Donji Bahori - 1998

1. B ah o r i (M uslimani). Selo je udaljeno oko 10 km sjeverno od Gacka. Smjestilo sc na jugoistočnoj strani Bogdanove glavice (1225m), a na lijevoj strani bahorske rijeke. Selo se sastoji od tri zaseoka. Glavni dio sela je vrlo zbijen, Bahorska rijeka na svom izlasku iz glavnog dijela svoga toka, prem a Gatačkom polju dobija drugo ime Gračanica, je r protiče kroz is toimeno selo. O ko sela je obilje živih voda. Na istočnoj strani sela se nalazi velika nekropola stećaka, koji su izuzetno bogati raznim ornam entim a (ukrasima). Selo se spom inje u prvom Turskom popisu (1475-1477) kao džem at Vukuća sina Vladikana. Imali su 20 dom ova 3 neoženjena i 5 muslimana, M ehmeda, M ustafu, M ahm uda, Jusufa i Kurta. Prvi put je selo spaljeno, a njegovo stanovništvo pobijeno i protjerano u zimu 1941. godine od komšija pravoslavaca to je bio Gornjo-Gatački četnički bataljon. U tri zaseoka 1922. godine je živjelo 38 familija, 1941. godine 46 posli­je Drugog svjetskog rata u selo se vratilo 34, a četničke kame 1992. godine dočekuju 32 familije. Četnici su bez ikakva povoda 31.6.1992. godine napali selo opljačkali ga i spalili. N jeg o v o stanovništvo pobili, a osta tak protjerali. Opljačkali su oko 4.000 sitne stoke 160 krava. 20 konja i dosta peradi. O vo je bilo jedno od bogatijih stočarsko-poljoprivrednih sela.

Dilberovići, su doselili 1920. godine iz D obropolja na majčinstvo jedno domaćinstvo, na strani živjelo jedno.

259

Džilili, potiču od G rcbovića 1900. godine u selu je živilo dva dom aćinstva. U toku D rugog svjetskog rala bježe ispred četničke kame. Poslije rata sc vraća jedno , koje 1992. godine četnici progone u novi muhadžiluk, a kom šije im sve uzim aju sem golog života.

Grcbovići. Za sebe kažu da su od Grabovica, u stvari su potomci prvih B ogum ila što su prihvatili Islam po dolasku Turaka. U selu jc živilo 11 familija 1900. godine. Izm eđu dva svjetska rata 5 seli iz Bahori, a 1941. godine ovdje je 13 familija, koje četnici progone i ubijaju da bi se poslije rata vratilo 10. Novi egzodus 1992. godine dočekuje 7 familija, a sada su razusuti po svijetu i veliko je pitanje da li će nekada neko da se vrati na svoje ognjište.

Kavazovići, su srodnici G rebovića od Drugog svjetskog rata ovdje je živilo jed n o domaćinstvo.

M cmići, su kao i Grebovići od (bogumila) Grabovica, jed n u i drugu su od prvog m uslim ana u selu M ehm eda, a prezime su dobili po M em iji , sinu M chm edovu. 1900. godine u B ahorim a je živjelo 12 familija, između dva svje ts­ka rata četiri su odselile iz sela tražeći bolje uslovc života. U D rugom svjetskom ratu u selu je bilo 18 familija, M em ići bježe pred četničkom kam om , ali dosta njih nije uspjelo um aći zlikovcima. Poslije rata iz m uhadžirluka se vraća 10, a novi p rogon 1992. godine dočekuje 15 familija, i sada su mnogi poklani, a ostali sc spašavaju b jegs tvom i deportacijom. Do tada je na strani živjelo preko 40 fam il­ija Memića.

Šarotići, su isti rod sa M em ić im a i G rebović im a isti im jc korijen. 1900. u B ahorim a je bilo 4 familije, a 1941. godine 8 koje kao i ostali Bahorani traže spas u bijeg pred koljačim a. Mnogi to nisu uspjeli, pa su bili žrtve četničke kame. Sledeći p rogon 1992. godine u selu zatiče samo dvije familije iako se poslije Drugog svjetskog rata vratilo 7. Na strani je 1992. godine živjelo 11 familija Sorotića.

Talovići, su kao i ostali u Bahorim a od Bogumila, istog su roda sa M em ić im a i ostalim u selu. O vdje jc 1900. godine živjelo 5 familija. 1941. godine 9, kada bježe u muhadžirluk. Poslije Drugog svjetskog rata 5 se vraća, a novi egzodus 1992. godine dočeku je isto 5 familija. U to vrijeme na strani jc živilo 32 fam ili­

je. I veliko je p itanje da li će se iko vratiti na svoja spaljena ognjišta.2. Bašići. (M uslimani). Selo je smješteno ispod obronaka Lisa Stijene (1550)

na kraškoj terasi (931) sa desne strane rijeke Mušnice. Selo nem a živu vodu. pa je vrlo in teresantno radi čega su sc ljudi tu naselili kada se zna d a j e prvi uslov / a stvaranje sela voda. a ovo selo se smjestilo između rijeke i planine. O d G acka je udaljeno u pravcu jugozapada 4.5 km. V jerovatno su se ovdje smjestili iz odbram benih razloga. Po popisu 1971. godine ovd je jc bilo 254 stanovnika. Bašići su doseljenici od H erceg Novog, a ovdje su se naselili 1687. godine.

260

Rasici 1999 zaseok Lastva

Bašići se pom inju u Berković im a i Stocu 1849. godine, Bileći i Ljubinju. Prezime su dobili po Baši. Izm eđu mezara “maljevica i Bašića nalazi se lokalitet ” Arapu5a" nazvan po Arapu koji je tu bio razapeo šator i ubijao svakog onog ko bi prošao tuda. a nebi htio platiti prolaz. U selu je 1900. godine živilo 28 famili­ja, još 1907. godine četiri familije su odselile u Ameriku, a pet u Tursku. Početkom Drugog svjetskog rata u selu je živilo 44 familije, poslije oslobođenja 47. Prvi put četnici uspijevaju selo spaliti, a njegovih skoro pola s tanovnika ubiti od 38 familija 1992. godine. Za ovu porodicu se m ože reči da ju je četnička kam a prepolovila, a sve njihovo opljačkano i spaljeno, ostatak stanovništva je raseljen po bijelom svijetu. Ovdje su četnici opljačkali preko 2.700 ovaca, trista koza i 210 goveda.

Ćatovići došli sa Đeča-Bileća, a inače su od Risna od istoimenog plemena. Ovoprezime se pom inje još u 16 vijeku, pa se smatraju najstarijim p lem enom u

*

istočnoj Hercegovini. Jedan od Catovića se doselio na majčinstvo, a jedan se doselio kao imam. Od 1900-1941. u selu su živjele 4 familije. U toku D rugogsvjetskog rata jed n a seli, a 1992. godinu u selu dočekuje 7. U novom četničkom

*

koljačkom pohodu Ćatovići su prepolovljeni, a ono malo što je ostalo razasuto jcpo čitavom svijetu. 1992. godine na strani je živjelo 12 familija Catovića.

Džankovići doselili 1900. godine iz Hodinića jedno domaćinstvo, 1941. godine ovdje su živjela četiri domaćinstva, a 1992. godine dva.

Đidelije vode porijeklo iz Hotelja pominju se i u Berkovćim a 1832. godine kod Stoca 1900. godine. Ovdje su živjela 4 domaćinstva.Od 1941-1946. šest, a 1992. godine 7 dok ih je na strani bila 14. Sada su i ovi iz sela raseljeni po svijetu.

Temimi potiču od istoimenih iz Trebinja. U Trebinju se još 1738 . godine p o m ­inje Temim Hadžialijaga Temin hodži-M ehm ed se pominje u Stocu 1734. godine a inače su iz Herceg Novog. U B ašić im a je bilo stalno jedno domaćinstvo, a 1992. godine pred četničkim napad dva. Na strani je bilo 19^2. godine 7 domaćinstava Temima.

Rasici 1999 zaseok Đideiija

261

3. Berušica, pravoslavci, po popisu iz 1886. godine selo se zvalo Perušica selo je smješteno istočno od G acka na visoravni (1300) i udaljeno od opštinskog cen­tra 11 km. Selo ima više živih voda. Njegovi stanovnici su se naselili kao stočari iz C. Gore i južne Hercegovine.

Drag umi li od 1900-1945 u selu je bilo 5 domaćinstava, (1990. godine dva) na strani tri.

Grguri su doselili od Popova polja, ovdje su se naselili oko 1883. godine. 1900. godine u selu je bilo 9 dom aćinstava. Između dva rata pet je odselilo, a od 1941- 1992. godine u selu je 7, a na strani 11 domaćinstava.

Pješčići iz Krivodola C rna G ora u selu je stalno jedno domaćinstvo, a na strani tri.

4. Braićcvići. pravoslavci. Selo se nalazi sjeverozapadno od Gacka oko 14 km. Smješteno je na prisojnoj strani Klačina (1362) na sjeveru, s istočne strane je Gradac (1407). Ima dobru živu vodu i upravo se smjestilo sa obje strane potoka.

Buhe su doselili izm eđu dva rata iz Domrka, a inače vode porijeklo od Boračkog jezera. Od doseljenja do 1990. godine stalno je jedno dom aćinstvo i jedno na strani.

Manjak. Ovdje su došli iz D oluša kao Glušci, ali su promijenili prezime. Doselili su negdje oko 1815. godine. 1900. godine ovdje su živjela dva domaćinstva, između dva rata su odselila, a 1941. godine opet su dva u toku rata jedno napušta selo. Od tada je stalno jedno u selu, a na strani tri.

Vilici su doselili iz Popova polja oko 1830. godine. 1900 godine u selu su bila 4 domaćinstva. Između dva rata jedno seli u Bosnu. Od tada do 1992. godine u selu žive tri domaćinstva.

Zirojevići su došli pred kraj 18 vijeka od Bilećkog kotara. 1900. u selu je bilo 19 domaćinstava, između dva rata 10 seli na koloniziranu zemlju Kosova i Vojvodine. Drugi svjetski rat u selu zatiće 26, pet seli u toku rata. Kraj rata dočekuje 23 domaćinstva, a 1992. sedam. Na strani ima 43 dom aćinstva ovog bratstva.

5. Branilovići, Muslimani. Selo je udaljeno oko 5 km južno od Gacka. Smjestilo se na rubu donjeg Kuljskog polja, na prisojnoj strani Gradine (gdje je nekada bila neka rimska građevina i sada se dobro uočava kaldrmisani put oko gomile kamena ostatka nekadašnje građevine) i Velike grede (1051). Selo je zaklonjeno od hladnih sjevernih vjetrova, ima više živih voda. Ispod sela su bašče i obradivo zemljište, a na sam om južnom obodu polja protječe rijeka Mušnica. Iznad sela su pašnjaci. Zna se da su u Branilovići ma 1519. živjela tri neoženjena Bošnjaka i d a je ovo selo bilo čitluk M ahmud-terdžumana (tumača) i smatra se da su ovo bili prvi muslimani u gatačkoj opštini. Branilo viči su se nalazili u nahiji Gacko u Hercegovačkom sandžaku. Branilovići su jedno od nastarijih naselja u gatačkoj opštini.

262

Kuća Čampara Salka 1981. i 1998, godine selo Brani lov ići 1999poslije četničkog pohoda.

263

IČEM:

v

Branilovići. Zzascok Bukcinje. Hobuli i spomenik Campara Kanta

264

U prvom popisu koji je izvršen na ovim prostorima 1475-1477 pripadalo je nahiji Gacka, a plaćali su carski porez od 90 akči što znači d a j e selo imalo 180 kom ada sitne stoke je r se plaćalo pola akče po komadu. Iz sljedećeg popisa 1585 godine selo je timar M eh m ed a timarnika i Sulejmana, ćehaje tvrđave Ključ. T im ar ima 18 dom ova. Baština K ovačeva u ruci Balije i M usta fe sina R adovanova (Radovan Bogumil). Baština Kovačeva u ruci H asana Dobrinova, baština Junusa R ado jeva u ruci Torlaka D avudova, ćift H ajm ani u selu Branilovićima, timar Jusufa M ehm edova. Baština Bajramlije D avudova sa ispendžom od 170 akči.

Baština Jusufa M ehm edova sa ispendžom od 120 akči.Baština E jnehana M ehm edijcva sa ispendžom od 120 akči.Hasan Sulejmanov čift i Balije Ivaševa čiftĆ ifluk sina M ehm edova u Branilovićima u ruci M use sina Skenderova. a sada

u ruci Džafera sina M use Skenderova i R izvana Hajdarova.Iz ovog popisa se vidi da su bogumili m asovno prihvatali Islam u ovim kraje­

vima, kao svoju novu vjeru.Stanovnici ovog sela su plaćali Carski porez.

Ispendžu 225 akčićift 231 akčiPšenicu 500 akčiSm ješu 500 akčiZ o b i krupnik 300 akčiP roso 100 akčiM ed desetina 25 akčiLan 75 akčiBostan 30 akčiSijeno 30 akčiPoljačina . 30 akčiS lam a desetina 50 akčiM ukata 120 akčiPorez na sitnu stoku 260 akčiG loba i svadbarina 200 akči

Posebno je plaćeo tim ar Jusufa M ehm edova 300 akči. Carski porez u ovom selu iznosio je 3276 akči. Selo je od 1941-1945. godine bilo neosvojivo za četnike iako je imalo 37 žrtava, ali je zato 51 godinu kasnije (1992) sravnjeno sa zemljom od sinova i unuka od on ih koji ga nisu mogli osvojiti za vrijeme Drugog svjet­skog rata. Selo jc napadnuto od četnika kada i kompletna Kula 18.6.1992. godine

265

u 4 sahata izjutra. Stanovništvo golo i boso izbjeglo u bezvodnu planinu da spasiV

goli život. Zene i djeca poslije par dana su se predali četnicima koji su ih pro t­jerali za Makedoniju. Prilikom napada ubijeno je 10 osoba onih koji nisu mogli pobjeći, uglavnom starijih i nem oćnih . Selo je spaljeno i opljačkano, a ostalo je preko 2.000 ovaca i janjaca. Kao i 186 goveda 13 traktora 7 kamiona itd .<% 0>

C a m p a r e , su od Hadžajlića iz Nikšica. U Stocu je živio Čam para Salih 1885. godine. Prezime su dobili po m uzičkom bakarnom instrumentu (udaraljke-kas- tanjete). I sada u Branilovićima postoje ostaci Hadžajline kule i Hadžajlina njiva. Takođe i kod Stoca postoje Cam parinc njive, što je dokaz da su i ovdje nekada

V

živjeli. U Baćevićima-Rudine, živio je neki Campara, a zvali su ga Pandža-Pas a. U selu Branilovićima 1900 je bilo 27 familija. Između dva svjetska rata odselilo je 9, a 1941. godine ima 34. U toku D rugog svjetskog rata selo napušta ponovo 7 dok je oslobođenje dočekalo 32 familije, a posljednji egzodus 1992. godine dočekuje 21 familija. Sada se nalaze po čitavom svijetu. Ovo pišem da ne bi zab­oravili svoje korijene. Na strani je 1990. živjelo preko 120 familija.

