaji) sa naznakom kada je ugovor zaključen i ovjeren. U ovaj list se upisuju i

drugi podaci vezani za ograničenja raspolaganja s obzirom na ličnost upisnika vlasništva.

- List C – u taj list se upisuju pravo zaloge (hipoteka) pravo stvarnih služnosti,

pravo preče kupovine, otkupa, prekupa itd.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Zbirka isprava je skup isprava (ugovora, sudskih i drugih odluka) na osnovu kojih su izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi kako bi se mogla kontrolirati ispravnost tih upisa.

3. Registre - čine pomoćne knjige (registar vlasnika; registar parcela; dnevnik) koje

omogućavaju lakše pronalaženje odgovarajućih podataka (registar čestica parcela, abecedni imenik – on sadrži spisak lica titulara ZK prava sa oznakom ZK uloška u kome su ta lica upisana u ZK.)

VRSTE UPISA

1. Uknjiţba

2. Predbiljeţba

3. Zabiljeţba

Uknjiţba (intabulacio) - je konačan upis sticanja, prijenosa ili prestanka nekog

zemljišno-knjiţnog prava. Predmetom uknjižbe mogu biti stvarna prava, realni tereti i neka obligaciona prava. Predbiljeţba - je uslovni upis koji ima privremeni karakter upisa, sticanja, prijenosa i

prestanka zemljišno-knjiţnog prava. Tako će se u predbilježbi upisati da ugovor, odnosno, njegovi potpisi nisu ovjereni; da presuda na osnovu koje se vrši upis nije pravosnažna i sl.

Zabiljeţba - je upis informativnog karaktera radi publikovanja vaţnih ličnih odnosa u

pogledu ograničenja, raspolaganja i upravljanja nekretninom (stavljanje nekog pod

starateljstvo, produţenje roditeljskog prava, oduzimanje poslovne sposobnosti, red

prvenstva otuĎivanja, postojanje nekog spora). Ako treća lica mogu da steknu prava, ne

mogu se kasnije pozivati na to danisu znali.

Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK ureda općinskog suda kod kojeg se vode knjige i na osnovu odluke donesene u parničnom, vanparničnom, izvršnom i krivičnom

postupku. Taj upis se vrši na molbu osobe u kojoj treba navesti kakav upis traži sa podacima o nekretninama i isprave na osnovu kojih traži upis. Uz molbu mora priložiti te

isprave. NAČELA

Osnovna načela zemljišnoknjiţnih prava jesu:

1. Načelo javnosti

2. Načelo upisa

3. Načelo pouzdanja u zemljišne knjige

4. Načelo prioriteta

5. Načelo legaliteta

Načelo javnosti - zemljišne knjige su javne knjige o nepokretnostima i svakome je dozvoljeno da ih razgleda. Prema tome, nitko se ne može pozivati na nepoznavanje onog što je upisano u ZK. Ovo načelo je jako značajno jer se ljudi pozivaju da su u zabludi i da nisu

znali. Ovo načelo omogućava da se stranke ne pozivaju na zabludu. Načelo upisa - prema ovom načelu zemljišnoknjižno pravo može se steći, prenijeti i prestati

upisom u ZK. Ovo je važno za derivativno sticanje prava vlasništva. Neka prava se mogu steći i na originaran način (pr pravo vlasništva i stvarne služnosti), pa je moguće da je neko lice upisano kao nosilac prava vlasništva u ZK, a da je drugo lice stvarni vlasnik. On je

stvarni, ali vanknjižni vlasnik tog prava (dosjelošću se stiče pravo vlasništva istekom zadnjeg dana roka propisanog zakonom za sticanje prava vlasništva, pa je prema tome tim danom

prestalo pravo vlasništva licu upisanom u ZK).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Načelo pouzdanja - sve što je upisano u ZK u pravilu se smatra pravilnim i potpunim. Ovo pravilo nije primjenjivo kada postoji nesklad između zemljišnoknjižnog stanja i faktičkog

stanja. Ovo načelo se ne odnosi: 1. na površinu k.č., jer ZK ne garantiraju istinitost tih podataka i

2. na dosjelost. Načelo prioriteta - jače pravo ima onaj ko je ranije upisan. Prioritet se računa po vremenu prijema molbe za upis u zemljišnoknižnom uredu. Na molbi se osim datuma prijema biljeţi

i čas kada je molba primljena. Ako su istog dana primljene dvije molbe, za upis istih nekretnina prva molba koja je dospjela u ured uvažit će se, a druga odbiti.

Nečelo legaliteta - to znači da se upis može dozvoliti na osnovu isprave iz koje se može jasno zaključiti, odnosno, vidjeti da se radi o punopravnom pravnom osnovu i ako je zahtjev, odnosno sadržaj za upis u skladu sa zemljišnoknjižnim stanjem. Ovlaštena lica u

zemljišnoknjižnom uredu dužna su provjeriti da li postoje neke zapreke zbog kojih upis ne bi bio dozvoljen. Uknjižba se može vršiti (ona je konačan upis) na temelju punovažnog pravnog

osnova (ugovor o prodaji, zamjeni, darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprave). Uknjižba bez pravnog osnova ne proizvodi pravno dejstvo i može se tražiti brisnaje tako izvršenog upisa.

Ko podnosi molbu za upis?

Molbu za upis podnosi lice koje je steklo pravo na upis. Prema licu koje je upisano kao ZK vlasnik ili suvlasnik uz molbu se prilaže isprava koja može poslužiti kao pravni osnov za upis, odnosno prijepis sa jedne osobe na drugu. Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos

prava vlasništva, bilo da se radi o poklonu, zamjeni itd mora da sadrži klauzulu intabulandi, a to je saglasnost ranijeg vlasnika da je suglasan da se izvrši prijenos vlasništva sa njega na

novog vlasnika (kupca, poklonoprimca i sl.) Bez ove klauzule se ne može vršiti upis u ZK. Katastarska evidencija

Nadležni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha ove evidencije je ostvarenje

tehničkih, ekonomskih, poreskih, statističkih ciljeva, izrada ZK, oporezivanje prihoda ostvarenih na nekretninama itd. U katastar se upisuju posjednici, a u ZK prava vlasništva. I

u ZK postoje katastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se upisuju u ZK u A listu, a u katastru u posjedovnom licu. Katastar takoĎer posjeduje registar radi lakšeg snalaženja u podacima sadržanim u katastarskoj evidenciji. Sve promjene u posjedovnoj

evidenciji katastra vrše se po pravilima upravnog postupka. Katastar se sastoji od planova i katastarskih operata.

Katastarski planovi sadrže podatke o polažaju i obliku zemljišta i objekata na tom zemljištu koji pripadaju jednoj katastarskoj općini. Katastarski operat čini zbirka popisa i pregleda koji sadrže podatke o površini parcele,

plodnosti, kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu i posjednicima. Osnovna jedinica u katastru je katastarska parcela. To je dio zemljišta koji pripada jednom

posdjedniku. K.č. su označene brojem, a kad dođe do cijepanja, podjele parcela, onda ona, pored glavnog broja dobiva još i podbroj, a on počinje od 1 pa nadalje. Prema tome ako se jedna parcela cijepa na 5 dijelova, onda će ona biti npr. 100/5.

Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (27/97) propisano je da se

pravo vlasništva na stanu stiče nakon zaključenog punovaţog ugovora o prodaji stana

upisom u ZK. Ukoliko je kupac stana ugovorio obročnu otplatu cijene stana, pravo upisa u ZK stiče se danom otplate prvog obroka (ovo je izuzetak). Ukoliko stan nije upisan u ZK,

pravo vlasništva na stanu se stiče polaganjem ugovora o kupoprodaji ZK uredu na čijem području se nalazi stan i upisom u knjigu položenih ugovora (KPU) koju osniva sud.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PREDAVAČ: Katarina Mandić 02.06., 03.06. i 09.06.2007. godine

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA (ZOO)

1) NAČELA

1. Načelo savjesnosti i poštenja

Učesnici u zasnivanju obligaciono-pravnih odnosa duţni su se pridrţavati načela

savjesnosti i poštenja i u pravnom prometu postupati sukladno dobrim poslovnim

običajima. ZOO predviđa odgovornost za naknadu štete ako ta šteta nastane vezano za

povredu ovog načela. 2. Načelo slobode ureĎenja obligacionih odnosa

Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose. Ta sloboda je ograničena time što

zakon propisuje da se ti odnosi ne mogu uređivati suprotno ustavnom ureĎenju, načelima

društevnog ureĎenja, prinudnim propisima i moralu društva. Ugovorom se ne može

urediti da se čini ili ne čini ono što je zakonom zabranjeno, odnosno da je predmet obveze nedopušten. Npr. ugovorom se ne može odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od vremena propisanog zakonom ili da zastarjelost neće teći neko vrijeme (u članu 364. ZOO

izričito zabranjuje promjenu roka zastare). Osnov - pravni cilj kojem stranke teže i on je

uvijek isti kod iste vrste ugovora – mora također biti – dopušten – kod uređenja obligacionih

odnosa. Posljedica nedopuštenog predmeta i osnova je ništavost i to bi moglo uticati na odluku jedne strane da zaključi ugovor – uvijek se cijeni savjesnost ugovarača. Nekada će ista posljedica prouzrokovati ništvost, a nekada rušljivost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Načelo ekvivalentnosti – načelo jednakih vrijednosti davanja

Uzajamne obveze kod dvostrano teretnih ugovora moraju biti ekvivalentne – jednake

vrijednosti. Princip ekvivalencije, zaštićen je u obligacionom pravu različitim pravnim sredstvima:

Pr. pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke,

pravila o prekomjernom oštećenju,

zabrana zelenaških ugovora,

pravila o raskidu i izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

Svim ovim pravilima, se pod određenim uvjetima, pruži zaštita oštećenoj strani, dakle strane čija se prestacija nalazi u odreĎenom stepenu disproporcije prema prestaciji druge

strane. Ovo načelo je jedno od osnovnih načela dvostranih ugovora. Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost...).

