gluhi ZAVRŠNO 3.06

7/22/2019 gluhi ZAVRNO 3.06

1/79

ZADNJE 3.06.

Sveuilite Jurja Dobrile u Puli

Odjel za odgojne i obrazovne djelatnosti

MARIJANA

Diplomski rad

Pula, 2013.

1


2/79

Sveuilite Jurja Dobrile u Puli

Odjel za odgojne i obrazovne djelatnosti

MARIJANA

Diplomski rad

JMBAG:.........................., redoviti studentStudijski smjer:Predmet:Mentor:

2


3/79

1. UVOD..........................................................................................................................................8Tema je preopirna da bi se mogla cjelokupno zahvatiti u ovakvom tipu radnje, ali uzela sam

u obzir osnovne i najvanije imbenike, koji su dijelom ivota gluhih i nagluhih osoba............92. POJAM INVALIDITETA........................................................................................................10

Sociolog invaliditeta Cloerkes (1988.:87) definira invaliditet kao dugotrajno i prepoznatljivoodstupanje u tjelesnom i psihikom podruju koje je negativno vrednovano. Dugotrajnostrazlikuje invaliditet od bolesti a prepoznatljivost je znanje drugih ljudi o odstupanju, odnosno

socijalna reakcija na invaliditet kao pojavu a ne na samu osobu koja ima odreeni invaliditet (npr.gluhoa je negativno vrednovana, ali pojedina osoba u drutvu ne mora biti). Invaliditet moe biti

i posljedica i moe rezultirati bolesti, ali nikako invaliditet i bolest nisu sinonimi. PremaSheratonskoj deklaraciji, koja je usvojena u Hrvatskoj 2003. odraslu osobu nazivamo osobom sinvaliditetom, dok maloljetnu dijete sa tekoama u razvoju. .( Tatkovi, N. ( 2010. ) Inkluzija

studenata sa posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske,7.meunarodni sastanak Uenje i pouavanje, Koper ).................................................................11

2.1 Povijesni aspekti odnosa drutva prema osobama s invaliditetom.....................................122.2 Novije doba..........................................................................................................................16Od 50- ih godina 20. stoljea poinje se mijenjati stav drutva prema osobama s invaliditetom

u razvijenim dravama svijeta. Koncept normalizacije, solidarnost, izjednaavanjemogunosti, integracija i inkluzija novi su principi prihvaanja osobama s invaliditetom. ......17

2.3 Modeli specijalne pedagogije..................................................................................................193. ODGOJ I OBRAZOVANJE .....................................................................................................21

Aktualno pitanje poloaja osoba sa posebnim potrebama u suvremenom je drutvu povezano sanjihovim temeljnim pravima na obrazovanje. U uvjetima realizacije holistikog pristupa uinkluzivno odgojno-obrazovnom sustavu uvaavaju se obrazovne potrebe svih polaznika,potujui njihove individualne razliitosti. ( Tatkovi, N. ( 2010. ) Inkluzija studenata sa

posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske, 7.meunarodnisastanak Uenje i pouavanje, Koper )...........................................................................................213.1 Stanje u Hrvatskoj...................................................................................................................21

Dok se integracija tradicijski shvaa kao mjesto i vrijeme koje uenik provede u situacijizajedno sa uenicima bez tekoa, inkluzija podrazumijeva potpuno pripadanje i zajednitvo, jer

je njezin cilj obogatiti cjelokupno drutvo, polazei od osnovnog naela da svatko pripadadrutvu i na svoj mu nain pridonosi. ( Bratkovi, D., Teodorovi B. ( 2003. ) Od integracije

prema inkluzivnoj edukaciji, Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih sposebnim potrebama, Zageb).........................................................................................................233.2 Zakonski temelji prava osoba sa invaliditetom ......................................................................23

Ljudska prava svakog pojedinca u Republici Hrvatskoj propisana su Ustavom i meunarodnimugovorima koje je potpisala i pristupila im, te zakonima na podruju zatite ljudskih prava osoba

sa invaliditetom, pa tako i djece sa tekoama u razvoju, a potpisnica je osam meunarodnihugovora Ujedinjenih naroda na podruju zatite ljudskih prava. Ti su meunarodni ugovori

sastavni dio pravnoga poretka Republike Hrvatske, a objavljuju se u posebnom izdanju slubenog glasila Republike Hrvatske Narodne novine, Meunarodni ugovori. Dana 30.oujka 2007. RH je

pristupila Konvenciji UN-a o pravima osoba sa invaliditetom. ....................................................23Donoenjem Nacionalne strategije izjednaavanja mogunosti za osobe sa invaliditetom od

2007. do 2015. u RH je postavljen temelj za dostizanje suvremenih standarda na svim podrujimaivota i djelovanja osoba sa posebnim potrebama, primjerice u obitelji, ivota u zajednici, odgoju

i obrazovanju, zdravstvenoj zatiti, stanovanju, mobilnosti, pristupanost i dr. Vlada RH,

3


4/79

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi su 2007. sa Europskom komisijom izradili Zajednikimemorandum o socijalnom ukljuivanju, ija je svrha pruiti pomo Hrvatskoj u borbi protiv

siromatva i socijalne iskljuenosti, te osuvremenjivanje sustava socijalne zatite, radi pripremeHrvatske za puno sudjelovanje u Europskoj uniji (Izvjee socijalnog ukljuivanja u RH, Vlada

RH, 2008., str.: 57.). ......................................................................................................................23

U Zakljuku Izvjea navodi se da je veina djece i mladih sa posebnim potrebama ukljuena uredovni obrazovni sustav, ali da nemaju adekvatnu pomo strunjaka, te da je potrebno osiguratimetode i postupke za ranu identifikaciju djece, razviti individualne edukacijske postupke, te

motiviratio i dodatno obrazovati one koji se bave obrazovanjem djece sa posebnim potrebama.Primjerice, Nacionalna zaklada za potporu uenikog i studentskog standarda, koja je zapoela sa

radom 2009. novano pomae udruge u cilju promicanja obrazovanja mladih sa invaliditetom.(Tatkovi, N.( 2010. ) Inkluzija studenata sa posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske, 7.meunarodni sastanak Uenje i pouavanje, Koper).......................243.3 Pretpostavke za inkluzivno kolovanje ..................................................................................243.4 Djeca sa posebnim potrebama u predkolskom odgoju ........................................................243.5 Uenici sa posebnim obrazovnim potrebama..........................................................................25

Uenikom s posebnim obrazovnim potrebama smatra se prema Vodiu kroz Hrvatskinacionalni obrazovni standard (u daljnjem tekstu HNOS) svako dijete koje ima tekoe uuenju (znatno vee od svojih vrnjaka), zbog ega mu je potrebna posebna odgojno-obrazovna podrka. Prema vaeoj orijentacijskoj Listi vrsta i stupnjeva tekoa u razvoju(Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju, NN,23/1991.) vrsta tekoa u razvoju je i .......................................................................................26

4. OTEENJA SLUHA..............................................................................................................294.1 Psiholoki aspekti oteenja sluha.......................................................................................294.2 Rehabilitacija djece s oteenjem sluha..............................................................................304.3 Metode rehabilitacije gluhih osoba.....................................................................................314.4 Uenici s oteenjem sluha.................................................................................................31Oteenje sluha ubrajamo u jedno od najeih priroenih oteenja, a javlja se u prosjeku u

jedno do troje djece na 1000 novoroenadi. Kod 70 do 80% djece oteenje je prisutno ve kodotpusta iz rodilita, a u 20 do 30% nastaje kasnije, najee zbog nekih bolesti ili traumatskih

ozljeda glave. U Hrvatskoj se od rujna 2002. godine u svim rodilitima vri probir novoroenadi(screening) na oteenje sluha tako da su sva novoroena djeca pregledana prije otpusta iz

rodilita. .........................................................................................................................................314.5 Svjedoenje gluhe osobe o pismenosti i gluhoi ...............................................................35Republika Hrvatska se jasno odredila za osiguravanje jednakih prava na odgoj i obrazovanje

svih, pa i gluhih osoba na svim razinama odgojno-obrazovnih sustava, ostvarujui novepedagoke pristupe sukladne suvremenim trendovima u svijetu. (prof.dr.sc.Tatkovi, N.: Inkluzija

studenata sa posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske,7.meunarodni sastanak Uenje i pouavanje, Koper, 2010.). .....................................................45

Veoma je vano osigurati humane pretpostavke za ukljuivanje djeteta oteena sluha uinkluzivno obrazovanje, odnosno u redovni obrazovni sustav, bez emocionalnih strahova,

stresova i socijalne odbaenosti, na nain da se u tome sustavu osiguraju adekvatni preduvjeti zahumanu inkluziju djece oteena sluha. ........................................................................................45

Neke od humanih pretpostavki za ostvarenje bolje budunosti za djecu oteena sluhainkluzijom u redovan obrazovni sustav su obuka nastavnika u znakovnom jeziku, prevoenje

nastavnih sadraja na znakovnom jeziku pomou titlova, suradnja defektologa/surdoaudiologa sanastavnikom i kontinuirana rehabilitacija sluanja i govora. ........................................................45

4


5/79

Prijelaz s izdvojenog oblika odgoja i obrazovanja djece oteena sluha na ukljuivanje uredovan sustav obrazovanja imao je dugotrajan put, a u budunosti moemo oekivati da e se

interes za inkluzivno obrazovanje poveati, da e rasti svijest ljudi o neophodnosti takvaobrazovanja i njihova motiviranost da daju svoj doprinos na ovakvom humanom planu. Pri tome

treba imati na mu staru kinesku poslovicu da i put od tisuu milja poinje prvim korakom.

( Imiragi, A. (2011.) Humane pretpostavke inkluzivnog obrazovanja uenika oteenog sluha,ivot i kola, br.27 ( 1/2012.), god. 58., str. 94.-103. ( Pregledni rad)..........................................45METODOLOGIJA ISTRAIVANJA..........................................................................................45

5. PILOT ISTRAIVANJE O POLOAJU GLUHIH OSOBA ..................................................455.1 Predmet, cilj i zadaci istraivanja.......................................................................................465.2 Pristup odabiru metodologije istraivanja..........................................................................475.3 Istraivake metode i postupak izrade instrumenta............................................................475.4 Opis uzorka istraivanja.....................................................................................................485.5 Rezultati istraivanja i njihova interpretacija.....................................................................50

ZAKLJUAK...............................................................................................................................74SAETAK....................................................................................................................................75

Dugo su vremena gluhe osobe bile objekt meuljudskih odnosa i nije im se prualaodgovarajua zatita i pomo, dapae, kako smo vidjeli u prvom dijelu radnje, u pojedinim

razdobljima ljudske civilizacije takve su osobe bile proganjane i u potpunosti obespravljene.Svjesni smo da gluhim osobama pravo na jednakost mogunosti ne osigurava toliko razvoj i

primjena suvremene tehnike i tehnologije, politiko pravo na jednakost, dravni Ustavi, propisi imnotvo opih i posebnih dokumenata Ujedinjenih naroda, Vijea Europe i Europske Unije,koliko naa spremnost da se djeluje u skladu sa njima i da ih se primijeni u svakodnevnomivotu. Pred svima je izazov i dugogodinji put gradnje novih odnosa, poevi od obitelji,

socijalnog rada i ustanova socijalne skrbi, sredstava javnog priopavanja, pa do poboljanjauvjeta odgoja i obrazovanja od najranije ivotne dobi...................................................................75LITERATURA.............................................................................................................................76

