Glavasic Rimsko Pravo

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta za polaganje Rimskog prava

Citation preview

  • Books by Dragan Glavasic: - The Cosmic Tree (2003) philosophy - Gramatika Engleskog Jezika (2004) language/textbook - Prostor i Vreme (2005) philosophy - Ultrafilters (2005) mathematics - Keepers of the Flame (2006) philosophy/literature - Ascertaining the Intellectual Horizon (2008) philosophy - Engleski za Svakoga (2008) language - Philosophy & Thoughts (2010) philosophy/politics - The Wall (2012) philosophy/literature Knjige od istog autora: - The Cosmic Tree (2003) filozofija - Gramatika Engleskog Jezika (2004) jezik - Prostor i Vreme (2005) filozofija - Ultrafilters (2005) matematika - Keepers of the Flame (2006) filozofija/literatura - Ascertaining the Intellectual Horizon (2008)filozofija - Engleski za Svakoga (2008) jezik - Filozofija i Misli (2010) filozofija/politika - Zid (2012) filozofija/literatura

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    2

    Wake up! See the truth for the first time and you might behold intrinsic reality of which we are part. Rise, you oppressed and humiliated masses: it is time, for us, to realizewhat is and what should never bethat white men are being systematically subdued and terrorized by a lunatic fringe, the most bizarre slime in all of history; the disgusting bunch of greedy creeps, the extremely rich, currently, in power. Wake up, and make enough noise or commotion as to awake others; for this is the introductory sequence to a glorious event of epic proportions and the very first light of the long awaited dawn. The new day is ahead of us and it shall be the longest day for those that have immeasurably sinned against nature Thus grab your fiery shields of courage and swards of fury, get ready to fight for what is ours and to hear their frenzied screams for this could turn into relentless carnage and their intense cry for mercy: of which they must get none! This will be their desperate plea; and this is our glorious battle call

    ~ In this evil and utterly deviant world of insidious injustice, political correctness and hate speech are perfidious means of oppression, used to stifle free speech, prevent truth and genuine philosophy from reaching the people, hence, are mechanisms excessively used to keep docile and confused: the terribly subdued and brainwashed population!

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    3

    U ovom zlom, temeljno izopaenom svetu opte nepravde, politika podobnost i govor mrnje su perfidni mehanizmi opresije, kojima se sputava sloboda govora, onemogudava istina i prava filozofija, odnosno, kojima se sluene mase na krajnje podmukli nain dre obezglavljene, izmanipulisane, pokorne i potinjene! Komunizam su, pre svih drugih, temeljno uruili te potpuno unitili potomci *deca i unuad+ prvobitnih komunista, koji su se zatekli na vodedim ploajima, te u prilici da najvie profitiraju raspadom socijalizma. Stoga, oni su tajno sabotirali sistem i podsticali radnike na destruktivni nerad i opti javaluk, kako bi se komunizam to pre raspao iznutra, a oni sami doli u situaciju da pokradu to vie drutvene svojine te tako postanu novi bogatai, nova elita u jednom novom, ekstremno nepravednom i vanserijski dekadentnom drutvu

    ~ Podmuklo smo prevareni, primorani da jedva preivljavamo u zlom, temeljno korumpiranom svetu bizarne nepravde i opteg beznaa! Bogate i/ili perverzne medijske linosti, jo bogatiji i nemoralniji politiari te siromani policajci su isturene ruke dekadentnog sistema, zapravo, gnusnih bogataa, za koje sutinski rade i dre slueni, obezglavljeni narod u potlaenom oaju Izmanipulisane mase moraju pokorno iveti u bedi i nematini ili samo malo iznad nivoa siromatva kako bi aica probranih lopua, degenerisanih smrdljivaca i lenjih parazita mogla sve prisvojiti za sebe, odnosno, uivati u neopisivom izobilju te basnoslovnom bogatstvu! Intelektualna revolucija je jedini pravi izlaz iz ovog suludog, korumpiranog, nepravednog i ekstremno zlog lopovskog drutva!

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    4

    28 RIMSKO PRAVO

    IZREKE

    Gde je drutvo, tu je pravo. Ubi societas ibi ius. Pravo je stvoreno za ljude.

    Ne moe se dvaput suditi o istom. Ne bis in idem.

    VANI PODACI

    Mancipacija prenosi svojinu. Stipulacija stvara obavezu.

    jurisprudencija = bavljenje pravom, znanje prava, pravno iskustvo Gaj je sastavio Institucije.

    lex (mn. leges) = zakon rex = kralj re = stvar

    U sluaju da dva zakona ureuju isto pitanje, vai noviji zakon. ius = pravo

    dolus = prevara, zla namera actio doli = deliktna tuba (usled dolusa)

    exceptio doli = prigovor (usled dolusa) exceptio = prigovor, izuzetak

    actor = tuilac reus = optueni

    actio = tuba peregrin = stranac

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    5

    infamia = gubitak asti

    Ved skoro 1000 godina rimsko pravo je vaan element u obrazovanju evropskih pravnika. Istoriska dimenzija je veoma vana za bilo koju oblast pa i pravo. Uz pomod istoriskog gledita mi stiemo jednu dublju i precizniju spoznaju o predmetu koji se izuava. Izuavanje rimskog prava daje tu dimenziju studentima prava. Dananja evropska prava su u znatnoj meri izgraeni na osnovu rimskog prava: odnosno, na pojmo-vima i pravilima iz rimskog prava. Pre rimljana i dugo vremena posle njih (sve skoro do modernog doba) ljudi su verovali da su zakoni bogom dati. Genijalnost rimljana je u tome to su prvi shvatili da zakone mogu donositi ljudi. Pravna vetina i praksa su ne samo stvoreni, ved i do visokog nivoa izgraeni u Rimu. Izvori saznanja o rimskom pravu su tekstovi: originalni pravni tekstovi ili antika literatura (na primer, dela uvenog antikog govornika Cicerona ili istoriara Tita Livija). Izvor prava je ono na osnovu ega sudija donosi presude. Po Titu Liviju, Zakon XII tablica je bio izvor celokupnog javnog i privatnog prava. Izvor prava je nain stvaranja pravnih normi. Rimska drava je po mnogo emu bila jedinstvena u starom veku. Rimljani su bili konzervativni: ako bi neto i primali sa strane to su radili oprezno, davajudi mu izriito rimsko obeleje. Rimska istorija se deli na etiri perioda u skladu sa promenama u politikoj organizaciji rimske drave: (1) kraljevstvo, najstariji period u kome je rodopsko-plemenska zajednica prerasla u dravu (2) republika je period u kome se grade ustanove i tradicije koje ine rimski ustav (3) principat je period tranzicije u monarhiju (sa odlikama republike) gde tradicija postepeno bledi (4) dominat je period borbe za opstanak, gde je malo ta ostalo izvorno rimsko i gde se javlja apsolutna monarhija.

    KRALJEVSTVO (754-509. p.n.e.) Po legendi, Rim je osnovao Romul, sin boga Marsa i potomak trojanskog junaka Eneja, 754. god. p.n.e.. Prvi stanovnici su bili plemena Latina. Njima su se pridruili Sabinjani i Etrurci. Poto su bili bliski u svakom

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    6

    pogledu, svi zajedno su nazvani Italicima. Do IV veka p.n.e. glavni kulturni i politiki inioci na Apeninskom poluostrvu su bili Grci i Etrurci. Etrurci su naseljavali severnu Italiju. Ne zna se odakle su doli ali su imali potpuno izgraenu civilizaciju i dravno ureenje im su se pojavili na istoriskoj sceni, u VIII veku p.n.e.. Zajedno sa Grcima i Kartaginjanima su se nadmetali za kontrolu nad Sredozemljem. Mogude je da potiu iz Vinanske civilizacije [severnog Balkana] i da su sa sobom doneli jezik i azbuku. Zanatstvo i trgovina su imali odreen ali ne prevelik privredni znaaj. Po verovanju, Romul je stanovnike Rima podelio u kurije (curia) kao zasebne vojne, verske i politike zajednice. Svaka kurija je bila podelje-na u deset rodova (gentes). Rimljani su pripadali odreenim kurijama i gensima. Po nekim proraunima u Rimu je bilo 30 kurija i 300 gensa. Rimljani su se identifikovali linim imenom i gentilskim imenom (nomen gentilicius): slino naem konceptu imena i prezimena. Svi kraljevi Rima su bili Etrurci, izuzev prvog karlja. Romul je bio prvi kralj (rex) Rima. Kao kralj je bio vojni komadant, verski svetenik i sudija. Skuptina i senat su bili drugi bitni inioci drutva. Skuptinu sainjavaju svi punoletni mukarci. Senat je imao 300 lanova i osnovnu ulogu da ouva tradiciju predaka (mores maiorum). Senat je kontrolisao skuptinu i savetovao kralja. Ovakav model (vojna demokratija) je bio svojstven svim narodima koji su prelazili iz varvarsta u civilizaciju i moga bi se opisati kao: skuptina ratnika, vede staraca, vojni (i verski) stare-ina. Omogudavao je opstanak u nepredvidljivom prirodnom okruenju, odravao unutranji mir, stvarao jaku zajednicu koja se mogla odupreti spoljnim neprijateljima te sama zapoinjati ratnike pohode (jer je vojni plen vano sredstvo sticanja dobrobiti i blagostanja za pobedonosnu zajednicu). U to vreme u Rimu su se strogo postovale verske i magijske tradicije. etiri kategorije stanovnitva su bili: (1) patricije, vladajudi sloj koji poseduju bogatstvo i mod (2) plebejci su bili slobodni i bavili se zanat-stvom i trgovinom (3) klijenti su postepeno nastali uvedavanjem i raslojavanjem gensa: nisu imali svog lana za senatora ali su imali zatitu senatora iz njihovog gensa (4) robovi, nije ih bilo mnogo, nisu imali nikakva prava i pripadali su gospodaru. Servije Tulije je bio veoma vaan kralj koji je od Rima napravio dravu. On je uveo cenz (census): periodini popis stanovnitva uz

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    7

    procenu imovine. Slobodno stanovnitvo grada je podeljeno u pet imovinskih klasa. Cenz se bavio i zatitom tradicije. REPUBLIKA (509-27. p.n.e.) Epoha velikih promena, u kojoj su Rimom upravljali senat i izborni magistrati. Posle Latinskog rata Rim se proirio i na kraju osvojio Italiju. Bila su i tri rata protiv Kartagine (takozvani, punski ratovi) uglavnom u III veku p.n.e. u kojima je Rim pobedio [146. god. p.n.e. Kartagina je potpuno razorena]. Naturalnu privredu zamenjuje robno-novana, oko 200. god. p.n.e.. Trgovina i znatstvo se dodatno razvijaju. Od osvojenih teritorija se stvaraju provincije. Provincije su izvor sredstava koje de obini rimljani dobiti besplatno, kao pripadnici pobednikog naroda. Plebejci su postepeno poboljavali svoj poloaj u Rimu. U 287. god. p.n.e. su se izjednaili sa patricijima. Vladajudi sloj Rima su uskoro postali nobile (nobiles plemeniti, otmeni): sainjeni od patricija i uspenih plebejaca. iveli su u velelepnim palatama. Imali su pravo na biste svojih slavnih predaka (ius imaginum) koje su drali u svojim prelepim batama. Na taj nadin njihova deca su rasla okruena slavnim predcima, okrenuta tradiciji, uena da postoju i tite svoju kulturnu batinu. Nisu radili, bavili su se iskljuivo senatom, i raspodelom magistratura, vojnih komandi i upravljanja provincijom. Bogatsvo steeno su ulagali u zemlju, robove, otmena zadovoljstva i politike kampanje. Ostatak naroda u Rimu se zvao plebsom. Meu njima je bilo zanatlija i trgovaca ali je najvedi broj njih bio proletarijat (ljudi bez imovine i sredstva za ivot) koji su bili klijenti nobila: ovi su izdravali proletarijat zbog njihovih glasova u skuptini. Proleterijat je redovno dobijao pomod od drave u obliku hrane i novca, naroito posle uspe-nih ratnikih poduhvata. Njihov osnovni politiki zahtev je bio: hleba i igara! Svaki rad izuzev obrada vlastite zemlje je smatran nedostojnim slobodnog oveka. U Rim se dovodi veliki broj robova. Mladi nobili se spremaju za politiki ivot izuavanjem grke filozofije, knjievnosti i retorike. Rimljani, kao ni Grci, nemaju svest o dravi i svoju dravu nazivaju res publica (javna ili narodna stvar). Umesto drave o sebi misle kao o zajednici graana. Zajedniko delovanje je moralo da zatiti opte interese, uvaava volju bogova (pre svega Jupitera, kao vrhovnog boga) i nije smelo da ugrozi tradiciju *nain ivota predaka+.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    8

    Magistrati (koji su zamenili kralja) su birani na jednogodinji mandat. Pretor se bira iz redova patricija, kasnije i plebejaca. Ima istu mod kao i konzul. Dva cenzora su najugledniji magistrati. Biraju se svakih pet godina iz redova bivih konzula. Vre popis stanovnitva, koje razvrs-tavaju u imovinske klase. titili su moral (regimen morum): uz imena lica su mogli da upiu beleku moralne osude. Mogli su poeljne graane da postave u senat a nepoeljne senatore da izbace iz senata. Plebejski tribuni su sazivali plebejsku skuptinu. Diktator je najvaniji vanredni magistrat, koga u situacijama velike opasnosti po dravu izabira jedan od konzula po preporuci senata. Diktator ima vlast kralja, ali je ona ograniena na 6 meseci. Svi magistrati obavljaju svoju dunost bespla-tno i meusobno su nezavisni.