D ž u b u r i imaju iste korijene sa Čamparam a. 1900. u selu jc živjelo 18 familija. Između dva rata dvije su odselile 1941. godine ima 16, a 1945. godine 13 famil­ija. Četnički napad 1992. godine dočekuje 10 koji su sada po čitavom svijetu.

Kusturice doselili su iz Plane 1920. godine. Jedna familija je živjela sve do 1955. godine i odselila u Mostar. U Mostaru su sada 2 familije.

S u k ić i su, došli oci N ikšića kada su Bošnjaci protjerani iz tog dijela Hercegovine. U selu je 1900 bila jed n a familija 1941. četiri. Jedna seli u toku rata, a 1945. godine u selu dočekuje 4 familije. Egzodus 1992. godine u selu dočekuje 3 familije, a na strani je u to vrijeme bilo 9 familija.

Zekići, vode porijeklo od unuka V lade Bijeliča koji je prešao na islam, a živio je u XV vijeku zvao se Zeko i po n jem u Zekići. Zekići se pominju u Trničini još za niskog vakta, a sami za sebe kažu da su od Hebiba. Zekići hadži-M ustafa Jamak pominje se u Stocu 1817. Najvjerovatnije da su se ovdje doselili kao stočari. Iz Stoca, pominje se i hadži-Ismail 1832. godine. U selu je 1900. živjelo 10 familija. Između dva rata selo je napustilo 9 u toku Drugog svjetskog rata 3, tako da je kraj rata u selu dočekalo 9 familija. Četnički progon 1992. godine dočekuje 10, a u to vrijeme na strani ima 17 familija.

6. B o rac , 1475-1477 je timar Karadoza i Dimotike, Ham ze i Meraje, Senkura iz Pripeka, Dogana iz Vidina i Jusufa iz Ohrida posjednika tvrđave Ključ ima 82 dom a 10 neoženjenih. Ovdje je izvršen popis Borča gdje je upisano više sela, pa je teško saznati koja su sela postajala tada. U Tarahinom dolu imali su posjede Džuburi i Zvizdići.

266

7. Cernica je 15 km ju ž n o od Gacka. Selo je smješteno ispod Vrhova (1065) i to u njegovoj prisojnoj strani, a na nadmorskoj visini 842 m. Iznad m alog polja, koje se pruža u pravcu jugoistok-sjeverozapad. Cernica se pominje u XV vijeku kao trgovačko mjesto, carinarnica i sjedište gatačkog kadiluka. Sigurno d a je bila najvažnija čaršija i trg između Dubrovnika i Foče. Danas je to sam o seoce. Cernica je postala administrativni centar gtačke nabije, odmah po ulasku Turaka. Godine 1476 ovdje sjedi subaša, a 1477. Alija “ Vojvoda" Cernice i Primorja. Prije 1532. postala je središte kadiluka. Iz jed n e geneologije koju je sastavio bla- gajski kadija Ali-Fehmija Begić (Bey-zade) vidi se da je njegov rodonačelnik došao u kadiluk Cernicu u Hercegovačkom Sandžaku s turskom vojskom. On je od sultana dobio berat na velike posjede, u Cernici i okolini i ovdje se stalno nas­tanio. Njegovi potomci su imanja nasljeđivali s koljena na koljeno, sve do pojave Kurd M ehm eda sina Aliji na i sina Jusufova, koji je carskom naredbom postavl­jen za muhafiza tvrđave u Gabeli.

Kod lleb iba je sačuvano predanje d a j e nihov rodonačelnik stigao u Cernicu preko Boke iz Turske, istina je da je ova porodica najstarija sa M ehićim a i H usičim a od Bošnjaka u gatačkom kraju. Cernička džamija je sagrađena 1559. godine kod Hanske glavice. Zna se da je njen imam bio do smrti Rustem i M ustafa sin Sulejmana Halifin poslije njih Alija sin BeSirov. Prihod od vakufa 1916. za ovu džamiju iznosio je 128 kruna, a mutevalija j e bio Alija llebib. Ova džam ija se pominje poslije jedne bitke izm eđu komita Baja Pivljanina i Hamze Mijatoviča, komite su porazili, a u tom boju su poginula dva H am zina sestrica (Alija i Halil) koje sahranjuje kraj Ccrničke džamije. Bitka je b ila prije 1630. godine. Scm džamije do 17. stoljeća sagrađeno još 6 mesdžida koje su podigle porodice Hebiba i Tanovića. Takođc je postajao u cernici mekteb, medresa, teki­ja i hamam, karavansaraj, han i mehkema. Ovdje je bilo 18 dućana u kojima se trgovala i vodila zanatska radinost: kovači, terzije, limari, sedlari, samardžije, ćurčije, čebedžije i dr. Svi navedeni objekti su završili u komitskom plamenu. Za turskog vakta na spram m ehkem e sagrađena jed n a česm a (kadina česm a) sa druge strane puta, sa velikim kam enim koritom. Voda za ovu česmu je dovedena sa izvora Studenac, kao i za hamam i kara van šaraj.

Iz jednog sačuvanog spiska terzija, ćurčija i ćebedžija u m ostarskom arhivu od 13 aprila 1755. sa prom ovisanja kalfi spom enutih zanata, vidi se d a su promo- visani i Cerničani, a to su slijedeće terzije: Husein Basic, sin M ehm edov , Ibrahim Čengič, Abdulah Brkić, A bdulah Volić, O sm an Kalajdžić, sin Ibrahimov, Bećir sin Omerov, Mustafa Pervan, sin Om erov, Salih, sin Seferdina base, Mustafa Novalija, sin Alijin, H asan N am ac, sin A hm edov , Husein Velić, sin Abđulahov, M ustafa sin Gručev. U Cernici je bilo više harem a sa bašlucima na kojima su bili epitafi sa arapskim pismom: Čengića harem, harem kod džamije, i jo š dva koji­ma ne znam imena.

267

Krajem juna 1876. godine Crnogorci su potpuno razorili C em icu , Ključ, Haptovac, Mulja, Lipnik. Stolac i Kazance. Sve is lam ske objekte su sravnili sa zem ljom to čine i 1945. i na kraju 1992. godine domaći zlikovci.

Stalni napadi komita prisiljavaju Cerničane da se sele u sigurnija mjesta i što dalje od crnogorske granice u Sarajevo, Mostar. Polovinom 16 stoljeća doselio je u M ostar neki hadži M em ija, preživao se Hadžiomerović, a potječe od tamošnjih Hebiba. u Mostaru je sagradio džami ju i mekteb uz nju, a po njemu čitavu mahalu nazvaše Cernica, a ime je dobila po vakifovu mjestu rođenja.

U Cernici je u XVIII vijeku boravio hercegovački sandžak-beg Ali paša Čengić radi regulisanja trgovačkih i drugih pitanja sa Dubrovnikom. Po pisanju putopis­ca Evlije Čelebi, Cernica je bila naselje sa 350 kuća (pločom pokrivenih) 3.000 stanovnika, džamiju , medresu, dva mekteba 6 mesđžida (bogom olje bez m inare­ta), tekija, ham am , han i 18 dućana. Obzirom da sc ovdje nalazila carinarnica, onda je sigurno i mjesto dobilo ime po carinarnici “C a m ica” . Isto j e imala i jedan

V

trg. Dolaskom Smail age Ccngića (prva polovina XIX vijeka) ii Gacko, kao trgo­vački centar počinje da jača gradić u sjevenom dijelu polja "Gacko*’ koji će posta­ti, umjesto Cernice sjedište kadiluka 1858, godine. Cernica je spaljena 1876. godine od Crnogoraca i tokom Drugog svjetskog rata je spaljena, ali samo bošnjačke kuće, U selu j e ubijeno 20 stanovnika, je r se i tada pokušalo zatrti sve s to je bošnjačko. Poslije Drugog svjetskog rata u Cernicu se vratilo 18 porodica, da bi 1992. godine srpsko-crnogorska armada i domači četnici sve što je bošnjačko opljačkali, spalili a stanovništvo poubijali i protjerali sa njihove pradedovine na put bez povratka. Ubili su 7 stanovnika, ovdje su opljačkali oko 430 ovaca i jan jaca kao 47 goveda.

Cernica 1475-1477 je timar Ilijasa iz Vidina Abudlaha i Jusufa iz Novog Pazara. Alimadžc i H am ze iz Toplice, Karadoza iz Pripeka, Ilijaza iz Bitolja i H am ze iz Bosne, posjednika tvrđave Ključ. Pazar Cernica 116 dom ova 15 neoženjenih. Dio poreza pripada naprijed spomenutim godišnje 800 akči, a ostatak od 11,246 akči pripada Sultanu.

Drugi popis 1585. godine Cernica pripada nahiji Gacko, a sam o je Mas Mirilive, baština M ustaf-bega, u ruci M ehm eda Vojvode.

Baština Sinan-baše, u ruci Velije Jusufova.Baština Radoljeva, u ruci Šaba Milina.Mezra, bare stube sa livadama u blizini kasabe su u posjedu stanovnika Cernice.Kasaba se nalazi naputu za Novi D ubrovnik i skele na Neretvi (Gabela).M jesto je kamenito, zbog toga trgovci i prolaznici imaju velike teškoće pro­

lazeći taj kamenjar. Stanovnici su oslobođeni vanređnih poreza, je r moraju da čiste i održavaju ovaj put, a vanredni porez je čorahorluk (grado-zidarstvo), porez na sitnu stoku, i za to su upisani u posebni defter. Carski porez se plaća na mukatu.

268

pšenicu, smjesu, zob, lan, bostan, poljačinu, sijeno, desetina od meda, desetina od slame, mlinove, kopnena carina, svadbarina, na neoženjene stanovnike globa i porez na tapije.

Bajčetići, pravoslavci, potiču iz Miriloviča sa Rudina (Bileća), prije dolaska u Bi leću 1816. godine, živjeli su na Njegušima sa prezim enom Matinović. U Ccrnicu su dovedeni kao mustedžiri (kmetovi). U selu je 1900. bilo jedno domaćinstvo, a 1990. dva.

Čustovići, M uslimani, došli su iz Ključa 1900. U selu su živjela 4 dom aćinst­va, dva su odselila između dva rata, a od tada do 1992. godine u selu je živjelo 5 domaćinstava.

Hebibi, Muslimani, su najstariji stanovnici Cemice. Došli su preko Boke iz Turske, pominju se i u Bileči prije 1800. godine. U selu je 1900. bilo 8 domaćinstava, pred Drugi svjetski rat 15, a poslije rata 17, egzodus 1992. zatek­lo je 6 domaćinstava, koje je zadesila ista nesreća kao i sve Bošnjake Gacka.

Pušare, pravoslavci, došli sa U lin ja 1908. dva domaćinstva i 1992. isto.Šarovići. pravoslavci, potiču sa Krsca, tri domaćinstva inače potiču sa starog

Vlaha sa Kosova i 1992. godine isto.Vukotići, M uslim ani, su isti rod sa Hebibima. U selu je 1900. živjelo 4

domaćinstva, Izm eđu dva rata 3 su odselila, a između 1941-1945. pet. 1992. godine u selu je bilo 5 dom aćinstava koja je zadesila sudbina svih Bošnjaka.

8. Čemerno, pravoslavci. Selo se prvi put pominje 1445. g. prvi izvori govore da jc tu prolazio karavanski put koji je povezivao primorje sa kontinentom (Dubrovnik-Trebinjc-Bileča-Gacko-Foča) a odatle na Carski drum.

Č em erno je 1475-1477. džem at Pablaha sina Radovana 15 dom ova 4 neoženje-V

na. Z a turskog vakta ovdje su se održavali panađuri. U istom vrem enu na Č em er­nu se spominje gostionica i Han, koji je držala krčmarica Bol jka.

Čem erno je razvodnica dva sliva Crnom orskog i Jadranskog. Ovdje je postojala jed n a kuća sa či jeg je južnog krova voda išla u Jadran a sa s jevernog u C rno more, to je prava vododjelnica. Koliko nauka za sada raspolaže podacim a ovo j e jed in ­stven slučaj u svijetu. Selo je smješteno na Čemerskoj visoravni, s jeverno od Gacka, samo ime sela govori kako je u njemu živjeti (1306).

Snjegovi koji ovdje padaju od rane jeseni, pa do ranog prol jeća, znaju pasti i do2,5 m. Od opštine je udaljeno 18 km. prem a sjeveru na putu prem a Podrinju i Sarajevu. Cemerski prevoj je čuven po Čestim saobraćajnim zasto jim a koji su nekada znali biti po nekoliko sedm ica u toku zime, radi velikih snjegova i sm e­tova. Uz sami magistralni put ima odlična živa voda. Stanovnici ovog sela tokom Drugog svjetskog rata skoro svi su bili u četnicima, pa i njihovi sinovi i unuci 1992. godine.

269

'A

Grkovići, su došli iz V rbe potječu iz sela G rkovaca kod Trebinja. 1900. u selu su živjele 3 porodice sve do 1946. g. od tada do 1992. g. dvije.

Grubačići, su doselili sa Baljaka kod Bileče. Potječu iz Pilatovaca, Crna Gora. Doselili su oko 1897. g. N a Č em ernu su 1900. godine bile dvije porodice sve do 1941. g. a od 1945. g. do 1961. g. pet, od tada je d n a na strani četiri.

Kekići, po tječu od M ilošev ića iz N adanića od 1912-1992. jed n o dom aćinstvo.Mihići, došli kao nomadi iz Poplata kod Stoca, inače su porijeklom iz

Vasojevića, C. Gora. Od dolaska 1919-1992. jedno domaćinstvo.Subotići, su iz Vrbe u koju su došli iz Lazarića 1870. g. na im anje A gović-age

kao m ustedžiri (kmetovi). U selu je 1900. g. bilo 5 dom aćinstava, uzm eđu dva svjetska rata, tri su otišla na koloniziranu zemlju u Vojvodini. O d 1941-1992. g. ovdje žive dva, a na strani 6 domaćinstava.