BAZAVA, V. (1980.) Pregled povijesti znanosti, razvoj ljudske misli i obrazovanja, kolskaknjiga, Zagreb,................................................................................................................................76BOUILLET, D. (2010.) Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja, kolska knjiga, Zagreb,....76

BRATKOVI, D., TEODOROVI B. ( 2003. ) Od integracije prema inkluzivnoj edukaciji,Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih s posebnim potrebama,

Zagreb,............................................................................................................................................76Fulgosi-Masnjak, R., Ki-Glava, L. (2004.) Do prihvaanja zajedno: Integracija djece s

posebnim potrebama, Prirunik za uitelje. Hrvatska udruga za strunu pomo djeci s posebnimpotrebama IDBM, Zagreb. Zbornik radova znanstveno-strunog skupa: Dijete, odgajatelj i uitelj,Zadar, 2004,....................................................................................................................................76

IMIRAGI, A. (2011.) Humane pretpostavke inkluzivnog obrazovanja uenika oteenog........................................................................................................................................................76

sluha, ivot i kola, br.27 ( 1/2012.), god. 58., str. 94.-103. ( Pregledni rad).............................76IVASOVI, V., ANDRIJEVI- GAJEVI, L. (2009.) Gluho i nagluho dijete u redovnom

obrazovanom sustavu problem ili izazov? Hrvatski savez gluhih i nagluhih, Zagreb,..................76KOBEAK, S. ( 2003.) Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih s

posebnim potrebama, Zagreb,........................................................................................................76MUI, V. ( 2004.) Uvod u metodologiju istraivanja odgoja i obrazovanja, EDUCA, Zagreb,

........................................................................................................................................................76

5


6/79

STANI, V. (1985.) Djeca s tekoama u razvoju u redovnoj koli, NRO Porodica idomainstvo i tamparija obrazaca, Zagreb,............................................................................76

SEKULI-MAJUREC, A. (1997.) Integracija kao pretpostavka uspjenije socijalizacije djece imladei s tekoama u razvoju: oekivanja, postignua, perspektive, Filozofski fakultet, Zagreb,

........................................................................................................................................................76

TATKOVI, N. ( 2010. ) Inkluzija studenata sa posebnim potrebama na studij predkolskog........................................................................................................................................................76odgoja-neka iskustva iz Hrvatske, 7.meunarodni sastanak Uenje i pouavanje, Koper ). .76

ZRLI, S. ( 2011. ) Djeca s posebnim potrebama u vrtiu i niim razredima osnovne kole,Prirunik za roditelje, odgojitelje i uitelje....................................................................................76

................................................................................................................................................76

................................................................................................................................................76INTERNET IZVORI....................................................................................................................77www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj i vrednovanje_osoba_s_posebnim_potrebama, svibanj 2013.......77www.pravo.unizg.hr/_download/repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj 2013..........77PRILOZI.......................................................................................................................................78ANKETNI UPITNIK ..................................................................................................................79

6


7/79

TEORIJSKE OSNOVE PROBLEMA

7


8/79

1. UVOD

U davnim su vremenima gluhi ljudi, osobito gluhoroeni, koji nisu mogli govoriti, bili

"nepostojei", t.j nisu imali pravnu sposobnost, te nisu mogli donositi odluke o svom ivotu.Informacije i eksplozivni razvoj mikroraunala u posljednjih dvadeset godina ine tradicionalne

oblike rada zastarjelima. Poetkom 21.stoljea sposobnost itanja i pisanja u velikoj e mjeri biti

presudna za socioekonomski status pojedinca.

Mnogo su godina, iako ne svojom krivnjom, milijuni gluhih i u manjoj mjeri nagluhih, bez obzira

na nain komuniciranja, u klopci slabe pismenosti, bez mnogo nade da se iz nje izvuku. Takav

njihov status jami da e ostati u zaaranom krugu siromatva, ovisnosti i marginaliziranosti, te

im oduzima dostojanstvo i ono mjesto u ljudskom drutvu na koje imaju pravo. Ovo namee

golem teret drutvu, koje mora mnogo troiti na njihovo kolovanje, osposobljavanje za rad,

socijalnu skrb i t.d. Gluhi su lieni mogunosti ukljuivanja na vie kolovanje i ne mogu birati

karijeru po svojim eljama. Smanjena je njihova uloga kao graana i oteano im sudjelovanje u

politikim djelatnostima. Razna istraivanja tijekom posljednjih trideset godina pokazala su da

gluhi uenici po pismenosti zaostaju za svojim ujuim vrnjacima, i da se u tom razdoblju stanje

vrlo malo promijenilo. Nepismenost prelingvalno gluhih i nagluhih osoba opi je fenomen i

zadire u sveukupan spektar komunikacije. U svezi ostvarenja pismenosti gluhih osoba citirati uautora iz 19. stoljea, Isaaca Taylora: Sposobnost miljenja, a ne fiziki rast, ini ovjeka zrelim.

Prema tome, navikavajte se misliti. Nastojte razumjeti sve ono to gledate ili itate. Spojiti

miljenje i itanje jedno je od prvih i najvanijih pravila, a to je veoma lako postii. Taylor je

miljenje i itanje opisao kao ostvarivanje potencijala i zrelost pojedinca. Takoer on smatra da

nema potekoa kod primjene tog "najlakeg" puta. Sve vie i vie pedagoga i strunjaka za

pismenost poinje shvaati da je pismenost presudan faktor, koji odluuje o uspjenosti

obrazovanja gluhog i nagluhog uenika. .( Internet izvor: http://www.ffdi.unizg.hr/znakovni-

jezik2/text/novi-pogledi.htm, lanak prof. Carver, R. svibanj 2013.)

U naim se uvjetima tek u novije vrijeme ozbiljnije preispituje neprimjereni sustav segregacije i

neuspjele djelomine integracije kao onaj koji teti osobama s tekoama u razvoju i

onemoguuje njihov jednakopravni poloaj u zajednici.

8
http://www.ffdi.unizg.hr/znakovni-jezik2/text/novi-pogledi.htmhttp://www.ffdi.unizg.hr/znakovni-jezik2/text/novi-pogledi.htmhttp://www.ffdi.unizg.hr/znakovni-jezik2/text/novi-pogledi.htmhttp://www.ffdi.unizg.hr/znakovni-jezik2/text/novi-pogledi.htm


9/79

Provedbom inkluzije djeca ostaju u lokalnoj zajednici, to im omoguuje ostvarivanje vlastitih

potencijala, odrastanje u obitelji i druenje s vrnjacima u mjestu stanovanja.

Sve do osamdesetih godina u sreditu pozornosti su bile tekoe, a ne osoba. Iz toga proizlaze

problem segregacije, odvajanja od obitelji, iskljuivanja iz lokalne zajednice. Kvaliteta ivota za

osobe s posebnim potrebama bila je time znatno smanjena. Promjene u zakonodavstvu i

propisima nisu same po sebi dostatne za provoenje inkluzije. To je proces koji traje i zahtijeva i

promjenu stavova, odnosa i naina razmiljanja prema osobama s posebnim potrebama.

Stoga je inkluzija neizostavan dio odgojno obrazovne djelatnosti. Smatram da je nuna provedba

sustavnih istraivanja kako bi se dolo do to preciznijih spoznaja o stvarnom utjecaju inkluzije

na stavove pojedinca u drutvu i pridonijelo uklanjanju predrasuda i negativnih stavova prema

inkluziji. To je bila motivacija za izradu ovog zavrnog rada, a cilj je bio opisati poloaj gluhih i

nagluhih osoba, te kakvo vrednovanje imaju tijekom obrazovanja u drutvu.

Prvi dio rada sadri pojam invaliditeta, prava i poloaj osoba sa tekoama u drutvu kroz

povijest. Drugi dio rada sadri stanje u odgoju i obrazovanju osoba sa tekoama u Republici

Hrvatskoj, zakonsku regulativu, te poseban osvrt na inkluzivno kolovanje. Trei dio rada sadri

poloaj gluhih i nagluhih osoba u drutvu, te predkolskom i redovnom obrazovanju. etvrti dio

odnosi se na oteenje sluha, psholpke aspekte i rehabilitaciju osoba oteena sluha, te

svjedoenje glhue osobe. Peti dio rada metodologiju istraivanja, odnosno provedeno anketnoistraivanje o stavovima i promiljanju uitelja, zdravstvenih djelatnika i studenata o poloaju

gluhih osoba u obitelji, odgoju i obrazovanju, te drutvu u cjelini. Osnovni cilj istraivanja bio je

verificirati nedostatke i probleme, koji se javljaju u svezi prihvaanja i poloaja gluhog i

nagluhog djeteta od strane uitelja, zdravstvenih djelatnika i studenata, te ih meusobno

usporediti.

Tema je preopirna da bi se mogla cjelokupno zahvatiti u ovakvom tipu radnje, ali uzela

sam u obzir osnovne i najvanije imbenike, koji su dijelom ivota gluhih i nagluhih

osoba.

9


10/79

2. POJAM INVALIDITETA

Rije je latinskog podrijetla (in-validus: ne-vrijedan, ne-sposoban) i najee podrazumijeva

onoga tko je radi tjelesnog, intelektualnog ili duevnog oteenja djelomino ili potpuno izgubio

odreenu sposobnost. Prema Klai (1958.: 553) validan (lat.) = zdrav, jak, vrst, moan, koji

vrijedi, dok invalidan (lat.) = nejak, slab, nemoan, ovjek koji je u ratu ili vrenju svoga

zanimanja stradao i postao potpuno ili djelomino nesposoban za rad.

Umjesto termina invaliditet nerijetko se koristi i termin hendikepiranost (handicap handicapped)

koji je kovanica engleskih rijei hand= ruka i cap= kapa, a asocira na povijesno teak socijalni

poloaj i siromatvo osoba s invaliditetom. Hendikep znai gubitak, nedostatak ili ogranienje

mogunosti, prigode ili anse za ravnopravno sudjelovanje u ivotu drutvene zajednice. Njime

se pojanjava nesuglasje ili suprotnost pa i sukob izmeu osobe i njene okolice zbog ega je

nuno dijagnosticirati i kontrolirati ne samo initelje na strani osobe nego i na strani njene

okoline koji podupiru ili koe ostvarivanje jednakih mogunosti svima. Takoer, susreu se i

razliiti termini poput posebne potrebe, koji treba izbjegavati, jer je izrazito stigmatizirajui. Neki

autori sugeriraju da se umjesto njega koristi dodatne potrebe, to je zapravo isto tako vrlo

ograniavajui termin.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (UN, 2006.) definira osobu s invaliditetom onom

koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oteenja, koja u

meudjelovanju sa razliitim preprekama mogu sprjeavati njegovo/ njezino puno i uinkovito

sudjelovanje u drutvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ova klasifikacija Svjetske

zdravstvene organizacije iz 1980. godine je modificirana 2001. godine te je

orijentirana od invaliditeta ka njegovom psiholoko socijalnom djelovanju, te

se oteenje i invaliditet odnose na tjelesne funkcije i aktivnost i sudjelovanje

(osobna razina pojedinca npr. anatomija tijela, komunikacijske vjetine,

pokretljivost) na koje utjeu kontekstualni faktori poput okolinskih faktora(npr. obitelj i zakonodavstvo) i osobni faktori (rasa, spol , dob itd. koji

izuzetno ovise o kulturi u kojoj je pojedinac). (Internet izvor:

www.pravo.unizg.hr/_download/ repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj

2013.)

