GJURO SZABO: PRILOZI ZA GRA� EVNU POVIJEST

ZAGREBA� KE KATEDRALE

Naša veli� anstvena zagreba� ka katedrala zaostaje doduše po veli� inii po arhitektonskoj vrijednosti za drugim sli� nim gra� evinama, ali ona jeza nas od ogromne važnosti, jer preko sedam stotina godina prati onapovjesni razvoj hrvatskoga naroda; gotovo se svi veliki doga� aji za-ustavljaju kod nje i oko nje, po� evši tamo od tatarske provale do danadanašnjega.

Ali i gra� evno spada ona u red veoma zanimljivih spomenika gotike;za nas je ona svakako najzanimljiviji, jedinstveni spomenik. Pet punihstotina godina trebalo je pro� i, dok se ona dogradila - uništaviluvremenskom dakako tek jedan trenutak - a svaka od onih dvadesetakgeneracija, koja je pri tom radu sudjelovala, utisnula je svoj pe� at, kojije redovno slijede� e doba skidalo, ali nikada posve ne skinulo, takoda je svako doba svoju egzistenciju u toj kamenoj spomen-knjizi upisalo.Ta mi smo stariji još vidjeli sav onaj upravo fantasti� ki � ar i sjaj, kojimje barokno doba uresilo dom naj,ve� eg svoga »gospodina«, mi smodoživjeli lomljavu, kad je posve nemo� no, asiino umišljeno doba savtaj � ar, svu tu magi� nu mo� divotbaroka odstranilo, da tamo postavipravo ništavilo, kako je i ono vrijeme bilo: posve prazno iništavo.A to � e najjasnije pokazati ovdje dodana reprodukcija najnovijegabakropisa dra. Branka Šenoe, koji donosi vijeran pogled u prijašnjestanje naše katedrale. Treba to samo usporediti sa sadašnjoš� u. Ipakse nije dalo ni sada odstraniti baš sve, što je prošlost u� inila. Ovdjeondje ipak proviruje po koji zna� ajni fragment. A tako je bivalo usvako vrijeme, pa je tragova rada svih tih dugih stolje� a ostalo dosadašnjeg dana.

O razvoju gradnje zagreba� ke katedrale nije lako donijeti kona� niprikaz. Literatura1 o tom predmetu nije velika, a pogotovo nema radova

1 Najnov,ija djela, koja govore o zagreba� koj stolnoj crkvi: B. A. Kr � eli � :Hist. cath. eccl. zagrab. Parti s I. Tom. 1. Lev ako v i � : Historiola de fundat.episc. Zagr. et struetura eccl. cathedralis. Rukopis u arhivu Jugoslavenske Akade-I:1ije u Zagrebu II. d. 60. Lev ako v i � : Historia de fund. eccl. et episcop. Zagrab.nec non descriptio cathedralis ecclesiae. Akademijski arhiv u Zagrebu: IV. c. 15.»C roa t i a« 1842. IV. od neznana autora: Der Dom zu Agram. br. 31, 32, 56, 57, 58.Kuk u Ije v i � u Mitteilungen d. Central-Commission. Wien, 1856., gdje je prvi put

565

iz novijega doba. Isprave, koje o gradnji govore veoma su oskudne,vrlo se malo sa� uvalo ra� una i sli� nih spomenika. Najvažniji doku-ment: sama gra� evina crkve malo ne je posvema zanijemila poslijebesmislene takozvane restauracije. Dakako, to nije bila jed i n a takva«restauracija«. I prijašnja su vremena znala nemilosrdno hara� iti. Teksu ta vremena opet stvarala novo, davala dokumente arhitekture zas v oje vrijeme, dok 'je bijedno XIX. stolje� e porušilo što se moglo, dastvara lažne kopije ne svoga vremen<;l.,ve� daleko minulih stolje� a, patako stvorilo tek teaterske kulise. Tehni� kog umijenja ne � e im nitkoodre� i, ali na jedno su zaboravili: na umjetnost. Isporedi samo slikustare katedrale, koja ni� e kroz stolje� a i sklapa se u prekrasnuc j e I i n u, pravo umjetni� ko remekdjelo - a sad stoji pred namanakostrušena šablonska gra� evina, koja ho� e, da je goti� ka, a nije noneistina, koja nikoga ne privla� i, tko iole osje� a, što je umjetnost.

Napose bi mnogo mogli kazati o historiji gradnje zagreba� ke kate-drale grb o v i/ smješteni iznutra i izvana na samoj gra� evini, kaodokumenti rada pojedinih biskupa. Na žalost je restaurator jedan diogrbova pobacao (neki se komadi nalaze u muzeju), druge ponamjestiopo volji kao dekoracije na razli� na mjesta u crkvi, a velik je dio daokopirati, pa je kopije - navodno posve vijeme - postavio na mjestaoriginala. A uz to je najve� i dio vlasnika tih grbova nepoznat, pa jetu prepušteno sve naga� anju i domišijanju.