Sudžum i, došli iz Podoso ja kao stočari 1879. g. od tada do 1992. g. je d n o domaćinstvo.

Supići, su po tom ci Varazića iz C. Gore, Ovdje su dovedeni kao mustedžiri na im anje A gov ić -age 1714. g. kada je vezir Ćupril ić otišao da smiri pobunjena c rnogorska p lem ena, u povratku jc sa sobom doveo preko 2.000 C rnogoraca i naseljavao ih po BiH, a gro na Glasinac. U selu su 1900. najbrojniji i najstariji 13 dom aćins tava sve do 1946. g. kada 5 odlazi u kolonizaciju (Kanižu, Sirig i Viroviticu). N a Č em ernu je 1992. g. bilo 9 dom aćinstava, a na strani 17.

9. D a h a n ić i . pravoslavci, su locirani jugoistočno od Gacka, na niskoj karatnoj zaravni (993) 15 km od Gacka. Begovi su ovdje naselili svoje mustadžire. Pusto polje j e s tarina H ajdara Tanovića koji je imao veliku kulu i im anje . Kula jc imala tri sprata. Srušili su je austrougarski vojnici. Kod njenih ruševina sagradio je Branko Ilić kuću . Postoji predanje da je žena M iloša Obilića, V ukosava bježeći iz K ljuča od Sandalja , na ataru ovog sela odm orila - odahnula , te je selo po tom e dobilo ime. Se lo ima dobru živu vodu “Vrba ’. Selo jc bilo bošnjačko što se da zaključiti p o topon im im a u selu i oko njega. U D rugom svjetskom ratu su uglavnom pripadali če tn ičkom pokretu, a i 1992. g. listom.

Banaši, vuku korijen od M ihajlovića iz C. Gore. 1900. u selu je bilo 4 dom aćins tva izm eđu dva rata 2 sele u kolonizaciju, od 1941-1992. g. u selu žive dva, a na strani 4 dom aćinstva.

Boljanovići, su došli iz sela Bolevići C. G ora 1714. g. dovedeni kao mustedžiri. U selu je 1900. bilo 13 dom aćinstava , između ra tova u kolonizaciju odlazi 9, a 1941. ih je 10. U toku rata tri sele, kraj rata dočeku je 10 i sve do 1992. g. ostaju u selu. N a strani živi 30 dom aćinstava.

Crnogorci, došli iz starih Dulića, a vode porijeklo iz Ozrenića od Jovovića iz Crne Gore, uzeli su sebi prezime Crnogorac. O vdje su doselili 1795. g. U selu je bilo 1900. g. dva dom aćinstva, jed n o jc odselilo pred Drugi svjetski rat. 1992. g. u selu je jed n o , a na strani 4.

270

Popovići, doselili iz Kazanaca inače vode porijeklo od Šaraca, (selo Martinići u Bjelopovlićima), a djed im M ihajlo Vlastelinović pobježe sa Plane radi krvne osvete. U D ahan iće su doselili poslije Drugog svjetskog rata, gdje i 1992. g. živi jedno domaćinstvo.

Perovići, potječu iz Banjana C. G ora došli 1714. g. kao mustedžiri. U selu je 1900. g. bilo tri domaćinstva. Od 1941-1947., pet, a sada 1992. g. 4, a na strani 5 domaćinstava.

Ilici, došli od Bileće 1909. g., a inače potiču iz Risna C. Gora od 1909-1941. u selu je bilo jed n o domaćinstvo, a 1945. dva. 1992. g. ovdje živi jedno a na strani dva.

Mandići, iz Novih Dulića, inače su od M aleševaca sa M oska (Oputne Rudina) od doseljenja, pa do 1992. god. jedno domaćinstvo.

Vidakovići, (iz starih Dulića) porijeklom su Crnogoraci, Od 1900-1992. g. u selu žive 4 a na strani 7 domaćinstava.

10. D obre lj i , pravoslavci, se nalazi 13 km jugo is točno od G acka na osojnoj Strani Gata, koju čini kraška zaravan (982). Selo je razbacano u po uvalama. Priča se da je u selu nekada živio Drago Orozović po kom e je seoska pećina nazvana “ Dragojac” . On je bio odmetnik. Selo ima dobru živu vodu. Tokom 1941-1944. g. njegovi stanovnici su bili listom opredjeljeni za četnički pokret, a isto 1992. g.

Bumbići, potječu od Vučinića sa Grahova, C. Gora, ali su ovdje dovedeni 1714. g. kao mustedžiri na begluk. Od 1900-1941. ovdje je živjelo 5 dom aćinstava od 1945-1992. g. deset, a na strani 26 domaćinstava.

Kovačcvići, došli iz Srđevića na ženinstvo. 1898. g. jedna familija. O d 1941. dva. 1992. jedna, a na strani 9 familija.

Lažetići, su rodom iz Korjcnića. U selu je 1900. g. bilo 5 familija, 1992. devet, a na strani 22, prezime sam o govori sve.

Popovići, došli iz Kazanaca, a inače im je porijeklo iz Bjelopavlića (sela Martinići). Od doseljenja do 1992. g. jedno domaćinstvo.

Todorovići, su od Todora Bulajića sa Grahova, Crna Gora, a bio je u najmu kod Draga Orozovića. Ovdje se oženio i ostao, 1900. g. u selu je bilo 8 dom aćinsta­va. Između dva rata, dva odlaze u kolonizaciju. Od 1941-1945. g. sedam, a 1992. g. deset, a na strani 18 domaćinstava.

11. D o m rk e , pravoslavci, nalaze se 11 km sjeverozapadno od Gacka. Leže na kraškoj visoravni ( 1 182m), ovo selo je nekada bilo Čengića imanje. Sadašnje nje­govo stanovništvo su bivši mustedžiri dovedeni iz drugih prostora. Selo je pogod­no za stočarenje ima dobre pašnjake i vodu, ali je dosta besputno i pasivno, toponimi u selu i oko njega ukazuju d a j e bilo bošnjačko. Njegovi stanovnici do1944. godine su bili opredijeljeni za četnički pokret.

271

Buhe, su došle sa Zagorja, U selu je živilo 1900. godine šest domaćinstava od kojih je jed n o odselilo između dva rata. P red rat 1941. godine u selu j e 11 jedno seli u toku rata, oslobođenje u selu dočekuje 10. a 1992, godine 7 na strani 5 domaćinstava.

Mirići, došli iz Ravni, 1900. godine ovdje je bilo 6 domaćinstava. Između dva rata tri su otišla u kolonizaciju, a od toda do 1992. godine četiri, isto toliko živi na strani.

12. Donja Bodežišta, pravoslavci, nalazi se 15 km sjeverozapadno od Gacka u osojnoj strai, D obrog dola (1348)m. Smjestilo se sa obje strane potoka Vučevice. na visini od 1250 m. Bilo je Čengića imanje. U donjim i gornjim Bodežištima živjela je porodica Čengića. Bodežišta su bila timar is to imene porodice. Na tom prostoru je m noštvo živih voda. Ispod kuća je obradiva zemlja, a iznad su pašnjaci. Selo je nepogodno za stanovanje, bezputno i iz loženo jak im vjetrovima naročito zimi, kao i visokim snjegovima. Stanovništvo isključivo živi od stočarst­va. Selo je 1475-1477. džem at Radosava, sina V u k o sav a 26 dom ova 5 neoženjenih. Ovdje su nekada na Čengičevu imanju živjeli Hujduri i odselili u M edaniće, a sada su u selu potomci Čengićevih mustedžira. Listom su bili za četnički pokret i 1941. i 1992. godine.

Kovačevići, iz Srdevića,Skoko iz Jugovića.Crna Gora. j13. Dram ašina, pravoslavci, je sm ješteno 7 km sjeverois točno od Gacka na

visini od 1160 m. Ima izuzetne uslove za stočarenje, dobre pašnjake i žive vode. Tokom rata 1941., pa i 1992. opredijeljeni za četništvo /

Aškrabići, potječu od Bjelica iz Crne Gore dovedeni 1714. godine kao must* edžiri na begovsku zemlju. U selu su živjela 1900, tri dom aćinstva sve do 1945. od tada ne žive o v d j e . \

w

Babici, (su došli iz Korita), inače su ođ^Uljareviča, koji su od Saraca, iz Bjelopavlića. a ovi od Mihajla Vlastelinovića. U selu je 1900. godine bilo 3, poslije 1945. godine pet, a 1992, godine dva domaćinstva. Na strani osam.

Boškovići, iz Mrkodola (Banjani, C rna Gora), došli su kao mustedžiri na begluk. U selu j e 1900. godine bilo 6 familija između dva rata jedno je otišlo. Dok im je broj od 1941-1945. porastao na 8, danas 1992. godine u selu ima tri, a na strani 13 familija.

14. D ražljevo , pravos lavc i , sm je š ten o na k raško j v isoravni (1050)m . sjeverozapadno od Gacka. Njegovi stanovnici su potomci mustedžira na imanju Agović-age. Selo je smješteno iznad sjeverozapadnog dijela Gatačkog polja, iz njega se č itavo G atačko polje vidi kao na dlanu i jedno je od bogatijih sela na ovom prostoru.

272

Dražljevo se pom inje u prvom turskom popisu 1475-1477. kao timar M ahm uda i Turbana Jusufovih sinova posjednika tvrđave M ostar (42 dom a 4 neoženjena). Ukupni hasovi 750 akči, džemat Vučete sina Nikole.

U Dražljevu postoji stari harem uveden u gruntovnicu pod br. 811, a površine 2350 m2. Ima i danas starih nišana sa dekoracijama, ali bez natpisa.

Glogovci došli iz Miruša kod Bilećc, oko 1780. godine danas 1992. godine dva domaćinstva.

Popovići , su pori jek lom od M ihaila V laste linovića-Šarca iz M artin ića . (Bjelopavlići, C rna Gora) 1900. godine u selu je živjelo 10 domaćinstava sve do1945., a 1992. godine tri, na strani 27.

Banaši su došli iz pustog polja, jedno domaćinstvo.Simunović, došao na ženinstvo iz Pive.Šuše, su od Uljarevića iz Banjina na rijeci Gračanici su naslijedili od Age

vodenicu, rijeka je ljeti presušila i potom ih nazvaše Šuše. Najstarije su p leme u Dražljevu. A ga ih je doveo kao svoje mustedžire, oko 1783. gočine. U selu je 1900. godine bilo 6 domaćinstava, dva su otišla u kolonizaciju 1920. godine. Oslobođenje u selu 1945. godine dočekuje 4, a 1992. godine tri domaćinstva.

15. Drugovići, M uslimani, u srednjem vijeku se na prostoru ovog sela pom in­je “Clap Drugovich" po kome je, vjerovatno, selo dobilo ime. Selo je udaljeno5,5 km jugozapadno od Gacka. Smješteno je na kraškoj terasi između obronaka Bjelašnice i desne obale rijeke Mušnice. Po svemu ovom e se može zaključiti da je stanovništvo ovog sela bježalo nekada ispred neprijatelja, pa se tu sklonilo. Selo je jedino dobro za stočarcnjc, je r je u zaleđu sela planina pogodna za ispašu. Najbliža živa voda je Sopot u Kuli udaljena 1,5 km. U D rugom svjetskom ratu u ovom selu je poginuo 21 stanovnik. Selo su srbo-crnogorski pljačkaši i domaći koljači spalili 18.6.1992. godine, a njegove stanovnike pobili i protjerali diljem svijeta. U ovom su selu zlikovci ubili 13 ljudi. U selu je ostalo oko 4 .300 ovaca i janjaca i 230 goveda.

Čustovići došli na majčinstvo iz Ključa do 1952. bile su dvije familije, a 1992. godine jedna.

Džeci potječu od Džeka iz H. Novog,Pominju se u Berkovićima i Stocu 1885. godine, po nekima iz Hotclja (Stolac) najvjerovatnije. U Dnigoviče su doselili oko 1730. godine. U selu je 1900. godine bilo 11 famili ja. Jedna je odselila između dva rata. Oslobođenje 1945. godine u selu je dočekalo 21, a četnički pokolj 1992. godine 12 familija, koje su raseljene diljem svijeta na čast i poštenjekomšijama pravoslavcima. Porušeno selo od četnika

273

18. G acko , je centar općine. Pojam imena G acko je opisan u p redhodnom tek­stu. Sve do nedavno ovo mjesto se zvalo Metohija, kako ga i danas zovu stariji stanovnici. Smješteno je na pri soj noj strani Ponikava (1107) nalazi se na 950 m nadm orske visine, na raskrsnici magistralnih puteva: tako d a j e vrlo frekventno, posebno u ljetnom periodu, O vuda vode najbliži putevi sa kontinenta za more.

Gacko: Mekteb i džamija

Gacko: Džamija 1999, gomila kamenja

G ack o 1475-1477. Džemat, Radača. sina Vukiča 79 dom ova 13 neoženjenih 6 d o m o ­va p laća n ijabet(globa) 6 ne plaća jer s luže za rezervuvojnika. G acko se ne pom in je u popisu 1585. godine što je sigurno da su u njemu živjeli Vlasi (stočari), koji nisu popisivani u tom turskom popisu. Ovo se ne odnosi na

276

današnje Gacko već obuhvata više sela, je r se ovdje pominje kao posebno selo Gornje Gacko. 1475-1477 timar pripada Gacku tri džemata 12 domova tri neoženjena. Ovaj timar H am ze iz Novog Brda. Laz Kasima i Jusufa, posjednika tvrđave Blagaj. Gacko je istovremeno timar Alije Arnauta posjednika tvrđave Blagaj, plaćali su porez od 1689 akči. Dio Gacka je Metohija, a ostala dva sela su nepoznata.

Ovdje je izgrađena crkva 1882. uz pomoć velikih priloga Bošnjaka. Prvu džamiju je ovdje sagradio je M ehmed-Spahija Zvizdić u 17 stoljeću. Po njegov­oj ženi Slavi dobio je naziv izvor Slavljan. On je prešao na islam. U gruntovnici džamija sa haremom je uvedena pod br.663, katastarska čestica 415, a ima površinu od 556 m2.