10
http://www.pravo.unizg.hr/_download/%20repository/%20%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/%20repository/%20%20PREDAVANJA_I._DIO.doc


11/79

Sociolog invaliditeta Cloerkes (1988.:87) definira invaliditet kao dugotrajno i prepoznatljivo

odstupanje u tjelesnom i psihikom podruju koje je negativno vrednovano. Dugotrajnost

razlikuje invaliditet od bolesti a prepoznatljivost je znanje drugih ljudi o odstupanju,odnosno socijalna reakcija na invaliditet kao pojavu a ne na samu osobu koja ima odreeni

invaliditet (npr. gluhoa je negativno vrednovana, ali pojedina osoba u drutvu ne mora biti).

Invaliditet moe biti i posljedica i moe rezultirati bolesti, ali nikako invaliditet i bolest nisu

sinonimi. Prema Sheratonskoj deklaraciji, koja je usvojena u Hrvatskoj 2003. odraslu osobu

nazivamo osobom s invaliditetom, dok maloljetnu dijete sa tekoama u razvoju. .( Tatkovi,

N. ( 2010. ) Inkluzija studenata sa posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka

iskustva iz Hrvatske, 7.meunarodni sastanakUenje i pouavanje, Koper )

Prema procjenama UN-a, u svijetu oko 10% populacije (650 milijuna osoba) su osobe s

invaliditetom. Prema Europskoj komisiji osobe s invaliditetom ine 15% populacije EU. Svjetska

banka pak smatra da 20% siromanih u svijetu ima odreeni invaliditet. U Hrvatskoj je prema

popisu stanovnitva 2001. godine ivjelo 429 421 osoba s invaliditetom (10% ukupnog

stanovnitva). Prema podacima HZJZ (Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo), tovie Izvjeu o

osobama s invaliditetom u RH, u Hrvatskoj je 2011. godine 518 081 osoba s invaliditetom

(12,1% ukupnog stanovnitva). Dakle, moe se zakljuiti da izmeu 10-12% populacije ine

osobe s invaliditetom.

U vezi relacije siromatvo nepismenost invaliditet ini se vanim i podatak UNESCO-a da je

u svega 9 zemalja koncentrirano 75,2% nepismenih dananjeg svijeta (Indija, Pakistan,

Banglade, Kina, Nigerija, Indonezija, Brazil, Egipat i Iran). Takvom njihovom poloaju u nekim

zemljama pridonose i neki od tradicionalnih religijskih stavova koji su osobe s invaliditetom

uinili objektima samilosti. Tradicionalni paternalistiki pristupi i slube te institucionalizacija unekim drutvima odigrali su vanu ulogu u potiskivanju osoba s invaliditetom na periferiju

drutva zbog ega su se oni, da bi preivjeli, u pojedinim sredinama nerijetko odavali prosjaenju

ili pak drugim oblicima preivljavanja.

11


12/79

U razvijenim dravama svijeta je situacija znatno povoljnija ne samo zbog veeg obuhvata i

organizirane rehabilitacije nego i povoljnijih uvjeta kolovanja, zapoljavanja i ukljuenosti u

zajednicu, iako i tu poslodavci odbijaju zaposliti osobe s invaliditetom zbog predrasuda o

njihovoj produktivnosti, estom izostajanju s posla, visokom stupnju rizika od ozljeda, visoke

cijene osiguranja, te mogue nespremnosti ostalih zaposlenika da ih prihvate kao suradnike na

radnom mjestu. Zaposlene osobe s invaliditetom, pak nerijetko doivljavaju diskriminaciju zbog

niih plaa za isti posao, stereotipnog zapoljavanja, prilagoenosti radnih mjesta, uvjeta rada itd.

( Internet izvor: www.pravo.unizg.hr/_download/repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc,

svibanj 2013.)

2.1 Povijesni aspekti odnosa drutva prema osobama s invaliditetom

Odnos drutva prema osobama s invaliditetom mijenjao se tijekom povijesti. U prvobitnoj

zajednici vrijednost pojedinca cijenila se prema doprinosu u pribavljanju hrane i obrani. Osobe s

invaliditetom se smatralo nekorisnima, jer nisu aktivno sudjelovale u vanim aktivnostima

zajednice (npr. lovu). U kriznim situacijama kao to su bile borbe s drugim plemenima ili divljim

ivotinjama, prirodnim nepogodama, ostavljalo ih se po strani, preputene sami sebi

nezatiene, kao teret koga se trebalo rijeiti. Prevladavao je netolerantan stav prema osobama s

invaliditetom.

U starom Egiptu su osobe s invaliditetom bile pod posebnom zatitom bogova. Vjerovanje u

ivot poslije smrti bilo je povezano da e se osoba s invaliditetom osloboditi svog oteenja. Bila

je zabranjena njihova diskriminacija te su uivali priznanje. S vremenom se promijenio stav

prema osobama s invaliditetom i nestalo je strahopotovanje (npr. izjednaavali su osobe niskog

rasta s kunim ivotinjama).

U Mezopotamiji (3 000 godina prije Krista) invaliditet je bio interpretiran voljom bogova. Prema

enama s lakim tjelesnim invaliditetom i gluhim osobama stav je bio pozitivan, a prema

slijepima i osobama s teim tjelesnim invaliditetom negativan.

U Sparti (900 godina prije Krista) bilo je mogue likvidiranje novoroenadi, najee bacanjem

u planine Tajget, ali tek nakon to ga je pregledao najstariji u skuptini i odluio da se moe

baciti.

12
http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.doc


13/79

Vrijednost ovjeka u Ateni mjerila se socijalnom upotrebljivou. Iako je zakon propisivao po

prvi puta ravnopravnost svih ljudi bez obzira na porijeklo iskljuivao je osobe s invaliditetom,

jer one nisu sposobne za rat, niti aktivne u ekonomiji i politici. Stav je bio netolerantan, te se

dijete moglo ostaviti pored puta ili u umi. Invaliditet se smatrao Bojom kaznom.

U rimskoj dravi roditelji su mogli ubiti svoje dijete s invaliditetom, ali tek nakon to ga je,

neposredno nakon roenja, pregledalo 5 odraslih susjeda i dalo svoju suglasnost. Najee su ga

u koari od prua putali niz rijeku Tiber. Ako bi osoba s invaliditetom bila ostavljena na ivotu,

jer je invaliditet kasnije doao do izraaja, onda bi bila prodavana na trnicama kao roblje ili je

bila osuena na prosjaenje. esto su sluili kao zabavljai prilikom razliitih slavlja ili na

dvorovima.

Kod Hebreja ih se moglo prodavati kao roblje. O poloaju osoba s invaliditetom u Staroj Kini i

Indiji zasad nema pouzdanih podataka, ali se u Kini smatralo da slijepi imaju razvijeno pamenje

i miljenje, a i indijske Vede spominju osobe s invaliditetom.

Dakle, u antiko je doba prema osobama s invaliditetom uglavnom dominirao netolerantan stav.

Germani su imali takoer netolerantan stav. Otac je odluivao hoe li dijete nakon roenja udaviti

ili ga ostaviti na ivotu. Ovakva selektivna praksa sluila je kasnije nacional socijalistima kao

argument o istoj rasi odnosno njegovanju nasljea (Eugenika) gdje se unitavao nevrijedan

ivot. U srednjem vijeku (oko 500 1 500 g. poslije Krista) invaliditet je bio povezivan sopsjednutou tih osoba zlim duhom. esto su bili izloeni egzorcizmu. Povezivalo ih se i s

vjeticama te spaljivalo na lomai (1494. u Osnabruecku je 160 osoba s intelektualnim tekoama

i duevnim smetnjama spaljeno). Netolerantan stav se postupno transformira u tolerantan stav

temeljen na ideologiji kranstva koja zagovara samilost prema slabima i nemonima.

Osobe s invaliditetom najee se bave prosjaenjem. Siromatvo, skitnja i prosjaenje bili su

obiljeja srednjeg vijeka. U srednjem vijeku dominantnu ulogu u drutvu imala je Crkva. Tada se

o siromanima iskljuivo brinula Crkva, jer je pomagati i zbrinjavati siromane temelj samogkranskog nauka. Siromano je ivio i sam Isus Krist, dajui tako primjer svojim uenicima i

sljedbenicima. ( Internet izvor: www.pravo.unizg.hr/_download/repository/

PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj 2013.)

13
http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20PREDAVANJA_I._DIO.doc


14/79

Za Isusa Krista, bogatstvo predstavlja opasnost za ovjeka, jer bogat ovjek okrenut imanju ovog

svijeta u opasnosti je da previdi duhovne vrijednosti - Boga.

On bi mogao izgubiti nebesko blago, posjedujui ovozemaljsko. Stoga je siromatvo neka vrsta

povlastice i znak izabranosti, kao i znak vjere u Boju milost i konano ispunjenje ljudske

egzistencije. Prva kranska zajednica u Jeruzalemu je siromana i predstavlja vrstu slobodnog

izbora. Sveti Grgur kae da je greka vjerovati da su nevini oni bogati koji uvaju pojedinani

dar Boga. A Sveti Matej u istom smislu istie da e se lake spasiti siromani nego bogati.

Poseban su status uivali askete, siromani po izboru koji su slijedili biblijske uzore i ivot

svetaca. Postojali su brojni redovi koji su siromatvo prakticirali kao vrlinu. Razvili su milosre i

dobroinstvo kao neka vrsta moralne obveze za bogate ljude.

U 11. i 12. stoljeu utemeljuju se institucije koje osiguravaju stalnu brigu i pomo bolesnima,

starima i osobama s invaliditetom. Radi se o bolnicama, azilima, sirotitima koji se grade pored

crkava, katedrala, samostana, a zovu se milosnice, boje kue, bolnice, hoteli i domovi za

siromane. Postojali su i bogatiji vjernici dobroinitelji koji su iz religijskih motiva pomagali sve

te vulnerabilne skupine ljudi (meu njima i osobe s invaliditetom) esto kao nain zadovoljtine

za vlastite grijehe.U doba crkvene reformacije tolerantan je stav djelomino naruen

demonolokim stavom, osobito u odnosu na osobe s intelektualnim tekoama.

Od sredine 14. do poetka 16. stoljea humanizam i renesansa usmjeravaju panju te osobe s

invaliditetom postaju sve vie predmetom interesa, najprije istaknutih pojedinaca, a zatim i

drutva.

Drutvene institucije razvijaju se tek u 17. i 18. stoljeu. To je vrijeme prosvjetiteljstva i

korijenite promjene prema moderni gdje se stavlja naglasak na racionalizam i dolaze u prvi plan

filozofski interesi te problemi spoznaje a ne pitanja metafizike.

To je razdoblje znanstvenih shvaanja, novih razmiljanja i istraivanja. Vie se ne pristupa osobi

s duevnim smetnjama kao opsjednutoj osobi nego osobi koja ima odreena oteenja i pokuavaju se lijeiti. U doba prosvjetiteljstva javlja se i ideja ope naobrazbe osoba s invaliditetom i

stavljanje naglaska na snagu razuma i njegov razvoj i zapoinje osnovno obrazovanje u prvi plan

za osobe s invaliditetom.

Vives (1492.-1540.) izraava vjeru u mogunost kolovanja i osposobljavanja slijepih ime je

imunije pojedince svoga vremena potakao na organiziranje obrazovanja istih.

