Marš van komunistička bando 2

Zajedno za Hrvatsku 3

Hrvatska knjižara 4

Urednikovo slovo 5

Istina (ponekad) boli 6

Neka se čuje 8

Zdravodrugovi 15

Vijesti 17

Zgodopis 19

Protiv korupcije 27

Bosno moja 31

Osvrti 38

Hrvatski jezik 44

Živjeti NDH 47

Podlistak 49

Roman 53

Kolači 62

Čitatelji 63

Ustaški hitrozov 61

Bog nas je stvorio 56

Broj 37 Zagreb, 13 . pros inca 2008.

Sadrža jSadrža j

Iz lazi subotom

GlasnikGlasnik brbr. . 3838 izlaziizlazi dnedne 2727. . XIIXII. . 20082008..

Glasnik je besplatan

Prijaviti se možete na hitrozov

hrvatskahrvatska..uljudbauljudba @@gmailgmail..comcom Naklada:

27.000 primjeraka

Bosjaci

Stranica 2 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. MaršMarš vanvan komun i s t i čkakomun i s t i čka bandobando

UKLONIMOUKLONIMO tzvtzv . . MARŠALAMARŠALA TITATITA IZIZ ZAGREBAZAGREBA II HRVATSKEHRVATSKE !!

Priredila Jasenka Polić-Biliško, Zagreb

KRUGKRUG ZAZA TRGTRG Grañanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanim imenom komunističkog diktatora t.zv. mar-šala Tita

DANASDANAS U subotu, 13. prosinca 2008. u 11 sati pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu!

Pozvani ste na Drugo veliko javno okupljanje kojim u duhu rezolucija Vi-jeća Europe o meñunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih reži-ma te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj, a povodom meñunarodnog Dana ljudskih prava koji se obilježio 10. prosinca, tražimo povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazva-nim imenom komunističkog diktatora Tita.

Maršal Tito odgovoran je za masovna pogubljenja, pojedinačna ubojstva, zatvaranja ljudi u logore, mučenja i progone i zabranu svakog pluralizma. Veličanje zločinca i totalitarnog susta-va ozbiljna je zapreka demokratskom napretku hrvatskog društva.

GenocidGenocid uu 2020. . stoljećustoljeću

Stranica 3 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. ZajednoZajedno zaza HrvatskuHrvatsku

U subotu 6. prosinca 2008. u Zagrebu je na poticaj Zbora braniteljskih udruga iz Domovinskog rata Grada Zagreba, održan sastanak predstavnika 88 udruga civilnog društva (branitelja, invalida, stradalničkih i drugih nevladinih organizacija), na ko-jem je osnovana Koalicija zajedničkog djelovanja.

Koalicija je zaključila da se dosadašnjim djelovanjem državnih institucija narušavaju temeljna ljudska prava hrvatskih grañana odreñena Ustavom RH. Hrvatska je sus-tavnom korupcijom i neodgovornošću dovedena na rub socijalne katastrofe u gos-podarskom, sigurnosnom i vrijednosnom smislu. Time su dovedeni u pitanje ciljevi zbog kojih smo stvarali i branili RH:

* - slobodna RH

* - dostojanstven život svih njenih grañana

* - razvijena gospodarska i demokratska RH

* - suradnja s drugim zajednicama i narodima kao samosvjesna i suverena zemlja

Koalicija se posebno ogradila od pojedinaca koji se u javnom životu - bez izbornog i vrijednosnog legitimiteta - predstavljaju kao braniteljski predstavnici, a zapravo su poslušnici pojedinih interesno-političkih skupina koje su protivnici slobodnog i dos-tojanstvenog života hrvatskih grañana.

Koalicija zato poziva braniteljske i ostale nevladine udruge te pojedince radi uspješ-nosti daljnjeg zajedničkog djelovanja na zastupanju općeg dobra u RH.

Zagreb, 6.12.2008.

Koalicija zajedničkog djelovanja

www.domovinskirat.hr

DEKLARACIJADEKLARACIJA KOALICIJEKOALICIJE ZAJEDNIČKOGZAJEDNIČKOG DJELOVANJADJELOVANJA

Stranica 4 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. HrvatskaHrvatska knj ižaraknj ižara

HRVATSKAHRVATSKA KNJIŽARAKNJIŽARA knjizaraknjizara..hrvatskauljudbahrvatskauljudba..hrhr

preporučuje Vam upravo izašlu iz tiska knjigu

Saše Radovića: TKO JE JAMIO, JAMIO!

Cijena 30,00 kuna + poštarina

IzdvajamoIzdvajamo iziz ponudeponude antikvarijataantikvarijata ( (cijenecijene trebatreba uvećatiuvećati zaza poštarinupoštarinu):):

Andre Rigaud: NEOBIČNO PUTOVANJE TEDDY HUBBARTHA, Zabavna biblioteka br. 458, str. 171, 1929. godina 40,00 kuna Rabindranath Tagore: DOM I SVIET, str. 285, 1944. godina 50,00 kuna Zvane Črnja: KULTURNA POVIJEST HRVATSKE 2, (eseji i panorame) str. 240, 1978. godina 60,00 kuna MALA ENCIKLOPEDIJA ŽIVOTINSKOG CARSTVA I. i II., str. 256+256, 1968. godina 60,00+60,00 kuna

Stranica 5 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

U Rusiji ih zovu bosjacima. Nešto mu doñu kao naše skitnice, ali uz ozbiljne razlike. Ne skitaju se zbog nevolje, nego iz obijesti. Jednostavno rečeno, hoće im se tako živjeti.

Doñu u neko mjesto, u neki grad, u neku zemlju. Lukavo zgrabe, ne radeći odveć, lovu. Pošteno ili nepoš-teno. Svejedno. Onda lokanje, erotika, jahte. Dok džepovi opet ne ostanu prazni.

Nakon toga – magla.

Nisu li ništa sklonili na stranu, samo nestanu. Budu li pak predsjed-nici, narodne voñe, ugledni gospodarstve-nici, predsjednici upra-va kojekakvih GRUPA r a d o š t o g o d „likvidnosti“ usmjere na vlastite bankovne račune. U inozemstvu. Takvi se brzo prebacei na neku drugu lokaci-ju, gdje se predstav-ljaju nositeljima novih zamisli, pokretačima svježih projekata, … Spasiteljima. Dok im se iznova ne pruži prilika.

Pun ih je svijet. Jednih i drugih. Posebno su simpatični ovi drugi. Čak i u Švicarskoj. Zašto? ZNA SE.

Hrvatska je na izdisaju. Gospodarstvo joj je dotučeno, imovina joj je rasprodana, zadužena je do grla. Državni proračun raste kao gljiva. Iz ništa. Narodu su ugrañene navike koje vode u pakao. Poroci svake postali su izraz društvene uspješnosti.

Teška su vremena pred nama. Dakako, pred Hrvatskom, pred hrvatskim pukom. Ne i pred hrvatskim bos-jacima. Snašli su se oni. Napunili su torbe. Osobito oni na položajima. Zna se, i Sanader.

Otići će. Čim zazveči alarm. Otići će. Da. Samo, kamo?

Mogao bi promijeniti glas, prijeći na duboki govor, pustiti bradicu i postati izdavač – erotske književnosti. Ne bi mu to bilo nešto novo.

Mogao bi poći estetskom kirurgu i promijeniti svoj face(book). Nakon toga dalo bi se smireno uživati u ne-kom hoteliću – na Kanarskim otocima.

Mogao bi uzeti i strano državljanstvo, ako ga već nema, a Hrvatsku više niti spominjati. Ta ionako je u nju stigao poslije – braniteljske pobjede, koja mu je doprla do ušiju tek preko nekog inozemnog krugovala.

Mogao bi, mogao bi, …

Da, mogao bi, ako mu savjest poradi, poći i putem onih nesretnih 1.750 branitelja. Samo što će nba to Stjepan Mesić reći. Išao bi uz to nepredviñen i nepotreban gardijski plotunski pozdrav u trenutku - opće štednje.

Možda se sažali. Družili su se, a radi se i o općem dobru.

UrednikovoUredn ikovo s lovos lovo

KAMOKAMO ĆEĆE POBJEĆIPOBJEĆI SANADERSANADER??

Stranica 6 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

Gospodinu Mladenu SCHWARTZU

Zagreb - Hrvatska

Poštovani kolega Mladene!

Vijest da si bio prisiljen ići na 'informativni razgovor' pred Ka-ramarkove policijske službenike zatekla me je u složenosti shva-ćanja i neshvaćanja. Bilo je, kako čitam u elektronskoj pošti, go-vora o sadržaju Tvog izlaganja u Makarskoj prošle jeseni o - pra-vaškoj doktrini Oca Domovine, Dra Ante Starčevića u svjetlu suvremenih zbivanja - u povodu pobjede starčevićanske misli čija je svrha bila - 'Ni s Bečom, ni s Peštom, nego za slobodnu i ne-zavisnu hrvatsku državu'.

Prvo: vizija Hrvatske pod znakom jednakosti solidarnih naroda u Europi koju je svojim državnič-kim i vojničkim djelom dokazao Veliki Ban Jelačić, nadahnula je utemeljitelje stranke prava. Kao što god je Ban Jelačić održavao veze s Napoleonom III u Parizu, tako je i Eugen Kvaternik održa-vao veze s Jerome Bonaparte-om i - učlanio Stranku prava u Prvu internacionalu u Parizu.

No, kako su autori 'Komunisti-čkog manifesta' imali posve dru-gačiju viziju suživota naroda u Europi i u svijetu - propovijeda-jući stvaranje jednog jedinstve-nog svjetskog carstva ukidanjem nacionalnih država - vizija Bana Jelačića bila je po njima osuñe-na, a hrvatski narod proglašen 'kontrarevolucionarnim po svojoj prirodi', zbog čega mu je bilo suñeno da 'u idućem svjetskom ratu nestane s lica zemlje'. Za

nas je od tada antimarxizam bio - jedini način borbe za opstanak!

Kad je, uoči Madridske konferen-cije, početkom 1979 u prostoriji francuske Assemblée nationale bio sazvan sastanak vodećih bo-raca za ljudska prava udruženja CIEL (Comité des Intellectuels pour une Europe des Libertés), bio sam tamo nazočan u svoj-stvu Predsjednika privatnog ud-ruženja "Amitié France-Croatie". Tom prilikom pročitao sam svoj podnesak o marksističkom negi-ranju ljudskih prava i prava naro-da na samoodreñenje potkrijep-ljeno citatima iz sastavaka i Marxa i Engelsa.

Prilikom svečanog ručka u Blago-vaonici za francuske parlamen-tarce, postavili su me za isti 'head-table' s Yonescom, Raymondom Aaronom i drugim 'ključnim sudionicima' tog skupa kojem je predsjedao Emmanuel Leroy-Ledurie. Jedan novinar iz tjednika 'L'Express' me je upitao da li bih mu mogao dati tekst svog podneska jer da to traži gosp. Aaron. I dao sam mu svoje izlaganje.

Četiri godine nakon tog dogaña-ja, kad sam već razradio svoj posao na čelu Sabora HNV-a, u povodu Konferencije za tisak ko-ju su novoizabrani sabornici dali u hotelu Nikko-de-Paris, pariški tjednik 'L'Express' (Od 6-12 svib-nja 1983.) objavio je - na deset stranica! temeljito obrañen ilus-trirani prilog Raymonda Aarona o - marksističkom negiranju ljuds-kih prava i prava naroda na sa-moodreñenje. Najviše me je iz-nenadilo kad sam u tom znan-stveno obrañenom prilogu proči-

tao glavne navode i iz mog pre-davanja u Assemblée Nationale.

Nakon toga se je za rad unutraš-nje i vanjske opozicije u Hrvata zainteresirao i veliki reporter 'L'Expressa' Emile Guikovaty, kao i Aaron, francuski židov (kojem su nacisti u logorima u deporta-ciji uništili skoro svu obitelj. Gosp. Guikovaty (poljski židov u izbjeglištvu) je bio mojim gostom u Lyonu i ja sam ga povezao s vodećim čovjekom opozicije i bivšim logorašem Dr-om Markom Veselicom. Kad je gosp. Guikovaty došao u Zagreb na sastanak s Drom Veselicon - ud-baši su ga uhapsili i odveli na 'informativni razgovor', u Savsku, a onda ga protjerali iz Jugoslavi-je. O tome je 'L'Expres' objavio oveći članak pod naslovom: 'U Zatvor ili u Hotel?'.

Najkraće: veliku potporu Banu Jelačiću dao je osječki židov Mo-ša Georgijević. Veliku potporu

Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

Akademik Mirko Vidović

SOLIDARNOSTSOLIDARNOST UU OBRANIOBRANI PRAVAPRAVA NANA SLOBODUSLOBODU SAVJESTISAVJESTI

Stranica 7 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

IZIZ RASPRAVARASPRAVA NANA INTERNETSKIMINTERNETSKIM FORUMIMAFORUMIMA

Starčeviću dao je Josip Frank. Mozak Ustaškog pokreta bio je Dido Kvaternik i mnogi drugi ži-dovi. U mojim očima Ti si od na-šeg prvog susreta u Stuttgartu (demonstracije protiv izručenja uhapšenih Hrvata u Njemačkoj) bio - naš narodni štit pred mnoš-

tvom i ne samo ljevičarskih kle-vetnika hrvatskog naroda u cjeli-

ni - zbog njegove 'drskosti' da obnovi svoju drevnu nezavisnu državu. Za nas je veliki dobitak da su se baš na tebe osovili KOS-ovci fašistički antifašisti!

NOTA: po logici stvari i budući da su nas od Marxa i Engelsa svi

ljevičarski fanatici ponižavali i klevetali tvrdnjom da smo mi, zbog svoje upornosti da ob-novimo svoju nezavisnu drža-vu, krajnji desničari (a ne in-ternacionalisti) kontinuitet naše upornosti u stvaranju i sad održavanju postignute državne nezavisnosti je pos-vemašnja povijesna pobjeda dan ateističkim internacionali-stima koji niječu i samo pos-tojanje ljudske savjesti.

U ZNAKU POŠTOVANJA: Obi-šao sam svijet radeći posao Predsjednika Sabora HNV-a, bivšeg Titovog robijaša i priz-natog (i odlikovanog) borca za ljudska prava. Gdje god sam došao najviše su mi po-mogli - židovi! Od njih nikad

nisam čuo da bi i u kojem smislu bili protiv prava svakog naroda da ostvari svoja ljudska prava u

svojoj nezavisnoj državi.

Ovo što se s Tobom dogaña naj-bolji je dokaz da su i dalje i Žido-vi i Hrvati pod čekićem marksis-tičkih fanatika. Karl Marx je u svom 'patchworku' "Question juive" osudio židove na posve-mašnje fizičko iskorijenjenje, a samo dvije godine nakon toga osudio je i Hrvate.

Ukratko: Savezništvo Hrvata i Židova u oporbi rasčovječenim čudovištima koji uspješe ostati na vlasti i u Zagrebu sveta je stvar. Više nego ikad mi moramo ostati dosljedni u obrani svoje duše, povijesti i jedne i druge nacije. U ovom kaotičnom svijetu u kojem, nakon komunista, pro-padoše putem samourušenja i grabežni manijaci - naš posao čini se ništa ne gubi na značenju pa ne smije gubiti ni dinamiku početnog zamaha - oporbe nep-rijateljima sveopćeg bratstva Do-movina.

Šalom!

Mladen Schwartz

Stevo iz Beograda:

Prema zvaničnim procenama, samo u jasenovačkom logoru smrti na svirep način je ubijeno oko 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, te 20.000 djece i 120.000 antifašista.

Dane iz Zagreba:

Opa! Sad je znači u Srbiji sa 700.000 spalo na "samo" 500.000. Inače, početkom 50-ih, bila je suverena brojka od milijun i pol. Samo naprijed. Vidiš Židovi, tj. Goldstein, u Hrvatskoj govore da je u Jasenovcu ubijeno ukupno oko 70.000 ljudi, ali ni za to nemaju nikakve dokaze, nego su i oni razne ljude za koje se ne zna gdje su završili strpali u Jasenovac. Dok se za npr. oko 200.000 Hrvata neprestano pronalaze nove grobnice u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, ali očito da dok su stari izvršitelji na životu, još se službene vlasti ne usude ići u ozbiljnija iskopavanja i istraživanja njihovih zločina.

U Sloveniji je početkom 90-ih bilo i ubojstva onih koji su istraživali parti-zanske zločine.

Tomislav iz Siska:

Radi se o službenim procjenama Titine Juge, koja je od Njemačke htjela izvući što deblju ratnu odštetu. Jesu li ikada poimenično naveli svih tih "pola milijuna" ubijenih u Jasenovcu? Nikada. A zašto? Zato što ih nije ni

bilo. Čak i beogradski muzej holokausta ima popis od 80.000 imena, ne više. Jest da je u Jasenovcu bilo na tisuće žrtava, što je za svaku osudu, ali to što Stevo i slični pričaju o "pola milijuna" ubijenih u Jasenovcu, posljedica je 45-godišnjeg ispiranja mozga.

Jure iz Bjelovara:

Da, vidjeli smo koliko komunistima smetaju nacisti kad su bratski podje-lili demokratsku Poljsku, kad je Staljin "teški antifašist" pio u Hitlerovo zdravlje, kad je Tito podjelu Poljske komentirao: "Mi smo to prihvatili mirno, kao disciplinovani komunisti". Zato mi ne pričajte o nekom komu-nističkom antifašizmu, kojeg nije ni bilo.

Anica iz Metkovića:

Komunisti nisu digli ustanak u Jugoslaviji 1941. da donesu slobodu i demokraciju, nego da donesu komunističku diktaturu. Oni su sebe predstavljali kao antifašiste, što su radili i četnici. Rijetki su bili iskreni antifašisti koji su se pridružili partizanima zato da se bore za slobodu. Kad su 1946./1947. shvatili što je to Titina Juga zapravo, drug maršal ih je većinom lijepo spakovao na Goli otok, dok je one "najopasnije nepri-jatelje revolucije" tiho likvidirao, meñu njima i Andriju Hebranga, jednog od rijetkih istinskih hrvatskih partizana antifašista. Počivao u miru.

Stranica 8 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

Nevladina organizacija Croatia Libertas je 4. prosin-ca 2008. nadležnom Županijskom tužiteljstvu u Mo-staru podnijela kaznenu prijavu protiv više osoba zbog osnovane sumnje kako su počinile ratni zločin na području Mostara u razdoblju 1992-1995. godi-ne nad hrvatskim civilnim stanovništvom.

U suradnji s Meñunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju ICTY, u pripremi je nekoliko de-setaka prijava za kazneno djelo ratnog zločina. Pri-java je podnesena protiv sljedećih osumnjičenih osoba za ratne zločine:

1. Esad Humo, zapovjednik 41. brigade A RBiH; kasnije zapovjednik 4. korpusa A RbiH;

2. Sulejman Budaković, zvani Tetak, načelnik štaba 4. korpusa A RbiH;

do 6. studenoga 1993. godine, a od tog datuma zapovjednik 4. korpusa A RBiH;

3. Mustafa Isović, zamjenik zapovjednika 4. korpu-sa A RBiH;

4. Semir Drljević, zvani Lovac, zapovjednik brigade A RBiH;

5. Zijo Lerić, zapovjednik bojne VP 4. korpusa A RBiH;

6. Šemso Čagalj, zvani Sultan, vjerojatno zapovjed-nik postrojbe VP u Bijelom Polju;

7. Mujo Karadža, zvani Hodža, zamjenik zapovjed-nika postrojbe VP u Bijelom Polju;

8. Mirsad Ćupina, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru

do 15. listopada 1993. godine;

9. Mirsad Handžar, upravitelj zatvora u IV. osnov-noj školi u Mostaru

od 15. listopada do 3. prosinca 1993. godine;

10. Mirsad Vražalica, upravitelj zatvora u IV. osnov-noj školi u Mostaru od 3. prosinca 1993. godine do siječnja 1994. godine;

11. Hasan Memić, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru

od siječnja 1994. do 19. ožujka 1994. godine;

12. Eno Ćurić, upravitelj zatvora u Osnovnoj školi u selu Potoci;

13. Esad (Eso) Tipura, zamjenik upravitelja zatvora u Osnovnoj školi u selu Potoci;

14. Ostali koji se navode u iskazima svjedoka i NN osobe.

Domaći sudovi i tužiteljstva u BiH, a posebno Sud BiH i Tuži-teljstvo BiH ne procesuiraju rat-ne zločine poči-njene od strane bošnjačke Armi-je BiH nad Hrva-tima i ostalim nebošnjac ima iako su obvezni procesuirati sve ratne zločine, jer je to kategorija koja ne zastari-jeva.

Pozivamo Viso-kog predstavnika i ostale visoke zvaničnike EU-a da se sami uvjere u loš i pristran rad domaćih sudova BiH koji ne procesuiraju ratne zločine počinjene nad nebošnjacima i najavljujemo kako ćemo ovaj slučaj neprofesionalnog rada domaćeg bh pravosu-ña prijaviti i svim relevantnim meñunarodnim insti-tucijama. Dajemo punu potporu zatvorenicima pod jurisdikcijom Suda BiH u KPZ Kula u nastojanju za poštenim i pravednim suñenjem te adekvatnom zdravstvenom zaštitom, a sve su to temeljna ljuds-ka prava koja domaće pravosuñe uskraćuje neboš-njačkim zatvorenicima kojima isključivo "ad hoc" sudi.

URED ZA INFORMIRANJE

CROATIACROATIA LIBERTASLIBERTAS NEVLADINANEVLADINA ORGANIZACIJAORGANIZACIJA MOSTARMOSTAR

Sefer Halilović, zapovjednik ABiH

Stranica 9 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

Ivo Matanović, Zadar

Povodom pamfletskog pisanja zadarskog Regionala protiv Ive Matanovića, predsjednika Zdruga udruga hrvatskih političkih uzni-ka RH i inozemstva danas je (1.12.2008. g.) u prostorijama društva održana tiskovna konfe-rencija povodom Regionalovog članka objavljenog pod naslo-vom: „Matanović glumi ustašu, a u komunizmu je sudio poštenim Hrvatima“.

Kako u Zadru ima više Matanovi-ća s istim imenom, a izmeñu njih je jedan Ivo zaista postojao i kao sudac porotnik, koji je sudio i u predmetima kad se radilo o poli-tičkim uznicima. On je od oca Gašpara roñen 1905. g. u Vrga-di, a ja sam od oca Ivana i roñen 1930. g. u Šimićima kod Banja Luke.

Pamflet je sročen iz jednoga sudskoga zapisnika od 1974. u kojemu se sudilo grupi političkih uznika na čelu s Matom Kovače-vićem koji je presudom br. K -46/74 osuñen na 8 godina uza.

Moram odmah istaći da su kon-ferenciji nazočila samo 2 novina-ra i jedan TV snimatelj od Grads-ke televizije. Od novinara su na-zočili jedna novinarka iz Regio-nala i jedna iz Jutarnjeg i Slobo-dne Dalmacije (jedna novinarka za oba lista). Glavna poanta tis-kovne konferencije bila da se raskrinka skandalozni napis Regi-onala, a tek usputno da se jav-nosti predstavi i udruga Hrvats-kog obrednog društva (HODBA) bojovnika Drugog svjetskog rata i bojovnika Domovinskog rata.

U pisanom obliku dao sam novi-narima sve materijale o kojima smo kasnije i govorili. Nakon iz-laganja o „skandaloznome“ teks-tu usmeno sam izvijestio da je u Zadru, koncem 2007. g. uteme-ljena i uredno registrirana jedna nova braniteljska udruga pod punim nazivom: Hrvatsko obred-no društvo bojovnika Drugog svjetskog rata i bojovnika Domo-vinskog rata, o kojoj je s naše strane kao uvodno, rečeno tek nekoliko riječi. S obzirom na sam naziv udruge i poveznice član-stva u ovoj udruzi iz obaju minu-lih hrvatskih Domovinskih ratova, uslijedila su provokativna pitanja (samo novinarima svojstvena), kao što su: Kako to da se bojov-nici iz postrojbi ustaša, domob-rana i drugih jedinica iz Drugog svjetskog rata mogu usporeñivati s bojovnicima Domovinskog ra-ta? Zatim su uslijedila i pitanja o partizanima i drugim sitnicama vezanim uz oba već postavljena pitanja.

Na sva pitanja eksplicitno sam odgovorio i to:

Naziv udruge osmišljen je dugo-godišnjim razmišljanjem o tome, kako da se sjedine sve bojovne postrojbe iz obaju Domovinskih ratova i da to bude civilno staleš-ko društvo ničim povezano s ak-tualnom vlašću. Dakle, društvo koje će baštiniti sva glavna povi-jesna bojovnička i druga dogaña-nja tijekom minulih stoljeća pa sve do današnjih dana.

Na zajedljivo pitanje novinarki, a gdje je mjesto partizanima i mo-gu li se i oni mogu pridružiti gore spomenutoj udruzi, odgovorio sam doslovce: „da partizanima

nema mjesta u našoj udruzi, jer oni po svom svjetonazorskom habitusu ne spadaju meñu hr-vatske povijesne bojovnike. Nap-rosto zato jer su oni u našim oči-ma hrvatski izdajnici i nisu se borili za Hrvatsku već za Srbo-slaviju ili ti Jugoslaviju, svejedno je. Osim toga borili su se i za komunizam, što je i dovelo do bratoubilačkog rata“.

Odgovorio sam takoñer da se ti isti partizani i njihovi današnji sljedbenici još nisu otrijeznili od svojih nebuloza o Jugoslaviji. I dan-danas skupa sa Srbima iz Hrvatske idu slaviti tzv. dan us-tanka naroda Srba u Srbu 27. srpnja 1941. g. Ove godine iz Zadra je išao pun autobus, s oko 5o Hrvata u Srb slaviti gore spo-menuti nadnevak, a radi se us-tvari o nadnevku pokolja hrvats-kog naroda u tom istom mjestu i obližnjim Pounjskim mjestima, gdje su Srbi-partizani od 27. srpnja do 31. kolovoza 1941. g., za samo 4 dana, poubijali preko

HRVATSKIHRVATSKI BOJOVNICIBOJOVNICI –– KRIVAKRIVA INTER-INTER-PRETACIJAPRETACIJA

Domobran, Čuva Svoj Dom!

Stranica 10 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

1.000 Hrvata i muslimana u selu Boričevac i obližnjim Pounjskim selima, računajući i pokolj musli-mana u Kulen Vakufu. Ostale, njih oko 2.000 su protjerali, od-nosno natjerali ih u bijeg u šu-me. Do današnjeg dana još se nitko od Hrvata nije povratio u Boričevac i to ne zato što se ljudi ne žele vraćati svojim otetim do-movima, već zato što im to Srbi iz okolnih sela Lapačke doline ne dozvoljavaju.

Na tiskovnoj konferenciji bilo je riječi o partizanima ili ti tzv. anti-fašistima koji su i ove godine na nadnevak 29. studeni – njih pun autobus išli u Jajce proslaviti na-dnevak utemeljenja njima drage im ex Jugoslavije – AVNOJ.

Takoñer, bilo je riječi i o financi-ranju udruga, osobito su se novi-narke raspitivale tko to financira i plaća sva ta naša, kako su se izrazili, putešestvija. I na ovo pitanje odgovorio sam da našu Udrugu bojovnika još do današ-njeg dana ne financira nitko.

Ostala društva – ogranak domo-brana, Hrvatsko društvo politič-kih uznika „Ivo Mašina“ Zadar i Zdrug udruga (središnjicu uznika koja je privremeno smještena u Zadru) financira Gradsko pogla-varstvo i to tek toliko da može-mo podmiriti troškove poštarine, struje i vode. Kako kome, daju nam oko 10 tisuća godišnje, a nekima još i manje od toga. Bra-niteljima daje se nešto više. Koli-ko, ne znam, ali sigurno ne pu-no, jer se oni još dodatno finan-ciraju iz svojih središnjica iz Zag-reba.

Meñutim, tad sam načeo pitanje financiranja tzv. antifašista i titoi-sta, postavivši im pitanje, zašto se novinari ne interesiraju za nji-hovo financiranje – financiranje nj ihov ih putešestv i ja po „šumama i gorama“. Samo u

ovoj godini išli su tri puta s pu-nim autobusom na daljnja puto-vanja, u Kumrovec, Srb i Jajce, a to je koštalo preko 30 tisuća. Imam spoznaju da im ova puto-vanja grad posebno plaća. Isto tako zadarski tzv. antifašisti ko-riste najatraktivnije prostorije na poluotoku - u Providurovoj palači prostor preko 100 m2 koji stalno zjapi prazan. Za usporedbu sa-mo, Politički uznici čije članstvo broji preko 260 članova, zatim udruga Zdrug udruga političkih uznika (središnjica uznika) i Hr-vatsko obredno društvo bojovni-ka smješteno je u jednoj prosto-riji od samo 20 m2. Ogranak do-mobrana čije je članstvo takoñer mnogobrojno imaju prostor od samo desetak kvadratnih meta-ra. Kako vidite, ove četiri hrvats-ke domoljubne udruge ili kako ih novinari nazivaju, ustaške, koris-te jedva 30 m2, a partizani pre-ko 100 m2.

E, sad, dragi čitatelji, prosudite sami, tko vlada u ovoj državi –poglavito u Zadru, „partizani“ ili „ustaše“?

Ili, još jedna značajna usporedba izmeñu „partizana“ i „ustaša“. „Ustaški“ hodogram kretanja

prati se u svakom koraku. Držeći ih na oku, policija ih snima i mo-tri na njihova simbolična hrvats-ka obilježja.

Na drugoj pak strani „partizani se mogu oblačiti kako hoće - s trorogom kapom i zvijezdom pe-tokrakom. Sa slikom najvećeg zlikovca u Hrvata svih vremena Josipa Broza Tita i uz to još po-čašćeni s nazočnošću najviših državnih dužnosnika koji ih uve-seljavaju „po šumama i gorama“.

I najzad, a moram i to još reći, da s gnušanjem odbacujemo sve objede, laži i insinuacije od stra-ne novinara na naš račun. Jer mi imamo i materijalne dokaze s naših skupova, a posebice smo i ovu zadnju konferenciju za tisak snimili glasovno i slikovno, jer smo pretpostavili da ćemo „s vragom“ imati posla.

I još samo nešto, poručujemo i preko ovog napisa svima onima koji nas blate i o nama blebeću koještarije, da nas time samo jačaju i pomlañuju s mladim „ustašama“. U samo zadnja dva dana prijavilo nam se preko 50 zadarskih srednjoškolaca i izrazi-lo želju da postanu članovi Hr-vatskog obrednog društva, a u nekim gradovima po Slavoniji već imamo nekoliko udruga koje se najčešće nazivaju - Hrvatska uzdanica ili sličnih naziva.

Zadar, 4. prosinca 2008.g.

Bog i Hrvati – za Hrvatsku uvijek spremni!

Ivo Matanović, predsjednik Zdruga

udruga hrvatskih političkih uznika

RH i inozemstva.

Stranica 11 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

Akademik Mirko Vidović, Pariz

Makoliko su se trudili da, na sve načine, onemoguće dostup povi-jesnim izvorima i spriječe ikoga da u znanost uvede prosudbu po zdravu razumu, komesari mitise-kunemi u živoj stvarnosti, i da-nas, nemoćno doživljavaju pre-porod pozitivnog znanja u duhu istine.

Početak ustanove istine o našoj povijesnoj stvarnosti u toku dva-desetog stoljeća već sad ukazuje da ni čitave biblioteke mitomani-je nisu u stanju spriječiti istinu da ne proklija i razvije se na baš-tini mitomana koja je pokušala na sve načine, da suzbijanjem slobode ljudske savjesti ovjekov-ječi plodove patološke mitomani-je kao jedine dopustive potke znanja i znanosti uopće.

Makoliko se trudili da, kao nao-paki ljudi, izopače zbilju i okrive svoje žrtve da su krivlje od dže-lata, njihovo napasno pobijanje istine omogućuje da upravo ob-ratno od njihovog nadlagivanja, rekonstruiramo stvarnost čisteći je, poput arheologa, od naplavi-na kleveta, mržnje i samooboža-vanja ljudi u kojima se savjest nikad nije mogla pojaviti a kamo li ih pročovječiti. Ni strpljenjem. Ni postom ni molitvom.

Nakon svega što su već četiri naraštaja Hrvata podnijeli teške traume zbog planetarnog natje-canja u ocrnjivanju našeg čovje-ka i sveukupne naše povijesti - počam od Karla Marxa, koji nas proglasi narodom 'kontrarevolu-cionarnim po svojoj naravi' - pa do Stjepana Mesića koji i djecu roñenu u Domovinskom ratu na-zva 'fašistima', stoji potreba da iznesemo na vidjelo minimum

podataka koji ukazuju - kako je u naše krajeve ugrljao fašizam i koliko smo zla proživjeli od ideo-logije koja je otvoreno nastojala da uništi kršćansku vjeru, odnos-no - da 'ubije Boga' u nama.

Budući da su se čaršijski kljuno-bakandžaši potrudili da što prije i što temeljitije isprazne Hrvatski arhiv, osobito iz vremena trijum-fa fašizma i staljinizma nad svi-ma nama, teško bismo došli do podataka o stvarnim odnosima izmeñu legalizma i despotizma u srpsko-hrvatskim odnosima, da nam ih, premda na perverzan način, nisu otkrivali – velikosrp-ski ideolozi pod raznim izlikama i u diskontinuitetu.

Prvo, što se tiče odnosa izmeñu Komunističke stranke i Ustaškog pokreta, teško bi bilo dokazati da je uopće Dr Mile Budak bio na robiji u Srijemskoj Mitrovici i da je tamo sklopljen "Dogovor u Sriemskoj Mitrovici' izmeñu Moše Pijade i Mile Budaka, da ga sami Srbi nisu u više svojih djela spo-minjali, komentirali, pa i skoro u cjelini citirali. Prvi koji su mi o tome opširno govorili bili su moji supatnici - stari predratni komu-nisti na robiji u Srijemskoj Mitro-vici godine 1976., osobito Bačva-

nin Grga Lulić i Banaćanin ðuro Sargin.

Bitnije navode iz tog dogovora, možemo naći na srpskom portalu Interneta "Lopare online forum", gdje se točno vidi da je spora-zumno predviñena zajednička fronta komunista i ustaša sučeli-ce prema 've l i kos rpsko j buržoaziji' i hegemoniji čaršije kako zajedničke nastupe u miru tako i u ratnim uvjetima. Tu čita-mo i slijedeći navod:

"Voćstvo hrvatske Ustaške orga-nizacije obvezuje se da će potpo-mognuti i učestvovati u svim ma-terijalnim izdatcima, demonstra-cijama, manifestacijama i štraj-kovnim akcijama, koje provode komunističke formacije. Voćstvo Komunističke partije smatra hr-vatsku Ustašku organizaciju kao važnog faktora i kao pomagača u uništenju postojećeg stanja i u postizanju ustaških ideala obeća-va svoju pomoć."

Istini za volju, Srbijanci su u ona teška i opasna vremena, izmeñu dva svjetska rata, igrali neku vrs-tu 'političke simultanke' - bili su zbilja svi i svuda. Hrvati su bili sami i bespomoćni.

U svojoj knjizi "Les Habsburg, l'Eglise et les Slaves du sud" (izd. 'Pichon et B.D.A", Paris 1970), ministar u Stojadinovičevoj vladi, Branko Miljuš tvrdi kako je, "u lipnju 1917, u središtu Velikog Orienta došlo do saziva Kongresa framasona iz savezničkih i neut-ralnih zemalja.