Po mišljenju i ispitivanju dosadašnjih ispitava� a, naro� ito Weissa,Kukuljevi� a i Tkal� i� a, pa prema važnim saop� enjima J. Barle-a (do-sada poznate opaske restauratora Bollea ve� inom su slabo vjerodo-

zainteresovan vanjski svijet za zagreba� ku katedralu. Kuk u Ije v i � : PrvostoInacrkva zagreba� ka. Zagreb, 1856. Ka r I W e i s s: Der Dom zu Agram. Wien 1860.(sa nacrtima). Tka I � i � Iva n: Spomenici grada Zagreba sv. L Tk a 1� i � Iva n:Prvostoina crkva zagreba� ka neko� i sada. Zagreb 1889. L. K I ase n: Grundriss-vorlagen v. Gebiiuden f. kirchliche Zwecke, Leipzig 1889. (str. 1290. opis, tIocrt I. 148.)Bar I e Jan k o: O gradnji sakristije prvostolne crkve zagreba� ke. Vjes. hrv. arheol.dr. X. 146. Bar le Jan k o: Stari portal zagr. stol. crkve. Vjes. hrv. arheol. dr.XIII. 307. (Vrlo važno!) Razli� ni � lanci u "Katoli� kom Listu~, "Viencu« i dr.

2 Ovi su grbov,i na zagreba� koj katedrali sa� uvani.Na pro� elju crkve:Li je v o: uokvireni grb: lav koji se propinje na lijevo (kopija). Des n o: tro-

djelni grb uokviren: a) grb s lijerovim i 4 pruge, b) krilo, c) kapa s 2 pera. Kopija,orig. u Arheološko-historijskom muzeju u Zagrebu. Na ve I i kom p o t P o r n jak usprijeda: grb s kapom s 2 pera.

Na južnoj strani katedrale:Na v e I i kom o t p o r n jak u: kreljut, nad njom šljem s kapom (kopija!!.

Na s t ije n i tor n ja, ne pet o m o t p o r n jak u i na s ti j en i pre d n jim:grb s jednom kosom prugom, navodno grb Ivana Albena. Na 2. i 3. o t P o r n jak ugrb i okrunjeni heraldi� ki lav na desno bez okvira.

Na sjevernoj strani crkve:Na sva kom o t p o r n jak u uokvireni grb: okrunjeni lav na desno; na

prvom do tornja još i I!rb pod lavom: dvostruko krilo. Ovo je ot'il!inal, sve drugo sukopije.

U unutrašnjosti katedrale:Na s t ije n i ju ž n o g tor nj a grb navodno Iv. Albena (original). Na zidu

južne kapele sv. Marije nad lukom: grb s križem, jedan grb biskupa Oswalda i jedanIv. Albena. Originali amo preba� eni.

Izba� eni su grbovi:Na svim pilovima u la� i po jedan grb lava na lijevo! Sa� uvan jedan u Arheo-

loško-historijskom muzeju. U svetištu su bila 3 grba biskupa Oswalda i jedan Iv.Albena. Gdje su bili prije nije poznato.

66

~",.:==~-:..-:(::,'IIIIII

'."I,lo

\'~

-----m---- ,S '~

I

_:.=1

Tlocrt zagrilba� ke katedrale sa kapelom u (nad-) biskupskom dvoru. 1. Svetište katedrale.2. Pobo� na kapela s. Ladislava. 3. Pobo� na kapela s. Mari;e. 4a. Sakristi;a s freskama.5. Dvorištil, v;erovatno nekad spo;eno sa 6. 6. Kapela u biskupskom gradu. 7. La� a crkve.

stojne, UCIn)ene da se njime opravda njegov na� in restauriranja) raZVI-jala se gradnja katedrale ovako:

Biskupiju je zagreba� ku osnovao kralj Ladislav g. 1094, Po rije� imaisprave od g. 1219.3 kralj je Andrija II. g. 1217. dao posvetiti onu crkvu.koju je Ladislav ne podigao ve� osnovao, pa se tako ta prva katedralagradila 123 godine.

1242. provaljuju Tatari u Zagreb, uništuju grad s katedralom, aposlije odlaska Tatara sagradi biskup Stjepan II. (t 1247.)4 kapelu sv.Stjepana, jer je katedrala bila »funditus in etinerem versa«.

F i I i P, nasljednik Stjepanov, radi i gradi mnogo: on je u nevjero-vatno kratko vrijeme sagradio Medvedgrad, u kojem je bila sagra� enai kapela sv. Filipa i Jakoba. Od te se kapele sa� uvao jedan posvegoti� ki kapitel. U više navrata (1251. 1254. 1257. 1261.) moli biskup

8 Smi� iklas, Codex diplomaticus III. 147.4 Za Stjepana II. se pogrješno držalo, da je od roda Baboni� a. Thalloczy: Die

Geschichte der Grafen v. Blagay. 1893.6 » ••• iuxta ipsam basilicam sub invocatione S. Stephan i Prothomartyris capellam

aedificari curavit«. T. Kova� evi� rkp. u Arhivu Jugoslavenske akademije III. d. 132.