Ovdje i danas postoji uz samu džamiju mekteb koji je podigao major Sukri-beg 1874. godine. Na području tadašnjeg kadiluka radilo je 1886. devet sibjan mek- teba: Metohija, Medanićima, Gračanici, Ravnima, Mjedeniku. Ključu, Kuli, Koritima i Haptovcu. Bošnjaci gacka su 1874. podnijeli zahtjev da se gatački sib­jan mekteb pretvori u ruždiju (srednju školu) ali im to nije dozvoljeno 1903. je otvorena i Bošnjačka čitaonica, a njeni članovi su radili na kulturnom uzdizanju Bošnjaka ovog kraja. U Gacku je bilo nekada pet harema koji su zapremali površinu od 15800 m2, ali su svi uzurpirani od 1945-1962. i na njima dignute javne ustanove i stambene zgrede. Mnogi bašluci su bili dekorisani arapskim pis­mom. ali su završili u đrobilicama ili temeljima zgrada, kao sto su ostale i kosti naših predaka u temeljima tih građevina.

Iz popisa 1910. godine vidi se da Gacko ima 941 stanovnika od toga 569 Bošnjaka, 256 pravoslavaca, 85 katolika, 9 Jevreja, 22 vojnika, po istom popisu u Koritima je bilo 72 Bošnjaka, 14 pravoslavaca, 6 katolika, Dobropolje 165 Bošnjaka. 21 pravoslavac, Ilaptovac 205 Bošnjaka, 140 pravoslavaca, 32 katoli­ka i 17 Jevreja. U Zagradcima 90 Bošnjaka, 69 pravoslavaca. Vrba 17 Bošnjaka, 46 pravoslavaca. I na Miholjačama je živjelo 9 Bošnjaka i 21 katolika. U Nadanićima 21 Bošnjak, Medanići 128 Bošnjaka. 71 pravoslavac, Mulja 92 Bošnjaka, 30 pravoslavaca. Iz ovog popisa je lahko zaključiti da su Bošnjaci sis­tematski potiskivani sa svojih prebivališta, a sve u cilju proširivanja pravoslavl­ja. U vrijeme ovog popisa u Gacku su pravoslavci bili mustedžiri (kmetovi) 97,8%, u Nevesinju 91,2% dok su Bošnjaci bili zemljovlasnici. U prva dva svjet­ska rata ekstremni pravoslavci su pobili dosta Bošnjaka i opljačkali ih.

U ratu 1992. godine svi Bošnjaci su protjerani iz čitave opštine, a mnogi završili pod četničkom kamom i sve što su imali završilo je u zlikovačkim ruka­ma. Četnicima je od bošnjačkih nevoljnika ostalo preko 27.000 ovaca i janjaca, preko 3.500 goveda, mnogo osobnih automobila, kamiona, traktora i drugih tehničkih pomagala. Danas gatački Bošnjaci rasuti po cijelom svijetu očekuju da se stvore uslovi povratka na svoja ognjišta.

277

Panonimica Gacko

Četnici su i 1941. godine planirali, ali im nije uspjelo napravit pokolj, zato što jc is tovrem eno u Gacku bila njem ačka i talijanska vojska, koja je čuvala Bošnjake od četničke kame, a i sami su se organizovali u odbrani svojih dom o­va. U ratu 1992. godine j e to bilo nem oguće; goloruki protiv tenkova i topova. 1945-1950. godine ono što nije uspjelo četnicima, uspjelo je na kraju partizani­ma u slobodi. Mnogi Bošnjaci su likvidirani. Jedan od primjera je kamenovanje istaknutog i poštenog Bošnjaka A bida Prgude koji j e skončao u gomili kamena razularenih pravoslavaca 1945. godine.

Avdići, M uslimani, starosjedioci 4 familije, 1992. pobijeni i protjerani.Bašići, M uslimani, došli iz Bašića do 1992. godine ovdje j e živjelo 19 famili­

ja, kada su protjerani iz Gacka.Beatovići, pravoslavci, došli iz Bodežišta poslije Drugog svjetskog rata 2

familije,Bekani, pravoslavci, jedna familija i otišla iz Gacka.Bijcdići, M uslimani, jedna familija doselila 1890. godine sa Jasena kod

Trebinja, a odselili tokom Drugog svjetskog rata. Bavili su se trgovinom.Bilići, pravoslavci, došli od M ostara kao trgovci odselili pred Drugi svjetski rat.Bjclogrlići, pravoslavci, došli iz Lipnika poslije Drugog svjetskog rata dvije

familije.Bjeloglavi, pravoslavci, doselili iz Gračanicc. poslije Drugog svjetskog rata.

278

Boškovići. pravoslavci, došli iz Dramešine poslije drugog svjetskog rata, ovdje su sad 4 familije. Inače im je starina iz Banjona.

Bukvići, pravoslavci, doselili iz Bukovika Crna Gora poslije Prvog svjetskog rata. Bavili su se trgovinom, jed n a familija.

Cilovići, M uslimani. U G acku su bili starosjedioci 1900 ovdje j e živilo 7 famil­ija. Izm eđu dva rata, tri su odselile u Tursku, a tri u Mostar. Posljednja napušta Gacko 1946. godine.

Crnogorci, pravoslavci iz stranih Dulića su došli poslije d rugog svjetskog rata, 1992. 4 familije.

Čam pare , M uslimani. Doselili iz Branilovića i Kraljeva do la 1900. godine u Gacku su živjela 4 domaćinstva, 1992. godine bilo jc 17 kada su svi protjerani a njihova dobra završila u z likovačkim rukama.

Ćimići, M uslimani, došli su iz Ilodinića. 1992. ovdje je bilo 12 familija. 1992. godine su protjerani u osam zem alja svijeta.

Ćurići, pravoslavci, jedno domaćinstvo je došlo 1947. izTrebinja. 1992. godine dva.Damjanci, pravoslavci. Iz Slivalja je jedno domaćinstvo došlo poslije drugog

svjetskog rata, inače su od Blagojevića iz Pive.Dizdarcvići. M uslimani. Došli su iz Korita. 1914. godine u G acko je doselilo

16 familija. Pominje se u Stocu Dizdarević Ilusein 1819. godine. Prije bijega iz Korita u jam u Dizdarušu je bačeno 18 Dizdarevića 1876. godine po čemu je i dobila ime. U ovu ja m u su ustaše na čelu sa Hcrmanom Kresom Tonogalom pobacale pravoslavce 1941. godine. Pravoslavci joj od tada prom ijeniše ime u Korička jam a, da skinu ljagu sa sebe da bi došlo do zaborava da su tu bacani Bošnjaci. Radi onoga što učiniše ustaše sa par izroda Bošnjaka, svi gatački Bošnjaci dobiše epitet ustaše. Pravoslavci su se plašili odm azde radi D izdaruše i Bošnjačkog vlasništva - grunta na Koritima i Kobiljom glavom. Dizdarevići su potomci Dizdara koji d izahu koritsku kulu, od vakta kada ključki grad izgubi svoju važnost. Tada se Korita bila Bošnjački posjedi uz nešto Mustedžira (pravoslavaca). Dizdarevići vode porijeklo od Mehića iz Ključa. Do progona iz Gacka 1992. godine bila je sam o jed n a familija.

Draškovići, pravoslavci, su došli iz Slivalja poslije Drugog svjetskog rata.Drljevići, M uslimani, starosjedioci od dolaska Turaka, ima ih i u Bi leći 1817.

godine, potječu iz Dubočaka, Banjani. Od 1900. ovdje su živjele 2 familije prije protjerivanja 1992. godine bilo je 7 familija.

Džeci, Muslimani, su došli iz Drugovića, poslije Drugog svjetskog rata, a 1992. godine do progona ovdje je bilo 9 familija.

Džuburi, Muslimani, su došli iz Ravni 1900. godine (jedno domaćinstvo), a poslije D rugog svjetskog rata doseljavali su iz Branilovića tako da je 1992. godine bilo 8 domaćinstva.

279

Fazlagići, M uslim ani, su doselili 1918. godine iz Kule. Naročito su doseljavali poslije Drugog svjetskog rata. Prije egzodusa 1992. godine bilo je 11 familija.

Gajiči, pravoslavci, su došli iz Čarada. Između dva rata jed n o domaćinstvo.Grčići. pravoslavci, iz M edanića, gdje su došli iz Crne Gore kao aginske sluge,

poslije su bili mustedžiri (kmetovi).Govedarice, pravoslavci, sa M iholjića su došli oko 1897. godine 1992. godine

bilo je 9 familija.Grebovići, M uslim ani. Došli su iz Bahori 1912. godine do Drugog svjetskog

rata bile su 2, a 1992. prije progona 17 familija. Četnici su ubili 7 č lanova ove familije.

Grdići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata. vuku korijen od Bjelokosića.

Glogovci, pravoslavci. Došli su sa Dražljeva, poslije Drugog svjetskog rata 1992. godine bile su tri familije.

Gojkovići, pravoslavci. Iz Borča su došla 2 domaćinstva poslije D rugog svjet­skog rata i 1992. godine dva domaćinstva.

Grkovići, pravoslavci. Došli su iz Vrbe pedesetih godina, a 1992. godine bila su tri domaćinstva.

Habeši. Muslimani. Starosjedioci. Bavili su se trgovinom i zem ljoradnjom od turskog vakta. Dvije familije.

Hadžići, Muslimani. Došli su iz Bileće. Za austrijskog vakta pom inju se u Ljubi nj u i Bilcći. 1900. godine sve do Drugog svjetskog rata ovdje je živjela jedna familija. Prilikom progona iz G acka bile su tri familije, a tri na strani.

Hajdarevići, M uslimani. Došli su za turskog vakta. Od dolaska, pa do odlaska 1947. godine bilo je 7 domaćinstava.

Hrustanovići, M uslimani. Potomci su Đura Zvižde (pataren). Ubraja ju se u star­ije stanovnike Gacka. U G acku je 1900. bilo 10 familija, a 1992. godine jedna.

Ignjatovići, pravoslavci. Došli su iz Slivalja 1960. godine bile su dvije familije.Janjići, pravoslavci. Došli su od Foče. Između dva svjetska rata bila je jedna

familija.Jaganjaci, Muslimani. Došli su iz Bileće. 1992. godine bile su dvije familije.Jcftanovići, pravoslavci. Došli su od M ostara za austo-ugarskog vakta. Bavili

se trgovinom. Odselili su poslije Drugog svjetskog rata.Karišici. pravoslavci. Došli su za vrijeme Austo-Ugarske iz Izgori. Od dolaska

do 1992. godine bila jed n a familija.Kekići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata iz Ravni. Bavili se

trgovinom. Bilo je jed n o domaćinstvo.Koprivice, pravoslavci. Poslije Drugog svjetskog rata došla su iz Gradine. Bila

su dva domaćinstva.

280

Kosovići, pravoslavci. Došla su tri domaćinstva sa Miholjača, poslije Drugog svjetskog rata.

Košutići, pravoslavci. Došli su sa Miholjača 1896. godine. Bila su tri domaćinstva 1992. godine.

Kovačevići, pravoslavci. Došli su iz Srđevića, između dva rata, 1992. godine bilo je šest domaćinstava.

Kurtovići, Muslimani. Vode porijeklo od Đure Zvižde, ali se pominju u Barkovićima 1885. Ljubinju i Bileći. U Gacku je 1900. godine bilo 9 familija. Između dva rata 14 je otišlo iz Gacka, a drugi svjetski rat dočekuje 10. Jedna familija seli u toku Drugog svjetskog rata. 1992. godine u G acku živi 15, a na strani 47 familija.

Klještanovići, pravoslavci, došli su u novije vrijeme iz Zvornika.Lučići, pravoslavci. Sa Miholjića su došli 1903. godine. 1992. godine bilo je

jedno domaćinstvo.Mandići, pravoslavci. Doselili su iz Novih Dulića, a potječu iz Bjelopavlića

(selo Martinići), od Mihajla Vlastclinovića, koji pobježe u Gacko sa Plane radi krvne osvete. Potomstvo mu se nazva Šarcima, a od njih su Mandići.

Mastilovići, pravoslavci. Došli su poslije Drugog svjetskog rata iz Izgori.Memići, Muslimani. Došli su za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su četnici

spalili Bahori. U Gacku je 1992. godine bilo 12 familija.Miletići, pravoslavci, došli sa Ulinja, a u Ulinje iz donje Hercegovine.Miloševići, pravoslavci. Iz Lukovica i šum a došli su poslije D rugog svjetskog

rata. 1992. godine u Gacku su živjela 3 domaćinstva.Milovići, pravoslavci, iz Zagradaca, došli su poslije Drugog svjetskog rata.Nenadići, pravoslavci, iz Novih Dulića.Osmanagići, Muslimani. Došli su 1928. godine iz Podgorice. Između dva rata

bilo je 5 familija, a pred četnički pokolja 1992. godine tri.Pači, Muslimani, sa Tjentišta. Došli su u toku Drugog svjetskog rata. 1992.

godine bilo je jedno domaćinstvo.Pašići, Muslimani. Došli su iz Haptovca i Međuljića tri familije, 1992. godine pet.Popadići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata od Foče i vratili se

nazad pred Drugi svjetski rat.Popovići, pravoslavci. Došli su poslije 1945. godine sa Dražljeva i iz Gračanice

4 domaćinstva,Poškovići, Muslimani, potomci Kazanac-paše. 1900. godine ovdje je živjelo 7

familija, a 1992. godine pred četnički napad 8.Prgude, Muslimani. Došli su iz Ravni 1941. godine kada im je selo spaljeno od

četnika, u Gacku je 1992. godine živjelo 5 domaćinstava.

281

Pušare, pravoslavci, sa Ulinja. Poslije Drugog svjetskog rata, 1992. godine u Gacku su bila 4 domaćinstva.

Redžići, M uslimani, 1914. godine su protjerani iz Korita. U Gacko su došla dva dom aćinstva i 1992. godine dva. Redžići sc pom inju u Berkovičima i Stocu (Redžić Hasan 1843. godine). Najvjerovatnije da su se odavde naselili u Korita.

Runčevići, pravoslavci. Došli su tri domaćinstva, između dva rata, iz Zanjevice 1992. godine bila su dva.

Sarići, Muslimani. Poslije Drugog svjetskog rata došli su iz M cdanića i Stoca 1992. godine bilo je pet domaćinstava.

V

Savići, pravoslavci, iz Zanjevice. 1992. godine bile su tri porodice. Inače vode porijeklo sa Starog Vlaha.