4. Načelo zabrane zloupotrebe prava

Zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa suprotno cilju zbog koga je ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometati u njegovom pravu i time nanositi

štetu. 5. Načelo zabrane iskorištavanja monopolskog poloţaja

Prema ovom načelo zabranjeno je iskorištavanje monopolskog položaja kojim se stiču

materijalne i druge koristi koje se ne temelje na radu i stvaraju neravnopravan odnos u poslovanju.

6. Načelo zabrane prouzrokovanja štete

Učesnici u obveznopravnim odnosima dužni su postupati na način kojim se drugom učesniku ne nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje šteta.

7. Načelo duţnosti ispunjenja obveze

Ugovor i obveze koje iz njega proizlaze se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za

ugovorne strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, dužna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje može imati za posljedicu raskid ugovora zbog ne ispunjenja preuzete obveze. Pri ispunjenju obveza učesnici

obligacionopravnih odnosa dužni su se ponašati sa slijedećim vrstama pažnje: Paţnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce

samostalnih djelatnosti kao učesnika u pravnom prometu. Paţnja dobrog stručnjaka, profesionalca, jeste pojačana pažnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno bave određenom djelatnošću.

Paţnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard običnih graĎana.

2) IZVORI OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

A. UGOVORI To je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju obligaciono-pravni odnosi kojim se jedna

strana, u pravilu – dužnik, obvezuje drugoj strani – povjeriocu izvršiti određenu činidbu ili se obje strane obvezuju na vršenje činidbe. Ugovori mogu biti: jednostranoobvezni,

dvostranoobvezni, teretni, dobročini, naplatni, konsezualni, realni, aleatorni. Pretpostavke zaključenja ugovora i kada je ugovor zaključen

Pretpostavke za zaključenje punovažnog ugovoru su:

1. saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora;

2. da je predmet obveze moguć, dopušten, odreĎen i odrediv (kumulativno);

3. da postoji cilj, svrha, razlog ugovorne obveze i da je ta osnova dopuštena;

4. sposobnost za zaključenje i

5. kod nekih ugovora za njihovu punovaţnost se zahtijeva posebna forma.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Saglasnost volja - Izjava volje - Kod izjave volje zahtijeva se da ugovorne strane izraze saglasnost o

bitnim sastojcima ugovora. Svaki ugovor ima posebne bitne sastojke (pr kod kupoprodajnog npr predmet i cijena). Izjava volje se može dati dogovorom (rukovanjem,

kimanjem glave, šutnjom zavisi – nekad da, nekad ne), zavisno od vrste ugovora. - Ponuda i prihvat – iz privrede pitaju. Izjava volje sadrži ponudu i prihvatanje.

a) Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu koja sadrži sve

bitne elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda. Slanje katologa, oglasi

dani štampom, radiom, televizijom ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu , nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima.

b) Prihvat je izjava o prihvatanju. Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu o

prihvaćanju. Ponuda je prihvaćena i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu ili učini neku drugu radnju koja se može smatrati izjavom o prihvatanju. Kada ponudilac primi

izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, sadrţina prihvata mora u cijelosti da odgovoara sadržini ponude, da je prihvat stigao ponudiocu blagovremeno i da je učinjen u formu, u obliku koji zakon propisuje za određeni ugovor. Kada su u

neposrednoj blizini ponuđač ili ponudilac, ili se šalje ponuda telefonom ili faxom, smatra se da je ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćena bez odlaganja, a to znači

odmah. c) Ako ponuĎeni prihvaća ponudu koju u nečemu mijenja i dopunjuje , smatra se da je

ponudu odbio i da je učinio drugu ponudu suprotnoj strani (onda se on javlja u ulozi

ponuđača). d) Šutnja ne znači prihvaćanje . Međutim, ako su ponudilac i ponuđeni u stalnoj

poslovnoj vezi u pogledu određene robe, šutnaja ponuđenom smatraće se prihvatom ponude ukoliko ponuda nije odmah ili u ostavljenom roku odbijena.

- Mane volje – privreda. Na punovažnost ugovora imaju uticaja i mane volje.

1. Prijetnja - ako je ugovorna strana ili neko treći izazvao prijetnjom opravdan strah kod druge strane, te je ona zbog toga sklopila ugovor, ta strana može tražiti poništenje

takvog ugovora. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, ili drugo dobro ugovorne strane.

2. Bitna zabluda– bitna je ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu sa kojom

se sklapa ako se ugovor odnosi na tu osobu, a i na okolnosti koje se prema običajima u prometu smatraju odlučnim, a s obtirom na navedeno strana koja je u zabludi ne bi

inače sklopila takav ugovor. Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora i naknadu štete, s tim da je pri sklapanju postušila sa pažnjom koja se zahtjeva u prometu.

3. Nesporazum– ako postoji nesporazum o prirodi ugovora, predemtu ili osnovi ugovor ne nastaje.

4. Prijevara – ako jedna strana namjerno izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi kako bi je time navela na sklapanje ugovora, druga strana može tražiti poništenje i kad zabluda nije bitna. Ima pravo tražiti i naknadu štete.

5. Prividan (fiktivan) ugovor– nema učinka među ugovornim stranam. Ako prividan prekriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udoovoljeno uvjetima za njegovu

pravnu valjanost. Nesporazum i fiktivni ugovor, u takvoj pravnoj situaciji ugovor

ne proizvodi pravno dejstvo. Ne moţe se traţiti poništenje nečeg što ne postoji.

Prijetnja, bitna zabluda i prevara čine ugovor rušljivim, pa druga strana može tražiti da se takav ugovor poništi – kod rušljivih – tuţba za poništenje ugovora. Subjektivni rok 1

godina od saznanja, a objektivni 3 godine od zaključenja ugovora. Ukoliko niko ne pobija

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ovaj ugovor u zakonom određenim rokovima, ugovor ostaje na snazi (meni - kod ništavih –

tuţba za utvrĎivanje ništavosti).

Predmet je činidba određenog pozitivnog ili negativnog ponašanja dužnika. Pozitivne

činidbe mogu se sastojati u nekom davanju (npr kod ugovora o prodaji, prodavac je dužan kupcu predati stvar), ili činjenju (kod ugovora o djelu). To je dužnost jedne strane da izvrši neki posao – pozitivne činidbe. Negativne činidbe se mogu sastojati u nekom nečinjenju, kad

je dužnik dužan da nešto ne učini, odnosno propusti, što bi imao pravo učiniti (npr da ne učestvuje na javnoj dražbi).

Sposobnost za zaključivanje ugovora - Poslovna sposobnost - fizička lica stiču sa navršenih 18 godina ţivota pod

pretpostavkom da je takvo lice duševno zdravo. Lice starije od 15 godina djelomično je poslovno sposobno i može zaključiti punovažan ugovor o radu i slobodno raspolagati svojom

zaradom. Lice starije od 16 godina koje je zaključilo brak sa odobrenjem suda, također može zaključiti punovažan ugovor jer je time stekao poslovnu sposobnost. Pravna lica tu

sposobnost stiču upisom u javni registar. Pravna sposobnost se stiče rođenjem.Pravna

sposobnost pravnog lica je sposobnost biti pravni subjekt, odnosno biti nosilac prava i obveza. Poslovna sposobnost omogućuje pravnom licu da u okviru svoje djelatnosti

zaključuje ugovor (dalje – zastupanje itd). - Zastupanje - Ugovor i drugi pravni posao može se zaključiti, odnosno preduzeti preko

zastupnika. Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu (pr zakonom o privrednim društvima određeno je da direktor zastupa društvo, a porodičnim zakonom da roditelj zastupa maloljetno dijete.) - zakonsko zastupanje, i na osnovu volje zastupanog – punomoć.

Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica u granicama svojih ovlašćenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Zastupnik može ovlašćenje prenijeti i na drugog ukoliko ga je na to ovlastio zastupani ili ako

to dozvoljava zakon (zakon o advokaturi predviđa i takvu mogućnost da jedan advokat kojeg je on odrediti zastupa ga).

Kada zastupnik prekorači granice ovlašćenja pravilo je da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na zastupanog. Zastupani je u obvezi samo ako naknadno odobri to prekoračenje. Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu je potreban da taj

ugovor razmotri. Ako po proteku tog roka, zastupani nije reagirao, nije se izjašnjavao, šutnja zastupanog smatra se odbijanjem odobrenja. Ako je zastupani odbio dati odobrenje i u vezi s

tim odbijanjem druga strana trpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni

zastupnik i zastupani. Uvjet za ostvarenje naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna, tj da nije

znala, niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja. - Punomoć - je ovlaštenje za zastupanje koja se može temeljiti na jednostranom

pravnom poslu ili na ugovoru o punomoćstvu. U pravilu je ugovor o punomoćstvu neformalnog karaktera. Punomoć mora imati odgovarajuću formu ako se odnosi na zaključenje zakonom predviđenih formalnih ugovora (ugovor o prometu nepokretnosti).

Zastupnik može poduzimati samo one poslove za koje je ovlašten. Vrste punomoći :

1. opća (generalna), 2. posebna (specijalna) i 3. vanredna.

