Upload
anja-peric
View
227
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
EKOLOGIJA
S E M I N A R S K I R A D
IZ AGROEKOLOGIJE
GLOBALNO ZATOPLJENJE I UTICAJ
NA POLJOPRIVREDU REPUBLIKE SRPSKE
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................3
2. GLOBALNO ZATOPLJENJE......................................................................................4
2.1. Uzroci globalnog zatopljenja............................................................................4
3. EFEKAT STAKLENE BAŠTE.....................................................................................5
3.1. Gasovi u staklenoj bašti....................................................................................7
3.2. Ugljendioksid....................................................................................................8
3.3. Metan.................................................................................................................8
4. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE REPUBLIKE SRPSKE......................................9
4.1. Geografski položaj............................................................................................9
5. UTICAJ GLOBALNOG ZATOPLJENJA NA POLJOPRIVREDU RS....................11
6. PROTOKOL IZ KOJOTA...........................................................................................12
7. POSLJEDICE GLOBALNOG ZATOPLJENJA I UTICAJ NA ŽIVI SVIJET..........13
7.1. Kako čovjek može uticati na smanjenje globalnog zatopljenja.....................16
8. ZAKLJUČAK..............................................................................................................17
9. LITERATURA............................................................................................................18
2
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
1. UVOD
Zemlja je do sada u prošla kroz različite klimatske promjene i periode i stalno se
mijenja, odnosno klima na Zemlji se oduvijek mijenjala. Nekada ranije, sve do početka
industrijske revolucije, klima se menjala kao rezultat promjena prirodnih okolnosti. Danas
međutim, termin klimatske promjene koristimo kada govorimo o promjenama u klimi koje se
događaju od početka dvadesetog veka. Promjene koje su registrovane prethodnih, kao i one
koje se predviđaju za narednih 80 godina smatraju se da su nastale kao rezultat čovjekovih
aktivnosti a ne kao posljedica prirodnih promjena u atmosferi.
Priču o klimatskim promjenama, globalnom zatopljenju, efektu staklene bašte, porastu
temperature, zatim porastu ugljendioksida i metana u atmosferi, mnogi su donedavno
doživljavali kao priču iz naučnih krugova koje nemaju mnogo dodira sa nama. Posljednjih
godina svjedoci smo različitih klimatskih promjena, i uvjeravamo se sve više iz dana u dan
kako klimatske promjene i globalno zatopljenje imaju negativan uticaj na živi svijet i okolinu.
Prema definiciji globalno zatopljenje je povećanje prosječne temperature zemljine
atmosfere i okeana zabilježeno u XX vijeku. Globalno zatopljenje je posljedica sve većeg
oslobađanja ugljendioksida u atmosferu, koje nastaje kao posljedica sve obimnijeg
sagorijevanja fosilnih goriva (ugalj, nafta), ali i zbog sječe sve većih površina šuma, koje su
glavni proizvođači kiseonika. Emisije gasova staklene bašte posljedica su prirodnih procesa,
ali su pojačane ljudskim aktivnostima od doba industrijalizacije do danas. Njihovo
nakupljanje u atmosferi uzrokuje porast temperature što vodi globalnom zatopljenju i
klimatskim promjenama.
Proces globalnog zatopljenja se ubrzava, a dokazi su vidljivi iz dana u dan, tako da je
globalno zatopljenje postalo i predmet rasprave i politike svih svjetskih vlada, a pitanje
održivog razvoja postalo je strateško pitanje mnogih skupova i kongresa. Globalno
zatopljenje nije mimoišlo Republiku Srpsku, tako da su posljedice vidljive u raličitim
oblastima, pa tako i u oblasti poljoprivrede.
3
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
2. GLOBALNO ZATOPLJENJE
Globalno zatopljenje se odnosi na povećanje prosječne temperature zemljine atmosfere
i okeana. Zemlja je prošla kroz cikluse promjena temperature mnogo puta u svom postojanju.
Međutim, kao što se danas zna, globalno zatopljenje je ubrzano, i dovodi do povećanja
klimatskih promjena. Klimatske promjene podrazumijevaju svaku dugotrajnu i značajnu
promjenu “prosječnog vremena” u određenoj regiji. Pod prosječnim vremenom se
podrazumijevaju prosječne temperature, padavine i izmjena vjetrova. Uzrok tim promjenama
mogu biti dinamični procesi na Zemlji, eksterni faktori kao što su varijacije u intenzitetu
sunčevog svjetla i, u najnovije doba, ljudska aktivnost. Jedna od posljedica globalnog
povećanja temperature ili smanjenja su i klimatske promjene, koje se odnose na promjenu ne
samo prosječne temperature, već i na lokalnu temperaturu, količinu kiše i snježnih padavina,
kiša i oblačnost, godišnja doba.