67

u pape oprost za one, koji bi zagreba� ku crkvu darivali. Tek nakondovršenja Medvedgrada � ini se, da je biskup ozbiljno skrenuo gradnjinove crkve, te zatražio u pape dozvolu, da sagradi crkvu na drugommjestu. Nu � ini se, da on sam nije dospio ništa graditi, a nova je kate-drala nastala ipak na mjestu stare, kako možemo zaklju� iti iz rije� iisprave kralja Stjepana od g. 1272., kojom svjedo� i, da je šesnajstibiskup Tim ote j (1264.-1287.) »opere mirifico plurimum sumptuosoquas( dissolutam in suo corpore a p rim o f u n dam e n t o i p samza g rab i e n s eme c c 1e s i amr epa r a n t i S«.6

Nema sumnje, da je biskup Timotej prvi pravi graditelj zagreba� kekatedrale, koju je o b n o v i o od te m e 1ja: gradio je dakle na istommjestu, gdje je prva crkva postojala. Gradio je vrlo brzo: 1275. posve-� uje on (21. IV.) oltar sv. Petra i Pavla usakristiji, a 25. VIlI. oltar sv. Ladi-slava u susjednoj lijevoj apsidi, dok je do izgradnje desne apside s olta-rom sv. Marije došlo kasnije, tako, da je oltar tamo posve� en 21. Vl1l1284., a tri godine kasnije umrije Timotej.

Tako je vjerovatno po tim vijestima, da je 1284. dovršena bila Stje-panova kapela sv. Stjepana, svetište sa tri apside te sakristija, a to jesa� injavala zapravo cijelu crkvu sve do biskupa Oswalda i Luke, kad jei la� a crkve dogra� ena i presvo� ena.

Zastanimo � asak kod ove i ovakove gra� evine, koja pokazuje, -kako je to ve� graditelj Friedrich Schmidt istaknuo - veliku srodnostsa crkvom St. Urbain u Troyes-u i sa katedralom u Regensburgu. Ijedna i druga imaju ovako zasnovano svetište sa tri poligonalno zavr-šene apside, a to su prvi primjeri takovih oblika svetišta u goti� ko doba.Katedrala u Regensburgu nije mogla nikako služiti kao uzor, jer sepo� !ima graditi tek 1275., u vrijeme, kad je u zagreba� koj katedralibio ve� posve� en oltar sakristije i priklju� ne lijeve (od ulaza) apsidesv. Ladislava. Crkva St. Urbain t1 Troyes-u dolazi dakle jedina kaomogu� i uzor zagreba� ke katedrale: ona je zapo� eta g. 1262., a nijedovršena sasvim zapravo nikada. To je primjetio i prvi istraživa�gotike Fr. Mertens, koji gradnju zagreba� ke katedrale stavlja poslijeg. 1262., t. j. iza St. Urbaina, a prije Regensburga.7 Crkvu sv. Urbana uTroyes-u gradio je za papu Urbana graditelj Jean Langlois, a zanimljivoje, da je baš taj papa posvetio Timoteja za biskupa, ma da ga kralj Belanije htio priznati za biskupa, jer je bio tobože niska roda »quod vi1isesset originis«. Kasnije je Timotej li te kako bio u milosti kraljeva.

Budu� i da je dakle za gotovo dva stolje� a bila zagreba� ka katedralau glavnom ono, što je Timotej završio, pozabavit � emo se najprijes ovim d1jelovima: s kapelom u biskupskom gradu, sa svetištem i obimpobo� nim kapelama isakristijom.

Kap ela u nad b i s k u p s kom dvo r u nema danas nikakoveveze sa samom katedralom. Mi nemamo nikakove pismene potvrde, alijaku tradiciju, da je to o n a kap ela, koj u j e b i s k u p S t j epa nposlije odlaska Tatara na � ast sv. Stjepana sazidao (oko g. 1246.). Ka-snije je ta kapela napuštena postala spremištern za oru� e, pa ju je tekbis~up Petar Domitrovi� (g. 1611-1628) opet uspostavio, te ozna� io tonapl'som:

6 Tkal� i� : Monum. Epp. Zagr. 1. 163.7 Za crkvu u Regensburgu podao je plan Ervin, u� enik graditelja St. Urbaina

Jean Langloisa, kasniji graditelj štrasburške katedrale.

68

Tlocrt kapele.

o

I I

2. ::,I

" .5~

lOm

Prorez kapele u biskupskom gradu. XIIl. stolje� e.

69

QUOS OLIM STEPHAN O SACRARUM MARTYRI HONORESPRAESUL DOMITROVICH INNOVAT HOSCE PETRUS.

Još � etiri stotine godina kasnije znalo se dakle, da je to kapelasv. Stjepana, pa nije potrebno uzimati, kako to Weiss ho� e, da jesadašnja sakristija bila ta kapela.