Samardžić, pravoslavci. Došli su iz Nevesinja, bavili se trgovinom i odselili.Skoke, pravoslavci. Po jedno domaćinstvo došlo je iz Bodežišta i Jugovića

poslije Drugog svjetskog rata. 1992. godine bila su dva.Slijepčevići, pravoslavci. Doselilo je jedno domaćinstvo iz Sam obora 1911.

godine u Gacko 1992. godine živi pet domaćinstava.Stajići, pravoslavci. Jedno domaćinstvo došlo je iz Vrbe 1949. godine.Starovići, pravoslavci, iz Samobora. Jedno domaćinstvo bilo je 1947. godine.Subotići, pravoslavci. Jedno domaćinstvo je došlo iz Vrbe 1949. godine.Supići, pravoslavci. D va domaćinstva doselila su sa Čem erna poslije Drugog

svjetskog rata.Sako viči. M uslimani. Potomci su Đure Zvižde. Najstariji su stanovnici Gacka.

U Gacku je 1900. živjelo 9 familija ove velike porodice. Pred Drugi svjetski rat 15, a četvrti pokolj Bošnjaka 1992. godine, ovdje je dočekalo 8 familija.

Škiljevići, pravoslavci, iz Izgori. Naselili su se u G acko poslije 1950. godine. Bila su tri dom aćinstva 1992. godine.

Škobalji, Muslimani. Iz Drugovića su došli poslije 1950. godine. 1992. godine bilo je 15 familija.

Šupići, pravoslavci. Naselili su se u G acko poslije Drugog svjetskog rata. 1992. godine bilo je pet domaćinstava.

Solaje, pravoslavci, jedno domaćinstvo došlo je 1964. godine sa Miholjača.Talovići, M uslimani. Došli su iz Bahori 1942. godine, kad su četnici spalili

selo. 1992. godine u Gacku je živjela 21 familija.Tanovići, M uslimani. U Gacko su se naselili iz Zagradaca i Međuljića, 1900.

godine u Gacku je živjelo 7 familija, a 1992. godine do četničkog progona 11.Tepavčevići, pravoslavci. Iz Vratkovića. Bila su dva domaćinstva poslije 1946. godine.Tasumi, Romi. Starosjedioci su. Naselili su se u vrijeme Turske. U Gacku je

1900. godine bilo 5 domaćinstava, dva su odselila 1942. godine, a ostali 1951. godine. Bavili su se zanatstvom i zemljoradnjom.

282

Vidakovići, pravoslavci. Jedno domaćinstvo naselilo se 1960. godine.Viliči. pravoslavci. Jedno dom aćinstvo doselilo se iz Braičevića 1961. godine.Višnjevci. pravoslavci, iz Višnjeva doselila su poslije Drugog svjetskog rata 4

domaćinstva.Vukovići* pravoslavci, došli su sa Ulinja i Lipnika poslije Drugog svjetskog

rata 1992. godine bila su tri domaćinstva.Vukanovići, pravoslavci. Došli su od Trebinja. Bavili su se trgovinom i odselili

1941. godine.Zekići. M uslimani. Bile su tri familije. 1992. godine pred četnički napad prot­

jerani su iz Gacka.Zelenovići, pravoslavci. Došli su sa Miholjača. Jedno domaćinstvo bilo je

1992. godine.Zirojevići, pravoslavci. Došli su iz Braičevića. Poslije 1992. godine bila su dva

domaćinstva.Zvizdići, Muslimani. Vode porijeklo od Đure Zvižde (pataren). Sa Sakovićima i

Kurtovićima su najstariji stanovnici Gacka, ali ih ima i na Bcrkovićima 1840. godine. U čaršiji jc 1900. godine živjelo 9, a 1941. godine 17 familija. Uoči četničkog progona Bošnjaka iz ove opštine bilo je 17 familija ove velike familije.

19. Selo Gareva, pravoslavci, nalazi se jugoistočno od centra opštine 10 km. na stjenovitoj kraškoj zaravni ( 1 100)m. Selo jc podijeljeno na dva dijela na Malu i Veliku Garevu. Kažu d a je selo dobilo ime po crnici zemlji u seoskim dolovima (zemlja crna kao gar). 1941. godine listom su bili za četnički pokret.

Bjekovići. su od Damjančevića ispod Krsca, 1900. u selu je bilo 6 dom aćinsta­va, 1927. godine tri su odselila na Kosovo i Vojvodinu. O d tada do 1992. godine u selu žive tri domaćinstva.

Bajevići. Došli su kao siročad iz Zanjevice kod ujaka, inače su se zvali Beati. Novo prezime su uzeli po djedu koji se zvao Bajo. 1900. godine u selu su bila 4 domaćinstva. Poslije Drugog svjetskog rata 1927. godine u kolonizaciju odlazi 5, i od tada do 1992. godine u selu je 5 domaćinstava.

Đurići, došli su iz Vratkovića, na miraz. U selu su 1900. godine bile 3 familije.1945. godine pet, a 1992. godine četiri.

Jegdići, su od istoimene porodice iz Podosoja, Bileća. U selu su 1900. godine bila tri domaćinstva. U kolonizaciju 1926. godine je otišlo 5. od 1941-1945. godine iz sela su otišla 2 domaćinstva. Poslije 1941. godine u selu je bilo 6, a1992. godine sedam domaćinstava.

Popadići, su od istoimene porodice iz Podosoja, Bileća. U selu je 1900. godine bilo jedno domaćinstvo. Od tada do 1992. godine u selu žive dva.

Stojanovići, potječu iz sela Golubinci, Crna Gora. 1900. godine u selu su živjela 4 domaćinstva, od kojih su 3 odselila 1926. godine u kolonizaciju. Od 1945-1992. godine u selu žive 4 domaćinstva.

283

Sušici, iz Kazanaca, 1900. godine u selu je živjelo 7 domaćinstava, od kojih je

pet otišlo u kolonizaciju između dva rata. 1992. godine u selu je bilo 9

domaćinstava, a na strani 16.

Zimonjići, su došli iz Lukovica kao Kneževići i promijenili prezime u

Zimonjić. Dr. Jefto Dedijer je zabilježio da su od Kolašina (Odarenica). U selu su

1900. godine bila 3 domaćinstva, 1927. godine iz sela su odselila dva, od 1945-

1993. godine u selu su bila 2, a na strani 11 domaćinstava. U srodstvu su sav

Mandićima i Popovićima koji potječu od Saraca kao i Kneževići.

20. G o r n ja B o d e / i š ta , pravoslavci, su sjeverozapadno 15 km od Gacka u.pris­

ojnoj strani G reda Bjeloglava (1552) ispod Vučeva. Selo ima više jakih živih

voda. N ekada je bilo Cengića imanje gdje su bili naseljeni muštedžiri što su

čuvali begovsku stoku. Vrlo je teško za življenje zbog jakih zimskih mrazova,

velikih snjegova i visoke nadmorske visine gdje je se lo smješteno. Muštedžiri su

1845. godine protjerali svoje gospodare begove. Selo je 147-5-1477. godine bilo džem at Vukića, sina Stanoja, 34 dom a 5 neoženjenih.

Adžići iz Lisne, Piva, nekada lladžići, ali pošto pravoslavci uglavnom vrše per- mutaciju, zamjenjuju A i H umjesto Hadžić pišu Adžić, tako se udomaćilo i

Adžić. U Bodežišta su doselili oko 1761. godine od doseljenja do 1945. godine ovdje su bila dva, a 1992. godine jedno domaćinstvo.

Gutovići, su od Božovića iz Trebjese kod Nikšića, dovedeni su 1714. godine kao muštedžiri na aginsku zemlju. U selu je 1900. godine bilo 6 domaćinstava.

Dva su odselila između dva svjetska rata. a dva poslije 1946. godine u selu su 1992. godine bila dva domaćinstva.

Kovačevići, su došli na miraz iz Srdevića 1899. godine. Tada kao i 1992. godine ovdje je bilo jedno domaćinstvo.

Petkovići su došli sa Sniježnice kod Fojnice 1863. godine. U selu je 1900.

godine bilo 5 domaćinstava. Jedno je odselilo pred Drugi svjetski rat u Pazovu.

1946. godine u selu je 6, a 1992. godine jedno domaćinstvo.

Popadići su doselili iz Gareve na ženinstvo.

Bejatovići, su došli iz Žanjevice na miraz.

Damjanci, su došli iz Slivalja* a inače potječu od Blagojevića iz Pive. Ima ih i u Careve u.

Milovići. su iz Zagradaca.

Terziči su od Bi leće, a inače su od Drobnjaka iz Crne Gore.

284

21. Gračanica se nalazi 3 km sjeverozapadno od Gacka, na prisojnoj strani Pribonja (1 139)m. Rijeka Gračanica dijeli selo na Malu (pravoslavnu) sa istočne i Veliku (bošnjačku) na zapadu Gračanicu. Selo je imalo izuzetno dobar sm ještaj uz magistralni put G acko-N evesin je . Term oelek trana im je pritisla obradiva zemljišta, a selo zagadila, pa je od početka rada TE ovdje bilo rizično živjeti. TE je poklopila uglavnom bošnjačku zemlju. Iz ovog sela odnosno Male Gračanice su Popovići, glavni četnički komandati i ideolozi u Drugom svjetskom ratu. Početkom D rugog svjetskog rata Velika (bošnjačka) Gračanica spaljena, a stanovništvo pobijeno ili protjerano. Isto se dogodilo i 1992. godine. Ovdje je izgleda klica četništva neuništiva. Mala Gračanica je naseljena mustedžirima iz Crne Gore 1714. godine, a bila je vlasništvo Agovič-age. U selu je do 1992. godine bila jedna džamija i dva harema. 1475-1477. godine je timar Karađoza iz Janbola i Ismaila iz Sereza (2 doma). Plaćali su porez od 331 akču. Imali su i jedan mlin. Iz popisa 1585. godine vidi se da timar pripada Aliji timarniku, Jahiji Sahinovu i Mehmedu Redžepovu posjednicima tvrđave Ključ. Inače je baština Vukomirova u ruci Hasana Osman-agina. ima 22 doma i plaćaju porez 3.600 akči.

Gračanica. O starosti mjesta svjedoče ostaci starih zidina na kojima se vide puškarnice i na čem er zidana vrata i prozori. Ovdje postoji džamija i harem. Minaret džam ije se vidi iz daleka. Džamija je stituirana u jugoistočnom dijelu sela. Ovoj džamiji su gravitirala sela; Bahori, Mrdenovići, Vratio, Ravni, Jugovići, Dobropolje, Vratnica, Medanići, Mrdenovići i Gračanica. Zajednički je izgrađena od stanovnika ovih sela. Selo ima još jedan veliki harem jugozapadno od džamije iznad puta Gacko-Nevesinje.

Ovdje su nekada živjeli: Agovići, Džolturi, Fazlagići, Lende, Masnici i Suljevići kojih više ovdje nema. U Maloj Gračanici su nekada živjeli Agovići, Čengići, Hodžići i Zvizdići. 1 danas se vide zidine Čengića kule. Odavno ovdje nem a Bošnjaka je r su im zemlju otele njohove sluge-mustedžiri, a gazde poubi­jane ili pobjegle da sačuvaju gole živote.

B jeloglavi, pravoslavci. Došli su iz Slivalja, predak im je u Malu Gračanicu došao kao pop, jedna su od starijih porodica u selu. 1992. godine bila su tri domaćinstva.

Čustovići. Muslimani. Potječu od istoimene porodice iz Ključa, koja jc ovdje došla 1907. godine. 1941. godine bilo je 8 familija, a 1992. godine četiri.

Davidovići, pravoslavci. Došli su iz Samobora, a potječu od Milovića iz Pive. U Malu Gračanicu su se naselili 1946. godine. Bilo je jedno domaćinstvo.

Dilići, M uslimani. Došli su iz Medanića. 1900. godine ovdje su živjela dva domaćinstva, izm eđu dva rata jedno je odselilo. Poslije Drugog svjetskog rata sele i ostali iz Gračanice.

Džcci, M uslimani. Došli su iz Drugovića na miraz 1886. godine. U selu je 1900. godine bilo 5 familija 1941. godine 9, a 1992. godine sedam.

285

Dobro polje i vratnica 1999. - spaljeni 1992. od čelnika

286

Glagovci, pravoslavci, potječu iz Miruša kod Bileće. U G račanicu su došli kao mustedžiri A gović-age sa Dražljeva, a poslije su tu zemlju dobili agrarnom refor­mom. O vdje je 1992. godine bilo jedno domaćinstvo.

Grebovići, Muslimani. Došli su iz Bahori 1942. godine, 1992. godine bila su dva domaćinstva.

Ivkovići, pravoslavci. Doveo ih je Agović-aga na svoju zemlju sa Miholjača kao sluge gdje su i ostali poslije agrarne reforme. 1900. godine ovdje su bila tri domaćinstva, i 1992. godine tri. Inače potječu iz Ivković-mahale, selo Teklići, Crna Gora.

Krvavci, Muslimani, su porijeklom od Kadovića iz Nikšića, od 1900. godine do 1941. godine ovdje je živjelo 12 domaćinstava. Prije egzodusa 1992. godine ovdje je živjelo 13 domaćinstava.

Maljevići, pravoslavci. Došli su iz Lipnika od istoimene porodice. Od 1900- 1946. godine ovdje su živjele 3, a 1992. godine dvije.

Manojlovići, pravoslavci. Došli su iz Obješenika 1941, godine i stalno je bilo jedno domaćinstvo.

Popovići. pravoslavci. Došli su sa Dražljeva na dobijenu zemlju agrarnomv

reformom. Potiču od Bjelopavlića (selo Martinići) porodica Šarac. 1900. godine do 1946. godine, bilo je 6 domaćinstava, 1992. godine pet.

Tunovići, Muslimani. Naselili su se prije Prvog svjetskog rata, iz Mrdenovića.V

Inače su iz Vratla od Volodera, a došli su na miraz kod Sahovića u Mrđenoviće. Od 1900-1941. godine u Gračanici je bilo 6, a pred četnički egzodus 1992. godine sedam familija.

Solaje, pravoslavci, doselili su iz Lazarića, a potječu od stare kneževske porodice, nekada su se zvali Pajevići. Od 1910-1946. godine ovdje su živjela dva domaćinstva, jedno je otišlo u kolonizaciju. 1992. godine u selu je bilo jedno domaćinstvo. Neki podaci kazuju da su sa Starog Vlaha.

Voloderi, Muslimani, su iz Vratla, a potječu iz Hotelja kod Stoca. Nekada su se zvali Šahini, a porijeklom su iz Azije. 1992. godine su živjele tri familije.

Vukovići, pravoslavci, su došli od Trebinja 1880. godine na imanje Agović-age jedno domaćinstvo.