Procjenjuje se da se od 1900 do 2005. godine temperatura na Zemlji povećala u
prosjeku između 0.4 i 0.8 °C. Najtoplija decenija u istoriji je bila posljednja decenija, a 2005.
je bila najtoplija godina ikad zabilježena. Procjenjuje se da će globalno povećanje prosječne
temperature na Zemlji do 2100. godine biti između 1.4 °C i 5.8 °C (2.5 °F i 10.4 °F) ukoliko
ispuštanje gasova staklene bašte nastavi rasti dosadašnjim tempom. Globalna zatopljenja i
globalna zahlađenja (ledena doba) događala su se u dalekoj prošlosti kao posljedica prirodnih
uticaja i događala su se u daljim vremenskim periodima. Tako je na primjer zadnje ledeno
doba počelo otprilike 70.000 godina p.n.e., imalo maksimum oko 18.000 godina p.n.e., a
završilo oko 10.000 godina p.n.e.
2.1. Uzroci globalnog zatopljenja
Smatra se da je glavni uzrok globalnog zatopljenja povećana količina ugljidioksida i
ostalih gasova staklene bašte koji se oslobađaju u atmosferu, a to oslobađanje gasova je
posljedica spaljivanja fosilnih goriva (nafta, ugalj i plin), uništavanja šuma u korist
poljoprivrede, i ostalih ljudskih aktivnosti. Staklenički gasovi skupljaju se u višim slojevima
atmosfere i imaju dvostruki uticaj na temperaturu na površini Zemlje. Prvi uticaj je direktno
odbijanje jednog dijela sunčevog zračenja natrag u svemir, a drugi uticaj je reflektovanje 4
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
jednog dijela sunčevog zračenja koje se odbilo od površine Zemlje natrag prema Zemlji (vidi
sliku). Ovaj drugi uticaj zove se efekt staklene bašte i taj efekt je odgovoran za održavanje
povoljne temperature na površini Zemlje. Da nema efekta staklenika prosječna temperatura
na površini Zemlje bila bi oko -19 °C, a ne oko 15 °C koliko je sada. Trenutna koncentracija
CO2 je 20% viša od najviše koncentracije u zadnjih 160.000 godina. Koncentracija CO2 je
od 1.800 g. u porastu za 28%, uglavnom od izgaranja fosilnih goriva i predviđa se porast od
još 40% u sljedećih 100 godina.
Najtačnija mjerenja koncentracije ugljendioksida u atmosferi izvode se na Havajima od
1958. Havaji (Mauna Loa Observatory) su izabrani jer su daleko od izvora svih velikih
zagađivača te se izmjerene vrijednosti mogu uzeti u obzir za cijelu planetu.
Opasnost od globalnog zatopljenja ne bi postojala, ili bi bila svedena na minimun da
ljudi ne emituju toliko CO2 u atmosferu.
3. EFEKAT STAKLENE BAŠTE
Efekat staklene bašte ima vrlo važnu ulogu u zagrijavanju Zemljine površine. Upravo
zbog tog efekta na površini Zemlje postoji raspon temperature koji je omogućio nastanak i
razvoj života na Zemlji. Koncentracija stakleničkih gasova u atmosferi oduvijek se mijenjala,
a izgaranjem fosilnih goriva, koje čovjek koristi kao glavni izvor energije, koncentracija
stakleničkih gasova u zadnjih 200 godine mijenja se vrlo brzo, što za posljedicu ima
promjene klime. Zemlja je veliki staklenik u svemiru u kojem umjesto stakla toplinu
održavaju neki od gasova u atmosferi. Oni propuštaju toplinu Sunca koja dospije do
zemljišta, a zatim je zadržavaju i održavaju temperaturu na planeti pogodnom za život.
S druge strane, kad ugalj sagorijeva, ugljenik se miješa sa kiseonikom iz vazduha i na taj
način formira ugljendioksid – CO2. Ugljendioksid je gas bez boje i mirisa, a u atmosferi je
jedan od stakleničnih plinova. Ugljendioksid i neki drugi gasovi u atmosferi djeluju kao
staklo u stakleniku. Dopuštaju prolaz sunčevim zrakama, ali zaustavljaju dio topline koja bi
se reflektirala u svemir. Spaljivanjem fosilnih goriva, raste količina ugljendioksida u
atmosferi, što zadržava višak topline. Neki naučnici su zabrinuti, jer bi zagrijavanje moglo
poremetiti ekosistem, zbog čega bi neke biljne i životinjske vrste mogle nestati.
Isto tako, zatopljenje bi moglo uticati na ljude, zbog promjene uslova života.