A gra� evni oblici to nikako ne ospor:avaju. U nas se gotika javilavrlo rano: ve� oko 1206. diže se goti� ki hram cistercita u Topuskom!Ova je kapela sv. Stjepana posve goti� ki zasnovana: razdijeljena je nadva polja, od kojih je jedno odsje� eno za hodnik u I-vom spratu, asvodena je svodom na rebra sasvim neobi� nog prosjeka, koja se upiruo stupove s kapitelima, od kojih je osobito onaj zanimljiv, što pokazujedvije fantasti� ke ptice sa zapletenim vratovima. Takov srodan rano-goti� ki kapitel našao se u nas: i u Djakovu; danas je u arheološko-historijskom muzeju u Zagrebu. Zaglavni je kamen prvoga traveja sa-� uvan: remek djelo klesarije: lav s mladima ovijen vijencem stiliZiO-vanog liš� a.

Ma da danas nije ni u kakvoj vezi sa katedralom vidi se, daj enek ada t u p o s toj ala p o t P u nav e z aj tradicija dapa� eznade, da je tek u XVII. stolje� u ta veza prekinuta, da se stvori prolazizme� u katedrale i crkve. A što je osobito zna� ajno: zap ad n i zli dtek a p e I ene o b i � n e jed e b I j i n e (1'75 ml p a u p rod u-ž e n j u uda r ana p r v i o t P o r nj a k des nek a p e I e Ma ri-j i n e, aud a I j i pra vac o zna � uj e z a v r šet a k c r k ven o gsve t i šta, t e s ena s t avi j aje dna kom d e b I j i n o m zid auza pad n o m zid u sa k r i s t ije. A suprotni zid nastavlja se uslijede� em otpornjaku crkve, tako, da je ta kapela uzidana to� no izme� uoba otpornjaka. Kasnije, kad je nestalo veze s crkvom sagra� en je bioogroman otpornjak od dvora do drugog otpornjaka svetišta, dakle bašondje, gdje je nekad mogla postojati veza s crkvom. Taj je otpornjakhtio sam Schmidt ostaviti i nakon restauracije, ali ga je Bolle odstranio.U produljenju od zapadnog zida do prvog otpornjaka postavljen je zabiskupa Šimuna Bratuli� a (1604-1611) stup za zatvoreni most, kojimse dolazilo u nadbiskupsku bogomolju, a i to je sve Bolle odstranio.

Ta je kapela mogla služiti jednom i kao ulazna kapela u crkvu zasve duga� ko vrijeme, dok se stolje� ima crkveni brod izgra� ivao. Aako se d o i s tau z m e, daj eto kap ela b i s k u p a S tj epa n a,onda je ve� plan za izgradnju sakristije i svetištaz aje d n o s n jom m ora o b i ti z a s n ova n, p aje Tim ote j upre o s t a lod a g a i z g r a � u jed a Ije i g rad n j i s v oga š t i t-nika pape Urbana približi.

Ostavimo tu kapelu s njenim stupovima, koji su danas donjim dijelomukopani u pod, s osebujnim kapitelima i neobi� nim rebrima, pa sesvrnimo na tren u s a k r i s t i j u. Danas je ona izmijenjena u mnogo-� emu. Prije su tu bila od davnine 2 debelim zidom rastavljena dijela,svo� ena svodom svaki na 2 polja, a danas je jedna prostol"'ija, kojoj jeMartin Borkovi� dodao u istoku novu sakristiju, koju je kasnije izmijenioAlagovi� , a njegovu je srušio Bolle i stvorio sadašnje stanje. Nas zani-maju tek stariji dijelovi, od kojih je onaj isto� ni služio kao sakristija,a susjedni kao arkiv i riznica. Ulazilo se u prvom dijelu, sad je ulaz ucrkvu u drugom donjem zapadnom.

Rebra su svoda druk� ija no ona u biskupskoj kapeli a ipak vrlo srodna,pilovi su druk� iji: oko trupa tri stupi� a na karakteristi� ki izvedenim

70

Stup u (nad-) biskupskoj kapeli sa karakte-risti� nim ranogoti� kim kapitelom.

Zidni pilov u sakristiji zagreba� kekatedrale (Xlll. stolje� e).

podnošcima, sa kapitelima bez ornamenta i jakom profilovanom nad-stupninom (Kampfer), na koju se upiru rebra. Cetiri zaglavna kamenapokazuju: uskrsno janje, lisnati ornament, pa geometrijski i opet lisnati,zna� ajan za ranu gotiku. Svod i jedna stijena onog dijela, koji je j

nekad služio za sakristiju, gdje je bio -oltar sv. Petra i Pavla urešen jefreskama, za koje misli Tkal� i� , da su iz doba Timotejeva, a Okunjevih me� e u XIV. stolje� e. Na žalost su te slikarije (otkrivene g. 1885.),koj e p o s tar o s t i i vri jed n o s t i s pad aju me� u n a j-zna t n ije u n a š o j d r ž avi tak o p o t a m nje I e i o š t e-� ene, da s eda n a ste k n e j a s n o vid e p oje d i nef i gur ejare p rod u c ira t i s ene mog u. PO Tkal� i� u (»Katoli� ki List"1885., 203) su tu osniva� i nek.jh redova (sv. Antun, Bernard, Dominik),pa sv. Jeronim, do njega kralj Stjepan, Ladislav i Emerik, a na spojnomporušenom zidu bio je posljednji sud prik,azan. Pokojni Bu� evski po� eoje s »restaur.isanjem", ali to je uskoro zaspalo. Ako se ikada još oveslikarije, (koje su vjerovatno iz kraja XII!. stolje� a) spasu, možda � e onepomo� i, da se riješi koja od zagonetki, što ih susre� emo baš na svakomkoraku u zagreba� koj katedrali.8

