Georges Perec - Ispario

  • View
    175

  • Download
    5

Embed Size (px)

Text of Georges Perec - Ispario

ISPARIO GEORGES PEREC

ISPARIO

Crni lik flaminga niski plov kosi curi um na tlo (zlatio mu dotad trom put zrakom piskavi zvuk) juri sad krv svoju ugalj to kuca on nosi Da nad njim uzmanjka stroga oka sjaj danas olovo za tromu ti ruku Da turak ispari u no u muku to ko ivu brnjicu nosi sluaj za sipku istinu varljiv alfa znak tko bi znao (nazirui (u sumrak kao kad lk mu slutimo u trku) otpor to olovci prua sa arom) da tu majstorstvo (kroz prazninu mrku) ui bojnog poja (scuro za chiaro) J. Roubaud

PROSLOV Naknadno uviamo da otuda dolazi Propast

Tri kardinala, rabin, admiral mason i trio marginalnih politikanata s kojima stanoviti anglosaksonski trust ini to ga volja, na radiju su, a onda i plakatima, puanstvu objavili da bi uskoro moglo skapati od gladi. Isprva su mnogi pomislili: obina glasina. Govorili su da ovi samo truju narod. Ali javnost ipak popui foru. Svatko dograbi vrstu palicu. Mi bismo kruha!, vikali su ljudi i zvidali monicima, bogataima i javnim vlastima. Posvuda zavladala urota i konspiracija. Pandur od straha odustao od nonih patrola. U Mconu su nasrnuli na upravnu zgradu. U Rocamadouru provalili u skladita i ukrali tunu, brano, svu silu okoladnih ploica, kukuruz u kvintalima, ali s davno prolim rokom trajanja. U Nancyu su na krunom toku od uba giljotinirali 30 sudaca, a onda javno spalili novinski list uz optubu da radi za dravnu upravu. Posvuda su poharani dokovi, hangari i magazini.

Potom su nastradali muslimani, crnci, idovi. Pravi pogrom u Drancyu, Livry-Garganu, Saint- Paulu, Villacoublayu, Clignancourtu... Iz istog su uitka masakrirali par tamnih vojaka. Na ploniku su pljunuli na upnika u inu davanja oprosta komandantu sigurnosnih slubi CRS-a nakon to ga stanoviti tip struno pokosi jataganom. Ubijali su svoga za kobasicu, ovoga za trucu, onoga za koricu, svakoga za mrvicu. U noi na utorak 6. travnja izbrojali su 29 napada dinamitom. Ratni su zrakoplovi bombardirali toranj na Orlyu. Alhambra u vatri, Institut u dimu, bolnica SaintLouis u ognju... Od parka Montsouris do Trga Nation ni traga uspravnu zidu. U Narodnoj skuptini (Palaa Bourbon) opozicijski prvaci stali izvrgavati ruglu, stranu poniavanju i opakim psovkama vlast koja, iako uzrujana zbog takva nasrtaja, ispraznim frazama uporno pokuava smiriti situaciju. I dok su u Quay d'Orsayu ivota liavali dvajstri straara, u Latour- Maubourgu lapidarno su pogubljivali holandskoga konzula, otkrivi ga u krai inuna iz barila. I dok su na Wagramu batinama putali plavu krv markiza koji, nakon to ga jadnik na samrti zamoli za novi, ustvrdi da gladnima doista fali dobrog ukusa, na Raspailu visoki zlatokosi Viking na hromoj ragi krvavih prsa iz luka gaao svaku osobu odbojna lika.