14


15/79

I niz drugih mislilaca kao Rables F. (1494.-1553.), Montagne, M. (1555.-1592.), Erazmo

Roterdamski (1466.-1536.) i drugi u svojim su djelima direktno ili indirektno ukazivali na

probleme osoba s invaliditetom i njihov poloaj u drutvu i sustavu obrazovanja. U tom pogledu

znaajan je i engleski filozof i pedagog Locke J. (1632.-1704.) u ijim je djelima doao do

izraaja njegov empirizam i pedagoki optimizam izraen frazom tabula rasa. On daje prednost

odgoju nad nasljeem. Descartes, R. (1569.-1650.) te Condilac, E. B. (1715.-1780.) dali su

indirektnu podrku osobama s invaliditetom. U vicarskoj je Johann Heinrich Pestalozzi (1746.

1827.) odgajao socijalno slabe osobe (osobe s duevnim i tjelesnim invaliditetom) koje je elio

uiniti sposobnima i korisnima za ivot. Neki su uenje tj. upoznavanje objektivnog vanjskog

svijeta svodili na razum i tvrdili da je ono neovisno o svakom osjetnom iskustvu, a drugi na

osjetila, tj. da su osjetila, a ne um primarni u uenju, tj. osoba zdravog uma, bez obzira na stanje

osjetila, moe uiti (tvrde racionalisti), odnosno osoba zdravih osjetila, bez obzira na stanje uma,takoer moe stjecati znanje (tvrde senzualisti, prema kojima nita nema u ljudskom umu to

prethodno nije prolo kroz osjetila). U tom pogledu posebno mjesto pripada materijalistima 18.

stoljea (La Mettrie, Holbach, Helvetius, Diderot). Diderot, D. (1713.-1784.), poznat je po

uvenim pismima Pismo slijepima namijenjeno onima koji vide i Pismo gluhima namijenjeno

onima koji uju, 1751. godine kojima tadanjim tijelima vlasti u Francuskoj i openito

francuskoj javnosti skree panju na slijepe i gluhe osobe, a indirektno i na druge vrste

invaliditeta s prijedlogom da se sustavnije izuavaju i rjeavaju njihovi obrazovni i socijalni

problemi. To je pismo imalo odjeka ne samo u Francuskoj nego i irom svijeta, a za njega je

Maks Sefler u svom djelu Slijepi u ivotu naroda (1956.) rekao da predstavlja most preko

kojega su slijepe osobe iz srednjeg vijeka ule u XIX stoljee.

Prva kola za slijepe osobe otvorena je u Parizu (Valentin Hay, 1785.), kao i za osobe s

intelektualnim tekoama (Eduard Seguin, 1837.). Broj tih kola postupno se poveavao najprije

u Francuskoj, a zatim i u drugim europskim zemljama i SAD. Prva kola za slijepe osobe u

Hrvatskoj i uope na jugu Europe otvorena je u Zagrebu (Vinko Bek, 1895.), a za gluhe osobe

takoer u Zagrebu (Adalbert Lampe, 1885.). Obrazovanje djece s intelektualnim tekoama

zapoinje u obliku posebnog razrednog odjeljenja u osnovnoj koli u Krajikoj ulici u Zagrebu

1930. godine.

15


16/79

Od druge polovice 19. stoljea do drugog svjetskog rata izrastao je poseban sustav specijalnog

kolstva. Tako su nastala dva odvojena i samostalna sustava: redovni i specijalni obrazovni

sustav. Analogno tome postupno se ali sve vie afirmirao i izdvojeni sustav radnog i

profesionalnog osposobljavanja te zapoljavanja osoba s invaliditetom u posebnim samo njima

namijenjenim ustanovama i pogonima. Podlogu izdvajanju tj. segregacijskom pristupu inilo je

shvaanje da je invaliditet apsolutno stanje koje se ne moe izmijeniti. Stoga se panja usmjerava

na pojedinca i njegov invaliditet. Njega se uzima, prije svega i iznad svega, kao osobu s

tekoama te ga se prema toj njegovoj osobnoj znaajki diferencira od drugih. To je jedan od

razloga to ga se nije smatralo ravnopravnim ostalim ljudima. Budui da ih se smatralo

razliitima o drugih, trebalo ih je razliito i tretirati. Izdvojeni (segregacijski) tretman proizlazi iz

shvaanja da se radi o nekompletnom ljudskom biu koje se treba prilagoditi drutvu. Shodno

takvom pristupu segregacija je rezultat same prirode invaliditeta, a segregacijske mjere u svrhusocijalne zatite potencirale su njihove tekoe i dovodile do tzv. sekundarnih posljedica koje su

umanjivale njihove anse da ih se promatra u terminima socijalne integracije i jo vie potencirale

njihovo izdvajanje iz drutvene sredine (dakle, rezultat je bila viestruka diskriminacija s

rezultatom separacije, getoizacije i socijalne iskljuenosti). To je bila, a djelomino je i danas,

bitna povijesna znaajka odnosa drutva i drutvenih ustanova prema osobama s invaliditetom

koja je za posljedicu imala marginalizaciju otprilike 10% cjelokupne populacije stanovnitva.

U takvim okolnostima osobe s invaliditetom su uile, radile i ivjele u zatvorenim i otuenim

oblicima ivota, koji nije osobito korespondirao sa ivotom otvorene drutvene sredine. Njihovo

je separiranje u posebne kole, radne organizacije, stambena naselja, posebna drutva itd. dovelo

do njihova izdvajanja i izoliranja iz stvarnog ivota. ( Internet izvor:

www.pravo.unizg.hr/_download/repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj 2013.)

2.2 Novije doba

16


17/79

Od 50- ih godina 20. stoljea poinje se mijenjati stav drutva prema osobama s

invaliditetom u razvijenim dravama svijeta. Koncept normalizacije, solidarnost,

izjednaavanje mogunosti, integracija i inkluzija novi su principi prihvaanja osobama s

invaliditetom.

Prema OECD-u postoje 4 modela odnosa prema osobama s invaliditetom:

1.) Medicinski model- naglasak na organsko funkcionalne uzroke i na taj nain medicinski

orijentiranim daljnjim lijeenjem.

2.) Socijalno patoloki model- naglasak na problematiku socijalne integracije s ciljem lijeenja

kroz terapijsku prilagodbu i princip normalizacije.

3.) Ekoloki model- naglasak na promjeni okoline, osobito kole pod aspektom primjerene

izobrazbe i potpore djeci s tekoama u razvoju.4.) Antropoloki model s naglaskom na interpersonalnu komunikaciju i interakcije s ciljem

prihvaanja i respektiranja invaliditeta kako na strani same osobe s invaliditetom tako i njezine

okoline s izrazitim osnaivanjem identiteta i izobrazbe djece s tekoama u razvoju.

ezdesetih godina 20. stoljea zapoeo je proces integracije osoba s invaliditetom kao sustavno

organizirana mjera, a tek 1985. godine zapoela je sustavna primjena odnosa jednakih

mogunosti za sve. Politika jednakih mogunosti trai od drutva da stvori pravne, socijalne i

gospodarske pretpostavke u kojima osobe s invaliditetom sukladno svojim osobnim

mogunostima mogu koristiti ope pravo na jednakost. Ova politika ne podrazumijeva invaliditet

kao izoliranu pojavu, koja se dogaa drugima, nego kao dio ljudske svakodnevnice i drutva. Za

razliku od integracije, u kojoj se okolina privikava na nazonost osobe s invaliditetom u toj istoj

sredini, ovdje se polazi da je mjesto osoba s invaliditetom u drutvu. Drutvena zajednica koja na

invaliditet svoga lana gleda kao na zajedniki invaliditet pripravna je na odnose jednakih

mogunosti. U protivnom e se ti odnosi zadrati na razini vee ili manje iskljuenosti

(segregacije).

17


18/79

Potkraj 80-ih i poetkom 90-ih godina politike i gospodarske promjene snano su utjecale na

promjenu poloaja i mjesta pojedinca u drutvenoj zajednici. Globalizacija svijeta donijela je i

globalizaciju meuljudskih odnosa i meusobno veu informiranost o pravima i slobodama.

Socijalna rehabilitacija uinak je niza pojedinanih meusobno povezanih rehabilitacijskih

podruja gledanja kao to su: sustavi zdravstva, odgoja i obrazovanja, kulture, porta, rekreacije,

socijalnog i politikog djelovanja, mobilnosti, komunikacije, informiranja, zapoljavanja i rada.

Nije dovoljno pruiti samo mogunost stanovanja u zajednici, ve osobama s invaliditetom

omoguiti punopravno sudjelovanje u aktivnostima ue i ire drutvene zajednice . ( Internet

izvor: www.pravo.unizg.hr/_download/repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj

2013.)

Upravo odgovornost snosi zajednica koja treba traiti rjeenja za promjenu onih okruenja koja

onesposobljavaju pojedinca.

Pozitivan trend u odnosu prema osobama s invaliditetom uoljiv je u posljednjih pedesetak

godina. To se razdoblje moe podijeliti na 3 osnovna pristupa invaliditetu koja su slijedila jedan

iza drugoga, meusobno se nadopunjujui i iji su elementi vidljivi danas u praksi, a to su:

medicinski model, model deficita i socijalni model.

U medicinskom modelu koji je prevladavao 70- tih godina 20. stoljea, osoba s invaliditetomtretira se kao problem. U sreditu je pozornosti bio nedostatak (oteenje- invaliditet) a ne

osoba. Cilj rehabilitacije je da se osoba promijeni, kako bi se mogla uklopiti u okolinu, zbog ega

drutvo poduzima mjere kojima se osnivaju specijalne slube i postupci kojima se nastoje ublaiti

ili otkloniti posljedice oteenja. Ako to nije mogue postii, tada se takva osoba izdvaja iz

obitelji te iskljuuje iz lokalne zajednice i drutva u ustanove na marginama zajednice (u svakom

smislu). Socijalni kontakt koji osoba moe ostvariti ogranien je samo na strunjake koji se

usmjeravaju na ozdravljenje osobe, dok su potrebe poput onih za ljubavlju, sigurnou,

pripadanjem, nezavisnou, kao i mnoge druge, zanemarene i ne priznaju se osobama.

Izmeu 70- tih i 80- tih godina kao prijelaz od medicinskog ka socijalnom modelu javlja se

model deficita koji naglaava znaenje utvrivanja i zadovoljavanja posebnih potreba osoba s

tekoama. Meutim, i tu je proces dijagnosticiranja usmjeren utvrivanju onog to osoba ne

moe, u emu ima potekoa, a rehabilitacijom se nastoji smanjiti ili otkloniti ono to ini

18


19/79

tekou. U tom se razdoblju javlja pokret integracije koji je uglavnom usmjeren na ukljuivanje

djece s manjim tekoama u razvoju u redovni sustav odgoja i obrazovanja.

Integracija se iskljuivo odnosi na dijeljenje zajednikog prostora i nekih aktivnosti koje su

vremenski ograniene i kontrolirane od osoba bez tekoa u razvoju. No, na taj nain ne dolazi do

istinskog ukljuivanja i prihvaanja. Socijalni model suvremeni je pristup, i u razvijenim

zemljama svijeta on prevladava od 90- tih godina. Polazi od pretpostavke da su poloaj osobe s

invaliditetom kao i njena diskriminacija drutveno uvjetovani te se kao osnovni problem

naglaava odnos drutva prema osobama s invaliditetom. ( Internet izvor:

www.pravo.unizg.hr/_download/repository/ PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj 2013.)