Dio reflektiranog sunčevog zračenja se apsorbuje i u drugim stakleničnim gasovima
N2O, CH4, HFC, PFC, SF6 i taj efekat osigurava da temperatura na Zemlji bude takva kakva 5
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
je. Postupno globalno zagrijavanje opaženo je u 20. vijeku, a značajno zagrijavanje očekuje
se u 21. vijeku.
Predviđa se da će doći do globalnog zagrijavanja za novih 2 – 5 ºC.
Budući da se koncentracija CO2 povećala tokom zadnjeg vijeka efekat staklenika je sve
izraženiji. Posljedica toga je globalno povećanje prosječne temperature.
U širem smislu, efekat staklene bašte je prirodan fenomen koji se na Zemlji događao
milionima godina pre nego što su ljudi počeli da sagorevaju fosilna goriva i emituju povećane
količine ugljen-dioksida. Efekat staklene bašte igra presudnu ulogu u radijacionom transferu
toplote – on je prirodni mehanizam kojim se zagreva atmosfera. Glavni uzročnik ovog efekta
je atmosferski gas ugljen-dioksid (CO2). Za razliku od glavnih komponenti atmosfere,
kiseonika (O2) i azota (N2), manje prisutni ugljen-dioksid i drugi atmosferski gasovi u
tragovima mogu da apsorbuju svetlost većih talasnih dužina i tako zadrže Sunčevu energiju
koja se odbija od tla, nalik na toplotu koja se čuva u baštenskom stakleniku, po čemu je
efekat dobio ime. Ova dragocjena osobina ugljen-dioksida omogućuje da se energija stigla na
Zemlju ne vrati nazad u kosmos, nego da ostane pri tlu, tako da prisustvo ovog gasa u
atmosferi čini naš svet prijatnim mestom za život. Kada bi nestao sav ugljen-dioksid iz
6
Slika br. 1. - Detaljan prikaz efekta staklenika. Izvor - www.dadalos.org
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
atmosfere, sunčevo zračenje bi se uglavnom odbijalo od površine planete, a Zemlja bi bila
hladnija za oko 400C. Kada uopšte ne bi bilo efekta staklene bašte, Zemlja bi bila zaleđeni
kamen u svemiru, sa temperaturom od -730C, dok bi u slučaju intenzivnog efekta staklene
bašte Zemlja ličila na Veneru, s prosečnom temperaturom od paklenih 5000C. Ugljen-dioksid
u atmosferu stiže vulkanskim erupcijama i sagorevanjem organskih materija, naročito fosilnih
goriva koja ljudi intenzivno koriste od industrijske revolucije naovamo. Ovaj ugljen-dioksid
antropogenog porijekla uvećao je svoj sadržaj u atmosferi za 25 % tokom posljednjih 150
godina, zbog čega je došlo do većeg zagrevanja atmosfere i podizanja globalne temperature.
Taj fenomen naziva se globalno zatopljenje i mogao bi imati velike i teške posljedice po
klimu u budućnosti.
3.1. Gasovi u staklenoj bašti
Za efekt staklenika vrlo su važni staklenički gasovi. To su svi gasovi koji reflektuju
zemljino dugotalasno zračenje natrag prema Zemljinoj površini i doprinose efektu staklenika.
Najvažniji staklenički gasovi su vodena para (H2O), ugljen dioksid (CO2), metan (CH4),
azotnog oksid (N2O), hlorofluorougljenici (freoni – CFC; freon 11-CCl3F; freon 12 – CCl2F2),
ozon (O3) u troposferi, sumpor dioksid (SO2), drugi oksidi azota, ugljen monoksid itd. Svi
staklenički gasovi u atmosferi se pojavljuju u vrlo malim udjelima. Otprilike 60 do 70%
efekta staklenika posljedica je vodene pare, 25% ugljen dioksida, 5% metana, azotnog oksida
2% i 1% freona. Ostali gasovi imaju pojedinačno manje od 1% ukupnog efekta staklenika.
Premda je vodena para najznačajniji staklenički gas, ona je u analizama efekta staklenika
često zanemarena budući da je prostorno i vremenski vrlo varijabilna, zbog čega je teško
procijeniti njen uticaj.
Gasovi u staklenoj bašti su gasovi koji apsorbuju infracrvene zrake, prirodni ili
sintetički, koji uglavnom u atmosferu dospijevaju emisijom gasova, a djelimično nastaju u
atmosferi hemijskim reakcijama. Kod većine gasova u staklenoj bašti radi se o gasovima koji
čine manje od 1% ukupnog volumena gasova.
Prema Kyoto-Protokolu emitovanje gasova u staklenoj bašti mora biti smanjeno, a na
prvom mjestu mora biri smanjeno emitovanje ugljen-dioksida (CO2) i metana (CH4).