Tada je doneseno dvadeset od-luka, a meñu njima i 'rezolucija' u kojoj se traži 'osloboñenje po-robljenih naroda' u Austro-Uga r sko j mona rh i j i . Ta 'rezolucija' bila je prihvaćena na insistiranje poljskih poslanika koji

TKOTKO JEJE DOVEODOVEO FAŠIZAMFAŠIZAM UU JUGOSLAVIJUJUGOSLAVIJU??

Karl Marx

Stranica 12 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

su tu predstavljali slavenske na-rode pod austro-ugarskom vlaš-ću. Ta 'rezolucija' dakle, implicite je tražila rušenje dvojne podu-navske monarhije" (v. n.d. s. 115).

U svojim memoarima, dr Milan Stojadinović tvrdi da su Englezi posebnim "Londonskim ugovo-rom" iz 1915 uspjeli odvojiti Itali-ju od saveza s Nijemcima obeća-njem da će im, nakon završetka rata dopustiti da Rim pripoji Kra-ljevini Italiji dio Dalmacije. No, američki predsjednik Wodrow Wilson je bio protiv takvih rješe-nja jer je izišao na Versailleski kongres sa svojih "14 teza" o samoodreñenju naroda u Europi i time je bio protiv teritorijalnih pretenzija Italije na istočnoj jad-ranskoj obali. No, uza sve to, Talijani su uspjeli dobiti od Kara-ñorñevića Istru, Kvarnerske oto-ke i Zadar u povodu sklapanja Ugovora u Rapallu 1920. Ante Trumbić to nije mogao spriječiti, jer ga nitko ni za što nije ni pita-o. Nakon njega, pogubnu politič-ku splitskih mandrila vodio je - Vicko Krstulović, član ðilasove 'Komisije za razgraničenje repub-lika i pokrajina', po završetku drugog svjetskog rata.

Francusko Ministarstvo vanjskih poslova zadužilo je, početkom dvadesetih godina prošlog stolje-ća, gosp. André Ott-a, jednog od heroja najteže bitke pri kraju Pr-vog svjetskog rata, ^Le Chemin des dames', da ide u političke inspekcije na područje Balkana i Srednje Europe.

Obavljajući tu dužnost Ott se je sprijateljio i sa Stjepanom Radi-ćem a o tom prijateljstvu pisao je u svoje tri knjige objavljene u Parizu, izmeñu 1927 i 1983. Kad 'Quai d'Orsai' nije uzeo u obzir Ottova izviješća o bezočnoj srbi-janskog tiraniji u Hrvatskoj, on je

bacio svoja ratna odlikovanja i definitivno napustio i politiku i diplomaciju.

Najoštrija osuda onoga što su srbijanski bakandžaši radili po hrvatskim krajevima uoči Marse-illeskog atentata iznesena je u posebnoj knjizi o tom atentatu koju je napisao francuski struč-njak povijesti tog vremena François Broche ("Alexandre I. Luois Barthou", izd. Balland, Pa-ris 1977), gdje piše: "Više od milijuna Hrvata je pobjeglo iz Hrvatske u povodu proglasa Aleksandrove diktature" (s.41). Te: "Tiranija Srba u Hrvatskoj bila je posljedica gluposti Savez-nika" (s. 46).

Ni Ante Trumbić nije mogao, a da javno ne povuče svoj potpis sa 'Krfske deklaracije' i stupi u otvorenu i bojovnu opoziciju Aleksandrovoj diktaturi. U takvim uvjetima došlo je do utemeljenja Ustaškog pokreta, ali ni jedna od europskih zemalja u to vrijeme nije otvoreno stala na stranu tra-ženja Hrvata da ostvare svoje pravo na samoodreñenje koje je zarobljenim narodima obećao predsjednik USA Woodrow Wilson. Premda su Madžarska i Italija tolerirale boravak članova Ustaškog pokreta na svom terito-riju - pod striktnom vojnom i po-licijskom kontrolom, ni Rim ni Budimpešta nisu kvarili svoje di-plomatske odnose s Beogradom. Naprotiv, Mussolini je upotreblja-

vao Pavelića kao kusur u poku-šajima da dobije naklonost Beog-rada i proširi svoju vlast na čitavi Balkan, a posebno na istočnu obalu Jadrana. U svojoj knjizi "Od Radića do Pavelića", Matija Kovačić ispravno ustvrdi, da Pa-velić ništa nije mogao više postići od ponižavajućih uvjeta u kojima je u Italiji živio u poniženju, jer ni jedna druga zemlja nije smat-rala Pavelića poželjnom osobom na svom teritoriju. A u vezi s tim ponižavajućim okolnostima, Mati-ja Kovačić zapisa:

"Ne samo da je fašistička Italija internirala onih nekoliko stotina hrvatskih revolucionaraca na Li-parima i drugdje, nego je čak dopustila, da je policijski inspek-tor Vlada Miličević, u sporazumu s talijanskom policijom imajući sjedište u Rimu, mogao pratiti kretanje ustaša i bio izvješćivan o mjestu njihova interniranja ili boravka, nadzirući njihov rad... Italijanska fašistička vlada je po-duzela potrebne mjere da se us-tašama izgubi svaki trag" (v.n.d. s. 108).

Najprije, valja spomenuti da je mladi srbijanski patrijarh Vrnava (koji je započeo gradnju Hrama Svetog Save u Beogradu), u tre-ćoj godini svog patrijarhovanja s oduševljenjem dočekao - izbor Adolfa Hitlera za Kancelara Tre-ćeg Reicha i poslao mu, tim po-vodom, telegram s čestitkom na izboru uz napomenu da je njego-va politika vrlo bliska duhu Sve-tog Save. Patrijarh Varnava je poznat i po tome što se je držao striktno propisa "Dušanova zako-nika", po kojemu je svaki suživot s katolicima nezamisliv tamo gdje djeluje srpska crkva pak su bile propisane i drastične kazne za onoga za kog se ustanovi da nije napustio 'latinsku jeres' i prešao na pravoslavlje. Stoga je on, 1937, kad je bio u pripremi

Vicko Krstulović

Stranica 13 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

famozni 'Konkordat' izmeñu Beo-grada i Svete Stolice, bio žestoki protivnik svake vrste suživota s katoličkom crkvom. No, on je umro baš uoči sklapanja tog 'konkordata' koji ipak nikad nije stupio na snagu.

No, kakav odnos je beogradska čaršija imala prema talijanskom fašizmu i njemačkom nacizmu, o tome veoma iscrpno svjedoči baš Dr Milan Stojadinović u svojim memoarima ("La Yougoslaviej entre les deux guerres", izd. NEL, Paris, 1979). U svom iskazu o razlozima i atmosferi koja je vladala u Jugoslaviji u povodu proglasa Šestos i ječanjske diktature' te umorstva srbijan-skog kralja Aleksandra u Marseil-les-u, Mussolini je dao zatvoriti i Dr-a Antu Pavelića i Didu Kvater-nika u Torinu, a raspustio je us-taški logor. Traktacije izmeñu Beograda i Rima dovele su do s k l a p a n j a p o s e b n o g "Beogradskog pakta", koji su potpisali, dne 25.03.1937 grof Galeazzo-Ciano, Mussolinijev mi-nistar vanjskih poslova i Milan Stojadinović.

Nakon tog 'pakta' Stojadinović-Mussolini, došlo je do službenog i prijateljskog posjeta Milana Sto-jadinovića Rimu. Da bi taj posjet bio posve uspješan za Stojadino-vića, ustaše su, a posebno Ante Pavelić, stavljeni pod striktnu policijsku kontrolu u logorima i zatvorima.

Stojadinović nam u ovim svojim memoarima, opisa i bliskost pog-leda velikosrba i fašista u pogle-du Katoličke Crkve, a to u toku priprema famoznog 'Konkordata' koji je trebao biti uglavljen izme-ñu Beograda i Svete Stolice. Citi-rajmo njegove slijedeće tvrdnje o tome šta mu je grof Ciano re-kao o odnosu fašista i Svete Sto-lice:

"Najveće poteškoće proizlaze iz činjenice da svjetovne vlasti ne-maju mogućnosti da se obraču-naju s Crkvom. Šta se tu može učiniti? Pozatvarati svećenike? Pa to oni baš i priželjkuju. Postali bi - mučenici. Nemaju ni žene ni djece, ni kućnih briga. Nemaju šta izgubiti kad ih se progoni. Boriti se protiv njih isto je što i jurišanje na maglu. Ne možete ga uhvatiti ni rukama zgrabiti. Treba izbjeći rat s Crkvom. Naši su fašisti palili neke crkve, samo-stane, a to ničem nije poslužilo. Tek nakon toga shvatili smo da njih treba ograničiti i stoga smo potpisali 'Latranski ugovor'. Sad smo mirni..." (v.n.d., s. 150).

Dr Stojadinović je, u ovim me-moarima, opisao i svoj posjet

Hitleru u Berlinu. Opis susreta s Mussolinijem je tek blijeda slika u odnosu na entuzijazam koji ga je obuzeo kad se je našao rame uz rame s Hitlerom. Veli, kad je vidio stroj ss-ovaca kako stupa i lupa čizmama po betonu, prili-kom posebne smotre, da je osje-tio da ima krila, to je, tvrdi, u čovjeku moglo prouzročiti 'pravi orgazam' (s. 157). A osobito su ga fasc in i ra l e H i t l e rove 'zelenkastoplave oči' (s. 163)

Dodajmo tu i ono što je Lav Trocki zapisao prilikom svog pro-laska kroz Beograd, nakon što ga je Staljin prisilio da pobjegne iz Sovjetskog Saveza glavom bez obzira. Tu je dočekan kao prija-telj nad prijateljima, jer je Beog-rad u komunizmu u Rusiji vidio samo prolaznu anomaliju, za nje-ga je i crvena Rusija bila najdraži prijatelj i saveznik.

Ukratko: u očekivanju oluje nad Europom i nad č i tav im 'civiliziranim svijetom', Beograds-ka čaršija je igrala pravu politič-ku simultanku. A Hrvati?

U Hrvatskoj je postojalo samo jedinstvo u strahu da nam - oku-piranom,razoružanom, poniže-nom i rastjeranom narodu može biti i još gore. No, Hrvati ne bi bili Hrvati kad bi mogli podnijeti i samu ideju da zauvijek budu ičiji zarobljenici. Od tri glavne ten-dencije hrvatske politike - desne oko Ustaškog pokreta, srednje oko Dra Mačeka i lijeve KPH koja je očekivala bar neku vrstu razu-mijevanja od Moskve, vladalo je jedinstvo samo u nadi da će se smanjiti ili nastojanjima velesila ukinuti velikosrpska diktatura. U takvim uvjetima, na dnu tamnice u Srijemskoj Mitrovici, došlo je do zbliženja pa i dogovora preds-tavnika ustaša i komunista o za-jedničkom otporu šestosiječanj-skoj diktaturi. Zajedno protiv za-jedničkog neprijatelja, a kasnije?

Dr Milan Stojadinović

Lav Trocki

Stranica 14 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. NekaNeka sese čuječuje

Sve ovisi o uvjetima u kojima će nestati diktature.

U svojoj opsežnoj knjizi "Jugoslavija uoči i za vreme II. sv. rata" ('Iskra', Muenchen, 1978), srbijanski povjesničar Dr ðoka Slijepčević, dosta uvjerljivo opisuje i unutrašnje srpsko-srpske suko-be i dileme, pogoto-vu nakon urušenja Jugoslavije napadom Njemačke na Beog-rad i raspadom Ju-goslavenske armije.

Opći kaos i nastoja-nja da se povežu s bilo kime od jakih vanjskih čimbenika, dovelo je i Tita u šumi da formira po-sebnu ekipu da ide na pregovore s Ni-jemcima, da nacisti priznaju par-tizane kao službenog ratnog par-tnera, obećajući da ne će napa-dati pravce kretanja njemačkih trupa duž Slavonije i istočnog Balkana, u nadi da bi time Ni-jemci odustali da gone partizane zajedno s četnicima na jednoj ili ustašama na drugoj strani. Pose-bnu delegaciju poslanu na pre-govore s Nijemcima preko majo-ra Stekera činili su: ðilas, Pijade i Velebit. No, umjesto Pijade, na pregovore je s drugom dvojicom išao Koča Popović. Rezultat tih pregovora bilo je - oslobañanje ratnih zarobljenika s obje strane (v.n.d., s. 555). I Dr ðoka Slijep-čević navodi 'Dogovor u Sriem-skoj Mitrovici' izmeñu Moše Pija-de i Mile Budaka (s. 564).

No, u svemu tome dogodili su se čudni obrati, a još čudnovatija tumačenja tih obrata. U svojoj k n j i z i " V u e n Yougoslvie" (objavljenoj na fran-cuskom u Genève-i 1945), Jean Hussard, alias Vladislav Stakić

zapisa: Kad su sovjetske trupe, koncem 1944 prodrle u Rumuni-ju i odatle se spremale ići i na Beograd, Draža Mihajlović je po-slao posebnu vojnu deputaciju u stožer Maršala Tolbuhina u nadi da bi Rusi prihvatili kao savezni-

ka ñenerala Dražu Mihajlovića, a ne Tita. Na čelu te Dražine depu-tacije bio je komandant Piletić. Kad je dospio u stožer sovjetskih trupa u Turnu-Severinu, i kad ga je Tolbuhin saslušao, rekao je Piletiću: 'Ah, vi ćete nam pokaza-ti najkraći put kojim ćemo doći na sastanak s Titom'(s. 258).

Pa se isti pisac s bolom u duši izjada: "Kad su, dne 27.03.1941 Srbi digli na noge i izveli državni udar, što je dovelo do ulaska Jugoslavije u Drugi svjetski rat na strani Saveznika, nitko nije ni pomislio da će taj politički doga-ñaj u Beogradu dovesti jednog dana savezničke trupe u Beograd i da će na njihovom čelu biti - jedan Hrvat!" Radi se, naravno o generalu Marku Mesiću, zapovje-dniku Hrvatske divizije u sastavu sovjetskih trupa koje su oslobo-dile Beograd od Nedića i njego-vih saveznika Nacista.

Na žalost, ta politička simultanka na beogradskoj čarsiji nije doni-

jela nikakvo dobro ni Srbima ni Hrvatima, ni dinastiji Karañorñe-vića, ni Savezu komunista. Usta-še i domobrani, kao i civili koji su bježali od partizana su doživjeli pokolj na Bleiburgu. No, ako jesu oni izginuli, ostali su tići orlovići!

Sinovi hrvatskih do-mobrana, ustaša i partizana, kad su odrasli i dorasli svi-jesti o tome da je sramota biti sin poni-ženog naroda i ne boriti se za slobodu i ljudsko dostojanstvo, došli su i do znanja i do prilike da izvrše svoje deržanstvo. U povodu samoodre-ñenja svoje nacije, izbacili su Titovu Armiju iz svih hr-vatskih krajeva no-

gom u dupe i – učvrstili vlast na-roda u svojoj nezavisnoj državi.

Svi zbratimljeni, oni su i umom i srcem stali pod znak hrvatskog grba i narodne trobojnice i stavili se na raspolaganje svojoj hrvats-koj naciji, koja je suvereno i slo-bodno odlučila obnoviti svoju hrvatsku nezavisnu državu na cijelom svom povijesnom i etnič-kom teritoriju - srcem, umom i oružjem!

Igra simultanke dovela je Piletiće da se zapetljaju u kučini svoje mitomanije. NATO Savez je zrač-nim snagama slupao ostatke Ti-tove JNA i slomio zube kabadahi-jama u samom Beogradu. Jedin-stvo Hrvata u Domovinskom ratu dovelo je do pobjede hrvatske državotvorne misli.

Zauvijek.

Bleiburg

Zdravodrugov iZdravodrugov i Stranica 15 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

Domagoj Margetić, Zagreb

Prema navodima iz dokumenta kojeg su mali dioničari TDR-a uputili Držav-noj reviziji i Državnom odvjetništvu u svibnju 2004. godine, Luka Sučević i Franko Pačić ozbiljno optužuju Držav-nu reviziju kako je upravo ta državna institucija prikrivala organizirani kri-minal duhanske mafije, te je prikriva-njem kriminalnih operacija pripadnika duhanskog lobija u Hrvatskoj, omo-gućila onome što danas nazivamo duhanskom mafijom preuzimanje Tvornice duhana Rovinj, što je otvori-lo put izgradnji kriminalne balkanske infrastrukture, kojoj se danas na čelu nalazi Adris grupa.

Državna revizija pogodovala "pohodu" kriminalnog

kapitala.

U nastavku dopisa detaljno se opisu-je način na koji je Državna revizija namjernim propuštanjem primjene predviñenih zakonskih mje-ra i svojih zakonskih ovlasti, zapra-

vo, omogućila organiziranom krimina-lu preuzimanje duhanskog biznisa u Hrvatskoj.

"Tom je nesputanom pohodu krimi-nalnog kapitala pogodovalo i činjenje ili nečinjenje i Ureda za reviziju.

Najprije, nije revizija TDR obavljena 2002. godine meñu prvom stotinom velikih po odluci Sabora, čime je pre-tvorbenim maherima prije izlaska na burzu omogućeno da obave i konač-nu veliku insajdersku pljačku dioni-ca, kada su malim dioničarima kra-jem 2002. ponudili prodaju dionica po 5.000 kuna, a tržišna im je vrijed-nost bila 25.000 kuna, a što mali dioničari nisu mogli ili znali odrediti prije izlaska na burzu u proljeće 2003. godine.

Takvih nezakonitih insajderskih prije-vara i "otkupa" dionica bilo je i ranije, sve jasno u cilju pogodovanog stjeca-nja tih dionica od strane članova Up-rave i Nadzornog odbora koji su sve to nezakonito ostvarili.

Zatim revizija pretvorbe TDR nije na

Sabor išla ni u drugom paketu, što je omogućilo da se izañe na bur-zu sa tako nezakonito stečenim dioni-cama i da započne promet dionicama čime bi se otežalo raščišćavanje tog kriminala", stoji u dokumentu od 2. svibnja 2004. godine, upućenom Šimi Krasić, Mladenu Bajiću, Jadranki Ko-sor i Andriji Hebrangu.

Državna revizija omogućila grupi ljudi da sačuva kriminalni kapital težak više od 500 milijuna eura Sučević i Pačić u dokumentu kojim su se očito-vali na nalaz Državne revizije o pret-vorbi i privatizaciji poduzeća TDR, optužili su tu državnu instituciju, koju je Sabor ovlastio za provedbu revizije pretvorbe i privatizacije, kako je svo-jim postupanjem u reviziji privatizaci-je TDR-a omogućila grupi ljudi u TDR-u da sačuva i legalizira kriminal-ni kapital u visini više od 500 milijuna eura.

"No nešto najstrašnije je bilo primiti predmetno Vaše izvješće o reviziji pretvorbe TDR obav l jeno u razdoblju2.12.2002. do 8.4.2003.

Lasa Šukilo, Zagreb

USTAŠAUSTAŠA BROJBROJ DVANAESTDVANAEST –– JEJE LILI TOTO

ANTEANTE VLAHOVIĆVLAHOVIĆ?? Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Ante Vla-hović, predsjednik uprave ADRIS GRUPE, ustaša br. 12. Jer on je pri samom vrhu skupine hrvatskih financijskih vladara. Onih koji zai-sta drmaju Hrvatskom.

To je nama naša borba dala, Da imamo Titu za maršala!

„Lider“ navodi:

Priznajem, Prevarila sam se. Jes-te, i Ante Vlahović preko ADRIS GRUPE drma Hrvatskom, ali nije ustaša. Mnogo će još Savom pro-teći vode dok na čelo ADRIS GRU-PE ne doñe pravi ustaša. Možda se to nikada i ne dogodi.

Naime, partizani vole lovu. I čuva-ju je kao oči u glavi.

ADRISADRIS GRUPAGRUPA AnteAnte VlahovićVlahović

-- PrihodPrihod: : 33,,4646 milijardimilijardi kunakuna -- BrojBroj članicačlanica: : 2323 -- NajvećaNajveća tvrtkatvrtka: : TDRTDR ( (5959%)%)

TDRTDR : : DRŽAVNADRŽAVNA REVIZIJAREVIZIJA " " LEGALIZIRALALEGALIZIRALA " " KAPITALKAPITAL DUHANSKEDUHANSKE MAFIJEMAFIJE " " TEŽAKTEŽAK " " 500500 MILIJUNAMILIJUNA EURAEURA

SLAVENKASLAVENKA DRAKULIĆDRAKULIĆ: : USTAŠEUSTAŠE DRMAJUDRMAJU HRVATSKOMHRVATSKOM ! (! ( 1212 ))

Stranica 16 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zdravodrugov iZdravodrugov i

godine i na str. 22 doslovno napisa-no i to: Društvo u svom očitovanju od 4. travnja 2003. navodi da u cije-losti prihvaća Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije. I u nastavku podatak da je izvješće uručeno dana 9.4.2003. predsjedni-ku Uprave TDR Vlahoviću.

Iako je Zakonom o reviziji pretvorbe odreñeno da se Društvo može oba-vijestiti o zahtjevu za reviziju bez otkrivanja identiteta tražioca revizi-je, čovjek ne bi ni sanjati smio da je moguće da je Ured državne revizije od opisanih pretvorbenih mahera i morao tražiti dopuštenje i potvrdu da se slažu da takvo, sramotno kak-vo je, izvješće može ići i javnost i na Sabor.

To je ista farsa, kao i kada je polici-ja 1996./7. od istih mahera tražila da si nañu pogodnog eksperta koji će "stručno" razjasniti i opravdati sve što su u pretvorbi i privatizaciji učinili.

Ovim ste Izvješćem vi zataškali isti-nu o pretvorbi i privatizaciji TDR i omogućili da grupa ljudi koja je pro-teklih 13 godina činjenjem najtežih kaznenih djela gospodarskog i imo-vinskog kriminala i dalje sačuva og-roman kriminalni kapital od više ne-go 500.000.000 EUR otetih državi i njenim grañanima ...

...

I vi ste se pridružili dužnosnicima (Privrednog suda, Agencije , Hrvatskog fonda za razvoj, Hrvats-kog fonda za privatizaciju, Policije itd.) koji su svojim činjenjem ili neči-njenjem omogućili i štitili taj krimi-nal", stoji u dopisu Sučevića i Pači-ća.

Legalist: Plinio Cucurin organizirao pljačku radnika i malih dioničara

Autori dokumenta o organiziranom kriminalu u pretvorbi i privatizaciji TDR-a, odnosno dokumenta koji opisuje same početke stvaranja i izgradnje balkanske duhanske mafi-je, kao jednog od glavnih arhitekata organizirane pljačke radnika i malih dioničara TDR-a optužuju Plinia Cucurina, nekada bliskog suradnika

Ante Vlahovića u TDR-u i Adris gru-pi, čovjeka koji je kasnije osmislio i projekt pljačke radnika i malih dioni-čara Tvornice duhana Zagreb.

"Nakon što ste shvatili što je sve u toj pretvorbi do danas učinjeno i tko je sve u tome sudjelovao i surañiva-o, kako da vi nadležnima, Saboru i hrvatskoj javnosti kažete istinu o npr. Pliniu Cucurinu, pravnom struč-njaku, direktoru, članu Uprave, čla-nu Nadzornog odbora, a u vrijeme pretvorbe članu komisije za proved-bu pretvorbe TDR ... da je krivotvo-rio ime svojeg poduzeća, da je sud-jelovao u utaji društvenog kapitala, u utaji poreza i doprinosa, u pljački radnika, malih dioničara TDR-a, u pljački ratnih vojnih invalida, u ne-koliko insajderskih pljački ili pokuša-ja pljački malih dioničara TDR-a i drugih pridruženih poduzeća, i da je skoro sav imetak u dionicama ste-kao činjenjem kaznenih djela.

A prema pisanju dnevnog tiska taj imetak i nije tako mali, a i vi znate da ne postoji ekonomska jednadžba koja bi omogućila zakonito stjecanje takvog imetka u zakonitoj pretvorbi TDR-a", navodi se u dokumentu.

Postavlja se logičnim pitanjem, obzi-rom na činjenicu da su ovaj doku-ment zaprimili u Državnoj reviziji i Državnom odvjetništvu, kako to da nitko od nadležnih institucija nije, sukladno svojim ovlastima, pokrenu-o zakonit postupak provjere porijek-la imovine Plinia Cucurina i Ante Vlahovića?!

Tim jednostavnim, zakonom predvi-ñenim postupkom, stvari bi se prilič-no razjasnile, odnosno Vlahović i Cucurin morali bi dokazati porijeklo kapitala i imovine kojom raspolažu, a koja se danas mjeri stotinama milijuna kuna.

Radnici i mali dioničari opravdano nadležnim institucijama postavljaju pitanje: od kuda ovim" pretvorbe-nim maherima" njihova imovina?

Sama činjenica da nadležne institu-cije nikada nisu pokrenule takav postupak u ovom, ali i drugim sluča-jevima, u zapadnim bi demokracija-ma bio dovoljan dokaz kriminalne

sprege državnih institucija sa, u ovom slučaju, organiziranim duhan-skim kriminalom.

Invalidi Domovinskog rata opljačkani za 30 milijuna

njemačkih maraka

U dopisu Sučevića i Pačića Državnoj reviziji i Državnom odvjetništvu, te Sanaderovim potpredsjednicima Vlade, navodi se i kako su prijeva-rom malih dioničara Plinio Cucurin i njegovi suradnici u organiziranom kriminalu u TDR-u opljačkali male dioničare TDR-a, invalide Domovin-skog rata, za 30 milijuna njemačkih maraka, a koji je kriminal po optuž-bama malih dioničara pokušala svo-jim izvješćem "legalizirati" upravo Državna revizija, prikrivanjem orga-niziranog kriminala u TDR-u.

"Vjerojatno ste znali da on (misli se na Plinia Cucurina, op.a.) i ostali pretvorbeni maheri iz TDR mogu sve.

Mogu u tisku najaviti kao dobro dje-lo i pljačku RVI za blizu 30 milijuna njemačkih maraka, mogu pomoćni-ke ministra navesti da javno govore kako su monopoli dobra stvar, mogu skupiti nekoliko ministara i potpred-sjednika Sabora i u saborskoj zgra-di ... nakon donacije od četiri miliju-na kuna usuditi se govoriti o Gradu heroju i Vukovarcima koje su kako smo ranije dokazali ... opljačkali 1993./4. za 30 milijuna njemačkih maraka, mogu na temelju ove vaše lažne revizije natjerati svoju radnicu da se slika i u tisku pohvali kako je jako, ali baš jako sretna, da je zbog bolesti u obitelji već početkom deve-desetih prodala dionice po cijeni od 50 DEM, iako im je nominalna vrije-dnost prilikom izdavanja 1990. bila 142 DEM a kapitalna čak 472 DEM, a kapitalna vrijednost prilikom pro-daje i 600 DEM, a mogu osigurati da vi izradite reviziju koju će oni pismeno odobriti i da vaša glavna revizorica usprkos svemu takvu revi-ziju proslijedi Saboru i javnosti", zaključuju svoj dopis o organizira-nom kriminalu u TDR-u nadležnim državnim institucijama Sučević i Pa-čić.

Stranica 17 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Vi jest iV i jest i

Lasa Šukilo, Zagreb (poticajni izvor: business.hr)

Malo je tko volio Matu Granića. Očenašeka. Iskoristio je to Stje-pan Mesić – Komandant i postao predsjednikom RH.

Čak je bio i zanimljiv. Očekivali su ljudi da će nešto i učiniti. Pa i tajnik Hrvatskoga uljudbenog pokreta, Hrvoje Mirković.

Nu, prevarili su se.

Stjepan Mesić u utorak je govori-o na tematskoj raspravi Vijeća sigurnosti UN o terorizmu. Zau-zeo se za jačanje globalne soli-darnosti, povjerenja i univerzal-nosti u borbi protiv globalnog terorizma, uz okretanje dubljim uzrocima terorizma i davanje središnje uloge UN-u u toj borbi.

Kritizirajući pretvaranje borbe protiv terorizma u "neku vrstu isključive nadležnost jedne zem-lje" ili skupine zemalja koje je ona vodila, kao i "način na koji je voñena" ta borba, Mesić je ocije-nio da terorizam od 11. rujna 2001. nije oslabio, već je postao "pratiteljem i dijelom naše sva-kodnevice".

Jedini pravi odgovor na pitanja kako se suprotstaviti opasnosti što ju terorizam predstavlja za meñunarodnu sigurnost, po Me-sićevim r i ječima, lež i u "okretanju njegovim dubljim uz-rocima, odnosno u forsiranju po-litike razvoja, u pojačanim napo-rima za uspostavu ravnopravnih meñunarodnih odnosa, u demo-nopoliziranju borbe protiv terori-zma, u njezinoj univerzalnosti na osnovi ponovno uspostavljene meñunarodne solidarnosti i pov-jerenja".

"U tome vidimo ključnu ulogu Ujedinjenih naroda...UN mora biti mjesto iz kojeg će se barem u političkom smislu, koordinirati svi napori da se najprije suzbije, a onda i iskorijeni terorizam u svijetu, odnosno da ga se svede na incidentnu pojavu", naglasio je.

"Republika Hrvatska ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da samo primjenom sile, ma kako ona

nužna i nezaobilazna bila, neće biti moguće na dugi rok riješiti ništa. Jednostranim pristupom borbi protiv terorizma takoñer se ništa ne rješava, kao ni preven-tivnim djelovanjem izvan UN-a", naglasio je, aludirajući na doktri-nu preventivnih udara američkog predsjednika Georgea W. Busha.

Tako i treba Bushu. Dosta je bilo namigivanja Mesiću iza leña.

SLUŠAJSLUŠAJ MEME TITI BUSHBUSH !!

Hrvoje Mirković: Stipe, Stipe, razočarao si me!

Stjepan Mesić: Nisam ja kriv! Ne daju mi Slovenci oko otvorit.

Stranica 18 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Vi jest iV i jest i

ZGADILOZGADILO SESE II DRDR. . DONDON IVANUIVANU GRUBIŠIĆUGRUBIŠIĆU

Lasa Šukilo (poticajni izvor: www.vecernji.hr)

Čudna vremena, još čudnija dr-žava. Tužitelji počeli dobivati na-grade za zaštitu ljudskih prava. Uskoro će krvnici dobivati Nobe-love nagrade.

Teško je bilo za progutati. Čak i onima kojima je inače Mladen Bajić simpatičan.

Dugogodišnji član HHO-a don Ivan Grubišić podnio je neopozi-vu ostavku na svoje članstvo u toj udruzi u znak prosvjeda pro-tiv dodjele nagrade HHO-a glav-nom državnom odvjetniku Mla-denu Bajiću. Prosvjedno pismo zbog istih razloga uputio je Vla-dimir Gredelj.

Don Ivan Grubišić i Vladimir Gre-delj prosvjeduju što je Hrvatski helsinški odbor, najpoznatija hr-vatska udruga za zaštitu ljudskih prava, odlučio godišnju nagradu “Mika Tripalo” za zaštitu ljudskih prava dodijeliti državnom odvjet-

niku, koji je po svojoj funkciji dio državnog represivnog aparata, a nikako zaštitnik ljudskih prava. Gospodina Bajića kao osobu iz-nimno cijenim, napisao je don Ivan Grubišić u kratkom pismu ostavke poslanom medijima, ali njegova funkcija je da štiti drža-

vu i njeno ureñenje.

“Za to se ne daju nagrade nego prima državna plaća”, napisao je don Ivan. On već mjesecima na-javljuje ostavku u HHO-u, ali na-grada Bajiću za njega je bila kap koja je prelila čašu. Vladimir Gre-delj, novi član HHO-a, poznat

kao dugogodišnji šef udruge hr-vatskih sudaca, isto kao i Grubi-šić ističe da je pogrešno dodijeliti takvu nagradu jednom od čelni-ka represivnog aparata, kojem je priroñeno svakodnevno kršenje ljudskih prava i sukob sa ustav-nom pretpostavkom nevinosti grañana.

Gredelj je Bajiću zamjerio niz konkretnih slučajeva optužbi ko-je nisu završile presudama, optu-žujući Bajića da instrumentalizira svoju funkciju, te se “jedan dan želi dopasti narodu, drugi dan Vladi a treći meñunarodnoj zaje-dnici”. Posebno ga je kritizirao zbog afere Index. Za HHO je “upravo iritirajuće neukusno i neinteligentno” da se nagrañuje državnog odvjetnika, ističe Gre-delj, baš u trenutku kad dio jav-nosti traži da se ispita je li bilo kaznenih djela kod knjiženja tro-škova predsjednika HHO-a Ive Banca kao saborskog zastupnika.

I? Ništa.

Dr. don Ivan Grubišić

HRVATSKIHRVATSKI FONDFOND ZAZA PRIVATIZACIJUPRIVATIZACIJU –– BLA-BLA-GAJNAGAJNA UZAJAMNEUZAJAMNE POMOĆIPOMOĆI

Lasa Šukilo (poticajni izvor: „Novi list“, Rijeka)

Netko brine kako će što bolje poslovati, a netko samo navrati na državne jasle. Dovoljno.

I onda se treba čuditi što hrvats-ka država živi na kredit, poveća-vajući iz dana u dan svoju zadu-ženost prema inozmestvu.

Prve žrtve g loba lne krize i štednje u državnom proračunu

mogle bi biti tisuće radnika zapo-slenih u poduzećima u većin-skom vlasništvu države koji su dosada dobivali plaće samo zah-valjujući pozajmicama Hrvatskog fonda za privatizaciju. Fond se

zaduživao kako bi tim radnicima osigurao isplatu plaća.

HFP se zaduživao da bi isplaćiva-o radnike, no kako će u danima krize teško do kredita, bez plaća bi prvi mogli ostati radnici crikve-ničkog „Jadrana“, Mungosa, Dal-macijavina, Adriachema, Bizo-vačkih toplica, imoćanskog Tri-mota i vukovarskog Vupika.

Stranica 19 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

Diana Majhen, Zagreb

Nakon što je danas posvuda os-vanula vijest kako je Bajićev krunski svjedok protiv Branimira Glavaša, Krunoslav Fehir, slao prijeteće poruke samom sebi i novinaru Dragi Hedlu, potvrñeno je ono što nas puno misli i piše. Krunoslav Fehir patološki je i be-zobzirni lažov, te osoba koja ne preza ni od čega ako smatra da mu to ide u korist.

Zar to nije idealan krunski svjedok za optužbu protiv hr-vatskih branitelja?

Čitam objašnjenje njegovog odvjetni-ka, svima nam po-znatog Ante Nobila i ne mogu se pres-tati smijati, koliko god situacija ozbilj-na bila. Kaže Nobi-lo, time je njegov branjenik htio svra-titi pažnju na sebe. Doista, da čovjek pukne od smjeha.

Pa već godinama slušamo kako je Fehir u silnom strahu za svoj život, a sada odjednom, više nije u strahu, nego umjesto da bude sretan što više nije po medijima, hoće medijsku pažnju.

Pa tko je tu lud?

Ajde, tko laže, to je jasno. Al ovo prodavanje magle prešlo je već svaku mjeru. Kao da smo polupi-smeni idioti koji će prihvatiti prvo idiotsko objašnjenje koje nam se servira.