    Skuptina je najvii ogran vlasti, ali to nije narodna volja *kao to ni moderna skuptina nije izraz narodne volje+. Senat je bio tvrava nobiliteta, uz pomod kojeg oni tite svoj privilegovan poloaj i svoje line interese. Rimska republika je konzervativna politika tvorevina: svoje korene je imala u obozavanoj tradiciji i modnom kultu predaka. PRINCIPAT (27. p.n.e. 284.) Novi magistrat je imao znatna ovladenja i neogranieni mandat. Sula koji je vojskom zauzeo Rim i bio proglaen dikatorom je objavio spisak svojih politikih neprijatelja koje je svako mogao da ubije i dobije nagradu za to. Imperator Cezar je neto kasnije takoe zauzeo Rim svojom vojskom. Posle smrti svakog vladara senat ocenjuje njegovo delovanje i uko-liko je negativna ocena osuuju ga na brisanje iz memorije (damnatio memoriae): ponitavanje svih njegovih odluka, unitavanje njegovih statua, brisanje iz istorije, itd. Provincije dobijaju pravo graanstva i stvara se jedno veliko carstvo. Rimska drava postaje federacija gradova. Principat je prikrivena monarhija. Vlast je podeljena izmeu princepsa i senata. Javlja se birokratija. Najvii sloj drutva vie nisu nobili ved senatorski red. lan ovog reda moe biti svaki slobodno roeni graanin koji nije izgubio ast i koji raspolae senatorskim cenzom (imovinom vrednom preko milion sestercija). Pripadnost ovom redu daje mogudnost senatorske karijere, magistrature, i najvie birokratske poloaje.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    9

    Vladari smatraju svojom najvedom obavezom da se brinu o grad-skom plebsu: kroz izdravanje i zabavu *gladijatorske igre+. Zemlja se redovno daje vojnim veteranima.

    Odustaje se od osvajakih pohoda i sreuju se unutranje prilike. Konsoliduju se rezultati vekovnih osvajanja: mnogi ive lagodan ivot i imaju razne mogudnosti. Rimski uticaj i civilizacija se ire. Zapadni deo carstva je romanizovan, istoni helenizovan. Bogato i ureeno carstvo postaje meta ratobornih suseda. Rim polako poinje da naputa neke religiozne i politike tradicije, koji su ga uinili velikim. *Izvorna rimska religija je bila politeistika: postojao je veliki broj bogova i boginja, predvodenih vrhovnim bogom Jupiterom! Pored kulta bogova postojao je i kult pradaka, koji su takoe bili smatrani boanstvima (to je inae bio sluaj i kod drevnih Slovena).+ DOMINAT (284-565.) Dioklecijan je imao vie organizacione nego vojne sposobnosti. Bio je konzervativan. Izabrao je suvladara kako bi lake upravljao celim carstvom. Pojavljuje se apsolutna monarhija gde celokupnu vlast imaju vladari, zajedno sa svojim centralizovanim birokratskim aparatom. U elji da povrati staru Rimsku religiju, surovo proganja hridane. Nasu-prot njemu, Konstantin je bio nezianteresovan za tradiciju. Okonao je progon hridana a 313. godine priznao hridanstvo kao ravnopravnu religiju. U petom veku Rimsko crastvo postaje sinonim za zemaljsku dravu hridana. *Hridanstvo je monoteistika religija poreklom iz Azije i jevrejske religije.+ Konstantin je osnovao jo jednu prestonicu, Kon-stantinopolj. Stanovnitvo sve loije ivi. Postoje dva senata: jedan u Rimu, drugi u Konstantinopolju. Svi graani su podanici, robovi vladara. Vie ne postoji senatorski cenz, pa je slino feudalnom sistemu nemogude udi ili izadi iz vodedeg stalea. Svi ostali stanovnici su plebs. Seljaci su u poloaju srednjovekovnih kmetova, na feudalnim posedima. Drutvo je u velikoj meri feuda-lizovano.

    Istono i Zapadno carstvo su razdvojeni 395. godine. Istono carstvo trpi manji pritisak varvara i postepeno postaje Vizantija. Kraj Rima je oznaio i kraj antike civilizacije. Dominat je period opadanja i stalne krize iz koje nije bilo povratka.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    10

    Tokom duge istorije Rima, pravo je pretrpelo mnoge promene. Zakon XII tablica je bio deo tradicije i rimljani su ga nevoljno i sporo menjali. Tek za vreme punskih ratova, u III veku p.n.e., poinje znaajnija dopuna zakona na jedan novi nain: slobodnim odluivanjem magistrata. Ovo novo pravo je izdvojeno od ius civile i nazvano ius honorarium ili ius gentium. U principatu ove novine su zaokruene u skladnu celinu i ine klasino rimsko pravo. Rimsko pravo se deli na: (1) staro civilno pravo, koje je jedino pravo sve do punskih ratova (2) klasino pravo, koje se stvara od punskih ratova i dostie svoj vrhunac u principatu (3) postklasino pravo, svojstveno dominatu.

    STARO CIVILNO PRAVO Najstarije rimsko pravo je bilo obiajno i primitivno pravo. Pravo se ne mea u porodine odnose. Kao obiajno pravo ono se pamti i prenosi usmeno. Proeto je religioznim i magijskim elementima. Religiozni strah je bio vaan oslonac potovanju prava, u vreme kad je drava jo bila slaba. Veza prava i religije je bila velika. Svetenici (pontifici) su jedini poznavali pravo. Objavljivanje prava u pisanom obliku, Zakon XII tablica, oznaava ne samo raskid prava sa religijom ved i okonanje primitivne epohe. Pravo uvek sadri i element forme. Forma ima svoju svrhu. Forme su nastale iz tradicije, dugotrajnim ponavljanjem dok nisu standardi-zovane i shvadene kao sutinski deo pravnog akta. Bez forme nema pravnog posla. U primitivnom pravu, neko kome je nainjena nepravda pribegava osveti. Potom se stvara sudski postupak sa ciljem da se osveta dovede pod kontrolu. U primitivnom pravu, na prvom mestu je religija, potom etika, pa tek onda pravo. Najvia vrednost je odanost otadni. Ljudi su deo zaje-dnice, kojoj su podredjeni i bez koje nemaju smisla. U privatnim odno-sima najvedi znaaj je imala vera, u obliku boanstva koje je iz svog hrama bdilo nad graanima i pratilo ta rade, njihove sporazume i potovanje zadate rei. Apstraktni poslovi su davali mogudnost zloupo-trebe i ne bi funkcionisali bez vere (fides). Re Rimljanina je, i bez

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    11

    svedoka, za njega zakon! Posle punskih ratova vera (fides) postaje pravna ustanova bona fides. Obiajno pravo je skup normi koje su nastale dugotrajnim ponavljanjem ponaanja ljudi u odreenim situacijama. Ljudi vre svakodnevne poslove i interakcije, a ukoliko se pojavi spor oni trae nain da zatite svoje interese. Poto se obiajno pravo ne pie, neko ga je morao pamtiti i tumaiti. U Rimu su to bili svetenici (pontifices). Oni bi esto tumaili zakon na nain da zatite interese patricija.

    Zakon XII tablica je prvo pisano pravo u Rimu. Napisano je pod pritiskom Plebejaca, kojima je bilo u interesu da se zakon javno objavi, radi njegove nepristrasne primene. Patriciji su pristali te je 451. god. p.n.e. napisan zakon na XII tablica i okaen na forumu. Tablice 1-3. su se bavile sudskim postupkom, 4. i 5. porodinim i naslednim pravom, 6. i 7. imovinskim odnosima, 8. i 9. deliktima, 10. sahranjivanjem, 11. i 12. odredbama raznovrsnog sadraja. Zakon je napisan sveanim i saetim stilom. Zakon je kodifikacija dopunjenog obiajnog prava. Sadri normu kojom se ozakonjuje pravo naroda da (ubudude) sam donosi zakone. Odmah potom je skuptina poela da donosi nove zakone. Zakon XII tablica nikad nije ukinut u celini, a Rimljani su prema njemu uvek imali izuzetno potovanje. Pontifici su bili najkreativniji u periodu osvajanja Italije. Konstruisali su razne forme za postizanje odreenih ciljeva. Na primer, promena poloaja u porodici (emancipatio i adoptio), raspolaganje imovinom, uslove za primenu testamenta. Pravo koje je tom prilikom nastalo zove se ius civile.

    KLASINO PRAVO Klasino pravo obuhvata poslednja dva veka republike i celu epohu principata. Deli se na doba stvaranja i doba sreivanja novog rimskom prava. Novine su nastajale najede zahvaljujudi radu magistrata (pretora). Pojavljuje se novi pravni sistem razliit od ius civile, nazvan ius honorarium jer su ga stvorili magistrati. U poslednja dva veka republike su podignuti temelji onom rimskom pravu koje de kasnije posluiti kao osnova evropskog prava.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    12

    Klasino pravo se pojavilo usled promena u drutvu posle punskih ratova, kad se razvila trgovina i novana privreda, za koje staro civilno pravo nije imalo adekvatna reenja. Grka filozofija i retorika su takoe doprineli oblikovanju klasinog prava. Pojavljuje se misao o pravu zajednikom svim ljudima ius gentium ije se norme primenjuju i na strance (peregrine). Poetkom principata rimljani koriste dva pravna sistema: civilno i honorarno pravo. U najvedem broju sluajeva, graanin moe izabrati kojim pravom de tititi svoje interese. Moguda pravna nesigurnost zbog postojanja dva pravna sistema je ublaena sa pojavom ius gentium, koji je imao zajednike elemente i sa civilnim i sa honorarnim pravom. Na kraju razvoja rimskog prava, ono se svelo na ius gentium. Gnej Flavije je oko 300. god. p.n.e. ukraoverovatno sa dozvolom ili uz podsticaj svog nardreenogformule legisakcija i pravnih poslova te ih objavio kao ius Flavianum. Potom Tiberije poinje prva javana preda-vanja o pravu. Prvi pravnici (iuris prudentes poznavaoci prava) su bili nobili koji zbog svoje politike karijere, besplatno pruaju graanima pravne usluge, koje su pre njih radili svetenici. Pravnici su poznavaoci i tumai prava a ne njegovi stvaraoci. Delatnost pravnika je postojala sve do kraja principata. Jurispodencija se moe podeliti na tri perioda: (1) republiku (2) doba dve kole (3) epoha Antonina i Severa. Dve kole su bile: sabinijanci i prokuleanci. Pravnici su preuzeli ulogu pontifika: oni se ne bave istinitodu injenica, ved na osnovu injenica tumae pravo. Daj mi injenice, dadu ti pravo. No u sutini, pravnici su u znatnoj meri i stvarali pravo, popunjavajudi pravne praznine koristedi analogiju ili argumentum a contrario. Rimsko pravo je slinije anglosaksonskom, precedentnom pravu, nego evropskom-kontinentalnom pravu (koje se inae razvija po uzoru na rimsko). Razlikovanje pravnih od faktikih pitanja te iznala-enje reenja unutar logike pravnog poretka su predstavljali kljune osobine rimske jurisprudencije, koja je ostavila dubok trag na evropsku pravnu kulturu. Magistrat je davao predlog zakona koji je potom donosila skuptina.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    13

    Dekret (decreta) je bio pojedinani pravni akt ili onaj koji je doneo pretor. Pravo koje su stvarali imperatori preko konstitucija postepeno postaje novi pravni sistem, koji je paralelan sa ius civile i ius honorarium. Danas se to pravo zove ius extraordinarium. Magistrati donose odluke da li do suenja treba dodi i organizuju suenja dok presude donose sudije (obini graani) koje su izabrale same stranke u sporu. Magistrati su mogli objavljivati edikte od kojih je nastalo ius honorarium. Edikti se odnose samo na graane u odreenoj regiji, gde magistrat ima nadlenost. Pravna snaga edikta je godinu dana (dok traje mandat magistrata). No magistrati su praktikovali da preuzmu edikte od svojih predhodnika.