Od gladi pomahnitali vodnik ukrao bazuku i upucao itav svoj bataljun, od komandanta do vojnika. Vox populi ga odmah promaknuo u Glavnog Admirala, da bi asak nakon toga stradao od otra noa zavidna pobonika. Bljutavi aljivac pod pritiskom halucinacija napalmom zalio dobar dio kvarta Faubourg SaintMartin. U Lyonu su smaknuli bar milijun ljudi; ionako su gotovo svi bolovali od skorbuta i tifusa. Poluidiotski gradski inovnik iz tko zna kojih razloga zabranio rad barovima, bistroima, bilijarnicama i diskoklubovima. Nastupili su dani suha grla. Povrh toga, u svibnju doslovno arilo i palilo: autobus u vonji naglo planuo; na svakih 5 prolaznika njih tri dobilo sunanicu. Prvak u kajaku s postolja naas uspalio narod koji ga odmah postavio za kralja i ponudio mu da sam smisli zvuni nadimak. On odabra Atila III. Novi podanici prozvali ga Fantomas XVIII. Ovaj na to spustio nos do poda. Ubili su ga golim rukama. Za Fantomasa XXIII. okrunili su glupana i dali mu cilindar, vladarsku vrpcu i tap od mahagonija sa zlatnom drkom. S njim u nosiljci poli su u palau. Nikad onamo nisu stigli: uz povik Smrt tiraninu! ivio ja, Ravaillac! stanoviti raspojasani lola novoga kralja rasporio britvom. Pokopali su ga u kolumbariju koji su onda pomahnitali komandosi skrnavili osam

dana, a da nisu ni znali zato. Zatim su iskrsnuli franaki kralj, hospodar, maharaa, tri Romula, osam Alarika, 6 Ataturka, osam Mata Hari, Gaj Grakho, Fabio Maksim Rulijan, Danton, Saint-Just, Pompidou, Johnson (Lyndon B.), prilian broj Adolfa, tri Mussolinia, 5 Carolusa Magnusa, Washington, Oton i protivnik mu Habsburg, Timur Ling koji vlastoruno zakla osamnajst Pasionaria, dvajst Maoa, dvajstosam Marxova (Chica, tri Karla, dvaput po tri Groucha i jo osamnajst Harpa). Za dobrobit naroda Marat svima zabranio kupku, ali ga Chariot Corday ipak umorio u kadi. Na taj su nain dovrili likvidaciju vlasti. Tri dana zatim oklopna su vozila zapucala s Anuvinskoga nasipa na zgradu Sully-Morland, zadnju administrativnu utvrdu. Visoki gradski dunosnik izaao na krov i stao mahati zastavicom u znak kapituliranja, a onda na mikrofon obznanio da vlast istoga asa naputa kormilo, ponudivi povrh toga svoju odanu suradnju u cilju ouvanja mira. No trud mu bio uzaludan: impozantna oklopna vozila, gluha na taj vapaj, sravnila su zgradu s tlom, iz postupka izostavivi i nagodbu i ultimatum. Na to su po nalogu vrhovnog majmuna oruanih snaga stali provoditi ratnu taktiku koja ubrzo pokaza svu svoju jalovost i samo pogora situaciju.

Zbivanja su tada pola po zlu: ukokali bi vas i za najmanju sitnicu. Na ulici bi vas ljudi pozdravili, a onda pali mrtvi. Napadali su autobus, mrtvaka kola, potansko vozilo, spavaa kola, taksi, koiju i kolica. Nasrnuli su na bolnicu, knutom izmlatili jadnika na samrti - prsti mu u gru stiskali pokriva - i izbliza upucali boglja s gihtom. Na kri su pribili bar tri lana Krista. U vinu su utopili pijanista, u formalinu formalista, u gazolinu motorista. Nagrabusili su i maliani (njih su u kotlu kuhali), i savojski dimnjaari (od njih su ivu lomau pravili), i advokati (njih su lavovima davali), i fratri (njima su krv putali), i daktilografi (njih su plinom guili), i mladi slastiari (njih su zraka liavali), i klaunovi, konobari, i igola, i ugljari, grafiari, i bubnjari, sindikalci, imigranti, i milordi, i hahari, i pitomci, i ratari, i mornari. Pustoili su, silovali, sakatili. Ali i poniavali, izdavali, prikrivali. Svi su zasvagda izgubili uzajamnu bliskost i zamrzili svoga druga.