Dakle, nije Fehir slao prijeteće poruke samom sebi i Hedlu zato

što je i na taj način pokušavao ocrniti generala Glavaša, računa-jući da će svatko zaključiti kako iza tih poruka stoji upravo Gla-vaš. Ne, Fehir je to radio zato što je htio skrenuti pažnju na sebe, ma dajte. Što nije skočio sa Savskog mosta, sigurno bi na takav način dobio pažnje na pre-tek.

Prisjetimo se da je Krunoslav Fehir, prema svom vlastitom pri-

znanju, masovni ubojica. Tko ne vjeruje, neka slobodno presluša http://www.youtube.com/watch?v=v5x1Nfr72xc

Državnom odvjetništvu ta činje-nica nije ni malo smetala da ga uzme za krunskog svjedoka u slučaju Glavaš. Nikako da shva-tim logiku svega toga. Sam Fehir priznaje ubojstva i to hrpu njih, a postaje krunski svjedok na suñe-nju nekom tko to ne priznaje, te se još pri tome tereti za manje ubijenih ljudi nego što je Fehir sam priznao da ih je ubio.

A najbolje od svega toga je to, što taj isti masovni ubojica i dan danas uredno radi u policiji. Ljudi

moji, zvuči li to vama kao nor-malno? Moram priznati da sam se neugodno iznenadila kada sam pročitala da radi u Zagrebu.

Pa se nešto pitam, zašto se uop-će čudimo što se u Zagrebu na sve strane ubijaju ljudi i dižu u zrak? Ako u redovima onih koji bi to trebali sprječavati radi ma-sovni ubojica, možemo smatrati da smo do sada još dobro i proš-li.

Pa bio Fehir prometni policijac ili sjedio u uredu, to ne mijenja činjenicu da nitko u Zagrebu ne može biti siguran sve dok tip kojemu ljudski životi nisu predstavljali ništa radi u organima koji trebaju provoditi javni red i mir, te nas štititi od ubojica.

Tko bi nas to trebao štititi od ubojica? Ma-sovni ubojica? Je li to možda po logici da je

on ipak masovni, pa će znati iza-ći na kraj s ovima što tek tu i tamo nekoga ubiju?

Najozbiljnije razmišljam o tome da više uopće ne stajem niti jed-nom jedinom policajcu, pa prošla ja kroz crveno ili napravila neki drugi prekršaj. Nek šalju sudu.

Bolje i to, nego da me slučajno zaustavi neki Fehir, koji će posli-je objašnjavati da me je upucao zato što je mlad i naivan, a Bajić će ga možda uzeti za krunskog svjedoka u optužbi protiv njega samoga.

ZAGREPČANI, OPREZ! MASOVNI UBOJICA ZAGREPČANI, OPREZ! MASOVNI UBOJICA NALAZI SE U POLICIJI!NALAZI SE U POLICIJI!

Stranica 20 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

Branko Stojković, Bjelovar

JEJE LILI TOTO SLOBODASLOBODA KOJUKOJU SUSU HRVATIHRVATI

ZASLUŽILIZASLUŽILI?? Mediji mogu stvarno od naroda učiniti bolesnike i budale, pogo-tovo ako su u rukama diktatora i despota. Ova vlast zabranila je u Hrvatskoj slobodu govora i miš-ljenja, ljudska prava i grañanske slobode. Isto tako – zabranila je slobodu pisanja na Internetu, pušenje, nastupe Marka Perkovi-ća Thompsona itd. Što još u Hr-vatskoj ne će biti zabranjeno?

MESIĆMESIĆ GRADIGRADI SEBISEBI KARIJERUKARIJERU NANA

GROBOVIMAGROBOVIMA HRVATAHRVATA Mesić i Sanader hoće da Hrvati zaplaču za Jugoslavijom i SKJ. Štedjeti na mrtvim braniteljima i stezati remen nad živim Hrvati-ma, stvarno je kretenizam politi-čara koji su pravi provokatori. Mesić daje izjave za medije, za-tim otputuje u Katar, da se pro-vodi po svijetu, a glupi narod neka se svaña meñusobno.

DRŽAVADRŽAVA JEJE OKRENUTAOKRENUTA NANA GLAVAČKEGLAVAČKE

Ovih dana mogli smo čitati u no-vinama, kako gotovo svakodnev-no ljudi ostaju bez posla. I ono malo poduzeća koja još rade, gasi se, tj zatvaraju se. U dnev-niku TV-Nova 3.12.2008. dan je izvještaj, da je u provedenoj an-keti Stjepan Mesić najpopularniji političar u Hrvatskoj. Pa stvarno što je ovom narodu i o čemu on razmišlja?

JESUJESU LILI HRVATIHRVATI BOLESTANBOLESTAN NARODNAROD??

U Hrvatskoj nitko ne smije biti priveden ili uhićen zato što dru-

gačije misli, izjavio je pre-mijer Ivo Sa-nader. On se javno ogradio od uhićenja, ispitivanja i premlaćivanja, o d u z i m a n j a kompjutorskog softvera, pre-m e t a č i n a , m o n t i r a n i h proganjanja i procesa itd.

Novi ministar policije Tomislav Karamarko kazao je – nema no-vih prekršajnih prijava zbog izra-žavanja na Internetu, …, pro-svjeda, odnosno svog mišljenja. Takve pojave se ne će sprječa-vat.

HRVATSKAHRVATSKA JEJE POKORENAPOKORENA, ,

POROBLJENAPOROBLJENA II UNIŠTENAUNIŠTENA ZEMLJAZEMLJA

Odreñeni mediji stalno lažu o

Mesiću i Sanaderu. Situacija u Hrvatskoj je katastrofalna, crnja nego što se može zamisliti. A Mesić i Sanader nas svakodnev-no uvjeravaju kako idemo napri-jed. Iako sve više ima obitelji koje gladuju i nemaju od čega živjeti – o svemu se šuti i nitko se žestoko ne buni. Hrvatski sin-dikati su prodali svoju dušu ña-volu…

SRAMOTNOSRAMOTNO JEJE KAKOKAKO LJUDILJUDI ZAVRŠAVAJUZAVRŠAVAJU KAOKAO SIROTINJASIROTINJA NANA

ULICAMAULICAMA Hrvatska je pod vlašću Mesića i Sanadera duhovno i materijalno propala. Na prvoj stranici tjedni-ka „Globus“ od 5.12.2008. osva-nuo je na naslovnici drug Josip Broz Tito, dok u unutrašnjosti te novine prikazuje Stjepana Mesi-ća, skoro kao drugog Tita. Cijela kolekcija fotografija i napisa veli-ča Mesića, koji - kao u katar-skom emiratu -lijepo uživa kraj vila i bazena i palača…

DOSTADOSTA NAMNAM JEJE POLITIČKIHPOLITIČKIH

KARIJERISTAKARIJERISTA II NASILJANASILJA NADNAD GRAðANIMAGRAðANIMA

Pitam: ZAŠTO – mi Hrvati mora-mo slijediti bolesne želje Mesića i Sanadera? Oni stalno lažu i pra-ve nas budalama. Mi slijedimo vlast koja hrvatski ne misli, niti oni Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu. Već smo se na-viknuli na Mesićeve i Sanaderove laži i skandale, prijevare i zablu-de…

HRVATIHRVATI II NJIHOVINJIHOVI GROBOVIGROBOVI

Stranica 21 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

Diana Majhen, Zagreb

Upravo čitam kako je naša milici-ja prionula na posao izrade no-vog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Mesićevi i Sanaderovi novoustoličeni kadro-vi očito ne gube vrijeme. Kažu da bi se u tom zakonu jasno opi-salo kakvo je to ponašanje koje znači isticanje simbola koji predstavljaju režime ili ideologije što potiču na nasilje, diskrimina-ciju po bilo kojoj osnovi te nes-nošljivost.

Čitam i čitam, al stalno nailazim samo na zabranu fašističkih i na-cističkih simbola. Nigdje nema ni traga o zabrani komunističkih, kao da oni ne izazivaju mržnju i ne potiču na nesnošljivost.

Meni se čini da su od silnog liza-nja sa Srbijom i učestalih posjeta istoj rukovodeći ljudi ove zemlje zaboravili da žive u Hrvatskoj, zemlji koja je komunizam najteže osjetila na svojim ledjima. Ili ih za to jednostavno nije briga. Ra-čunaju na to da će narod šutjeti kao do sada, pa što bi se uzruja-vali oko toga što narod misli? Al

narod već predugo šuti.

Halo, ljudi, što ste učinili sa re-zolucijom EU Parlamenta o osudi komunističkih zločina, koju ste usvojili u Saboru? Pomeli potiho pod tepih kako dobar dio naših dužnosnika ne bi za nešto odgo-varao, ili posjećivao u zatvoru svoje najbliže? Koliko je truda bilo potrebno uložiti od strane npr. predsjedničkog ureda kako se zločini partizana i komunista ne bi istraživali, te da bi se o to-me što manje govorilo i pisalo?

Zanimljivo je da su po tom pita-nju Sanader i Mesić složni da ne mogu biti složniji. Deklaraciju su usvojili i to je to. Računaju da će narod na to zaboraviti, te da će-mo sve dok je Hrvatske imati trgove zločinca Tita i crvene pe-tokrake. Da će bivši komunistički

zločinci i dalje nesmetano raditi na odgovornim funkci-jama u ovoj državi i provodi-ti pravdu nama Hrvatima kako su uredno radili i prije, samo pod drugim nazivima organizacija kojima su pripa-dali.

E, ne ćete, drugovi.

Hoćete u Europu, to vam je primarni cilj? Onda poštujte ono što ste usvojili. Zabrani-te sve komunističke znako-ve, jednako kao i ove druge, jer je pod komunističkom

diktaturom pobijeno ljudi i ljudi, a pozatvarano na dugogodišnje zatvorske kazne još puno više.

U suprotnom, pisat ćemo toj is-toj EU tako dugo dok se i njima ne popnemo na vrh glave i upo-zoravati ju da ne poštujete dek-laraciju koju ste usvojili, te upo-zoravati u kakvoj to milicijskoj državi živimo. Ako uhapsite jed-

noga, pisat će drugi. Ne možete nas toliko pohapsiti, koliko nas ima koji su spremni pisati.

Zar ništa niste naučili iz povijes-ti? Diktatori nikada ne traju. A ovo što se danas u Hrvatskoj na svakom koraku radi, počevši od hapšenja radi prosvjeda pa do najave hapšenja radi pisanja po internetu, dostojno je velikih pri-jatelja vašeg ljubljenog Tita, ko-jeg i dan danas štitite pod svaku cijenu. Tako su radili Saddam Husein, Yasser Arafat, Castro i hrpa drugih, s kojima je „veliki čovjekoljubac“ prijateljevao.

Nadalje, kaže se da će se novim zakonom obuhvatiti svi mediji, uključujući i internet.

Izgleda, konačno su prestali s lažima i pokazali su narodu pra-vo lice. Koje se može prepoznati u tisućama Staljina, Hitlera ili Pol Pota. Jedan im je zajednički na-zivnik: Diktator.

Zato, mali savjet, hrvatski naro-de. Kada pišete po internetu, ne otkrivajte svoj pravi identitet. I koristite uvijek i samo high anonymity proxy-e. Pa čak i da pišete o uzgoju cvijeća. Uvijek će oni naći neki razlog zašto će ne-koga uhapsiti, samo ako im ne paše ono što piše. Ali neka se banda muči. Ili, neka bar prizna koje sve nelegalne radnje podu-zima da bi nas pohapsila.

Jer, Titova Jugoslavija samo ime-nom više nije tu. Sve ostalo je isto, uključujući i miliciju. Dolaze loša vremena za nas Hrvate. Ni-su ni do sada bila dobra, ali pra-vo zlo tek stiže.

U biti, stiglo je već odavno. Sa-mo je sada počelo pokazivati svoje pravo lice.

VLADINA AKCIJA “ZAUSTAVIMO INTERNET”VLADINA AKCIJA “ZAUSTAVIMO INTERNET”

Stranica 22 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

MOMOČČVARAVARA, , KRV IKRV I „„BESBES””

ðula Rušinović-Sunara, Split

Diljem Hrvatske održavaju se predstavljanja Reforme zdrav-stva, te je u srijedu 3. studenoga ista predstavljana i u Splitu na skupu namijenjenom udrugama u zdravstvu, udrugama općenito kao i samim grañanima. Izuzetno mali odaziv dokazuje kako ni ud-ruge ni grañani od predstavlje-nog i predstavljanog ne očekuju puno, da ne kažemo ništa.

Ipak, osim činjenice kako je to još jedno predstavljanje reforme naših novčanika i sustava osigu-ranja, a nikako predstavljanje reforme samog sustava zdrav-stva, jedan prikazan detalj jest ne samo bitan, već ključan za razumijevanje tendencija ušteda u sustavu zdravstva. Radi se o prikazivanju dospjelog duga bol-nicama i HZZO-u na dan 31. ožujka 2008. i na dan 30. rujna 2008. (slajdovi 7-10 na prezen-taciji objavljenoj na web stranici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi). Iz tabela se razabire, a na

slajdu 10 i zasebno prikazuje smanjenje dospjelog bolničkog duga za 700,000.000 kuna. Na samoj prezentaciji prikazan je i slajd koji ukazuje i prikazuje po-većanje dospjelog duga prema HZZO-u za 400,000.000 kuna u tom istom razdoblju, kao i slajd kojega na web stranicama nema, a kojim se prikazuje kako se ukupno smanjenje tj. “ušteda” svodi na 300,00.000 kuna.

Isključivo “na uštrb” bolničkih pacijenata.

Neki su i doslovno izbacivani iz bolnica da se ne bi povećao dos-pjeli dug bolnicama o čemu smo dobivali izravne dojave kako sa-mih bolesnika tako i voditelja bolničkih odjela!

Nameće se zaključak: najbolesni-ji, najugroženiji i najjadniji temelj su predstavljenog načina šted-nje.

Kada će se početi štedjeti na ad-ministraciji i nepotrebnom kadru HZZO-a?

Kada će reforma zdravstva započeti ne s novčanikom bolesnih već sa statusom pa-cijenta u sustavu zdravstva?

Podsjetimo: nema ni jedan učinkoviti način pritužbe čime je zaštita pacijenata gotovo u cijelosti onemogućena. Jedna pretučena i zlostavljana stari-ca čeka 3 godine na suvislu reakciju u smislu zaštite nje-nih prava. Neće je dočekati kako sada stvari stoje.

Ministar zdravstva Darko Milinović

Ante Kunek, Australija

U knjizi s naslovom, „KRV i BES”, srpskog pisca Dušana Savkovi-ća, tiskanoj 1988. godine, autor je opisao Srbe i djelovanje srp-ske četničke organizacije „CRNA RUKA”, na čelu s Dimitrijevićem Apisom, gdje je za Gavrila Princi-pa, ubojicu Franje Ferdinanda napisao:

"Takove se moglo naći na beog-radskoj pijaci Zeleni venac, sva-

ko jutro u svakoj kanti za ñubre po jednoga ... A ja vam kažem, da su oni bili i ostali vojnici Srbi-je, nešto najlepše i najsvetije, što je Srbija imala i neka se bla-goslove kante za ñubre iz kojih su jutrom izlazili” ... odgovorio je Apis.

U toj knjizi Dušan Savković piše i sljedeće:

"Predsednik srpske vlade, prije 1914. godine, M. Milovanović, umro je naglo, kad je pojeo uku-

ZDRAVSTVENAZDRAVSTVENA REFORMAREFORMA

Dragutin Dimitrijević Apis

Stranica 23 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

sno pripremljenog soma, ali na-bijenog sa otrovom. Stana Petro-vić, kći crnogorskog kralja Niko-le, rekla je svome sestriću ðor-ñu ... Kobajagi Cezara pozdrav-ljaju oni koji idu u smrt, dakle Srbi. Čudan smo mi narod. Sva-kih dvadeset godina pobesnimo, proključamo, hoćemo u krv u stradanja u propast. Naš narod je samoubilački i ja se, pravo da vam kažem, bojim svoga naro-da.”

Milan Milovanović, nastavlja i reče:

"Zdravi narodi, kao i zdravi ljudi, ne ubijaju se ali srpski narod je bolestan. Boluje od samožrtvo-vanja, kolektivnog samouboj-stva.”

Beleška br. 6. M. Milovanovića, str. 3. pisano 1911. godine, bez ispravki i napisano za potrebe č e t n i č k o g u d r u ž e n j a , „Ujedinjenje ili smrt” i tu je zapi-sano:

"Srbija je vulkan zemlja, nesigur-na za glave. Srbija je pozornica na kojoj zavesa brzo pada ili se još i brže diže. Dekor se menja naglo i nepredviñeno, akteri i glumci, sporednih uloga tako-ñer.”

O kralju Aleksnandru Karañorñe-viću, Dušan Savković piše:

"Laž je Aleksandrova kruna i ne samo kruna. Laž je celo njego-vom biće. Triput da se rodi. Kak-va porodica, takva Monarhija.”

U razgovoru o Apisu Dušan Sav-ković piše:

"Neka se priča o kraju pukovnika Apisa, neka legenda o velikom srpskom obaveštajcu i zavereni-ku, zaručniku Srbije, prvom sinu Otadžbine, čoveku koji je zapalio svet, raste i narasta, možda će se netko od nje i opiti. Nacija se brani uz pomoć gladnih svinja.

Zločin.”

Dušan Savković opisuje, da je kapetan Stojković, koji je Apisa čuvao u zatvoru u svome službe-nom izvješću o posljednjim tre-nutcima Apisa i njegovih prijate-lja, osuñenih na smrt, zapisao i sljedeće:

"Srbin gine i u miru a kamoli u ratu. Ratovi nanose toliko krvi i besa da i posle ratnih pokolja, Srbi nastavljaju sa pokoljima, da ginu za Otadžbinu. Sami protiv sebe. Pukovnik Apis i Aleksan-dar, su jedno telo. I jedan bes, telo sa dve glave. Otac i sin. I to je tajna konca koja ih spaja. Taj-na očeubistva, koja kod Srba, još nije razjašnjena.”

Dana 26. lipnja 1917. godine u šest sati u jutro u Solunu je ubi-jen Dimitrijević Apis, osuñen na smrt za „izdaju” protiv A. Karad-jorñevića, zajedno s dvojicom svojih suradnika, sudionika u ubijanju Obrenovića i Franje Fer-dinanda. Ubijeni su, jer su znali tko je naručio ubijanje za izazi-vanje rata i Dimitrijević Apis, Sr-bima i njihovim prijateljima, više nije bio potreban.

Srpski sud u Beogradu,

1946.godine, poništio je presu-du, srpskog suda u Solunu i oso-bno, takozvani Tito, proglasio je Dimitrijevića Apisa, narodnim HEROJEM za njegove zasluge, što je ubio svoga kralja, što je organizirao ubijanje Franje Ferdi-nanda, što je zapalio „celi svet” i što je uspostavio Karañorñevu „Jugoslaviju, krvi i besa”, na isti način, kao što su Titini heroji i to sve „U ime naroda” u krvi hrvats-kog naroda, po komunističkim stratištima i KRIŽNIM PUTEVI-M A , u s p o s t a v i l i T i t i n u „Jugoslaviju krvi i besa”, s cen-tralom u Beogradu, u koju po-novno ljubitelji „krvi i besa” gu-raju hrvatski narod.

Borbu hrvatskog naroda za oslo-boñenje od agresorske i genoci-dne „krvi i besa”, svjedoči i Vu-kovar, svjedoči i Ovčara, na koju je i ove godine Stipe Mesić došao položiti vijenac žrtvama agresije „krvi i besa”, s Mesićevim nasto-janjem, da hrvatski narod ponov-no gurne u regiju „krvi i besa”, od čega se je hrvatski narod ko-načno oslobodio.

U borbi protiv „krvi i besa” hr-vatski je narod stradao sa stoti-nama tisuća žrtava, pobijenih, ranjenih, raseljenih Hrvata i Hr-vatica, uništenih hrvatskih obite-lji i opljačkane Hrvatske, koju je „krv i bes” pljačkao i uništavao od 1918. godine sve do hrvatske OLUJE POBJEDE, da bi danas „krv i bes” i s neistinama Carle del Ponte, optuživao hrvatski na-rod u Haagu i Ujedinjenim naro-dima, da je hrvatski narod izvršio „zločinački podhvat”, što se je usudio osloboditi zločinačkog „krvi i besa”, koji je izvršio agre-siju i genocid nad hrvatskim na-rodom. Srpski pisac, Dušan Sav-ković, ima priliku u Srbiji, provo-diti, kako Mesić reče, „katarzu”, preporod, što je pokušao i Stje-pan Radić i umjesto Mesićeve

Dušan Savković

Stranica 24 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

„katarze” krv i „bes” ubili su Stje-pana Radića. Mesić je bio u Beo-gradu i tamo je trebao i ostati, ali iz Beograda je pobjegao od „krvi i besa” i došao je u Zagreb, gdje se je kukavički sakrio iza leña Franje Tuñmana, da bi sa-da u ulozi krivokletnika, a njego-vom „detuñmanizacijom”, ponov-no gurnuo hrvatski narod u zaje-dnicu s ljubiteljima „krvi i besa”.

Kad Mesić već ima želju s nasto-janjem provoditi „katarzu” u Sr-biji, onda neka se preseli u Srbiju i neka u Srbiji pronañe odvedene Hrvate iz Vukovara, za koje reko-še da su „nestali” i neka u Srbiji

provodi „katarzu”, kao što je pokušao ðinñić, ali bez uvlačenja hrvatskog naroda, s Mesićevim nakanama upregnuti hrvatski narod, kao volove u volovki ja-ram, da ponovno sa stradanjima izvlačimo i teglimo opsjednute iz njihove močvare „krvi i besa”. Ivan Meštrović, ostavio je zapisa-no u svojim uspomenama, da je prigovorio Titi radi ubijanja Hrva-ta i Tito je odgovorio:

"Pusti Srbe, neka se izdovolje.”

Neka se izdovolje u ”besu i krvi.” U domovinskom obrambenom oslobodilačkom ratu, u borbi pro-

tiv “krvi i besa”, hrvatski je na-rod u OLUJI POBJEDE pobijedio agresorsku, genocidnu armiju ”krvi i besa”, koja je s Titinim komunističkim zastavama i s urlikanjem ”biće mesa” komunis-tičkih saveznika, razarala Hrvats-ku od Vukovara do Dubrovnika. S OLUJOM POBJEDE, hrvatski je narod uspostavio svoju DRŽA-VU HRVATSKU, koju će izgraditi i slobodno živjeti u svojoj DRŽAVI HRVATSKOJ, bez stranih teroris-tičkih diktatura, nacizma, fašizma i komunizma, osloboñen od moč-vare, „krvi i besa”.

ININ THETHE NAMENAME OFOF INDEPENDENCEINDEPENDENCE : : THETHE UNMAKINGUNMAKING OFOF TITOTITO '' SS YUGOSLAVIAYUGOSLAVIA -- UU IMEIME NEOVISNOSTINEOVISNOSTI : :

RASPADRASPAD TITOVETITOVE JUGOSLAVIJEJUGOSLAVIJE ( ( 99 ))

Branko Belan, Toronto, Kanada Autor je roñen u Torontu od ro-ditelja s Korduna, oca roñenog u Slunju, a majke roñene u Lañev-cu

6) Foreign policy and the war in the former Yugoslavia

I) UNPROFOR and it's role in the wars in Croatia and Bosnia Her-cegovina + SFOR, UNMIK et. al.

II) Failure of the European Community

III) Peace plans and their objec-tives:

a) The Carrington Plan

b) The Lisbon Agreement and the Vance-Owen Peace Plan - the same thing?

c) The Washington Agreement, 1994

d) Dayton Peace Accords, No-vember 1995

e) Rambouillet and Kosovo, 1999

IV) NATO military intervention in the former Yugoslavia

V) U.S. foreign policy in the Bal-kans

VI) The failure of the U.N. Security Council

VII) The Badinter Commission and it's aims

When the war broke out in the former Yugoslavia in 1991, the European Community stated its wish that Yugoslavia remain uni-ted and was in opposition to cla-ims made by Croatia and Slove-nia, and later Macedonia and Bosnia-Herzegovina for secessi-on from Yugoslavia. The chapter will show just how wrong such a policy turned out to be.

While the EC completely misread the situation in the former Yugoslavia, the U.S. and later

NATO stepped in to play what some would call very controver-sial roles in the conflicts in the former Yugoslavia. One would have to agree with the assertion that even the role of the U.S and NATO in the conflicts were nowhere near perfect, as the resulting Dayton Accords, which bought an end to the war in Bos-nia, up until today have solved nothing and there is still a fear that Republika Srpska could se-cede and unify with Serbia, lea-ving the Croats in Herzegovina and other parts of Bosnia under threat. Of this there is no menti-on today, however, because the international community is res-ponsible for the situation in Bos-nia today and willingly created it to be as such. There is some cons t e rna t i on t ha t t h i s "imagined" Bosnia may not exist in a few years. In the end, the war in Bosnia was a stage for the international community to defend their own personal inte-

Stranica 25 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

rests on all sides, while the vic-tims of the war have long since been forgotten. In the eyes of the international community, this is just and right, and in the end, one would say that for those concerned, they have no right but to be satisfied with the cur-rent situation, which of course, should not have to be the case.

7.) The ICTY and war crimes

I) Structure and administration

II) A truly impartial court?

III) Indictments, cases and deci-sions

IV) The role of Carla Del Ponte

V) Terminologies: Ethnic clean-sing, war crimes, crimes against humanityand the joint criminal e n t e r p r i s e a n d t h e i r consequences in the process of judicial administration

Over the years, many have ma-de the argument that the ICTY is one of the greatest mistakes in the history of international law, and they have every right to think so, considering that the court itself has had the underlying goal since its incepti-on to prove that all sides were equally guilty in the wars in the former Yugoslavia even if there is evidence to prove that Serbs were accountable for up to 90 per cent of the atrocities com-mitted in those wars.

Terminology and its application to the judicial process plays a significant role in the analysis of the ICTY and its outwardly politically motivated goals, seen in several notable cases currently being heard at the Tri-bunal, but not excluding cases which have reached their conclu-sion. As such, a look is taken at several cases, including those against Croatian generals Gotovi-

na, Markac and Cermak; the ca-se against Mirko Norac; the trials of Slobodan Milosevic, Vojislav Seselj and the Vukovar Three as well as others.

It is not difficult to see that up until the present day, the ICTY has demonstrated considerable pride in denying justice to vic-tims of war in the former Yugoslavia, especially when the role played by Carla del Ponte concerning the capture of Gene-ral Ratko Mladic is taken into

condsideration. The conclusion is deafening - the ICTY is a slap in the face for international law, and its legacy is a stain on humanity, not only for the vic-tims of the wars in the former Yugoslavia, but for mankind. 8.) Politics in the former Yugoslavia in the 21st century

Politics in post-Tudjman Croatia

I) The Racan administration and it's downfalls - SDP elected in 2000

II) Ivo Sanader: The biggest liar in Southeastern Europe

III) Stjepan Mesic: Traitor and political chameleon

IV) Croatia and the EU: Yes or no?

V) The process of democratizati-on and economic reform Special focus: The 2005 presidential elections - the case for Boris Miksic

It is not difficult to see that in

today's Croatia, things are back to the way they used to be. Communists have been in power for the past eight years and Stje-pan Mesic has been the beneficiary of consecutive presi-dential terms, which has put Croatia in a very precarious posi-tion as it attempts to look toward the future.

Following the death of Franjo Tudjman, the SDP came to power under the leadership of Ivica Racan, the former head of the Croatian Communist Party, which was a sign that things

Stranica 26 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

would go back to the way they used to be, which continues to be the case today. Following his defeat in parliamentary electi-ons, the HDZ under Ivo Sanader managed to secure two consecu-tive mandates in a row, but that has done very little to change things as the situation in Croatia continues to grow ever more cri-tical with each passing year.

All necessary points of contenti-on, including Croatia's continuing ambition to join the European Union, which the Croatian people have been listening to for the past eight years now, a goal which to this day has yet to be achieved, to the abandoning of ZERP will be covered in this chapter of particular importance, as it deals with the current situa-tion in the country today. Some attention is given to the presi-dential election of 2005 and the case for Boris Miksic, a Croatian born businessman who returned to Croatia from the U.S to launch an unsuccessful presidential campaign which some contend could have had considerable im-pact had Miksic been successful. The economic situation in Croati-a today is disastrous; Croatia has one of the highest foreign debts in Europe today and there is lit-tle to suggest that the situation has the potential to improve in the near future. The Croatian people have to realize once and for all that their fate is in their hands, and when they do, then and only then will it be possible for Croatia to surge ahead into a brighter future - before its too late.

Politics in post-Milosevic Serbia

I) Vojislav Kostunica and the Oc-tober Revolution, 2000

II) The SRS: still a force

III) Zoran Djindjic: How the West was won and lost - his as-sassination and its consequences for the Serbian people

IV) The coalition syndrome in Serbian politics

V) Cedomir Jovanovic: the future of Serbian politics?

VI) Boris Tadic: the man for the job right now

VII) Tomislav Nikolic: leading the enemy

Politics in Serbia in the postwar period have to be examined as well, for it was Serbia under Mi-losevic who was responsible for the wars in Croatia, Bosnia and Kosovo, irregardless of whether the international community wishes to accept it or not. In particular, the rise of Vojislav Kostunica following Milosevic's exit is discussed and one can definitely come to the conclusion that Kostunica's mandate was in effect little different from that of Milosevic; some would even say that Kostunica was and is a gre-ater nationalist than Milosevic himself, which can be said to be true, owing to the fact that Milo-sevic was more an opportunist than he ever was a nationalist.

The role played by former Premi-er Zoran Djindjic has a special place in the chapter because Djindjic himself was the saviour of the Serbian people. He was a man with vision and a plan to restore Serbia's credibility, and for that reason alone he was as-sassinated so that those still loyal to Milosevic and his like-minded supporters could hold on to the last vestiges of power in their grasp.

Following the death of Djindjic, Serbia continued down the same path they had pursued in the

past, as elections became a yearly occurrence; coalition go-vernments fell one after another and political tensions continued to rise. Even with the election of Boris Tadic's democratically-leaning government, the future is questionable, but one thing is certain - today Serbia is on the path to membership in the Euro-pean Union, which in itself ma-kes little or no sense at all, con-sidering Serbia's history in the past thirty years. This would of course lead many to believe that Serbia in fact was not to blame for anything resulting from the destruction of Yugoslavia, and especially considering that those countries in question who were attacked have not made serious claims for reparations leads to the conclusion that Serbia has no account to settle, which is nothing short of immoral and unjust, but of course, the pursuit of justice never was and still isn't an interest worthy of being pur-sued in the eyes of those who think they know the real truth.

Closing notes and observations

Remembrance:

Dr. Vlado Gotovac - speech in front of the JNA barracks, 1991 and its meaning for modern Cro-atia

Essence:

If Serbia Stalls - former Premier of Serbia-Montenegro Dr. Zoran Djindjic, in words

"This is the happiest day of my life" - Croatian patriot Zvonko Busic upon his return to Croatia

Stranica 27 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Prot i vProt i v korupc i jekorupc i je

Vjekoslav Škreblin, Zagreb

Samo malo zavirite u pozadinu okup-ljanja masa 5.12.08. u organizaciji FACEBOOK-ovaca, vidjet ćete smišlje-nu provokaciju u režiji snaga koje u ovoj državi nastoje uvesti stanje nere-da ili kaosa čak. Cilj naručitelja je po-taknuti proces što lakšeg (pre)otimanja vlasti iz ruku sadašnjih sum-njivaca i nitkova, koje i Vi nazivate LEGITIMNA HRVATSKA VLAST.

DOKAZE NJIHOVE "LEGITIMNOSTI" SAM POSLAO NA UVID, ALI IH BAREM ZA SADA NITKO TO NE ŽELI PREZEN-TIRATI HR GRAðANIMA! STRAH? SU-JETA? NESNALAŽLJIVOST? OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI?... ILI NEŠTO TREĆE?! Mnogo je upitnika zašto se još NITKO nije odlučio narodu saopćiti činjenicu kako se i najvišim "dužnosnicima" ove zemlje bave tako "prizemne" službe poput ODO ili US-KOK-a.

Možda stoga što o skidanju imuniteta ministru sumnjivcu nije odlučivao SA-BOR?! Ili valjda očekuju kako će POLI-CIJA ili ODO ili USKOK izraziti kakvu ispriku zbog nezakonitog "diranja" NEDODIRLJIVOG?...

Da je ijedan govornik na TRGU zapo-čeo svoje obraćanje javnosti riječima, primjerice:

"... Na današnji dan, na ovom mjestu, ovom TRGU, prije točno 80 godina, dogodio se masakr, likvidacija hrvats-kih domoljuba, koji su tada kao što mi danas činimo, takoñer željeli doživjeti hrvatsku samostalnu državu a ne da nam KAO I ONDA, BANDA KRIMINA-LACA NAREðUJE DA STEGNEMO RE-MENE..."

"...Evo, i u ime palih za HRVATSKU DRŽAVOTVORNOST I SAMOSTAL-NOST, mi potomci i nasljednici i takvih nastojanja, danas 5.12.08. godine, opetovano dižemo glas - STEGNITE VI SVOJ REMEN, BANDO LOPOVSKA!"...

"NORMALNO", koga je još briga za istinski boljitak naše zemlje?! Niti tzv. državotvornih zboritelja a kamo li zag-rebakih FACEBOOK-ovih BUKAA. Svi su oni trbuhozborci svekolikih sakrive-

nih i mračnih "kreat(u)ora" HR ZBI-LJE. Pregledavajući tzv. (pro)hrvatske internetske portale i listajući novine, nisam primijetio kako se itko, barem iz tih sfera, dostojanstveno osvrnuo na dogañanja iz daleke 1908. godine.

Napisati barem par rijeci o tom za državotvornost Hrvatske toliko važ-nom dogañaju. Čovjek se počinje pita-ti, pa kakvom narodu pripadam kada pojedinci i grupe iz tog naroda prešu-ćuju i ne osvrću se na korijene svoje borbe za samostalnost?

8 (slovima: osam) godina moje WIESENTHALSKE borbe protiv krimi-nalaca, pokazuje mnoge situacije koje u konačnici rezultiraju odgovorom, zašto se HRVATSKA nakon krvavo izborenog osamostaljenja ne može pomaknuti niti koraka naprijed.

Kada sam iz svojeg progonstva, jednu HRVATINU iz Amerike kontaktirao u svezi mojeg slučaja, a radi se o čovje-ku koji je i od TITA i od TUðMANA i od MESIĆA dobivao odlikovanja, "nestao" je tobože na službeni put s kojega "ne zna kada će se vratiti".

Da li se sadašnja Hrvatska može oslo-niti na ovakve "istaknute" likove u pokušaju da sa svoje grbače zbace hrpu parazita? Takvi i njemu slični hrvatski likovi, od sljedećeg predsjed-nika RH zasigurno neće dobiti nikakva odlikovanja! Niti "red danice" niti "kneza branimira", niti "hrvatski ple-ter"...

Drugi čovjek kojega sam kontaktirao je osoba, ŽIVUĆA ŽRTVA KOMUNIS-TIČKIH LOGORA NAKON II. SVJETS-KOG RATA. Tada je ta osoba bila još 10-godišnje dijete, koju su "vaspitači" tukli a neku naročito "zločestu" djecu naprosto LIKVIDIRALI, samo zato jer su bila KOPILAD OMRAŽENIH PORA-ŽENIH VOJNIKA.