7
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
3.2. Ugljendioksid CO2
CO2 je najvažniji gas koji prouzrokuje dodatni efekat staklene bašte (ca. 50% udjela u
antropogenom efektu staklene bašte). Prema izvještaju IPCC-a iz 2001. godine od 1750. godine
je došlo do povećanja koncentracije CO2 u atmosferi za 31%. Oko 75% antropogenih CO2-
emisija u atmosferu u posljednjih 20 godine prouzrokovano je spaljivanjem fosilnih
materijala.
3.3. Metan CH4
Još jedan od gasova staklene bašte kojem se koncentracija u posljednjih 250 godina
udvostručila je metan. U prirodi metan ima brojne izvore nastanka, nastaje razgradnjom
organskih tvari bez prisustva kiseonika. Ljudskim djelovanjem metan nastaje uzgojem riže,
uzgojem stoke (bakterije u želucu jedne krave dnevno proizvedu oko 100 l metana), na
odlagalištima otpada, iskorištavanjem i transportom zemnog gasa i u termoelektranama. Ipak,
u posljednjih desetak godina koncentracija metana pada, premda nije sigurno je li to
posljedica ravnoteže između rasta proizvodnje riže i uništavanja prirodnih močvara ili
posljedica povećanja hidroksilnih radikala u atmosferi. Od 1750. godine koncentracija
metana u atmosferi je porasla za 151% a i dalje bilježi porast (IPCC-ov izvještaj iz 2001).
8
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
Molekule metana imaju veliku sposobnost apsorpcije toplote, što znači da i male količine
metana prouzrokuju veliko djelovanje u smislu pojačavanja efekta staklene bašte. Metan
nastaje razgradnjom organskih materija prouzrokovanom bakterijama pod anaerobnim
uslovima (uz prisustvo kiselina). Prirodni izvori metana: vlažne oblasti, životinje, npr. termiti
(termiti mogu probaviti drvo uz pomoć bakterija koje proizvode metan). Antropogeni izvori:
polja riže, uzgoj stoke (bakterije u želucu jedne krave dnevno proizvedu oko 100 l metana),
deponije smeća, iskorištavanje i transport zemnog gasa, termoelektrane, gomile đubriva.
4. KLIMATSKE KARAKTERISTIKE REPUBLIKE SRPSKE
4.1. Geografski položaј
Republika Srpska smјeštena јe između 420 33׳ i 45016' sјeverne geografske širine i 160
11' i 190 37' istočne geografske dužine, dakle zahvata sјeverni i istočni dio geoprostora
Bosne i Hercegovine.
Klimatske karakteristike - različiti klimatski uticaјi, koјi dјeluјu na prostoru Republike
Srpske su rezultat prirodnih faktora i zakonitosti opšte cirkulaciјe vazdušnih masa ovog
prostora. Shodno tome, na teritoriјi Republike Srpske mogu se izdvoјiti tri klimatska tipa i to:
1. Sјeverni peripanonski prostor, koјi ima umјereno kontinentalnu klimu
2. Planinska i planinsko - kotlinska klima
3. Izmјenjena variјanta mediteranske - јadranske klime.
Klimatske karakteristike peripanonskog prostora odlikuјu se umјereno hladnim zimama
i toplim ljetima. Vriјednost srednje godišnje temperature vazduha ovog klimatskog tipa
kreću se od 120 do 190 C. Srednja mјesečna temperatura vazduha naјtopliјeg mјeseca - јula,
ima vriјednosti od 210 do 230 С. Srednja mјesečna temperatura naјhladniјeg mјeseca јanuara,
kreće se od - 0.20 do - 0.90 С. Apsolutna maksimalna temperatura vazduha dostiže vriјednost
do 410, dok apsolutna minimalna i do - 300 С, što nas upućuјe na zaključak da su godišnje
temperaturne amplitude visoke i imaјu vriјednosti i do 710 С.
U prosјeku godišnja količina padavina ima vriјednost od 1050 l/m2 na zapadu do 750
l/m2 na istoku i jugoistoku. Količina padavina idući od zapada prema istoku opada,ali su
padavine u toku godina dobro raspoređene. Ovaј prostor u toku godine ima oko 1900
sunčanih časova. Na kraјnjem istoku peripanonskog prostora u zimskom periodu duva
9
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
košava, hladan i slapovit vјetar. Ostali vјetrovi, koјi duvaјu u ovom podneblju, nastaјu kao
posljedica trenutne cirkulaciјe vazdušnih masa.