    POSTKLASINO PRAVO

    Aurelijanovo i Dioklecijanovo obnovljeno carstvo, posle vojne anarhije se mnogo razlikovalo: privreda je opadala, latifundije zatvarane, kolonat umesto klasinog ropstva, apsolutna monarhija, kulturna dekadencija a kasnije i hridanstvo. Sve to je ostavilo trag na pravu. Hridanstvo je tokom IV veka postala dominantna religija, na ijim naelima su vladarisa asnim izuzetcima (kao Julian Otpadnik)pokuavali da utemelje svoju vlast. Jurisprudencija *pravnici koji tumae pravo+ je nestala tokom perioda vojne anarhije i nije se mogla obnoviti u birokratizovanoj dravi koja je usledila, u ijem sastavu je bila profesionalna sudska organizacija. Sve to princeps odlui ima snagu zakona. U dominatu, jedini izvori prava su vladareve konstitucije (leges). Pravo koje je nasleeno iz principata i koje nije doneo vladar se zove ius.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    14

    Carsko zakonodavsto je postalo nepregledno. Kodifikacije su bile nain da se zakon sredi. Kodifikacije (zbornici prava) su postale jedno od kljunih obeleja postklasinog perioda. Postklasino pravo je palo na niske grane i odlikuje se duhovnim siromatvom. Presude su donoene na mehaniki nain: sudije su morale znati stavove pet preminulih pravnika (senat mrtvih: Papinijan, Pavle, Gaj, Ulpijan, Modestin). U dominatu, pravnici vie ne piu originalna dela i svojim miljenima ne doprinose razvoju prava. Pravnici su postali deo dravnog aparata. Uskoro su shvatili da je neophodno sakupiti na jednom mestuu zborniku pravasve zakonske odredbe. Prvi veliki zbornik Codex Gregorianus sastavljen je 292. god. Sadrao je reskripte od Hadrijana do Dioklecijana. Codex Theodosianus je izdao Teodosije II, 438. god. Zbornik je sadrao preko 3000 konstitucija od Konstantina pa na dalje. Bilo je i drugih zbornika. Justinijan je vladao od 527. do 565. god.. Roen je na Balkanskom poluostrvu, u Taureziju *Cariinom Gradu blizu Lebana+. Bio je obra-zovan i ambiciozan. eleo je obnoviti veliko jedinstveno carstvo. Imao je velike planove za obnavljanje rimskog prava i to putem kodifikacije (bez koje rimsko pravo ne bi postalo kulturni temelj Evrope). Codex Iustinianus je objavljen aprila 529. god. i sadrao je skradene, srene predidene konstitucije. Sve kontradicije su bile uklonjene. Digesta (sveobuhvatna knjiga) je objavljena 533. god. To je bio zbornik prav-nikog prava koji je imao snagu zakona. Sastojala se od 50 knjiga, u koju su saeto svrstani 5% celokupnih pravnih pisanja iz 2000 razliitih knjiga. Digesta je zbornik celokupnog prava: privatno pravo (knjige: 2-47), javno pravo (knjige: 1, 48-50). Sastoji se od 9000 odlomaka iz pisanja nekih 40 pravnika. Najvie je citiran Ulpijan (1/3 svih odlomaka). Digesta je najvanija knjiga o rimskom pravu i najvanija pravna knjiga ikad. Jer je Evropa stvorila svoju pravnu misao upravo zahvaljujudi ovoj zbirci. Digesta je izvor podataka o pravu iz dve epohe: klasine i Justinijanove.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    15

    Justinijan je ovlastio pravnike da pri pisanju Digesta, vre interpolaciju, izmene i prilagode klasine zakone vaedim justinijanovim zakonima. Digesta je zbornik pozitivnog, vaedeg prava. Istorisko istraivanje rimskog prava nije mogude bez utvrivanja ovih izmena (interpolacija).

    Digesta su korideni i za nastavu na univerzitetima, gde su se obrazovali mladi pravnici *deca pravnika, senatora, magistrata+. Digesta je koriden za 2-4. godine studija, u 5. godini je izuavan Kodeks. Nedostajao je udbenik za poetnu nastavu, 1. godinu. Zato je Justinijan naruio izradu Institutiones. U stvari ovaj tekst je bio samo obrada Gajevih Institucija. Ove preraene Institucije sadre etiri knjige.

    Krajem 534. godine prvobitni Kodeks (Codex Iustinianus) je preraen i sadrao je 50 novih zakona koje je doneo Justinijan. Kodeks je imao 12 knjiga. Novi Kodeks je bio samo dopuna prvog.

    Digesta i Kodeks su sadrali oba izvora pozitivnog prava: ius i leges. Institucije su bile pregled celog sistema. Sva tri su imali zakonsku snagu.

    Svi novi zakonikoji su nastali posle pojave Digesta, Kodeksa i Institucijasu postali novi zakoni (novellae leges) (ili samo novella). Justinijanova kodifikacija: Digesta, Kodeks, Institicije, novella.

    * * Posle pada zapadnog rimskog carstva *nezvanino se uzima da je to bilo 476. godine+ Germani su bili pobedniki narod i zavladali su teritorijama koje su nekad bile rimske. Na toj teritoriji su uglavnom iveli Rimljani i za njih je i dalje vailo rimsko pravo. To je omogudilo opstanak rimskog prava. Dodatno, rimska crkva *hridanska crkva, do podele izmeu pravoslavaca i katolika de dodi 1054. god.+ je zastupala rimsko pravo i primenjivala ga na svojim teritorijama uticaja. Krunisanjem Karla Velikog obnovljeno je zapadno rimsko carstvo, u 800-toj godini. U srednjem veku privilegovani lanovi drustva i centri modi su bili: vladari, feudalci, crkva i slobodni gradovi. Prvi univerzitet je osnovan u Bolonji u XII veku (1119. godine) i u velikoj meri se bavio izuavanjem rimskog prava. Bolonjski univerzitet de postati centar iz koga de se rimsko pravo proiriti irom Evrope.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    16

    Glosatori su bili prvi profesori prava koji su izuavali rimsko pravoJustinijanove zbornikei upisivali svoje beleke (glose) izmeu redova ili na marginama knjiga. Imali su zadivljujude razumevanje prava. Sholastika je bila dogmatska srednjevekovna filozofija *zapravo lana filozofija+ u slubi religije (hridanstva). *Jer svrha filozofije je da spozna pravu stvarnost a ne da zatakava stvarnost i prmovie odreenu dogmu, naroito kad je re o lanoj, pogrenoj ili po nas pogubnoj (samoubilakoj) dogmi.+ Komentatori (postglosatori) su italijanski pravnici koji su se pojavili posle glosatora i koji su umesto kratkih glosa pisali obimne komentare. Naroito je bilo znaajno njihovo opredelenje prema praksi: davali su pravna miljenja sudovima i drugim organima koji su primenjivali pozitivno pravo. Recepcija prava znai prihvatanje stranih pravnih normi u domadem pravu. Data pojava se i danas dogaa ali se naznaajniji oblik recepcije odigrao u srednjevekovnim evropskim dravama. U nekim je rimsko pravo ved bilo vaede, na primer, sveto rimsko carstvo nemakog naroda. Kad su Turci *divljake horde iz centralne Azije+ zagadili i unitili Vizan-tiju, brojne izbeglice dolaze na Apeninsko poluostrvo i sa sobom donose zaboraljvene ili nepoznate antike knjige. Manastirske biblioteke ved sadre dodanto blago. Velelepne zgrade, palate i hramovi iz antike pozivaju ljude na razmiljanje o prolosti te se javlja duh i epoha humanizma i renesanse [od XIII do XVI veka]. kola elegantne jurisprudencije nastaje u Francuskoj, na umiverzitetu u Burzu. *Posle Bartolomejske nodi, pravnici protestanti odlaze u Holan-diju.+ Oni de pokrenuti novi nain izuavanja rimskog prava. Bili su usmereni na praksu ali su umesto glosa i komentara koristili i oslanjali se na izvorne tekstove rimskog prava. Stvorili su pravnu istoriju. Prirodno pravo je skup normi koje su otkrivene razumom, kao one koje su u skladu sa prirodom i/ili ljudskom pirodom. Prirodno pravo vai uvek i svuda. Iz optih naela se izvode reenja za konkretne sluajeve.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    17

    Njime se ocenjuje legitimnost pozitivnog prava (koje mora biti u skladu sa prirodnim pravom, da bi bilo legitimno). Ukoliko pozitivno pravo odstupa od prirodnog onda (obmanuti i potinjeni) narod ima pravo na revoluciju, kako bi na taj nain stvorio uslove za usklaivanje pozitivnog sa prirodnim pravom. Drutveni ugovor je sporazum ljudi koji ive u prirodnom (predravnom, prenormativnom) stanju sa ciljem stvoranja drave koja de im ograniiti odreene slobode ali sa ciljem da zatiti odnosno garantovatuje odabrane (najvanije) slobode. Istorijska pravna kola shvata pravo kao proizvod nacionalne istorije. Pravo nastaje spontano kao izraz narodnog duha. U poetku to je obiajno pravo. To pravo se dalje razvija dejstvom unutranjih faktora. Kao treda i zavrna faza je kodifikacija. Razvoj prava je evolutivni proces. U Nemakoj je stupanjem na snagu gradjanskog zakonika 1900. god. rimsko pravo prestalo da vai i postalo iskljuivo istorijska disciplina. Rimsko pravo po svom znaaju za razvoj evropske kulture prevazilazi svako drugo. Zbog toga se i danas izuava rimsko pravo, kao posebna pravna disciplina. Veliina rimskog prava je i u tome to je prevazilo svoje nacionalne granice i ostvarilo sintezu svoje epohe. Pravna geni-jalnost Rimljana je u tome to su prvi shvatili da zakon nije dat od boga ved da ga ljudi mogu sami stvarati i menjati.

    INSTITUCIJE RIMSKOG PRAVA

    Rimljani su jedini, u antici, imali pravnu nauku.