Danas je ta osoba dobila barem malu zadovoljštinu od novonastale države SLOVENIJE, koja je zaključila kako je to bio politički progon zloćudnog sus-tava, koji se iživljavao i nad neduž-nom djecom. Nisam vidio kako se ije-dan tzv. državotvorni portal interesira-o, barem nad takvom korisnom činje-nicom, kako REPUBLIKA HRVATSKA

posjeduje SVJEDOKA I ŽRTVU omra-ženog sustava, koji na žalost svoje protagoniste ima i u sadašnjoj RH.

Ujedno su takve okolnosti KRUNSKI DOKAZ koji takoñer potkrijepljuju či-njenicu, kako je HRVATSKOM od 45. do 90. vladala CRVENA BANDA KRIMI-NALACA, iako je NOVA TV OBJAVILA DETALJE OVOG SLUČAJA!

Danas našom zemljom vlada BANDA KRIMINALACA okupljenih u tzv. poli-tičkim strankama. Takoñer DANAS se nad već spomenutim jednim od njih, počelo baviti DRŽAVNO ODVJETNIŠ-TVO RH, proslijedivši ga USKOK-u da ga "prišarafi". Zbog počinjenih kazne-nih djela za koja se djela, ako se i pred sudom dokažu, može "odležati" i 10 (slovima: deset) godina zatvora.

Kako bi apsurd bio veći, SUMNJIVAC UPRAVO ODREðUJE VISINU PRORA-ČUNA RH ZA SLJEDEĆU GODINU! NIKOGA, AMA BAŠ NIKOGA U REPUB-LICI HRVATSKOJ TAKVA ČINJENICA, A POGLAVITO OD TZV. DRŽAVOTVO-RACA, NE ZANIMA! POSTAJE JASNIJE ZAŠTO SE "DRŽAVOTVORCI" NE BU-NE ŠTO IM TAKOðER KRIMINALAC, JOSIP VRESK BROJI GLASOVE U DR-ŽAVNOM IZBORNOM POVJERENSTVU!

Ali zato svatko iz svoje mentalne busi-je vreba kako b i napaki rao "političkom" protivniku. Slučaj kazne-nog progona jednog ministra RH na noge bi trebao dignuti CIJELU HR-VATSKU, TRAŽEĆI TRENUTNO ODR-ŽAVANJE SVEKOLIKIH IZBORA. Sve ostalo vodi u SLIJEPU ULICU u koju Će se morati sjatiti svi oni koji su to-bože RH željeli "sve najbolje".

Doista, slučaj je svojevrstan ispit sav-jesti, hrabrosti ali i mudrosti. Zapravo je i filter na kojemu će se zadržati sumnjivci, provokatori, galamdžije i hrvatski avanturisti i protuhe. Kada bi takav mulj samo silom želje stao na čelo ove zemlje umjesto današnjih "političara", REPUBLICI HRVATSKOJ ostao bi samo grb, himna i zastava.

Kako se takav scenario ne bi ostvario, brine se i MEðUNARODNA SIGURNO-SNA ZAJEDNICA.

TRITRI ŠESTICEŠESTICE II DVADVA POPAPOPA ( ( 99 ))

Stranica 28 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Prot i vProt i v korupc i jekorupc i je

Branko Stojković, Bjelovar

TEHNIKATEHNIKA dd..dd. . BJELOVARBJELOVAR

Poduzeće "Tehnika" osnovano je 1962. godine, i to za proizvodnju, remont i servise vozila. Kraj trgovi-na, finalni je proizvod izrada auto-mobilskih prikolica, vučnih kuka i motornih trokolica ... U servisnoj-remontnoj djelatnosti nabavljena je moderna oprema: alati, stubne dizalice, itd. U 1976. godini osigu-rana su sredstva Fonda za razvoj Općine Bjelovar, te bankarski i ro-bni krediti.

Proizvodnja u "Tehnici" dosegla je svoju najveću razinu 1982. godine - proizvedeno je 8.500 prikolica, 30.000 automobilskih vučnih kuka, 100 motornih trokolica i druge po-ljoprivredno stočne opreme. Ukup-no zaposleno je 253 radnika, od kojih je 13 inžinjera, koji su raspo-reñeni u nekoliko radnih zajednica. Više puta radnici su se odricali jed-nokratne zarade u korist jačanja poduzeća, i izgradnje novog pogo-na za proizvodnju od 5.000 m2 .

Gdje je nestalo poduzeće?

"Tehnika" je povećala broj radni-ka.. Raniji direktor "Tehnike", od njenog osnutka pa do 1975. godi-ne, bio je Luka Dubrovac, a nakon njega Živorad Damjanović "Žika". Za generalnog direktora izabran je 1980. godine Veljko Dragišić, a u proizvodnji tehnički direktor inži-njer Boško Lazić. Direktor remonta i servisa bio je Vladimir Car, a re-zervnih dijelova, pribora i proizvo-dnog programa Franjo Štimac. Šef konstrukciono-razvojne službe Ivan ðud, a operativne pripreme rada Ljilja Vudrag i Mirjana Vuko-vić.

Bjelovarska "Tehnika" imala je i stanicu za tehnički pregled vozila,

koje je bio šef Marko Franjić. U 1982. godini "Tehnika" se je probi-la na inozemno tržište u Austriju, a svoj proizvod prodaje po cijeloj (bivšoj) Jugoslaviji. Radnici su cijeli razvoj "Tehnike" iznijeli na svojim plećima, da bi od 1982. godine do 1991. godine "Tehniku" zapljusnuo cijeli "val" ugniježdene birokracije, koja se drugačije odnosi prema radu i stvaralaštvu, a za svoj nerad prima visoku plaću. Odgovornost i kvaliteta rada sve više opada.

Gulag

Kompleksnost situacije u poduzeću "Tehnika" koja mijenja nekoliko puta svoj naziv: iz OOUR-a u RO, pa poslije se udružuje u UMIB (udruženje metalskih industrija Bjelovar). Bivši komitet (KPH) u Bjelovaru kao najviše političko tije-lo, postavlja po poduzećima svoje ljude, ne po ključu znanja i struč-nosti, nego po podobnosti, tako je i "Tehnika" dobila generalnog di-rektora Milana Pavičića. Iako on nije imao neku značajnu stručnu spremu, ali uglavnom bio je vodeći član komunističke partije, odnosno "avangarde" koja je bila poluga socijalističnog samoupravljanja.

Kriminalna policija PU u Bjelovaru po dojavi i prijavi izvršila je opera-tivnu radnju nad direktorom Iva-nom Markesinom. Dana 17. veljače 1998. godine u namještenim licita-cijama i noćnim odvoženjima stro-jeva iz pogona "Tehnike", Državno općinsko odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je prijedlog za pokreta-nje kaznenog postupka protiv priu-čenog i zadnjeg direktora "Tehnike" Ivana Markesine.

Banditizam

Poduzeće "Tehnika" d.d. otišla je u stečaj i u ponor je sa sobom povu-kla mnoge radnike, tj. njihove obi-telji. Takav model privatizacije stvorio je iza sebe vojske nezapos-lenih ljudi i tehnoloških viškova radnika. Nestali su mnogi kadrovi i profili. Nekada bogat naš bjelovar-ski kraj, po industriji, danas je pao na prosjački štap... Bjelovarsko gospodarstvo palo je u komu. A po propasti i pljačkama poduzeća na-ša županija postala je meñu prvi-ma i vodeća u Hrvatskoj. Danas ostaje samo "ironični" mozaik kako su neki od čobanskih igara uspjeli doći do imovine i ugleda. Da bi se promijenio život par ljudi, tisuće i

CRNACRNA KNJIGAKNJIGA BJELOVARABJELOVARA -- JEJE STVARNOSTSTVARNOST ! (! ( 33 ))

Stranica 29 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Prot i vProt i v korupc i jekorupc i je

tisuće je palo u bijedu. Možda ti heroji i profiteri u krajnjoj buduć-nosti i ulice će se zvati po njima, a bili su lopovi.

"Tehnika" je stvarana desetljeći-ma, i ona je imala jedinstven prog-ram i tehnologiju, imala je uhodan proces proizvodnje. Mnogi alati i ureñaji od "Tehnike" završili su na smetlištu ili u starom željezu. Na Trgovačkom sudu u Bjelovaru pro-glašen je stečajni postupak u po-duzeću "Tehnika" d.d. Bjelovar. Riječ je o više zgrada, kontejnera, alata i strojeva, dvorišta i druge imovine. Početna cijena "Tehnike" odreñena je na 4,000.000,00 Ku-na. I na drugom ročištu u prodaji imovine 25. 6. 2001. godine nitko se ozbiljan nije javio. Zakazana je i treća prodaja imovine "Tehnika" d.d.. i smanjena je cijena na 3,000.000,00 kuna, a ročište o prodaji sazvano je za 27. 8. 2001. godine. Svi radnici ostali su bez posla, i najviše je radnika koji su tužbe podnijeli zbog materijalnog potraživanja na Općinskom i Trgo-vačkom sudu u Bjelovaru, jer ima i onih koji plaću nisu primali dvije godine.

Laka imovina

Tvrtka "Nacional" d.o.o. Bjelovar, Gajeva 10, vlasnika Željka Maletića kupila je pola "Tehnike" na trećoj licitaciji za samo 271.048,00 kuna (slovima: dvestosedamdesetjedna-tisućačetrdesetosamkuna). Po ovr-hi broj: Ovr-524/98-87 kupljena je nekretnina upisana u z.k. uložak broj 1083 K..o. Bjelovar-Sredice i to č.k.br. 99/6 zgrada lakirnice, zgrada bravarije i dvorište sa 22 ara 37 m2 .

"Tehnika" d.d. veliki je dužnik ne samo sitnim vjerovnicima, nego i Bjelovarskoj banci, a ujedno većin-ski vlasnik postaje "Čazmatrans" čiji je predsjednik nadzornog odbo-ra Drago Sušec. Tako "pretvorba" se uglavnom provodi kao pljačka. Velika je to svinjarija, kako se po zakonitim namještaljkama dolazi do velikog kapitala. Potez iznajmlji-

vanja velike hale u "Tehnici" u ko-joj je bila cijela proizvodna linija, lakirnica i montaža, i dio proizvod-nje, dobilo je poduzeće "NIMEL" koje proizvodi cipele, iako tri druge hale stoje prazne.

U tuñim rukama

Stoga 1998. godine prodaje se dio imovine, tj. stanica za tehnički pre-gled vozila koja je mjesečno dono-sila prihod od 70.000,00 kuna. Fir-ma "NIMEL" nije plaćala najamni-nu, a "SIOP" tvrtka vlasnika Mirka Prišlina uselila se u drugi pogon, i prisvojila sve važne glavne stroje-ve "Tehnike" d.d. Tako su prisvoje-ni tehnička, tehnološka i druga dokumentacija. Zanimljivo da vlas-nik "SIOP"-a radi sa sredstvima za proizvodnju "Tehnike", a to radnici "Tehnike" kao nisu mogli?!

Ono što je frapirajuće da su prije izbora 1997. godine pristupili HDZ-u, kako su se sami onda nazvali ugledni bjelovarčani, gospodar-stvenici, prosvjetari i drugi djelat-nici: diplomirani inžinjer Stjepan Bogović, upravitelj Hrvatskih cesta, Vjeran Jurković, direktor Područ-nog ureda Hrvatskog fonda za pri-vatizaciju, Ante Šola, ravnatelj Te-hničke škole, Darko Balažin, ravna-telj bjelovarske Gimnazije, Božidar Šalković, direktor Informativnog centra, Ivan Markesina, direktor "Tehnike", dr. Boris Kudumija, rav-natelj Opće bolnice Bjelovar, i dr. "Tehnika" d.d. zapala je u visoke kredite, a gubitak s kojime je pos-lovala iznosi u jednom dijelu 5,500.000,00 kuna. Stanica za teh-nički pregled vozila poslovala je s

gubitkom od 2,000.000,00 kuna. Mali dioničari bili su prisiljeni pro-dati svoje dionice pošto-poto. A svi radnici, oko 400, njih većinom zav-ršili su na Zavodu za zapošljava-nje. Ukupni dug "Tehnike" d.d. procijenjen je na 8,500.000,00 kuna.

Radnici bez plaće

Kraj gospodarskog diletanizma, nositelja vlasti, ostali su mnogi dugovi, neisplaćene plaće radnici-ma od 1994. godine, a politička je potpuna nezainteresiranost s od-govornošću, i tako da su očuvane nasljedne vrijednosti završile u destrukciji i pljački. Činjenica je da u kriminalnim radnjama treba tra-žiti razloge gubitka u poslovanju, a gubici su narasli dva puta više od vrijednosti temeljnog kapitala.

Početkom mjeseca ožujka 1997. godine počela je s radom tvornica "NIMEL" vlas-nika Željka Nimša i Elene de Riva. U toj tvornici radi oko 90 ljudi, a prilikom njenog otvaranja nazočio je župan bjelovarsko-bilogorski Željko Le-dinski i apostolski nun-

cij msgr. Giulio Eiunaudia i Fran-cesco Olivieri, veleposlanik Italije. Treba spomenuti kako je Željko Nimš bio djelatnik i bivše "Tehnike" i kako je jedan svoj pro-jekt dobro unovčio: kad je tom poduzeću nabavio poluautomatsku lakirnicu za bojanje proizvoda, ta-da je bio i nagrañen petodnevnim putem u inozemstvo. Ta ista lakir-nica je kasnije završila u smeću i jedan dio u starome željezu, a bila je hvaljena kao nešto moderno i racionalno.

Kraj tvornice cipela "NIMEL"

Na izborima 3. siječnja 2000. godi-ne Željko Nimš ugurao se je u HSS (Hrvatska seljačke stranka) na mjesto ravnatelja za gospodarstvo, on i Ratko Kovačić, HSS, pročenik

Stranica 30 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Zgodop i sZgodop i s

za gospodarstvo pri Županiji Bjelo-varsko-bilogorskoj obećavaju da će dopeljati u Bjelovar i napraviti pro-jekt s Coop talijanskom tvrtkom koja je div, ona će imati prodajni prostor od 20.000 m2, gdje bi mo-gli svi naći svoju priliku. Predizbor-ni trik je i upalio, a talijanske firme nema.

Tvornica cipela u Bjelovaru ugasila se do kraja. Punu godinu dana blo-kiran je bio račun "NIMEL"-a, a radnici kad su primali plaću, njiho-va plaća iznosila je od 800,00 do 1 .200,00 kuna . Ta l i jansk i "biznismeni" nisu plaćali radnike, te su preko noći pobjegli iz Bjelo-vara, kamionima strojeve odvukli, a iza sebe ostavili milijunski dug. Mjesečna rata najma "Tehnikinog" pogona iznosila je 60.000,00 kuna. Neplaćeni porezi državi i drugi du-govi trenutno iznose 1,500.000,00 kuna. Prevarena je i država. Svi radnici u "NIMEL"-u preko noći su ostali bez posla. Da se prisjetimo kako je negdje 1998. godine u "Tehnici" stanovala, odnosno zaku-pila pogon isto jedna firma, "GSC", nepoznatog vlasnika koja je isto ostavila nakon ni godinu dana svog poslovanja dug za vodu, plin, struju, itd. A ista je pobjegla preko noći za Mañarsku.

Gdje su državni inspektori?

Na zemlji "Tehnike" otvorena je nova stanica za tehničke preglede EURO BJELOVAR, a neko vrijeme u uredima "Tehnike" bilo je i osigu-ranje EUROHERC. SIOP proizvod-nja automobilskih prikolica vlasnika Mirka Prišlina izgradila je na parki-ralištu "Tehnike" praonicu za auto-mobile. "Tehnika" je imala isto svoju praonicu, i sve službe, a kao sad su ove bolje.

Kako je mogao Ivan Markesina koji ima završene tri godine škole sred-njeg obrazovanja, a cijelo vrijeme je radio kao auto-lakirer, biti na kraju direktor poduzeća "Tehnika". Tu štafetu vjerojatno mu je predao predzadnji direktor "Tehnike" Petar Lovčić, koji je tu firmu uništio do

kraja. Radnici "Tehnike" se sjećaju na koji je nelegalan način Petar Lovčić došao raditi u "Tehniku".

Lažni stručnjak

Jednog dana jedini, a priučeni, pravnik Željko Vučetić i Radnički savjet sazvali su u velikoj hali sas-tanak radnika, koji je trebao odlu-čiti i to hitno o jednoj odreñenoj točki. Na sastanku su se pojavili generalni direktor Milan Pavičić, Mijo Dugalija, tehnički direktor Željko Radić, Abdulah Saračević, inžinjeri Dragan Matić, Josip Pavi-čić, Stipe Renić, Miroslav Ružić i drugi.

Generalni direktor Milan Pavičić obratio se radnicima ovim riječima: "Drugovi, imamo jedan problem, a mi ga možemo riješiti ukoliko ga vi prihvatite dizanjem ruku. Imamo stručnog čovjeka. On se zove Pe-tar Lovčić i on radi već nekoliko dana u našo j r a z vo j no -konstrukcijskoj službi. On je velik i sposoban stručnjak koji je ovih dana dogovorio posao za "Tehniku" s of icirima JNA (Jugoslavenskom narodnom armi-jom) o izradi prikolica za vojsku. Je li vi znate koji je to siguran prihod "Tehnici"? A na tom projektu će raditi gospodine Petar Lovčić i na-ša prototip služba, koja će izbaciti novi tip prikolice. Problem je što drug Pero Lovčić i njegova supruga Vesna Lovčić koja je doktorica ne mogu putovati iz Garešnice na po-sao u Bjelovar. Drugu Lovčiću tre-bamo riješiti stambeno pitanje, a dogovorili smo se s bivšim direkto-rom Boškom Lazićom da bi on pris-tao da dobije kredit od "Tehnike" za izgradnju kuće, a svoj trosobni

stan u Centru bi prepustio drugu Lovčiću."

Iza tuñeg stola

Uz nagovor radnika jedva je taj prijedlog prošao. Pero Lovčić u razvojno-konstrukcijskoj službi to cijelo vrijeme sjedio je za tuñim stolom, glumatajući da tu radi, da bi se nekoliko dana poslije preselio u urede u UMIB-u.

Vojni program tj. izrada prikolica za vojsku radio se pet godina, a u tih pet godina napravljeno je pet prikolica koje su završile n livadi u travi i šašu. Kad je firma pala na koljena i radnici nisu mjesecima dobivali plaće, bunili su se. Petar Lovčić napravio je zavjeru general-nom direktoru Milanu Pavičiću, koji je tim učestalim štrajkovima bio smijenjen, a on je sjeo u njegovu fotelju. Pavičić je dao kruh Lovči-ću, a Lovčić ga je izbacio iz podu-zeća?!

Lagodan život

Dok je firma trunula i propadala Lovčić se vozikao okolo u skupoc-jenom službenom vozilu, koje je kupio prethodni generalni direktor Milan Pavičić. Radnici su znali da je Pavičić jeo janjetinu i ugovarao sastanke s vojskom po Plitvičkim jezerima i vodao sa sobom tajnice, a na isti način je nastavio i Lovčić, žderajući po ribljim restoranima - tada radnici nisu primili plaću za tri mjeseca. Ni to nije sve bilo dosta, nego su zapalili skladište poluproi-zvoda, da bi potom štetu naplatili kod Croatia osiguranja u Bjelovaru.

Mnogi su od "Tehnike" dobili sta-nove koje nisu zaslužili. A kad su otišli iz "Tehnike" nikad ih nisu vra-tili. Npr. inž. Jovo Dobričić, koji je bio konstruktor alata i naprava. U nekoliko godina svog rada u "Tehnici" nije konstruirao niti jedan alat niti napravu, a za to je primao visoku plaću. Drugi su radili njegov posao. Ako nisu htjeli, bilo im je rečeno da uzmu knjižicu i idu van iz poduzeća.

Stranica 31 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

OVAKVE SVINJARIJE MOGU TRPITI OVAKVE SVINJARIJE MOGU TRPITI SAMOSAMO " "GLUPI BOSANCIGLUPI BOSANCI ""

Dr. Muhamed Borogovac, Sarajevo

Slijedi naslov i citat članka iz Avaza od 4.12.2008:

IZETBEGOVIĆIZETBEGOVIĆ: : NENE ODRI-ODRI-ČEMOČEMO SESE DOGOVORADOGOVORA IZIZ PRUDAPRUDA

„Predstavnički dom Parlamenta BiH jučer je zahtjev poslanika Sadika Bahtića da se Prijedlog zakona o državnoj imovini BiH razmatra po skraćenoj proceduri uputio komisiji Kolegija na usag-lašavanje, jer nije dobio potreb-nu entitetsku većinu. Prijedlog SBiH podrazumijeva da se sva imovina uknjiži na državu BiH koja bi onda ono što je potrebno entitetima i nižim nivoima davala na korištenje.

Pri glasanju o proceduri, Bahti-ćev zahtjev podržala je i SDA što se u nekim kuloarima protumači-lo da se ta stranka odriče dogo-vora iz Pruda. Meñutim, to je u izjavi za "Dnevni avaz" odbacio šef Kluba poslanika SDA Bakir Izetbegović, pojasnivši da svaki Bošnjak, naravno, podržava to da se sva imovina uknjiži na dr-žavu, ali da je realnost činjenica da takav prijedlog ne može dobi-ti podršku većine.”

Znači, poslanici SDA stranke na-vodno žele da državna imovina bude i uknjižena kao državna, što je u potpunoj suprotnosti sa dogovorom iz Pruda, ali zato što "Srbi" ne pristaju na to, SDA će pristati na ono što Srbi žele, da državna imovina bude uknjižena

entitetima. Pa gdje to na svijetu ima da se automatski glasa za protivnički prijedlog, zato što se protivnik ne slaže sa našim prije-dlogom! Jer, dogovor iz Pruda nije nikakav kompromis, nego ispunjenje svih četničkih želja, i uz to je još i suprotan i zakonu.

Zamislite da su npr. Kosovari ili Hrvati ili Crnogorci tako pregova-rali sa Srbima. Možete li zamisliti, npr. Hashima Thacija kako govo-ri Albancima: "Mi bi volili da smo nezavisna država, ali Srbi se ne slažu, pa smo odlučili da glasa-mo za ‘sporazum’ po kojem osta-jemo pod Srbijom."

Zamislite da je ðukanović kazao Crnogorcima: "Mi naravno želimo nezavisnu Crnu Goru, ali Srbija se ne slaže, pa ćemo onda i mi glasati da ostanemo sa Srbijom."

To što Izetbegovići rade Bošnja-cima, to se zove infantilna preva-ra. U drugim narodima to prolazi samo kod djece, a kod nas prola-zi kod Izetbegovićevih sljedbeni-ka iz SDA stranke. Tu vrstu pre-vare je uveo Alija Izetbegović koristeći servilnost podanika u

SDA stranci, koji su radije vjero-vali u neku neobjašnjivu, nadna-

ravnu "dedinu" mudrost, nego u svoj zdrav razum.

I kao što to biva, kakav otac ta-kav sin, a takvi i bijedni poslanici iz SDA koji radije slijede lupeža, nego da se isprave kao dostojan-stveni ljudi i prekinu smrtnonos-nu igru sa našom domovinom, a i sa budućnošću svoje djece.

Nameću se prirodna pitanja SDA poslanicima i članstvu:

Zašto bi se uopšte išlo u bilo ka-kvo popuštanje četnicima? Zar nije bolja i ovakva Daytonska BiH, nego još jača RS, koja će nam još više život zagorčavati? Zar ovo nisu gigantski koraci ka otcjepljenju RS, a onda niko ne može predvidjeti šta će biti sa Federacijom, koju niko neće priz-nati kao državu, jer Federacija nije konstituisana kao država, te će njeni dijelovi vremenom pos-tajati lak plijen velike Srbije?

Bezbrojni su rizici koje donosi "sporazum" iz Pruda, ako se iz-glasa u Skupštini, i vjerovatno će onda sve završiti sa brzim nes-tankom Bošnjaka kao državot-

vornog naroda, a to znači dugo-ročno i nestan-kom Bošnjaka kao bilo kakvog naroda, njiho-vim daljim rase-ljavanjem i na-silnom asimilaci-jom u Srbe.

Još jedna poru-ka članstvu SDA. Poznato je da se Komunis-

tička partija nije mogla pohvaliti svojom demokratičnošću. Meñu-

Pogled na Prud

Stranica 32 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

tim, ipak nikada se neka važna odluka nije donosila, a da nije prvo prodiskutovana na svim partijskim ćelijama, na svim ni-voima stranke. Da li se Tihić konsultovao sa članstvom stran-ke prije dogovora u Prudu? Ni govora. Umjesto toga on se prije odlaska u Prud konsultovao sa predsjednikom Srbije Tadićem u Beogradu.

I ne samo to. Da li Izetbegović i Tihić namjeravaju barem sada dati sporazum iz Pruda na disku-siju članstvu? Zar nisu obavezni dobiti mišljenja partijske baze SDA u partijskim ćelijama širom BiH? Zar ni toliko ne uvažavaju članstvo? Znaju li oni za pojam transparentnosti?

A oni ne smiju da se konsultuju

sa članstvom jer znaju da neće dobiti dozvolu za taj izdajnički sporazum. Mi to znamo jer smo zatrpani pismima protiv Tihić-Dodik-Čovićevog sporazuma. U slijedećim prilozima objavljujemo neke članke, i to uglavnom one koji su nam stigli iz SDA kruga.

SULEJMANSULEJMAN TIHIĆTIHIĆ : ": " LJUBIOLJUBIO SAMSAM SLIKUSLIKU DRAŽEDRAŽE MIHAJLOVIĆAMIHAJLOVIĆA""

www.biznis.ba

Sulejman Tihić, kao logoraš i za-točenik, imao je pravo zamijeniti dostojanstvo i ponos za svoju slobodu, ljubiti Dražinu sliku, pjevati četničke pjesme ... ali takav čovjek nema pravo (ili ima?!) da se predstavlja kao lider koji štiti bošnjačke interese. Zaš-to? Zato što je pokazao i svjedo-čio ličnim primjerom da će ih pr-vom prilikom ako bude u sličnoj situaciji ponovo izdati.

Kompromitacijama i političkoj karikaturalnosti Sulejmana Tihića kao da nema kraja: nakon što su objavljene njegove snimke u ko-jima kaže kako niko nema pravo srpskom narodu ukinuti Republi-ku Srspku, Tihić je u Hagu, to-kom svjedočenja u procesu Voji-slavu Šešelju, priznao svoju zat-voreničku priču: da je pjeva-o četničke pjesme i – ljubio sliku Draže Mihajlovića.

Nema sumnje, sudbina koju su proživljavali mnogi zatočenici četničkih kazamata izaziva tugu, bol i suosjećanja. Kad je u pita-nju „običan“ zatvorenik, uistinu takav postupak poput ljubljenja

slike Draže Mihajlovića i pjevanja četničkih pjesama, bez ikakve dileme može biti shvaćen i op-ravdan imajući u vidu užasne okolnosti u kojima se nañe takva osoba ...

Meñutim, Sulejman Tihić, iz da-našnje perspektive, kao predsje-dnik najveće bošnjačke stranke SDA koja se predstavlja zaštitni-kom cijelog bošnjačkog naroda, svojim izjavama i svjedočenjima u Haškom tribunalu nesumnjivo kompromitira herojsku ulogu patriota u proteklom ratu.

Hiljade boraca i civila je poginu-lo, hiljade žena silovano i na hi-ljade djece ubijeno - 200.000 njih koji su svoje živote dali sa-mo zato što nisu pristali „poljubiti sliku“ jednog od agre-sora.

Poštenje, Čast i Hrabrost su te-melji na kojima stoji svako ko pretenduje da bude lider jednog naroda.

Alija Izetbegović je bio zarobljen početkom rata u Lukavici – ali niti jednom izjavom nije pristao na ucjenu, iako je s njim bila čak i njegova kćer.

Da je Mandela pristao samo jed-nom poljubiti sliku lidera Južno-afričkog aparthejda, nikada se taj narod ne bi oslobodio rop-stva, a on bi jako brzo bio na slobodi.

Takvih primjera je bezbroj u isto-riji svakog naroda.

Sulejman Tihić, kao logoraš i za-točenik, imao je pravo zamijeniti dostojanstvo i ponos za svoju slobodu, ljubiti Dražinu sliku, pjevati četničke pjesme ... ali takav čovjek nema pravo (ili ima?!) da se predstavlja kao lider koji štiti bošnjačke interese. Zaš-to? Zato što je pokazao i svjedo-čio ličnim primjerom da će ih pr-vom prilikom ako bude u sličnoj situaciji ponovo izdati.

Stranica 33 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

TIHITIHIĆĆ ŽŽRTVUJE SEBE JER JE BOLESTANRTVUJE SEBE JER JE BOLESTAN N.N., Prijedor

Tihićev intervju u dnevniku "D" Federalne televizije u potpunosti razjašnjava ulogu izdajnika. Tihić precizno definiše da on i poslani-

ci SDA iz srca žele tzv. RS i da stranci nemaju ništa sa dogovo-rom iz Pruda. On čak ide toliko daleko da se žrtvuje kako bi sva krivica za izdaju sutra bila na njemu. Na taj način će oprati svoje saradnike, četnicke agente,

domaće izdajnike. Tihić ionako ima neizlječivu bolest pa mu je vjerovatno svejedno.

Vjerovatno se zato i žuri toliko da bi još za života vidio veliku Srbiju.

AMEN I TOČKAAMEN I TOČKA Akademik Mirko Vidović, Pariz

Odžak je počeo na Krfu 1917 - tri budale zaboraviše da je narod Bosne odlučio o svojoj sudbini dne 1.3.1992. Oni spadaju u Ra-dovanovu kliniku, kod Karabaji-ća.

O Bosni je sve i definitivno odlu-čeno prije 130 godina. Na toj odluci stoji pro-jekt zgrade čet-vorine od Jadra-na do Dunava i Drave. Amen. I točka!

POLOŽAJ MUSLIMANA NAKON POLOŽAJ MUSLIMANA NAKON UVOðENJA ŠESTOSIJEČANJSKE UVOðENJA ŠESTOSIJEČANJSKE

DIKTATURE KRALJA ALEKSANDRADIKTATURE KRALJA ALEKSANDRA POLITIČKI ZAPISI II, Dr. Ivan Ribar, „Prosveta”, Beog-rad, 1949.

Što se tiče Jugoslovenske musli-manske organizacije, kojoj je na čelu bio Spaho, kraljeva prokla-macija diktature odmah je cijelo njeno stranačko vodstvo ne sa-mo ućutkala već i zastrašila. Nit-ko iz stranke nije bio ni pozvan u novu vladu diktature.

Jedan od glavnih aktera u novoj vladi bio je Srškić, za koga se znalo da je najveći protivnik ne-ke posebne muslimanske organi-zacije i neke posebne musliman-ske politike u Bosni i Hercegovi-

ni. Srškić je jedva dočekao čas da se na svakom koraku može osvetiti muslimanima za, kako se govorilo, zločine koje su izvršili protiv srpstva.

On je vodstvo i prvake kadikad dijelio od samog muslimanskog stanovništva, tvrdeći da je i vod-stvo to koje muslimanima želi da nametne separatizam i „turski” mentalitet, i koje zahvaljujući tome zadobija pri izborima ma-sovno muslimansko povjerenje. Srškić je pojedine u vodstvu, a naročito Spahu, zvao Turcima koji iskorišćavaju islam u svoje partijske separatističke ciljeve.

Aleksandar I. Karañorñević

Stranica 34 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

Rudi Tomić, Kanada

U Internet tjedniku Glasnik br. 35. objavljen je kritički osvrt na moj uradak u istom glasilu pod naslovom: „Hrvati su sastavni dio naše realnosti“. Zbog lakšeg ob-jašnjenja povijesne zbilje naslo-vio sam odgovor u istom kon-tekstu, samo sam umjesto riječi „Hrvati“ stavio „Muslimani“, tako da ta naša bosanskohercegovač-ka realnost bude što stvarnija, kako bismo mogli prihvatiti povi-jesne činjenice umjesto političkih marginalija.

Shvaćam što je izazvalo Ernesta B. Kulauzovića da pokuša diskre-ditirati moj prikaz u kojem stoji: da su Hrvati temeljni narod u BiH, pa je na osnovu toga izveo teoriju:

„Bh Hrvati, bh Srbi i današnji Bo-šnjaci su samo plod nečijih inte-resa ali ne i realnost. Bošnjaci, Bošnjanini ili Bosanci imaju jedan i isti korijen a to je naziv za sve stanovnike Bosne (kasnije i Her-cegovine), da su se mnogi dičili i kitili imenom 'Bošnjanin', a kasni-je 'Bošnjak'…“

U moje vrijeme (prije pedesetak godina), dok sam živio u Saraje-vu, nikad se nitko od nas nije dičio „Bošnjaninom“ ili „Bošnja-kom“, jer takvih naziva nije ni bilo. Izvan Bosne nisu se ni au-tohtoni Bosanci oglašavali „Bosancima“, jer taj naziv je bio sinonim za „Hasu i Husu“, odno-sno šalu ili sprdnju. Stoga su se mnogo ljudi (muslimani) iz Bos-ne, koji se nisu htjeli identificirati

kao Bosanci; rekli bi da su Saraj-lije, Banjalučani, Tuzlaci i sl.

Očito je da su Kulauzovićevi m e n t o r i b i l i b o š n j a č k i „povjesničari“ Adil Zulfikapašić, Muhamed Filipović, Rusmira Ma-hmutčehajić i drugi, nastavljajući propalu politiku austro-ugarskog režima, koji je smislio „bosansku naciju“ i „bosanski jezik“. Taj a-u režim u isto vrijeme bio je zabra-nio isticanje hrvatskog i srpskog imena. Austro-ugarska montaža nacije nije bila prihvaćena od pučanstva, pa je brzo i završila.

Isto, ali malo drugačije

Meñutim, današnje bosanskoher-cegovačko muslimansko političko vodstvo ponovo nameće „bosansku nacionalnost“ i „bosanski jezik“, što će u konač-nici imati istu sudbinu kao i aus-tro-ugarski eksperiment. Dobro bi bilo da se već jednom islam-sko pučanstvo u BiH od-turči i postane svoj na svome; imaju bosansku (ali ne bošnjačku) na-ciju, jer „Bošnjak“ je prevedena turska riječ za Bosanca, što nije etnonim. Što se tiče „bošnjačkog jezika“ - to je farsa, lakomislena i vulgarna komedija. Tko čita „Avaz“, najbošnjačkiju bošnjačku publikaciju, izuzevši tuñica tur-skog i latinskog jezika, te srpskih riječi u ijekavštini i na latinici - vidi da je to jezik kojim se Hrvati služe stoljećima, odnosno hrvats-ki jezik. U hrvatskih pisaca iz tog vremena bošnjački je označavao hrvatski jezik: B. Benić, F Lastrić i drugi.

Ilirsko podrijetlo je druga priča, na koju se ne može direktno na-

kalemiti bošnjaštvo, kao što se ne može pismo bosančicu poboš-njačiti u bošnjački jezik. Vidjeli smo kakva je bila lakrdija „jugoslavenska nacionalnost“ i sprdnja „jugoslavenski jezik“, te ne bismo željeli da se povijest ponavlja zaslugom naših sugra-ñana.