Naime, oteenje koje objektivno postoji ne treba negirati, meutim to oteenje ne umanjuje

vrijednost osobe kao ljudskog bia. To znai da nije oteenje (invaliditet) ono to osobe stekoama u razvoju iskljuuje iz drutva, ve su to predrasude, neznanje i strahovi koji

prevladavaju u tom drutvu. Stoga socijalni model naglaava prava pojedinca, a rjeenje vidi u

restrukturiranju sustava. U okviru socijalnog modela javlja se filozofija inkluzije koja naglaava

da svatko pripada drutvu i na svoj mu nain pridonosi. Inkluzija ne znai da smo svi jednaki, niti

da se svi slaemo, ve stvara novi odnos prema svemu to je razliito. To je pristup kojim se

naglaava da je razliitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poeljna, pa u skladu s

time socijalni model ne gleda na osobe s tekoama kroz njihova ogranienja i tekoe nego kroz

njihove sposobnosti, interese, potrebe i prava.

2.3 Modeli specijalne pedagogije

vicarski znanstvenik Kobi (1977. i 1981.) povezuje paradigme i modele u jednu cjelinu. On

gleda na paradigmu kao teorijske pristupe naine shvaanja dok su modeli naini djelovanja,

primijenjene strategije u radu s osobama s invaliditetom. Smatra da su modeli dopuna

paradigmama i da meusobno trebaju biti povezani, te razlikuje pet modela kao temeljnih nainau radu s osobama s invaliditetom:

1. Karitativni model predstavlja jedan kranski model koji se temelji na djelotvornoj ljubavi

prema blinjemu na temelju transcendentalnih motiva. Kobi promatra ovaj model kao onaj gdje

su oni kojima se pomo prua u podreenom poloaju. Pomo se prua prvenstvo kao

19
http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20%20PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/%20%20PREDAVANJA_I._DIO.doc


20/79

prihvaanje postojeeg stanja odnosno ublaavanje individualne situacije ali tako da problem

ostaje. On smatra da pomaua osoba djeluje iz vlastitih pobuda iz osjeaja samilosti ili iz

injenja dobra da joj se vrati. Osobu koja prua pomo promatra kao da upravo to ini iz

kompenzacijskih razloga. Takvim pomonicima nije potrebna teorija u znanstvenom smislu.

Njihov temelj u pruanju pomoi je iskljuivo transcendentalna dimenzija i oni na taj nain

pristupaju osobi s invaliditetom.Dobrotvornost je u 18. i 19. stoljeu bila upravo kroz karitativni

model odreena. Jo danas su time proete socijalne institucije.

2. Egzorcistiki model temeljio se na pretpostavci odstupanja na temelju opsjednutosti neistim

duhom. Prema Kobi ovaj je model arhaiki model koji s dodatnim racionalizacijama i danas

postoji u nekim kulturama.

3. Rehabilitacijski model poiva na odreenim mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi se

osoba s invaliditetom osposobila za odreena ivotna podruja, svijet rada i ponovno bila

funkcionalna. Dakle, cilj ovoga modela je okrenutost prema osobi i poboljanju njene situacije

kako bi se to bolje integrirala u normalni ivotni i radni proces.

4. Medicinski model vodi k izljeenju od bolesti. Bitne karakteristike medicinskog modela su da

bolest ima odreeni uzrok, izraava se simptomima i ima svoj tipini tok;lokalizirana je u osobi,

objektivni indikatori su neovisni o subjektivnim doivljajima pacijenta i odnos pacijenta i

lijenika je hijerarhijski, nema partnerskog odnosa. Promatra se bolest kao takva a sve drugo je

po strani. Lijenik i pacijent su na distanci.

5. Interakcijski model temelji se na interakcionistikim procesima izmeu osoba s

invaliditetom i njihovom okolinom. Kobi upuuje na teoriju komunikacije od Watzlawicks

(1974.), odnosno teoriju krune interakcije. Svaki postupak je uzrok i djelovanje, svaki

interakcijski partner je subjekt i objekt istovremeno. Tako i osoba s invaliditetom nije neki objekt

djelovanja nego subjekt i kao takvoj joj se treba pristupati. Ophoenje s osobama s invaliditetom

i njihovom okolinom je obostrana jednakopravna komunikacija i humanistiki jednakopravno

vrednovana komunikacija. S tim je interakcijski model ozbiljna konkurencija medicinskom

modelu i istovremeno ansa za osobe s invaliditetom da ih se promatra kao istovrijedne partnere u

komunikacijskom procesu a ne kao osobe kojima se pristupa iz samilosti. ( Internet izvor:

www.pravo.unizg.hr/_download/repository/PREDAVANJA_I._DIO.doc, svibanj 2013.)

20
http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/PREDAVANJA_I._DIO.dochttp://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/PREDAVANJA_I._DIO.doc


21/79

3. ODGOJ I OBRAZOVANJE

Polazei od medicinskog modela i modela deficita u rehabilitaciji utemeljen je sustav

specijalnog obrazovanja sa ciljem popravljanja djeteta i njegove pripreme za povratak u

zajednicu i drutvo (Whittaker,1995.) , a posljedica tog segregacijskog modela je bila udaljavanjeiz lokalne zajednice, te iste za koju se dijete osposobljavalo za usvajanje vjetina potrebnih za

ivot u toj zajednici. Kritikim ispitivanjem toga sustava sedamdesetih i osamdesetih godina

prolog stoljea, pojavila se koncpecija normalizacije i integracije, a u SAD-u se pojavio pojam

mainstreaming koji oznaava ukljuivanje u glavnu struju t.j. u redovni sustav odgoja i

obrazovanja (Sekuak-Galeev, Stani, Fulgosi-Masnjak, Ki-Glava i Mii, 1996.).

Slijedom toga razvila se filozofija inkluzije koju je Sailor (1991. Prema York i Tundidor, 1995.)

definirao kao prisutnost uenika sa tekoama u istim kolama gdje su i njihovi vrnjaci bez

tekoa, prirodnu zastupljenost uenika sa tekoama u istim kolama, odsutnost odnosa

odbacivanja, dobno formirane skupine i razredne zajednice bez posebnih razreda za uenike sa

tekoama, te posebnu ili dodatnu obrazovnu podrku osiguranu u opem obrazovnom i ostalim

integriranim okruenjima za uenje. (BRATKOVI, D., TEODOROVI B. ( 2003. ) Od

integracije prema inkluzivnoj edukaciji, Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece

i mladih s posebnim potrebama, Zagreb),

Aktualno pitanje poloaja osoba sa posebnim potrebama u suvremenom je drutvu povezanosa njihovim temeljnim pravima na obrazovanje. U uvjetima realizacije holistikog pristupa u

inkluzivno odgojno-obrazovnom sustavu uvaavaju se obrazovne potrebe svih polaznika,

potujui njihove individualne razliitosti. ( Tatkovi, N. ( 2010. ) Inkluzija studenata sa

posebnim potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske,

7.meunarodni sastanak Uenje i pouavanje, Koper )

3.1 Stanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se tek u novije vrijeme ozbiljnije preispituje neprimjereni sustav segregacije i

neuspjele djelomine integracije, kao onaj koji teti djeci sa tekoama i onemoguuje njihov

jednakopravni poloaj u zajednici. Kako istie Whittaker(1995.) samo pristunost svih osoba u

zajednici moe pridonijeti nestanku iracionalnih fobija o razliitosti, koja se koristi kao izgovor

21


22/79

kako bi se osobama sa tekoama uskratili meuljudski odnosi i sudjelovanje u ivotu lokalne

zajednice. Odgoj i obrazovanje osoba sa tekoama u razvoju jo uvijek se provodi u posebnim

razredima pri redovnim kolama ili specijalnim kolama i institucijama, te njihova integracija, s

obzirom na broj obuhvaenih osoba i organizacijsku strukuturu, nije zadovoljavajua.

(Bratkovi, D., Teodorovi B. ( 2003. ) Od integracije prema inkluzivnoj edukaciji, Zbornik

radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih s posebnim potrebama, Zagreb)

Stoga je veliki nedostatak takvog segregiranog obrazovanja, jer su osobe sa tekoama izolirana,

nemaju mogunost druenja i komuniciranja sa vrnjacima, kao ni zajednikog i meusobnog

uenja ponaanja i vjetina.

Posljedica toga je da se kod takvih osoba esto razviju oblici ponaanja kao to su pasivnost,

stereotipna, repetitivna i samodestruktivna ponanja, koja se obino povezuju sa zapostavljanjem.Nakon duljeg razdoblja segregacije, te se osobe udaljuju i otuuju od svoje obitelji i lokalne

zajednice. Integracija djece sa tekoama u redovne vrtie ili kole provodi se ne na osnovi

kronoloke dobi, nego na osnovi sposobnosti da prate program, polazei od pretpostavke da se

takvo dijete treba prilagoditi sustavu i aktivnostima razreda, te se ono u takvoj okolini osjea

udno, a tako ga doivljavaju i druga djeca u razredu.

22


23/79

Dok se integracija tradicijski shvaa kao mjesto i vrijeme koje uenik provede u situaciji

zajedno sa uenicima bez tekoa, inkluzija podrazumijeva potpuno pripadanje i zajednitvo,

jer je njezin cilj obogatiti cjelokupno drutvo, polazei od osnovnog naela da svatko

pripada drutvu i na svoj mu nain pridonosi. ( Bratkovi, D., Teodorovi B. ( 2003. ) Od

integracije prema inkluzivnoj edukaciji, Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija

djece i mladih s posebnim potrebama, Zageb).

3.2 Zakonski temelji prava osoba sa invaliditetom

Ljudska prava svakog pojedinca u Republici Hrvatskoj propisana su Ustavom i

meunarodnim ugovorima koje je potpisala i pristupila im, te zakonima na podruju zatite

ljudskih prava osoba sa invaliditetom, pa tako i djece sa tekoama u razvoju, a potpisnica je

osam meunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda na podruju zatite ljudskih prava. Ti sumeunarodni ugovori sastavni dio pravnoga poretka Republike Hrvatske, a objavljuju se u

posebnom izdanju slubenog glasila Republike Hrvatske Narodne novine, Meunarodni

ugovori. Dana 30.oujka 2007. RH je pristupila Konvenciji UN-a o pravima osoba sa

invaliditetom.

DonoenjemNacionalne strategije izjednaavanja mogunosti za osobe sa invaliditetom od

2007. do 2015. u RHje postavljen temelj za dostizanje suvremenih standarda na svim

podrujima ivota i djelovanja osoba sa posebnim potrebama, primjerice u obitelji, ivota uzajednici, odgoju i obrazovanju, zdravstvenoj zatiti, stanovanju, mobilnosti, pristupanost i

dr. Vlada RH, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi su 2007. sa Europskom komisijom

izradili Zajedniki memorandum o socijalnom ukljuivanju, ija je svrha pruiti pomo

Hrvatskoj u borbi protiv siromatva i socijalne iskljuenosti, te osuvremenjivanje sustava

socijalne zatite, radi pripreme Hrvatske za puno sudjelovanje u Europskoj uniji (Izvjee

socijalnog ukljuivanja u RH, Vlada RH, 2008., str.: 57.).