Opća (generalna) punomoć se odnosi na preduzimanje svih pravnih radnji koje se odnose na

redovno poslovanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Posebna punomoć se izdaje za poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja (otuđenje i raspolaganje dobrima vlastodavca).

Vanredna punomoć se izdaje u situaciji kada posao za poslodavca ima poseban ekonomski značaj (npr preuzimanje mjenične obveze, zaključenje ugovora o jemstvu, poravnjanju ....).

Pored ovih punomoći, postoji i poslovna punomoć. Poslovnu punomoć može izdati privredno društvo ili drugo pravno lice za zaključenje ugovora i vršenje drugih poslova uobičajenih u obavljanju njihove poslovne djelatnosti. Poslovna punomoć ima karakter

generalne punomoći ukoliko ovlaštenja punomoćnika nisu ograničena. Punomoćnik bez specijalne punomoći ne može otuđiti ili opteretiti nekretnine, preuzeti mjeničnu obvezu ili

voditi spor. Ova pravila se odnose i na punomoć koju izdaje imalac radnje, trgovine. Vlastodavac moţe opozvati ili suziti punomoć. Ako je time povrijeđen ugovor o nalogu, ugovor o djelu ili neki drugi ugovor između vlastodavca i punomoćnika, tada punomoćniku

pripada pravo na naknadu štete koja je nastala opozivom ili suženjem punomoći. Pravni posao koji je punomoćnik zaključio nakon suţenja ili opoziva punomoći pravno je valjan

ako druga strana nije znala, niti je morala znati za opozivnaje ili suženje punomoći, zanči ako je bila savjesna.Ukoliko je vlastodavac zaključenjem ugovora pretrpio štetu, pripada mu pravo na naknadu štete od punomoćnika.

Trgovački putnik ima samo ovlaštenje na posredovanje da bi došlo do zaključenja ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac. On nema pravo da zaključuje ugovor, naplati cijenu, vrši

prodaju na kredit. On samo vrši sve pripreme za zaključenje ugovora.

Značaj forme - pitanje Forma može biti zakonska i ugovorena. U biti zakon ne propisuje formu ugovora, oni su konsenzualni, u pravilu su neformalni. Ako je forma zakonom propisana, a ugovor nije

sačinjen u zakonom propisanoj formi, takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, a to znači kao da nije zaključen, posljedice su - ništavost takvog ugovora. Ako je forma ugovorena, pa nisu ispoštovale taj dogovor, ali su cijelosti ispunile preuzete obveze ugovorom, takav

ugovor je konvalidiran, ostaje na pravnoj snazi jer su strane ispunile obvezu. Ako je u pitanju zakonska forma, onda je ugovor ništav bez obzira je li ispunjena obveza i primjenjuje se

pravilo restitucije – vraćanja ako je moguće, a ako nije moguće vratiti dato onda se naknada vrši prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. NEKE NAPOMENE!!!

Realni ugovori se odnose na predaju stvari (odnose se samo na pokretne stvari) i postaju punovaţni kada

se stvar preda, a konsezualni treba saglasnost vol ja i postaju punovaţni kada je zadovoljena forma

ugovora.

Sud tokom cijelog postupka po sluţbenoj duţnosti pazi na ništavost.

Ko je aktivno legitimirani – osoba na čiju štetu je ugovor zaključen.

Rušljiv ugovor – strana moţe traţiti poništenje ugovora – a tuţbu moţe podnijeti u zakonom propisanim

rokovima. Postoji subjektivni i objektivni. Subjektivni rok je od momenta saznanja za razloge rušljivosti

godina dana. A objektivni 3 godine od dana zaključenja ugovora. Uk oliko niti jedna strana ne pobija

ugovor u ovim rokovima, po proteku roka od 3 godine, ugovor ostaje na snazi. Lice koje nije imalo

potpunu poslovnu s posobnost moţe u roku od 3 mjeseca nakon punoljetstva traţiti poništenje.

Sredstva za obezbjeĎenje ugovora

1. Kapara - (čl.79-81)

Kapara je određena imovinska vrijednost, najčešće novac, koji jedan ugovarač daje drugom

prilikom zaključenja ugovora kao znak da je ugovor zaključen. Primalac kapare stiče pravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti. Svrha kapare – osigurava izvršenje ugovora, i znak da je ugovor zaključen, a smatra se da je zaključen kada je kapara

dana ako nije šta drugo ugovoreno. U pravilu se uračunava u cijenu. Ako jedna strana ne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izvrši ugovor i neizvršenje se može staviti na njen teret tada kapara stupa na dejstvo,

zavisno od toga ko je kriv. Ako je za neizvršenje ugovora kriv davalac kapare, primalac

kapare ima pravo da raskine ugovor i zadrži primljenu kaparu ili umjesto toga da traži izvršenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja u izvršenju. Ako je za neizvršenje

ugovora kriv primalac kapare, davalac kapare ima pravo da zahtijeva raskid ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu ili umjesto toga da traži izvršenje ugovora i naknadu štete koju je pretrpio. Ova prava su utvrĎena u korist strane koja je nevina. Ako je kapara

pretjerano visoka, postoji mogućnost da se na zahtjev stranke svede na razumnu mjeru. Legitimisani je onaj koji je dužan da plati. O kapari se može zaključiti poseban ugovor, ali se

o njoj naznači u ugovoru.

2. Odustanica (čl. 82)

Odustanica je iznos novca koji se koristi za slučaj raskida ugovora. Odustanicu je dužan platiti ugovarač koji raskida ugovor. Pravo na raskid ugovora uz plaćanje odustanice

ograničeno je vremenski ugovorom, a ako to nije ugovoreno, onda ovakva obveza dospijeva vremenom kada dospijeva i obveza iz ugovora. Ona strana koja koristi o vo sredstvo, odustanicu, dužna je istovremeno prilikom davanja izjave da odustaje od ugovora

isplatiti ugovorenu odustanicu.

3. Predugovor (čl. 45)

Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije sklopi glavni ugovor. Predugovor obavezuje ako sadrţi bitne sastojke glavnog ugovora. U predugovoru se u

pravilu odreĎuje rok u kome će se zaključiti glavni ugovor. Ukoliko taj rok nije određen, uzima se da se ugovor mora zaključiti u roku od 6 mjeseci. Ako jedna od ugovornih strana

ne zaključi ugovor, druga strana može tražiti da ju sud obveže na zaključenje glavnog ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se obveže tuženi na zaključenje ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presuda (izreka) zamjenjuje ugovor (u tužbi se mora sve navesti).

Zaključenje glavnog ugovora moţe se traţiti u roku od 6 mjeseci od isteka roka u kome je bilo predviđeno zaključenje ugovora, a ako taj rok nije bio određen, onda u roku od 6 mjeseci

od dana kada je po prirodi stvari trebalo da se zaključi glavni ugovor. Predugovor mora biti

zaključen u formi koja je predviĎena za glavni ugovor. Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od vremena njegovog zaključenja tako izmijenile da predugovor ne bi bio ni

zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

Ustupanje ugovora Radi se o pravnom poslu kojim jedna ugovorna strana - ustupilac, ustupa ugovor trećem licu – primaocu, tako da to treće lice postaje ugovorna strana sa svim pravima i obvezama koje je

imao ustupilac kao ugovarač. Uvijek se radi o dvostrano tertenim ugovorima jer je ustupanje samo moguće kod dvostrano teretnih kod kojih svaka ugovorna strana ima

istovremeno i prava i obveze. Ovo prenošenje nije moguće kod strogo ličnih obveza. Za punovaţnost ustupanja potreban je pristanak druge ugovorne strane na prenošenje ugovora i da se zaključi ugovor izmeĎu ustupioca i primaoca o ustupanju ugovora. Ovaj

ugovor o prenosu mora biti zaključen u formi propisanoj za ugovor koji se ustupa. Ustupilac garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne garantira da će se u

novom odnosu ispuniti obveza.

Ništavi ugovori

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor je ništav ako je protivan načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima i

moralu društva. Posljedice ništavosti su:

- ako ugovarači nisu ispunili obaveze, otpada obaveza ispunjenja; - ako su obje ili jedna ugovorna strana ispunile obavezu treba izvršiti restituciju

(vraćanje primljenog), pri čemu sud može odbiti restituciju pod uslovom da restitucijau traži nesavjesna strana;

- ako restitucija nije moguća, postoji obaveza isplate novčane naknade;

- kriva ugovorna strana može biti obavezna na naknadu štete koju je druga strana pretrpjela.

Na ništavost sud pazi po sluţbenoj duţnosti, a pravo na isticanje ništavosti ne

zastarijeva

Rušljivi ugovori Ovdje je riječ o nedostacima koji povrjeđuju pojedinačne a ne opšte interese. Ugovor je

rušljiv:

- kada ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna (lica između 14 i 18 koja

nisu zaključila brak po odobrenju suda; kao i punoljetna lica kojaima je ograničena poslovna sposobnost.);

- kada je pri zaključenju ugovora postojala mana volje;

- kada je to određeno ZOO ili drugim zakonom. Rušljivi ugovori su važeći nakon što su zaključeni ali se moţe traţiti njihovo poništenje u

roku od 1 godine od saznanja za nedostatak, odnosno u roku od 3 godine (objektivni rok) od zaključenja ugovora.

Zelenaški ugovor Je dvostrano obvezni teretni ugovor kojim jedna ugovorna strana ugovara za sebe ili za treće

lice očigledno nesrazmjernu imovinsku korist zloupotrebljavajući stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost druge ugovorne strane. Ovakav ugovor je ništav i za njega vrijede sva ona pravila o kojima smo govorili kod

ništavih pravnih poslova.