„Da je, vjerski gledano, crkva bila prisutna na teritoriji Bosne prije dolaska islama, neosporno je – ne zaboravimo da govorimo o 'Crkvi Bosanskoj'. Ali to ne go-vori da su stanovnici Bosne bili ili Rašljani ili Croati. Takvih dokaza nema, ma koliko se spuštali u historiju i po njoj kopali, ali ima obilno dokaza da je Bosna bila nezavisna (puno veća nego da-nas: sa Sandžakom zajedno, a i pomorske granice od Skadra do Zadra) voñene njenim liderima, kraljevala u regiji, i bila priznata od drugih moćni evropskih cen-tralnih sila.“, stoji u priopćenju.

Bosna je postala samostalnom i priznatom državom tek za vrije-me Stjepana Tomaševića, kome je papa priznao državnost i pos-lao mu insignije, očekujući od njega obranu od Turaka. Mada, povijesno gledano, može se go-voriti o bosanskoj „stoljetnoj“ državnosti samo od Tvrtka, koji se ilegalno okrunio, do dolaska Turaka 1463. godine.

Bosna nikad nije imala izlazila na more ni u Skadru ni Zadru, a Ne-um nije u Bosni nego je u Herce-govini. Na jednom znanstvenom skupu Radoslav Dodig je rekao: „ako je i bilo kakve 'bosanske mornarice' na Neretvi, bilo je to skupina trupica, barki ili čamaca,

MUSLIMANI SU SASTAVNI DIOMUSLIMANI SU SASTAVNI DIO NANAŠEŠE REALNOSTIREALNOSTI

OdgovorOdgovor ErnestuErnestu Ku lauzov ićuKu lauzov iću

Stranica 35 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i BosnoBosno mojamoja

s kojima se je jedino mogla loviti jegulje.“

Dokle god budu zatajivane povi-jesne istine - tako dugo neće biti mirnog suživota na tim našim prostorima; niti će biti boljitka u života, a nema nikakvih izgleda ni za bolju budućnost. Jer, u lo-gici dokazivanja (Petitio principii) pretpostavljane tvrdnje su one koje tek same moraju biti doka-zane. Znači, dakle, pogrešku u dokazivanju, jer se ono što treba dokazati uzima kao osnova za dokazivanje.

Ovaj osvrt bio bi puno opsežniji s argumentima glede hrvatskog identiteta BiH: porušeni samos-tani i crkve nakon turske okupa-cije bili su isključivo katolički; pravoslavnih manastira i crkava nije bilo s ove strane Drine; ni jedne džamije… Ali, ilustracije radi, navest ćemo samo nekoliko tumačenja (napisanih na čistom „bošnjačkom jeziku“) najistaknu-tijih Bošnjanina:

Svima na očigled

Muhamed Filipović: „U Bosni nije bilo ni Srba ni Hrvata do polovice 19. stoljeća, kad su pod utjeca-jem nacionalnih preporodnih po-kreta u susjednim zemljama i, naravno, po osnovi vjere, i jedni i drugi izvukli svoje posebne na-cionalnosti i ubacili se u Bosnu, u kojoj su prije bili i živjeli samo Bosanci, odnosno Bošnjaci ili Bo-šnjani…“

Adil Zulfikarpašić: „Bosanska kra-ljica Katarina je uzeta kao talac i odvedena u jedan samostan u Dubrovniku, a kasnije i na saslu-šanje u Rim. Njezini roditelji su bili Bogumili, kao i njen muž. Sa-da, vidite, od te jadne žene, od jedne naše junakinje se pravi svetica neke druge vjere, što nema veze sa istorijom.“

Haris Silajdžić: „Naša država je

jako stara i ima, po mišljenju mnogih, najstarije granice u Eu-ropi i mi moramo vratiti dug oni-ma koji su sve te godine čuvali BiH i dali živote za taj cilj.“

Na kraju Kulauzovića brine slje-deće: „kad su Bošnjaci htjeli biti Bosanci (za vrijeme Jugoslavije), samo su oni bili ti koji su pristali, a svu drugi su htjeli biti susjedi, a susjed je htio bosanski us-jev…“

Za vrijeme Jugoslavije u BiH nije bilo Bosanaca, Bošnjaka niti Boš-njanina, nego su bili Hrvati, Srbi i muslimani, a oni muslimani koji n i s u h t j e l i o s t a t i „neopredijeljenima“ opredijelili su se za Muslimane s velikim slo-vom „M“.

Nedavna proslava Dana držav-nosti BiH pokazala je tko što sla-vi: Srbi slave Daytonski spora-zum (21. studenog 1995.) jer su

dobili svoju Srp-sku Republiku; Hrvati slave oblje-tnicu osnutka Hr-vatske zajednice Herceg Bosne (18. studenog), a Bošnjaci slave dan ZAVNOBIHa (25. studenog 1943.) na kojem je donesena odlu-ka: „Republika Bosna i Hercego-vina nije Srpska, nije Hrvatska nije muslimanska, ne-go je Srpska, Hr-vatska i musli-manska.“

Dakle, Bošnjaci su uzeli komunistički termin sa Zasje-danja antifašistič-kog vijeća Narod-nooslobodilačke

borbe, koji nam je u konačnici donio genocid u Srebrenici i po-kolje diljem BiH. Teško je razum-nom čovjeku shvatiti da netko može slaviti nadnevak, kada je uvedena komunistička diktatura u zemlji, kao početak svoje drža-votvornosti, slobode i utemelje-nje nacionalne posebnosti.

Tko želi prihvatiti činjenice - taj će prihvatiti istinu, tko želi prih-vati istinu - taj će prihvatiti stvar-nost. Na stranicama ovog Glasni-ka objavio sam nekoliko osvrta o zbivanjima u BiH, a takoñer u ovom glasilu o Bosni i Hercegovi-ni sustavno pišu hrvatski autori: dr. Tomislav Dragun, akademik Mirko Vidović, prof. Filip Ćorlukić, dr. Ante Čuvalo i drugi.

U politici je kao i u osnovnoj ško-li: tko ne zna povijest taj propa-da.

Stranica 36 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

BRZOPOTEZNABRZOPOTEZNA HRVATSKOHRVATSKO--BOŠNJAČKABOŠNJAČKA ETNOETNO ŠKOLAŠKOLA ŽELJKAŽELJKA MILIĆEVIĆAMILIĆEVIĆA ( ( 11 ))

Željko Milićević, pouzdanik i izaslanik Alije Izetbegovića

""HRVATIHRVATI MUSLIMANSKEMUSLIMANSKE VJEREVJERE""

„Justa, pa svi mi smo poturče-ni!“, bile su riječi rahmetli Muha-meda Kreševljakovića, ratnog gradonačelnika Sarajeva u ovom g e n o c i d u 1 9 9 2 . - 1 9 9 5 . To je on izgovorio tokom jednog od dva susreta u Rijeci, gdje je moja majka Justina živjela, kad je Muhamed Kreševljaković svra-tio u posjetu, na povratku s Mi-rovnih pregovora u Ženevi.

Obitelji Kreševljakovića i Milićevi-ća su bili prijatelji kroz dvije ge-neracije, a poznanstvo se je pre-nijelo i na treću. Hamdija Kre-ševljaković i moj djed, Ivan Mili-ćević, koji je uzeo ime Aziz iz poštovanja prema Bosni, Bošnja-cima i Islamu, su bili ahbabi i literarni suradnici. Hamdijin sin, Muhamed, je bio prijatelj mog oca Tihomila i majke Justine. Oni su zajedno proveli i Bajrame i Božiće, i Uskrse.

Justina nije bila zastranjena ali je odrasla i bila odgojena u okruže-nju i vremenima kad u Bosni nije bilo moguće biti Bošnjakom. Pri-hvatila je tu izjavu Muhameda Kreševljakovića s razumijeva-njem „pa svi mi - Hrvati - smo poturčeni“. Bošnjaka službeno nije bilo. Muslimani su se morali

izjasniti biti ili Srbima ili Hrvati-ma.

Generacije Bosne i Hercegovine su se rodile i umrle u tom name-tnutom sistemu mišljenja i vlada-nja. Djed, kojeg su svi zvali jed-nostavno „Aziz“, je cijeli život radio s Bošnjacima, pardon, „Hrvatima muslimanske vjere“. Tako je to bilo onda.

Od Sa fvet -beg Bašag i ć -Redžepagića, pa Abdurahmana i Alije Nametka, pa do Osmana-Nuri Hadžića, i drugih, svi ti Boš-njaci nisu smjeli biti Bošnjacima nego su bili klasificirani kao „Hrvati muslimanske vjere“. Tako je to bilo onda i tako su se mo-rali osjećati. Ili se pro-glasiti Srbima.

To zatiranje i svojata-nje nacije se nije do-godilo preko noći nego se je razvijalo genera-cijama. Priložene slike knjiga koje su objavili suradnici mog djeda su samo mali dio povi-jesnog svjedočenja zatiranja postojanja bića Bošnjaka. Pitam se, što bi moj pokojni djed rekao na ove mo-je riječi da je danas živ. Na to pitanje ne-ma odgovora ali sam mišljenja da svako ljudsko biće koje je sposobno neovisnog razmišljanja je isto tako i u stanju spoznati istinu.

U kasnu zimu 1993., u vlaku iz Zagreba u Beč, dva Hercegovca su mi svojevoljno priznala da su

sudjelovala u pokolju Bošnjaka u Ahmićima. Bila je Božja volja da sam slijedeće godine bio jedan od dobrovoljaca (ili, hrvatski, dragovoljnih), koji su prevodili izjave preživjelih žrtava pokolja u Ahmićima, onda izbjeglica u Ottawi, za sudski proces u Haa-gu. Ja sam sreo i zločince i pre-živjele. Znam da su zločinci i da-nas iza rešetaka u Holandiji. Po njihovim riječima meni: “Bacili smo granate na krovove - oni su istrčali napolje, pobili smo ih k'o zečeve!“.

Sudeći po okvirima ovdje prika-zanih knjiga, Hrvati su pobili „hrvatsko nacionalno blago“. To je nesmisleno. Hrvati su pobili Bošnjake zbog toga jer se ovi nisu htjeli osjećati Hrvatima.

Stranica 37 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BosnoBosno mojamoja

DIŽEMO GLAS PROTIV DOGOVORA DIŽEMO GLAS PROTIV DOGOVORA DODIK, TIHIĆ I ČOVIĆ (1)DODIK, TIHIĆ I ČOVIĆ (1)

Bnet Press, 28.11.2008.

Ne damo našu zemlju!

Protestno pismo povodom posti-gnutog dogovora iz Odžaka

Povodom nedavnih dešavanja, potpisanog dogovora iz Odžaka i prepucavanja putem medija na-ših bošnjackih lidera, udružene snage najposjećenijih bošnjackih web portala ovom prilikom žele da iznesu nezadovoljstvo i zgra-žanje članova, patriota i Bošnja-ka koji državu Bosnu i Hercego-vinu doživljavaju kao svoju jedinu domovinu.

Živjeti u ovom vremenu, gdje se i nakon rata asi-milira naše nacionalno biće, ideologija Bošnjaka se definira i prikazuje u negativnom smislu, vodi nas ka postavljanju jed-nog pragmatičnog pita-nja: „Da li je genocid i u miru sudbina Bošnjaka“? - ovog puta od strane naših bošnjačkih lidera.

Novi udar na krovnu in-stituciju državu BiH, ovog puta od strane lide-ra SDA gosp. Sulejmana Tihića je neprihvatljiv, te su ovakvo kompromitira-juće djelo Bošnjaci, po prvi put nakon postdejtonskog perioda, osudili kroz burna rea-govanja i ovaj potez nazvali dis-kriminirajući za nas Bošnjake. Gosp. Tihić je izabran od strane Bošnjaka, kako bi zastupao nji-hove vitalne i nacionalne intere-se, kao što se vidi iz pomenutog da isti ne radi u skladu s tim, pa se postavlja pitanje: „Da li je on

ta adekvatna ličnost za tu pozici-ju - predstavljajući Bošnjake i rušeći njihove interese“?

Okrenite se i poslušajte glas jav-nosti običnih grañana, onih istih ljudi koji su vas izabrali da radite u interesu njih i države Bosne i Hercegovine, a ne u interesu onih koji ovu zemlju ne smatraju svojom domovinom.

Grañani ove zemlje traže odgo-vore na ova pitanja:

1.) DRŽAVNA IMOVINA – Na os-novu Člana 1. Ustava BiH, država

Bosna i Hercegovina je pravni nasljednik državne imovine, ovim dogovorom pitanje državne imo-vine, koju je država Bosna i Her-cegovina dobila kao pravni i legi-timni vlasnik imovine Republike Bosne i Hercegovine (iz bivše SFRJ), bit će riješeno zakonom o državoj imovini.

Koliko znamo takav isti zakon na državnom nivou nije donesen, a hoće li i biti donesen veliko je pitanje. Do donošenja tog držav-nog zakona, država BiH i njena imovina ostaje na vjetrometini onih koji je otuñuju i djele po entitetima i kantonima, a samim tim da sva ta imovina nije prije uknjižena kao vlasništvo države Bosne i Hercegovine i tako se državi kao krovnoj instituciji us-kraćuje širenje njenih nadležnos-ti, a proširuju entitetska – najvi-še genocidne tvorevine.

2.) POPIS STANOVNIŠ-TVA – Kako ste vi, naš „lider“, mogli potpisati neprihvatljive stavove koji se odnose na popis stanovništva, koji kao takav ide na štetu Boš-njaka?

Nemaju podršku od gra-ñana BiH

Pristao je na etnički kri-terij, bez obzira na či-njenicu da Aneks VII Dejtonskog sporazuma (povratak prognanih) nije sproveden i da tzv. Republika Srpska na sve načine svim silama i na-stojanjima želi eliminisa-ti prognane u tom enti-tetu iz popisa grañan-

stva BiH. U ovakvom pregovori-ma uslov je trebao biti prvo sprovedba ovog aneksa, pa tek onda vršenje popisa stanovniš-tva, jer ovim ovakvim dokumen-tom vršite istrebljenje naših Boš-njaka, kao što su to radili oni 92. – 95. godine i to metodama silo-vanja, protjerivanja, nasilnog raseljavanja i ubistvima.

Stranica 38 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

"" KRVKRV NIJENIJE VODAVODA"" Akademik Mirko Vidović, Pariz

Da bi hrvatski čovjek danas, spa-sio sebe od fatalnog kolapsa u 'crnu rupu' mentalnog ništavila marksističkih fanatika, koji su sve učinili da se održe na vlasti, a onda, kad je marksizam propa-o, da u svom padu u tu 'crnu rupu' ljudske pameti ne uvuku što više ljudi, pa i - otvoreno! - cijelu hrvatsku naciju, treba čitati djela naših velikana iz davne i nedavne prošlosti, posebno na-šeg narodnog barda, Stipicu Ra-dića, roñenog u Trebarjevu Des-nom.

Ovdje uzmimo samo jedan nao-ko mali podatak u ukupnosti onoga što je kongenitalno krat-kovidni, a poviesno dugovidni Stjepan Radić zapisao u svojim "Uzničkim uspomenama" (izd. M.H., 1971) na čisto kršćanski način, kad je ustvrdio: "Ja sam izvanredno kratkovidan, to je istina, ali ja sam se tako i rodi-o" (s. 35), Te: "I zato vam velim: naše je gospodsko društvo pok-vareno, a narod je tako zapuš-ten, da bi se mogao kakvim ču-dom spasiti. Kako ćete vi, molim vas, javno djelovati? Za novine i knjige nemate novaca, da putu-jete i da živom riječju narod pou-čavate... a što je još gore, nema-te kod nas u Hrvatskoj za to ni slobode... Koga god njegova okolina ne razumije, taj je sam tome kriv, jer valjda ili nejasno ili krivo nešto naučava. A zahvalni meni Hrvati ne mogu biti, jer sam i sam Hrvat, a onda zato jer je nedostojno da tisuće ili miliju-ni budu zahvalni jednom čovje-ku" (s. 53)... I zato ja, velečasni, sve što ste mi rekli držim toliko istinitim, koliko je naše društvo

uistinu pogansko: puno predra-suda i nadasve puno umišljenosti o sebi a prezira o drugima" (s. 56).

Veliki ljudi ne podnose da ih se unakazuje pričama o tome da su i u čemu veći od svih drugih poš-tenih ljudi.

I Stipica Radić je, premda seljač-ko dijete, naučio mnoge jezike, a meñu njima i - francuski jezik. Išao je u Pariz, upisao se na Vi-soku političku školu i - s uspje-hom je završio. O tome nam os-tavi slijedeći zapis: "Kako sam stigao u Paris godine 1897, čitao sam u jednim francuskim novina-ma ovu bilješku o glasovitom našem zemljaku Nikoli Tesli. Jed-nom upita Teslu njegov učitelj Eddison: 'A gdje je vaša domovi-na?'. Tesla odgovori: 'Moje do-movine nema na zemljopisnoj karti, pak vam je zato ne mogu ni pokazati'. Ne zna se izreći što sam sve osjećao, kad sam proči-tao tu malu bilješku. Znao sam naime, da je Tesla iz Hrvatske ali se osjeća Srbinom. Bijaše mi žao što je zatajio Hrvatsku, a nije se izjasnio za Srbiju" (s. 77).

Stipica ima svoj i ljudski i politički ideal - Bana Jelačića, a u tome nema nikakva slučaja! I u vrije-me apsolutizma, madžarske ba-hatosti i švapske oholosti, u vri-jeme Khuena Hedervary-ja, Stipi-ca je znao da je krv jedno, a po-litička pripadnost sasvim nešto drugo. K tome, u ime političkih 'viših interesa', čovjek ostaje tje-lesno ono što jeste, pa i kad du-šu svoju proda za sitne groše. Zapisa Stipica i ove rijeci: "Znate li da se Gaj ogrijao na suncu sla-venske uzajamnosti ili, kako sam veli, da mu je veliki Slovak Kollar svojom rječitošću usta kao me-

dom zamazao, a da bi Miloš Ob-renović bio, bez ruske pomoći, izdahnuo na turskom kolcu... Mislim da je i Hrvatskoj pomogao Napoleon više nego Slavenstvo". (s. 89)

No, nije Nikola Tesla bio ravno-dušan na to što Hrvatske nema na 'političkoj karti svijeta'! Tesla je i sam, očito, patio od tog svog podrijetla iz - praznog prostora. Trebalo je čekati proglas Banovi-ne Hrvatske, pa da se i Tesla oslobodi te strašne more da je samo puka apstrakcija - nitko, jer dolazi iz ničega. U povodu proglasa Banovine Hrvatske, Te-sla je poslao Vladku Mačeku onaj povijesni telegram u kojem on Radićevu nasljedniku Dr-u Mače-ku, čestita na uspjehu obnove kakve takve hrvatske države, jer, veli, on se kao Srbin ponosi svo-jom domovinom Hrvatskom. A i kako ne bi, jer vjera je jedno, a krv nešto sasvim drugo (v. Fra-njo Gaži: "Vladko Maček i stvara-nje Banovine Hrvatske", izd. HSS, Zgb, 1989, s. 154).

U vojničkom i pravnom smislu, veliki hrvatski Ban Jelačić je bar privremeno dokazao Layosu Kos-suthu gdje se na karti Europe nalazi Hrvatska. A mali Stipica Radić je, još kao dijete, to znao, premda nije još bio načistu ot-kud u njemu tolika privrženost Banu kojeg sva hrvatska nacija slavi kao svog velikog Bana i sre-dišnju ličnost devetnaestog sto-ljeća u Hrvatskoj. O tome, Stje-pan Radić zapisa slijedeće riječi:

"Premda sam bio prvi put u Zag-rebu, nisu me osobito zanimale kuće ni ulice, ni gospoda ni gos-poñe, pače ni male gospodične, za koje sam na prvi pogled pri-mijetio kako su naslikane

Stranica 39 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

(našminkane, op. M.V.), Nepres-tance sam napastovao majku pitajući je. 'A gdje je naš Jelačić Ban?'... Uzme me za ruku i dove-de me baš ravno pred Jelačićev spomenik. 'Znaš čitati, pak sad čitaj! Ja sam sirota slijepa makar imam bolje oči od tebe... i čitam natpis: BAN JELAČIĆ 1848. Činilo mi se da stojim, hvala mu budi i dika, pred samim Bogom. Takav sveti trepet i u isti čas jako pouz-danje prostruji čitavom mojom djetinjom dušom i ja se nehotice prekrižim. 'To nije svetac, drago dijete, da se križaš' - nasmije se mati. 'Ne križam se ja, mame, Jelačiću, nego dragom Bogu kte-ri nam ga je dal.'" (s. 227).

Zov krvi? Naravno!

U svojoj knjizi uspomena "Od Radića do Pavelića", osvrćući se na teško povijesno razdoblje hr-vatske nacije u borbi za opsta-nak u doba prije i poslije 'diktature kralja Aleksan-dra' (kako to zapisa Svetozar Pri-bičević, još jedan hrvatski rodo-ljub pravoslavac), Matija Kovačić

nam je ostavio koristan zapis o bosanskom podrijetlu i - Stjepa-na Radića. Naime, Matija Kovačić - bliski roñak Stjepana Radića, roñen je u susjednom selu Ljub-ljanici. Matija Kovačić, dugogodi-šnji urednik osječkog "Hrvatskog lista", izmeñu dva svjetska rata, iz neposredne blizine pratio je rad i Stjepana Radića i njegovih političkih sljedbenika i ne samo na vrhu HSS-a. U vezi s podrijet-lom Stjepana Radića, zapisao je slijedeće:

"Imao sam u životu više puta prilike razgovarati sa Stjepanom i s Antunom o podrijetlu Radića u Posavini. Izvan Trebarjeva Des-nog u onom dijelu Posavine, koli-ko je meni poznato, nije bilo dru-gih Radića. Ante mi je pričao, da se on mnogo bavio tim pitanjem ali ga nije mogao riješiti u cije-losti. "Znam, rekao mi je, da pot-ječemo tamo negdje s područja rijeke Bune (pritoke Neretve, op. M.V.), a da bismo tamo bili sta-rosjedioci nisam mogao ustano-viti. Svakako su prvi Radići stigli

u Posavinu povlačeći se postepe-no s juga na sjever, bježeći pred Turcima. Župnik u Martinskoj Vesi, Martin Doksa, dao mi je zanimljiv podatak u vezi s dolas-kom Radića u Trebarjevo Desno. Prema 'Matici krštenih', oni su došli u Posavinu, tj. u Trebarjevo oko god. 1700... U 'Matici kršte-nih da uz ime i prezime krštenog stoji pridjevak 'Leutot'" (v. M. Kovačić: "Od Radića do Paveli-ća", izd. HR, 1970, str. 31). Ovaj nadimak - leutot - bi bio potvrda da su Radići odista došli s rijeke Neretve, iz okolice Bune, jer u tom hrvatskom kraju do ušća Neretve i uz morsku obalu, i da-nas se poseban ribarski brodić nazva - leut, pa bi naziv 'leutoti' bio - ribari s leutom.

Poput Bana Jelačića i Ambroiza Vranicsanyja (jednog od glavnih 'iliraca') i Radići su bili - stara bosanska loza!

Tvrdi i nesalomljivi Dinarci!

MEHANISTIČKOMEHANISTIČKO –– BOLJŠEVIČKEBOLJŠEVIČKE KLOPKEKLOPKE dr. sc. Ilija Barjašić, Zadar

Koja drskost nečovjeka kao od-raza nereda na Zemlji, koji je odraz slobodne anarhične volje, a sve zbog materije (stvari)! Umišljen, stvorenom šablonom služi se za uništavanje čovjeka zbog njegovih materijalnih doba-ra (stvari). Dakle, zbog želje da kontrolira tuña materijalna bo-gatstva (pratvar i stvar) da bi bio nešto „više“ pomoću čega bi kontrolirao i dalje eksploatirao čovjeka, a što po prirodi dobra i života proturječi u kompleksu Apsolutnog. Jer nezarañeno pos-

tavlja se oporo i ne da se kontro-lirati (subjekt – objekt). Tek oso-bnim radom zarañeno se pomi-ruje sa subjektom što tvori sklad. Tako se na razini čovjeka razot-kriva misterij konkretnog i ubire zadovoljstvo kao smisao života. Dakle, nužna je postupna spoz-naja i adekvatno zalaganje za tijelo i dušu u Apsolutnom.

Što reći o svjetovnim, tjelesnim, nezasitnim očima, što reći onima kojima je apsolutno dobro posta-lo po izboru nereda nepoznanica, pa u duši tvore inverziju (stvar-život), gomilanjem nezarañenih materijalnih bogatstava, umisle sebe apsolutnim gospodarom da

gospodare „stvorenim“ bez vlas-titog udjela, naprotiv narušavaju dobra dok im se tolerira od stra-ne dobra, Stvoritelja, čuvara ži-vota. Dok su u mraku, oslijeplje-ni, nisu u stanju pojmiti a kamoli kontrolirati stvari, zavarani privi-dom za izvjesno vrijeme sami su sebi svrha. Dakako, lopovima je važno da se dokopaju sklopke za iskapčanje svjetla, jer nered tvori mrak i krasti se može samo po mraku u kojem se realno ne vidi mamac kojim se ulovi čovjek, dok se želi kontrolirati centrale i sustav mreža banaka. Isti, skoro uvijek, nakon što iskopčaju, ne-redom i u panici, nisu u stanju ponovo ukopčati svjetlo, naravno

Stranica 40 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

nastane šteta, a sebe u komplek-snosti demonstriraju nepomirljivo s objektom, jer u zauzetoj pozici-ji traju dok traje i ni za što real-no ne mogu biti odgovorni jer jednako nisu svjesni da ne mogu uzeti takve dužnosti. Posljedica toga je narušena harmonija iz-meñu subjekta i objekta, pa ob-jekt postane opor i subjektu stvara bol. I uvijek je tako kada neznalica kontrolira sklopku, po-sljedica je mrak i onima koji mu dozvole.

Na zemlji umišljeni pojedinci i institucije, naročito na nekim di-jelovima Zemlje gdje je i veći nered, oslanjaju i služe se tehni-kama pa doslovce djeluju kao roboti tako da im tehnička poma-gala i pravila služe protiv čovje-ka, dok iskapčaju i kontroliraju sklopku, ali kojom nakon toga (kao postvareni) ne znaju ukop-čati svijetlo za život. To može samo Stvoritelj života a ne i (postvareni) dekadentan čovjek koji kao takav sebi umišlja i pos-tavlja se u ulogu Stvoritelja. Čov-jek jest kada odoli iskušenjima kao uzrocima zla jer na vrijeme zamijeti zamke po stupnjevima, bilo da zlo nudi mrvice namije-njene za tijelo ili za dušu. Najče-šće za mrvice dušu prodaju magi koji imaju dovoljno hrane za tije-lo, a sebi umišljaju, dok su sami sebi svrha, da mogu kontrolirati duše pojedinaca i naroda u cjeli-ni. Konkretno, pomoću sklopki centralna banka „kontrolira“ cije-lu mrežu, dakako uz pomoć osi-gurača tj. policije, želi kontrolirati život zbog stvari, ali kako se po-kazalo uvijek protiv života. Ipak na duže vremensko razdoblje ne mogu imati u posjedu tuñe živo-te, a samo umišljanje da mogu posljedica je njihove pomućenos-ti. Dakle, sam pokušaj po anarhi-čnoj volji nužno ih odvede na smetlište – kao hranu vatri. Ne

može se kontrolirati što nije u sudbini čovjeka, pri svakom sa-mo pokušaju optereti se pakle-nim mukama, jer dušu se nije čuvalo, a sve se može predvidjeti što je uvlači u zlo. Čista duša vjernika ne treba tendenciozna tutora koji svojim šablonama za-ustavlja kretanje.

Duše „učenih“, začuñeno svaka na svoj način uz znanstvena pra-vila, izgaraju u pukoj svjetovnos-ti zbog tehničkih pomagala za izradu stvari.

Zanesen kao tvorac stvari „stručnjak“ čini inverziju na štetu vjernika, čistih duša koje postaju žrtve tehničkih proizvoda, žrtve stvari koje ih postvaruju i koje se postavljaju ispred života. Ovakvo podržavanje i poimanje tehnič-kog uporište (stvari) je uglavnom svih pojedinaca na Zemlji, ali i različito tumačenje istog, utoliko da bi se razlikovali, čime se prav-daju i ističu „učeni“. Ne mareći što ove razlike ali sve zbog ma-terijalnog (stvari) otvaraju ratove protiv života. Zapravo što čovjek želi i zastupa to se i demonstrira, uglavnom to je stil i tendencija vladara, za materijalna bogatstva po cijenu tuñe smrti, a zapravo i svoje.

Čovjek „učeni“ stvara od pratvari koja je u carstvu apsolutnog, beživotno uvijek, čemu podreñu-je život, stvar skupa s tehnikom zamjenjuje se za bitno pa se ta-ko postvaruje smisao – život. Život po Stvoritelju stavlja u dru-gi plan u odnosu na stvari, koje, je on čovjek stvorio stavljajući se tako ispred Stvoritelja života. Demistificiranje konkretnog čov-jek najbolje postiže tamo gdje je roñen i gdje živi na Zemlji, gdje mu se najbolje nudi odgovor, zašto se opterećuju duše još od prapočetaka. Samokritika je na-čin za osvjetljavanje zamračenog

svjetovnim očima, kojima zamke podmeće zao duh suprotno, ali ako ih vodi dobar duh uvijek oc-jenjuju pravilno za svoje tijelo. Čovjek zna da je život posljedica i uvjet čistoće dok je zlo odraz nereda. Dakle, kada je čovjek protiv čovjeka zapravo je protiv života, protiv sebe, jer nije svjes-tan da je to tako dok guta ma-mac i udicu u pravcu propasti fizičkog i duhovnog života.

To su konstrukcije zloga duha kada čovjek poželi kontrolirati ono što mu ne pripada isključivo zbog sebe, čime se opterećuje i postaje žrtva po sebi stvorena zla, jer posijao je i tako uzgajao do kraja, što i jest demistificirana konkretnost na Zemlji za zaslu-ženo dobro na beskonačnom pu-tu. Centrale sa sklopkama, osi-guračima itd. su model koji služi vladarima za financijski sustav i policiju, razlika je, što vladari i magi nisu i ne žele biti vezani uz binarni sustav. Umišljeni boljše-vici taj sustav olako shvaćaju i tako funkcioniraju kada su u pi-tanju materijalne koristi, tj. ban-ke koje bi trebale biti umrežene, ali za koje ne vrijedi binarni sus-tav već kako ispadne pomoću demagogije, pod kontrolom poli-cije, pomoću laži stvara se nered dok se iscrpljuje život. Istom ša-blonom služe se i religije tim više što po želji otvoreno pretendiraju kontrolirati i duševni život. Dak-le, čovjeka se tretira kao beživot-nu stvar.

To je odgovor (želje se ostvaru-ju, što se poziva to se i odaziva) zašto je u Hrvatskoj tako, jer nema iz ljubavi meñuljudskih odnosa što pretpostavlja red. Funkcionira se po nekim drugim pravilima kako bi spodobe kalku-lirale sa stvarima stvarno (odaziva se stvar). Zato su tu meštri koji kao „učeni“ stvara-njem stvari urušavaju čovjeka.

Stranica 41 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

Ipak magi i puki svjetovnjaci nisu svjesni da su pod zamkama pro-gutali kao ribe mamac i udicu. Listajući povijest i ovo je vrijeme kao i za vrijeme Sokrata i Isusa, koji su vlastodršcima bili veća smetnja od najvećih kriminalaca, dok su „učeni“ sudili u ime krimi-

nalaca. Dakle lucifer sačini sudbi-nu, tj. sebi prokletstvo na Zemlji, što je više nereda život više tone u mrak. Kada je posrnuo čovjek, tko ga je navikao na neuredno življenje? Ali, uvijek, na terenu život je pokazatelj da je odraz reda kakav god je.

Spoznaja, tj. život učvrstit će vjeru koja ne treba tumače da bi čovjek shvatio da je u trojstvu obdaren s JA za autonomni dop-rinos.

MINIMINI NUKLEARKANUKLEARKA dr. sc. Ivo Derado - Splićanin, München

Članak „Svakom gradu mini nuk-learka“ gospodina Željka Bukše u Vjesniku 17.11.2008. je nekritič-no prenesen članak direktora ustanove „Hyperion Power Gene-ration“ (HPG) gospodina Johna Dea l a . Dea l ov t ek s t u www.hyperionpowergeneration.com više sliči na reklame iz Nec-kermannovog kataloga negoli na jedan ozbiljan tehnički report.

Mini nuklearka je valjak 3.5x1.5m2 napunjen uranovim hidridom (UH3), snage 200 kWe, koja proizvodi stalno (24 sata/7 dana) čistu, sigurnu i jeftinu energiju, neovisno o kiši i vjetru. Može opskrbiti električnom ener-gijom zajednicu od 20.000 do-maćinstava. Vrlo kompaktna nu-klearka može se prenositi kamio-nom ili brodom iz tvornice do kupca. Tu u blizini kuća bude nuklearka zakopana neposredno

poslije narudžbe i time su ukuća-ni osigurani od radioaktivnog zračenja.

Svi kritički problemi kod velikih nuklearki počevši od terorista sve do eksplozije navodno ne postoje kod mini nuklearke. Tako Deal, a s njim uglavnom i Bukša!

Ideja mini reaktora s UH3 je sta-ra preko 50 godina i kao ideja vrlo je atraktivna, jer uranov hid-rid je kombinacija goriva (uran) i moderatora (vodik) bez pokret-nih šipki za moderaciju i navod-

no pasivno siguran. Švicarci i drugi su pokušali koristiti UH3 mini reaktore za grija-nje zgrada. Sve je to ostalo bez stvarne realizacije.

Da bi se bolje informirao pogledao sam američki pa-tent Hyperionove mini nuk-learke. Patent, US2004/-0062340A1, je na temelju mog educated guessa vrlo površno napisan. Nedovolj-

no je obrañen odnos urana i vo-dika koji ovisi o apsorbiranju i ispuštanju vodika pri raspadu urana. Odnos U/H se mijenja s temperaturom i može s vreme-nom postati kritičan za rad i si-gurnost reaktora. Opasna je i ekstrakcija toplinske energije (maksimalna do 8000C) pomoću natrija ili/i kalija. Radioaktivni ostatak čitavog ureñaja nije za-nemariv. Mini nuklearka je samo djelomično hermetički zapečaće-

na. Ponovno punjenje svakih 5 ili više godina obavlja se u tvornici. Zato kod transporta postoji opa-snost od terorista i pirata. Sve provjere pogona su odreñene na papiru pomoću monte-carlo me-tode pa je čudno da već danas Hyperion (HPG) donosi cijenu ureñaja pa čak cijenu kilovatsata i oglašava narudžbe u nezapad-nim zemljama.

Nuclear Regulatory Commission (NRC) kritički piše nakon kon-takta s Hyperionom 12.11.2008 ( v i d i www.physo rg . c om/news14556194.html): „Projekt Hyperion je u vrlo ranoj fazi raz-vitka i NRC nema od projekta nikakvih tehničkih izvješća. Bez toga i bez eksperimentalnih provjera, NRC ne može dati upo-rabnu licenciju“.

Znajući današnju pedantnost NRC-a treba će dugo čekati. Zli jezici kažu prije će fuzija negoli mini fizija proraditi! Zato mislim da će bez NRC licencije teško netko ozbiljan izvan Amerike ku-piti mačku u vreći, možda Ru-munjska kako tvrdi gospodin De-al!

Bez obzira na konačni ishod Hyperionovog projekta, meni se čini da je opasno rasipati te mini-ce po prostoru. To mi sliči na Maove mini visoke peći po kines-kim njivama!.

