Univerzitet u Tuzli

RGGF Odsjek:gradjevinski

Predmet:Zaštita okoliša

SEMINARSKI RAD

Tema:GLOBALNO ZAGRIJAVANJE

Predmetni profesor: Studenti: Mujkić Jasmin

Kadrić Dženan

Modrić Samir

Tuzla,Decembar 2013

SADRŽAJ

2

1.0UVOD

Zemlja se zagrijala za otprilike 1 stepen farenhajta u proteklih 100 godina. Ali zašto? I kako? Naučnici nisu u potpunosti sigurni. Zemlja se može zagrijati sama od sebe, ali mnogi od vodećih svjetskih naučnika misle da ljudske aktivnosti zagrijavaju Zemlju.

Jasno je da su ljudi prouzrokovali većinu globalnog zagrijavanja u posljednjem stoljeću. Nivo štetnih plinova u atmosferi trenutno je veći nego što je bio u prethodnih 650 hiljada godina.

Mi vidimo rezultate globalnog zagrijavanja kroz niz promjena u klimi, vremenskim uslovima i varijacijama od područija do područija. Svakodnevna rotacija Zemlje sa sobom nosi razne promjene: na jednom dijelu veće temperature, na drugom padavine i slično.

Kako možemo usporiti zagrijavanje? Kako da se nosimo sa promjenama koje se već dešavaju? Dok se borimo da shvatimo to, naličije Zemlje kako ga poznajemo – obale, šume, farme, planine sa snijegom – ovisi o nama. 

3

2.0 POJAM GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA

Globalno zatopljenje je pojam kojim se označava fenomen porasta prosječne temperature zraka na površini Zemlje i okeana, izmjerenog i od početka 20. vijeka, te procjene nastavka tog procesa u bližoj budućnosti. Pojam je uveden 1980tih, kada se nauka počela intenzivnije baviti ovim fenomenom. Uzroci nedavnog zatopljenja su područje detaljnog istraživanja. Prema nekima, postoji naučni koncenzus da je porast atmosferskih stakleničkih gasova uzrokovan ljudskim djelovanjem i da je izazvao veći dio zatopljenja posmatrano od početka industrijske ere do danas.Štetni plinovi poput karbon dioksida se akumuliraju u atmosferi i zadrzavaju toplotu koja bi inače otišla u svemir.Dok mnogi plinovi se pojavljuju prirodnim putem, i potrebni su da bi se održavao nivo temperature Zemlje koji je pogodan za život, ljudi koriste fosilna goriva koja su glavni izvor prekomjerne količine štetnih plinova. Vozeći automobil, koriteći električnu energiju od termoelektrana, grijući domove naftom ili prirodnim gasom, oslobađamo ugljen dioksid i druge štetne plinove u atmosferu. Uništavanje šuma je drugi razlog povećanja štetnih plinova, jer manje drveća znači manje ugljen dioksida pretvorenog u kisik.

Globalno-prosječna temperatura površine Zemlje u periodu 1961–1990

4

Tokom 150 godina industrijskog doba, atmosferska koncentracija ugljen dioksida je povećana za 31%. Tokom istog perioda, nivo atmosferskog metana je narastao za 151%, uglavnom kao posljedica masovnog uzgajanja stoke i riže.

Rastom koncentracije štetnih plinova, sve više se toplote zadržava u atmosferi, a manje ide u svemir. Ovo povećanje toplote mijenja klimu i djeluje na vremenske uslove, i može dovesti do izumiranja vrsta, djelovanja na dužinu sezona, priobalne poplave i uzrokovati česte i jake oluje.Alge mogu spasiti svijet od globalnog zagrijavanja, i u isto vrijeme proizvoditi biološko gorivo.

2.1 EFEKAT STAKLENE BAŠTE I PORAST TEMPERATURE

Efekat staklene bašte: naučnici su sigurni šta je efekat staklene bašte. Znaju da “staklenički” plinovi zagrijavaju Zemlju “zarobljavajući” energiju u atmosferi.

Toplota koja stiže sa Sunca pada na Zemlju, odatle se odbija i najvećim dijelom odlazi daleko od Zemlje. Ali tako je bilo nekad, međutim aktivnosti ljudi ostavljaju velike "ožiljke" na našoj planeti. Korišćenjem sve većeg broja različitih hemijskih jedinjenja u svakodnevnom životu ljudi su promenili sastav gasova u atmosferi naše planete. Ova promena hemijskog sastava atmosfere dovela je do toga da, umesto da propušta toplotu odbijenu sa površine, atmosfera počne da zadržava odbijenu toplotu. Na ovaj način se cela atmosfera sve više zagrijava.

Mnogima može izgledati nerealno da će biti nečeg lošeg u tome što će na planeti biti malo toplije, međutim globalni porast temperature bi mnogo uticao na uslove života na našoj planeti, a možda bi čak doveo do toga da život ljudi na planeti više i ne bude moguć.

5

Sa povećanjem temperature tropske oblasti bi počele da se šire od ekvatora. Klima bi se totalno promijenila, za promjenom klime slijedila bi promjena flore i faune svih krajeva na planeti. Došlo bi do velikih poremećaja u lancima ishrane. Hrane bi bilo sve manje, ali zato vode sve više. Led u polarnim oblastima bi počeo da se topi, a bilo bi i mnogo više padavina. Topljenje lednika bi dovelo do podizanja nivoa svetskog mora i to možda čak i za nekoliko metara, a to ne znači da bi se samo morske obale podigle, već bi porasle i reke i jezera. Ovo bi dovelo do plavljenja područja na kojima živi oko jedna trećina ukupnog stanovništva. Ovo nije ni malo lijep scenarijo, ali ako ljudi budu mislili da se ovo ne može desiti i ne počnu intenzivno da rade na smanjenju zagađenja posledice globalnog zagrevanja mogu postati bitan faktor u našim životima. Smatra se da najviše posledica na globalno zagrevanje imaju:

1) Ugljendioksid (CO2) – smatra se da ovaj gas učestvuje sa oko 50 – 55% u globalnom zagrevanju. Osnovni razlog povećanja koncentracije ovog gasa u atmosferi je sve veće korišćenje fosilnih goriva (ugalj, nafta, gas) i seča šuma.

2) Hlorofluorokarbonati (CFC) – učestvuju sa oko 25% u globalnom zagrevanju. CFC jedinjenja se koriste za pravljenje plastičnih masa i u rashladnim uređajima.

3) Metan (CH4) – oko 12% učešća, nastaje raspadanjem organskih jedinjenja ali najveća količina metana u atosferi potiče iz industrijskih postrojenja

4) Azot (I) oksid – učestvuje sa 6% u globalnom zagrevanju. Najvećim delom se oslobađa u industriji, ali velike količine ovog gasa se oslobode i u vulkanskim erupcijama .

Utjecaj stakleničkih plinova na globalno zagrijavanje ovisi o svojstvima plinova i o njihovoj prisutnosti u atmosferi. Tako na primjer, metan je oko 80 puta jači staklenički plin od ugljikovog dioksida, ali je puno manje prisutan u atmosferi, tako da je njegov doprinos globalnom zatopljenju puno manji. Stakleničke plinove možemo podijeliti prema njihovom doprinosu staklenički učinak:

6

Plin 

Formula 

Doprinos(%)

Vodena para H2O 36 – 72 %  

Ugljikov dioksid CO2 9 – 26 %

Metan CH4 4 – 9 %  

Ozon O3 3 – 7 %  

2.2 OZON

Ozonski omotač ili ozonski sloj je dio Zemljine atmosfere (stratosfera) koji sadrži relativno visoku koncentraciju ozona, a to je između 10 do 50 km iznad Zemljine površine. Premda je količina ozona u atmosferi relativno mala (maksimalne koncentracije ne prelaze 0,001 %), njegova važnost za život na Zemlji jeogromna.To je filter za ultraljubičasto zračenje sa Sunca.

Razaranje ozona prestavlja dvije različite pojave, koje su primjećene kasnih 1970-tih, a to su smanjenje količine ozona u ozonskom omotaču, za otprilike 0,4 % godišnje i ozonske rupe, pojava smanjenja stratosferskog ozona u listopadu, iznad Antartike. Uzroci tih dviju pojava su slični, ljudske aktivnosti stvaraju povećanu koncentraciju klora (Cl) i broma (Br), posebno ispuštanjem klorofluorovodika (freoni) ihalona. Svaki atom Cl ili Br, može razbiti i preko 10 000 molekula ozona, prije nego što nestane iz stratosfere.

7

Ozonske rupe, odnosno stalni pad u ukupnoj količini ozona u Zemljinoj stratosferi, ponekad se uzimaju kao pojava povezana sa globalnim zatopljenjem. Iako postoji nekoliko zajedničkih područja, između ove dvije pojave nema puno povezanosti. Smanjenje stratosferskog ozona utiče na zahlađivanje, ali se značajnije smanjenje količine ozona nije desilo sve do kasnih 1970tih. Ozon utroposferi ima suprotan uticaj i doprinosi zagrijavanju površine.

8

3.0 KYOTO PROTOKOL

Protokol iz Kjota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promjeni klime je dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan sa ciljem smanjivanja emisije ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Do sada ga je potpisalo 182 država i vladinih organizacija (stanje: maj 2008). Protokol je stupio na snagu16. februara 2005. godine, kada ga je ratifikovala Rusija. Države koje su ga ratifikovale izazivaju 61% zagađenja koje dovodi do efekta staklene bašte. Kyoto protokol je usvojen u Kyotu, Japan, 11. decembra 1997. godine, i stupio je na snagu 16. februara 2005. godine. Do danas, 184 članice Konvencije su potpisale i ratificirale Protokol.

Kyoto protokol je zamišljen kao alat koji će potaknuti države da se odgovornije ponašaju prema okolišu i budućnosti planete Zemlje. Od velike je važnosti da se na državnom nivou usvoji strategija koja će osigurati ekološki i energetski sigurniju budućnost za sve građane.

U situaciji kakva vlada u Bosni i Hercegovini, nedostatak vizije i ekološka neosvještenost predstavljaju veliki problem održivom razvoju države. Ipak trenutno stanje ne bi trebalo predstavljati prepreku institucijama i kompanijama u BiH da, u okviru svojih mogućnosti, počnu djelovati na implementaciji svjetskih standarda u oblasti očuvanja okoliša. Ova tema u Bosni i Hercegovini sve više dobija na značaju kroz aktivnosti organizacija nevladinog sektore koje se trude da povećaju opću ekološku svijest. Činjenica da Bosna i Hercegovina neefikasno koristi svoje resurse (posebno energiju) bi trebala alarmirati i potrošače i zakonodavce, jer rasipanjem resursa zemlja se značajno osiromašuje. Glavna značajka Kyoto protokola je da određuje ciljeve za 37 industrijaliziranih zemalja i Europsku zajednicu za smanjenje emisije štetnih plinova. Iznos redukcije bi trebao biti u prosjeku 5% u odnosu na stanja iz 1990. godine, tokom petogodišnjeg perioda 2008 – 2012. godine.

Glavna razlika između Protokola i Konvencije je da konvencija ohrabruje zemlje da smanje emisiju štetnih plinova, dok ih Protokol obavezuje na smanjenje.Razvijene zemlje su u najvećoj mjeri odgovorne za trenutno stanje emisije stakleničkih plinova, koje je posljedica 150 godina industrijskih aktivnosti. To je razlog što Protokol više obavezuje razvijene zemlje pod motom: ‘’jednaki ali sa različitim obavezama.’’ 

9

4.0 UTICAJ GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA NA VRIJEME U BOSNI I HERCEGOVINI

Klimatske promjene postaju sve izraženije, vidljive su od "cunamija" do obilnih kiša tokom ljeta, a prate ih i nezapamćene promjene u temperaturi. Dok je u Moskvi nedavno zabilježena temperatura od 33 stepena Celzijusa, što je najviša temperatura u glavnom ruskom gradu od 1891. godine, u Austriji je istovremeno padao snijeg. Banjaluka je 11. maja 2007. godine bila najtopliji grad u Evropi.Nakon sto je 1901. godine u Mostaru zabilježena temperatura od 46,2 stepena,2009. godine je zabiljezena temperatura od 50 stepeni celzijusa.

Nagle promjene vremena, koje su evidentne, a i u budućnosti će biti sve prisutnije u Bosni i Hercegovini, posljedica su globalnog zagrijavanja i uništavanja planete Zemlje. Tvrdi da bi se tornado u narednim godinama mogao pojaviti i u BiH, tim prije jer je prošle godine prvi tornado zabilježen u susjednoj Hrvatskoj, preciznije sjevernoj Dalmaciji.

"Kada bi se ovog trenutka obustavila cijela svjetska industrija i saobraćaj, što je naravno nemoguće, čak i tada, bi oporavak atmosfere išao sporo. Teško bi se vratila na stanje od prije 200 godina. Velika su industrijska zagađenja, sječa šuma, što za posljedicu ima lagano uništavanje planete Zemlje, a sve to i mi počinjemo osjećati", riječi suklimatologa Željka Majstorovića iz Meteorološkog zavoda FBiH. Na prostoru BiH krajem maja 2007. je zabilježen slučaj da su u 24 sata tri osobe poginule od udara groma, na tri različita kraja, što je ranije bila rijetkost.

"Činjenica je da su prije u godini dana bila dva do tri slučaja udara groma, dok je sada to češće. Evidentno je da u posljednje vrijeme 'zahvaljujući' upravo ovim klimatskim promjenama i toj velikoj promjenljivosti vremena, oluje sa grmljavinom i gromovima su sve češće", navodi Majstorović.

10

Majstorović objašnjava da se prema evidencijama meteo-stanica gromovi u BiH najčešće pojavljuju u Posavini.

"Česti su u Gradačcu, sjeverno od Majevice, Banjaluci, Cazinskoj Krajini. Radi se o lokacijama gdje se, da kažem, susreću naša brda, velika je turbulencija. Udar groma je pitanje momenta, djelića sekunde. Trenutak kada između oblaka i površine zemlje nastane električno pražnjenje. Elektricitet ide linijom najmanjeg otpora, gdje mu je najlakše proći. Pravila za neku zaštitu nema", kaže Majstorović.

5.0NAJVEĆI ZAGAĐIVAČI U BIH

Najveći zagađivači zraka u Bosni i Hercegovini su termoelektrane i saobraćaj. Ukupne godišnje emisije u zrak iz termoelektrana rezultat su: pokazatelja kontinuiranog monitoringsistema i proračuna emisija CO2, SO2 i NOx.

Bilans potrošnje uglja, tečnih goriva i emisije u zrak kontroliranih parametara

Pokazatelji emisija CO2 u zrak iz TE Tuzla i TE Kakanj

11

Pokazatelji emisija SO2, NOx i čvrstih čestica u zrak iz TE Tuzla i TE Kakanj

U okviru Projekta rekonstrukcije Bloka 6 u TE Kakanj, urađena je i rekonstrukcija elektrofi ltera kojom je značajno smanjena emisija čvrstih čestica. Prije rekonstrukcije specifi čna emisija čvrstih čestica je iznosila 3,1 t/GWh, a nakon rekonstrukcije iznosi 0,009 t/GWh.Može se konstatirati i da je ukupna emisija u zrak iz TE Tuzla u 2012. godini u odnosu na 2011.godinu smanjena, zbog zastoja u toku revitalizacije Bloka 6, odnosno manjeg obima proizvodnje.

12

LITERATURA

1. www. wikipedia .org

2. Godisnji izvjestaj o zastiti okoline,Elektroprivreda Bosne i Hercegovine3. www.ekologija.ba

13