A takova pitanja nalazimo sijaset i u presbiteriju s pobo� nim ka-pelama sv. Ladislava i sv. Marije. Po svem sude� i izgra� eni su ti dije-lovi u vrlo kratko vrijeme za biskupovanja Timotejeva. Ni Karl Weiss(1859.), koji je jedini u� inio arhitektonski opis stare katedrale (na žalost

8 Tkal� i� javlja (Kat. L. 1885.) o nalazu dvaju relijefa sv. Petra i Pavla, zakoje drži, da su bili na oltaru tih svetaca u sakristiji, tamo, gdje je Borkovi� odlomiozid, da sagradi svoje proširenje. Na žalost im danas nema traga, jer si ih je stanovitigospodin prisvojio i u Graz prodao!

71

pun o� itih neistina, pogrješaka i krivih risarija!) nije 2Japazio, da jesvo� enje u biskupskoj kapeli, (napose oblici rebara kruškolikog prereza),sakristijri i kapeli sv. Ladislava vrlo blizu po vremenu postaJjanja; pa i

klesarski rad zaglavnog kamenja veoma je srodan. Napose se isti� eonaj zaglavni kamen u kapeli Ladislavljevoj u polju do apside: dva kri-lata zmaja ispreplevši se vratovima � ine okvir, u kojem se vidi ljudskolice .. Remekdjelo klesarstva, kojem po svem vrlo nali� i kapitel pre-dvorja crkve u Goslaru. Ova kapela sv. Ladislava ima jedina navanjskoj strani nad prozorom friz ornamenata, koji podsje� aju na orna-ment romanskog doba; mrežište prozora te kapele sastavlja tu vierpass.Nasuprotna desna kapela Marijina pokazuje rebra sasvim drugog pro-reza, zaglavno kamenje je djelo drugih ruku i vremena: svakako ka-snijih dana.

Mišljenje Kukuljevi� evo koje je k'asnije preuzeo i Tkal� i� , da jebiskup Oswald (1466.-1499.) p o v i s i o i p o n o v n o s vod i o s a n k-tu a r posve je nemogu� e. Oswald je Thuz sigurno u 33 godine mnogotoga uradio,o pa i u svetištu, što bi svjedo� ili oni grbovi Oswaldovl, kojeje Bolle dao odstraniti, ali sanktuarij je crkve ostao u svojoj visini odsvog postanja do danas, kako odgovara arhitektonskoj zamisli dananjegove gradnje. Svod je propao u sanktuaru tek 1624., a zamijenio gaje Albertal (1632.) sa mrežastim, nižim i lošim svodom, kog je potresg. 1880. zbacio. Onda su ,izme� u onih triju pi1ova, koji potje� u sigurnoiz XII!. stolje� a umetnuta po dva manja, a tu su restauratori ispravnouradili, kad su uspostavili prvotno stanje.

U razdoblju od kojih 60 godina izgra� ena je kao cjelina: sakristija,svetište s kapelama i kapela sv. Stjepana. Ali stolje� a su prolazila, ala� a crkve i pro� elje s tornjevima nije se moglo dovršiti, ma da je si-gurno cijeli niz biskupa sura� ivao na izgradnji toga dijela katedrale. Nui tu nedostaju posvema izvori, a naga� anja se pojedinaca uvukla u mi-šljenja kao da su utvr� ene � injenice.

Što se ti� e la� e to je sjeverna strana tako razli� ita od o � i t o s t a-r ije južne, da se tu mora uzeti interval od nekoliko decenija. Tkal� i�je upozorio na ona dva grba s lavom na otpornjacima južne strane i na� etiri (isto tako krunjeni lav na 1.) na sjevernoj strani, pa je sve to pri-pisivao biskupu Eberhardu Albenu (1409.-1420. zagr. biskup po drugiputa). Nu ve� i forma tih južnih i onih sjevernih grbova, koji su sa� uvanina crkvi u to� nim kopijama, odaje, da su to grbovi dvaju vremenskirazdalekih biskupa, pa je ve� B r u n š m i d zapazio s pravom, da seEberhardu Albenu pripisuje toga mnogo, o � em nikakvi spomenici negovore, (»Kameni spomenici Hrv. nar. muzeja u Zagrebu« br. 867), dokse o radu brata mu i nasljednika Ivana Albena (1420.-1433.) mnogo togaspominje. Nu Brunšmid nije zapazio, da je grb Ivana Albena sasvimdrugi no onaj Eberharda Albena: u koso postavljena greda, koja se vidiizvana na južnoj strani tornja, na petom otpornjaku izvana i na zidupred njim, te na južnom tornju iznutra. Bojni� i� je u }}Wappenbuchu«zapazio tu razliku, ali je nije mogao protuma� iti. Možda bi se ta zago-netka dala riješiti iz oporuke biskupa Ivana (Kr� eli� : Hist. ecc1. Zagr.