Planinska i planinsko - kotlinska klima zahvata naјveći dio Republike Srpske. Planinski
masivi odlikuјu se kratkim i svјežim ljetima i hladnim i sniјegovitim zimama, gdјe su visine
sniјežnog pokrivača visoke, a sniјežni pokrivač se dugo zadržava. Srednja godišnja
temperatura vazduha јe između 50 и 70 С, srednja mјesečna temperatura vazduha naјhladniјeg
mјeseca - јanuara ima vriјednosti od 2.50 до - 30 С. Apsolutne minimalne temperature dostižu
vriјednosti preko - 300 С, dok se apsolutne maksimalne temperature vazduha penju i do 350
С. Iz ovog јe vidljivo da su temperaturne amplitude visoke. Godišnja suma padavina јe iznad
1200 l/m2 . Broј sunčanih časova јe oko 1850 na godišnjem nivou. Brežuljkasta područјa te
kotline i doline imaјu nešto blažu klimu. Prostori koјi imaјu obilježјa planinsko kotlinske
klime imaјu srednju godišnju temperaturu vazduha oko 100 С, količina padavina na
godišnjem nivou kreće se od 700 do 1000 l/m2. Zime su umјereno hladne sa sniјegom, sa
čestim temperaturnim inverziјama i maglama, dok su ljeta umјereno topla. Izmјenjena
variјanta Јadranske klime - јužni dio Republike Srpske odnosno prostor niske Hercegovine
ima izmiјenjenu variјantu јadranske klime, ovaј prostor se naziva Humine, za razliku od
prostora Rudina, koјi zahvata više planinske diјelove Hercegovačkog krša, koјi se u
klimatskom pogledu odlikuјe prelaznom variјantom između klime Humina i planinske klime.
Klima Humina se odlikuјe oslabljenim uticaјem Јadranskog mora. Ljeta su vrlo topla sa
oko 2400 časova traјanja siјanja Sunca. Srednja godišnja temperatura vazduha јe izmeђu 140 i
14.70 С. Apsolutna maksimalna temperatura vazduha dostiže 410 podiok na termometru, dok
apsolutna minimalna temperatura ima negativan predznak i dostije vriјednost od - 80 С. Suma
padavina kreće se od 1500 do 2000 l/m2, raspored padavina јe nepovoljan, јesen i zima imaјu
naјveću, a ljeto naјmanju količinu padavina, kada se јavljaјu suše.Za ove prostore
karakteristični su vјetrovi bura i јugo. Bura јe slapovit vјetar sјevernog i sјeveroistočnog
pravca, duva u zimskom diјelu godine, često dostiže oluјnu јačinu. Јugo duva kada se nad
Afrikom јavi visok, a nad Јadranskim morem nizak vazdušni pritisak, duva tokom čitave
godine, obično donosi kišu.U ovom klimatskom prostoru smјsšten јe naјtopliјi grad
Republike Srpske, Trebinje. Za razliku od klime Humina, klimatske karakteristike klime
Rudna odlikuјu se nižim ljetnim i zimskim temperaturama, u zimskom periodu sniјežne
padavine su redovna poјava.
10
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
5. UTICAJ GLOBALNOG ZATOPLJENJA NA POLJOPRIVREDU REPUBLIKE SRPSKE
Globalno zatopljenje pogađa i poljoprivrednu, a samim tim i stočarsku proizvodnju na
području Republike Srpske, kao i u cijelom svijetu i moglo bi da dovede do ozbiljnih
nestašica hrane za polovinu svjetskog stanovništva. Najgori efekti zatopljenja se mogu
očekivati baš u onim oblastima gdje žive najsiromašniji - u tropskom i suptropskom pojasu.
U ljeto 2003. godine vreli talas je pogodio Evropu, a samim tim i Republiku Srpsku i izazvao
smanjenje poljoprivredne proizvodnje i manji prinos usjeva.
Tada su rekordne temperature ugrozile proizvodnju osnovnih kultura, kao što su
kukuruz i voće, i ubrzali njihovo dozrijevanje za 10 do 20 dana. Stoka je bila ugrožena,
zemlja se isušila i mnogo više vode se trošilo u poljoprivredni.
Zbog promjene klime i zatopljenja ukupan godišnji prinos kukuruza prethodnih godina
se smanjio za 2-3%.
Slika br. 2. Zbog promjene klime - slabiji urod na poljima
Prema procjenama predviđa se kako će postupno zatopljenje omogućiti širenje uzgoja
mediteranskih vrsta u unutrašnjosti Republike Srpske, odnosno na područjima koja danas za
takvu vrstu kultura nisu prikladna. Zatopljenje bi moglo uticati i na ozime kulture, ali u
pozitivnom smislu i to povećanjem prinosa ozimih kultura, ali bi proljetne kulture, posebno u
Hercegovini, kao i u Semberiji, mogle biti ugrožene zbog nedostatka vode.
Klimatske promjene bi mogle uticati i na širenje mediteranskih listopadnih šuma, te na
redukovanje bukovih i jelovih šuma, dok bi se zbog opadanja nivoa podzemnih voda neke
šume mogle osušiti. Štete u poljoprivredi zbog globalnog zagrijavanja bi mogle biti ogromne.