    Ulpinijevo miljenje da su osnovna naela prava: asno iveti, nikome ne koditi, svakome svoje dati. Podela prava: ius naturale (ius gentium), ius civile, ius honorarium. Ius naturale (prirodno pravo) se javilo pri kraju republike pod uticajem grkih filozofa. To je jedno opte pravo zajedniko za sva iva bida. Ono je veno i nepromenljivo. Sinonim za ius naturale je ius gentium. Pravo koje rimljani koriste za svoj narod se zove ius civile, dok za sve ljude

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    18

    koriste ius gentium. U Justinijanovim zbornicima postoji razlika izmeu ius naturale i ius gentium. Ius honorarium nastaje radom magistrata: to su norme i ustanove koje donose magistrati. U tom sluaju, ius civile je vie ogranien i obuhvata norme stvorene obiajem, zakonom ili interpretacijom. Ius publicum (javno pravo) se odnosi na poloaj i interes rimske drave. Ius privatum (privatno pravo) se odnosi na interese pojedinca. Kult, svetenostvo i magistratura su ustanove javnog prava. Sve ostalo je deo privatnog prava. Najuticajniju sistematizaciju prava svih vremena je uinio Gaj u svojim Institucijama. Sve pravo koje se koristi odnosi se ili na lica ili na stvari ili na tube. Pravo koje se odnosi na lica je: statusno i porodino, ili neimovinsko privatno pravo. Pravo koje se odnosi na stvari je imovinsko pravo (unutar koga se nalaze stvarno, nasledno, obligaciono). Pravo koje se odnosi na tube je graanski sudski postupak. Zakon XII tablica je izvor celokupnog javnog i privatnog prava. Civilno pravo je u najvedoj meri rezultat interpretacija (od strane pravnika). Utvrivanje injenica je zadatak sudija. Sudije su najede nestruni i pravno nevini graani. On procenjuje validnost dokaza. *U dananje vreme to je sudija ili porota.] Teret dokazivanja je na tuiocu. Sve pravne injenice se dele na dve grupe: dogaaje i ljudske radnje. Dogaaji su pojave sa kojima ljudska volja neme veze. To su prirodne pojave. Na primer, kia, vetar, udar groma, vodena bujica, odron kamenja, smrt oveka, protok vremena, vulkanska erupcija. Ljudske radnje mogu biti nedozvoljene (delikti) ili dozvoljene (pravni poslovi). Najvanije pravne injenice su pravni poslovi. Causa je jedan od najedih termina i ima mnogo mogudih znaenja: razlog, ispitivanje sluaja od strane pretora, pravna situacija, stvar, itd. Iusta causa se prevodi kao pravni osnov.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    19

    Zatita od tetnih posledica apstraktonog pravnog posla je bile zasno-vana na dve ustanove: dolus (prevara, zla namera) koja je otedenom licu davala pravo na deliktnu tubu (actio doli) za naplatu kazne u visini nanete tete ili na prigovor (exceptio doli) kojim je mogao da se odbije zahtev iz apstraktnog posla; condictio kojom je dobijena oteta, odno-sno novani iznos srazmeran uvedanju tue imovine bez pravnog osnova. Subjektivno pravo daje odreena ovladenja za ponaanje u drutvu. Imalac datog prava ne mora i da ga iskoriti, no ako ga koristi on samim tim suava mogudnost drugih ljudi da se ponaaju na odreen nain. Na primer, to su sluajevi stanara u istoj zgradi. Problemi mogu nastati usled velike buke, dima, neprijatnih mirisa, parkiranih automobila, itd. Ometanje uobiajnog ivota na sopstvenoj zemlji je smatrano smeta-njem dravine i sankcionisano interdiktima. U ostalim sluajevima vailo je naelo da onaj ko vri svoje pravo ne nanosi drugom tetu. Meutim, Gaj u Institucijama je izneo stav da ne smemo zloupotrebiti nae pravo. Koluzija (sukob) prava nastaje kad dva ili vie lica imaju istovetno pravo prema istoj stvari. Reavala se: subordinacijom (primenom pravila da stariji u vremenu je jai u pravu) ili koordinacijom (kad se potraivanja namiruju prodajom imovine dunika i srazmernoj deobi). Svojstvo oveka se stie roenjem a gubi smrdu. ivot nastaje pojavom vidljivih fizioloskih funkicja a smrt nastaje gubitkom tih funkcija. Drava je zajednica graana. Ona poseduje dobra koja ne pripadaju lanovima zajednice, ved samo dravi. U Rimu su postojala razna udruenja graana: verska, trgovaca, brodo-vlasnika, zanatlija, itd. Imali su poloaj pravnog lica (mada u Rimu nije postojao pojam pravnog lica). Rob je stvar a ne ovek. Alatka koja pria. Pravna sopsobnost lica je zavisila od: (1) da li je slobodan ovek ili rob (2) da li je rimski graani, Latin ili peregrin (3) da li je samostalan sui

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    20

    iuris ili potinjen vlasti stareine porodice alieni iuris. Pored toga vane okolosti su bile: pol, pripadnost plebsu, postojanje infamija (osuda usled neasnih radnji). Primitivna zajednica (Rim) je u stalnom ratu sa svima koji joj ne pripa-daju. Svako ko nije Rimljanin je neprijatelj a stoga i rob ili potencijalni rob (onaj koji jo uvek nije uhvaden). U klasinom dobu, rimski pravnici smatraju ropstvo protivprirodnim stanjem. Tokom republike, najvedi deo robova dolazi iz ratova. Rob je stvar i nema statusno pravo. Odnosi sa robovima su ureeni optim normama o svojini. Rob ne moe biti pravno sposoban, subjekt prava. Vlasnik moe da radi ta hode sa robom: da ga proda, raspolae sa njim po volji, kanjava, ubije. *Same re rob na latinskom znai onaj kome je ivot poteen.+ Do punskih ratova bila su mala imanja i nije bilo mnogo robova. Posle punskih ratova, stvaraju se latifundije i koristi se veliki broj robova. Robovi se dele na familia rustica poljoprivredne radnike i familia urbana kudna posluga, trgovci, zanatlije, pisari, uitelji, lekari, itd. U poslednja dva veka republike bilo je vedi broj ustanaka robova. Najpo-zantiji je bio Spartakov ustanak. Rob je mogao da dobije slobodu voljom gospodara, preko tri forme: (1) manumissio testamento je bila odredba testamenta (na primer, neka moj rob Aurelius bude slobodan) (2) manumissio censu je upis roba u spisak slobodnih graanina od strane cenzora a na osnovu izjave gospo-dara (3) manumissio vindicta je akt u kome uestvuje magistrat. Robove je mogla da oslobodi i drava zbog odreenih zasluga. Tokom principata se postepeno naputa proizvodnja zasnovana na masovnoj upotrebi robova. Neki robovi su dobijali parcele od gospo-dara da obrauju, neki su oslobaani pre nego su dobili parcele. Takoe su slobodni graani dobijali parcele za obradu zemlje. Zarobljeni varvari su dovoeni da obrauju parcele na vladerovom imanju. Uobiajni naziv za neke od ovih seljaka, koji obrauju tuu zemlju, bio je colonus. Do V veka se razvija kolonat kao poseban status gde je seljak vezan za

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    21

    zemlju i ne moe da je napusti. Kolon je rob zemlje. To je proces feudalizacije rimskog drutva. Kolonat je jedno od osnovnih obeleja dominata. Ius civile je personalno pravo rimskih graana. Rimski graani sve svoje odnose ureuju po pravilima ius civile, a etiri osnovna prava graana su bila: (1) pravo na brak ius conubii (2) pravo na koridenje civilnih formi pravnih poslova i redovni sudski postupak ius commercii (3) pravo na uestovanje u radu skuptine ius suffragii (4) pravo izbora za magistrata ius honorarum.

    Zadnja dva su bila rezervisana samo za odrasle mukarce. Rimsko graanstvo se moglo stedi na vie naina: (1) roenjem u zako-nitom braku od roditelja graana (2) manumisijom (3) naturalizacijom, zakonskom dodelom graanstva strancima. Latini su sa Rimljanima imali mnogo zajednikog: jezik, tradiciju i kulturu, pravo. Graani latinskih gradova su imali sva prava kao i Rim-ljani izuzev ius honorarum. No samim preseljenjem u Rim dobijali su i graanstvo. Gradski plebs koji se iselio iz Rima u jednu od kolonija gde bi dobili veliku parcelu zemlje su gubili graanstvo i nazivani Latini coloniarii. Peregrin je stranac. iveli su u provincijama koje je zauzela (mirnim putem) rimska vojska i kojom je upravljao guverner. Peregrini su imali odreenu autonomiju ali su pladali poreze. Mogli su da koriste ustanove ius gentium. Najvedi broj peregrina su bili dediticii. Dediticii su peregrini koji su pruali otpor i koje je silom pokorila rimska vojska. Nisu imali autonomiju, pravo, i nisu smeli pridi suvie blizu Rimu. Rimska porodica je patrijahalna. Odlikovalo ju je veliki broj dece. Provobitnu branu zajednicu consortium u Rimu su sainjavali brada sa svojim enama i njihovim potomcima. No od vremena zakona XII tablica pa na dalje, porodica se sastojala iskljuivo od jednog branog para i njihovih potomaka. lanovi porodice su meusobno povezani: verskim vezama (kult predaka), emotivno, interesnim vezama, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj kudnoj privredi se ne moe opstati bez poro-dice.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    22

    Primitivna prava ne oblikuju porodicu ved se slue porodicom pri regulisanju drutvenih odnosa. Porodica je skup lica i stvari podreenih jednoj volji: ocu porodice paterfamilias. On je mukarac kome pripada porodica i koji nad njom ima svu vlast i apsolutnu mod. Porodica moe sa drugim porodicama da uspostavi odnos samo preko paterfamilias. Snaha postaje lan porodice preko mua pod ijom je vladu i koman-dom. *Vlast nad kderima prestaje njihovom udajom, kod manus braka.] Kult predaka je znaio da svaki paterfamilas posle svoje smrti postaje boanstvo koje potuju njegovi naslednici. Ako otac ima nekoliko sinova, oni de posle njegove smrti postati stareine paterfamilias tri nove porodice ali de sve te nove porodice postovati kao boanstvo, zajednikog predka (preminulog paterfamiliasa) kao i sve druge zajed-nike (ili samostalne) predke. Date porodice de biti povezane vezom koja se zove agnatio. Stareina porodice je jedini mogao da poseduje stvari, imovinu i prava. Sve to lanovi porodice ili robovi steknu, pripada iskljuivo njemu. On raspolae svim to je vezano za porodicu i titi prava poro-dice. U poetku je imao neograniena ovladenja. U drugoj polovini republike su njegova prava donekle ograniena; tako to je paterfamilas bio izloen moralnom sudu javnosti, prijatelja i cenzora. Do opadanja vlasti paterfamiliasa je dolo usled jaanja drave i institucija prave koji su, sada, za sebe eleli vedu mod da upravljaju nad ljudima. [Pojam i problem bele kuge nije postojao u prolosti. Bela kuga se pojavila po prvi put posle II Svetskog Rata (u drugoj polovini XX veka) na tlu Evrope kada je okonan proces razbijanja patrijahata i nametanja pogubnih pravnih normi i veoma neprirodnih drutvenih ureenja.+ Dok je pod vladu paterfamilias osoba je alieni iuris. Emancipatio je oslobaanje lica od vlasti paterfamilias. Osloboena osoba postaje sui iuris. Od alieni iuris emancipacijom osoba postaje sui iuris. Obrnut proces se zove usvajanje (adoptio): pri emu sui iuris osoba postaje alieni iuris. Sporazum stvara brak. Brak ne stvara nikakva prava ili obaveze izmeu suprunika. Deca iz takvog braka dolaze pod vast oca i njegovog efa porodice paterfamilias. Poligamija nije dozvoljena. ena dobija dru-tveni poloaj mua i obavezna je na vernost pod pretnjom krivine odgovornosti.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    23

    Za zakljuenje braka se moraju ispuniti uslovi: (1) postojanje poslo-vne sposobnosti (2) pristanak paterfamiliasa (3) ne postojanje pravne smetnje. Uobiajno je bilo za devojice da se udaju kad steknu puno-letsvo, odnosno ved sa dvanaestom godinom ivota. Brak sa manusom. Manus-brak je imao sledede osobine: (1) ena izlazi is svoje porodice i ulazi u porodicu mua (2) on nad njom ima vlast (moe je i prodati ali bi to bio moralni prestup). Manus brak se zakljuuje verskom sveanodu (confarreatio) ili putem mancipacije (coemptio) (prividnom kupovinom ene). *Prividna kupovina ene je obiaj koji je nastao verovatno iz nekadanje stvarne kupovine ena.+ Manus je u poetku bio neraskidiv, a kasnije se gasio suprotnom formom (remancipatio). Brak bez manusa je suprotnost braku sa manusom. Ako je ena bila sui iuris to i ostaje, zadrava imovinu i s njome raspolae (ponekad uz kontrolu i odobrenje tutora). Ako je ena alieni iuris ostaje pod vladu svog paterfamiliasa i nasleuje ga kao i da nije udata. Prema muu i njegovim srodnicima, te prema zajednikoj deci nema nasledna prava, niti oni prema njoj. *To je ena na pozajmici, na neogranieno vreme, sa ciljem da muu rodi decu i da ga slui ali bez ikakvih pravnih veza sa njim ili njegovom decom.] Brak nastaje zajednikim ivotom i eljom da se data zajednica smatra brakom. Brak postoji od trenutka kad je poeo zajednicki ivot (odnosno kad je ena dovedena u muevu kudu). Brak prestaje kad prestane volja ili zajedniki ivot. Svaki brani drug zadrava imovinu koju je imao pre braka o onu koju su stekli u braku pripada muu. Miraz nastaje kad paterfamilias da neto muu svoje derke na poklon. Lice iji status je promenjen dobija pravnu sposobnost u skladu sa svo-jim novim statusom. Capitis deminutio je promena statusa u klasinom pravu. Postoje tri vrste: (1) capitis deminutio maxima je gubitak slobode a samim tim graanstva i poloaja u porodici. Na primer, usled dunikog ropstva. (2) capitis deminutio media je gubitak graanstva (status civitatis) i statusa familiae. Najede kao posledica progonstva iz porodice. (3) capitis deminutio minima je promena porodice. Na