9 Oswald je sasvim sigurno u� inio pregradu »Lettner«, kojim je odijelio svetišteod la� e, a stajao je do vremena biskupa Vrhovca, koji je srednji dio dao odstranitig. 1800. Na to hi se moglo protegnuti postavljanje Oswaldovih grbova.

72

165), gdje se spommJe Rudolf, brat njegov »c arn a I i s«, dok za Eber-harda veli samo »frater«.

Svuda dakle zagonetke. Na L i 2. otpornjaku južne strane grb jeheraldi� ki lav na desno - o� ito starija radnja, na sjevernoj su stranina otpornjacima grbovi sa isto takvim lavovima, nu ti grbovi pokazujudaleko kasniji rad, naro� ito po svojim okvirima, od kojih je jedan t. zv.Eselsriickenbogen. A na pilovima u crkvenoj la� i bilo je šest grbova slavom n a I ije v o, od kojih se jedan sa� uvao u Hrvatskom arheološko-historijskom muzeju, dok je druge Bolle pobacao. Na pro� elju s lijevestrane opet je grb s lavom na lijevo u kasnom okviru. To si ne možemonikako druk� ije zamišljati, nego da ti grbovi pripadaju dvojici, ako netrojici biskupa. No :kojima biskupima pripadaju, nije poznato: jedan odnjih može biti Eberhard.

Za ovo sve govori golema razlika izme� u sjeverne i južne stranela� e. U južnoj imaju pilovi još goti� ki urešene kapitele, pilovi u samojla� i na sjevernoj strani imaju kapitele bez uresa (a sasvim su druk� ijeod onih nalikih u sakristiji). Na sjevernoj strani sastaju se rebra i dinstizidnih pilova u jedan polukružni polupil, dok na južnoj sežu do podnoška.Prozori su na obje strane druk� ije uokvireni i klesarijom urešeni - omrežištu i ne govotrim, jer se tu tijekom vremena mnogo m:i~enjalo.Rebr3< su u la� i kasno goti� ka, opora, uska. Po svem se � ini, da la� anije još sasvim ni za Oswalda bila presvo� ena, ve� valj.ada tek zabiskupa Luke Baratina (1500.-1510.), o � em ima i traga u pisanim spo-menicima.

Rezultate dosadašnjih istraživanja moramo u znatnom dijelu otklo-niti, a pogotovo je sve tek naga� anje, što se doslije pisalo o p ro� e I j ui zvo n i c ima. I tu � e biti svako dalje istraživanje upu� eno ponajpa� ena odgonetanje grbova, atek sporedno se može poslužiti starim nacrtimai fotografijama, jer se iz sadašnjeg stanja ne � e mnogo više dati ra-zabrati, budu� i da je taj dio stolne crkve posve »restauriran« t. j. sa-movoljno izfriziran, tako, da je odstranjena � ak i patina starih dijelova,koju su kao osobitost svi, pa i Karl Weiss isticali. Pitanje p ort ala ri-ješeno je sasvim raspravom Janka Barlea: stari je portal djelo biskupaVinkovi� a, kopija XVII. stolje� a po uzoru portala u Sz. lak-u. Tek sedakako u cijelom djelu zapaža ruka majstora baroknoga doba. Kolikoje kanonik Vukoslavi� za dovršenje ili opravak Vinkovi� evog portala u� i-nio, nije sasvim utvr� eno: po dosta samosvjesnom napisu na nedavnoopet na� enoj plo� i mora se pomišljati na znatniju saradnju, možda kodove� eg opravka.

S pitanjem pro� elja zagreba� ke katedrale usko je skop� ano pitanjezvo n ika. O tom nam pisani spomenici za sada slabo govore'!" Tor-njevi su istina, gra� eni prema kasnoromanskim (Lebeny, Zsambek), alisu i oni djela ve� posve goti� kog doba. Na desnoj strani pro� elja na-lazi se trostruki grb: gore 9 lijerova i 4 popre� ne pruge, pod njim grbs kreljuti i grb sa kapom s dva pera, a potonji se na pro� elnoj strani ve-likog otpornjaka tornja opetuje, pa opet združen sa kreljuti na zapadnojstrani istoga otpornjaka. Svi su ti grbovi dakako boleovske kopije, ali

10 Sasvim je nemagu� e išta zaklju� ivati iz ,oblika crkvi na pe� atima; tu susu uvijek šablanski prikazi gra� evina kaje epahe. Taka stariji pe� at zagr. kaptala(MitteiIun!(en CentrllJl Kommis,s,ion Wien, 1889. str. 268.) pakazuje s·asvim nešta druga,a !IlJoV'iJj>ikasnogo,ti� ki pe� at ,opet ;nešta drugo.