23


24/79

U Zakljuku Izvjea navodi se da je veina djece i mladih sa posebnim potrebama ukljuena

u redovni obrazovni sustav, ali da nemaju adekvatnu pomo strunjaka, te da je potrebno

osigurati metode i postupke za ranu identifikaciju djece, razviti individualne edukacijske

postupke, te motiviratio i dodatno obrazovati one koji se bave obrazovanjem djece sa

posebnim potrebama. Primjerice, Nacionalna zaklada za potporu uenikog i studentskog

standarda, koja je zapoela sa radom 2009. novano pomae udruge u cilju promicanja

obrazovanja mladih sa invaliditetom.(Tatkovi, N.( 2010. ) Inkluzija studenata sa posebnim

potrebama na studij predkolskog odgoja-neka iskustva iz Hrvatske, 7.meunarodni sastanak

Uenje i pouavanje, Koper)

3.3 Pretpostavke za inkluzivno kolovanje

U tradicijskom sustavu obrazovanja pristup djeci sa tekoama u razvoju odreen jepostavljenom dijagnozom i kategorizacijom. Pretpostavljalo se da djeca sa slinom dijagnozom

imaju iste obrazovne potrebe, te ih se slijedom toga poduavalo na isti nain. Stoga, su nastavnici

usredotoeni na ogranienja, koja bi tekoe mogle stvoriti, a zanemaruje se potencijal djeteta.

No, kada bi se nastavnici umjesto toga usredotoili na sposobnosti za uenje, oni dijete nee

dijagnosticirati, nego e ga procjenjivati, to je kljuno polazite obrazovanja prilagoenog

idividualnim potrebama. Ta je procjena usredotoena na ono to dijete moe i/ili eli . U

polazitu inkluzivne edukacije je holistiki pogled na svijet, koji uvaava sve, a ne samoobrazovne potrebe uenika. On promatra uenika kao cjelovitu osobu, sa svim njegovim

potrebama, te uz obrazovni razvoj uenika, jednaku vanost pridaje njegovom socijalnom i

emocionalnom razvoju, kao i razvoju osobne i kolektivne odgovornosti svih sudionika sustava. U

inkluzivnoj koli stalno je pristuno individualno prilagoavanje sadraja i metoda rada svakom

ueniku. Takoer su naglaeni koordinirani rad, te partnerski i suradniki odnosi svih sudionika u

procesu inkluzije t.j. obitelji, uenika, uitelja i ostalih strunjaka, te slubenih i odgovornih

predstavnika kole. Svakog se uenika uvaava, te mu se pruaju iste mogunosti kao i ostalim

uenicima. ( Bratkovi, D., Teodorovi B. ( 2003. ) Od integracije prema inkluzivnoj edukaciji,

Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih s posebnim potrebama,

Zagreb)

3.4 Djeca sa posebnim potrebama u predkolskom odgoju

24


25/79


26/79

Uenikom s posebnim obrazovnim potrebama smatra se prema Vodiu kroz Hrvatski

nacionalni obrazovni standard (u daljnjem tekstu HNOS) svako dijete koje ima tekoe u

uenju (znatno vee od svojih vrnjaka), zbog ega mu je potrebna posebna odgojno-

obrazovna podrka. Prema vaeoj orijentacijskoj Listi vrsta i stupnjeva tekoa u razvoju

(Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju, NN,

23/1991.) vrsta tekoa u razvoju je i

oteenje sluha. Pretpostavke za ostvarivanje suvremenih pristupa uenicima s posebnim

obrazovnim potrebama, meu ostalim, podrazumijevaju promjene u terminologiji, uvoenju

raznolikih sadraja i oblika rada, osposobljenosti uitelja i promjene unutar zakonskih odredbi.

Pravilnikom o broju uenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj koli

(NN, 74/99.) utvreno je da razredni odjel u koji je ukljuen jedan uenik s posebnim

obrazovnim potrebama moe imati najvie ukupno 28 uenika, razredni odjel u koji su ukljuenadva uenika s posebnim obrazovnim potrebama moe imati najvie 26 uenika, a razred s tri

uenika s posebnim obrazovnim potrebama moe imati najvie 24 uenika.

Oblici rada koji se nude unutar osnovnokolskog odgoja i obrazovanja za uenike s posebnim

obrazovnim potrebama provode se u redovitim osnovnim kolama u obliku potpune integracije

(redoviti razredni odjeli) po redovitom programu uz individualizaciju ili po prilagoenom

programu, kao djelomina integracija u redovitim razrednim odjelima predmeti iz podruja

kulture ili posebnim razrednim odjelima obrazovni predmeti po posebnom programu, te u

obliku posebnih odjela sa posebnim programima, te u posebnim odgojno-obrazovnim

ustanovama po redovitom programu, prilagoenom programu ili po posebnom programu .

Za uenike sa senzorikim i motorikim oteenjima (vida, sluha, tjelesna oteenja) koji su

potpuno integrirani u redovite razredne odjele organizira se nakon nastave produeni struni

postupak u skupinama od 6 do 10 uenika.

Sustavnim strunim usavravanjem uitelja i strunih suradnika osigurava se potrebna razina

kompetentnosti za rad s uenicima s posebnim obrazovnim potrebama, od prepoznavanja

njihovih posebnosti, izbora najprikladnijih didaktiko-metodikih pristupa i oblika rada do

vrjednovanja uspjenosti, vodei rauna o potencijalima i potrebi za uspjehom svakog uenika.

Suradniki rad na planiranju i provedbi odgojno-obrazovnoga rada s uenicima s posebnim

potrebama ukljuuje uitelje, ostale uenike, strune suradnike, ravnatelje, obitelj, lokalnu

26


27/79

zajednicu, udruge i medije i nuna je pretpostavka u planiranju i izvoenju rada s uenicima s

posebnim obrazovnim potrebama.

HNOS preporuuje izradbu Individualiziranih odgojno-obrazovnih programa (IOOP) za uenike

s posebnim obrazovnim potrebama, koji imaju razliite razine, ovisno o odgojnoobrazovnim

potrebama uenika, a sadravaju ciljeve, sadraje, metode, rokove, vrednovanje i osobe zaduene

za njegovu provedbu. Program izrauju uitelj i struni suradnici kole, o emu roditelji/staratelji

uenika s posebnim obrazovnim potrebama trebaju biti upoznati.

IOOP se izrauje za sve uenike s posebnim obrazovnim potrebama temeljem Rjeenja Ureda

dravne uprave i Odluke uiteljskog vijea kole. Predvia se mogunost uvoenja novih oblika

rada koji obogauju postojee, a mogu se provoditi i izvan same kole. Bonus nastava kao novi

oblik rada predstavlja ponudu zamjenskih aktivnosti za predmete koji veinom zasnivaju na

apstraktnom miljenju, a odnosi se na stjecanje radnih vjetina uenika viih razreda. Posebno jekorisna za male sredine radi sprjeavanja upuivanja djece u specijalizirane institucije i

izdvajanja iz djetetu bliske sredine. Blok sat olakava organizaciju bonus nastave. Sadraje

planira kola u suradnji s roditeljima, uenikom i slubama kao to su zavodi za zapoljavanje,

obrtnike kole, obrtnike radionice, kolske zadruge, specijalizirane ustanove za djecu s

posebnim potrebama, a sukladno uenikovim mogunostima i ponudama lokalne zajednice u

kojoj bi sutra trebali biti zaposleni. Izradba individualiziranog odgojno-obrazovnoga programa

temelji se na procjeni sposobnosti, interesa i potreba uenika (jakih strana), a tek potom na

procjeni podruja koja treba razvijati. Etape su izradbe individualiziranoga programa inicijalna

procjena, odreenje nastavnih predmeta i sadraja, razine usvajanja sadraja, vremenske

dimenzije (kratkoroni i dugoroni ciljevi i zadatci), izbor metoda, individualiziranih postupaka,

sredstava i pomagala, praenje i ocjenjivanje postignua uenika. Planiranje i praenje

uspjenosti programa provodi se mjeseno. Ako kola nema strunjaka odgovarajuega profila,

duna je osigurati primjerenu odgojno-obrazovnu i rehabilitacijsku potporu suradnjom sa

strunjacima izvan ustanove i ovlatenim institucijama. Svi dokumenti i prilozi praenja uenika

ulau se u mapu uenika. Na kraju svake kolske godine struni tim i uitelji kole duni su

izraditi pisano izvjee o postignuima, kao i preporuke za daljnji rad. Od uitelja se oekuje da

omogui svakom ueniku da bude uspjean. Procesi decentralizacije predviaju vei stupanj

aktivnog ukljuivanja lokalne zajednice u planiranje, izvedbu i financiranje kolovanja uenika s

posebnim obrazovnim potrebama, te osiguravanje razliitih oblika podrke.

27


28/79

Posebne ustanove postaju potpora redovitim kolama pruanjem rehabilitacijske strune pomoi.

Preporuke u odgoju i obrazovanju uenika s posebnim obrazovnim potrebama:

osnivanje lokalnih mobilnih timova (psiholog, pedagog, defektolog odgovarajue

specijalnosti)

osposobljavanje uitelja za rad s uenicima s posebnim obrazovnim potrebama

osiguranje strunoga tima u koli i razvijanje modela struna podrke kola pod posebnim

uvjetima redovnim kolama

ukljuivanje asistenata u nastavi (osposobljenih za rad s uenicima s posebnim

obrazovnim potrebama)

izmjene i obogaivanje programskih sadraja i oblika rada (diferencirana, bonus nastava,

nastava u kui i bolnici)

opremanje kole potrebnim didaktikim i rehabilitacijskim sredstvima i pomagalima

osiguranje pristupanosti (arhitektonske zapreke, prijevoz).

Ravnatelji kola, uitelji i strune slube trebaju biti odgovorni za uspjenost kolovanja djece s

posebnim obrazovnim potrebama, a roditelji, izvankolski suradnici, srodne institucije i cijela

lokalna zajednica postati aktivni sudionici u procesu njihova kolovanja i osposobljavanja.

(Internet izvor: www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj i vrednovanje_osoba_s_posebnim_potrebama,

svibanj 2013.)

Proces prema inkluziji je dugotrajan, te osim promjena u zakonodavstvu zahtijeva i promjenu

odnosa i naina miljenja, usmjerenost ka procjeni, metodama poduke i rada razreda, ukljuujui

i prilagodbu okruenja, redefiniranje uloge nastavnika i ostalih strunjaka, redefiniranje uloge

postojeih specijalnih kola, osiguravanje profesionalne podrke nastavnicima (promjena u

obrazovanju, promjena u sustavu kolstva radi potrebne fleksibilnosti programa i sustava

ocjenjivanja, osiguranje strunih slubi podrke). Primarni cilj inkluzije nije pomo djeci i/ili

osobama sa tekoama da se to bolje integriraju u kolu ili ire okruenje. Njezin je krajnji

smisao dobrobit za cijelo drutvo, za cjelokupni odgojno-obrazovni sustav i za sve uenike. Onatei izgradnji ne samo tolerancije, nego i stvarnog uvaavanja individualnih razlika, potovanja

dostojanstva svakog pojedinca i na tom temelju kreiranju meusobne interakcije i drutvenih

odnosa. ( Bratkovi, D. i Teodorovi B. (2003.) Od integracije prema inkluzivnoj edukaciji,

28
http://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozajhttp://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj


29/79

Zbornik radova: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladih s posebnim potrebama,

Zagreb)

4. OTEENJA SLUHA

Sluh je uz oko najvaniji telereceptor, a njime dobivamo informacije, stjeemo sposobnost

govornog komuniciranja i razvijamo apstraktno miljenje. Oteenja sluha su gluhoa i

nagluhost. Gluhe osobe imaju gubitak sluha vei od 81 dB i ni uz pomo slunog pomagala ne

mogu cjelovito percipirati glasovni govor. Nagluhima smatramo one osobe koje zbog oteenja

sluha imaju ozbiljnih tekoa u sluanju govora i govornoj komunikaciji. Kriterij za utvrivanje

stupnja nagluhosti je razvijenost govornih funkcija i efikasnost koritenja govora. Nagluhe osobe

imaju oteenje sluha od 25 do 80 decibela. (Internet izvor: http://www.google.hr,PREDAVANJA_I._DIO, svibanj 2013.)