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    24

    primer, ena koja doe pod manus mua ili kad ovek zapone svoju vlastitu porodicu. Pravna sposobnost zavisi od statusa. Poslovna sposobnost zavisi od pola, uzrasta, mentalnog i fizikog stanja osobe. ene, deca i mentalno retardirani su bili poslovno nesposobni. Obrazloenje pravnika za nesposobnost ena je bilo: (1) nestabilnost pola (2) lakomislenost (3) neznanje javnih poslova. *U sadanje vreme moemo pridodati jo nekoliko vrlo znaajnih razloga, na primer: hormoniski haos koji snalazi ene svakog meseca usled menstrualnog ciklusa, intelektualna inferi-ornost ena (verovatno usled manjeg mozga: ene u proseku imaju za 150g manje modane mase od mukaraca), itd.+ Da bi se zatitili interesi poslovno nesposobnih osoba pojavila se institucija tutorstva (tutela). Tutor je osoba koja zastupa imovinske interese tidenika. Ponekad je postojala mala razlika izmeu tutorstva nad maloletnom decom (tutela impuberum) i enama sa statusom sui iuris (tutela mulierum). Maloletnici su lica koja nisu dostigla polunu zrelost. Za mukarce se to odluivalo individualno ali se obino smatralo da deak postaje punoletan oko 15 god. ivota. Kada se proceni da je mukarac stasao on oblai muku togu i tim ritualom zvanino postaje punoletan. ene su postajale punoletne sa 12 godina. Maloletnici su bili poslovno nesposobni i njihovom imovinom je upravljao tutor. U sluaju da tutor zloupotrebi svoja ovladenja, protiv njega je tidenik mogao podidi deliktnu otpunicu actio rationibus distrahendis ili svaki graanin je mogao zapoeti protiv nesavesnog tutora krivinu accusatio suspecti tutoris. Posle prestanka tutorstva postojao je actio tutelae gde je odnos tutora i tidenika raspravljan po naelima bona fides. Tutor punoletne ene sui iruis u istorisko doba nije imao pravo da upravlja njenom imovinom, dok je u starom pravu to mogao. U sluaju smrti mukarca, on je eni ili derki izabrao tutora preko testamenta ili joj je ostavljao opciju da sama izabere tutora (tutela optiva). Starateljstvo (cura) je sluaj kad sticajem okolnosti punoletni pater-familias u nekim retkim sluajevima nije u stanju da obavlja svoje poslove i upravlja svojom imovinom. Na primer, takva pomod je bila

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    25

    potrebna slepim, gluvim ili nemim osobama. Pomod osobama sa fizikim nedostacima se zvala cura debilium a za one koji su bili due vreme odsutni cura absentium. Putem starateljstva se titila i imovina mentalno obolelih ili rasipnika. U civilnom pravu, devojica je postala punoletna ved sa 12 godina ivota a deak oko 15. godine, kada je po prvi put obukao togu i stekao poslo-vnu sposobnost. U postklasinom pravu je pomerena granica puno-letstva na 25 godina. Graanina koji je maloletniku naneo poslovnu tetu mogao je svaki drugi graanin da tui penalnom tubom (actio legis Laetoriae), osuda je imala za posledice infamiju. Ukoliko je malo-letnik tuen, on se moga braniti od optube prigovorom (exceptio legis Laetoriae). Rimski graanski postupak je bio neodvojiv od materijalnog prava, ali se veoma rano razlikovao od krivinog postupka. Graanski postupak se razvijao postepeno i spontano stvaranjem drave iz rodopskog ureenja. Na samom poetku, dok su gensovi bili jedini stalni oblik drutva, sporovi izmeu pripadnika razliitih gensova su reavani putem sile i odmazde. Unutar samog gensa, usled velike meusobne zavisnosti i veoma razvijenog osedanja meusobne solidarnosti: nije dolazilo da sukoba. Ako bi se i pojavio nekakav spor on bi bio reen uz uede svih ili najuglednijih lanova ili stareine gensa. Kada su veze izmeu gensova postale vrde, usled brakova i vojne saradnje, dola je potreba da se odmazda stavi pod kontrolu te su utvreni neki ustaljeni vidovi doputene osvete. Daljim prerastanjem saveza gensova u drutvo, veze izmeu pojedinaca postaju blie i sloenije. U sluaju spora, stranke nau nepristrasno trede lice (obino svetenika ili nekog od ugleda) da im pomogne pri reavanju spora. Posle nekog vremena, brojne ponavljane arbitraze u sliinim sluajevima stvaraju standard za reavanje odreenih nepravdi (delikta). Kako zajednica postepeno jaa, tako ona preuzima kontrolu nad arbitraom i samopomodi. Kralj i magistrati koji su ga zamenili preuzimaju obavezu da odlue da li se moe pristupti reavanju nekog spora. Magistrat moe predloiti skuptini odreene novine po pitanju reavanja sporo-va. [Ovakvo stanje je bilo u vremenu Zakona XII tablica.] Stalnim jaanjem drave, uz sve brojnije institucije i znaajnija sredstva prinude, dolazi se do stava da je pravo atribut drave te da je

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    26

    ona obavezna da osigura primenu prava. Ovaj stav je svojstven svim savremenim dravama a u Rimu se pojavilo tokom principata. No iako ovakav vid organizovanosti i ovakav stav imaju odreene prednosti po pitanju pravosuaoni dodatno nose i znatan rizik svemodi drave kao i mogudnost zloupotrebe vlasti na tetu graana. Dati proces, koji je Rim najvie pribliio naem pravosuu, je ujedno bio i izvor najvede deka-dencije pravnog sistema. *to je pre svega komentar i niska vrednosna ocena naeg drutvenog sistema i postojedeg pravosua!+ U istoriskom dobu, postojala su dva oblika graanskog sudskog postupka: (1) redovni privatni postupak (ordo iudiciorum privatorum) (2) vanredni sudski postupak (cognitio extraordinaria). Redovni graanski postupak nastao je davno, jo dok je Rim bio mali grad-drava. Tuilac ima inicijativu tokom celog postupka jer su njegovi interesi povreeni. Suene je poelo tek ako su obe stranke bile prisutne. Stranke moraju same da izvedu sve dokaze koje smatraju relevantnim. Zato su u glavnoj ulozi svedoci (a kasnije i pisane isprave). Ako tuilac dobije spor on se sam (ili uz pomod rodjaka) mora pobrinuti za izvrenje presude. Samopomod je bitno obeleje sudskog postupka. Jurisdikcija danas oznaava nadlenost sudova a u Rimu iurisdictio. To je bila aktivnost magistrata u sudskom postupku (organizovanje suenja). Jurisdikcija je priprema a ne stvaranje prava. Uloga magistrata u redovnom postupku je: (1) jurisdikcija se obavlja samo na odreenom mestu i u odreeno vreme (2) magistrat ne donosi presudu; moe da to uradi samo ako neka stranka ne postupi po proto-kolu ili pred njim prizna krivicu (3) magistrata zanima samo formalna pravilnost izjava a istinitost ga ne zanima (4) magistrat koristi posrednu prinudu (stipulaciju) da bi osigurao izvrenje presude. Presudu donosi sudija, graanin koga su stranke izabrale (uglavnom neki od senatora). Postupak je bio javan. Reavanje svakog spora ima dve faze: postupak pred magistratom in iure i suenje apud iudicem. Nije postojalo pravo na albu. Presuda je obavezivala stranke u sporu ali nije obavezivala trede lice.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    27

    Actio oznaava aktivnosti stranaka u postupku i van njega. Actio moe da znai: tuba, suenje, subjektivno pravo, procesni i materijalni pojam. In iure deo postupka je bio potpuno ritualizovan: stranke su morale da naue napamet svoje izjave. Suenje se okonava pred pretorom ako je: jedna od stranaka napravila greku, tueni prizna navode tuioca (in iure confessio), ako se tueni ne brani (indefensus). U drugom delu postupka (apud iudicem) sudija ima obavezu da utvrdi ko je u pravu i da presudu objavi usmeno. Presuda je bila konana. Ukoliko dunik ne izvri presudu dobrovoljno, tuilac je moga da je izvri prinudno, prime-nom drugog izvrnog postupka. Legis actio sacramento je oblik postupka koji je postojao jo pre Zakona XII tablica. Dobio je ime po opkladi od 50 ili 500 asa, koje su obe stranke polagale prilikom litiskontestacije. Pobednik u sporu je dobijao svoj novac nazad dok je ostale pare zadravala drava kao neku vrstu takse. Postupak je imao dve varijante: (1) Legis actio sacramento in personam koji nije dobro poznat (2) Legis sacramento in rem gde su stranke donosile pred magistrata sporni predmet i svaka ponaosob tvrdila da pripada njoj (vindicatio i contravindicatio). Pretor je potom davao predmet (ili roba) jednoj od stranaka na uvanje obavezujudi jeuz pomod jemacada je preda drugoj ako izgubi spor. Potom su stranke polagale opkladu i onda je izabran sudija. Sudija je donosio presudu. Legis actio per manus iniectionem Poverilac koji je dobio spor u in personam postupku morao je da eka 30 dana da bi dunik sam izvrio obavezu. Ako ovaj to nije uradio u tom roku, poverilac ga odvodi pred pretora i izjavljuje odredjenu formulu. Potom je dunika mogao da vee i povede sa sobom u privatni zatvor: izuzev ako dunik ili neko drugi odmah isplati dug ili ako se pojavi trede lice koje ospori postupak. Poverilac moe durnika u svom zatvoru da dri 60 dana, u uslovima koje propisuje Zakon XII tablica. Ako dug nije pladen tokom tih 60 dana, on moe dunika da proda kao roba ili da ga ubije. Legis actio per pignoris capionem je postupak gde osoba zapleni neiju stvar (naroito stoku) sa ciljem da natera dunika da isplati dugovanje.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    28

    Zaplenjenu stvar je moga samo da dri kao zalog za ispunjenje njegovog duga i nije mogao da je sam koristi. Formularni postupak je redovni privatni postupak na osnovu pisanih formula. Postupak zadrava upotrebu samopomodi te i dalje ima dve faze: in iure i apud iudicem. Jedino su verbalne izjave stranaka zame-njene pisanim dokumentom. Personalna egzekucija je u vidu prinudnog rada dunika dok ne otplati svoj dug, to je jedini nain da se izvri presuda po ius civile. Formula mora da sadri delove (partes): (1) imenovanje sudije je prva i najvanija odredba (2) tuioev zahtev (intentio) je njegova tvrdnja da ima neko pravo ili da mu optuzeni nesto duguje (3) pravni osnov (demonstratio) -- da bi tuilac dobio spor, on mora biti zasnovan na nekom priznatom pravnom osnovu. Formula moe da sadri dodatke (adiectiones): (1) praescriptio je ogranienje kojom stranke tite svoja prava koja nisu sporna (2) exceptio (doslovno izuzetak, ovde prigovor) je procesno sredstvo za zatitu tuenog. Sporovi su vie komplikovani pa sudiji pomau pravnici, davanjem saveta. Tuilac preuzima teret dokazivanja. Ako sudija nije siguran ko je u pravu, on treba da dosudi u korist optuenog. Stranka koja smatra da je presuda nezakonita ili nepravina moe pokrenuti postupak protiv sudije. Kod ovog postupka, formula vie nije radnja, ved pisani dokument. Sve tube se dale na civilne (actiones civiles) i honorarne (actiones honorariae). Civilne su nastale obiajem, zakonom ili interpretacijom. Honorarne su nastale ediktima magistrata. Actiones in rem su tube koje su titile neko apsolutno pravo. To su tube iz stvarnog, statusnog i naslednog prava. Actiones in personam su tube za zatitu relativnih (obligacionih) prava. Ako tuilac izgubi nema sankcija; ako tueni izgubi moe zavriti u dunikom ropstvu. Actiones stricti iuris je bila tuba koja je zahtevala striktno postovanje formule. Tuilac je lako mogao izgubiti spor zbog formalnosti. Da bi pospesili pravdu, pravnicu su stvorili actiones bonae fidei tubu putem