73

koliko se dade konstatirati, to� ne. Na lijevo od portala .grb je heraldi� kilav na lijevo, krunjen, uokviren na kasnogobi� ki na� in. Taj grb n a I ije v omogao bi biti grb Eberharda Albena, takav se nalazi u njegovom pe� atu.Onaj s lijerovima smatraju kao grb Anžuvinaca, napose vojvode Stje-pana, mla� ega sina Karla Roberta, koji je u Zagrebu živio i tu u kate-drali sahranjen. Pa i tjelesni lije� nik »physicus« Karla Roberta postao jekasnije (1343.-1348.) biskup zagreba� ki. Gradnja bi dakle pro� elja itornjeva pala u XIV. stolje� e, što bi odgovaralo prije sa� uvanim forma-ma, naro� ito formi friza na desnoj strani pro� elja i južnoj strani tornja.

Svakako su ratovi, potresi i požari vrlo nepovoljno djelovali napro� elje, koje je do nas doprlo veoma iskrpareno. Nu � ini mi se oprav-danim mišljenje, da zvonici nisu nikada izgra� eni bili, dapa� e na starojse slici vidi vjerovatno drveni toranj na lijevo u z kat edI' alu. Toposvjedo� ava i oporuka biskupa Oswalda, koji ostavlja 7000 for. »ade lev ati o n e m duarum turrium, consumationemque earum«. No tuje tek Ivan Albertal sagradio toranj, koji je g. 1641. za Vinkovi� a biogotov, a po� et je 1633. za biskupa Franje Ergeljskog. To je onaj, kogsmo mi prije potresa još vidjali, pravo djelo XVII. stolje� a, anikakvamaskerada. Napose se � ini slabo vjerovatno, da je lijevi toranj ikadbio izgra� en: tu nedostaje otpornjak, tek je mala ugaina lezena imalataj nadomjestiti.

Rezultat je ovog razmatranja tek djelomi� na potvrda dosadašnjegshva� anja. Mislim, da je gradnja katedrale zapo� ela kapelom sv. Stje-pana u biskupskom dvoru, da se nastavila gradnjom sakristije, lijevekapele (LadislavljeveJ, sanktuara i desne kapele (sv. Marije), a sve je toskupa sa� injavalo jednu cjelinu iz ranogoti� koga doba. La� a i pro� eljegradilo se dalje kroz dvije stotine godina, a toranj je u XVII. stolje� upodignut, pa je od toga doba do g. 1878. ili bolje do trusa 1880. kate-drala ostala u glavnom nepromijenjena, tek se ugradila u kasnogoti� kodoba biskupska bogomolja i malo pjevalište a to je dijelom odstranio M.Vrhovac g. 1800. Kasnije je Alagovi� (1835.) sagradio kor za velikeorgulje. Nu zato su slijede� e generacije radile na unutrašnjem ure� enjucrkve, pa su stvorile upravo � arnu ponutricu sa oltarima od mramorai pozla� enog drva, kojih je broj varira o izmedju 25 i 30! Barokno je dobaosje� alo tek prostor, kad je bio krcat predmetima. Dakako, da je i uprijašnje doba bilo vandalizacije, o kojoj govori najbolje fragment pre-krasnog epitafa biskupa Luke .Baratina, pa se naro� ito mnogo utamaniloza kustosa Zden� aja 1781., kad su crkvu taracali bijelim i modrim mra-mornim plo� ama. Da, ni samoga oduševljenog revnitelja Iv. Zniku nemožemo sasvim odriješiti od svake krivnje suvišnog tamanjenja.

Pa kad se ve� govori o barbarizmu treba spomenuti glavno, što seuradilo kod tako zvane restauracije, koja je u� inila, da za našu kate-dralu s pravom nitko više ne mari. Prvi je podnio elaborat o opravkukatedrale, veoma umjeren i obziran, prelat Sebastian Brunner god. 1873.,ali ni sam kardinal Mihalovich, koji ga je zatražio, nije se nanj mnogoobazirao. Po tom je g. 1878. bar. Fridrik Schmidt dao u� initi po EnricuNordiu detaljne arhitektonske snimke stare katedrale, ne sasvim to� ne,ali ipak dragocjene. On je projektirao iznutra zamjenu svoda nad svetištem(što ga je kasnije srušio potres), ostavio empore, ostavio i hodnik donjih i veliki otpornjak izvana, ostavio i stari portal, ostavio stari oblikkrova. Na otpornjake izvana pometao suvišne fijale, izgradio tornjeve i

74

Odstranieno kamenie iz zagreba� ke katedrale. U pozadini komad zaglaunog kamenaiz Mariiine kapele. Karakteristi� na forma rebara.

dopunio pro� elje. Odstranio Alagovi� evu sakristiju, a staru ostavio ne-promijenjenu. U svem: sasma obi� ni, skroz neumjetni� ki posao.