Raskid ugovora

Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor. Ugovor se može i jednostrano

raskinuti ako za to postoje zakonom propisani uvjeti: zbog neispunjenja

zbog promijenjenih okolnosti zbog prekomjernog oštećenja

zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari kao i drugim slučajevima koji su zakonom propisani.

1. Raskid zbog neispunjenja

Ako obaveza nije ispunjenja ugovorna strana može zahtijevati raskid ugovoranakon što

drugom ugovaraču ostavit naknadni rok za ispunjenje . Ako se radi o fiksnom ugovoru (bitni element tog ugovora je ispunjenje obveze u određenom roku) a dužnik ne ispuni svoju obvezu u ugovorenom roku, ugovor se raskida po samom zakonu istekom tog roka. Ako

povjerilac ima interes da odrţi ugovor može obavijestiti dužnika da mu daje mogućnost da ispuni ugovornu obvezu. Tu obavijest mora dostaviti odmah po isteku roka uz upozorenje da

dužnik u razumnom roku ispuni obavezu iz ugovora. Raskidom ugovora ugovarači se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


oslobaĎaju meĎusobnih obveza iz ugovora. Ukoliko je obveza djelimično ispunjena od jedne strane, onda se vraća ono što je dato. Ako se vraća novac, ugovarač je dužan platiti

zatezne kamate od momenta kada je novac primio. Ako je zbog raskida ugovora jedan ugovarač pretrpio štetu, a nije kriv za raskid ima pravo na naknadu te štete.

2. Raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Nakon zaključenja ugovora može doći do nepredviĎenih okolnosti - potres, poplava, suša,

neke upravne mjere, promjena sistema cijena, nagli skok cijena. U takvom slučaju promijenjenih okolnosti pravo na raskid ugovora ima ugovorna strana:

kojoj te okolnosti otežavaju ispunjenje obveza do te mjere da je teško ekonomski pogađaju;

da su te okolnosti nastupile prije roka za ispunjenje te obveze;

da bi održavanje ugovora bilo nepravično jer je ta strana dovedena u tešku

materijalnu situaciju. Umjesto raskida ugovora može se tražiti i izmjena uvjeta ugovora ukoliko na to druga strana pristane. Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana

koja je bila dužna uzeti u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.

3. Poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja

Ukoliko je u vrijeme zaključenja ugovora u dvostrano obveznom ugovoru postojao očiti nesrazmjer izmeĎu uzajamnih davanja, oštećena strana može tražiti poništenje ugovora

ukoliko u vrijeme zaključenja ugovora nije znala, niti je morala znati za pravu vrijednost stvari. Ovdje se radi o rušljivom ugovoru i može se tražiti pored ostalog (nadopuna cijene, ali

na ovo druga strana ne pristaje) njegovo poništenje. NAPOMENA: Ako kupimo nešto na javnoj dražbi, ili kod igre na sreću, nema vraćanja.

4. Odgovornost za materijelne i pravne nedostatke

Prodavac snosi odgovornost za materijalne , fizičke nedostatke na stvari ukoliko ti nedostaci

utiču na ugovorena i uobičajena svojstva, tako da primalac, kupac, ne može stvar koristiti na predviđeni način u svrhu u koju je nabavio. Prodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li mu je nedostatak poznat. Kupac je dužan pregledati kupljenu stvar ili je

dati nekom stručnom na pregled i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavca u roku od 8

dana, a kada se radi o ugovorima u privredi to mora uraditi bez odlaganja.

Ako su obje stranke prisutne pregledu kupac je dužan odmah staviti primjedbe zbog vidljivih nedostataka. Ako se radi o nevidljivim, onda u roku od 8 dana računajući taj rok od dana otkrića nedostatka, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.

Prodavac neće odgovarati za nedostatak ako se taj nedostatak ukazao nakon 6 mjeseci od predaje stvari kupcu. Kupac ne gubi pravo na reklamaciju i protekom ovih rokova ako je

nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao biti nepoznat.

Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavca o nedostacima ima pravo da zahtijeva od prodavca da otkloni nedostatak ili da mu preda istu drugu stvar bez nedostatka. Umjesto

toga može tražiti od prodavca da se smanji cijena na iznos umanjene vrijednosti stvari s tim da će zadržati stvar sa tim nedostatkom. Kupac može tražiti raskid ugovora ali prije toga

mora prodacu ostaviti rok za isporuku stvari bez nedostatka. Kupac ima pravo i na naknadu

štete ako je pretrpio štetu zbog nedostatka stvari – izgubljena dobit. Postoji i odgovornost za pravne nedostatke , tj odogovornost za evikciju. Kod ugovora o

prodaji prodavac jamči da na prodatoj stvari ne postoji pravo trećeg lica koje bi

isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo pravo kupca na toj stvari. Stvar ima pravni

nedostatak ako prodavac nema pravo vlasništva na stvari pa to pravo pripada nekom drugom koji može od kupca zahtijevati predaju stvari (tužba rei vindicatio). Osim toga na stvari može

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postojati neki teret koji ograničava to pravo. Kada se pojavi takav nedostatak kupac treba

pozvati prodavca da otkloni takav nedostatak i da prenese pravo vlasništvan na njega. U

situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovor između prodavca i kupca se raskida, a u slučaju da su ti nedostaci umanjeni, ograničeni, kupac može tražiti raskid ugovora ili

smanjenje cijene. Prava kupca nisu neograničena. Pravo kupca prestaje protekom jedne

godine od saznanja za postojanje prava trećeg lica na stvari. Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

Ugovorna kazna Unaprijed ugovoren ili utvrđen iznos novca ili neke druge imovinske koristi koju dužnik obećava da isplati povjeriocu u slučaju da ugovorenu nenovčanu obvezu neispuni ili je neuredno ispuni ili zakasni sa njenim ispunjenjem. Ugovorna kazna predstavlja osiguranje

povjeriočevog potraţivanja, a poseban značaj ima u privrednim sporovima. (odnosi se samo na nenovčana potraživanja, jer na novčanim ima kamata).

B. ODGOVORNOST ZA ŠTETU – član 154

Šta je šteta? – umanjenje imovine (obična šteta) ili sprečavanje uvećanja dobiti (izmakla

korist) i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (ne materijalna šteta).

Osnovi odgovornosti – za štetu se odgovara po principu subjektivne, objektivne i

odgovornosti za drugog.

- Princip subjektivne odgovornosti - Ko drugom prouzrokuje štetu vlastitom krivnjom dužan ju je naknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Krivnja se

pretpostavlja i na štetniku je da dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. - Princip objektivne odgovornosti - Po tom pravilu odgovara imalac opasne stvari i

vršilac opasne djelatnosti, i on je dužan naknaditi štetu, s tim da se može ekskulpirati (osloboditi od odgovornosti) u zakonom predviđenim rokovima.

- Princip odgovornosti za drugog – određena lica po pravilima o pretpostavljenoj krivnji

naknađuju štetu koju je prouzrokovalo drugo lice. (npr. roditelj za dijete, staralac za štićenika).

Odgovornost za štetu po osnovu krivnje (princip subjektivne odgovornosti) Lice kome je prouzrokovana šteta dužno je dokazati da mu je radnjom ili propuštanjem

drugog prouzrokovana šteta, odnosno da postoji uzročna veza između takve radnje ili propuštanja i nastale štetne posljedice. Oštećeni nije dužan dokazati krivnju odgovornog lica,

jer se ona pretpostavlja, pa je teret dokaza na štetniku. Pretpostavke za nastanak

odgovornosti nekog lica za prouzrokovanu štetu su:

- postojanje sposobnosti nekog lica da odgovara za štetu (jer neka lica ne odgovaraju –

dijete do određenog uzrasta); - protupravna (nedopuštena) radnja ili propuštanje;

- šteta; - uzročna veza između štete i nedopuštene radnje ili propuštanja; - krivnja, koja znači odgovornost nekog lica zbog toga što se nije ponašalo kao razuman

i pažljiv čovjek. Krivnje se stepenuje na: namjeru (umišljaj),napažnju (nehat), svjesnu nepažnju, nesvjesnu

nepažnju, krajnja ili gruba nepažnja, obična nepažnja i profesionalna nepažnja. Štetnik

odgovara za svaki oblik krivnje , ali zakon predviđa sniţenje naknade štete ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnom neaţnjom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (objektivna odgovornost) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti lice koje se njom bavi. Potrebno je samo dokazati uzročnu vezu izmeĎu opasne stvari i štete.

Odgovornost se temelji samo na povećanoj opasnosti, a ne na krivici. Ako je imaocu opasne stvari stvar oduzeta na protupravan način, onda za štetu neće odgovovarati imalac

opasne stvari, nego onaj ko je oduzeo opasnu stvar ukoliko imalac za to nije odgovoran. Umjesto imaoca stvari, isto kao on odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi. Imalac opasne stvari, odnosno bavilac opasne djelatnosti je odogovoran na

osnovu samog prouzrokovanja štete. Imalac opasne stvari, odnosno bavilac opasne djelatnosti moţe se osloboditi od

odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od više sile, od samog oštećenog ili od trećeg lica i

to:

ako dokaže da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio van stvari čije se

dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći, ni otkloniti (motorno vozilo je u pokretu opasna stvar, a ako nije u pokretu, nije opasna stvar, ako je prilagodio uslovima puta

vožnju, iznenada istrči pješak nije ga mogao vidjeti ni predvidjeti ni izbjeći, može se osloboditi).

ako je šteta nastala isključivo krivnjom oštećenog,

ili ako je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe koju nije mogao predvidjeti niti

izbjeći,

a djelimično se oslobaĎa odogovrnosti ako je oštećeni djelimično prouzrokovao štetu.