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    29

    koje tuilac trai sve to mu tueni duguje na osnovu dobre vere (bona fides). Protivpravna radnja moe biti istovremeno povreda i javnog i privatnog prava. Mali broj krivinih dela (ubistvo, pobuna, itd.) goni drava; ostala krivina dela su delikti koji se gone na inicijativu otedenog lica. Za to se koriste kaznene (penalne) tube. Actiones poenales su utvrene po slededim pravilima: (1) kazna je uvek imovinska i pripada tuiocu (2) kazna se odreuje prema teini dela; obino viestruka vrednost nanete tete (3) ukoliko ima vie izvrilaca, svaki duguje pun iznos kazne (4) paterfamilias moze platiti kaznu ili predati izvrioca delikta (5) penalne tube su nenasledive (6) naplata kazne ne gasi pravo na druge tube. Exceptio je prigovor kojim je optueni mogao zahtevati da sudija uzme u obzir i injenice koje nisu navedene. Unete su od strane pretora kao dodatak formule. No, na nju i sam tuilac moe dati prigovor. Sudija zahteva da zadnji ko je uneo prigovor poinje sa dokazivanjem. Od brojnih prigovora najvaniji je bio expetio doli prigovor da je stranka rtva prevare. Pojam prevare su bila sva ponaanja suprotna bona fides. Stipulacija (stipulationes) je ugovor, ustanova obligacionog prava, koja je zbog svoje jednostavnosti i apstraktnosti vrlo rano dobila znaajnu ulogu u reavanju sporova. U nekim pravnim situacijama pretor je pribegavao prirodnim stipulacijama. Interdikt (interdictum) je zabrana ili naredba koja je primenjivana da bi se uticalo na ponaanje nekog lica. Interdikt izdaje magistrat (pretor). Naredba ili zabrana je uslovna. Ako lice kome je interdikt upuden postupi u skladu sa njim postupak je zavren. Prema tome da li se obradaju jednoj ili obema stranama postoje jednostrani ili dvostrani interdikti. Interdikti su u klasinom pravu imali iroku primenu. Restitutio in integrum je vanredno sredstvo povratka u prethodno stanje kojim je pretor ponitavao dejstvo nekih pravnih inilaca (pre-suda, rokova, pravnih poslova, itd.) Ako su oniiako u skladu sa ius civiledovodili do nepravinih posledica.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    30

    Formularni postupak jeod svih naina reavanja sporovanajvie uticao na opte osobine i kvalitete rimskog prava. No postojali su i vanredni postupci (cognitio extra ordinem). Ovde nisu postojale nikakve formalnosti za stranke, niti za magis-trata. Vanredni postupak se primenjuje na ureenje sporova koji nisu mogli da se reavaju unutar redovnog postupka. U duhu rimskog prava, sa ovim novim postupkom nastaje novi pravni sistem koji se danas ponekad zove vanredno pravo (ius extraordinarium). U tredem veku je opao znaaj formularnog postupka i prerastanje vanrednog postupka ne samo u redovni nego i u jedini znaajni nain reavanja sporova. 342. god je zabranjena upotreba formula. No, novi postupak nije mogao lako da se izbori sa birokratijom carske uprave te korupcijom i drugim zlou-potrebama pri reavanju sporova. Opadajuda privreda, dekadentna kultura i spoljni pritisci na granicama carstva su negativno uticali i na pravosue. Ipak ovaj postupak je doneo neke novine koje su postale temelj modernog graanskog postupka. Na primer, jedinstvena organi-zacija sudova, viestepenost sudova, pravo stranke na albu, itd. U dominatu, sve sudske funkcije su u rukama carske uprave. Imperator je najvii sudija. Birokratija pravosua je ostavila veliki trag na postu-pak. Javnost je mogla da prisustvuje samo nekim delovima postupka, naroito u izricanju presude. Samopomod je ukinuta.

    Suenje je poinjalo tek kada su obe stranke bile prisutne. Tueni je prvi imao re (narratio) a potom je tueni mogao odgovoriti (contra-dictio). Sudija ima obavezu da donese presudu u roku od tri godine. On moe da osudi i tuioca, naroito ako odbije njegove zahteve u celini. Presude nisu konane jer se na sve presude moe uloiti alba, izuzev za presude koje je doneo vladar. alba (appeallatio) kao mogudnost da se odluka jednog suda ospori obradamnjem viem sudu, je znaajna novina u postupku i u civiliza-cijskom razvitku. Justinijan je ograniio broj albi na dve. alba se podnosi usmeno odmah po objavljivanju presude ili pismeno u roku od deset dana. Postupak po albi je predstavljalo novo suenje. Izvrenje presude je okarakterisalo potpuno uklanjanje samopomodi i njene zamene javnom prinudom. Izvrilac (excutor) je bio vojni koma-dant sa odgovarajudim ovladenjima. Sudski izvrilac je mogao da

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    31

    primeni tri vrste prinudnih mera: (1) oduzme odreenu stvar (2) zapleni deo imovine (3) dodeljivao dunikovu imovinu u dravinu poverioca.

    IMOVINSKO PRAVO

    Imovinsko pravo se odnosi na stvari. Sastoji se od stvarnog, naslednog, obligacionog prava. Imovinski interesi zatideni sa actio in rem nazivani su pravima na stvari: stvarnim pravom. Rimske ustanove actio in rem odgovaraju nasem shvatanju stvarnog prava. Stvarno pravo je odnos izmeu titulara i svakog lica koji sa njim doe u kontakt povodom predmeta tog prava. Stvarno pravo prati stvar i titular moe zahtevati predaju stvari od svakoga kod koga se ona nae. Titular ima sva ona ovladenja u odnosu na stvar koja mu nisu pravnim normama oduzeta. Predmet stvarnog prava je stvar, dok je predmet obligacije neko dunikovo ponaanje. Stvarna prava esto nastaju na osnovu nekog obligacionog ugovora. Meu ustanovama stvarnog prava, svojini pripada specijalno mesto. Ona je bila izvor i model ostalih stvarnih prava. U vreme Zakona XII tablica vlast na stvar se prenosila iskljuivo mancipacijom. Postklasino pravo je razlikovalo pokretne i nepokretne stvari. Re stvar ima razliita znaenja. U latinskom jeziku re res ima jo vie mogudih znaenja. Izmeu ostalog moe da znai stvari; predmet prava, pravne radnje ili sudskog spora. U modernom pravu stvari su elektrina energija, toplota, itd. U Rimu stvari su bile medju ostalom i stado, vlast nad enom ili zaostavtina. Stvari se takoe razlikuju po tome da li su u pravnom prometu ili nisu. Postojale su i svete stvari, stvari posvedene viim ili niim boanstvima. Stvari su mogle pripadati i dravi i bile su namenjene optoj upotrebi (putevi, pristanita, pozorita, gimnazije, stadioni, itd). Iz vremena ius civile postojala je podela na pokretne (res mancipi) i nepokretne stvari (res nec mancipi). Res mancipi su: (1) privatna svojina rimskih graana (2) robovi u svojini rimskih graana (3) radna stoka u svojini rimskih graana. Res mobiles (pokretne stvari) i res immobiles (nepokretne stvari) su termini koji su se pojavili u postklasino doba. Nepokretne stvari su one

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    32

    koje se ne mogu premestiti bez promene njihove prirode. Pored zemlje to je sve to je vrsto vezano za zemlju graenjem, saenjem ili seja-njem. Res mobiles su deljeni u dve grupe: stvari koje se same kredu (ivotinje, robovi) i stvari koje se mogu premetati (orudje, stolice, odeca, itd.). Potrone i nepotrone stvari. Da li je stvar potrona ili nepotrona zavisi od toga na koji je nain ljudi obino koriste. Deljive i nedeljive stvari. Zavisno od namene, ista stvar moe biti deljiva ili nedeljiva. Na primer, konj za oranje je nedeljiv ali konj kupljen za ishranu je deljiv. Postoje brojne stvari koje su deljive: vino, ito, stado, novac, itd. A po rimskom pravu deljiva je bila i zemlja. Proste i sloene stvari. Stvari koje predstavljaju homogenu celinu (rob, greda, stit, mac, dragi kamen, itd) Stvari koje se sastoje od vie mehaniki spojenih celina (kuda, brod) . Stvari koje su sastavljene od drugih samostalnih stvari (narod, legija, stado). Sloena stvar je sastavljena od delova koji i sami mogu biti stvari. Posebna vrsta delova stvari su plodovi. Plodonosna stvar je ona koja moe svojim prirodnim svojstvom da proizvede novu stvar ne gubedi svoj integritet. Dravina (possessio) je faktika vlast nad stvarima. To znai fiziku mogudnost jednog lica, nezavisno od prava, da neku stvar kontrolie i upotrebljava. Draoci (possessor) su bila slededa lica: (1) vlasnik stvari (2) savesni dralac, odnosno lice koje opravdano veruje da je vlasnik mada to nije (3) lice koje de protokom zakonskog roka za odraj postati vlasnik (4) nesavesni dralac--lice koje je ukralo ili silom otelo tuu stvar (5) lice koje je molbom dobilo stvar (6) osoba kojoj je stvar poverena na uvanje dok se nerei svojinski spor (7) poverilac koji je dobio stvar u zalogu (pignus). Corpus (telo) i animus (volja) su neophodni da bi nastala i odrala se dravina.

    Prva re podrazumeva faktiku kontrolu nad stvarima. Corpus pokretne stvari se stie predajom iz ruke u ruku ili jednostavnim uzima-njem u ruku. Zemljite se ne moe stedi na taj nain ved pokazivanjem zemljita sa mesta sa kojeg se ono vidi. Pojam volje kao element dra-vine nije najbolje razjanjen.

    Dravina je bila zatidena u interdiktnom postupku sve do kraja klasinog perioda. Interdikte je stvorio pretor za mnoge oblasti pravnog

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    33

    ivota. Postojale su etiri interdikta. Tri su titila dravine na nepokre-tnosti a jedan je titio dravinu na pokretnim stvarima.