11
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
6. PROTOKOL IZ KJOTA
U svijetu se preduzimaju mnoge mjere za saniranje zagađenog vazduha ili sprečavanje
daljeg zagađenja. Protokol iz Kjota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promjeni
klime (The Kyoto Protocol to the United Nations Framework Convention on Climate
Change) je dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan sa ciljem
smanjivanja emisije ugljendioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Do
sada ga je potpisalo 170 država i vladinih organizacija (stanje: decembar 2006). Protokol je
stupio na snagu 16. februara 2005. godine, kada ga je
ratifikovala Rusija. Države koje su ga ratifikovale čine
61% zagađivača. Prema Protokolu iz Kjota, industrijske
zemlje do 2012. godine moraju da smanje emisiju štetnih
gasova u atmosferu u prosjeku za pet odsto u odnosu na
nivo emisije 1990. godine. Protokol je otvoren za
potpisivanje u japanskom gradu Kjotu u organizaciji
Konvencije Ujedinjenih nacija za klimatske promene
(UNFCCC), 11. decembara 1997. godine. Za njegovo
stupanje na snagu bilo je potrebno da ga ratifikuje
najmanje 55 država i da države koje su ratifikovale
protokol čine najmanje 55% zagađivača. To se dogodilo
16. februara 2005. godine kada je Rusija ratifikovala Protokol. Srbija je prihvatila Kjoto
protokol 24. septembra 2007. godine.
Protokolom se smanjuje ispuštanje šest gasova koji izazivaju efekat staklene bašte:
ugljendioksida, metana, azotdioksida, fluorougljovodonika, perfluorougljovodonika i
heksafluorida. U posljednjih nekoliko decenija povećale su se koncentracije ovih gasova u
atmosferi zbog korišćenja fosilnih goriva u industriji, saobraćaju itd, što je doprinelo
globalnom zagrevanju i klimatskim promenama. Sjedinjene Američke Države, koje su inače
najveći svjetski zagađivači i neke manje države odbile su da ratifikuju Protokol iz Kjota.
Grinpis smatra da je protokol postavio previše skromne ciljeve kojima se neće postići veći
pomaci.
Od 7. do 18. decembra 2009. godine u Kopenhagenu održana je Svjetska konferencija o
klimatskim promjenama koja je završena neobavezujućim sporazumom, koji predviđa da
12
Slika br. 3. Emisija štetnih gasova. Izvor – www. public.globalnet.hr
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
države same odrede svoje nacionalne ciljeve, u vezi sa smanjenjem emisije štetnih gasova.
Sporazum predviđa da se siromašnim zemljama pruži pomoć od 100 milijardi dolara do 2020.
godine, kako bi se smanjila emisija štetnih gasova. Završni dokument su jedva usaglasili
predstavnici 26 zemalja, među kojima su SAD, Kina, Indija, Brazil, Južnoafrička Republika i
vodeće zemlje Evropske Unije. U dokumentu koji je nazvan "Sporazum iz Kopenhagena"
piše da bi do 2050. godine bogate države trebalo da smanje emisiju gasova, koji izazivaju
efekat staklene bašte za najmanje 80%, u odnosu na nivo iz 1990. godine. U Kopenhagenu je
postignut dogovor da se za šest meseci održi novi sastanak o klimi, čiji bi domaćin bila
Nemačka.
Protokol iz Kjota je za Bosnu i Hercegovinu stupio na snagu 15. jula 2007. godine.
Bosna i Hercegovina je pristupila Protokolu iz Kjota po modelu koji se preporučuje zemljama
u razvoju. Ovo znači da BiH može od finansijskih mehanizama da koristi samo CDM, ali
nema nikakvih specificiranih obaveza u pogledu regulisanja emisije gasova staklene bašte , tj.
čak može graditi nove energetske objekte na ugalj. Članstvo u Evropskoj uniji, međutim,
zahtjeva pristup Protokolu koji važi za razvijene zemlje. Ovo znači da će BiH kada bude
aktuelan pristup EU, promijeniti svoj model i preuzeti odgovarajuće obaveze za regulisanje
emisije za period nakon 2012. godine (pretpostavlja se da će se novim protokolom regulisati
emisije nakon 2012. godine).
7. POSLJEDICE GLOBALNOG ZATOPLJENJA I UTICAJ NA ŽIVI SVIJET
Globalno zatopljenje vodi promjeni klime, a same promjene ne moraju nužno biti loše,
tako da će neke regije imati pozitivne učinke, dok će neke druge regije osjetiti negativne
posljedice klimatskih promjena. Naučnici trenutno nisu u mogućnosti tačno predvidjeti šta će
se desiti i koliki će biti obim posljedica globalnog zatopljenja. Iz tih razloga nije moguće
procijeniti hoće li korisnost pozitivnih efekata globalnog zatopljenja biti veća od šteta koje će
se dogoditi.