1. Anton V. Ockall Glava isprva nalik na raniji roman o liku to spava koliko mu drago

Anton V Ockall nikako da zaspi. Upali lampu. Na budilici Jaz pola sata iza ponoi. Duboko uzdahnu i osloni trup na lakat pa gurnu jastuk pod kria. Dohvati roman. Otvori ga i pokua itati. Razabirui samo zbrkanu radnju, svaki as bi naiao na kakav strani izraz. Odloi roman na blazinu. Priavi umivaoniku, namoi rukavicu kojom obrisa glavu i vrat. Bilo mu ubrza. Spopa ga vruina. Otvori krovni prozori i promotri blagu no. S gradskih su rubova dopirali potmuli zvuci. Zatim u blizini zau tri bata, turobnija od mrtvakoga zvona, muklija od alarma, dublja od basa. Na kanalu Saint-Martin tugaljivi klopot oglasi prolazak broda. Spazi ivotinjicu modrih prsa i ukasta alca - ni ohar, ni iak, moda moljac - kako hoda po prozoriu, vukui za sobom alfinu vlat. Priavi kukcu, pokua ga spljotiti ustrim zamahom dlana, no bri od napadaa, ovaj mu umaknu i prhnu u no. Na to prstom otkuca koranicu po jajoliku

prozorskom okviru. Otvori ugradni hladnjak, izvadi bocu jogurta i iskapi punu alicu. To ga smiri. S divana dohvati asopis, pa ga odsutno prolista. Zapali cigarilo koji usprkos odbojnu mirisu popui do kraja. Zakalja. Upali radio: nakon afrokubanskog ritma zau boston, pa tango, onda fokstrot i kotiljon u novom aranmanu. Poslua kako Dutronc izvodi Lanzmannovu skladbu, Barbara Aragonov madrigal, a Stich-Randallova Aidu. Naas zaspa, no iz sna ga trgnu radio koji najavi: A sada novosti... Nita vano: u Valparaisu na inauguraciji mosta poginulo 29 osoba; u Ziirichu Norodom Sihanouk poruio da odgaa put u Washington; u Matignonu Pompidou sindikatima ponudio socijalni status quo, ali bi to pucanj uprazno; u Biafri rasni konflikti; u Conakryu ukaju o puu; tajfun poharao Nagasaki, a uragan ljupka naziva Amanda stigao nadomak otoka Tristan da Cunha, pa cargo avionima vraaju strano stanovnitvo u domovinu. Konano, na Roland Garrosu, u partiji vanoj za Davis Cup, Santana porazio Darmona sa 6-3, 1-6,36,10-8,8-6. Ugasi radio. unu na sag, udahnu i uini 5-6 trbunjaka, no brzo klonu, uspravi malaksali torzo, pa umornim okom promotri intrigantnu aru na prostirci,

as prisutnu, as odsutnu, ovisno o motritu. ara bi naas postajala gotovo kruni lik s vodoravnom crtom na kraju, poput slova G u zrcalu. Ili bi pak u kristalnoj maglici pri stvarao sliku ponosita kralja to vitla ostima. Ili bi, samo nakratko, iz triju ravnih linija izbio priblian, slab kroki, pa bi u tim surogatnim ispupinama, u tim polukonturama mata iznimnim naporom razabrala troprstu ruku podrugljiva Sardonika. Ili bi naglo izronio prikaz krupna volka to na tamnoj kuici ima gotovo porculansku spiralu. Proradi mu mata. Prodirui okom u sag i prouavajui ga, razabra prvo 5, pa 6, pa 24, a onda i 30 zadivljujuih, no triavih kombinacija, skica, hirovitih lapsusa, tajnovitih slika. Pokua ih sortirati u potrazi za sigurnim znakom, opim signalom koji bi odmah dokuio, signalom koji bi ga zadovoljio, no uoi samo lanac slabih karika, itav niz manjkavih krokija, a svaki kao da pridonosi stvaranju, gradnji inicijalnog prikaza, simulirajui ga, oponaajui, gotovo ga dostiui, ali ipak stalno skrivajui: zidina, torba, tanki krui smotan u osmicu; srnda, um krila, guva; ponavljani stih; krajnost;

ili hladno oko divovskoga kita, to izaziva Tonu, paralizira Kaina, oarava Ahaba: svi su oni vitalna sr kojoj tabu brani rast, svi su oni dvoznani supstituti u stalnoj vrtnji oko znanja, oko moi koja, dokinuta, zasvagda mora izostati, a iji bi trajni povratak rado vidio on koga sad obavija tupost. ivac mu zatitra. Promatrajui sag outi udnu bol. U hrpi iluzija nastalih diktatom zamiljaja pomisli da vidi vorinu toku, tajnovitu sr koju bi prstom gotovo mogao dotaknuti, ali u odsudnu bi mu asu ona va