    (1) Interdictum unde vi armata je koristio pretor da naredi licu koje je orujem otelo tudju zemlju da je vrati (2) Interdictum unde vi je nalagao protivniku u sporu koji je silom oduzeo zemlju da je vrati (3) Interdictum uti possidetis je koristio pretor da zabrani obema stranama da silom promene faktiko stanje (4) Interdictum utrubi je interdikt za zatitu pokretnih stvari. Slian prethodnim razlikovao se samo po tome to je osiguravao uspeh strani ija je dravina due trajala u poslednjih godinu dana. U postklasinom pravu dravina se umesto interdiktom titila redo-vnim postupkom actio ex intredicto. Interdikt se vie nije koristio. Svojina je jedan od najvanijih pojmova zapadne drutvene misli. Svo-jinom se oznaava osnovni oblik pravom priznate vlasti na stvar. U najuem znaenju svojina je samostalna pravna ustanova. U poetku civilizacije kolektivnu svojinu postepeno zamenjuje svojina koja pripada porodici. Svojina je osnovna ustanova privatnog prava. Civilna svojina jedina zasluuje naziv osnovne ustanove rimskog prava i sva rimska pravila o svojini uglavnom su stvorena radi nje. Peregrini, stanovnici provincija su koristili svoje tradicionalno pravo te su na taj nain uredili i svojinu. Meutim rimljani su sa sobom nosili svoje pravo, ma gde da se nasele. Rimljani su prvi dali svojini pravne ustanove ali je nikada nisu definisali. Po prvi put je svojina definisana u srednjem veku: potpuna vlast nad stvari. Drugi nain definisanja svojine je: stvar koja pripada vlasniku. Elementi svojine su: (1) usus je upotreba stvari po potrebama vlasnika (2) fructus je pravo na plodove stvari (3) abusus je ovladenje vlasnika da svojom stvari raspolae po volji: da je odrzava, promeni, cuva, baci, uniti ili da drugome. Postojala su odreena ogranienja svojine. Vedinom su poticali iz Zakona XII tablica. U interesu suseda, vlasnik: (1) mora da ostavi neobraenom meu odreene irine prema tuem susednom zemljitu (2) mora da trpi grane susedovog drveta iznad odreene visine (3) mora da dozvoli povremeno sakupljanje plodova koji su pali na njegovo

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    34

    zemljite (4) ne sme da promeni prirodni tok vode na sopstvenom zemljitu. Po pitanju javnog interesa ogranienja su bila malobrojnija. Na primer, lica ija imanja su na obali reke su morala omoguditi svakome slobodan pristup reci. Svojina je ustanova ius civile te je rezervisana za rimske graane. Nain sticanja svojine (modus aquirendi) je pravna injenica (pravni akt ili prirodni dogaaj) koja stvara svojine. Prirodnim nainima se moe stedi civilna i bilo koja druga svojina. Svojina se mogla stedi i od drave. Adsignatio je jedini nain da zemlja koja pripada narodu (ager publicus) postane privatna (ager privatus). esto su na osvojenoj zemlji dodeljivane parcele. Venditio sub hasta znai prodaja pod kopljem. Drava je prodavala na licitaciji ratni plen. Ovako su se esto prodavali robovi. Lice koje ponudi najvedu cenu postao je vlasnik stvari. Akti kojim sticalac dobija svojinu voljom predhodnog vlasnika su: mancipatio, in iure cessio, traditio. Mancipatio. Osnovni i najstariji oblik (poslova sa bakrom i vagom) bila je mancipacija. Obavljala se u prisustvu pet svedoka i meraa sa vagom, prenosioca i sticaoca. Sticalac je stavljao ruku na stvar i izgovarao formulu: tvrdim da je ovo moje i da ga kupujem ovim bakrom i va-gom. Zatim bi bakrenim novidem udario u vagu i predao ga nosiocu. Ako to ovaj prihvati postupak je zavren i sticalac je postajao novi vlasnik stvari. Mancipacija se primenjivala sve do pada carstva. In iure cessio. Stranke su prenosile svojinu dolazedi pred magistrata donosedi sa sobom stvar ili simbol nepokretnosti. Potom je sticalac izgovarao formulu. Ova formula se primenjivala u svim sluajevima kao i mancipacija. Ona znai ustupanje na sudu. Njena forma nije nita drugo do prvi deo postupka in rem pri emu sticalac glumi tuioca a prenosilac tuenog koji se ne brani. Traditio. Nije pravna forma neko faktika. To je materijalni akt koji se esto obavlja u svakodnevnom ivotu pri emu se stvar fiziki preda od strane jednog lica drugom iz ruke u ruku. Na taj nain se drugom preputa kontrola nad stvari.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    35

    Occupatio je osnovni nain sticanja. Okupacijom se stie svojina tako to poslovno sposobno lice uzme u dravinu stvar koja nema vlasnika sa namerom da je prisvoji. Res nulius (niija stvar) je deo prirode odvojen od zemlje koji nikad nije bio u svojini. U vedini sluajeva postojala je potpuna sloboda lova i ribolova. Acceyssio (prirataj) su pravne posledice fizikih promena na stvarima. Prirataj nepokretne stvari nepokretnoj je naziv za promene na zemljitu usled dejstva vodenih tokova. Prirataj pokretne stvari nepokretnoj dolazi saenjem, sejanjem ili graenjem na tuem zemljitu ili obrnuto. U oba sluaja primenjivano je pravilo da sve to je spojeno sa zemljom deli njenu pravnu sudbinu. Prirataj pokretne stvari pokretnoj nastaje kada se dve stvari od razliitih vlasnika spoje u jednu novu stvar. Nova stvar de biti u srazmernom vlasnitvu prvobitnih vlasnika ili u vlasnitvu vlasnika glavne stvari. Specificatio (prerada) ne menja identitet stvari. Sticanje svojine na plodovima. Prirodni plodovi postaju samostalne stvari odvajanjem od supstance (separatio). Oni tada postaju svojina vlasnika supstance. Odraj. Neko ko se dve godine ponaa kao vlasnik zemljita, a godinu dana kao titular slubenosti (kao mu koji ima vlast nad enom ili kao naslednik) smatrade se zaista onim to je do tada samo glumio: vlasnikom, muem, naslednikom, itd. Na ovaj nain se odreena prava mogu lako dokazati ili stedi. Jak uticaj morala i religije je spreavao da se ova laka zatita prava preobrati u negaciju prava. Justinijan je ustano-vio novi reim odraja. Na primer, savesni dralac nepokretnosti stie svojinu posle trideset godina. Nesavesni dralac ne moe da rauna na odraj. Svojina je u osnovi svih imovinskih odnosa. U svakom drutvu se ka-njava kraa, pronevera, otedenje stvari i nevrenje obaveza. Svojinski spor je prilino jednostavan: dve stranke tvrde da imaju svojinu na odreenoj stvari. Predmet dokazivanja je svojina i stranka koja dokae da je vlasnik dobija spornu stvar. Klasina svojinska tube je rei vindi-

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    36

    catio. Takoe je postojala i druga svojinsaka tuba actio negatoria. U praksi se vindiciraju samo lako prepoznatljive stvari: nepokretnosti, robovi, stoka, itd. Dokaz je morao da obezbedi samo tuilac, osim ukoliko se tueni branio prigovorom. Svojina se dokazuje nainom sticanja. Negatorna tuba ima formulu po kojoj tuilac osporava tuenom slubenost ili plodouivanje na svojoj stvari. U dananjem pravu negatorna tuba titi vlasnika nepokretne stvari od razliitih uznemiravanja. Svaki detentor stvari je mogao biti tuen sa actio ad exhibendum (tuba za pokazivanje). Ova tuba je imala veoma vanu ulogu u svojinskim sporovima. Slubenost je vrsta prava koja bi se mogla nazvati stvarnim pravima nad tuim stvarima. Slubenost je civilno stvarno pravo koje vlasniku ograniava upotrebu stvari. Sadraj slubenosti je tumaen veoma stroga kako bi u to manjoj meri ograniavala vlasnika. U Justinijano-vom pravu slubenosti su podeljene u dve grupe: stvarne (ili zemljine) i line slubenosti. U klasino doba samo su prve bile slubenosti. Stvarne (zemljine) slubenosti su prava vlasnika jedne nepokretnosti da obavlja neke radnje na tuem zemljitu ili da vlasniku tog zemljita zabrani radnje na koje on obicno ima pravo. Slubenost pripada vlasniku ovlasnog dobra: ako prestane da bude vlasnik prestaje i da bude titular slubenosti dok novi vlasnik postaje titular postojece slubenosti. Na isti nain slubenost ograniava svakog novog vlasnika poslunog dobra. Na taj nain stvarna slubenost moe da bude pozi-tivna ili negativna u zavisnosti da li titular koristi posluno dobro ili ima pravo da njegovog vlasnika sprei u nekakvom koridenju. Slubenosti su se delile i na gradske i seoske.

    Najvanije seoske slubenosti: pravo prelaska preko tueg zemljita, pravo prelaska kolima, pravo dovoenja vode preko tueg imanja, pravo uzimanja vode sa izvora, bunara ili potoka na tuem imanju. Neke od gradskih slubenosti su: pravo naslanjanja zgrade na susedov zid, pravo da se susedu zabrani zidanje iznad odreene visine, pravo da balkon ili krov zalazi u susedov vazduni prostor, pravo odvoenja kinice na susedno zemljite.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    37

    Line slubenosti za razliku od zemljinih slubenosti pripadaju titularu neposredno. Ove slubenosti se ustanovljavaju kako bi se obezbedila korist od tue stvari jednoj odreenoj linosti i zbog toga se ne mogu prenositi na drugog. Ako se ne ugase ranije ova prava se uvek gase smrdu titulara. Plodouivanje i pravo upotrebe su dve klasine line slubenosti. Ususfructus (plodouivanje) je pravo da se tua stvar upotrebljava i da se prisvajaju tui plodovi. Usus (pravo upotrebe) je lina sluzbenost koja je imala mnogo manji drutveni i ekonomski znaaj od plodouivanja. Slubenost se gasi sa nestankom nekog od uslova za njeno postoja-nje, odricanjem titulara, istekom roka. Lina slubenost se gasi smrdu titulara a zemljina se gasi nestankom povlasnog ili poslunog dobra. Line slubenosti se gase ukoliko ih titular ne vri u roku od jedne ili dve godine. Zalono pravo je obezbeenje. Njegove osnovne karakteristike su apsolutnost i akcesornost (ono moe da postoji samo uz obligaciju radi ijeg obezbeenja je ustanovljeno). Fiducija, pignus i hipoteka su obligacije zaloge. Fiducija je imala iroku primenu. Kada je trebalo da neko due vreme uva tuu stvar mogao je preneti svojinu a ne faktiku vlast. Ili ako je neko vie voleo da njegov spor vodi spretni prijatelj nego da to sam radi mogao je da mu prenese svojinu uz sporazum da mu posle spora vrati. Fiducija se primenjivala i sluaju kada siromana osoba kojoj treba zajam prenese svojinu na svoju kravu kao garancija vradanja duga zajmodavcu. U engleskom pravu postoji srodna institucija fiduciji, zove se trust. Pignus je nastao tako to je dunik bez ikakve pravne forme preda-vao svoju stvar poveriocu uz isto takav neformalan sporazum da de je poverilac vratiti po izvrenju dunikove obaveze. Poverilac na zaloenoj stvari nije imao nikakvo pravo i drao ju je samo da bi vrio pritisak na dunika da izvri obavezu. Kasnije je pignus pretrpeo promenu: zaloni poverilac je dobio dravinu i zatitu od dunika ili tredih lica. Hipoteka je oblik pignusa. To je oblik zaloge sa sutinskim novim osobinama. Razlike izmeu pignusa i hipoteke: (1) pignus nastaje predajom stvari u dravinu. Hipoteka se ustanovljava kao zalono (apsolutno) pravo (2) kod pignusa poverilac ima dravinu i moe da trai stvar od svakoga interdiktom; hipotekarni poverilac mora prvo da

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    38

    preuzme dravinu i tek tada postaje dralac (3) poto hipoteka nastaje bez predaje stvari, stvar se moe zaloiti vie puta (4) pignus ima za predmet samo telesne stvari jer je samo na njima moguda dravina; hipoteka moe da se ustanovi na svemu to je imovini dunika pa i na itavoj imovini (generalna hipoteka). Zalono pravo najede nastaje neformalnim sporazumom (pactum, conventio). Hipoteka se mogla ustanoviti i legatom. U doba Justinijana skoro svaki graanin je imao imovinu opteredenu nekom hipotekom. Zalono pravo je nastalo iz pignusa. Koji je u poetku bio privatna zaplemina dunikove imovine kako bi se on primorao da izvri obavezu.