4.1 Psiholoki aspekti oteenja sluha

Poznato je da novoroene, pa ak i fetus, reagira na zvune podraaje te moe na njih uvjetovati.

Djeca s gubitkom sluha, kao i sva druga ulaze u fazu vokalizacije, ali ne i u fazu silabizacije jer

ne uju ni okolinu ni sama sebe, pa nema povratne sprege kojom se postavljaju osnove za uenje

govora i jezinog izriaja. Odsutnost faze silabizacije je prvi znak oteenja sluha o kojem bi

roditelji trebali voditi rauna. Dijete s teim oteenjima sluha ostaje na razini vizualnih

percepcija i konkretnog miljenja. Procesi konceptualizacije, apstrakcije i generalizacije odsutni

su ili slabo razvijeni. esto roditelji obavljaju mnoge stvari umjesto djeteta, to ga ini

nesamostalnim i nesigurnim, napetim i nemirnim, to ono u sebi potiskuje. Stoga u to doba dijete

ne razvija vlastitu inicijativu jer je oslonjeno na uu okolinu (prevelika zatita djece s tekoama

u razvoju). Problem socijalizacije je esto naglaen u pubertetu i adolescenciji, kada je gluhaosoba liena adekvatnog kontakta i mnogo snanije doivljava izoliranost i opu manje

vrijednost. Razina obrazovanja gluhih osoba nerijetko je nia od njihovih vrnjaka te im je

najee uskraeno profesionalno osposobljavanje u nizu aktivnosti koje zahtijevaju simboliko

miljenje i apstrahiranje. Kumulativni efekt govorne deprivacije onemoguava ili oteava razvoj

29


30/79

unutranjeg govora i procesa konceptualizacije i apstrakcije. Usmeni i pismeni govor osoba s

teim oteenjem sluha oituje se u specifinoj fonaciji i artikulaciji te agramatizmu.

4.2 Rehabilitacija djece s oteenjem sluha

U razvoju govora svako dijete prolazi fazu spontanog glasanja (vokalizacije) da bi sa otprilike 5

mjeseci ivota ulo u fazu brbljanja (silabizacije). Prva indikacija da dijete ne uje jest izostanak

faze brbljanja. Govor se nee razviti, jer se u modanim arealima nee stvarati akustike slike

sjeanja na zvukove i umove. U razvoju govorno jezine komunikacije dijete koje uje razvija

diskriminaciju, integraciju i habituaciju. Diskriminacija je sposobnost djeteta da iz obrade iskljui

one podraaje za koje u mozgu ne postoje ve od ranije pohranjene akustine slike. Integracija je

sposobnost djeteta da usporeuje novi zvuni podraaj s ve pohranjenim akustinim slikama.(Internet izvor: http://www.google.hr, PREDAVANJA_I._DIO, svibanj 2013.)

Habituacija je sposobnost djeteta da usmjeruje panju na akustine podraaje koji su mu u danom

trenu zanimljivi. Gluho dijete lieno je razvoja diskriminacije, integracije, habituacije i

povezivanja akustikih s vizualnim slikama.

Razvoj govorne komunikacije ogranien je na prve 4 godine ivota, stoga dijagnostiku i

rehabilitaciju treba provesti to ranije, preporua se do navrene 4. godine ivota. to je stupanj

oteenja sluha blai i to je dijete inteligentnije, to su rezultati uspjenosti rehabilitacije

povoljniji, ali pri tome vanu ulogu igraju roditelji te njihova suradnja sa strunjacima.

Ima djece koja su kasnije progovorila ili kod kojih se govor usporeno razvijao, tj. zastao na

ranijem razvojnom stupnju, jer im gubitak sluha nije toliki da se mogu smatrati praktiki gluhom.

Najee se radi o gubicima sluha na granici socijalnog kontakta tj. oko 50 dB.Ako je dijete koje

je normalno ovladalo govorom naglo izgubilo sluh, a postoje ostaci sluha, s rehabilitacijskim

postupkom treba zapoeti to ranije. Prognoza uspjeha rehabilitacijskog govornog postupka ovisi

o dobi u kojoj je nagluhost nastupila, stupnju govornog razvoja u vrijeme nastanka redukcije

sluha, intelektualnim kapacitetima osobe, vrsti oteenja sluha, stupnju nagluhosti i njenom

trajanju, socijalnoj okolini u kojoj dijete ivi i mogunostima suradnje sa strunim timom i

terapeutom.

30


31/79

4.3 Metode rehabilitacije gluhih osoba

1. Oralna metoda zasniva gradnju govora na promatranju artikulacije glasova. Cilj je da se

glas proizvede, oita s usana onoga koji ga artikulira, vee taj znak za slovo te kasnije

grade rijei, reenice i jezik. To omoguuje komunikaciju s osobama koje uju. Srehabilitacijom treba poeti vrlo rano, a uenje ovom metodom traje vrlo dugo.

2. Daktilografija prstovna je abeceda u kojoj za svako slovo postoji odreena konstelacija

prstiju ruke. Postoji jednoruna i dvoruna abeceda.

3. Gestovni govor (kinestetiki) koristi pokrete ruku, cijelog tijela i mimike lica. U tome

govoru nema znakova za glasove (slova) kao ni sintakse, a postoje samo dva naka za

prolo i budue glagosko vrijeme. Slui za komunikaciju meu gluhima.

4. Totalna metoda je kombinacija svih triju metoda. Preferira se u SAD-u.

5. Verbotonalna metoda polazi od postavki da svi uju, pa makar duboke tonove, koje ako se

percipiraju putem uha, percipiraju kao vibracije. U toku rehabilitacije osobi se prislanjaju

vibratori na razne dijelove tijela, a ako ima ostataka sluha i slualice. Cijeli proces

rehabilitacije je dug i naporan, a rezultati korekcije su individualni. (Internet izvor:

http://www.google.hr, PREDAVANJA_I._DIO, svibanj 2013.)

4.4 Uenici s oteenjem sluha

Oteenje sluha ubrajamo u jedno od najeih priroenih oteenja, a javlja se u prosjeku u

jedno do troje djece na 1000 novoroenadi. Kod 70 do 80% djece oteenje je prisutno ve

kod otpusta iz rodilita, a u 20 do 30% nastaje kasnije, najee zbog nekih bolesti ili

traumatskih ozljeda glave. U Hrvatskoj se od rujna 2002. godine u svim rodilitima vri

probir novoroenadi (screening) na oteenje sluha tako da su sva novoroena djeca

pregledana prije otpusta iz rodilita.

Vrijeme nastanka oteenja sluha moe biti prelingvalno, perilngvalno ili postlingvalno, odnosno,

potrebno je uzeti u obzir injenicu je li oteenje nastupilo u dojenakoj dobi ili u razdoblju

intenzivnog usvajanja (do druge/ tree godine ivota) ili je dijete usvojilo govor i jezik prije

nastupa oteenja sluha. Po svojim posljedicama prelingvalna gluhoa vrlo je ozbiljno senzorno

oteenje te utjee na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe. Posljedice

31


32/79


33/79

rastereenje, posebno u psihikom smislu. Uenici oteena sluha mogu biti vrlo uspjeni u

savladavanju redovnog programa, uz razumijevanje problema i primjenu specifinih postupaka u

tijeku izvoenja nastave (10% ih zavri fakultete).

Samo neke nastavne sadraje ovi e uenici usvajati s veim odstupanjima radi prirode oteenja

(hrvatski jezik diktati; glazbena kultura - pjevanje, sluanje glazbenih djela; strani jezik

vjebe sluanja i izgovora, diktati) radi ega se rad i zadaci trebaju temeljiti na uenikovim

sposobnostima u okviru sadraja pojedinog predmeta i teme. Cilj odgoja i obrazovanja uenika

oteena sluha je pristup cjelovitim obrazovnim programima koji su primjereni njihovoj

kronolokoj dobi. To pretpostavlja da gluhi ili nagluhi uenici bez dodatnih tekoa ili smetnji u

razvoju, koji se nalaze u inkluzivnoj edukaciji mogu imati razliite vrste podrke obzirom na

svoje individualne potrebe, preporuke savjetnika i odabir roditelja. Potrebno je omoguiti

povremenu ili stalnu edukacijsko-rehabilitacijsku podrku, mobilnu slubu podrke, produenistruni postupak u okviru cjelodnevne nastave ili podrku edukacijskog tumaa, odnosno

prevoditelja za znakovni jezik. .(Internet izvor: www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj i

vrednovanje_osoba_s_posebnim_potrebama, svibanj 2013.)

Znakovni jezik je pravi prirodni jezik gluhih koji se odvija u vizualnom i prostornom modalitetu

za razliku od govornog jezika kojega dominantno percipiramo auditivnim kanalom. Istraivanja

su pokazala da rano usvajanje znakovnog jezika ne interferira s uenjem oralnog jezika. Uz

podrku koju e omoguiti i obitelj i kola uenici oteena sluha mogu biti vrlo uspjeni u

svladavanju redovnog programa.

Od uitelja u redovnim kolama mnogo se oekuje. Na pitanje: to misle o integraciji gluhog ili

nagluhog djeteta u njihov razred, uitelji uglavnom odgovaraju da se boje kako e ostvariti

obostrano uspjenu komunikaciju, da li e razumjeti to im dijete eli rei i da li e njihova

poruka (prijenos znanja) biti u potpunosti primljena. Da bismo to postigli korisno se pridravati

nekih praktinih savjeta koji se odnose na subjektivne i objektivne okolnosti komunikacije s

gluhim osobama pa tako i s djetetom u odgojno-obrazovnim uvjetima:

- Osobni kontakt s gluhom djecom s kojom radimo najbolji je za stvaranje dobre atmosfere i

dobrih meusobnih odnosa, primjerice govorom, pisanjem, pokazivanjem, runom abecedom ili

33
http://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozajhttp://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozajhttp://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj


34/79

znakovnom komunikacijom ukoliko ju poznajete. Naravno da prije toga trebamo znati kakvo je

stanje sluha u djeteta kojem se obraamo, stupanj pismenosti, poznavanje jezika i ostalih oblika

komuniciranja.

Vie puta se moe dogoditi da je potrebno samo jasno i razumljivo govorenje ili pojaan glas, pa

tek onda poseemo za pisanjem, osobito ako je poruka znaajna i ne trpi dvosmislenost ili

djelominost.

- Potrebno je provjeriti da li nas je gluhi uenik u cijelosti razumio za to nije dovoljno samo

njegovo kimanje glavom, a za to je potrebna strpljivost.

- Treba paziti na osvjetljenje lica, da ne bude u sjeni i na udaljenost. Kod grupnih situacija

potrebno je gluhom ueniku omoguiti mjesto koje e zadovoljiti te uvjete. U razredu to znai da

bi gluhi uenik trebao sjediti u prvoj ili drugoj klupi srednjeg reda kako bi mogao lake

ostvarivati vizualni kontakt s uiteljem, a uitelj bi trebao usvojiti naviku da je uvijek okrenutlicem prema uenicima kada im se obraa govorom.