Mnogi naučnici upozoravaju da je sama nesigurnost šta će se dogoditi najbolji razlog da
se posljedice globalnog zatopljenja pokušaju svesti na najmanju moguću mjeru i da treba
reagovati unaprijed. Vjeruje se da će neravnomjeran učinak globalnog zatopljenja biti velika
motivacija za buduće migracije stanovništva.
13
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
Neke od posljedica globalnog zatopljenja su ekstremne vremenske neprilike, kao što su
poplave ili oluje, ali takođe i nesnosne vrućine i suše povećanje ozbiljnosti ekstremnih
vremenskih događaja (razornije oluje, duži valovi vrućina, veće poplave, uragani…).
Jedna od posljedica zatopljenja, koja bi mogla
nastati usljed velikih suša, mogla bi biti ta da će se
postojeće pustinje povećavati ostavljajući iza sebe
velike dijelove planete nenastanjivim za ljude i to
najviše zbog manjka vode.
Vjerovatno najdramatičnija posljedica globalnog
zatopljenja će biti povećanje nivoa mora kako naučnici
pretpostavljaju za jedan metar do kraja XXI vijeka, zbog topljenja glečera i ledenjaka.
Planinski glečeri se smanjuju u mnogim dijelovima svijeta mada su naučnici posebno
zabrinuti za oblast Aljaske. U tom području je u zadnjih 50 godina nestalo oko 80 kubnih
kilometara leda. Glečeri se obično tope kada u toku zime padne manje snijega nego što se
tokom ljeta istopi. Količina snijega na većini planina Aljaske je znatno smanjena. Računa se
14
Slika br. 4 - Uragan Katrina koji je krajem avgusta 2005. godine pogodio južnu obalu SAD. U Meksičkom zalivu je dobio na snazi, a potom je udario na Misisipi. Uzrokovane su velike štete na priobalnim područjima, a 80% grada Nju Orleansa je potopljeno dan nakon naleta uragana kada su popustile brane koje su štitile grad u depresiji. Uragan je izazvao velike žrtve I štete, a ukupno je poginulo 1.209 ljudi. Procijenjeno je da je to
bila najskuplja prirodna katastrofa u SAD do tada. Izvor – www.lacoastpost.com
Slika br. 5 – Pucanje zemljišta nastalo kao posljedica suše.
Izvor – www.index.hr
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
da je stvar toliko ozbiljna da čak polovina vode koja usled topljenja ide ka okenima potiče od
topljenja leda na Aljasci.
Usljed povećanja nivoa mora neka od ostrva u Tihom okeanu bi mogla da nestanu već
do polovine vijeka. Kao primjer možemo
navesti Republiku Kiribati, koja se nalazi na
pola puta između Havaja i Australije, ima
oko 100.000 stanovnika i sastoji se od 33
koralna ostrva, ukupne površine 811
kvadratnih kilometara, od kojih je 21
nenaseljeno. Neka od ostrva već su raseljena
zbog erozije i podizanja nivoa mora. Veći dio
površine ostrva leži na svega dva metra
nadmorske visine. Prema najgorim
predviđanjima Tihi okean će prekriti ostrva do
kraja veka, a stanovništvo će morati da bude
izmješteno u druge zemlje.
Usljed klimatskih promjena i globalnog zatopljenja doćiće i do migracija stanovništva,
životinja, ali i vjerovatno do promjene biološke raznovrsnosti.
Sa promjenom klime izumiraće one vrste koje nisu u
stanju da se prilagode ili će nastajati neke ove vrste kao što je to
slučaj sa Arktiku. gdje su naučnici otkrili novu vrstu medvjeda -
hibrid grizlija i polarnog medvjeda i vjeruju kako je globalno
zatopljenje na Arktiku dovelo do nastanka novih životinjskih
vrsta. Prema saznanjima naučnika grizliji se sele na sjever, a
polarni medvjedi napuštaju svoja prebivališta u potrazi za hranom.
Prvi takav slučaj je otkriven u aprilu 2006. godine na sjeveru
Kanade kada je ubijen bijeli medvjed sa smeđim pjegama, a DNK analize pokazale su da se
radi o hibridu.