Njegov suradnik Bolle pošao je mnogo dalje. Najprije se u sjednicikojoj je on kao stru� njak prisustvovao, zaklju� ilo, da se 18 oltara izbaci;tek dva su ostala, dva najmanje vrijedna! Porušila se estrada u crkvipred pobožnim kapelama (uresa s nje "figura, krucifiks« nestalo je).

Alagovi� ev veliki kor izmijenjen je, sa pilova u la� i skinuti su sveci,a baldakini od kamena nad njima, krasna kasnogoti� ka radnja biskupaOswalda, sastali se na rpi kamenja do crkve, gdje u fragmentima i danasleže. Svod u sanktuaru izmijenjen je, dva su pilova posve obnovljena,dva okrpana. To je najbolji dio rada. Kružišta prozora (Masswerk)(naro� ito � etvrtog i petog na južnoj strani i srednjeg u sanktuaru) izmi-jenjena su tobože stilski. Stara je sakristija preudešena, razdijelni zids freskom posljednjeg suda iz XII!. stolje� a porušen je, prozori preudešeni,a mjesto Alagovi� evog produženja sakristije došla je nova prigradnja.Mjesto uobi� ajenog - logi� ki ispravnog - dvodjelnog krova navalio jeogromno jednovito krovište kao ogromno korito. Od iskona jednostavniotpornjaci urešeni su sada sasvim suvišnim fijalama, a još je suvišnijatvorba zabata sa svake strane la� e, kojih nikada n.ije bilo, a koje nijeni Schmidt predvidjao. Sad su izvedena i dva jednaka tornja, neštolaganij·a od onih, koje je Schmidt zasnovao, a golemu prazninu pove� anogpro� elja trebaJju da ublaže oni prilijepljeni sveci, koji su ve� danas sasmaokrhani. Nu baš te figure na pro� elju bude osje� aj praznine njegove.Invalidendom! Kona� no je skinut stari portal, prot,iv Schmidtova nacrta,pa je stvoren sadašnji, u komu � eš uzalud tražiti i trag kakve umjetnosti.A da bude sve u skladu, otu� ena je modernim oru� em sva patina, te je

75

mjesto otmjenog taraca od mramornih plo� a došao - nakon ponovnogmijenjanja crkvene razine - sadašnji od klinkerskih plo� ica kao ustarijim kupaonicama. Kako se postupalo sa zgradom izvana, tako ses malo pijeteta radilo i sa grobnicama unutra: šteta što je Ivša Tkal� i�ve� umro, taj bi znao kazati, zašto je proplakao, ali morao šutiti i suzeprogutati. A kad je još onako suludo unato� protesta naših najboljihljudi porušena Baka� eva kula, krivnjom jedino Bolleovom, "da se kate-drala vidi« - ve� u tom se o� ituje posve neumjetni� ko i neispravnoshvatanje gotike - onda je svako, tko ima o� i i malo pameti mogaospoznati, da je mjesto obe� anog »n a ,jIje p š e g s p o m e n ika g 0-

tik e u Hrvat s k o j« stvoren golemim troškom i trudom kroz dece-nije dokument posve neumjetni� kog i umišljenog vremena i njegovihljudi. K o n ser vir ana stara katedrala privla� ila bi i danas bezbrojljudi iz sviju strana svijeta, ovako r est a u r ira n a odbija svakog kul-turnog � ovjeka, pa mami samo posmjeh samilosti.

R e s u m e. En etudiant les caracteres architectoniques de la cathedrale deZagreb, I'auteur de I'article ci - dessus en vient a la conclusion qu' a' cette cathedraleappartenait autrefois aussi la chapelle qui se trouve a present dans le chateau deI'archeveque. Elle montre des traces du gothique commencant et se sont la sacristieet la chappelle de droite du st. Ladislas (dans la cathedrale meme) qui s' en rapprochenile plus, tandisque l'autre chapelle, celle de la Vierge, appartient a une date u1terieure.Par tout cela se confirment les maigres rapports des documents et de la tradition etil en ressort la possibilite que cette cathedrale soit des premieres qui eussent etebitis avec cette sorte de sanctuaire qui lui est propre, donc avant le St. Urbain deTroyes et, en tout cas, avant celle de Regensburg. Quant a .Ja construction de la nef,on manque tout a fait de documents qui n' apportent que des maigres renseignementspour la construction definitive, et toutes les combinaisons faites jusqu' ici sont plusque probables. On pourra etre eclaire le plus sur le developpement de la constructionde cette partie quand seront connus les propriaitaires des armoiries qui, a l' exceptiondes deux, nous sont inconnus.

76

Dr. Branko Šenoa, Nutarnjost stare zagreba� ke katedrale. Desno od ulaza: Sprijeda oltarSv. Trojstva (propao u Granešini), dalje oltar Sv. Barbare, djelo kipara Robbe 1733.(sada u Varaždinskim Toplicama); pod biskupskom bogomoljom oltar Sv. Jerolima (sada

u crkvi Sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu).