Globalno Zagrijavanje Seminarski

  • View
    30

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Danas, u vrijeme znanosti i tehnike, čovjek sve više podvrgava i podešava prirodu prema vlastitim potrebama. Nagli industrijski razvitak i demografska ekspanzija bitno mijenjaju okoliš koji promijenjen negativno utječe na zdravlje ljudi i ugrožava ih. Čovjek je sam unistio prirodu industrijskim otpacima i pesticidima i na taj način promijenio odnose u prirodi smanjujući životinjske i biljne vrste.

Text of Globalno Zagrijavanje Seminarski

SEMINARSKI RADPROCJENA TETE OD GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA, DISKONTIRANJE TETE USLJED GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA

SADRAJ1. UVOD31.1 Atmosfera32. EMISIJE CO2, IZVORI, KONCENTRACIJE42.1 Kruenje ugljika u prirodi42.2 Efekt staklenika52.3 Emisija CO282.4 Izvori emisije CO292.5 Uzroci globalnog zagrijavanja92.6 Posljedice globalnog zagrijavanja112.7 Mogue ubrzanje globalnog zagrijavanja11ZAKLJUAK14

1. UVODDanas, u vrijeme znanosti i tehnike, ovjek sve vie podvrgava i podeava prirodu prema vlastitim potrebama. Nagli industrijski razvitak i demografska ekspanzija bitno mijenjaju okoli koji promijenjen negativno utjee na zdravlje ljudi i ugroava ih. ovjek je sam unistio prirodu industrijskim otpacima i pesticidima i na taj nain promijenio odnose u prirodi smanjujui ivotinjske i biljne vrste.Tokom druge polovice dvadesetog stoljea, sve vie postaje jasno da ljudsko djelovanje ima za posljedicu promjene u okoliu, s potencijalno velikim posljedicama na ekoloki sistem, floru, faunu, klimu, ali i na zdravlje ljudi i kvalitetu ivota. Te antropogene promjene, po svom su uzroku, posljedica prilagoavanja okolia ljudskim potrebama, krenjem uma za potrebe poljoprivrede, kao posljedica urbanizacije i izgradnje prometnih pravaca te zagaenjem okolia otpadnim tvarima u poljoprivredi, industriji i prometu... Klima je na Zemlji uvijek bila podlona nekim promjenama. Raznim paleoklimatolokim istraivanjima pokazalo se kako je na Zemlji bilo toplijih i hladnijih razdoblja. Najnovije globalno zagrijavanje izazvalo je globalnu zabrinutost to je potaknulo znanstvenike da potrae odgovor na pitanje to se zapravo dogaa s klimom. Mnoge spoznaje do kojih su doli upuuju na to da bi ovjekovo djelovanje moglo imati veze s aktualnim globalnim zagrijavanjem. Zbog ovisnosti modernog svijeta o fosilnom gorivu (ugljenu, nafti i prirodnom plinu), u atmosferi je dolo do poveanja koncentracije staklenikih plinova zbog ega je naruena njihova postojea prirodna ravnotea. Pove anje koncentracije staklenikih plinova povealo je sposobnost Zemljine atmosfere da jae upija i zadrava toplinu to je rezultiralo globalnim povienjem temperature, osobito na polovima. Kako su polovi svojevrsni termostat i regulator klime na Zemlji, strunjaci se pribojavaju da bi moglo doi do tetnih klimatskih promjena globalnih razmjera.1.1 AtmosferaAtmosfera je tanki sloj zraka koji obavija planet Zemlju. Ako promatramo promjenu temperature prema visini, u vertikalnom smjeru atmosfera se dijeli na nekoliko slojeva; troposfera (najnii sloj, do 11 k m), stratosfera (11 do 40 km), mezosfera (40 do 80 km), termosfera (od 80 do 800 km) i najvii sloj iznad 800 km, egzosfera (njezina granica nije tano odreena). Ima vrlo vanu ulogu kao to su opskrba ivog svijeta kisikom za disanje, ugljikovi m dioksidom za fotosintezu u zelenim biljkama, zatita od smrtonosnih ultraljubiastih zraka... izgrauju je razliiti oblici tvari, od anorganskih tvari, biogenih tvari, ivih organskih tvari, slobodnih molekula te ratrkanih atoma, meteorita i meuplanetne praine. Elementi su razliito povrinski raspodijeljeni to je uvjetovano pojavom i poveanjem ivih bi a. Glavni elementi u atmosferi su duik 78,08%, kisik 20,95%, a u manjim koliinama su ugljikov dioksid, te plemeniti plinovi: argon, neon, kripton, ksenon, helij, radon.

2. EMISIJE CO2, IZVORI, KONCENTRACIJE2.1 Kruenje ugljika u prirodiUgljik je glavni element organske tvari i ima sposobnost da se vee s elektronegativnim i elektropozitivnim elementima stvarajui lanaste i prstenaste spojeve s jednostrukom, dvostrukom ili trostrukom vezom. Osnovni oblik ugljika u prirodi je ugljikov dioksid ( CO2 ) kojega ima 0,03 %. Zelene biljke fotosintetskom reakcijom ugrauju CO2 u ugljikohidrate koji su osnovne tvari svih hranidbenih lanaca. Ugljik se disanjem oslobaa iz organizma biljaka i ivotinja u obliku ugljiko va dioksida. Razgradnjom svih organskih tvari u biosferi stvara se svake godine oko 70 000 milijuna tona CO2.Ugljik je baza svih organskih spojeva, a njegovo je prirodno kruenje, koje odrava ivot na Zemlji, stvarno kao i nae disanje . Koritenjem fosilnog gorivaovjek je naruio to kruenje te je isputaju i u atmosferu odreene koliine ugljikova dioksida, naruio ravnoteu ugljika i ugrozio klimu na Zemlji.Kruenje ugljika u prirodi je biogeokemijsko kruen je kojim je ugljik izmjenjen izmeu biosfere, geosfere, hidrosfere i atmosfere Zemlje. Prilikom kruenja ugljika dolazi do promjene oksidacijsko - redukcijskog stanja. Nakon upotrebe fosilnih goriva kao izvora energije, ugljik se u obliku CO2 vraa u atmosferu i ponovno nastavlja kruenje u prirodi. Ugljikov dioksid s vodom stvara karbonate koji dalje mogu koristiti ugljik ili biljke iz karbonata koriste ugljik.

Slika 2.1.1. Kruenje ugljika u prirodi

2.2 Efekt staklenikaAtmosfera, poput stakla, uglavnom proputa sunevo zraenje, ali je slabo propusna za zraenje Zemljine povrine, pa dio energije, koja je ula u sastavZemlja-atmosfera, kao i u staklenik, ostaje u njemu i pretvara se u toplinu. Uobiajilo se grijanje koje je posljedica tog selektivnog upijanja zraenja u atmosferi nazvati efektom staklenika. Od svih plinova u atmosferi vodena para najjae upija dugovalno zraenje (60 - 70%), a zbog samog ugljikova dioksida razlika infracrvenog zraenja pri tlu i na gornjoj granici atmosfere iznosila bi samo etvrtinu postojee razlike. Uz CO2, kojega se obujmeni udio u atmosferi procjenjuje na oko 350 ppm, vani su jo i metan (CH4) obujmenog udjela 1,72 ppm, zatim razliiti klorirani i fluorirani ugljikovodici (freoni), duikov-suboksid (duik(I)-oksid, N2O) i ozon (O3).Kako nam toplina dolazi od Sunca i utjee na vrijeme i klimu na Zemlji i zagrijava atmosferu i Zemljinu povrinu, one dio te topline vraaju u svemir. Dio energije na putu od Sunca do povrine Zemlje se ve na vrhu atmosfere reflektira natrag u svemir dok samo dio prolazi kroz atmosferu i dolazi do povrine Zemlje, a dio energije se apsorbira na esticama u atmosferi, odnosno dio apsorbiraju odreeni plinovi koji se nalaze u atmosferi, a nazivamo ih staklenikim plinovima. To su: vodena para (H2O), metan (CH4), duikov oksid (N2O), ozon (O3) i ugljikov dioksid (CO2). Energija koja dopire do tla zagrijava Zemljinu povrinu i temperatura na Zemlji raste te Zemlja sama poinje zraiti toplinsku energiju natrag u atmosferu.

Slika 2.2.1. Raspodjela Suneve energije na Zemlji Ta energija ima drukiju valnu duzinu i dio energije se apsorbira u atmosferi. Energija se najlake zadrava u atmosferi na esticama vodene pare, ugljinog dioksida, metana i diduikovog oksida, dakle, na staklenikim plinovima. Kada ove estice apsorbiraju energiju, one same ponu titrati i zraiti energiju koja se potom vraa na povrinu Zemlje i dodatno je zagrijava. 30% energije koju zrae pobuene estice staklenikih plinova se vraa na Zemlju. Dakle, to vie staklenikih plinova ima u atmosferi, oni apsorbiraju vie energije koju bi Zemlja inae gubila i ponovno je vraaju na tlo i tako se toplina zadrava unutar atmosf ere i poveava se temperatura na Zemlji. No, stakleniki plinovi imaju i svoju dobru stranu. Efekt staklenika ima vrlo vanu ulogu u zagrijavanju Zemljine povrine. Upravo zbog tog efekta na povrini Zemlje postoji raspon temperature koji je omoguio nastanak i razvoj ivota na Zemlji.

Slika 2.2.2. Efekt staklenika Dio reflektiranog zraenja se apsorbira u staklenikim plinovima (CO2, N2O, CH4, HFC, PFC, SF6). Znaajan je mehanizam odranja temperature atmosfere (bez tih plinova temperatura bi bila 30oC nia. Metan (CH4) ubrajamo u staklenike plinove. Najvei izvori metana su priroda, poljoprivreda, odlaganje otpada i distribucija fosilnih goriva. Emisija metana iz prirodnih izvora (poplavljena zemljita, movare i tresetita) je uglavnom konstantna. Do smanjenja emisije metana dolazi zbog smanjenja stonog fonda, jer se metan stvara kao direktni proizvod metabolizma u crijevnoj fermentaciji stoke. Emisija usljed distribucije fosilnih goriva najvia je zbog procurivanja iz plinske distributivne mree. Emisija plinova na odlagaliti ma otpada zabrinjava zbog potencijalnog rizika od eksplozija, tetnog utjecaja na zdravlje i doprinosi efektu staklenika. Metan na odlagalitima nastaje kao rezultat anaerobne razgradnje organskog otpada metanogenim bakterijama. Otpadni plinovi s odlagalita mogu sadravati oko 55 do 60 posto metana. Takav otpadni plin doprinosi stvaranju efekta staklenika ak dvadeset puta vie od ugljikovog dioksida.

Slika 2.2.3. Emisije metanaProcjenjuje se da je doprinos CO2 poveanju uinka staklenika u posljednjih deset godina 55%, freona-11 i freona-12 17%, ostalih freona 8% i N2O 5%. Vrlo vanu ulogu u efektu staklenika imaju oblaci. Njihovu ulogu treba razlikovati od uloge vodene pare. Oblaci se sastoje od kapljica vode i estica leda. Oni sa svoje gornje povrine reflektiraju kratkovalnu sunevu radijaciju, dok s druge strane s donje povrine apsorbiraju Zemljinu infracrvenu radijaciju i emitiraju radijaciju prema povrini Zemlje. Ta radijacija ponovo sudjeluje u zagrijavanju Zemlje. Tako oblaci pojaavaju efekt staklenika. Utjecaj naoblake na kretanje dnevne temperature dobro je poznat. Oblaci vie energije reflektiraju u svemir nego to u sklopu atmosfere reflektiraju na povrinu. Zato oblaci imaju ukupni ohlaujui efekt. Ipak, zbog konvekcije i advekcije, temperaturne razlike na Zemlji koje tako nastaju se smanjuju.Ovo je samo dio procesa koji se dogaaju u atmosferi. Postoji jo niz procesa koji se ukljuuju u izmjenu topline u klimatskom sistemu. Efekt staklenika ima veliko znaenje za ivot na Zemlji. Bez njega bi povrina Zeml je bila 36 C hladnija nego to je sada, to ukazuje na vanost atmosfere za izmjenu topline na Zemlji. Prema tome efekt staklenika je prir odan proces i od presudne je vanosti za ivot na Zemlji.Mjere za smanjenje emisija staklenikih plinova su: koritenje obnovljivih izvora energije, poveanje energetsk e uinkovitosti, energetsko koritenje otpada, promjena tehnologija u industriji, koritenje javnog prijevo