Ako je šteta nastala slučajem, koji se desio u okviru ljudske djelatnosti, nema osnova oslobađanja odgovornosti. Za slučaj kao uzrok štete bitno je da se može predvidjeti i otkloniti

(npr. pucanje gume na autu), dok se viša sila ne može predvidjeti.

Odgovornost za drugoga Neodgovorna lica u graĎansko pravnom smislu su:

lica nesposobna za rasuđivanje - ta lica ne odgovaraju za štetu i s njima se izjednačavaju i djeca do navršene 7 godine života.

Ova lica nisu dužna naknaditi štetu. Štetu će naknaditi oni koji vrše nadzor nad tim licima.

Njihova odgovornost je pretpostavljena. Mogu se osloboditi ako dokažu da su preduzeli sve potrebne mjere nadzora nad neodgovornim licima, ali da je i pored toga šteta nastala.

Ko drugome prourokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje odgovoran je za nju ukoliko ne dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. (alkoholizira se i sjedne

za volan – odgovara, a ako ne pije i popije jednu čašicu sa rajom i nije svjestan da to može dovesti).

Slučajevi ovakve odgovornosti su: - Duševni bolesnici i zaostali u umnom razvoju - Za štetu koju je prouzrokovalo lice

koje zbog duševne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili nekih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, dakle za štetu koje prouzrokuje neodgovorno lice, odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadleţnog organa bio dužan da vodi nadzor nad njim.

- Odgovornost roditelja za štetu koju prouzrokuju maloljetna djeca - Za štetu koju prouzrokuje maloljetno dijete do navršene 7 godine života roditelji odgovaraju bez obzira

na svoju krivicu, drugim riječima po pravilima objektivne odgovornosti (kod ove odgovornosti se ne ispituje krivica). Neće odgovarati i kada je šteta nastala a dijete je bilo

WWW.BH-PRAVNICI.COM


povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu (škola, obdanište). Za djecu stariju

od 7 godina roditelji solidarno odgovaraju sa djecom za štetu koju učini dijete, ako je dijete

sposobno za rasuđivanjeu određenim situacijama odgovaraju i roditelji i dijete. Za maloljetnika koji se nalazi pod nadzorom škole, odnosno druge ustanove, odgovara škola i

druga ustanova osim ako dokažu da su vršili nadzor na način po postojećim pravilima i da bi šteta nastala i pri vršenju brižljivog nadzora. Ako za prouzrokovanu štetu odgovara maloljetnik, onda solidarno odgovaraju. Maloljetnik stariji od 14 godina odgovara za štetu

koju je prouzrokovao, ali kao štetu ne može naknaditi, roditelji će se obavezati da je naknade ako je to pravično.( ZOO - Odgovornost po principu pravičnosti – član 169. - U situaciji

kada je štetu prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenog obvezati štetnika za naknadu

štete potpuno ili djelimično. Po ovom principu obavezuju se i roditelji maloljetnika, koji je sposoban za rasuđivanje, a ne može je naknaditi. Ovo naročito s obzirom na materijalno

stanje roditelja.- ovo da zapamtimo). - Odgovornost za štetu prouzrokovanu na radu - Za štetu koju radnik na radu ili u

vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara radna organizaciju u kojoj je radio u času

prouzrokovanja štete osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo, u skladu sa radnom obvezom. Ako je radnik štetu prouzrokovao namjerno, onda

oštećeno treće lice ima pravo zahtijevati naknadu štete i od tog radnika.

Odgovornost maloljetnika Maloljetnik do navršene 7 godine ne odogovara za štetu koju je prouzrokovao.

Od navršene 7 do navršene 14 godine ne odgovara ukoliko se ne dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Teret dokaza je na oštećenom.

Preko 14 – 18 odgovaraju po općim pravilima odgovornosti za prouzrokovanu štetu. To je pravilo subjektivne odgovornosti – krivnja namjera i krajnja nepažnja.

Odgovornost prouzrokovana motornim vozilom u pokretu Ako je udes prouzrokovan motornim vozilom u pokretu isključivom krivnjom jednog imaoca motornog vozila, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice- subjektivna

odgovornsot. Ako postoji obostrana krivica onda svako od njih odgovara za prouzrokovanu štetu srazmjerno obimu svog doprinosa u prouzrokovanju. Kada nema krivice ni jednog ni

drugog onda odgovaraju za štetu na jednake dijelove, ukoliko ne dolazi do primjene princip

pravičnosti. Za štetu koju pretrpe treća lica, imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

Naknada materijalne štete Materijalna šteta se nakanđuje:

- uspostavljanjem stanja koje je postojalo prije nastupanja štete;

- naknadom u novcu. Naknada u novcu se dosuđuje:

- ako uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće;

- ako je uspostavljanje ranijeg stanja moguće djelomično, novčana nakanda se dosuđuje u ostalom dijelu;

- ako je uspostavljanje ranijeg stanja vezano za enormno visoke troškove; - ako oštećeni izričito zahtijeva dosuĎenje nakande u novcu.

Novčana naknada se uvijek dosuđuje po cijenama u vrijeme presuĎenja, u vrijeme

donošenja sudske odluke. Zbog toga što se cijene iz dana u dan mijenjaju. Oštećeni ima pravo na zatezne kamate za vrijeme od donošenja te odluke pa do isplate naknade. Kada je sam

otklonio štetu oštećeni, tada mu na uloženi novčani iznos pripada kamata od dana kada je izvršio popravku. Naknada se može odnositi na običnu štetu – gubitak i pogoršanje imovine i na izmaklu korist –gubitak prihoda ili koristi koje bi oštećeni ostvario da nije bilo štetnog

događaja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naknada štete se može sniziti:

- ako odgovorno lice nije prouzrokovalo štetu namjerno ili krajnjom nepaţnjom, a

lošeg je imovnog stanja, tako da bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu ili ako je prilikom prouzrokovanja štete nešto radio u korist oštećenog;

- ako ima podijeljene odgovornosti, tj. ako nastanku štete doprinese oštećeni, npr. pješak krši saobraćajne propise i time doprinese da bude povrijeđen u saobraćajnom udesu.

Naknada u rentnom obliku Šteta se u pravilu dosuđuje u jednom ukupnom iznosu. Izuzetak od pravila da se naknada

dosuĎuje u jednom iznosu:

1. u slučaju smrti; 2. tjelesne povrede; 3. oštećenja zdravlja.

Ovdje se imaju u vidu štete koje će se manifestovati ubuduće, pa će se tako i naknađivati. Štete u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja koje će se manifestirati u buduće

javljaju se kao: - izgubljenog izdržavanja ili izgubljenog pomaganja, koje se određuju licu koga je

poginuli izdržavao ili redovno pomagao, tako da štetnik/odgovorno lice plaća kao rentu one

iznose koje bi poginuli davao oštećenom kao izdržavanje ili redovno pomaganje; - gubitak zarade koja se kao nakanda dosuđuje oštećenom u visini zarade koja je izostala

zbog povređivanja, odnosno zbog nesposobnosti za rad; - pojačana ishrana kao naknada dosuđuje se ako oštećeni zbog povređivanja, tj.

oštećenog zdravlja ima izdatke za pojačanu ishranu;

- štetnik će nakanditi i izdatke zbog angažovanja drugog lica za njegu i pomoć, ako ih oštećeni mora angažovati zbog povređivanja;

- odgovorno lice će nakanditi oštećenom i troškove liječenja; - moguće je dosuditi i nakandu zbog uništene ili smanjene mogućnosti napredovanja

(ako oštećeni zbog povređivanja izgubilo mogućnost napredovanja u svojoj profesiji).

Visina dosuđene rente moţe se mijenjati zavisno od promijenjenih okolnosti (recimo velika razlika između radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i sud donosi odluku.

Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuđuje naknada u rentnom obliku, može se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom (jednom) iznosu ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Visinu te naknade utvrđuje vještak odgovarajuće struke.(pr ako je

oštećeno lice maloljetnik pa mu takav iznos obezbjeđuje školovanje)

Naknada nematerijalne štete Ova naknada se u pravilu dosuĎuje za pretrpljene fizičke bolove, psihičke bolove i

strah. Ovo su oblici nematerijalne štete. 1. Fizički bol se može biti uzrokovan tjelesnom povredom, operatinim zahvatom i za

vrijeme liječenja, kao i bol nakon završenog liječenja. 2. Duševni bol može biti uzrokovan smanjenjem životne aktivnosti, unakaženosti, povrede

ugleda, časti, slobode, zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika, zbog kažnjive preljube, obljube, bludnih radnji. Roditelji imaju pravo na naknadu zbog invaliditeta djeteta ili nekog drugog bliskog srodnika – najužem članu porodice pripada ovo pravo.

- Naknada zbog smanjene ţivotne aktivnosti može biti uzrokovana smanjenom pokretljivosti ruke, noge, odnosno zbog drugih oblika invalidosti usljed kojih je opšta

životna aktivnost smanjena. Pri tome treba imati u vidu da se ova naknada nematerijalne štete dosuđuje pored naknade materijalne štete za ove iste vidove koja se dosuđuje u rentnom obliku. Isti je pravni osnov, ali se ovdje dosuđuje zbog psihičke boli, jer

- Unakaženost također uzrokuje psihički bol, kod oštećenog lica, npr. zbog gubitka oka, noge, ožilja na licu i slično.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- Zbog povrede ugleda, časti i slobode, ako su takvog intenziteta i trajanja da se može dosuditi naknada.

- Naknada za pretrpljene duševne bolove dosuđuje se zbog smrti bliskog lica ili teške invalidnosti nekog bliskog lica. Naknada zbog smrti bliskog lica u pravilu

pripada bračnom drugu, djeci, i roditeljima poginulog, a braći i sestrama i vanbračnom drugu ako su oni sa ovim živjeli u trajnoj zajednici. (pita na ispitu). Pravo na naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog invaliditeta nekog lica ne pripada braći i

sestrama nevezano da li su živjeli u zajednici. 3. Osim naknade za fizičku i duševnu bol ima pravo i na naknadu za strah, prouzrokovan

prilikom povređivanja i nakon toga.

Pravila o ugovornoj odgovornosti za štetu Ako duţnik ne ispuni obvezu u svemu kako ona glasi ili zakasni sa njenim ispunjenjem, tada povjeriocu pripada pravo da pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenje obveze traži i

naknadu štete, naravno koliko je zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze pretrpio štetu. Ako je ispunjenje obveze postalo nemoguće onda mu pripada pravo samo na naknadu štete. Dužnik se može osloboditi odgovornosti za prouzrokovanu štetu ako dokaže da nije mogao

ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogao predvidjeti, izbjeći, otkloniti, a ni spriječiti.

Odgovornost više lica za istu štetu Za istu štetu više lica može odgovarati ukoliko su je prouzrokovali zajednički, na jedan od

slijedećih načina: - neposrednom zajedničkom radnjom (kad se lice A i B dogovore i skupa zapale

zgradu);

- posrednom zajedničkom radnjom (lice A kao podstrekač ili pomagač utiče na lice B, odnosno pomaže mu da zapali kuću);

- kad dva ili više lica nezavisnim samostalnim radnjama prouzrokuju štetu, a ne

mogu se utvrditi udjeli u prouzrokovanju štete; - naručilac i izvoĎač radova na nepokretnostima za štetu nastalu tim radovima trećem

licu također zajednički odgovaraju. U svim ovim slučajevima lica koja su prouzrokovala štetu, solidarno odgovaraju oštećenom (jedan plati, a može tražiti od svakog pojedinačno da mu naknadi ono što je platio za njega,-

regres isplatioca.).

Pravo oštećenog poslije zastarjelosti da zahtijeva naknadu U slučaju vanugovorne odgovornosti za štetu, pravo da zhtjeva naknadu štete oštećeni gubi za 3 godine (Subjektivni rok 3 godine), a u svakom sluačju za 5 godina (Objektivni rok) od

kada je šteta nastala. Oštećeni ima pravo da i nakon isteka zastarnog roka za naknadu šte te zahtijeva od štetnika da mu ustupi, preda, vrati ono što je stekao štetnom radnjom jer se radi o sticanju bez pravnog osnova. Taj zahtjev će postaviti po pravilima o sticanju bez pravnog

osnova. U ovom postupku će moći ostvariti samo onaj dio koji se manifestirao kao korist koju je ostvario prouzrokovanjem štete-ovo mora dokazati.

C. STICANJE BEZ OSNOVA Da bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju biti ispunjeni određeni uvjeti a to je:

- da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine i - da je zbog tog povećanja kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno

umanjenje imovine

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- da kod osiromašene strane postoji neznanje ili zabluda, odnosno uvjerenje da isplatom ili drugim davanjem ispunjava svoju obvezu (to što je uradio bio je u

uvjerenju da je dužan da ispuni obvezu). - da ne postoji valjan pravni osnov za sticanje.

Znači, ne postoji valjan pravni osnov za sticanje te imovine (isplata nepostojećeg duga, naknadni prestanak pravnog osnova, kada se radi o dvostrano obveznom teretnom ugovoru pa

jedna strana ispuni svoju obvezu, a druga ne, i zbog tog neispunjenja dođe do raskida ugovora – momentom raskida ugovora otpao je pravni osnov za ono što je dato u ispunjenju

ugovora, prema tome druga ugovorna strana to drži bez pravnog osnova, isplata jednog duga dva puta). Kada se moţe traţiti vraćanje za sticanje bez osnova – Vraćanje može tražiti onaj koji

izvrši isplatu. Može se tražiti samo u situaciji ako u vrijeme plaćanja je određeno lice bilo u uvjerenju da je dužan to učiniti, bio je savjestan. Međutim, ne može tražiti vraćanje datog

onaj ko je izvršio isplatu znajući da nije dužan, izuzev ako je u tom momentu zadržao pravo da traži vraćanje ili je to učinio pod prinudom (onda mu pripada pravo na vraćanje).

D. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ILI NEZVANO VRŠENJE TUĐIH POSLOVA

Nezvanom vršenju tuđih poslova moţe se pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, da

predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi. Stoga mi razlikujemo nuţno i korisno

poslovodstvo bez naloga.

1. Nuţno je ako se radi o sprečavanju nastupanja štete, znači o poslu koji ne trpi odlaganje (ako je vjetar odnio krov pa komšije pristupe jer pada kiša). U takvoj pravnoj situaciji poslovoĎa je duţan da obavijesti osobu za koju radi i da ga pozove

da on nastavi sa obavljanjem tog posla. Ukoliko ne prihvati da nastavi poslove ili nije u mogućnosti da dođe u razumnom roku u kojem bi trebao, onda je poslovoĎa

duţan da nastavi posao ukoliko je to moguće i raditi sve dok osoba za koju taj posao radi ne preuzme brigu o tome. U takvoj situaciji kada je obavljen posao poslovođa je dužan ispostaviti račun i ustupiti sve ono što je pribavio za obavljanje tog posla osobi

za koju radi. Poslovođa je duţan obavljati posao sa duţnom paţnjom (dobrog domaćina, privrednika, stručnom pažnjom – zavisno od toga sta radi). PoslovoĎa bez

naloga ima odreĎena prava. Ukoliko je radio u svemu kako treba i ono što su date okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od onog za koga je radio da ga oslobodi svih obveza koje je preuzeo na sebe zbog obavljanja tog posla i da mu naknadi sve

nužne i korisne izdatke i eventualno pretrpljenu štetu. Pored toga mu pripada i pravo na primjerenu naknadu za uloženi trud.

2. Korisno postoji kada se obavi neki posao koristan za drugo lice, dakle u namjeri da se durgom pomogne (npr kupi prilikom boravka na nekom drugom mjestu svom prijatelju neku robu koja mu je interesantna po povoljnijoj cijeni znajući da bi on to

želio kupiti). Pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova a najviše do visine koristi koju je drugi postigao.

3. Poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla-ne pripada mu pravo ni na kakvu naknadu.

E. JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE

Javno obećanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određeni posao, određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u nekoj određenoj situaciji ili ako je obećanje učinjeno

pod nekim drugim uvjetima obvezuje davaoca tog obećanja na ispunjenje tog obećanja. Obećanje se moţe opozvati na način na koji je učinjeno kao i ličnim saopćenjem, međutim,

onaj ko je dato obećanje ispunio a nije znao, niti je mogao znati da je obećanje nagrade opozvano ima pravo zahtijevati da mu se da obećana nagrada, a onaj ko je prije opozivanja učinio izvijsne izdatke radi izvršenja određene radnje u javnom oglasu ima pravo na naknadu

tih izdataka. Obećanje nagrade ne moţe se opozvati ukoliko je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili ostvarenju određene

situacije.

3) OSTALI INSTITUTI OBLIGACIONOG PRAVA

Kamata Kamata je naknada za korištenje tuĎeg novca a moţe i kod drugih zamjenjivih stvari.

Istovremeno ona ima i karakter naknade štete zbog toga što je povjerilac lišen upotrebe svog

novca. Kamate mogu biti ugovorene, zakonske (zatezne kamate tu spadaju i one su najintresantnije u praksi). Kada se plaćaju zatezne kamate? – kada dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obveze. U

ovom slučaju je dužan da plati zateznu kamatu po stopi utvrđenoj (posebnim) zakonom. Povjeriocu pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja u

ispunjenju novčane obveze pretrpio štetu. Procesne kamate – pita ovo

Ovo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu. Procesnu kamatu

plaća dužnik koji je zadocnio, odnosno koji nije platio zatezne kamate povjeriocu sa kojim je u poslovnom odnosu (plaćao mu glavni dug sa zakašnjenjem, a nije zatezne kamate). Tada povjerilac ima pravo da ustane sa posebnom tuţbom kojom će zahtijevati isplatu neplaćenih

zateznih kamata. Zbir neplaćenih zateznih kamata čini glavno potraživanje. Na to potraživanje povjeriocu (sada tužitelju) pripada pravo da zahtijeva od dužnika isplatu kamata

od dana podnošenje tužbe do isplate. To se sve dešava u pranici i zato se zovu procesne

kamate.

Ugovorene kamate

Kamate se mogu ugovoriti. Stopa ugovorenih kamata ne moţe biti veća od kamatne stope

koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viĎenju. Ugovaranje veće stope od

dozvoljene ne čini ugovor ništavim jer se kamate dosuđuju do dozvoljenog iznosa. Ako je kamata ugovorena a nije određena stopa vrijedi kamata koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju.

Alternativne obveze Su takve obveze kod kojih dužnikova obveza ima dva ili više predmeta ali je dužnik obvezan dati samo jedan od njih da bi se oslobodio obveze. Suština se odnosi na postojanje dvije

obveze, dva premeta i pravo izbora pripada dužniku. Kako mogu nastati ove obveze? – mogu nastati ugovorom kada se usaglase ugovorne strane, može jednostranom izjavom volje (legat – može odrediti obvezu legataru na isplatu

određenog iznosa ili predaju određene stvari – mora biti određena), može i na osnovu

zakona (kod izdržavanja – davalac izdržavanja može plaćati izdržavanje ili primiti

izdržavano lice u svoje domaćinstvo na izdržavanje). Svrha alternativne obveze je pravo izbora od strane dužnika. Time se dužniku daje mogućnost da ispuni obvezu na način koji je za njega povoljniji. Kada je izbor završen? -

WWW.BH-PRAVNICI.COM


završen je kada dužnik obavijesti drugu stranu – povjerioca o tome šta je izabrao. Takva izjava se više ne može opozvati. Pravo izbora pripada dužniku sve dok u postupku

prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude predata povjeriocu. Ako pravo

izbora pripada povjeriocu, onda on to pravo može koristiti do isteka roka za ispunjenje

dužnikove činidbe. Ukoliko se do tada ne izjasni povjerilac, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i da mu odredi rok. Po proteku toga roka pravo izbora prelazi na dužnika. Ako se desi da jedan predmet obveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije odgovorna ni jedna strana,

obveza dužnika se svodi na preostali predmet.

Fakultativna obveza – fakultativo potraţivanje Ovdje ne postoji obveza sa dva ili više predmeta već samo sa jednim predmetom uz obavezu dužnika da se može osloboditi obveze davanjem nekog drugog predmeta koji je određen pravnim poslom ili zakonom.Ove obveze mogu biti zasnovane ugovorom, zakonom (ZOO

predviđa odustanicu) i testamentom. Sam zakon je dao dvije mogućnosti: odustanica od ispunjenja obveze ili odustanak od ugovora davanjem odustanice. Zakon o nasljeđivanju –

davanjem legata –predajom određenog predmeta, ali da se može oslobodi obveze ako isplati određeni novčani iznos. Moguće je da ovo pravo fukultativnog potraţivanja pripada

povjeriocu tako da on umjesto dugovanog predmeta od dužnika zahtijeva neki drugi

određeni predmet. Takvo ovlaštenje povjerioca može biti određeno ugovorom ili zakonom.

FAKULTATIVNA I ALTERNATIVNA OBVEZA

Pravo izbora kod fakultativnih i alternativnih obveza duţnik ima do isteka paricionog

roka (roka za činidbu) prema ZPP (OVO JE NOVINA U ZPP) – OVO NAM JE

REKLA SUADA

Djeljive obveze i potraţivanja Najčešće obigaciono-pravni odnos nastaje između jednog povjerioca i jednog dužnika. Međutim, ponekad pravni odnos nastaje između dva ili više povjerioca s jedne strane i dva

ili više duţnika s druge strane . U takvom slučaju se radi o pluralističkim obvezama. One

mogu biti djeljive. Djeljive su kada ništa drugo nije dogovoreno, tada se obveza dijeli na jednake dijelove, tako da jedan dužnik odgovara za samo svoj dio obveze. Ako na

povjerilačkoj strani ima više lica a ništa drugačije nije dogovoreno postojeće potraživanje se dijeli između njih na jednake dijelove, a to znači da svaki od njih ima pravo zahtijevati samo dio obveze. Kod nedjeljivih obaveza činidbe su kvantitativno nedjeljive, tako da se ne

mogu ispuniti u dijelovima, a savki od povjerilaca može zahtijevati samo ispunjenej cijelog potraživanja.

Solidarne obveze Kada je svaki od više dužnika obavezan ispuniti cijelu obvezu i svaki od više povjerilaca

može zahtijevati ispunjenje cijele obveze. Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraživanje i jedinstvenu obvezu, odnosno više dužnika na dužničkoj strani. Povjerilac može tražiti ispunjenje obveze od svakoga od njih. Ako jedan od dužnika ispuni

obavezu, preostali dužnici se oslobađaju obaveze prema povjeriocu. Pasivna solidarnost može nastati zakonom, ugovorom i testamentom (npr kada ostavilac testamentom odredi da svi

nasljednici solidarno odgovaraju za namirenje legatara). U situaciji kada jedan od solidarnih dužnika ispuni obvezu u cijelosti pripada mu pravo da zahtijeva od ostalih dužnika da mu naknade dio obveze koja otpada na njih, da se regresira u odnosu na njih. To će uraditi u

regresnoj parnici ukoliko to nije moguće drugačije. Ako drugačije nije ugovoreno ili ne proizlazi iz odnosa solidarnih dužnika na svakog dužnika otpada jednak dio.

Od pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost, a to znači da na povjerilačkoj

strani ima više lica, a svako od tih lica ima pravo od dužnika zahtijevati ispunjenje cijele obveze i kada jedan od solidarnih povjerilaca bude namiren, obveza prestaje i u odnosu na

ostale povjerioce.U situaciji kada ima više povjerilaca pravo je duţnika da ispuni obvezu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prema svom izboru u odnosu na jednog od povjerilaca. To pravo ima do momenta dok jedan od povjerilaca ne zahtijeva ispunjenje svoje obveze. Aktivna solidarnost također može nastati

zakonom, ugovorom i testamentom.

Prestanak obveze U pravilu obveza prestaje na jedan od slijedećih načina:

- ispunjenje obaveza - preboj (kompenzacija)

- obnova (prenov, novacija) - Sjedinjenje (konfuzija)

- nemogućnost ispunjenja - protek vremena, otkaz - smrt dužnika ili povjerioca

1. Ispunjenje obaveza

Pod ispunjenjem obaveze podrazumijevamo valjano izvršenje dugovane činidbe, koja je

predmet dužnikove obaveze. U vezi s tim ukazuje se na ispunjenje u pogledu subjekta, predmeta, vremena i mjesta ispunjenja. (u kjnizi Zečević Envera-mislim da se ovim ne trebam opteretit).

2. Kompenzacija ili prijeboj

Je način prestanka obveze. Pretpostavke za prestanak obveze kompenzacijom jesu: 1. da postoje međusobna potraživanja, 2. da glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće,

3. da su oba potraživanja dospjela. Ne mogu se prebiti potraţivanja:

1. koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka, 2. potraživanja stvari koje su dužniku date na čuvanje, posudbu ili koje je dužnik

bespravno uzeo ili zadržao za sebe,

3. potraživanja iz osnova namjernog prozrokovanja štete kao i 4. potraživanja naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog lica,

5. potraživanja iz osnova zakonskog izdržavanja. Kompenzacije mogu biti jednostrane, ugovorne i sudske.

Jednostrane su kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno potraživanje stavlja u

prijeboj svoje potraživanje. Ugovorne su kada se međusobna potraživanja stavljaju u preboj na osnovu sporazuma imaoca tih potraživanja. Sudske su one koje nastaju odlukom suda

povodom prigovora tužnog da ne osporava potraživanja tužioca ali da ističe svoje potraživanje prema njemu tako da sud ta potraživanja prebije.

3. Otpust duga

Obveza prestaje kada povjerilac izjavi da neće tražiti ispunjenje obveze a dužnik se s time

saglasi (mora izjaviti da je saglasan). Nije potrebna za punovažnost ovog oprosta posebna forma, pa čak ni onda kada je ugovor zaključen u zakonom propisanoj formi. Otpust duga

jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a optust glavnom dužniku oslobađa jemca obveze. Ako

ima više jemaca a povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi s time što se njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemstva. Razlog zbog kojeg se

neko oslobađa obveze ne treba se navoditi. Ako ima više solidarnih duţnika, oprost jednog od njih ne oslobađa obveze ostale solidarne sadužnike, ali se i tu obveza ostalih smanjuje za onaj dio koji otpada na dio oslobođenog dužnika

4. Novacija (prenov, obnova)

Je jedan od prestanka obveze. Obveza prestaje kada se povjerilac i dužnik saglase da

postojeću obvezu zamijene novom. Nova obveza mora imati drugačiji predmet i pravni osnov

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(da se zamijeni ugovor o prodaji tako da se isplati novac kao zajam). Novi ugovor mora

imati drugačiji predmet i pravni osnov. Ako se ovaj ugovor o obnovi poništi iz bilo kojih

razloga, raniji ugovor ostaje na snazi. Uslovi za nastanak obnove su: - postojanje ranije obaveze,

- da povjerilac i dužnik sporazumno ugovore novu obavezu, - da je sadržaj nove obaveze različit od ranije obaveze, - da postoji obostrana volja da prestane ranija obaveza.

Dejstvo prenova

a) Poništenje - Kada se ugovor o prenovu poništi smatra se da nije bilo prenova i da ranija

obveza nije ni prestala postojati. b) Nedostatak ranije obveze - ako je ranija obveza bila rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obveze, za tu rušljivost.

Prenov je bez dejstva i u situaciji ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena iz nekog razloga.

5. Konfuzija ili sjedinjenje

Kada jedno isto lice postane i povjerilac i duţnik prestaje obaveza. Ako je obveza upisana u javnu knjigu sjedinjenjem prestaje tek kada se izvrši upis brisanja. I u slučaju kad jemac

postaje povjerilac obveza glavnog dužnika ne prestaje, prestaje samo jemstvo. Ovo zato što je nemoguće da jemac sam sebi jemči za ispunjenje obveze.

6. Nemogućnost ispunjenja

Kada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi na ispunjenje svih obveza, a ne samo jedne obveze iz ugovora. To su uglavnom događaji koji su doveli do

nemogućnosti ispunjenja za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana i da je nomogućnost nastupila u periodu od zaključenja ugovora do vremena kada je obveza trebala

biti ispunjena (stavljanje stvari van prometa itd).Na ovaj način ne moţe prestati obveza ako

je predmet obveze stvar odreĎena po rodu. Odnosi se samo na indivudialno nezamjenjive stvari.

7. Smrt duţnika ili povjerioca

Smrću duţnika ili povjerioca u pravilu obveza ne prestaje jer ona prelazi na

nasljednike. Međutim, ovo pravilo ima slijedeće izuzetke: - ako je obveza nastala s obzirom na lična svojstva, osobine dužnika (npr. obveza slikara

da napravi sliku) tada se obveza smrću gasi;

- obveza može prestati smrću ukoliko su povjerilac i dužnik to izričito ugovorili; - ako je priroda pravnog posla takva da obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana

(ugovor o doživotnom izdržavanju - smrću primaoca prestaje ugovor). 8. Otkaz

Trajni dugovinski odnos sa neodređenim rokom trajanja može prestati otkazom uz slijedeća

pravila: - otkaz mora biti dostavljen drugoj ugovornoj strani;

- otkaz se može dati u svako doba, osim u nevrijeme; - dugovinski odnos prestake protekom otkaznog roka, a ako isti nije ugovoren onda

protekom zakonskog roka, odnosno primjerenog roka;

- ugovarači mogu dogovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samom dostavom otkaza, ako zakon ne predviđa drukčije.

Zastarjelost Je jedan od načina prestanka ugovora.

Zastrajelošću se gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze kada protekne zakonom određeno vrijeme. Time se samo pravo povjerioca ne gasi nego samo zahtjev za ostvarenje tog prava. U

materijalnom smislu to pravo gubi, a li ne gubi pravo na podnošenje tužbe u formalnom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


smislu. Sud po službenoj dužnosti ne pazi na zasterjelost, tužba se može podnijeti i nakon rokova, samo ako je druga strana prigovorila na rok, onda će sud odbiti tužbiti tužbeni

zahtjev. (naturalna obligacija).

Zastarjeti mogu obligaciono-pravni zahtjevi izuzev prava na izdržavanje. Ono ne može

zastarjeti, ali mogu zastarjeti pojedini obroci. Kad nastupa zastarjelost? – kada istekne posljednji dan određenog roka zakonom propisanog za zastarjelost. U vrijeme zastare računa se i period koji je protekao u korist

dužnikova prednika (npr u slučaju nasljeđivanja, računa se i vrijeme do smrti ostavioca). Dužnik se ne moţe odreći zastarjelosti dok ne protekne rok za zastarjelost. I pismeno

priznanje zastarjele obveze, smatra se odricanjem od zastarjelosti. Ako dužnik ispuni nastalu obvezu, nema pravo da zahtijeva vraćanje onog što je dao u ispunjenju zastarjele obveze ni u situaciji da nije znao da je obveza zastarjela. Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju

i sporedna potraživanja (kamate, plodovi, troškovi, ugovorna kazna itd). Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove. To su strogi rokovi čijim

protekom zbog nepreduzimanja određenih radnji povjerilac gubi subjektivno pravo na tužbu u materijalnom smislu (prekludiran je da podnosi tužbu). To su rokovi: u kojima se treba podnijeti tužba; u kojima treba da se izvrši neka radnja pod prijetnjom gubitka nekog prava.

Razlika prekluzivnih i zastarnih rokova je slijedeća:

- kod prekluzivnih rokova gubi se pravo ne samo na tužbu u materijalnom smislu već i

samo subjektivno pravo povjerioca , odnosno obaveza dužnika, dok kod zatsarnih rokova takve posljedice ne nastupaju;

- kod prekluzije nema mogućnosti zastoja i prekida;

- na prekluziju sud pazi po službenoj dužnosti, a na zastarjelost samo po prigovoru

duţnika;

- ako neko ispuni obavezu u odnosu na koju je nastupila prekluzija, može tražiti vraćanje datog, dok kod zastare to nije moguće.

PISMENO PRIZNANJE – ODRICANJE OD ZASTARE – ovo pita Pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.

Isto takvo dejstvo ima i davanje zaloga ili osiguranje obveze. Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće trajanje zastarnog roka od određenog

zakonom, niti se pravnim poslom može odrediti da zastarjelost neće teći kroz određeno vrijeme. Kada zastari glavno potraživanje, zastarijevaju i sporedna.

Vrijeme potrebno za zastarjelost – čl. 371 – 381

Opšti rok zastarjelosti je 5 godina. Za pojedina potraživanja ZOO predviđa kraće rokove: - za 3 godine zastarijevaju povremena potraživanja koja dospijevaju godišnje ili u

kraćim rokovima, međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe ili obavljanja usluga, potraživanja zakupnine i naknade štete (izuzev štete prouzrokovane krivičnim djelom a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti);

- za 1 godinu zastarijevaju potraživanja naknada za isporučenu električnu energiju, toplotnu energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, te za potraživanja

radio i tv stanica, pošta i neka druga potraživanja. Zastoj zastarjelosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zastoj nastupa za vrijeme dok neka zapreka postoji za ostvarivanje potraživanja, tako da se ne računa u zastaru i nakon prestanka tih zapreka zastarjelost se nastavlja. Zastarijevanje ne

teče: - između bračnih drugova,

- roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, - između štićenika i njegovog staraoca i organa starateljstva sve dok traje takav odnos, - između lica koja žive u vanbračnoj zajednici.

Prekid zastarijevanja

Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje se može učiniti i izjavom

povjeriocu a i na posredan način davanjem otplate, osiguranjem, plaćanjem kamate, podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom koju je povjerilac poduzeo pred sudom protiv

dužnika ili pred nekim drugim nadležnim organom u cilju osiguranja i ostvarenja potraživanja. Smatra se da nije nastupio prekid podnošenjem tužbe sudu ili nekog drugog podneska ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako smatra se da

nije bilo prekida ukoliko je povjeriočeva tužba ili neki drugi zahtjev odbačen ili ako preduzete mjere obezbjeđenja ili osiguranja pred sudom budu poništene. Ako je tuţba

odbačena zbog nenadleţnosti, smatra se da podnošenjem tužbe nije nastupio prekid zastare a uvjet je da u roku od tri mjeseca od donošenja rješenja o odbacivanju ponovno podnese tužbu nadležnom sudu. U ovom slučaju smatra se da je ranijom tužbom prekinuta zastara

Nakon prekida zastara počinje iznova teći.

Cesija - promjena povjerioca Cesija je ustupanje potraţivanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće lice. Za punovažnost

cesije potrebno je da se između povjerioca – ustupioca i trećeg lica – (prijemnika) zaključen ugovor o cesiji. U tom ugovoru ne učestvuje dužnik, ne zahtijeva se njegov pristanak.

Nemogućnost cesije je u slijedećim slučajevima: - ako je to zakonom predviđeno, npr. potraživnja koja se mogu zaplijeniti po odredbama

izvršnog postupka(dio ličnog dohotka, penzije itd.)

- ako se radi o potraživanjima vezanim za ličnost povjerioca (alimentacija); - ako se radi o potraživanjima koja se po svojoj prirodi protive vršenju prenosa, (p.r

ugovor o djelu); - ako je ugovorena zabrana prenošenja.

U situaciji kada je dozvoljeno prenošenje, nije potreban pristanak duţnika ali je obaveza ustupioca da ga obavijesti. Od momenta davanja obavijesti punovažno je ispunjenje obveze

samo novom povjeriocu. Ako dužnik ispuni obvezu u odnosu na ranijeg povjerioca, jer ga ovaj nije obavijestio, onda je to ispunjenje punovažno i obveza se gasi. Cesijom se položaj dužnika ne može pogoršati. Zbog toga dužnik može istači sve prigovore protiv novog

povjerioca koje je imao prema ranijem povjeriocu. Raniji povjerilac ne odgovara za

postojanje potraţivanja kada je ustupljeno bez naknade. U protivnom odgovara, ako je

potraživanje sa naknadom, ali ne i za ispunjenje obveze, odnosto naplativost potraživanja.

Preuzimanje duga

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To je ugovor između dužnika i trećeg lica, kojim treće lice prima na sebe obvezu duga. Za punovažnost ovog ugovora potreban je pristanak povjerioca. U pravilu svaki dug se može

preuzeti izuzev onog koji je lične prirode. Ugovor o preuzimanju duga mora biti sačinjen u istom obliku u kojem je bio sačinjen ugovor kojeg preuzima, znači važi pravilo pariteta.(ako

je osnovni ugovor zaključen u posebnoj formi, onda tako mora biti zaključen i ugovor o preuzimanju). I pristanak povjerioca je bitan za punovažnost ugovora. Pristanak se može dati izričito ili

prećutno. Prećutan pristanak će postojati u situaciji kada je povjerilac primio ispunjenje obveze. Treće lice dalo mu je do znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime. Na osnovu ugovora

o preuzimanju duga, raniji dužnik se oslobađa obveze. Međutim ako je novi duţnik

prezaduţen, insolventan, raniji duţnik se neće osloboditi obveze, već ostaje u obvezi zajedno sa ranijim dužnikom. Novi dužnik preuzima i obvezu da ispuni i sporedna

potraživanja. U odnosu na kamate do preuzimanja duga pravilo je da terete novog dužnika.

Documents

Gradjansko Materijalno Pravo - Predavanja(1)