Stranica 42 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

dr. sc. Branimir Molak, Zagreb

Neki dan sam bio na predstavljanju zanimljive knjige „Tko je jamio, ja-mio“ autora Saše Radovića. Eto, i danas se pljačka stanovniš-tva nastavlja: poskupjeli su plin "zbog skupljeg plina iz uvoza". Ništa političare ne smeta što je u Hrvats-koj npr. 2006. proizvedeno (2,714 milijardi m3) gotovo dovoljno plina za njene potrebe (potrošnja = 2,878 milijardi m3). Zaista te godi-ne i uvezeno je 1,127 milijardi m3 po 0,22-0,24 USD/m3 iz Rusije, ali i izvezeno 0,896 milijardi m3 po 0,063-0,08 USD/m3 u Italiju (izvezeno je još i oko 0,3 milijarde m3 po 0,09 USD/m3 u proizvede-nom umjetnom gnojivu), što je sja-jan posao za one koji jamaju.

Onima koji poskupljuju plin i žele postići „tržišne“ cijene plina nije bilo dovoljno što kućanstva u Zagrebu plaćaju plin 0,369 USD/m3 (2,08 kn/m3 po tečaju od 8.12.), ili 5,85 – 4,61 puta skuplje nego što su „mudraci“ ugovorili izvoz u Italiju, pa trebaju od 1. siječnja 2009. pla-ćati još 20% više. Mnogo bolje bi bilo od riječi mudraci za one koji su takav način poslovanja dogovorili koristiti riječ lopovi (i to dobro zašti-

ćeni lopovi), jer niti nisu drugo.

Ima mnogo razloga barem za zamr-zavanje, ako ne i smanjivanje cijena p l i na i e l ek t r i čne energ i -je. Predlažem da kao uvod u temu energetike, onaj koga zani-ma, pročita prvo tekst:

ENERGIJA, RAZVOJ, PROFIT (za k o g a ? ) d o s t u p a n n a : http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_ con-t e n t & t a s k = v i e w & i d = 2 3 7 4 &Itemid=1

Ponešto više detalja o "poslovanju" u energetici može se naći u dva moja članka. U tekstu mog preda-vanja na MH skupu (http://w w w . c r o a t i a . c h / t j e d a n / 080341.php) može se naći brojke o plinu koje sam spomenuo, a u popi-su literature u tom tekstu pronaći i niz drugih tekstova (o benzinu, ob-novljivim izvorima....).

U tekstu gubici struje

(http://hakave.org/index.php?o p t i o n = c om _ c o n te n t& t a s k = view&id =3578&Itemid=1) govori se i o slijedećem: HEP je najveći potrošač struje u Hrvatskoj, pojedi-nih godina izgubi više električne energije nego što potroši cjelokup-na industrija u Hrvatskoj (i nikog

briga za to, jer to bez problema naplate od stanovništva). Osnovali su tzv. Fond za energetsku učinko-vitost i zaštitu okoliša, gdje name-tom na energente skupljaju novac i dijele podobnima za „projekte“, a spomenuto ih ne zanima, kao da se dogaña u nekoj drugoj zemlji.

Razaranje energetike i tzv. pretvor-bom počelo je još u obrambenom ratu pa onaj koga zanima može pročitati i tekst projekt razaranja energetike (i zbivanja u ratu) ( h t t p : / / w w w . c r o i n f o . c o m / 3 G o s p o d r / E n e r g e t s k a _politika/06/Projekt_Razaranja _Energetike.html). Izvoz naftnih derivata i nafte iz Hrvatske u jeku agresije na Hrvatsku nije bio sluča-jan, nego je to oblik ponašanja poli-tičara (bez obzira na tzv. stranke), koji se zadržao do danas. Tada su zbog njega ginuli ljudi, a danas „samo“ osiromašuju zbog poskup-ljenja plina. Stanovnici Hrvatske žrtve su bili i tada kao što su i da-nas.

Bilješka o autoru http://www.croatia.ch/zanimljivosti/ 070208.php

HRVATSKIHRVATSKI PUKPUK JEJE BIOBIO ŽRTVAŽRTVA UU RATURATU ALIALI JEJE II DANASDANAS . . II JEDNOJEDNO II DRUGODRUGO SESE ZABORAVLJAZABORAVLJA

HTVHTV –– ŠKOLAŠKOLA SVAKOVRSNESVAKOVRSNE MANIPULACIJEMANIPULACIJE prof. Dubravko Heinrich, Karlovac

BIĆABIĆA SS DRUGEDRUGE PLANETEPLANETE

Mnogo je NASA utrošila sredstava, da bi istražila, ima li u Svemiru planete, s kojom možemo komunicirati. Uzalud ta sredstva, praf im budi, sad su svi švorc!

Moj televizor mi je bez dodatnih ureña-ja i troškova donio riječ i sliku sličnih nam prispodoba s neke Hrvatskoj dale-ke Planete, koja zaslužuje ime - X -

D.LAT. Ne znam pred koliko je svjetlo-snih godina emitirana, sadržaj je stari komunistički, tek, stigla je u moj televi-zor na dan Svih svetih, dakle 1. 11. 08. u 20 h i 15 minuta pod nazivom LATI-NICA.

Možda se njeni sastavljči uključe u ovozemaljski internet, a tada bih im poručio ovo:

Mi smo, znate, iz sunčevog sustava, s planete Zemlja (EARTH), ta ima više kontinenata, često razdvojeni morem, vodom H2O (imate li vi vodu, tamo na

Planeti!?), mi smo u EUROPI, ali ne u EU, u zemlji Hvatskoj (CROATIA).

Mi zajednički volimo Hrvatsku i želimo joj dobro. Osjećate li se vi izgubljeni u Svemiru?

1 - mi u Hrvatskoj imamo pirotehniča-re, koji svakodnevno vade iz busija hrvatske zemlje skrivena eksplozivna sredstva, dan za danom više 10-ataka komada na dan. Tek rijetko u tim uvje-tima strada pirotehničar. Što misle na Planeti, o sposobnosti pirotehničara, komu je poručeno, da se u ormariću

Stranica 43 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Osvrt iOsvrt i

željeznice nalazi bomba, pa taj pristupi poslu na način, da tragično pogiba i ranjava još tri pomoćnika. A što su radila u blizini tri pomoćnika? Imaju li bića na Planeti pojma što je to bomba?

Je li to baš terorizam, ako se nekoga upozori na moguću opasnost, koja nužno nije morala biti realizirana. Bi li terorizam Bušića bio veći, da je bilo 10 pomoćnika, od toga 5 mrtvih? Ili manji da je došao stručan pirotehničar?

2 – vi tamo na Planeti imate neku stranku SDP, kojoj se iz naziva ne vidi, s kog je dijela Planete, ali se čuje njena glasogovornica. Ta veli kako VELIČANJE OSOBA, KOJE SU ODSLU-ŽILE KAZNU ZBOG TERORIZMA, SEBI NE MOŽE DOPUSTITI NITI JEDNA DE-MOKRATSKA ZEMLJA (pročitaste li: odslužile – a i dalje im treba oduzeti grañanska prava, kao da su još uvijek teroristi). Na stranu to, je li bilo veliča-nja od strane “zemlje” ili se radilo o privatnom dočeku prijatelja, upozora-vam da na Zemlji postoji demokratska država Izrael, koja svoje teroriste, koji su omogućili državu Izrael, slavi do neba. Čemu nespretne, na Hrvate cilja-ne izjave, stare agit-prop- glasogovor-nice? Mi to u Hrvatskoj ne primamo zdravo za gotovo, jer smo desetljećima slušali taj glas i znamo koliko nam je istine donosio i čija je to istina bila. To je istina onih, koji su nevino optužene možda i otpustili s Golog Otoka, ali su ih zauvijek izbrisali iz javnosti …

Planeti nije mogao izbjeći sjajni spek-takl, kada je”zemlja” veličala Busha i bila ponosna na njegov dolazak, iako su 4 njegova helikoptera skočila u Siri-ju, da tamo pobiju “teroriste” od 8 i 10 godina, a svakodnevno njegove trupe provode teror u graničnom području Pakistana, da o onom u Iraku ne govo-rim. Taj teror “zemlja” smije veličati. A kako bi se oglasila glasogovornica, da 4 US helikoptera skoče tamo i pobiju nekoliko njenih praunuka?

3 veseli nas, da su na Planeti dešifrira-li poruku dr. Tuñmana o g. BUŠIĆU iz 1977. g. s kojm se Hrvati slažu, i koja od riječi, do riječi vrijedi danas (to mo-že izreći samo znnstvenik!).

Na Planeti si uzimaju pravo komentira-nja tog znanstvenika smatrajući da je bio preblag – trebao je vjerojatno pre-suditi tom hrvatskom domoljubu, po nekom dalekom planetarnom zakonu..

Bića s daleke Planete šire planetarnu

istinu neke druge civilizacije, pa kažu: Kad je gña BUŠIĆ došla u Hrvatsku radila je u tuñmnovom uredu kao oso-ba od povjerenja, a radila je i u hr-v a t s k o m v e l e p o s l a n s t v u u Washingtonu.

Podpredsjednica HNS-a (Hrvatsku Na-padni Svuda), smatra takvu odluku u najmanju ruku čudnom i veli:

“ALI BAŠ MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA NIJE TO MJESTO, GDJE NETKO TKO JE OSUðEN ZA SUDJELO-VANJE U TEORISTIČKOM AKTU MOŽE DA BUDE NA TAKVOM MJESTU. TO SIGURNO NIJE PRIMJERENO.”

Ta žena s druge planete, koja, zbog udaljenosti, ne može uopće vidjeti in-terese Hrvatske, pa ni Washingtona uzimati sebi pravo kritike State Depar-tementa, koji je sigurno bolje znao hoće li ukazati povjerenje gospoñi BU-ŠIĆ, ili iskonstruiranoj optužbi protiv nje.

Ista gospoña PUSIĆ rastrubila je po Svemiru, da JE HRVATSKA IZVELA AGRESIJU NA BIH, da bi sada visoki čimbenici u SAD zažalili, što je ta agre-sija stala ispred Banja Luke.....

Ona sve zna, samo ne, kako da održi rating u stranci, a u hrvatskom narodu ga nije ni imala zbog udaljenosti Pla-nete…

Udovica stradalog ostala je na Zemlji i pokazala se sjajnom. Ona, koja je ima-la najviše prava na osudu. Mislim da su bića s druge planete umišljena - mož-da su bliža Bogu?

4 - Glasogovornica agitpropa smatra DA JE HTV PRENOŠENJEM DOČEKA BUŠIĆEVIH, OSOBA OSUðENIH ZA TERORIZAM, UJEDNO I NJIHOVO PROGLAŠAVANJE NACIOALNIM HERO-JIMA, ŠTO SI NE MOŽE DOZVOLITI NITI JEDNA JAVNA TELEVIZIJA. To je čista staljinistička logika: ako snimaš, bez dozvole Komiteta, recimo eksplozi-ju naprave, koja ubija ispred NACIO-NALA, ti samim tim postaješ terrorist.

Gospoña PUSIĆ se razumije i U STRAS-TVENE POLITIČKE STAVOVE, ONA DOZVOLJAVA DA SE ZA NJIH ZALAŽE-TE NA SVAKOM MJESTU I VRLO DRA-MATIČNO, ALI NE TERORISTIČKIM METODAMA. Možda gladovanjem ili dogañanjem naroda na ulicama?

Mi na Zemlji imamo već jednog pro-povjednika takove vjere – zove se Da-

laj Lama. Ovdje na Zemlji ima veliku čast, kakovoj teži gña PUSIĆ, ali je ostao bez zemlje i naroda pa su njene poruke za Hrvate opasne. Takovi mud-raci su nas već bili doveli do statusa Kurda. To bi samo povećalo terorizam, što bi ju trebalo brinuti, ako joj već nije stalo do države. Hrvatske.

Ona NE VIDI NITI JEDAN CILJ, KOJI SE POSTIŽE TERORISTIČKIM METO-DAMA. Ona Hrvatsku i Zemlju sa svoje uzvišene daljine ne vidi dobro (Milošević: ne čujem dobro – slijepi i gluhi bi vodili narod!)

Mi ovdje znamo blistavog teroristu Jasera ARAFATA, koji je stupnjevanjem terorizma VIDIO I POSTIGAO CILJ i postao čimbenik, kojeg su demokracije prihvatile kao partnera za razgovor, što je završilo crtanjem Palestinske države i Nobelovom nagradom.

Bića nespremna na rizik profućkala bi hrvatsku državu i nikada ne bi dobila svojim pseudočistunstvom toliko želje-nu Nobelovu nagradu. Stoga im prepo-ručamo da ostanu daleko na svojoj Planeti, da tamo osnuju Veleučilište i nauče nešto o politici, stvaranju i odr-žanju država, ..., pa sve do razumije-vanja pirotehničkih vještina, a da do tada HTV usmjeri svoje antene prema ljudima, kojima je na srcu interes Hr-vatske, da ne popularizira njene nepri-jatelje šupljeg znanja.

Od američkih takmaca na izborima čuli smo u jedan glas: SVI SMO MI AME-RIKANCI I UČINIT ĆEMO SVE ZA AME-RIKU.

Kakove to prispodobe defiliraju ekrani-ma HTV, jesu li ikada rekle SVI SMO MI HRVATI I UČINIT ĆEMO SVE ZA HRVATSKU ?

Emisija završava zaključkom, da mora-mo birati prava sredstva dostojna cilja, koji želimo potići. O izboru sredstava za ostvarenje cilja, nas poučiše bića, koja nikada nisu imala nikakav cilj…

Ako nabavite slike Pavelić-Hitler i Mesić –Bush napišite, molim, ispod:

Poklonstvo hrvatskih voña teroru neka-da i sada ... jedno za osudu, drugo za pohvalu…

Stranica 44 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

Priredio Borna

(Sastavljeno prema tekstu akade-mika Dalibora Brozovića objavlje-nom u monografiji Hrvatski jezik, pripremljenoj u Institutu za hr-vatski jezik i jezikoslovlje, Opole 1998)

S genetskolingvističkoga stanoviš-tva hrvatsku jezičnu situaciju ka-rakteriziraju dvije vrlo specifične činjenice. Prvo, dijalekti kojima govore Hrvati (ili, u današnjoj nomenkla-turi, Hrvati i Bošnjaci-Muslimani) tvore tri narječja, to jest tri skupine dijalekata: kajkavsku, čakavsku i štokavsku (u početku zapadnoštokavsku), a ta se narječja meñu-sobno razlikuju osjet-no više nego što je prosjek dijalektne di-ferencijacije u slaven-skom svijetu (s time da su glavne izoglose iznimno stare). I dru-go, narječja koja obuhvaćaju hr-vatske dijalekte, tvore u slavistič-kom povijesnoporedbenom smislu jedan dijasistem zajedno sa sku-pinama dijalekata kojima govore Srbi i Crnogorci, to jest sa štokav-skim (u početku istočnoštokav-skim) i torlačkim narječjem. Taj se dijasistem u proteklih stotinjak godina, osobito u posljednjim de-setljećima, najčešće nazivao "srpskohrvatskim jezikom" (ili, sinonimno, "hrvatskosrpskim", "srpsko-hrvatskim", "hrvatsko-srpskim", "hrvatskim ili srpskim", "srpskim ili hrvatskim"), no taj je naziv (kao i njegovi sinonimi) ne-

povratno kompromitiran manipu-lacijama i teškim zloupotrebama, tako da je danas neupotrebljiv i u onim uskokabinetnim indoeurope-ističkim i slavističkim komparativi-stičkim funkcijama za koje je pot-reban nekakav nomenklaturni na-ziv takva sadržaja. Kada je dakle zaista potreban takav termin, mo-žemo govoriti o srednjojužnosla-venskom dijasistemu (jeziku dija-sistemu). Taj je naziv istinit, radi se o dijasistemu dijalekata koji na zapadu graniče sa slovenskim di-

jalektima, na istoku s makedon-skim i bugarskima. U svim ostalim kontekstima valja govoriti o hr-vatskome jeziku (ili, naravno, o srpskome), osobito kada se radi o standardu.

Navedene dvije genetskolingvis-tičke činjenice nisu u svim razvoj-nim razdobljima imale nepovoljnih posljedica, ali u nekim su te pos-ljedice bile zaista tragične. Karak-ter dijalektne diferencijacije nije na hrvatsku pismenost negativno djelovao do XIV. ili XV. stoljeća, jer je do tada u pismenosti posve vladao hrvatskocrkvenoslavenski jezik s većim ili manjim (ovisno o

žanru) udjelom uglavnom samo čakavskih elemenata, ali od XVI. stoljeća ta se diferencijacija veo-ma negativno odražavala na hr-vatsku književnost i općenito pis-menost, jer se nekoliko stoljeća pisalo na raznim dijalektima svih triju narječja, tako da su se stvo-rile posebne tradicije, koje je u XVIII. i osobito na početku XIX. stoljeća bilo već teško nadvladati.

Ni specifično zajedništvo prvotnih pet narječja, to jest kajkavskoga,

čakavskog, zapad-noštokavskog, isto-čnoštokavskog i torlačkoga, nije u starojezičnom raz-doblju (znači do XII. stoljeća) nepo-voljno utjecalo na kulturnojezični raz-voj u Hrvatskoj. U prvom redu, tada su podudarnosti izmeñu zapadnoš-tokavskog narječja i kajkavskog i ča-kavskoga (kao i istočnoštokavskog i torlačkoga) bile bar

tolike kolike i izmeñu dvaju što-kavskih narječja starojezičnoga razdoblja, tako da je onda u na-čelu postojala mogućnost da se tri zapadna i dva istočna narječja odvoje u posebne dijasisteme, mogućnost kakva se u slavensko-me svijetu znala ostvarivati i kas-nije od toga doba. Osim toga, do-diri zapada i istoka bili su tada općenito slabi i sporadični.

Počevši od XII. stoljeća organski je razvoj srednjojužnoslavenskoga dijalektnog kontinuuma pošao novim smjerovima - zapadna i istočna štokavština postupno ali

ORGANSKAORGANSKA PODLOGAPODLOGA HRVATSKOGAHRVATSKOGA JEZIKAJEZIKA ( ( 11 ))

Stranica 45 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

konvergentno dobivaju nove crte, pretežno zajedničke, s time da se prva pri tome udaljuje od kajkav-skoga i čakavskog narječja, a dru-ga od torlačkoga. Tada i pojedi-načni dijalekti svih pet sku-pina počinju dobivati svoje osnovne jasne osobine. No razvoj se tu ne zaustavlja - u XV. stoljeću počinju dva neizmjerno važna procesa. S jedne se strane pojavljuju takozvane novoštokavske crte, koje zahvaćaju velike prostore i zapadne i istočne štokavštine, a s druge stra-ne započinju velike seobe izazvane otomanskim osva-janjem, koje rezultiraju tak-vim migracijskim miješanjem raz-nih stanovništva (a naravno, i di-jalekata) kakvo je inače nepozna-to u Europi (izuzev možda uneko-liko Rusiju, no i tamo se radilo više o širenju nego o miješanju).

Slika koja je dobivena krajnje je

neobična. Čakavske i kajkavske dijalekte (slično kao na istoku tor-lačke) potisnuli su u seobama što-kavski, uglavnom novoštokavizira-ni dijalekti (uz masovno iseljava-

nje čakavaca i kajkavaca na dru-ge kajkavske ili čakavske terene, ili u Italiju, Sloveniju, Austriju, Češku, Slovačku, Madžarsku), a same su dvije prvotne štokavštine bitno promijenile svoju prirodu i fizionomiju - dio zapadnoštokav-

skih i istočnoštokavskih govora novoštokavizirao se i toliko ujed-načio da ih samo profesionalni lingvist može razlikovati po podri-jetlu (jer ni sam refleks jata nije

uvijek siguran pokazatelj). Kao plod svih navedenih ne-organskih procesa nastala je nova slika sekundarno homo-geniziranoga općeštokavskog narječja. Danas imamo neno-voštokavizirane ili djelomično novoštokavizirane štokavske dijalekte zapadnoštokavskog podrijetla (što je i danas pre-poznatljivo), novoštokavizira-ne štokavske dijalekte zapad-noštokavskoga, istočnošto-kavskog ili miješanog podrije-

tla (što je na prvi pogled teško prepoznati) i nenovoštokavizirane ili djelomično novoštokavizirane štokavske dijalekte istočnoštokav-skog podrijetla (što je opet lako prepoznatljivo).

Mirko Deanović

Rijetko književnik piše baš onako kako govori. I Fiorentinac i Parižli-ja. Jer svaki živi govor ima sad veći sad manji broj lokalnih idioti-zama, po kojima filologija razliku-je govoreni dijalekat od pisanog književnog govora.

Poznati su uzroci, zbog kojih se književni jezik obično odvaja od govora širokih narodnih slojeva; ti su uzroci većinom svuda slični i gotovo općeniti, te nam donekle objašnjavaju i genezu književnog jezika naših klasika. Ali samo do-nekle, jer su za naše stare pisce na Jadranu bili od važnosti nekoji osobiti momenti. Odgojeni u hu-

manističko-filološkom duhu naj-prije u dubrovačkom kolegiju pa zatim mnogi i u Italiji, nastojali su da im jezik, kojim pišu, bude što podatniji, što bogatiji i dotjeraniji, kako bi se mogli bolje približiti svojim inojezičnim uzorima. Zato je i njihov pisani jezik morao biti otmjeniji i skladniji, na nekom višem kulturnom niveau negoli je običan saobraćajni govor, koji od-govara samo praktičnim potreba-ma života. Ali u Dubrovniku, na toj našoj pograničnoj i trajno ug-roženoj točki, bio je uz to još je-dan razlog, zbog koga se književ-ni jezik drugačije razvijao negoli je njegov lokalni dijalekt.

U čemu se zapravo razlikovao pi-sani jezik književnika od živog

govora u starom Dubrovniku?

To je pitanje usko povezano s pitanjem o genezi naše renesan-sne književnosti u svoj Dalmaciji. Već su se prvi hrvatski humaniste na Jadranu, premda odgojeni u inorodnom duhu vrlo kulturnog susjeda i premda zahvaćeni nje-govim modernim duhovnim stru-jama, odvojili jezično od tog svog uzora i odlučili se da pišu tada još prezrenim jezikom jednostavne pobožne pjesme i neugledne puč-ke popijevke. Morao je biti dosta jak razlog, koji ih je na to naveo.

ZAŠTOZAŠTO DUBROVAČKIDUBROVAČKI KNJIŽEVNICIKNJIŽEVNICI NISUNISU PISALIPISALI KAKOKAKO SUSU GOVORILIGOVORILI? (? ( 11 ))

Stranica 46 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

RAZLIKOVNI RJEČNIK, Stan-ka Pavuna, „Integra“ d.o.o., Za-greb

PRISTUPNAPRISTUPNA RIJEČRIJEČ ( (11)) Jezik živi, razvija se i mijenja, a jezikoslovci prate promjene u jezi-ku, bilježe ih i normiraju. Mnoge su se promjene u hrvatskom jezi-ku dogodile pod utjecajem jugos-lavenske politike pa su se u govor pučanstva uvukli srbizmi i loše izvedene tuñice koje su nametane u administraciji, u vojsci, na želje-znici, u politici, u sredstvima prio-pćavanja pa čak i u udžbenicima, Hrvatski jezik onečišćen je mno-gim stranim riječima za koje ima-mo svoje istoznačnice, a često ubacivanje stranih i srpskih riječi opravdavalo se „obogaćivanjem“ rječničkog blaga koje je pučan-stvo spontano prihvaćalo.

Naši radnici na privremenom radu u inozemstvu iskvarili su svoj ma-terinski jezik pod utjecajem na-metnutog jezika, okruženi ljudima koji govore različitim narječjima ili pod utjecajem jezika iz bosansko-

hercegovačkih krajeva, u koje je sustavno uvoñena iskvarena isto-čna inačica jugoslavenske mješa-vine jezika.

RJEČNIK

Ispravno Pogrješno

Etiopljanin, Abesinac Abisinac

Poništenje Abolicija

Pretplatnik Abonent

Pobačaj Abortus

Prilagodba, adaptiranje Adaptovanje

Primalja Babica

Badem Bajam

Uvenuo, star, odstajao Bajat

Puščani bodež, bajunet Bajonet

Buktinja, luč, zublja Baklja

Staklo Caklo

Košara s ručkom Ceger

Prikladan Celishodan

Cementirati Cementovati

Cjenik Cenovnik

Strojopis Daktilografija

Strojopisačica Dakt i lograf

kinja

Dalekovidan Dalekovid

Je li (upitno) Da li

Danomice Danimice

Učinak, djelotvornost, efekt Efekat

Uspješno, učinkovito, valjano, djelotvorno Efikasno

Sebičan, egoističan Egoistički

Primjeran Egzemplaran

Odjek, jeka; glas Eho

Tvornica Fabrika

Tvorničarka Fabrikantki- nja

Sladokusac, gurman Fajnšmeker

Škropiti, vlažiti Fajtati

Čimbenik Faktor

Uže, kabel Gajtan

Jamstvo, garancija Garantija

Gardist Gardista

Plin Gas

Plinski sustav Gasni sis- tem

GOVORIMOGOVORIMO LILI ISPRAVNOISPRAVNO HRVATSKIHRVATSKI? (? ( 11 ))

VELIKA I MALA SLOVA (7) OBĆENITOOBĆENITO

10. imena o d l i k a („sorta“) voća, povrća, cvieća (osobito ruža) i sl- u s t r u č n i m djelima i spisi-ma, na pr. Pastorčica, Vojvodkinja angulemska, Spomen na kongres, Dvostruka Filipova. Dobra Luj-za iz Avranša (sve imena plemenitih krušaka), Ka-nadka (jabuka), Španjolska (višnja) i t. d. – U obič-nom pisanju takva se imena pišu obično malim slo-vom, ali meñu navodnicima, na pr. „pastorčica“, „dvostruka Filipova“, ili s oznakom t. zv., na pr. po-sadio sam jednu višnju, t. zv. Španjolsku.

Živjet iŽ i v jet i NDHNDH Stranica 47 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

„Poldan“, Zagreb, 31. prosinca 1941.

Radi ovoga i ovako napravljenog ugovora magistrata s grkoistočni-kom trgovcem Radom Mauratovi-ćem, bunili su se zagrebački grad-jani a navlastito trgovci. O tom postoji ovaj dokument:

„Slavni magistrate, najmilostivija gospodo!

Doista ne znamo, šta da mislimo i na koga valja da se potužimo. Kad naime promatramo milostivu odredbu slavnoga magistrata, uči-njenu prema članku slavne gos-pode SS. i RR., nikako se ne mo-žemo skloniti da vjerujemo, te je slavni magistrat za vrijeme od šest nedjelja promijenio svoju od-redbu, a tako da su ga teško raz-lozi naveli, da Grcima brani nas-tambu u gradu i da im ne daje dozvolu, da trguju izvan sajam-skoga vremena. Pogotovo, što nam odličniji od magistrata odgo-varaju, da u tom ništa ne znadu, kad ih pitamo: čijom je dozvolom primljen u gradsku kulu onaj Grk, što je najprije izbačen iz kule Fa-bijančevkine, a onda Živčićkine?

Meñutim je javno poznato i utvrd-jeno, da je onaj Grk ne samo ot-vorio dućan u rečenoj kuli i da protiv izričitoj odredbi saborskoj i kraljevskoj trguje robom svake ruke, nego da se ondje i nastanio, te da se njegovim primjerom pri-mamljen, jedan drugi Grk smjesti-o u kući Žofčićkinoj. Zato se s pravom bojimo, da za malo vrije-me, Grci ne poplave cio grad i da nas ne istjeraju iz naših boravišta otevši nam način življenja. I zato molimo slavni magistrat, da se iz

onih istih razloga, kojima su pota-knuti, onu odredbu odlučili izdati, dostoje istu milostivo i uzdržati.“

Na tužbu zagrebačkih gradjana i trgovaca donesen je na sjednici od 19. kolovoza 1758. ovaj, magi-stratski zaključak:

„Na molbu trgovaca i gradjana ovoga grada pouzdano je izvješ-teno, da je onaj Grk, čiji je dućan u gradskoj manduševačkoj kuli, proti slovu ugovora trgovao sa zabranjenom robom i tako radio protiv pogodbe. Zato se iz magis-trata odredjuje gospodin kapetan, da povede o tome istragu, da li je on zbilja trgovao sa zabranjenom robom. I ako se utvrdi, da je to istina, smjesta će protjerati reče-noga Grka iz dućana i iz gradskog područja u skladu s odredbom od 30. svibnja, u tom pogledu izda-nom. I odredjeno je, da je unap-redak valja strogo držati.“

Osim ovih pet isprava nema dalj-njih isprava o doselenju prvog grkoistočnjaka u Zagreb. Ipak već i na temelju ovog posljednjeg ma-gistratskog zaključka jasno je, da ovom trgovcu nije u Zagrebu bilo opstanka. Grad Zagreb je još cije-la destljeća strogo provodio svoj zaključak od 30. svibnja 1758. i nije u svojoj sredini trpio grko-istočnjačkih žitelja. Svakako g. 1773. Rade Mauratovića nije više bilo u Zagrebu. To saznajemo iz spisa t. zv. Consilii Croatici g. 1773., medju brojitbenim podatci-ma, upravo tabelarnim podatcima o žiteljstvu po spolu dobi i staleži i vjeri.

Prema toj je statistici grad Zagreb na Gričkim Goricama 1772. nasta-valo 1.638 osoba od toga 930 muških i 708 ženskih. Po vjeri su

svi do jednog rimokatolici. Ako u gradu Zagrebu 1773. godine ne-ma niti jednog grkoistočnjaka niti židova to je prema tome sigurno da je Rade Mauratović – na teme-lju zaključka magistrata grada Zagreba od 30. svibnja 1758. – morao napustiti Zagreb.

Godine 1781., dakle devet godina kasnije, još uvijek nema u gradu Zagrebu na Gričkim Goricama niti jednog grkoistočnjaka niti židova. Iz pregledbe o popisu duša u slo-bodnom i kraljevskom gradu Zag-rebu na Gričkim Goricama iz g. 1781. proizlazi, da je te godine Zagreb nastavalo 2.363 stanovni-ka, dakle 700 više od 1771. čisto su prazne rubrike nekatolika, ras-kolnika i židova, što znači da još te godine u gradu Zagrebu, odno-sno Griču, nije bilo ni jednog gr-koistočnjaka.

Osim ovih postoji još jedna ispra-va iz g. 1780. o kavgi izmedju Kaptola i grada Zagreba, t. j. Gri-ča i to radi toga što je Kaptol pri-mio u svoju sredinu neke grkois-točnjake. Iz svega se ovoga vidi i podpuno je sigurno, da do 1781. nije u gradu Zagrebu bilo ni jed-nog nekatolika, a pogotovo grkoi-stočnjaka ili židova.

Zanimljivo je, kako su grkoistoč-njaci došli i raširili se po gradu Zagrebu. Ulaz grkoistočnjaka u sam grad Zagreb bio je moguć tek podkraj 1781. godine. Te je godine car Josip II. izdao dekret o vjerskoj toleranciji, na temelju kojega dolaze grkoistočnjaci ne samo u Zagreb već i u druge gra-dove. Osobito je zanimljivo, da je za najkraće vrijeme poslije izda-nja dekreta o vjerskoj toleranciji u grad Zagreb doseljeno već nekoli-

KAKOKAKO SESE GODINEGODINE 17581758 . . RADERADE MAURATOVIĆMAURATOVIĆ POKUŠAOPOKUŠAO NASTANITINASTANITI UU ZAGREBUZAGREBU ( ( 22 ))

Stranica 48 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Živjet iŽ i v jet i NDHNDH

ko grkoistočnjačkih obitelji.

Grkoistočnjacima u Zagrebu daje Josip II. „privatum exercitium reli-gionis“ t. j. dozvolu posebničkog vršenja bogoslužja početkom 1786. Tako te godine 1786., pre-ma tabeli grada Zagreba (acta politica g. 1786. broj 740.) već postoje u gradu Zagrebu t. j. Gričkim Goricama tri grkoistoč-njačke obitelji, a što je najzanim-ljivije one već imaju i svoga dušo-brižnika. Ovo je značajno, a još je značajnije, da su oni imali dušob-rižnika već i prije dozvole cara Josipa II.

O tome, kako su grkoistočnjaci, došavši u Zagreb doveli svoga popa i vršili svoje bogoslužje i pri-je dozvole od 1786. godine posto-je isprave. Jer godine 1785., dak-le već godinu dana prije dozvole izvješćuje zagrebački biskup Ga-ljuf ugarsko kraljevsko vijeće, da su grkoistočnjaci uveli tajno i ne-dopušteno bogoslužje. Kraljevsko vijeće odgovara magistratu grada Zagreba, da se mora provesti is-traga, te ako je to istina, da se grkoistočnjačkog popa mora uklo-niti. Istraga je povedena 19. rujna 1785., a u mjesecu studenom do-

biva magistrat rješenje, da se pop mora ukloniti iz slobodnog i kra-ljevskog grada Zagreba.

I tako – premda se medju zidina-ma ovog našeg grada Zagreba od pamtivijeka nije trpjela niti jedna vjera, osim prave rimokatoličke, ipak je dekretom cara Josipa II. o vjerskoj toleranciji uspjelo grkois-točnjacima prodrijeti u grad Zag-reb – te je tako propala borba koju je zagrebački magistrat vodi-o kroz cijeli XVIII. vijek uporno braneći grkoistočnjacima ulaz u grad Zagreb.

„Poldan“, Zagreb, 31. prosinca 1941.

Veoma hladno vrijeme koje traje već nekoliko dana, je donijelo za-grebačkim sklizačima i skijašima, veliku radost. Skijaši su već dulje vremena imali sposoban snijeg za skijanje, a sada je zagrebačkim sklizačima pružena mogućnost, da provedu neko vrijeme na sklizališ-tu.

Prvi led je osobito obradovao naj-mladje Zagrebčane i mnoge sred-njoškolce, koji su sada slobodni, jer imaju Božićne ferije. U Zagre-bu su otvorena sva sklizališta, ko-ja su bila otvorena i prijašnjih go-dina, tako sklizališta ZKD-a, zatim sklizališta ATK-a na Šalati.

Život na tim sklizalištima je veseo i radostan, jer sada oni najmladji uče svoje prve korake na ledu, a oni stariji i iskusniji uvježbavaju se, kako bi pokazali, da nisu za-boravili svoju spretnost i da nisu izgubili sigurnost na glatkoj povr-šini. Najveći broj sklizača dolazi

na sklizalište poslije podne i pred večer.

Športska sklizališta su nešto pose-bnog. Športaši, - sklizači i paličari –marljivo se spremaju za skore nastupe, natjecanja i prvenstva. Oni su zapravo i najmarljiviji, jer hoće opravdati dobar glas, koji uživaju u športskom životu. Kada će za kratko vrijeme početi pali-čarska natjecanja, oni će pred svojim vjernim mnogobrojnim ob-ćinstvom pokazati što mogu i što znadu.

U nizu MNOGIH SKLIZALIŠTA U ZAGREBU, OTVORENO JE JOŠ JEDNO I TO U ZAPADNOM DIJE-LU GRADA. Novo sklizalište je ot-voreno na igralištu H. Š. K. GEC-Šparta. SA SVOJIM SUVREMENIM UREDJAJEM OVO ĆE SKLIZALIŠ-TE U CIJELOSTI UDOVOLJITI PO-TREBAMA SKLIZAČA NA ZAPADU ZAGREBA.

Spomenuli smo samo sklizališta, koja su poznata i na kojim skližu uglavnom gradjani i mladež iz središta. No osim ovih postoje još

mnoga nepoznata sklizališta, koja stvore djeca i mladež zagrebač-kog predgradja. Takva se sklizali-šta nalaze ponajviše u savskim rukavima, i na svakoj malo većoj bari u predgradju.

Na tim smrznutim savskim rukavi-ma stvorila se radi niske tempera-ture debela kora leda, potpuno sigurna, i na njoj djeca i mladež zagrebačkog predgradja uživaju radosti zime i sklizanja. Nema na tim sklizalištima, nekih posebnih sklizaljka ili odijela. Nema tamo ni ulaznica, niti bilo čega, što ima na sklizalištima u središtu grada. Ali, na tim sklizalištima ima mnogo vedrine, smijeha, radosti i poleta, cike i – koji put suza – veselja onih najmanjih i najsiromašnijih.

Oni se raduju zimi i snijegu i ledu na svoj, poseban način …

VESEOVESEO II RADOSTANRADOSTAN ŽIVOTŽIVOT NANA ZAGREBAČKIMZAGREBAČKIM SKLIZALIŠTIMASKLIZALIŠTIMA

Pod l i stakPod l i stak Stranica 49 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

POBJEDAPOBJEDA ( ( 11 )) CRNE TAČKE, Jevrem Brković, ČGP DELO, OOUR Globus, Zagreb, 1989. 1. Po zadatku prekomandovan u OZ-NU. Specijalno odjeljenje. Poslovi: Obezbjeñenje i zaštita vi-šeg i najvišeg kadra Revolucije! Rado sam prihvatio takvo zaduže-nje. To i jeste za mene. Tako sam zamišljao sebe kad pobi-jedimo. Na takvom se poslu ne mogu pret-voriti u zadovoljnog oslobodioca, oslobodilačko pričalo i birokratu. Tu se danonoćno mora biti budan. 2. Ozren, Mrki, Šmeling, Brut, Lajo, Munja i Bajir odoše u Čistače. Oni će otkrivati i neutralisati Crne Tač-ke. Pod Crnim Tačkama podrazumije-vamo one koji ne moraju izlaziti pred sud. Šifrovani su pod brojem 3. Nazvali smo ih Čistači. Beograd je pun Crnih Tačaka. Biće posla za Ozrenove Čistače. 3. I kod nas i kod njih sve odabrani drugovi. Prekaljeni kadar. Nema ga s bilo kakvom mrljom u biografiji. Ni s mrljicom. Iz čitave smo naše zemlje. I nama i njima šef drug Ljuban. Jedan sam od tri njegova pomoćni-ka. Uža specijalnost: Srednji i viši ka-dar. Briga o njima. 4. Bili smo kod druga Marka. Govorio nam o zadacima. On nas je lično birao. Svakog od nas zna po imenu.

Neke i po nadimcima. Zna i s kojih dužnosti dolazimo, iz kojih jedinica. Sve zna. Regrutovani smo, uglavnom, iz pro-letera i bivših terenaca. Nema ga bez jedne ili dvije rane. 5. Osloboñeni Beograd će od sjutra biti polje jedne specijalne bitke. Biće to takva bitka – reče nam drug Marko – da će za nju znati samo oni koji je biju i oni protiv kojih se bijemo. To su ti specijalni poslovi svake revolucije. Pobjeda i jeste ona šarenolika lje-pota: Spolja sve bučno, opijeno, sve u zastavama i veselju, a iznutra, ili ispod te opijenosti, ima dosta pos-lova i poslića koje treba obaviti pri-je no što počnu zakonodavni dani Pobjede i Revolucije. Tu smo Mi.

6. Dok nas je drug Marko uvodio u bitku, pokušao sam da nañem slič-nost izmeñu njega i druga Djeržin-skog. I našao sam je: I jedan i drugi su za Čiste Ruke, Toplo Srce i Hladnu Glavu. To je drug Djeržinski govorio svo-jim momcima svakog dana umjesto

dobrojutra. 7. Drug Marko nam reče: „Naš glavni grad je osloboñen, ali ne i osvojen! Na našim Čistačima, i svima nama, je da ga što prije očistimo od Crnih Tačaka. Da mu utrobu izvrnemo i u njoj prepoznamo ono što je protiv nas!“ Imao je drug Djeržinski i za to dob-ru misao: Mora neko i kiblu da iznosi! 8. Moj posao je i lakši i ljepši od onog koji dobiše Ozrenovi momci. Ovo je prva bitka u kojoj ne idem u juriš. Da i ja malo budem pozadinac. Da vidim kako je i tom našem soju. Čistačima će biti najteže. Mora se čistiti tiho, podzemno, mu-dro i uglavnom noću. Tu će se i ginuti! 9. Moja briga je srednji i viši kadar. Briga o njima u svakom pogledu. Moram im sačuvati živote. O Našem Starom brine lično drug Ljuban. Odabrao je sjajne momke: Supilo, Ignjat i Dane. I razumljivo. U pitanju je zaštita Voñe Revoluci-je. 10. Kad se sjetim odakle smo počeli i kako, doñe mi da se prekrstim. Po-nekad se okrenem oko sebe, pogle-dan i kažem: Je li sve ovo moguće? Desi se da i uzdrhtim od straha i sreće. Je li ovo san ili java? Java je, java – kažem sebi. Ima i snova. Revolucionar ne smije ostati bez snova. Snovi i Narod su njegovo osnovno oružje.

Stipo Ćorlukić u zatvoru OZNE

Stranica 50 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Pod l i stakPod l i stak

U HERCEGOVAČKOM SLUČAJU, fra Martin Planinić, Župni ured Ploče-Tepčići, 2008.

Zahvalan sam Crkvi za sve što sam od nje primio. Sve to želim njoj pokloniti i sve za nju žrtvova-ti. Zato sam ovdje gdje jesam. Neka to potvrde dvije moje pro-povijedi što sam ih održao u Čap-ljini na uočnicu blagdana sv. Fra-nje Asiškoga i na sam blagdan 1999. godine.

BLAGDANBLAGDAN SVETOGSVETOG FRA-FRA-NJENJE ASIŠKOGASIŠKOG

Franjo, kuća se moja ruši. Idi popravi je!, reče Isus. Franjo je prihvatio Isusovu ponudu i popravio Crkvu, zajednicu vjernika. Njegovi fratri i da-nas, kao i prije, imaju isti za-datak: popravljati Crkvu, ku-ću Boga živoga stup i tvrñavu istine.

Braćo i sestre!

Na jučerašnji je dan, 3. listopada 1226. preminuo u Asizu sveti naš otac Franjo. Roñen je 1182. Nje-ga je, prema pobožnoj legendi, njegova majka Pika - Francuskinja iz Provanse - dugo rañala i konač-no: rodila ga u štali i dala mu ime Ivan.

Budući da je njezin muž Petar Bernardone bio trgovac i imao trgovačke veze s Francuskom, svoga sina nije zvao krsnim ime-nom, nego mu je tepajući govorio Francesco, što će reći: Francuzić, mali Francuz. Iz toga očeva tepa-nja nastalo je novo ime Franjo. I, pod tim imenom poznat nam je današnji svečar sveti Franjo Asiš-ki.

Franjina mladost, kao sina bogata trgovca, bila je prožeta mladenač-kim veseljem, bez neke posebne brige za budućnost. Ipak je sanja-o o viteštvu. Želio je postati vitez. Kad je bio ranjen u borbi izmeñu Asiza i Peruñe, i ležao na boles-ničkoj postelji, predao se razmiš-ljanju. Oplemenio je svoju vitešku želju novom željom: služiti Bogu, Kralju kraljeva, Gospodaru gospo-dara.

Budući da mu otac nije uskraćivao novac, Franjo je, dirnut ljubavlju prema siromasima, rasipno dijelio očevo bogatstvo, pa im je na taj način ublažavao njihovu bijedu. Došao je zbog toga u sukob s ocem. I, kad se nije mogao spo-razumjeti, odrekao se baštine pa i odjeće koju je imao na sebi, te se javno svukao i gol, kao od majke roñen, rekao ocu: Tek sada mogu reći Bogu: ‘Oče naš koji jesi na nebesima.’

Nakon toga Franjo se počeo pre-davati molitvenoj sabranosti, ispi-

tujući pomno što Bog od njega traži. I, tako je doskora, moleći se, čuo Isusov glas s križa u crkvi-ci svetog Damjana: Franjo, kuća se moja ruši. Idi popravi je.

Isusovu je poruku doslovce shva-tio i počeo je popravljati trošnu i zapuštenu crkvicu svetog Damja-na. Čim je poslije shvatio da se radi o Crkvi, zajednici vjernika, Isusovoj duhovnoj kući, počeo je, poput Isusa, skupljati svoje sljed-benike da bi skupa s njima obno-vio svetu Crkvu.

Kad je sveti Franjo došao onodo-bnom Papi Inocentu III. da mu odobri namjeravani način života, Papa je u njemu prepoznao čov-jeka kojega je vidio u snu kako svojim leñima podupire crkvu sve-tog Ivana Lateranskog i čuva da se ne sruši. Kad je Papa vidio da je pred njim taj čovjek, komu je providnost namijenila obnovu svete Crkve, odobrio mu je takav način života. Papa Honorije II., Inocentov nasljednik, potvrdio je Franjino Redovničko pravilo i Fra-njevački red.

Iza svetog Franje i njegova Fra-njevačkog reda stoji Crkva. Iza svetog Franje i njegova reda stoji Bog. Kao što je Bog, uskrsnuvši Isusa od mrtvih, pokazao da stoji iza Isusa, tako je isti Bog pokazao kako stoji i iza Franje kojega je uresio svetim ranama svoga Sina Isusa Krista.

Mi vjerujemo u svetu Crkvu kato-ličku, kako ispovijedamo u Apos-tolskom vjerovanju. Crkva je sve-ta, ali ne po nama, njezinim čla-novima, nego po Bogu koji u njoj živi i Duhom je svojim prožima.

Ista ta Crkva sveta je po Bogu, slaba je i grješna po nama ljudi-ma. Popravljati sebe i ostale nje-zine članove sveta je dužnost sva-

PROPOVJEDNIKPROPOVJEDNIK ( ( 11 ))

Sv. Franjo Asiški (1181. - 1226.)

Pod l i stakPod l i stak Stranica 51 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

kog vjernika počevši od Pape pa do najmanjega meñu najmanji-ma. Jer, ne reče Isus uzalud Pet-ru apostolu: Šimune, Šimune, pa-zi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vra-tiš k meni, učvrsti svoju braću (Lk 22,31-32).

Budući da je i Petru i svakom njegovu na-sljedniku potrebno obraćenje kao i sva-kom čovjeku bez ra-zlike, ne smije nam smetati grješnost crkvenih članova, pa ni onih koji je služ-beno predstavljaju. Isus kaže da će u njegovu kraljevstvu do svršetka svijeta rasti i pšenica i kukolj (Mt 13,24-30), što znači da će uvijek u Crkvi biti i dobrih i zlih. Neka nam to osvijetli jedan primjer:

Veliki pobožni Rus, pisac Dosto-jevski, napisao je roman Braća Karamazovi, jedno od najvrjedni-jih djela svjetske književnosti. On u tom romanu stavlja u usta jed-nog svoga junaka poluateista pri-ču o velikom inkvizitoru.

Negdje u XV. stoljeću u ured veli-kog inkvizitora Torquemade bane stranac:

- Ja sam Isus Krist!

- Što radiš?

- Došao sam da te upozorim da ne smiješ ljude mučiti ni na smrt osuñivati...

- Ali oni niječu tvoje Evanñelje. Treba istinu braniti svim sredstvi-ma.

- Ne! Nikako.

Na kraju se Torquemada rasrdi: „Čuješ, Isuse, ti nisi trebao dolazi-ti. Vrati se ti u svoje nebo. Ti si Crkvu osnovao i dao si nama bis-kupima vlast. Zašto se sada mije-šaš?“

Bilo je u Crkvi loših biskupa poput Torquemade. Ima ih i danas. Za-boravili su da je Isus Krist glava Crkve, a oni samo sluge, u skladu s Pavlovim riječima: Neka nas smatraju ljudi za sluge Kristove i upravitelje Božjih tajna. Kad je tako od upravitelja se traži da se svaki pokaže vjeran (1Kor 4,1-2). Zato, u skladu s Pavlovim naukom treba odlučno reći: Crkva s Pa-pom, biskupima i svećenicima nije gospodarica nego služavka Božje riječi.

Svakom čovjeku je ponuñeno: uključiti se ili se ne uključiti u pos-tojeću Crkvu. Svaki kršćanin može biti tužan i žalostan što su članovi svete Crkve grješni i zli, ali treba i u tim okolnostima moliti, poput svetog Franje, za popravak njezi-nih članova. Treba nam i tada biti jasno da Bog nije uništavao grješ-ne ljude da bi namjesto njih stvo-rio neke druge članove svete Crk-ve nego je poslao svoga Sina da

bi se već postojeći ljudi u nj ugle-dali pa mu se suobličili i postali mu slični. U ime Božje nitko ne smije biti rušitelj svete Crkve, ali svatko može i mora biti njezin obnovitelj, pružajući drugima, po-

put Franje, primjer Bogu ugodna vlada-nja i ponašanja. Treba, dakle, poma-gati Crkvi da bi ona očitovala Božju sve-tost na svom ljuds-kom i povijesnom liku te bila što slični-ja Isusu Kristu koji je svet ne samo kao Bog nego i kao čov-jek.

Nitko ne može ob-noviti Crkvu ako ne obnovi sebe. Tko nije obraćen ne mo-že obraćati. Nikada nitko nije obratio drugoga nekim de-

kretima i prisilama. Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji (Iv 6,68-69). Lako je Crkvu napustiti. A kamo onda? Mi na temelju apo-stolske predaje u Vjerovanju sa-držane, vjerujemo i znamo da si ti - Crkva jedina sveta i da si samo ti moćna nas grješnike posvetiti i svetima nas učiniti. Zato mi, una-toč velikim teškoćama, ostajemo tvoji članovi i ne napuštamo tebe, jedinu svetu, katoličku i apostol-sku Crkvu.

Raskalašeni su mladići stajali kraj puta i dobacivali neprimjerene riječi svakom prolazniku, posebice djevojkama. Kad se pojavila i jed-na starica zgrbljena i naborana, netko je od tih mladića dobacio: Pogledajte naboranu starcu i od-govorite: ili je starija ili je ružnija? Mladićevu priču prekinuo je drugi mladić koji je starici pristupio, po-ljubio je i rekao nazočnim mladići-

Bukovica (Sv. Franjo Asiški)

Stranica 52 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Pod l i stakPod l i stak

ma: Nitko je ne smije vrijeñati. Ona je moja majka.

I našoj je Crkvi mnogo godina: stara je, nekome naborana, ruž-na, zaostala. A upravo ona nam je majka koju moramo ljubiti, po-štivati i cijeniti. Ona nas je osje-njena Duhom Svetim rodila na krštenju, hranila Božjom riječju, dijelila nam sakramente i poma-gala nam na razne načine da bu-demo što sličniji Isus Kristu. Zato je volimo i cijenimo, unatoč sla-bosti i grješnosti njezinih članova.

Toga, na žalost, ne bijahu svjesni mnogi koji se predstaviše kao crk-veni obnovitelji. I mnogi su od njih, na svoju sramotu, postali

njezini rušitelji, nikakvi obnovitelji.

I Franjo je bio svjestan da je Crk-va grješna u svojim članovima, čak i u svojim službenim preds-tavnicima, na što upozoravaju Isusove riječi: Na Mojsijevu stoli-cu zasjeli su književnici i farizeji. Vršite i držite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim dje-lima, jer govore, a ne vrše! Oni vežu teška bremena koja se jedva mogu nositi te ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih ne će ni prs-tom pokrenuti (Mt 23,2-4). Znao je da je Crkva, podložna starozav-jetnim grijesima, i da takvu Crkvu treba obnoviti, provodeći u djelo riječ u njoj sačuvanu i po njoj

navješćivanu. Zato je Franjo po-zorno slušao njezin glas s uvjere-njem da mu po njoj govori Bog. I on, zbog toga, ne govori protiv njezinih predstavnika nego ih po-pravlja govorom svoga primjera. Stoga su mnogi njezini službenici došli do uvjerenja da mnogo puta nije ispravno što rade oni nego samo ono što radi Franjo te da ga treba nasljedovati i u nj se ugle-dati.

KORUPCIJAKORUPCIJA KAOKAO SUSTAVSUSTAV II SMISAOSMISAO VLASTIVLASTI

POLITIKA I KORUPCIJA U KRALJEVSKOJ JUGOSLAVIJI, Z v o n i m i r K u l u n d ž i ć , „Stvarnost“, Zagreb, 1968.

PRIJEPRIJE II POSLIJEPOSLIJE PRVOGPRVOG SVJETSKOGSVJETSKOG RATARATA

Misleći na prilike u Srbiji prije pr-vog svjetskog rata, poznati srpski nacionalistički pjesnik i publicist, jedan od poznatijih zavjerenika crnorukaca, već dosta davno po-kojni Milovan Jelić, (1883-1947) u jednom svom članku iz god. 1923., što ga je uvrstio i u svoju knjigu Letopis Juga, (Beograd, 1930. str. 111) pod naslovom Ko-rupcija, kaže doslovno:

"Nje je bilo i pre Evropskog rata. Samo se nikad nije izdigla do sis-tema. Na njene poklonike ukazi-valo se prstom i njih su proganjali i javno mnjenje i zakoni u rukama ministara.

Jedan primer: Godine 1913.. pos-le upada Arnauta, načelnik sreza gorskog zatvori trojicu Gorana, meñu kojima i Pelivana, čuvenog bozadžiju, poznatog celom Beog-radu. Načelnik je okružni bio tada ðoka Matić, sekretar Josif Studić, a potpisani komandir žandarmerij-skog odreda. Zatvori kapetan gor-ski Pelivana i drugove i kaže im da donesu toliko i toliko lira ili će biti pobijeni. A još se pušila sela i uhapšeni su mogli prosto da se uvrste u spisak pobeglih u Albani-ju.

To oni brže bolje poruče kućama da im novac donesu, pa pošto ga predadu (Pelivan da i svog konja) budu pušteni.

Jest, ali Pelivan, koji je odrastao u Srbiji, žurio se samo da izmakne iz Vraništa, te i ne svrati u selo, nego zape pravo u Prizren načel-nku okružnom. Ispriča: tako i ta-ko. I odmah bude pozvat telefo-nom vojnim načelnik sreski.

Bio je to stariji čovek, imao sina na univerzitetu, vraćen iz penzije. Vrdao je jedno pre podne, a posle podne izbroji novac u stanu pok Studića.

I onda poče da moli zbog kuće, zbog penzije, što je verovatno imalo uticaja na stilizaciju šifre ministru unutrašnjih dela. Ali već sutradan najuri ga depešom Sto-jan Protić. Uskoro je nesrećnik i umro.

Išlo je to nekako brzo u ono vre-me. Danas je već drugačije i u pogledu pljački i u pogledu isleñi-vanja."

RomanRoman Stranica 53 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

ODOD DVOGLAVOGDVOGLAVOG ORLAORLA DODO CRVENOGCRVENOG BARJAKABARJAKA

P. N. Krasnov

- Vino! Žene! Pjesme! pozdravi Osetrov Poležajeva, - isplatilo se vojevati, druže!

Na posebnom stolu bilo je na-bacano zlatnih i srebrnih stva-ri: doza, ura, narukvica, prste-na, broševa...

Orgije su trajale tri dana. Kad su se svršile i kad su crveni ar-mejci ostavljali grad i kuću, gdje su pirovali, u kutu na sa-govima ležala su tri modra tru-pla djevojčica gimnazijalaka; dvije starije djevojčice jedva su se još micale i stenjale, pra-teći odlaznike bezumnim oči-ma. Bile su pokvarene, zaraže-ne za sav život. Komunisti su se, odlazeći hvalili, kakav će tek pir udesiti, kad zauzmu Varšavu i doñu do Beča, Bu-dimpešte i Pariza! ... Ne pominjuć Boga, Njih dvanaest grede, Gotov svak da gine Bez mišljenja mnoga...

VII

U svojim mislima Poležajev nije mogao da pravi bilo kakvih bi-lježaka, jer je znao, da mu slu-žak nije odreñen samo za slu-ženje, nego i zato, da pazi na njega, da pretražuje džepove njegovih odijela i da svu pre-pisku predaje u izvanrednu ko-

misiju na pregledbu... U svojim mislima razdijelio je Poležajev komuniste na tri razreda:

- stariji ljudi zločinačke proš-

losti; neurastenici, histerici, kokainisti, morfinisti - u riječ: poluñaci, degenerati i napokon, - sktnice i bosjaci, ljudi straš-nog talenta, velike energije, razbojnici po prirodi.

Svakoj od tih kategorija nado-vezalo se veliko mnoštvo ljudi, koji uopće nisu bili komunisti, koji nisu saosjećali s komunis-tičkim teorijama, nego su i od-više cijenili vlasništvo, a ušli su u komunističku stranku iz raz-ličitih razloga. Jedni zato, što su, budući ljudi bez principa, tražili topla i dobra mjesta, dovoljnu hranu; drugi zato, što su od prirode bili robovi i navi-kli služiti i ulizavati se svakoj

vlasti; treći zato, da ne umru od glada i da se izbave od nes-nosna progona pretragama i prijetnjama strijeljanja; če-tvrti, da spase i sačuvaju do boljeg vremena svoju imovinu; peti zato, da spase i prehrane svoje bliske: ženu, djecu, rodi-telje. Ne samo ovi komunistički prilizice, nego ni pravi komu-nisti nisu vjerovali u to, da bi se takav poredak mogao održa-ti dugo. No pravi komunisti na-stojali su svim silama da ga produže, a oni, koji su pristali uz njih, nestrpljivo usu čekali, kad će sve to da se dokrajči.

I prilizice se razdijelile već prema svojoj težini izmeñu sve tri kategorije. Bivši redari, ču-vari, tajna policija priklonila se prvoj kategoriji, inteligencija se oslonila o drugu, popunjujući usiljeno svojim umnim sposob-nostima nedostatak u obrazo-vanju nedoučenih; seljaci, rad-nici i osobito mnogo kozaka prislonilo se uz treću ratničku kategoriju.

Komunisti su napunili sva pogla-varstva sovjetske republike. Oni su sjedili u svim sovjetima, oni su "komesarili" u svim gra-dovima , oni su bili predsjedni-ci i članovi svih komisija sve od

BOLJŠEVIZAMBOLJŠEVIZAM ( ( 1111 )) Osma (i posljednja) knjiga romana

Stranica 54 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. RomanRoman

izvanrednih, koje su se bavile uhañanjem i strijeljanjem, pa do živežne i obrazovne, koje su težile za tim, da hrane i uče nesretni ruski narod.

Najviñeniji predstavnikom pr-ve kategorije bio je Dzeržin-ski. Svojim sadizmom prema smrtnoj kazni i ubistvima, svo-jim vještim cinizmom prema žrtvama črezvičajki osvojio je srca najokorelijih zločinaca i pribavio sebi tako poštovanje svih krvnika. Njemu u općoj historiji nema ravna po množini nevino prolivene krvi. Maljuta Skutarov nije ništa prema nje-mu. Francuska revolucija nije dala krvnika njemu ravna. U mračno doba inkvizicije nitko se nije tako hladno odnosio prema mukama žrtava. Dzer-žinski je bio cinik od prirode. On je gotovo više pripadao drugoj kategoriji - neurasteni-ci, no njegov položaj komesara

nutarnjih djela približio ga je više surovim izvršiteljima kaz-ne i k "vohri", koju je on saz-dao. Dzeržinski se oblačio u mučeničku togu; volio je govo-riti, da je teže kažnjavati, ne-go sam podnositi kaznu, a ruko-vodio je najokrutnije kaznene ekspedicije i strijeljanja. Na njegovoj spoljašnjosti bilo je nešto fatalno krvničko-dekadentsko i, što je najviše iznenañivalo Poležajeva, - ta ličnost, prelivena krvlju, sva satkana od suza i proklinjanja svojih žrtava, imala je uspjeha kod žena iz najboljih porodi-ca!...

Drugoj kategoriji bili su na če-lu Lunačarski, Gorki i Radek.

Taj Lunačarski i gospoña Ko-lontaj, žena mnogih muževa, upravo su sa strašću osnivali "dječja sela", skupljali i čuvali, doista čuvali muzeje i kolekci-

je, ureñivali "socijalizaciju" djece i oduzimali majkama do-jenčad. Oni su hladnim očima gledali djevojčice, koje su dje-čaci oskvrnjivali, djecu, koja su trunula u sifilisu i djetskom poroku; upravo se zanosili ti-me, što su djeca brzo usvajala komunistički katekizam, pros-tačke kletve, tadbinu i napad-je. Oni su uništavali Rusiju u korenu, zatirali budućnost Ru-sije, pa je njihova nevidljiva djelatnost bila najstrašnija. Brižno su čupali djeci iz srca Boga, spremajući na taj način propast ruskom narodu.

Njihovi su pjesnici, dramatici, pripovjedači i agitatori, vozeći se na šareno obojenim "agio-vlakovima", u isto doba s pre-davanjima o seoskom gospo-darstvu izvodili hulenje na Bo-ga, izrugivali se religiji i mjes-to ljubavi ucjepljivali mržnju.

Nastavit će se...

Meho Voloder je izišao jutros rano, da pogleda, kakvo je ne-bo. Bilo je vedro, i sitne zvije-zde su drhturile. Mraz se cak-lio lokvama, ali je bilo u njima i vode. Pretrčao je preko dvori-šta u pojatu i iz jasala ispred krave sabrao pregršt-dvije og-rizina, pa ih stavio pred maga-re, da ih otuče zubima. Šta iza drugih domaćih životinja osta-ne, strpljivo magare ne izbira-jući dokrajči. Pretrča opet

preko dvorišta i leže u log. Pov-rati mu se malo toplina, pa zas-pa, a kad se kroz sat-dva trznu iza sna, u jednom kraju ognjiš-ta je vatra plamsala, a na sre-dini se pekla pod saksijom ku-kuruza.

„Da nisam okasnio, sijeda.“

„Nisi, ne. Dok se ispeče kuku-ruza, založi malo, pa hajd' on-da s pomoću božjom.“

Ispravio se Meho u postelji,

prekrstio nogu preko noge, do-hvatio čibuk i napunio lulu, pa navalio ugljen žerave. Dim je bježao prema otvorenom ognji-štu i odžaku. On se pogladi po prosijedoj bradi, prodrpa se po njedrima i ispusti jedno „jah“.

„Šta ti je, šta jahčeš?“

„Ništa, sijeda. Eto, na um pade mi današnji ovaj put, a Bog zna, bit će vjetra i studeni. I daj ti sada da ja idem četiri sahata

POLAPOLA KONJSKEKONJSKE SILESILE Alija Nametak

RomanRoman Stranica 55 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

hoda. Sve ti džaba, ali će mi vjetar isušiti duhan. Glavu bih dao, da će ga na vagi naći pet kila manje nego ga ima sada ovdje.“

„Zamotani su denjci dobro, a bilo je i jugovine preko glave, pa je navukao dosta.“

„Svejedno će ga isušit dok do-ñem do Otkupnog ureda.“

Bili su skoro sami. Jedan im sin, dječarac, spavao je, nev-jesta je otišla da pomuze kra-vu, a stariji sin je otišao još s prve jeseni u grad, ako i ne da zaradi štogod, a ono da su barem jedna usta ma-nje kod kuće. Ljeto je bilo sušno, pa je sve iz-dalo. Žita da Bog da da doteče do Jurjeva, a du-hana su imali jedva šez-deset kila. Grožñe je bi-lo dobro rodilo, ali je za-to nipodašto, pa su jedan tovar svarili u pekmez.

Ispušivši jednu lulu pris-lonio je čibuk uza zid kraj odžaka, pa ustao i u dnu sobe na kamenoj plo-či, koja se drukčije zove banjica i služi da se na njoj kupaju po potrebi, oprao se savjesno i obrisao mara-mom, a onda s puno pobožnosti započeo molitvu, da započne premišljati, koliko će se duhan isušiti do grada, u koji će raz-red otići, koliko će mu za po-rez odbiti, pa za onaj tovar kukuruza što ga je proljetos kao predujam dobio, i kad do-bije ono novca što se nema ni

za što da obustavi, hoće li moći podmiriti ono najpotrebnije. Žena hoće botane za gaće i ko-šulju, njemu trebaju opanci, i nevjesti će trebati štogod za poroñaj, a trebalo bi malo kah-ve, šećera i pirinča. Sve se to s molitvom miješalo, a na kraju vidio, da ne će moći doteći no-vaca, pa i ne znajući kako, zav-rši molitvu i othuknu:

„Bože, ti oblakšaj!“

Nevjesta je već donijela u kolu jemužu, spustila verige, da se što prije mlijeko uzvari, i ot-

pretala kukuruzu. Odvalila je komad i izdrobila ga u času ot-resajući prstima, kad bi za nje prionula vrela mrva.

Meho je jednako otpuhivao.

„Ni pod starost mi ne daju da-hnuti, nego da po ovom vreme-nu ja idem s duhanom.“

„Kakva starost. A što pristaješ za mnom!“

„Hajde, ne drobeljaj, nego mi zalij tu kukuruzu varenikom, da srknem pa da idem. A ti, nev-jesta, osamari magare i sveži mrvu slame, da mu imam što položiti.“

Valjano je izjeo drobu i počeo oblačiti suknene šalvare i dže-madan. Preko vunenog pasa stegao široki silah, a na noge u vunenim čarapama obuo ispri-ječane opanke.

„Bogme će, babo, biti danas studeni“, javila mu se bojažlji-vo nevjesta. „Da poneseš stru-

ku?“

„A znam, dijete, da bi ljepše bilo danas uz ognjište sjediti, ali reda je ići.“

„Baš k'o da ti se ne ide“, veli mu žena. „A zar je bilo u slast Ibrahimu je-senas otići od nev-jeste, pa je morao, da bi zaradio koju paru?“

„Lako je tebi, sije-da, govoriti. Toplo je ognjište, pa će ti

ubrzo proći dan kunjajući kraj vatre.“

„Nikad vam nije pravo. Žensko se iskida od posla, a vi ne vidi-te. Kad bi koračao za mnom danas, dalje bi došao nego ćeš doći idući za magaretom.“

Zašutjeli su.

Nastavit će se...

Stranica 56 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

SVOJIMSVOJIM ŽIVOTOMŽIVOTOM II VJEROMVJEROM UU ISUSAISUSA KRISTAKRISTA II KAMEROMKAMEROM SVJEDOČIMSVJEDOČIM ŽIVOTŽIVOT ČOVJEKAČOVJEKA

Zvonko B. Ranogajec, kršćan-ski TV producent, 2537 Eastwood Avenue, Evanston, Illinois 60201 S A D , e - m a i l : Z R a n o g a -jec@sbcglobal.net

IZABRATIIZABRATI SVOGASVOGA VOðUVOðU ( (11..diodio) )

((ChoosenChoosen ourour leaderleader)) Nebiblijska i biblijska per-spektiva razumijevanja i gle-danja u današnjem hrvats-kom društvu

Dokumentarna TV emisija:

"Izabrati svoga voñu" /"Choosen our leader"

Rekordni odaziv na američkim izborima i možda, još više, nevje-rojatan svjetski interes za ovogo-dišnje predsjedničke izbore, učinili su, neprijeporno, 4. studenoga 2008. godine historijskim datu-mom, a koji je zainteresirao i me-ne da TV kamerom iskoristim tu prigodu i snimim moju najnoviju dokumentarnu TV emisiju. Plani-rao sam voditi samo otvorene i iskrene razgovore sa studentima iz Northwestern sveučilista u Evanstonu, (u gradiću u kome živim i djelujem već punih 35 go-dina) iz nebiblijske i biblijske per-spektive razumijevanja i gledanja o temama koje su iznimno bitne i aktualne u današnjem američkom društvu; ponajprije o demokrats-kom predsjedničkom kandidatu Baracku Obami i njegovom kandi-datu za podpredsjedničku dužnost Joeu Bidenu, republikanskom predsjedničkom kandidatu Johnu McCainu i njegovom neočekiva-nom izboru guvernerke Aljaske Sarah Palin za podpredsjednicu,

kao i o životu djeteta od začetka do smrti, o pobačaju, moralnosti i o ekonomiji.

Nekoliko dana prije početka sni-manja TV emisije, tekst i pitanje u maloj knjižici "Our Daily Bread" koju godinama čitam ujutro na-kon molitve (moja je jutarnja du-hovna hrana), promijenili su moje mišljenje i sadržaj moje najnovije planirane dokumentarne TV emi-sije o ovogodišnjim predsjednič-kim izborima Amerike. Tekst u prijevodu glasi:

"Milijuni i milijuni ljudi glasovat će u Americi za političke voñe i za predsjednika SAD-a. Nakon mno-gih mjeseci kampanje, govora, televizijskih političkih poruka i promocije kao i debata, svaki gla-sač ima prigodu kazati svome ka-nadidatu: 'Ja sam vas izabrao!' Samo jedan od kandidata će pobi-jediti, ali svaki glasač ima prigodu da birati za koga će glasovati! Svatko od nas služi nekakvog bo-ga. Koga ćete vi izabrati da bude gospodar i vladar u vašim srci-ma?"

Milijuni i milijuni Amerikanaca, meñu njima mnogi u svijetu, uk-ljučujući i moju braću i sestre Hr-vate u mojoj prvoj domovini Hr-vatskoj, kao i ogromna većina studenata iz Northwestern sveuči-ličta u Evanstonu vide u Baracku Obami novog "svjetskog voñu" koji će, ako pobjedi na izborima, vratiti u politiku poštenje i dobro, vjeru i nadu!

Kao vjernik kršćanske vjeroispovi-jedi i student Božje riječi, Biblije bilo mi je jasno da su ljudi u veli-koj zabludi i vjeruju Sotonskoj laži o čovjeku, i nisu upoznati, naroči-to mladi ljudi, bilo ovdje u Americi

ili u mojoj Hrvatskoj, što Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist misli o čovjeku, bilo kojem čovjeku, a njegove riječi možemo pročitati u Svetom pismu, Bibliji, koje glase:

"Nema pravedna ni samo jedno-ga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jed-noga jedinoga koji čini dobro.

Njihovo je grlo otvoren grob, jezi-cima svojim varaju, zmijski je ot-rov za njihovim ustima. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanju krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njiho-vim očima!" (Rimljanima 3: 10-17)

BarackBarack ObamaObama novinovi voñavoña AmerikeAmerike

(Nebiblijsko razumijevanje i gle-danje)

Moja druga domovina Amerika i velika većina mladih studenata Northwestern sveučilišta u Evan-stonu koje sam intervjuirao prigo-dom dvodnevnog snimanja moje najnovije dokumentarne TV emi-sije: "Izabrati svoga voñu“ / "Choosing our leader" izabrali su 4. studenoga 2008. godine mla-dog i neiskusnog Baracka Obamu za predsjednika i novog "voñu" Amerike!