Ponekad e biti potrebno izraditi prilagoeni program u suradnji sa strunim timom ili

odgovarajuim strunjakom ili ustanovom koja se bavi odgojem i obrazovanjem djece oteena

sluha. Djeca oteena sluha vrlo esto nemaju dovoljno iskustva na temelju kojega najee

kreiramo uvodni dio sata. .(Internet izvor: www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj i

vrednovanje_osoba_s_posebnim_potrebama, svibanj 2013.)

Zbog toga je vrlo vano u gluhog/nagluhog uenika to iskustvo stvoriti u neposrednom kontaktu s

prirodnim ili drutvenim pojavama, ljudima, ivotinjama, situacijama. Nerazumijevanje gradiva

esto puta proizlazi iz nerazumijevanja pojedinih rijei ili reeninih konstrukcija.

Panja uitelja bit e usmjerena i na nove pojmove koji su djetetu oteena sluha nepoznati,

nastojat emo mu ih

objasniti, najee slikom ili sinonimom ili kratkim jednostavnim objanjenjem. Bilo bi dobro

kada bi svako gluho dijete samo kreiralo svoj individualni rjenik novih pojmova s

objanjenjima. U tekstu nepoznatu rije emo istaknuti markiranjem. Bez nastavnih sredstava

nema motivacije ni efikasnog rada s djecom oteena sluha bez obzira na kronoloku dob.

Zornost pospjeuje i verbalno pamenje pa je potrebno sadraje rada potkrijepiti pismom:

transparenti s natpisima, npr. imena djece, dijelovi namjetaja, sadraj nastavnog gradiva.

Poeljno je sav pisani materijal unaprijed pripremiti, najbolje na grafo-folijama ili barem na

tvrem papiru prikladnom za plou ili pano. Koristimo, naravno, sva dostupna vizualna sredstva,

34
http://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozajhttp://www.rijeka.kbf.hr/.../Polozaj


35/79


36/79

gluhou,Alberta Sveuilite, instruktor u zajedniciGluhi i kultura, teaju za tumae, Grant

MacEwan Community College, Edmonton, Alberta, ravnatelj projektaProgrami i slube,Drutvo

Gluhe djece u Britanskoj Kolumbiji, Burnaby, B.C. , predava na Studiju za znakovni jezik -

jezik gluhih, Edukacijski fakultet, Sveuilite Britnska Kolumbija, Vancouver, B.C., suradnik

fakulteta, Odjel studija za djecu, obitelj i zajednicu, Douglas College, New Westminster, B.C. a

predaje kolegije "Gluha osoba i obitelj" i "Profesionalnost i meukulturalna interaktivnost", te je

ravnatelj projektaSkrb za gluhu djecu u Kanadi,Kanadska udruga gluhih, Ottawa. (Internet

izvor: http://www.slsymposium.inet.hr/hr/carver.htm, svibanj 2013.)

U nastavku je bitan dio sadraja navedenog lanka.

Veina roditelja male gluhe djece ljudi su koji uju i dok se nisu suoili s realnou injenice da

imaju gluho dijete, njima nikad nije ni pala na um pomisao da su "ujui", ili dio "ujue

kulture". Pojam "kulture gluhih" potpuno je stran velikoj veini od njih. Treba im omoguiti da

to vie saznaju o tome, to gluhoa zapravo znai - fiziki, psiholoki, te u pogledu kolovanja i

ivota u drutvu - tako da bi mogli donositi mjerodavne odluke o onome to za svoje gluho dijete

ele. Kultura Gluhih predstavlja zbir sveukupnog doivljavanja iroke raznolikosti Gluhih ljudi -

ona je bogat rudnik informacija za gluhu djecu i njihove roditelje, a isto tako i za strunjake.

Kultura gluhih prua roditeljima i njihovoj gluhoj djeci ideje i vjetine koje su se brusile i kovale

tijekom mnogih godina metodom pokuaja i pogreaka. Zato ih spaava da ne ine iste pogreke

koje su prije njih drugi inili. Kultura gluhih postoji najvie zato, jer se ujui svijet ne moe u

potpunosti prilagoditi potrebama gluhih i nagluhih ljudi. Bez obzira koliko dobro gluha ili

nagluha osoba govori ili uje, ona i dalje doivljava barijere i osjeaj otuenosti. Nije udo to

mnogi od gluhih prirodno gravitiraju prema ljudskoj skupini osoba u istom poloaju. To se ne

smije smatrati njihovim "neuspjehom". Trebamo na to gledati kao na injenicu da su oni nali

mjesto gdje mogu biti normalni i zadovoljni sobom. Kultura gluhih nije neto slino tuoj kulturi

i jeziku; ona znai poznavanje i prihvaanje svog poloaja te pozitivnu samosvijest.

Mnogo su ve godina, iako ne svojom krivnjom, milijuni Gluhih i, u manjoj mjeri nagluhih, bez

obzira na nain komuniciranja, u klopci slabe pismenosti, bez mnogo nade da se iz nje izvuku.

Takav njihov status jami da e ostati u zaaranom krugu siromatva, ovisnosti i

marginaliziranosti te im oduzima dostojanstvo i ono mjesto u ljudskom drutvu na koje imaju

pravo. Ovo namee golem teret drutvu, koje mora mnogo troiti na njihovo kolovanje,

36
http://www.slsymposium.inet.hr/hr/carver.htmhttp://www.slsymposium.inet.hr/hr/carver.htmhttp://www.slsymposium.inet.hr/hr/carver.htm


37/79

osposobljavanje za rad, socijalnu skrb i tako dalje. Gluhi su lieni mogunosti ukljuivanja na

vie kolovanje i ne mogu birati karijeru po svojim eljama.

Smanjena je njihovu uloga kao graana i oteano im sudjelovanje u politikim djelatnostima.

Razna istraivanja tijekom posljednjih trideset godina pokazala su da gluhi uenici po pismenostizaostaju za svojim ujuim vrnjacima, i da se u tom razdoblju stanje vrlo malo promijenilo.

Posljedica je ovog stanja da veina uenika nije sposobna za vie kolovanje i osposobljavanje.

Nepismenost prelingvalno gluhih i nagluhih osoba opi je fenomen i zadire u sveukupan spektar

komunikacije.

Danas, s obzirom na naglo mijenjanje naravi trita rada sve vie i vie gluhih i nagluhih otkriva

da je njihova radna strunost postala zastarjelom, a zbog svoje nedovoljne pismenosti nema

mnogo nade da bi stekli nova znanja, a posljedica je padanje u siromatvo. Je li to ono to

gluhima i nagluhima elimo u 21.stoljeu? Sve vie i vie pedagoga i strunjaka za pismenost

poinje shvaati da je pismenost presudan faktor koji odluuje o uspjenosti obrazovanja gluhog i

nagluhog uenika. Informacije i eksplozivni razvoj mikroraunala u posljednjih dvadeset godina

ine tradicionalne oblike rada zastarjelima, revolucionarno mijenjajui naine obavljanja

poslovanja, tako da je sposobnost itanja i pisanja u velikoj mjeri presudna za socioekonomski

status pojedinca.

Kanadska organizacija gluhih objavila je kako pismenost smatra kljunim faktorom uspjenog

funkcioniranja gluhih osoba u ujuem okruenju. Poslodavci se vie zanimaju kako uposlenici

itaju i piu nego kako uju i govore. Tako smo doli do problema pismenosti gluhih. Uzimaju li

u obzir programi kolovanja strunjaka za gluhe, programi rane intervencije i rehabilitacije, kao i

kolski programi za gluhu i nagluhu djecu, golemost ovog problema? Ako uzimaju, kako se bave

njime? Ako pak nita u tom pogledu ne ine, kada e izvui glave iz pijeska i prihvatiti se brze i

odlune akcije? Dok se bave "rehabilitacijom" i "obrazovanjem" gluhe i nagluhe djece

informiraju li dovoljno jasno uenike i njihove roditelje o moguim posljedicama svojih

postupaka? Navodno ti postupci nude gluhoj i nagluhoj djeci sposobnost komuniciranja i

pripremaju ih za ivot u svijetu ljudi koji uju. A opet, redovito dolazi do neuspjeha.

Najvjerojatniji je uzrok tome to je izostavljeno ono bitno, a to je: valja pogledati to gluhi i

37


38/79

nagluhi smatraju potrebnim za uspjean ivot u svijetu ujuih i to predlau da se u svezi s tim

uini.

Zanimljivo je kako pedagozi i drugi strunjaci slabu pismenost gluhih nekako prihvaaju kao

neto normalno, a da i ne spominjemo kako je pismenosti dano sporedno mjesto u opem odgojui obrazovanju gluhih i nagluhih. Zbog ega se sve ovo dogaa? Odgovor lei u pristupu koji se

bazira na tradicionalnom "deficit modelu" programa rane intervencije, kolovanja gluhih te

osposobljavanja strunjaka koji s njima rade.

Da i ne spominjemo "Hobsonov izbor" u svezi s ovakvim pristupom, koji izraz opisuje situaciju

kad netko moe birati samo ono to mu se nudi ili nita - drugim rijeima, to je "uzmi ili ostavi".

U l6. stoljeu ivio je u Engleskoj Hobson, vlasnik tale za iznajmljivanje konja. Svojim je

muterijama davao samo mogunost da uzmu konja koji je najblii vratima tale.

"Deficit model" u gledanju na gluhe uvjerava nas kako je problem u gluhom ili nagluhom djetetu,

umjesto da gluhima uini to vie informacija dostupnim na to pristupaniji i prirodniji nain -

zadrava i smanjuje te informacije, pa na taj nain sprjeava razvitak djetetovih spoznajnih

mogunosti, koje su od presudne vanosti za uspjeno usvajanje jezika i pismenosti. Problem je u

okolini, koja ne uspijeva pruiti lako dostupne komunikacijske i jezine "alate" kojima se gluho

ili nagluho dijete moe brzo i efikasno sluiti. Mnogi programi rane intervencije, obrazovanja i

strune obuke nude roditeljima samo Hobsonov izbor u pogledu naina kako e im djeca biti

odgajana i kolovana, te da mogu oekivati da e njihova gluha i nagluha djeca imati problema s

uenjem jezika, naroito pak materinjeg govornog i pisanog jezika. Ovakva oekivanja mogu

djetetov hendikep uiniti jo veim, a stvarno se to i dogaa. U tom pogledu, za veliku veinu

gluhih i nagluhih ljudi, dotok putem vida je stopostotno funkcionalan i sasvim je prirodno to

mnogi od njih ele iskoristiti taj svoj primarni komunikacijski kanal.

Koja je najbolja zamjena za "model deficita"? Odgovor je u "modelu razliitosti". Modelrazliitosti temelji se na naelu da je klju uspjeha u odgojno-obrazovnom razvoju i pismenosti

gdje se iskoritavaju svi djetetove fiziki i osjetilni potencijali. Model razliitosti nudi gluhom i

nagluhom djetetu slobodu da odabere i da se za svoj jezini i spoznajni razvoj upotrijebi bilo koja

sredstva i postupke po svom izboru, pa mu to daje osjeaj kako sam upravlja svojim ivotom.

38


39/79

Gluha i nagluha djeca izloena su pretjeranim intervencijama i pretjeranoj kontroli njihovih

ivota od strane drugih ljudi.

Model razliitosti povlai prilagoivanje okoline djetetovim potrebama, umjesto da bude

obrnuto, te mora biti vodee naelo u sveopem razvoju gluhog pojedinca, tako

Documents

gluhi ZAVRŠNO 3.06