Usljed svega, a najviše zbog povećanja temperature, pretpostavlja se da će doći i do
širenja nekih bolesti poput malarije, kao i drugih zaraznih bolesti. Zarazne bolesti, kao i
15
Slika br. 6 – Jedno od ostrva Republike Kiribati koje je vć djelimično poplavljeno
zbog dizanja nivoa vode. Izvor -www.telegraph.co.uk/earth/earthpicturegalleri
Slika br. 7. – Nove vrste - Izvor:
http://www.thesun.co.uk/sol/
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
glad, koja bi bila izazvana sušom i nestašicom hrane najviše bi pogodile siromašne
zemlje.
Takođe, jedna od posljedica bi mogla biti i nestanak golfske struje, što bi imalo
dramatične posljedice za stanovnike Sjeverne Amerike i Evrope koji bi se mogli suočiti
sa novim ledenim dobom.
7.1. Kako čovjek može uticati na smanjenje globalnog zatopljenja
Smatra se da samo radikalne promjene mogu zaustaviti globalno zatopljenje, međutim i čovjek
nekim sitnim koracima i uštedama mogao bi doprinijeti poboljšanju sadašnjeg stanja. Energija koja
nam dolazi od Sunca 10.000 puta je veća od trenutne svjetske potrošnje: Korištenjem električnih
solarnih kolektora moguće bi bilo proizvesti svu energiju koju danas trošimo.
Korištenjem obnovljivih izvora energije čovjek bi izbjegao emitovanje ugljendioksida, a i
uštede bi bile značajne. U periodu od 1999. do 2005. godine, ukupna svjetska proizvodnja
električne energije pomoću vjetra se povećala više od četiri puta, dok se u odnosu na 1995.
Godinu cijena nergije dobijene na taj način smanjila za tri puta. U Evropi se korištenjem energije
vjetra izbjegava emitovanje preko 50.000.000 tona ugljendioksida.
Takođe uštedom energije, znatno bi se mogla smanjiti potrošnja neobnovljive energije.
Korištenjem biodizela, tečnog obnovljivog goriva, smanjila bi se emisija gasova koji izazivaju efekat
staklene bašte, a pored toga je i biorazgradiv, što znači da eventualno prosipanje ne bi izazvalo
ekološki rizik.
16
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
8. ZAKLJUČAK
Globalno zatopljenje već sad znatno utiče na klimu i vremenske prilike na Zemlji. Prema
izvještajima Svjetske meteorološke organizacije navodi se da je povećanje prosječne temperature
glavni krivac za rastući broj suša i poplava.
Visoke temperature takođe
produžuju sezone suša i zbog toga
propadaju usjevi pa dolazi do nedostatka
hrane, a i pitke vode. Globalnim
zatopljenjem najviše će biti pogođene
siromašne zemlje, koje su i sad već na
rubu gladi. Evropa, Sjeverna Amerika i
dijelovi Azije nalaze se u području
umjerene klime i time su u određenoj
prednosti prema ostatku svijeta jer se ta
područja neće brzo pretvoriti u područja u
kojima je život znatno otežan – prvo
moramo proći kroz faze transformacije iz
umjerene klime u oštrije oblike klime,
recimo tropske ili pustinjske. Veći
problem će imati područja koja su već sad
u klimi koja jedva daje uslove za život –
recimo subsaharska Afrika. U tim područjima život bi jednostavno mogao nestati.
Globalno zatopljenje je već imalo primijetnih posljedica na biljni i životinjski svijet. Od
početka šezdesetih godina 20. vijeka vegetacioni period je u velikim dijelovima sjeverne
hemisfere produžen za otprilike 11 dana. To je najviše povezano s prisutnošću blagih zima kao
glavnog dijela ukupnog globalnog zatopljenja od otprilike sedamdesetih godina proteklog vijeka.
Primijećene su i druge promjene, kao što su rast biljaka u Alpama na većim visinama nego prije.
Ptice ranije liježu jaja u proljeće, a područja koja posjećuju leptiri proširila su se prema sjeveru. U
Južnom okeanu biljke uspijevaju na najjužnijim ostrvima, a proširile su se i na antarktičko
poluostrvo. Sve je to povezano s promjenama klime. Globalno zatopljenje nosi sa sobom daleko
složenije posljedice pred kojima se niko ne može skloniti - jer sa Zemlje nemamo kuda.
17
Slika br. 8. Topljenje snježnog pokrivača na vrhovima Kilimandžara kao posljedica globalnog zatopljenja. Izvor
– www. geography-matters.com
Globalno zatopljenje i uticaj na živi svijet
9. LITERATURA
1. Glavač, V. Uvod u globalnu ekologiju. 2. ispravljeno i dopunjeno izd. Zagreb:
Hrvatska sveučilišna naklada: Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja: Pučko
otvoreno učilište, 2001.
2. Eko kalendar, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 2006./2007.
3. http://www.prijatelji-zivotinja.hr
4. http://www.geografija.hr
5. http://www.thesun.co.uk/sol/
6. http://www.globalwarming.net/
18