    NASLEDNO PRAVO

    Nasledno pravo ini etvrtinu tekstova u Institucijama, vie nego bilo koja druga grana prava. Testament je originalna rimska tvorevina. Naslednik stupa na mesto pokojnika i na taj nain preuzima pravni poloaj umrlog lica; iako su u Rimu postojali i odnosi koji se gase smrdu. Predmet nasleivanja nisu stvari niti prava na njih, ved zaostavtina (hereditas): skup svih naslednih prava i obaveza koje je ostavilac imao u trenutku smrti. Svaki naslednik je univerzalni sukcesor: oni postaju suvlasnici svake stvari iz zaostavtine ili sadunici u svakoj nasleenoj obligaciji. Osnov za nasleivanje je pravna injenica ijim dejstvom neko lice postaje naslednik. Nasleuju lanovi ue porodice, ako njih nema lanovi ire porodice, a ako ni njih nema imovina pripada dravi. Tek sa razvojem robno novane privrede javlja se ideja o pravu pojedinca da raspolae svojom imovinom i za sluaj smrti: tako nastaje testament. Nuno nasledno pravo je postojalo u nekim situacijama civilnog, pretorskog, carskog prava. Testament je u klasinom pravu poslednja izjava volje jednog lica koja sadri imenovanje naslednika. Sastavljanje novog testamenta uvek ponitava prethodni. Imovina naslednika je element bez kojeg testa-ment ne postoji. Testament je mogao da sadri i razliite druge odre-dbe: imenovanje tutora potinjenim licima, oslobaanje robova, legate, itd. Testament je posledica i dokaz posebnog rimskog talenta za pravo. Vojnici su mogli da objave testament u pripremi za bitku. Vojnicki testament je bio oslobodjen formalnosti.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    39

    Intestatsko (zakonsko) nasleivanje je skup optih normi koje ureduju nasleivanje u sluaju kada nema testamenta. On se primenjuje neuporedivo ree od testamenta. Svaki rimski graanin se trudio da sastavi testament. Osnovno obeleje intestatskog nasleivanja po civilnom pravu je iskljuivi oslonac na srodstvo. U Zakonu XII tablica je stajalo da ako neko umre bez testamenta, onaj ko nema svog naslednika neka imovina pripadne najbliem agnatu, a ako nema agnata onda gentilu. Zakonski naslednici su bili sva lica koja imaju pravo da naslede po ius civile. U modernom evropskom pravu nuno nasleivanje je pravo odreenih zakonskih naslednika da zahtevaju deo zaostavtine i onda kada ostavi-lac testamentom odredi za naslednike neka druga lica. Da bi testament proizveo eljeno dejstvo po ius civile testator koji ima sui heredes (poto-mke pod svojom vladu, ili enu in manu) nije smeo da ih zanemari: morao je da ih imenuje za naslednike ili da ih izriito iskljui iz naslei-vanja. Sina je morao da iskljui navodedi njegovo ime. U sluaju ostalih sui (derke, ene in manu, unuka) bila je dovoljna opta forma: neka ostali budu iskljueni iz nasleivanja. Da bi ograniili hirovitu samo-volju stareina sud je uzimao u razmatranje lica koja su nepravedno iskljuena iz testamenta. Pravo na postupak su imali potomci, preci, brada i sestre ostavioca. Akt kojim dobrovoljni naslednici prihvataju naslee nazivaju se aditio hereditas. Prihvatanje je moglo da se izvri na dva naina: sveanom izjavom ili naslednikim ponaanjem (na primer, useljenjem u kudu koja pripada zaostavtini). Naslednik je preuzimao sva naslediva prava i obaveze. Naslednik je mogao da odbije nasledstvo. Obino je imao sto dana da se izjasni da li prihvata ili odbija nasledstvo. Naslednici su imali na raspolaganju i neka posebna sredstva zatite. Najvanija je civilna naslednika tuba vindicatio hereditatis. Ako ima vie naslednika, oni su suvlasnici svih stvari iz zaostavtine i mogu da izvre deobu akcijom familiae erciscundae. Testator je mogao da obavee naslednika na odreene radnje u neiju korist. Legat je svaka naredba u testamentu. Kasnije je ogranien da znai raspolaganje pojedinanim pravima po normama ius civile. Legat mora

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    40

    biti u propisanoj formi i u valjanom testamentu. Legat je vrsta poklona i legator ne moe da ima obaveze. Postojala su etiri vrste legata. Zlo-upotreba legata se sastojala u podeli imovine ukudanima putem legata dok bi se za naslednika zaostavtine (koja je sada praktino svedena na dugove) postavio rob. Uobiajeno je da se u testamentu naslednicima i legatorima upuuju preporuke, molbe i nalozi da se neto uini po elji ostavioca. Ostavioc je mogao da rauna samo na osedaj moralne obaveze i ast lica kojem je molba upudena. Takve odredbe poslednje volje su nazivane fideiko-misima (fideicommissum). Od Avgusta su fideokosimi dobili zatitu. U Justinijanovom pravu su legati i fideokomisi spojeni u jednu ustanovu. Ponekad je testator imenovanom nasledniku nalagao da itavo naslee ili jedan njegov deo ustupi tredem licu. Ovo je univerzalni fideokomis. U postklasinom pravu de nastati porodini fideokomis kojim je porodina imovina postala praktino neotuiva. Ova ustanova de doiveti procvat u srednjem veku kao jedan od pravnih temelja feudalnog ureenja.

    OBLIGACIJE Obligacija je pravni odnos izmeu dve stranke (poverioca i dunika) na osnovu kojeg poverilac ima pravo da od dunika zahteva odreenu ini-dbu, koju je dunik duan da izvri. Samo su u rimskom pravu obligacije potpuno samostalna oblast prava. Najvedi broj sporova u klasino doba nastaje zbog dugova dakle, obliga-cija. Posledice gubitka obligacionog spora su bile dramatine: u poetku duniko ropstvo ili smrt a kasnije zaplena imovine, infamija ili prinudni rad. Obligacija je pravni odnos. Ona je odnos izmeu poverioca (creditor) kojem pripadaju ovladenja i dunika (debitor) koji ima obaveze prema njemu. Sadrinu obligacije ine ovladenja poverioca i obaveze dunika. Obligacija je privatnopravni odnos: svoja ovladenja prema duniku poverilac ostvaruje u redovnom sudskom postupku.

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    41

    Postoji tesna veza izmeu obligacija i actiones in personam: tom vrstom tube moe da se tui samo dunik. Uslovi i obim zatite bili su razliiti u sporovima stricti iuris i bona fidei te izmeu civilnih i pretorskih tubi. Predmet obligacije je uvek dunikovo ponaanje: inidba! Da bi postojala obligacija, inidba (koja se od dunika oekuje) morala je da ispuni nekoliko uslova: (1) da bude objektivno mogude (2) da bude zakonski dozvoljena (3) inidba je morala da bude odreena (4) inidba mora da bude procenjiva u novcu.

    Da bi neko bio odgovoran za tetu ona mora biti posledica njegovog ponaanja. Poverilac naknadu tete dobija pomodu actio doli. Prouz-rokovanjem se smatra i kada tetna posledica nastane zato to je dunik propustio da izvri neku radnju. Protivpravno ponaanje je ono koje zabranjuju opte norme. Protivpravno ponaanje nastaje i nepoto-vanjem odredbi ugovora. Nema odgovornosti kad se nekom nanese teta tako to se vri svoje pravo, sa izuzetkom situacija koje su zloupotreba prava. Protivpravnosti nema ni kada je teta priinjena u nunoj odbrani ili u stanju nude. Deca i duevni bolesnici su deliktno neodgovorni. Uinioci su odgovorni za svoje zlonamerne radnje (dolus). Vremenom je pojam (dolus) proi-ren da znai sva ponaanja suprotna bona fides. U bliskoj vezi sa kontratknom odgovornodu je pojam docnje. Jemstvo je dopunska stipulacija kojom se jemac obavezuje da de pove-riocu izvriti obavezu ukoliko je glavni dunik sam ne izvri. Obaveza jemca je aksesorna: ako prestane obaveza glavnog dunika prestaje obaveza i jemca. Poverilac nema pravo da trai izvrenje od jemaca ako prvo nije pokuao da dobije izvrenje od dunika. Jemac ima pravo na regres. Ukoliko je izvrio obavezu umesto dunika, moe traiti od dunika naknadu iznosa (regres) koji je platio poveriocu.

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    42

    Jemstvo je bilo ugovarano samo u obliku stipulacija. Obaveza jemca je nenaslediva. Ako ima vie jemaca, svako odgovora samo za srazmerni deo obaveza (beneficium divisionis).

    Rairenost jemstva i drugih oblika pomodi kod tuih dugova je prouzrokovalo pojavu izrazra intercessio (zaduivanje za drugog). Jed-nom odlukom senata (SC Vellaeanum) enama je zabranjena intercesija sa obrazloenjem da je to muki posao. Obavezu iz obligacije moe da izvri bilo ko (dunik ili neko tredi). Potre-bno je samo da poveriocu stavi do znanja koju obavezu ini i u ije ime. Izvrenje moe da primi samo poverilac ili lice koje je on ovlastio. Obligacija se gasi ako sticajemo okolnosti (na primer, nasleivanjem) jedna isto osoba postane i poverilac i dunik. Obligacija se gasi ako obaveza, bez krivice dunika, viom silom postane neizvodljiva.

    IZVORI OBLIGACIJA DEFINICIJA: Izvorima obligacija se nazivaju pravne injenice iz kojih, po normama pravnog poretka, nastaju obligacije. Kontrakt je dvostrani pravni posao koji odgovara dananjem pojmu ugovora.

    VANI POJMOVI:

    dolus: lukavstvo, zlonamerna radnja, prevara culpa: nepanja

    bona fides: razumna oekivanja i dobra namera; uobiajna praksa; dobra vera, poverenje, potenje. *Na primer, ako kupimo i odnesemo

    kudi neki ureaj, pa se ispostavi da on ne radimi ga moemo vratiti u radnju i zameniti za drugi.]

    iniuria: protivpravno, nepravda, nejednakost, uvreda paktum: (1) neformalni sporazum kojim se moe izbedi sukob (2)

    sporazum dva licakonzensus (3) svaki neformalni sporazum koji nije kontrakt

    exceptio doli: prigovor zbog prevare ili krae

  • Dragan Glavasic: 50,000 Miles Within My Brain

    43

    pravni lek: zatita infamia: gubitak asti

    Predmet obligacije je uvek dunikovo ponaanje: inidba!

    PODELA:

    TRIPARTICIJA: Obligacije nastaju iz

    1. ugovora (ex contractus) 2. nedozvoljenih radnji (ex maleficio)

    3. razliitih drugih uzroka (ex variis causarum figuris)

    KVADRIPARTICIJA: Obligacije se dele (pored na pretorske i civilne) i na grupe

    1. ugovorne (ex contractu) -- KONTRAKTI 2. sline ugovornim (quasi ex contractu) -- KVAZIKONTRAKTI

    3. deliktne (ex maleficio) -- DELIKTI 4. sline deliktnim (quasi ex maleficio) -- KVAZIDELIKTI

    *etvorodeoba je nastala u Justinijanovom pravu.]

    KONTRAKTI Contractus ujediniti. U osnovi znaenja ove rei je ideja o zajednikoj aktivnosti koja proizvodi pravne posledice. Sporazum je nuan za postojanje kontrakta ali on sam nije kontrakt. GAJ: Aktivnost u skladu sa pravom. Kontrakt = ugovor.

    I - VERBALNI

    Nastaju izgovorom sveanih rei (formula). Saglasnost postoji ali nije u prvom planu.

    1. NEKSUM (NEXUM) Najstariji rimski kontrakt. Nije dovoljno poznat. Poreklo rei znai vezati; zelenaski karakter, vodi u duniko ropstvo,

  • Dragan Glavaid: 50.000 Milja Unutar Mog Mozga

    44

    pogaa naroito Plebejce. Ima formu koja se zakljuuje pomodu bakra i vage (per aes et libram), isto kao mancipacija.

    Priroda neksuma kao pravnog posla: 1. Opti oblik obavezivanja. 2. Cilj obavezivanja: neko uzeo zajam. 3. Kanjavanje dunika za neiz-vrenu obavezu putem manus iniectio. 4. Praksa samoprodaje (siroma-nih graana). 5. Kreditni posao daje se rok.

    Predmet ugovora je linost dunika; zato je potrebno pet svedoka i ukoliko se dug ne vrati na vreme, dunika bez suenja moe preuzeti kreditor.

    [U nekim knjigama neksum se ne smatra verbalnim kontraktom nego kvazikontraktom koji se ne moe svrstati ni u jednu postojedu grupu mada je najblii verbalnim kontraktima.+ 2. STIPULACIJA (STIPULATIO) Najvaniji verbalni kontrakt! Osnovni kontrakt rimskog prava (verovatno postojao jo u vreme Zakona XII tablica). Devojka za sve. Do IV veka p.n.e. je bila u senci neksuma. Forma dialoga gde stipulator (bududi poverilac) pita promisora (bududeg dunika) da li de neto dati ili uraditi, na ta ovaj odgovara potvrdno: strogo jednostrano obavezujudi ugovor. Uslov da obe stranke budu prisutne i da imaju sposobnost optenja: gluvoneme ili odsutne osobe nisu mogle sklopiti stipulaciju. ZATITA: stranke su mogle reiti