U svome članku: "Može li Obama promijeniti svijet?" (Jutarnji List, 6.11.2008.) iz nebiblijske per-spektive razumijevanja i gledanja gospodin Davor Butković piše (izvañeno iz konteksta članka):

"Od historijske je važnosti činjeni-

BogBog nasnas jeje stvor iostvor io Stranica 57 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

ca da je crnac, pedesetak godina od početka crnačkih prosvjeda u Alabami (gdje se crnci nisu smjeli voziti u istom dijelu autobusa kao bijelci), postao američki predsjed-nik. Od historijske je važnosti či-njenica da je duboko kompromiti-ranog Georgea W. Busha naslije-dio čovjek koji obećava i simbolili-zira uistinu radikalne, strateške promjene, kakve Hillary Clinton nije mogla reprezentirati; Bushev nasljednik došao je iz tipičnog političarsko-obiteljskog establiš-menta iz kojeg su Bushevi i Clin-toni (iako ne izvan američkog es-tablišmenta). Od goleme je važ-nosti činjenica da je skoro cijeli svijet aklamacijom i euforijom dočekao izbor Baracka Obame za novog američkog predsjednika. Naposljetku, od velike je važnosti i činjenica da su američki predsje-dnički izbori postali medijski spek-takl zamalo ravan Svjetskom no-gometnom prvenstvu. Barack Obama najveća je suvremena svjetska politička zvijezda poslije pokojnog pape Ivana Pavla Dru-gog. I dok sam Obamim ulazak u Bijelu kuću, kao i svjetska obamo-manija nesumnjivo imaju povijes-ni značaj, presudno je pitanje je li Barack Obama uistinu dorastao strahovito velikom zadatku koji stoji pred njim.

Posve banalno rečeno, Obamina državnička i povijesna sudbina zavisi odgovora na sljedeće pita-nje: Može li novi američki pred-sjednik promijeniti svijet? Vjeroja-tno je pretenciozno reći da će Barcak Obama promijeniti svijet, ali bi prvi crni predsjednik, vrlo vjerojatno, mogao najaviti doba velikih, suštinskih, dobrih promje-na".

Zaključuje gospodin Davor Butko-vić u svome članku "Može li Oba-ma promijeniti svijet?" iz nebiblij-ske perspektive razumijevanja i gledanja.

Nekoliko dana kasnije gospodin Davor Butković napisao je u svo-me komentaru "Povratak vjere i nade" (www.jutarn j i .hr - 9.11.2008 Komentari / kolumne (Davor Butković - ON THE RE-CORD.) iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja sljedeće (izvañeno iz konteksta članka):

"Amerika i svijet tražili su promje-nu, a Obama je tu promjenu naj-snažnije reprezentirao. Utoliko je uvjerljivost njegove pobjede na predsjedničkim izborima sasvim lako razumljiva. Nasuprot ciniz-mu, poricanju i brutalnosti Bushe-ve administracije, Obama je po-nudio idealizam, vjeru i nadu. Lju-di, doslovno u cijelome svijetu, prepoznali su tu poruku, posve netipičnu za suvremenu politiku kojom dominiraju nekomunikativ-ni i neodlučni političari poput Gor-dona Browna, ekscentrici poput Nicolosa Sarkozya ili, pak, ljudi koji ne reprezentiraju baš nikakav sustav vrijednosti, a osobito ne pozitivan, poput Silvija Berlusconi-ja. Zato su milijuni i milijuni Oba-min izbor doživjeli ne samo kao izbor novog američkog predsjed-nika, nego kao izbor novog svjetskog voñe, koji će u politiku vratiti poštenje i dobro,vjeru i na-du!

Vrlo će se brzo, za godinu ili dvije, pokazati je li uzmak cinizma i povratak nade, vjere i idealizma, što je sve sa sobom donio Barack Obama, tek kratkotrajni fenomen ili trajna snaga koja će doista po-moći efikasnijem rješavanju naj-važnijih američkih i svjetskih pro-blema!"

Peter Kuzmič, napisao je (Glas Slavonije 17.11.2008.) u svojoj kolumni "Vrijeme i vječnost" pod naslovom "Obamina odvažnost nade" sljedeće (izvañeno iz kon-teksta članka);

"SAD je izborom Baracka Obame

za svog 44. predsjednika stigao na željezni prag velikih promjena koje je već dvije godine tako neu-morno i hrabro navješćivao ovaj politički propovjednik slobode, ravnopravnosti i nade. Zato je dobio tako neočekivano visoko povjerenje naroda, posebice mla-dih, inteligencije i manjina. U svom prvom postizbornom govoru Obama je poručio svijetu povra-tak ideala i pristupa na kojima je njegova zemlja od početka konci-pirana: svima onima koji su se pitali sjali li američka baklja jed-nako snažno, još samo jednom pokazali da prava snaga naše na-cije ne dolazi iz moći našeg oruž-ja, niti razine našeg bogatsva, već iz trajne snage naših ideala: de-mokracije, slobode, prilika i nepo-kolebljive nade."

Bez ideja nema vizije

Poznata je ona biblijska izreka da gdje nema vizije narod pogiba. Bez vizije koja je prožeta i nadah-nuta idealima i idejama drugači-jeg i boljeg ostajemo robovi pros-ječnosti i prošlosti, prepušteni bezizglednoj budućnosti. Vizionari su nositelji nade a Obama je tu svoju misiju i viziju najbolje arti-kulirao u svojoj knjizi, zaslužno globalnom bestseleru, "Odvažnost nade".

Knjiga koju je napisao prije kreta-nja u tada bezizglednu izbornu kampanju za Bijelu kuću, otkriva nam osobu koja je ne samo sjajni retoričar, nego i pošten i pravdo-ljubiv čovjek izuzetne inteligenci-je, silne energije i rijetke karizme koju prati smirena i dostojanstve-na postojanost te osjećaj odgo-vornosti na svim područjima živo-ta.

Politika na pošteni način

Obama nas u svojoj knjizi uvjera-va da politika ne mora biti "prljava rabota" te na temelju

Stranica 58 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

VELIKIVELIKI ZNAKZNAK -- UKAZANJAUKAZANJA II PORUKEPORUKE PRESVETEPRESVETE DJEVICEDJEVICE

S odobrenjem crkvenih vlasti, Biskupski ordinarijat Šibenik br. 1004 od 5. stude-nog 1975 . s n apomenom da „Imprimatur“ znači samo izjavu da knji-ga ne sadrži nikakve doktrinalne ni mo-ralne zablude.

Uredio Josip Sukner, Pribić Crkveni 27, 47230 Krašić

PREMAPREMA NEBUNEBU Juan Diego je bio čuvarom Svete Marije od Guadalupe sve do svo-je smrti. Umro je 9. prosinca 1548., na 17. godišnjicu svojega prvoga susreta s Presvetom Dje-vicom na brdu Tepeyaca. Imao je 74 godine; oplakivan je od velikog mnoštva vjernika.

Biskup se te godine osjećao is-crpljenim. Poslije godine 1531. njegov je život bio tegoban, ali i vrlo plodan. U roku od pet šest godina obratilo se na kršćanstvo oko 8 milijuna Indijanaca. Neke je dane bilo do 16.000 krštenja. Zbog toga su se morale osnovati nove župe, rasporediti kler, koji je bivao sve brojnijim. Biskup je osnovao sveučilište u gradu Mek-siku, jedan zavod za Indijance iz kojega je potekao i Valeriano, prvi povjesničar Guadalupe; za-

tim prvu tiskaru na tom konti-nentu i t. d. U proljeću g. 1548. jednom je bulom iz Rima bio imenovan nadbiskupom. TO je smatrao za sebe teškim teretom s obzirom na svoju poniznost i narušeno zdravlje. Tečajem ljeta i jeseni nadbiskupova okolina vidjela je kako se njegov život gasi. On se ugasio 12. prosinca 1548. na godišnjicu velikog ču-da, nekoliko dana poslije Juano-ve svete smrti.

Charles-Eugène Roy piše:

„Biskupov je život bio previše usko i previše otajstveno pove-zan s Indijančevim a da bi ga on mogao nadživjeti. Obojica su za-jedno predstavila svijetu čudes-nu sliku Svete Marije Guadalups-ke. Obojica se nalaze uz njezine noge, uklesani u mramoru s obje strane glavnog oltara u Bazilici u Meksiku, čašćeni od svih kao vjerni čuvari dragocjenoga pok-lada što im je bio povjeren 12. prosinca 1531.“

Kad su oni umrli Presveta Djevi-ca je imala na Tepeyacu još sa-mo svoju eremitažu. Juan Diego i nadbiskup Zumarraga mogli su samo s neba promatrati razvoj svetišta u slijedeća tri stoljeća.

Godine 1622. prilozima skuplje-nim na poziv Monsinjora Zumar-rage i hodočasničkim milodarima sagrañen je od kamena lijep ora-torij, srednjega opsega, na sa-mom vrhu Tepeyaca, gdje je Ju-an ubrao ruže.

Godine 1663. je bilo sagrañeno novo velebno prostrano svetište, bogato urešeno. Čudesna slika je bila stavljena u kristalni moćnik, sa zlatnim i srebrnim okvirom nad pozlaćenim glavnim oltarom sa svetohraništem od srebra. Zadnja je ograda bila od kame-na. Bili su podignuti i tornjevi.

Godine 1709. je bila sagrañena „vrlo slavna kolegijalna kraljev-ska bazilika Guadalupe“. Posveta je bila svečano obavljena. To je najveća crkva u Meksiku, a mož-da najbogatije i najraskošnije urešena u cijeloj Americi.

Godina 1791., 1828. i 1888. je bazilika bila obnovljena i prošire-na. Godine 1895. je bila obavlje-na krunidba čudesne slike u pri-sutnosti 28 nadbiskupa i biskupa i preko 100.000 vjernika, koji su klicali: „Živjela Marija, Kraljica Meksika i Cesarica Amerike!“

Godine 1945. je bila obavljena

svojih spoznaja zaključuje da su "birači željni nečeg drugačijeg, da su umorni od izvrtanja činje-nica, od vrijeñanja i od lakonskih rješavanja složnih problema.... vjerovao sam da ih mogu privući apelirajući na njihov osjećaj za poštenu igru i na njihov zdrav razum.

Iako ostaju još dva mjeseca do njegova useljenja u Bijelu kuću,

Barackove ideje i zarazna poruka već uveliko vladaju umovima i skupinama bezbrojnih oduševlje-nih koji žele drugačiju Ameriku i miroljubivi svijet. Sada nam se valja nadati da se donekle nere-alna obećanja i pomalo utopijska očekivanja ne utope u močvari ružnih realnosti."

Ovim riječima završava gospodin Peter Kuzmič svoje nebiblijsko

razumijevanje i gledanje o "novom voñi" zemlje u kojoj ži-vim i djelujem već punih 38. go-dina i gdje sam postao biblijski "Nanovo roñen" kršćanin!

BogBog nasnas jeje stvor iostvor io Stranica 59 Broj 37 - 13 . prosinca 2008.

druga krunidba, još svečanija, prigodom zlatnog jubileja prve krunidbe, na završetku Marijan-skog kongresa, u prisutnosti nadbiskupa, biskupa, svećenika i redovnika svih naroda Amerike, uz ogromno mnoštvo vjernika.

Tom se zgodom sluga Božji veliki Pijo XII. u svojoj poruci obratio Svetoj Mariji od Guadalupe riječi-ma: „Vaše čelo danas ponovno krunimo, da uvijek bude pod Va-šom moćnom zaštitom čistoća i cjelovitost svete vjere u Meksiku i u cijeloj Americi. Uvjereni smo da će Amerika i Meksiko biti si-gurni od propasti dok god ćete Vi biti priznati njihovom Kraljicom i Majkom.“ To je dobro rečeno: Sveta Marija od Guadalupe je Cesarica svih triju Amerika.

Od jednostavnog susreta Presve-te Djevice s bezazlenim Indijan-cem, koji je odmah potpuno od-govorio na njezin poziv, potekle su velike stvari, u fizičkom redu, što se mogu vidjeti, fotografirati, opisivati. Ali bezbrojne su mnogo čudesnije, neprestane, neizrecive i neistražive milosti, duhovne i tjelesne, što ih čini sama Sveta Marija Guadalupska, što ih ona sipa na duše pojedinaca, na sku-pine, na društvo i na narode što

se njoj utječu. Zato se ona i htjela ovdje ustoličiti. Ona je to sve i kazala u svojem susretu s Juanom prvoga dana.

Presveta Djevica je kazala 9. prosinca 1531.: „Odavle ću ja sipati cijelom čovječanstvu svoju ljubav, svoje milosrñe, svoju po-moć i svoju zaštitu.“ To je ona činila kroz četiri vijeka i pol. Dala je svoju preslavnu čudesnu sliku da svjedoči o njoj, o njezinoj do-broti, o njezinoj moći, o njezinoj velikodušnoj darežljivosti u bazi-lici Tepeyaca. Ta je bazilika da-nas u samom gradu Meksiku, ali ne zato što bi bila premještena u grad, nego zato što se taj og-romni grad, s više od četiri mili-juna stanovnika, proširio i obuh-vatio Tepeyac sa svojim veličan-stvenim spomenikom.

Svake godine dolaze milijuni ho-dočasnika u tu baziliku. Ima mnogo hodočasnika što se samo na koljenima približavaju bazilici moleći krunicu i pomičući koljena na svaku „Zdravo Marijo“.

Naš Gospodin je nedavno izrazio jednoj staroj franjevačkoj redov-n i c i u Meks i ku , svo jo j „glasonoši“, želju da se u toj ba-zilici usredotoči „Djelo naknade“,

što bi ga po Njegovoj uputi vršio ženski redovnički red istoga ime-na, kao nacionalno Djelo nakna-de, dočim bi u bazilici Svetoga Petra u Rimu to Djelo naknade za cijelu Crkvu vršio poseban muški red.

Potresna je povijest mnogih sve-tih mučenika što su bili suñeni na smrt od g. 1913. do 1940. pod Carranzom, Obregonom, Callesom i Cardenasom i umirali s poklicima: „Živio Krist Kralj! Živjela Djevica Guadalupska!“

Danas Meksiko pruža prizor brze i snažne obnove.

(Dr. Miroslav Šantek: Ovo pog-lavlje sastavljeno prema članku što ga je napisao Louis Even, pod naslovom: „L'Imperatrice des Ameriques. Notre Dame de Guadaloupe. Toute bonté de Mère, toute munificence de Sou-verraine“ u kanadskom listu „Vers Demain“, od kolovoza 1970., str. 1-9 i prema knjizi Msgr Charles-Eugène Roy pod naslovom: „La Vierge de Guada-l oupe , Impér a t r i ce d es Amériques“.)

RIJEČRIJEČ ZAZA SVAKISVAKI TJEDANTJEDAN ( ( 22 ))

Mieczystaw Malinski

LEGLOLEGLO GUJINJEGUJINJE

II mimi sebesebe smatramosmatramo boljimaboljima. . VolimoVolimo prvaprva mjestamjesta zaza stolovimastolovima ii pozdravepozdrave nana trgovimatrgovima; ; nadimamonadimamo sese svojimsvojim titulamatitulama ii dijelimodijelimo milostinjumilostinju nana raskršćimaraskršćima. . II mimi drugimadrugima tovarimotovarimo tereteterete kojekoje samisami nene želimoželimo nini malimmalim prstomprstom pomaćipomaći. . II mimi hvalimohvalimo BoguBogu štošto nismonismo kaokao drugidrugi ljudiljudi, , kaokao varalicevaralice ii preljubnicipreljubnici iliili kaokao onajonaj znanacznanac, , kojikoji stojistoji uu dnudnu crkvecrkve ii udaraudara sese uu prsaprsa. . ZatoZato namnam takotako olakoolako ii doñedoñe nana jezikjezik: : RaspniRaspni gaga! !

2. nedjelja došašća A, Mt 3,1-12

Stranica 60 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

KRSTKRST OBRAĆENJAOBRAĆENJA NANA OTPUŠTANJEOTPUŠTANJE GRIJEHAGRIJEHA Možemo li okajati svoje grijehe? – tek kad uočimo da smo nešto izgu-bili, tek kad uvidimo što smo izgu-bili. Grijeh nije samo nepravda uči-njena bližnjemu, nego i samom sebi, to je šteta od koje osobno trpimo. Usporediš li se otvoreno s Njim, koji je bio bez grijeha, otkrit ćeš kakav bi zapravo trebao biti. A nisi takav. Zakopao si svoje talen-te, zašao s puta, uludo istrošio svo-je sposobnosti i energiju. Sada ti upravo to nedostaje za ono bitno u životu. Dani, tjedni, mjeseci i godi-ne, koji su bili odlučni za tvoj nap-redak, prošli su. Prošli nepovratno. Kajanje izaziva gorčinu.

Onaj koji ti je poklonio život, nudi ti sada i novi početak. Evo u čemu je kajanje: da svjestan onoga što si učinio iznova uspostaviš i kreneš ljestvicom životnih vrednota, živeći primjereno glasu koji si razabrao.

2. nedjelja došašća B, Mk 1,1-8

OBRAĆENIČKOOBRAĆENIČKO KRŠTENJEKRŠTENJE

Činiti pokoru prije svega znači ods-tupiti za korak od sama sebe, od tekućih poslova kojima smo zabav-ljeni. Sa distance se okrenuti svom svagdanjem radu, svom obitelj-

skom i društvenom životu kojim je ispunjen naš dan. Sa distance se okrenuti vlastitoj osobi i ljudima koji nas okružuju.

Pokora – to prije svega znači gle-dati na sav naš svijet kao netko koji nije sa ove zemlje ni od ovog svijeta. Jer mi niti nismo samo od ovoga svijeta, ne pripadamo samo njemu.

Pokora - to znači gledati sama sebe sa sviješću da smo poznavani na vječnost koju ćemo nastupiti u trenu smrti.

2. nedjelja došašća C, Lk 3, 1-6

ISTINAISTINA –– ZAZA KLANJANJEKLANJANJE ( ( 22 )) Fra Petar Filić, Zagreb

ZAVRŠETAKZAVRŠETAK PRISPODOBAPRISPODOBA: : NOVENOVE II STARESTARE ISTINEISTINE ( (nastavaknastavak))

Obraćenjem te spoznaju istinu i ponov-no budu trijezni izvan zamke ñavla koji ih drži robljem svoje volje.

(2Tim 2,24-26)

Jer doći će vrijeme kad ljudi neće pod-nositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

(2Tim 4,3-5)

Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

(Jak 1,18)

Braćo moja, odluta li tko od vas od isti-ne pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spa-sit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

(Jak 5,19-20)

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne čini-mo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njego-

va, čisti nas od svakoga grijeha. Rekne-mo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priz-namo grijehe svoje, vjeran je on i pra-vedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.

(1Iv 1,6-10)

I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu.

(1Iv 2,3-5)

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje

(1Iv 3,18-19)

Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i du-ha zablude.

(1Iv 4,6)

Obraćenjem te spoznaju istinu i ponov-no budu trijezni izvan zamke ñavla koji ih drži robljem svoje volje.

(2Tim 2,24-26)

Jer doći će vrijeme kad ljudi neće pod-nositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

(2Tim 4,3-5)

Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

(Jak 1,18)

Braćo moja, odluta li tko od vas od isti-ne pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spa-sit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

(Jak 5,19-20)

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne čini-mo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njego-va, čisti nas od svakoga grijeha. Rekne-mo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priz-namo grijehe svoje, vjeran je on i pra-vedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.

(1Iv 1,6-10)

Stranica 61 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Ustašk iUstašk i h i trozovh i trozov

TATA NAŠANAŠA DRŽAVADRŽAVA Gen Kameni, Zagreb

A: Spremni.

B: Spremni!

A: Mogu li malo s Vama Antica? Onako uz čašu pive. Neobvezat-no

B: Uvijek Kameni. Uvijek si dobro došao.

A: Oh, što lijepo reže. Piva me opušta.

B: Dobra je piva za cirkulaciju. I za bubrege.

A: Što kažete na hrvatski ino-dug? Narastao je na preko 36 milijardi eura. I to bez kamata. S kamatama 100 milijardi eura. Tko će to vratiti?

B: Nitko!

A: Izgleda da ste u pravu. Ivan Šu-ker, ministar fi-nancija RH sam kaže: „Ne dobijemo li nove zaj-move, ne ćemo vratiti dospjele obroke starih dugova. Samo u idućoj godini manjka nam 8,5 milijardi eura. U proračunu će nedostajati dodatnih 4 milijarde kuna. Morat ćemo proglasiti ban-krot.“

B: Da. Bankrot Republike Hrvats-ke. Svih nas. Provest će ovrhu i na nama. Morat ćemo meñu ves-lače na galijama. Robovi.

A: Ma, je li to moguće?

B: Moguće? I te kako. To je zla sudbina koja nas prati. Zvao me sinoć Stjepan Mesić. Pred ponoć. Uzdrhtao. Rekao bih u panici je. Veli: „Antica moj, poželio sam se normalna čovjeka s kojim bih razmijenio koju riječ. Teško mi

je.“ Ja ću njemu: „Tebi teško. Zezaš se. Pa ti bar imaš cijelu satniju savjetnika.“ Prekida me: „Ovi oko mene? Sve su ti to moj Antica sami luñaci. Jedino misle gdje će se dobro nažderati, kako će se što bolje provesti, kako će što više ženskih…“ Na to ću ja: „Nije valjda i Bude?“ Odmah će on: „I on. Poludio.“

A: Ne mogu vjerovati. Meške se zna pretvarati. Voli ispipavati. Najprije je pjevao „po šumama i gorama“, a onda „Juru i Boba-na“. I on da bi bio uspaničen. Teško.

B: Uspaničen!. Upravo to, moj Kameni. Tresao se kao šibica.

A. Tako ste vodili i završili razgo-vor?

B: Ni govora. Nije se dao s brzoglasa. Nastavio je: „Vidiš li Antica što se do-gaña, a oni samo misle na svirku i ples. Poludjet ću.“ Upadam mu u riječ: „Ne

ćeš. Uskoro će ti isteći mandat. I onda što te briga.“ Ne da se on: „Nije mi svejedno. Progurat ću Dragičevića za predsjednika. Dr-žim ga malim prstom. Ali, što će mi sve to, kad vidim samo pro-past.“

A: Koliko Vas je Antica tako mu-čio?

B: Tri i pol sati. Nu, nije me mu-čio. Bio je zanimljiv. Vlo zanim-ljiv. Znam ja prevesti njegove boljševičke riječi na naš lijepi hrvatski jezik. Još kad mlad usta-ša na njemu podvikne: „Za Dom spremni!“

A: Tako, dakle. Tri i pol sata ku-knjave.

B: Ne, ne. Nije bila samo kuknja-va. Lukav je on. I sam si rekao.

Partizan. Stari partizan. Čekao sam.

A: I dočekao?

B: I dočekao. Odjednom on ispa-li: „Trebam tvoj savjet Antica. Odmah.“ Odgovorio sam mu: „Kakav bih ja tebi Stipe mogao dati savjet? Hajde, molim te.“ Ne da se on: „Antica, slušaj me dob-ro. Tebi je svetinja Nezavisna Država Hrvatski. Mi partizani, uvijek smo po njoj pljuvali. Go-vorili smo čak da je nikad nije niti bilo. Ipak, znali smo mnogo toga o njoj. Dobra. Jako dobra. Postojala je samo tijekom rata. Žestoka rata. Meñutim, imala je pozitivnu vanjskotrgovačku bi-lancu, nije imala ogromnih ino-dugova, državni proračun bio je uravnotežen, gladni nisu kopali po kontejnerima. Kako je to nji-ma bilo moguće, a mi ne uspije-vamo?“ Moram sam mu reći: „Nepošteni ste Stipe. Volite krasti i pljačkati. Nikad vam dosta.“

A: Uh, bili ste preoštri.

B: Što preoštar? Zna to dobro i on sam da je tako. Nije se uvrije-dio. Štoviše, godilo mu je. Malo je zastao. Onda reče: „Što mi je činiti?“ Znao je, naravno, moj odgovor: „Ništa dragi moj Stipe bez Nezavisne države Hrvatske. Treba ju obnoviti.“ Eh moj Ka-meni, ta naša Nezavisna Država Hrvatska! Nikad više tako divne države!

A: Poći mi je. Ne zamjerite što sam bio toliko znatiželjan. Znate, piva.

B: Ništa, ništa! Pozdravi uredni-ka. Navrati. Na čaj. Romanijski, od čubre.

A: Hoću. Spremni.

B: Spremni!

Stranica 62 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Ko lač iKo lač i

MIRINI VINKOVAČKI KOLAČIMIRINI VINKOVAČKI KOLAČI

ŠokačkaŠokačka dugmetadugmeta

Izrada tijesta: Margarin držati na sobnoj temperaturi da otpusti, te ga izraditi mikserom. Umiješati 40 dag glatkog bra-šna, 14 dag šećera i 1 prašak za pecivo. Dodati 3 žumanjka i 1 cijelo jaje, te zamijesiti tijesto. Tijesto staviti u hladnjak dok se priredi fil.

Izrada fila: Od 3 bjelanjka istući čvrsti snijeg, dodati 5 žlica šećera i 3 vrećice vanili šećera. Sve zajedno izmiješati mikserom. U smjesu bjelanjaka i šećera žli-com umiješati 10 dag mljevenih oraha.

Završna obrada: Od tijesta praviti okruglice veličine oraha. U sredinu pritisnuti palcem i napraviti udubljeenje. Slagati u namašćenu tepsiju. Svako udubljenje popu-niti s filom (1 žličicu fila na svaku okruglicu). Dobar tek!

Peči u ugrijanoj pećnici na 200°C oko 15-20 minuta.

Pripremila:

Marija Dragun roñ. Takšić

Sn

imio

: M

ark

o S

tje

pa

n M

irk

ovi

ć

Sastojine za tijesto: 50 dag glatkog brašna,

28 dag margarina,

3 žumanjka i 1 cijelo jaje,

14 dag šećera i

1 prašak za pecivo.

Sastojine za fil: 3 bjelanjka,

5 žlica šećera,

3 vrećice vanili šećera i

10 dag mljevenih oraha.

Stranica 63 Broj 37 - 13 . prosinca 2008. Čitate l j iČ i tate l j i

JEDINSTVENAJEDINSTVENA UDRUGAUDRUGA BORACABORACA OBNOVEOBNOVE BOSNEBOSNE

Gospodine Dragun!

Problem je daleko jednostavniji nego li vam se čini. Tuñma-nu ni na kraj pameti nije bilo 1990, kad je dobio vlast u Zag-rebu da 'ruši Jugoslaviju'. Ja to znam jer sam se zbog toga nosio s njima punih deset godina i još osam nakon toga, a sve je i dalje u fazi dorade. O tome sam napisao 10.000 stranica ratnog dnevnika. No, Sovjeti su - a to možete proči-tati u memoarima Veljka Kadijevića - sve učinili kako bi gur-nuli Srbijance u rat i stvorili kaos na Balkanu, da bi očuvali - ne samo vlast u SSSR-u, nego i SSSR od raspada. U meñuv-remenu je rušenje Hrvatske postalo neodrživo i američki stručnjaci su došli u Zagreb da s Paragom stvore jezgru HOS-a: načinili su prve ratne planove, dali su sredstva za odore i organizirali opskrbu oružjem - a da bi izbjegao pos-vemašnju nezavisnost Hrvatske, Tuñman je, lagao Ameri-kancima i laskao Rusima, te intenzivno pregovarao s Miloše-vićem koji je znao, kao i Tuñman, da mu više nema nazad.

Dogañaji su uvukli u vrzino kolo i dio JNA na hrvatskoj strani i učinjen je pritisak s njihove strane na Tuñmana da presječe rast snaga HOS-a, jer su znali da će ih vrag odnijeti ako 'ustaše doñu na poziciju sile s potporom Zapada'. Tako su nastale prve 'brigade' ZNG, a zatim i domobranske pukovni-je. Kad je JNA morala napustiti Hrvatsku, u Bosni je ostao narod na cjedilu. Već onda je puklo izmeñu muslimana i ka-tolika, a sve su zakuhali - komunistički kadrovi. Pedeset vo-dećih ljudi u 'Herceg-Bosni' su bili kadrovi SKJ, UDBA, KOS, sudskih i policijskih struktura - ni jednom od njih nije stalo ni do Roda ni do Doma ni do Boga.

U tom kritičnom trenutku, još im je ostalo da se održe na pozicijama vlasti. Tuñman je išao u Moskvu samo šest mje-seci prije smrti, da poveže HV i Vojsku RFR. No, 'Ugovor Istok-Zapad je poput ugovora od Tehrana do Postdama spri-ječio to povezivanje, SSSR se je raspao, a kod nas najteži dio posla i dalje traje: obnova Bosne na njenim povijesnim temeljima i - primjena već definirane formule pobjede logike Domovinskog rata - na čemu sam tek počeo raditi. Moramo dobiti na vremenu dok goleme mase oružja koje su ñikani posakrivali po RS ne doñe pod kontrolu snaga koje pripre-maju Bosnu za pristup NATO Savezu. Kad to masovno oružje doñe pod dobru i pouzdanu stazu, moći će biti riječi o prav-noj obnovi i nadgradnji Bosne kao pravne države.

Tragično je to što su oni, uz suñenje, ubijanje, ponižavanje i marginaliziranje hrvatskih generala uspjeli razbiti Udrugu Boraca Domovinskog Rata na desetine nepovezivih grupaci-ja, tretirati jedne kao 'naše', a one druge kao 'ustaše'. Naj-zad su počeli veličati partizane, voditi odrede HV u Jaseno-vac i na neka partizanska svetišta po šumama i gorama da se malo po malo HV pretvori u nasljednicu zapadnog dijela JNA i tako dokaže Mesićeva teza da je Nezavisnost Hrvatske njihovo djelo, a ne djelo hrvatskih nacionalista. Otvoreno sad veličaju Tita, udaraju po 'ustašama' u čemu im pomažu drekavci tipa Matanovića, kojeg masno plaćaju, a progoniti Thompsona, a sve u magli kad su ušli u novu fazu - i pripre-ma policijskog udara - za što je Pukanić platio glavom, kako bi bio znak i opomena onima koji 'previše znadu', da i sami ne bi uskoro progovorili o onome o čemu su šurovali s Me-sić-Sanaderovom mega-mafijom.

Sad kad je puklo izmeñu Hloverke i Latina, i sami vidite da

se raspada njihova struktura paralelno s objedinjenjem naših struktura. To se objedinjenje mora dogoditi najprije u struk-turama ratnih veterana (svaka čast biskupu Jezerincu!, koji se nije dao motati ni oko kojeg diktatorskog prsta), a para-lelno s objedinjenjem i strukturom Veterana, stvarajte pod hitno ali i planski - "Stranku domovinskog rata", od veterana, članova njihovih obitelji, prijatelja, poznanika itd, kako bismo s formiranom strukturom dočekali početak predstojeće kam-panje za izbor novog šefa Države.

Ako imamo imalo soli u glavi, idući šef Države će udaljiti sa svih položaja na kojima se donose odluke i daju zapovijedi sve 'mitisekuneme' i 'zdravodrugove', ali ne i baciti ih u ne-milost. Kad dobiju novu komandu, oni će i našim ljudima biti jednako poslušni, jer niti znadu šta drugo raditi do li slušati, niti bi imali od čega živjeti. Kao što god je jučer njihova ser-vilna sklonost nanosila štetu hrvatskoj naciji, ta ista sklonost može dobro poslužiti učvršćivanju vlasti naroda u našoj Do-movini, i u užoj i u široj.

A što se tiče veterana Tuñmanovog i Šuškova kaosa u Bosni, to su naša zavedena braća i Hrvatska im mora dati materijal-nu podporu. Treba poraditi sa zapadnim saveznicima da do-bijemo, na ime jačanja HV u strukturama NATO Saveza fon-dove i za pomoć ratnim veteranima jer oni sad postaju mo-torna snaga za napredak u miru i ućvršćenje postignute ne-zavisnosti i slobode, kao sastavni dio interesa Zapada na našem izuzetno važnom strateškom teritoriju. Zločinci na sve tri 'zaraćene fronte' moraju biti kažnjeni, a onda se u Bosni moraju steći uvjeti za jedinstvenu Udrugu Boraca Obnove Bosne. Dovoljno će biti da se pojedinci sami učlane u to ud-ruženje ratnih veterana s izjavom da su se i oni na svoj na-čin zalagali za opstanak jedinstvene Bosne. U vojnoj psiholo-giji sve je prihvatljvo kad može poslužiti dobroj svrsi, osim zločina prema civilima i samoubojstva.

Pod hitno dakle, pomagati ratne veterane i ove u Hrvatskoj i one u Bosni, s time da ratni veterani iz Bosne moraju podup-rijeti obnovu Bosne kao nedjeljive i neotuñive države koja će se, kad se i na jednoj i na drugog strani plućnih krila, situaci-ja pravno sredi i nañe na kompatibilnim novim ustavima, kako bi obje države mogle ući u interesnu zajednicu. U toj uniji će Bosna imati status kakav otprilike ima Bavarska u SR Njemačkoj.

Dajte sve snage (a i Crkva 'ispod žita') da ratni veterani bu-du jedinstveni i da kao takvi postanu motorna snaga obnove nezavisnosti i brana za uvoñenje Mesićeve policijske diktatu-re, jer će on sve učiniti da nakon njega doñe netko sličan njemu i da se tako cirkus nastavi do u nedogled. Kad se do-bije taj i takav zamah, vidjet ćete kako će naglo prestati i samoubojstva u redovima ratnih veterana.

Naglašavajte stalno bratstvo sinova domobrana, ustaša i partizana na svim linijama fronte. I naglašavajte da je to bratstvo uzor i svim grañanima Hrvatske da se ne daju dijeli-ti niti meñusobno sukobljavati jer samo naša sloga u istom smjeru može donijeti ono što i naš narod čeka od nas i što EU i NATO očekuju od sreñene Hrvatske.

Akademik Mirko Vidović lucienne.vidovic@wanadoo.fr

HrvatskiHrvatski uljudbeniuljudbeni pokretpokret UdrugaUdruga zaza zaštituzaštitu pravaprava

grañanagrañana

Pete poljanice 7

10000 Zagreb

Hrvatska

tel: +385 1 29-23-756

fax: +385 1 29-23-757

hrvatska.uljudba@gmail.com

www.hrvatskauljudba.hr

www.svakovamdobro.hr

www.pravednostiljubav.hr

www.borovnicaunas.hr

www.redangus.hr

www.blackdragun.hr

www.laudonovgaj.hr

www.ne-kor.hr

GlasnikGlasnikGlasnikGlasnik HrvatskogHrvatskogHrvatskogHrvatskog uljudbenoguljudbenoguljudbenoguljudbenog pokretapokretapokretapokreta

IzlaziIzlaziIzlaziIzlazi subotomsubotomsubotomsubotom

Nakladnik:

PoslovnaPoslovnaPoslovnaPoslovna savjetovanjasavjetovanjasavjetovanjasavjetovanja

DragunDragunDragunDragun dddd....oooo....oooo....

Uredništvo:

drdrdrdr. . . . scscscsc. . . . TomislavTomislavTomislavTomislav DragunDragunDragunDragun

glavni urednik

091/33-88-431

HrvojeHrvojeHrvojeHrvoje MirkovićMirkovićMirkovićMirković

grafički urednik

091/33-88-432

LovorkaLovorkaLovorkaLovorka DragunDragunDragunDragun MirkovićMirkovićMirkovićMirković, dipl.

oec. za izdavača

091/33-88-433

Priloge slati na adresu:

Zagreb, Pete poljanice 7

hrvatska.uljudba@gmail.com

Idejno rješenje:

© Hrvoje Mirković