22. G r a d in a , se nalazi 15 km sjeverozapadno sa obje strane magistralnog puta Gacko-Mostar. takođe sa obje strane rijeke Zalom ke (Đerope). Selo čine tri zaseoka. Vratnica, Dobropolje i Gradina. Sjeverozapadno iznad sela diže se p lan­ina Ivica (1488)m dok je selo na nadmorskoj visini od 108()m.

Dobropolje 1475-1477 je timar Ahmeta. Fatiha. 2 dom a nisu davali nijabet, pošto su služili vojnu rezervu. Selo je imalo 11 dom ova i plaćali su porez od 732 akče.

287

Iz drugog turskog popisa 1585. godine pominje se Gornje i Donje Dobropolje timar je Tim ura Skenderova i A hm eda Alijina, posjednika tvrđave Ključ. Baštine su se vodile na Redžepu, sinu Radovanovu, Saferu Sahinovu, Hubani kćeri Kurdovoj, Oruču A hm edovu, Cair na Mustafi Pavlovu i Jovanu Pavlovu. Ovdje se vidi d a j e jedan sin Pavlov koji je bio bogumil prešao na islam. Plaćali su porez na čift, pšenicu, zob, krupnik, ječam (2 mlina) desetinu od meda, lan, sijeno, slamu, poljačinu i sitnu stoku. Globu i svadbarinu ukupno 2.800 akči, dio sela za rezervu vojnika 3 dom a (Ivoš Rađivoja, Miromana, Radko Vukičev i Dobračin sin Obre). Iznad sela Gradine nalazi se veliki harem gdje su sahranjeni Avdići i Mehići nišani su uništeni da bi se zatrli tragovi življenja Bošnjaka u ovom selu.

Ova dva sela (zaseoka) Dobropolje i Vratnica su 1942. godine spaljena i porušena od četnika, a Bošnjaci protijerani ili pobijeni, sve ovo se ponovilo i 30. juna 1992. godine. Bošnjacima je u ovom selu ostalo preko 1450 ovaca i 120 goveda.

Bratići, pravoslavci. Došli su iz Brestica 1887. godine, a 1900. godine u selu je bilo 5 domaćinstava. Od 1945-1992. godine ovdje su tri domaćinstva.

Dilberovići, Muslimani. Ovdje su došli iz M ekavaca 1735. godine a potječu ody

Coinaga. koji su turskog porijekla. Ovdje su se naselili kao naseljenici timara. U selu je bilo 1900. godine 9 familija. Postepeno su se iseljavali da bi 1942. godine bilo 5. Novi četnički pokolj 1992. godine dočekuje 5 familija.

Juge. M uslim ani, su iz Jugovića, od njihova dolaska do prvog četničkog prog­ona 1942. godine, ovdje je bila jed n a familija, i više se nisu vraćali.

Koprivice, pravoslavci, iz Banjana, u selu je 1900. godine 9 domaćinstava. Između dva svjetska rata 4 su kolonizirana u Slavoniju, a od 1946-1992. godine u selu je živjelo 11 domaćinstava.

Kuštrići, Muslimani, potječu od Selimotića. Od 1900-1942. godine u selu je bilo 9 familija. 1942. godine sve im je opljačkano i spaljeno, a stanovnici pobi­jeni ili protjerani. 6 familija j e bilo i 1992. godine da bi ih zadesila sudbina nji­hovih djedova i očeva iz 1942. godine.

Mehići, Muslimani. Došli su na miraz 1891. godine. Do Drugog svjetskog rata bila su tri domaćinstva, a poslije tadašnjeg progona više se nisu vraćali.

Miloševići, pravoslavci, iz Rioca, Bileća, došli su 1903. godine. Inače su od Nikočevića iz Riđana. 1941. godine ovdje su bila 4 domaćinstva, jedno je otišlo u kolonizaciju. 1946. godine u selu je 7, a 1992. godine dva domaćinstva.

Seliinotići, M uslimani, su potomci Selima Skaljića. Od 1900. do 1942. godine u selu je bilo 8 familija, selo su napustili 1942. godine pred četničkim hordama. U selo su se 1946. vratile 3 familije, a novi četnički pokolj 1992. godine u selu dočekuju 4 familije.

288

» a s ®

Sw/af. Brkovići i Zekići. 1999. - spaljeni 1992. od čelnika

289

Spahici. Muslimani, vode porijeklo od Škaljića iz Vratnica, a pominju se u Berkovieima i Ljubinju 1849. godine. Njihov predak bijaše spahija i po njemu se zovu Spahici. Od 1900-1942. godine u selu j e živjelo 9 familija, kada su pobjegli pred četničkom kamom. 1946. godine u selo se vratila sam o jedna , koja doživl­java novi progon 1992. godine.

Uljarevići, pravoslavci, dovedeni su u Gradinu kao mustedžiri izT rnov ice kod Bileće 1900. u selu su živjela dva domaćinstva. 1992. godine bila su četiri.

Škaljići, Muslimani, potječu iz Škaljana kod Risna. odakle su 1690. godine došli i najstarije su pleme Dobropolja. 1900. godine u selu je bilo 7 familija. Između dva rata jedna je odselila u Mostar, a 1942. godine svi su pobjegli pred četničkom kamom. Prilikom povratka 1946. godine u selo su se vratile 3 famili­je koliko je bilo i 1992. godine prilikom novog četničkog napada.

Zanovići, Muslimani, potječu od istoimene porodice iz Ulcinja. Od 1900-1942. godine do prvog četničkog napada bile su 3 familije 1946 godine su se vratile na djedovska ognjišta, da bi poslije 50 godina isto doživjeli njihovi sinovi i unuci, od sinova i unuka predhodnih četnika.

23. I la p to v a c je smješten na zapadnoj strani Muljskog polja, gdje započinje Muljski hudut. odnosno 4 km istočno od Gacka, ispod Jovanova brda (1083)m. bolje rečeno na dodiru polja i M iholjačkih strana. Varošica se nalazi na magis­tralnom putu koji vodi preko Tjentišta od Sarajeva za Trebinje i južni Jadran, jedan krak se od Haptovca odvaja preko Brljeva za Crnu Goru. U doba Austro­ug a rsk e , ova varošica je bila m nogo življa od Gacka. Tada je ovdje sagrađen vojni logor (1881) i za ono vrijeme savremena bolnica. Logor je predstavljao najveće uporište istočne Hercegovine prema Crnoj Gori. Osim ova dva objekta, ovdje je otvorena osnovna škola. Haptovac je imao džamiju, mekteb i tri harema. Džam ija je napravljena stotinjak metara iznad puta u gornjem dijelu harema na ulazu od Gacka, izdaleka privlači pogled njen bijeli minaret. Upisana je u grun­tovnici Haptovac br.22. kat. čestica 59/19. Iznad je m ekteb udaljen pedesetak metara od džamije upisan pod istim br. u gruntovnici kao i džamija. Ovi objekti su zadužbina H asan-bega Hasanbegovića sina Kazanac-paše. Sagrađeni su 1690. godine. Ovdje su pored H asanbegovića i Pašića živjele porodice: Ali jagič, Avdić, Babić, Bašič, Begović, Bijedić. Cilović, Čampara, Čengić, Čolo, Čustovič, C im ić, D ilberović , D izdarev ić , D žankov ić , D žubur , Fethagić , G adžo , Resulbegović* Sarić. Sehović, Tanovič, Vukotić i dr.

U Lazarićima postoji vrelo zvano “ Hadžijina pećina” , između Lazarića i Mihaljača je “Ljubovica hudut” ili “begluci” , “Ljubovića ždrijelo” . U Dobrcljima ima “ Kurtova gom ila”. “Zukova gom ila”, “Salihov meteriz” . U katastrskoj opštini Sam obor postoje nazivi njiva i livada “Omanovića dolina” , “Talova dolina” , “Hajdarove jam e” . “Pod panođuricom” , “M azlum” i drugi islamski nazivi.

290

Zapadna periferija Haptovca sa džamijom i dio harema preko Masnice Džamija porušena od četnika 1992. godine.

Mulja, ovo selo sc nalazi 2 km istočno od Haptovca sa desne strane rijeke Mušnice, a svoje ime zahvaljuje ovoj rijeci koja je nanosila mulj i deponovala ga na ovom prostoru - M uljskom huduli odatle selo dobi svoj naziv, a njegovi prvi stanovnici prezime Muljani i Novljani koji dođoše iz Novog (Alija Novljanin). Od M ehm ed-bega su Pasiči koji su ovdje živjeli d o 1941. godine. U gruntovnici se sada vidi d a j e Muljski hudut i sada Pašića vlasništvo. Ovdje nije nikada pos­tojala džamija. Njeni vjernici su išli u Haptovačku džamiju, ali su imali svoj m ek­teb. koji je sagradio Hadžaga-Pašić. Zapalili su ga Pivljani 1915. godine obnovio ga je sin Hadžagin Ćosaga, a ponovo ga zapalili četnici 1941. godine i više nije dizan, a ovdje se više muslimani nikada nisu vratili. Ovdje malo niže od mekte- ba postojao je i Pašića harem, crkva, 25 dućana, 23 ugostiteljske radnje i prenoćište, 2 prevoznika, 16 zanatskih radnji, izgrađene su savremene stambene zgrade, kaldrmisana glavana ulica (u ono vrijeme ni veći gradovi se nisu mogli pohvaliti kaldrmisanim ulicama) dva drvena mosta preko Mušnice. Stanovnici ove varošice su uglavnom bili Bošnjaci (preko 85%). Ovdje je izgrađena u blizi­ni logora prva javna kuća na prostorima Hercegovine, njeno osoblje je bilo iz Hrvatske, M ađarske i Austrije. Sa istočne strane varošice jc selo Mulja do 28. juna 1941. godine isključivo naseljeno Bošnjacima. Poslije progona Bošnjaka i spaljivanja sela Bošnjaci se više nisu vraćali na svoja ognjišta, a zaposjeli su ga pravoslavci. Poslije oslobođenja 1946. godine u Haptovac se vratilo nekoliko

291

bošnjačkih familija. Sinovi onih četnika iz 1941. godine isto učiniše svojim komšijama 1992. godine, tako da ovdje sada 1997. godine nema niti jednog Bošnjaka. Varošica ima izuzetno pogodan smještaj, zaklonjena je od hladnih vjetrova, pa time ime neuporedivno blažu klimu od Gacka. Kako je direktno izložen udaru toplog talasa koji prelazi preko Kobilje Glave i kamenog brda. u Haptovcu mnogo ranije iskopni snijeg nego u ostalom dijelu Gacka.

Naselje se nekada zvalo Ilaptovi Do, vjerovatno po travi haptovini koja i danas raste u velikim količinama oko mjesta. Po tome je i ime preraslo u Haptovac. Iseljavanjem Bošnjačkog stanovništva, dolazi do promjene imena u Avtovac. Pošto naši pravoslavci vrlo teško upotrebljavaju slovo “H ” odnosno mijenjaju ga sa “A ' i stalno prave permutaciju sa ova dva slova, kao na primjer kod Bošnjačkih imena. Alija, Asim, Ajdin, Hamid, Hasan, Hamdija, u prvom slučaju će biti: Malija, H asim i Hajdin, a u drugom: Amid, Asan i Amdija tako je i Haptovac postao Avtovac,

Prvi stanovnici, Haptovca su Hasanbegovići potomci Kazanac-paše. Haptovac sa Milijima se pominje u prvom popisu sandžaka Hercegovina 1475-1477. g. a bio je džemat Štipana sina Miloša i brojao je 86 domova. Od kada se zna u Haptovcu su živjele sljedeće porodice (koje donosim radi boljeg pregleda, abecednim redom).

Bijedići. Muslimani. Došli su sa Jasena kod Trebinja 1881. g. Pominju se na Berkovićima i Stocu 1832. g. U to vrijeme došle su dvije familije. Bavili su se trgovinom, stočarstvom i zemljoradnjom. Bili su liferanti stokom za Austrijsku vojsku u Haptovcu, a 1920. g. su odselili u Mostar. U nekadašnjoj Bijedića kući danas žive Mandići. Od tadašnje dvije familije u Haptovcu, danas u Mostaru i Sarajevu ima 9. Rahmetli Džemal sa suprugom i saradnicima je poginuo u avion­skoj nesreći kod Kreševa, koja m u je namještena u Beogradu.

Bilanovići, pravoslavci. Došli su 1900. g. iz Duvna kao trgovci i zanatlije. Pred Prvi svjetski rat jedna porodica seli. jed n a u toku Drugog svjetskog rata, a jedna ostaje i 1992. g. u Haptovcu.

a

Ceranići, pravoslavci. Došli su 1896. g. sa Miholjača. Pred Prvi svjetski rat bilo jc 6 porodica, od kojih su 4 odselile poslije Prvog svjetskog rata u kolonizaciju. 1992. g. u Haptovcu živi 10, a na strani 15 porodica.

Cukovići, pravoslavci. Došli su 1909. g. iz Čepelice kod Bileće, bavili se trgovinom, a 1945. g. otišli kao kolonisti.

Đurići. pravoslavci. Doselili su 1892. g, iz Gareve. Od doseljenja do 1941. ovdje su bila 2 domaćinstva. O vdje više ne žive.

Govedarice, pravoslavci. Doselili su sa M iholjača 1900. g. bavili se zemljorad­njom. Između dva svjetska rata jedno od 2 domaćinstva seli u Australiju, a jedno ostaje u mjestu.

292

Grguri, pravoslavci. Došli su iz Berušice 1898. g. vode porijeklo od Dobroslavića, u Haptovcu su se bavili trgovinom. 1992. g. ovdje su bila 3 domaćinstva.

H asanbegovići. Muslimani, su utemeljitelji Haptovca, najstariji stanovnici mjesta. Potomci su Hasanovi, koji bijaše sin Kazanac-paše. Ovdje jc 1900. g. živjela 31. familija, dvije su odselile između dva svjetska rata, a ostali svi juna 1941 . g. kada su četnici protjerali Bošnjake iz Haptovca, a njihovo sve opljačkali. 1946. g. vratilo se sam o 5 familija, gdje su živjeli do 1992. g. kada su protjerani od četnika, a neki i pobijeni. Sada po svijetu živi p reko 40 familija ove porodice. U Haptovcu su se Hasanbegovići bavili trgovinom, zanatstvom, zemljoradnjom i stočarstvom. Bili su veliki zemljoposjednici. Kada su četnici zauzeli Haptovac juna 1941. g. zarobili su Šem su Pašić curu od 17 g. dali su joj tri uslova, prvi da prede na pravoslavlje, drugi da se uda za pravoslavca i treći strijeljanje, odabrala je posljednji. Ipak su je poslije duže vremena predali Bošnjacima neozlijeđenu.

Jovanovići, pravoslavci, su došli kao trgovci iz M rkonjića (Popovo polje). 1992. g. bilo j e jedno domaćinstvo.

Kapori. pravoslavci, došli su 1907. g. a otišli 1942. g.Komnenovići, pravoslavci, iz Veličana (Popovo polje). Bavili su se trgovinom.

Ovdje su bili do 1946. g. i otišli u kolonizaciju, a došli su u Haptovac 1907. g.Ko.šutići, pravoslavci, došli su sa Miholjača 1892. g. (jedno domaćinstvo).Kravici, pravoslavci, žive u Haptovcu od 1899. g. došli su nekad od Trebinja. Između

ratova su bila tri domaćinstva i jedno je otišlo u Slavoniju 1924. g. u kolonizaciju.Lojovići, pravoslavci, potječu od nekog Jovana Bijelića. Ovdje su se naselili

1891. g. i bavili se trgovinom do 1941. g.Mihići, pravoslavci, su došli sa Čem erna 1881. g., a odselili 1942. g.Maljevići. pravoslavci. Jedna porodica je došla iz L ipnika 1920. g.Nenadići, pravoslavci, su došli iz Dulića 1902. g., a 1946. g. otišli u kolo­

nizaciju u Kovin - Vojvodina.Radmilovići, pravoslavci, su sa Baljaka kod Bileće došli 1914. g. i 1992. g. bilo

je jedno domaćinstvo.Rundo, pravoslavci. Došli su 1921. g. a otišli 1941. g. Bavili su se trgovinom.Pašići, M us lim an i , (veliki zem ljo p o s jed n ic i) su s ta rosjed ioc i kao i

Hasanbegovići i njima kao Hasanbegovićim a je predak Kazanac-paša. Pominju se u Stocu (Pašić O m er 1746.) i Ljubinju. U Haptovcu su 1900. g. bile 32 famil­ije, poslije 1920. g. četiri su odselile no i pored toga 1941. g. u naselju ima 35 familija, a ju n a 1941. g. su pobijene ili protjerane tako da se poslije oslobođenja 1946. god. vratilo 13 tako da su se i one raselile skoro. 1992. g. novi četnički pokolj dočekalo je 7 familija, koje su domaći četnici pobili i protjerali, a njihovo sve prisvojili. Sada na strani živi preko 80 familija Pašiča porijeklom iz Haptovca, svugdje ih ima, ali nem a tamo gdje bi trebalo, na svojoj pradjedovini u Haptovcu. I oni su se bavili trgovinom, zanatstvom, ugostiteljstvom, zemljo­radnjom i stočarstvom.

293

Salko Ć osaga (Hadzi-Age) PašićJedan od najviđenijih ljudi iz porodice Pašića na prelazu iz X IX u X X stoljeće

svakako je Salko zvani Ćosaga. Rođen je u Milijima oko 1870. godine od oca Hadži-Aga, vrlo imućnog dom aćina. Već od mladosti se počeo baviti politikom tako da ga je austrougarska vlast rado prihvatila, a on se uvijek znao postaviti tako da bude koristan svome narodu. Uoči p rvog svjetskog rata Austrija ga postavlja za gradonačelnika Gacka, koju dužnost je obnašao i kada je Austrija napustila balkanske prostore. Ćosaga se nalazio i u delegaciji Gaćana kod austri­jskog cara Franje Josipa u Beču. gdje je bio tumač narodnih potreba svoga kraja, za šta se zdušno zauzim ao čitavog života. Dolaskom kraljevine Jugoslavije zajed­no sa Zejnilagom H asanbegovićem 1918. zaustavio pljačku državne i privatneimovine i uz pomoć nekih dom aćih pravoslavaca uspio spasiti Haptovac od

✓

crnogorskih pljačkaša. Uskoro Ćosaga se uputio u Beograd gdje je primljen kod Nikole Pašića. Izložio mu je m noge probleme, istaknuvši za to vrijeme i najveće zlo koje je pritiskalo njegov kraj - hajdučiju koja je b jesom učno sa crnogorske strane nasrtala na G aćane ugrožavajući im imanja i živote. N jom su bili ugroženi sve dok nije likvidiran jedan od zloglasnih hajduka našeg kraja Majo Vujović. Poslije obavljenog posla Ć osaga dobiva zadatak od predsjednika V lade Nikole Pašića da u Gacku osnuje radničku stranku. Poznat jc i kao veliki dobrotvor i aktivni pom agač “Gajrcta", izgradio je mekteb u Milijima. U Haptovac je doveo i nekoliko trgovaca i zanatlija da razvije djelatnosti i unaprijedi svoj Haptovac. Za vrijeme Austrije i za vrijeme kraljevine Jugoslavije Ćosaga jc vodio glavnu riječ na svim regrutacijama. Za takvu aktivnost mu je vezana i ona njegova čuvena izreka “Bez opanaka nem a ni junaka".

Sušici, pravoslavci. Dvije porodice su doselile iz C areva 1904. g. bavili su se trgovinom. 1992. g. bilo je jedno domaćinstvo.

Šchovići, M uslimani. Jedno dom aćinstvo je došlo iz Bileće 1903. g. na ženin- stvo. Bavili su se zanatstvom i zemljoradnjom. Odselili su poslije D rugog svjet­skog rata u Sarajevo.

Torovići, pravoslavci, su došli 1918. g. a otišli 1946. g. u kolonizaciju.Zelcnovići. pravoslavci, su doselili sa Miholjača. 1893. g. bile su tri porodice,

a 1992. g. u Haptovcu je živjelo 9 porodica.

Poslije D rugog svjetskog rata vrši se prava najezda doseljavanja pravoslavaca

i borba za zemlju onih koje su otjerali 1941. g. Bošnjaci se nisu tam o vraćali

osjećajući da će se ovo zlo opet ponoviti, a oni su nezaštićeni na vjetrometini

c rnogorskim i dom aćim zlikovcima. Ova predviđanja su se obistinila. K akva koi-

cidencija. U istom mjesecu ju n u 1992. g>, 50 godina kasnije, ponovo su Bošnjaci

pobijeni, opljačkani i popaljeni, ne sam o ovdje već u cijeloj opštini. Od 1946-

294

_ f

Zascoci Hodi/lica, Gradac, Dzanci i Cimići 1999.

295

1992. g. ovdje su se naselili: Avdalovići, Bratići, Beali, Boljanovići, Bjeloglavi,

Blagojevići. Bjekovići, Goluhovići. Ivkovići, Jegdići. Koprivice, Kovačevići, Kravici, Lučići, Mastilovići, Mileliči, Milinkovići, Nikolići, Popovići. Pješčići, Šolajc, Sušići, Tepavčevići, Tijanići, Vujačići, Vukovići i jo š m nogo drugih

Pravoslavnih prezimena. O d Bošnjaka ovdje su bili Bašići, Čustovići, Memići i

Tanovići 1992. g. do progona.24. I lod in ić i . M uslimani, se nalaze 4,5 km južno od Gacka. Smješteni su na

prirodnoj prečagi koja odvaja dva polja donje Kuljsko i gornje Gatačko. Selo sesastoji od više zaselaka nazvanih po njihovim stanovnicima (Gradac, Džanci,

*

Cimići. Hidiniči. Nukići, Karaili, Kraljev do). O vo je staro naselje i pominje se u prvom popisu 1475-1477. g. Timar je pripadao Nevesinju, Aliji iz Sof ije i Jusufu

iz Bosne, posjedniku tvrđave Blagaj ima 12 domova plaćaju Havsu 855 akči.

Po drugom popisu 1585. g. Hodimići su timar M ahm uda timarnika grada Ključa. Baština Radićeva ti ruci Hajdara sina Drageljina.

Baština Vukaševa u ruci udovice Stane.

Baština Nakova u ruci Jovandovoj. Timur Jusufov čift.

Baština Vukoslava i Š tipana sa Zeminom Mrkov do i dio livada.Mrkovice od sela Lazarići u ruci Sinana, Ahmet Abdulahov čift. Plaćali su

porez 502 akče.

Selo je ostalo neporaženo tokom Drugog svjetskog rata.y

Campare. U Kraljevu dolu 1900. g. bila su dva domaćinstva. 1921. jedno je

odselilo u Gacko, a drugo 1960. g. u Dubrovnik. Na drugom lokalitetu Gradac došli su iz Branilovića 1882. g. dva domaćinstva, 1941. g. već su 4. U toku 1942. g. jedno je odselilo u Sarajevo, od tada do četničkog progona bila su tri, a na

strani 7 domaćinstava.

Ćimići, vode porijeklo od Hadžiomerovića, a ovi od bogumila, ali se u Stocu pominje Ćimić O m er 1849. g. U selu je 1900. g. bilo 5 domaćinstava, poslije

Prvog svjetskog rata tri su odselila, a od tada do egzodusa 1992. g. u selu je 7 i

na strani 21 domaćinstvo.

Džunkovici. vode porijeklo od spahije H am zc Mijatovića. H am za je sa svojom robinjom imao vanbračnog sina Džana i po njemu su nazvani Džankovići. Godine 1900. u selu je bilo 6 familija. Iste godine dvije sele u Tursku, jedno u

Rogaticu i jedno u Foču. Između dva rata jedno odlazi u Nevesinje. Godine 1941.V

u selu živi 13 familija, dvije sele 1942. g., a 1946. ovdje je 16 familija. Četnički progon 1992. g. dočekuje 15, a na strani 27 familija.

296

Hidovići, su od Hida iz Sandžaka. Ovdje su 1900. g. bila tri dom aćinstva. Izm eđu dva rata jedno je odselilo u Mostar. Od 1941-1946. ima 6, 1992. g. dočekuje 4, a na strani 9 dom aćinstava.

Karaili, došli su o d n ek u d od Skadarskog jezera . Porijeklom su A lbanci. Godine 1900. u selu su bila dva dom aćinstva , od kojih je jed n o odselilo na Cetinje. O d 1941-1992. g. u selu žive tri, a na strani 6 dom aćinstava.

Karalija, je došao na žen ins tvo 1960. g. a 1992. g. bila su dva dom aćinstva.Nukići, iz Sandžaka 1900. g. u selu su bila tri dom aćinstva , a 1941. g. sedam ,

koliko i 1946. g. iako su dva odselila u toku 1942. g. Četnički progon je dočekalo 11 domaćinstava.

M em ići. Iz Bahori su došali na majčinstvo. 1992. g. je d n o dom aćins tvo a na strani 4.

O ndobake, su potom ci Turaka , 1900. g. ovdje su živjele 3 familije, 1924. dvije su odselile, a jedna nije im ala m uških po tom aka i 1960. g. je izumrla.

25. Ig r i , M uslim ani. Se lo se nalazi oko 30 km sjeverno od G acka u Boračkoj uvali, ispod Putoča (1624 m). Selo se prostire sa obje strane rijeke Igarštice. Sastoji se od Gornjih i D onjih Igri. Sa ju žn e strane sela uzdiže se Jas ikovac (1236 m). Spaljeno je i op ljačkano 1942. god. a njegovi stanovnici pobijeni i protjerani. Isto se to ponovilo i 50 go d in a kasnije 1992. g. Sam o j e ostalo oko 2.500 ovaca i 110 goveda če tn ic im a za pljačku, sem ostalih dobara.

Bajrovići, su došli za turskog vakta od Herceg Novog, 1900. ovd je j e živjelo 13 familija, a 1942. g. 16 koje su pred če tn ičkom k am o m pobjegle. a selo je opljačkano i spaljeno. 1946. u selo se vratilo 6 familija, a novi četnički pokolj 1992. g. u selu dočeku je 10 a na strani 21 familija.

Lende, potiču iz H otelja kod Stoca. 1900. u selu je bilo 5 familija, 1923. dvije sele. Ostale su pobjegle od četn ika 1942. g. i više se nisu vraćale u ovo selo.

Salčin. Potječu iz Crne rijeke, C rna Gora. 1900. g. u selu su bila 4 dom ać ins t­va. Početkom drugog svje tskog rata, svi su izbjegli. 1947. - jed n a familija se vratila da bi 1992. g. doživjeli novi progon.

Skopak. Došali su od Nevesin ja . 1992. g. bilo je 6 dom aćinstava .Vuk, je došao iz H o d o v a kod Stoca. 1900. g. ovdje je živjelo jed n o dom aćins t­

vo, 1941. su pobjegli iz sela, kao i svi ostali. 1947. g. u selo su se vratile 3. Novi četnički progon 1992. g. u selu je zateklo 4 domaćinstva.

26. Izgori , pravoslavci, 1475-1477 su pripadali džem atu H eraka Prkovca. do m o v a je bilo 21 neoženjenih č lanova 7. Pom enuti džem at je derbent (klanac) postao veom a opasan, za prolaz. S tanovnici se obavezuju da čuvaju ovaj derbent i om oguće slobodan prolaz da se ne desi šteta imetku, životu ni časti m us lim an i­ma ni inovjernicima. I koliko god dovedu ljudi iz vana ili preko mora. neka za jed­no s njima borave i neka daju vlaški porez. Tako j e odredeno i u defteru utvrđeno.

297

Od nevjernika Vuka i M uslim ana vojnika Husnijina, biče odgovorni d a čuvaju derbend i da n ikom e ne bude šteta. Stanuju u mjestu Izgori-Zgura. a čuvaju pro­laz između Č em erna i Sutjcske. Koliko god ljudi okupe neka plate vlaški porez i neka su oslobođeni harača, ispendže i drugih zakonskih poreza. Smješteni su na oso jn im i prisojnim stranama, koje se d ižu s obadvije strane rijeke Izgorke do sas­tavka oko 15 km. Selo je bilo beziputa sve do 1987. g. Nalazi se na visini od 1370 m, a udaljeno jc od G acka oko 30 km , sjeveroistočno od prevoja Čem erno. Za vrijeme velikih s n jegova zna biti odsječeno od ostalog svijeta, i po tri mjeseca. Selo raspolaže sa dosta šume, pašnjaka i izvora, oko kojih su se grupisali zaseo- ci. Stanovnici sela su bivši stočari iz donje Hercegovine. Dogoneći stoku na ljct- nju ispašu na katune tu su i ostajali za stalno. U ovom selu svo zemljište je uzurpirano - državno. 1941. g. bili su uglavnom opredijeljeni za četništvo sve do1944. g.

Ateljevići, potječu od Korjenića, O d njih su Vučkovići i Lisovi. G odine 1900. u selu su živjela 3 dom aćinstva, a 1941. godine šest. 1992. godine u selu su četiri.

Adžići, potječu iz Lisine-Pive. Ovdje su došli oko 1880. godine 1900. godine u selu je živjelo j e d n o domaćinstvo, od 1941-1945. tri, 1992. godine pet.

Drakuli, su od Bileće. Doselilo je jedno dom aćinstvo i 1992. godine je bilojedno .

Dubljevići su doselili poslije Prvog svjetskog rata iz D ubljev ića na ženin miraz. U selu su 1941. godine bile tri familije, a od 1946-1992. godine dvije. Jedna je 1946. otišla u kolonizaciju.

Elezi, potiču od kneza Mirila iz L jubinja odakle su došli 1903. godine. 1941-1946. godine u Izgorim a su bila 4 domaćinstva, a 1992. dva.

Jankovići. su doselili iz M aleševaca, (današnja M alina-Ljubom ir). O d dose l­jen ja do 1945. godine u selu su živjela dva. a 1992. godine četiri domaćinstva. S tarina im je iz B jelopavlića od Saraca iz sela Martinića.

Karišici, su od Korjenića došli kao nomadi oko 1919.-1957. jed ino dom aćinst­vo je napustilo selo.

Krstoji. sa Ć ureva Tjentišta doselili su 1927. g. Od 1941-1945. godine ovdje su bila dva dom aćinstva, jedno se odselilo na M iholjače, a jedno je bilo 1992. godine. Starina im je iz Kolašina.

Lješevići, su došli 1942. godine (jedno domaćinstvo). I 1992. godine je bilo jedno . Inače su iz istoimene mahale, nahija Malonšići Crna Gora.

Markovići. su doselili iz okoline Bileće, a potječu sa N jeguša iz Crne Gore od istoimenog bratstva. Od 1941-1945. godine u selu su bila 2 domaćinstva, a 1992. godine četiri. Loza im je iz Bjelopavlića selo Martinići od M ihajla Vlastelinovića, koji pobježe radi k rvne osvete iz Crne Gore njegovi potomci se nazvaše Šarcima, a ovi po n jegovom sinu Marku.

298

Mijatovići, su došli 1890. godine iz Cicrine Popova polja, od tada do 1930. godine bilo je jedno dom aćinstvo , od 1930-1945. dva. a 1992. godine jedno.

Mastilovići, su isto bratstvo sa G ordić im a najstarija su i najbrojnija porodica u selu. Doselili su oko 1770. godine od Korjenića kao nomadi. U 1900. godini ovdje je bilo 16, a 1941. godine 22, čak je 1945. godine bilo 27 porodica. M nogi su otišli u kolonizaciju 1946. godine, a 1992. god ine ovdje 14 porodica.

Mitrići. jed n o dom aćinstvo se doselilo 1927. sa Martinja 1992. jc bilo jedno domaćinstvo.

Rončevići, su došli iz Zanjev ice 1921. godine gdje i 1992. godine ima jedna familija.

Škiljevići, ranije Škilji, došli su sa Rudine krajem XVII vijeka. U selu je 1900 bilo 6 familija od 1941-1946. godine 9, a 1992. godine sedam.

V

Supići, potječu iz Maline-Ljubomir. na ove prostore su doselili 1714. godine. U selu jc 1900. bilo 12 porodica. Od 1941-1946. već ima 20. a 1992. 16 porodica.

Tijanići, su došli 1900. sa O putne Rudine, a 1947. su otišli u Vojvodinu.Vukajlovići, su iz okoline Bileće. U Izgori su došli 1892. godine. U selu jc

1900. bila jedna, a 1992. godine tri familije.Vukovići, došli sa oputne Rudine u XVIII vijeku. U selu jc 1900. godine bilo

jedno , a od 1946-1992. godine dva.27. Jabuka. (M uslimani), se nalazi oko 27 km sjeverno od G acka na visini

1025 m ispod planine Tovarnicc (1792) i to na pri soj noj strani (preko puta Jabučkih greda). Ispod sela protiče rječica Jabušnica, koja se na sastavcima spaja sa Izgorkom i zajedno tvore rijeku Sutjesku. Selo ima dobre uslove za lov i ribolov, odnosno za lovni turizam. Obiluje većim brojem izvora. Selo jc 17. apri­la 1942. godine spaljeno. Mnogi njegovi stanovnici su likvidirani, posebno djeca, žene i starci. Novi egzodus stanovništvo doživljava 30. juna 1992. godine od sinova i unuka četnika iz 1942. godine. Četnici su samo u ovom selu opljačkali oko 2.700 ovaca i janjaca, kao i 86 goveda.

Bajrovići, od istoimenog p lem ena od Nikšića. U selu je 1900. godine bilo jedno dom aćinstvo, 1941. tri. Poslije progona od četnika 1946. godine, vraćaju se u selo. Novi četnički pokolj 1992. godine n selu dočekuje 5 domaćinstava.

Drndi, došli iz Šipovca 1895. na ženinstvo; 1900. godine u selu su dvije familije, 1941. tri, koji su 1942. godine pobjegli iz sela i više se ne vraćaju na svoju djedovinu.

Kalaba. došao sa Luka 1902. godine; sve do 1992. godine jed n a familija.Kalabušići, doselili se iz Fočanske Jabuke 1893. a već 1900. godine ima 4 famil­

ije: 1942. godine 4 familije; iste godine napuštaju selo pred četničkom kamom; vraćaju se 1946. da bi doživjeli novi egzodus 1992. kada je bilo 6 familija.

299

Salčin, došao na ženinstvo 1907. godine a 1942. u selu su dva domaćinstva, kada su napustili selo. da bi se ponovo vratili 1946. godine i dočekali novi egzo­dus 1992. kada je u selu bilo 5 domaćinstava.

Skopak. je najstarija porodica u selu; došli su od Nevesinja na miraz. Od 1900- 1992. godine u selu su 4 domaćinstva. Dva puta su bježali od četnika 1942. da bi se vratili 1946. i 1992. godine veliko je pitanje hoće li se ikada vratiti.

28. Jasenik, pravoslavci, se nalazi 8 km istočno od Gacka, iznad najstarije aku­mulacije na Balkanu, jezera Klinja na visini 1220 m. Selo je iznad jezera razba­cano na kraškoj zaravni, p o njezinim dolovim a na nekoliko odvojenih zaselaka. Ima osnovu školu.

Adžići, su porijeklom iz Pive-Lisina; u selu su dva domaćinstva 1992. godine.Okiljevići, došli iz M ulja da čuvaju stoku Kazanac-paši na njegovom katunu.

U selu su 1900. godine bila dva domaćinstva. Od 1941-1945. godine tri, a 1992. godine četiri.

„ V

Rebići, doselili oko 1790. godine iz C. Gore. O va porodica sa Sojićima je najs­tarija u selu 1900. godine; u selu je bilo 12 familija. 1927. godine dvi je odlaze u kolonizaciju, 1992. godine ovdje je bilo 9 familija.

Šojići, su najstarije p lem e u selu. O sebi znaju toliko da su odnekud iz. C. Gore, a ne postoje nikakvi pisani dokumenti o njima, bar ja nisam mogao do njih doći. U selu je 1900. godine bilo 7 familija. 4 su otišle 1924. godine u kolonizaciju. Od 1941-1945. godine u selu j e bilo 5, a 1992. godine tri.

Šupići, došli iz Izgori 1931. godine sve do 1946. bilo jedno, a 1992. godine dva domaćinstva.

Vukm anovići , došli iz Vilusa - C. Gora; 1900. godine u selu 6 familija, 1924. godine dva domaćinstva odlaze u kolonizaciju. Od 1941-1945. godine u selu živi 8, a 1992. godine tri familije.

300

29. Jugovići, se nalaze 25 km od G acka na krškoj visoravni (1240 m). Selo je nepogodno za stanovanje, jed ina n jegova pogodnost je stočarenje. O vo selo je sve do 1918. godine pripadalo Bošnjacima. Ovde se pominju Juge prije 1530. godine, a potiču od Bogum ila V uksana Jugovića, koji služaše na dvoru H ercegovom , tako da selo dobi svoje ime po stanovnicim a - Jugovići. Ovi su prešli na islam i prihvatili novu vjeru. Iz sela se jedan odselio u Mostar. Jedna od Juguša se udala za Albanca koji se zvao Zaim, a njegovi sinovi uzeše majčino prezime. Kupiše imanje u Kuli i tam o se naseliše 4 brata. Jedan od Juga se nase­lio u Dobropolje 1914. Selo je spaljeno 1942. godine, a njegovo stanovništvo izb­jeg lo da bi spasilo gole živote. U selo se više nisu vraćali Bošnjaci. Više Jugovića nalaze se tri harema površine 5 .850 m2 upisani u gruntovnici pod br. 291.

Adžići, pravoslavci, iz Lisne su se ovdje doselili 1912. godine dva dom aćinst­va. a 1992. godina ima 5 domaćinstava.

G ojkovići, pravoslavci, došli iz Rudog Polja 1900. godine ovdje su bila 4 dom aćinstva.

Izm eđu dva rata dva su odselila u Pridvoricu i ostali su odselili iz Jugovića, a 1992. godine nema ni jedne porodice u selu.

Ivkovići, pravoslavci, došli iz N evesin ja na ženinstvo. Od dolaska do D rugog svjetskog rata, jedno domaćinstvo koje je odselilo 1942. godine.

Jakšići, pravoslavci, od Vukasovića, sa Šćenice. U selu j e 1912. godine bilo jed n o domaćinstvo. Između dva rata jedan od braće je odselio u Slavoniju. Opet1946. u selu su dva domaćinstva, a 1992. godine nijedno.

Juge, Muslimani, su najstariji stanovnici sela. 1900. godine u selu je bilo 5 familija, a i 1941. isto, koje napuštaju selo pred četničkim nožem. U selo se vraćaju 1947. g., a 1954. posljednji napuštaju selo pod nekim nevidljivim pri tiskom.

Lučići, pravoslavci, pori jek lom iz Snatića-D alm acija ili od Trebinja od M iloševića. U selu je 1900. bilo 5 domaćinstava. Jedno je odselilo 1943. godine, a 1946. godine u selu je 7, 1992. godine ovdje su tri domaćinstva.

Skoči, pravoslavci, od V ujačića iz C. Gore, poslije Juga su najstarije pleme u Jugović im a. 1900. godine u selu je živjelo 10 familija. Iz sela je 1921. otišlo u kolonizaciju 8 u Crvcnku, Kosovo, D. Bodežišta i Pridvoricu. 1946. u selu je bilo 15, a 1992. godine šest familija.

Stajići, pravoslavci, došli od N evesin ja , na ženin miraz, do 1941. u selu je jedno dom aćinstvo , 1946. godine tri, a 1992. jedno.

Tomići, pravoslavci, porijeklom su od Tome Derikobile iz istoimenog sela, nabija C rm nica C. Gora. U selu je 1900. g. bilo 4 domaćinstva.

Izm eđu dva rata jedno je otišlo u A m eriku, a jedno u Vogošću. Od 1941-1946. u selu je živjelo 5, a 1992. godine šest dom aćinstava u Jugovićima.

301

Vukovići, pravoslavci, potiču oci istoimenog bratstva od Igala. U selu su 1900 bila 2 domaćinstva, jedno je odselilo 1927. godine u Ratajc kod Miljevine. Od 1941-1945. ovdje su živjela tri, a 1992. godine jedno domaćinstvo.

30. K azan c i , pravoslavci, po prvomturskom popisu 1475-1477. god ine timar su Karadže iz Bosne i Smaila iz Ćustendila. Baština su trojice braće, sinova Radašinih: Milića, Radosava i Bogdana, 6 dom ova. 2 neoženjena; plaćaju porez 514 akči.

Po d ru g o m popisu 1585. god ine ,K azanci su t im ar Velije. s ina A hm edova. posjednika tvrđave Ključ.

Čifluk od baštine M arka Vukmirova i Jo v aša B ožan ina u ruci N ikole M arkova i Đure Petrijeva. N aknada za desetinu, ispendžu, džiziju, silnu stoku i drugi porezi 500 akči.

Kazanci leže uz samu granicu C.Gore. U mjestu postoji više omeđina stare islamske kulture i govori o nasel­jenosti Bošnjaka u i oko Kazanaca. Do 1992. god ine jed in o je ostao dio minareta džamije do iznad šerefeta, ostalo j e sve porušeno i sravnjeno sa zemljom. Čak i harem je bez nišana.Džamija je sagrađena nedaleko od i zv o ­ra zv an o g “O k o ” i “ S tuban j” .Zadužbina je Osman-paše Kazanca. U selu je jo š sagradio mekteb, medresu i šadr- van, a u Slivljima, Šadićima i Predolju džamije, a popalio ih je Bajo Pivljanin 1684. godine. U Kazancima je sagradio (ahare) konakc i štale. Ispod džamije je pašina bara. Sa izvora “Stubanj” dovedena je voda za šadrvan pred džamiju. vSve spom enute zadužbine je spalio Bojo Pivljanin 1684. godine i još dosta bošnjačkih kuća. U svom divljačkom naletu pobili su mnogo žena. djece i staraca, pa sa odsječenim glavama i 22 zarobljenika, medu kojima je bio kazanački hodža sa ženom i djecom, vratili sc u Boku. U sput su spalili i bošnjačko selo Duliće. Paša se tada nalazio na vojnoj pod Bečom, pa je Bajo kukavički iskoristio njegovo odsustvo. U gruntovnici se vidi da su u Kazancima svoje posjede imali: Brkovići, Čampare. Čustovići, Cernice. Hasanbegovići, Tanovići, Pašići, Sarići i Zvizdići,

Ostaci minareta džamije n Kazancima koju je spalio komitio Maja Pivljanin, JH40.

Postojala je jo š 1992 do progona Bošnjaka

302

što znači da su preci ovih porodica živjeli u Kazancima i Dulićima. Harem kod džamije ima 500 m 2 površine, upisan je u gruntovnici pod br. 367. kat. čestica 1088. Poslije C em ice i Ključa, ovdje je počela prva islamizacija u gatačkom kraju.

Rušenje džam ija i drugih is lam skih objekata bio je nepisani zakon kod kršćanskog naroda, a poistovjećuje se sa Vasojevićkim zakonom iz 19. stoljeća, koji ima sam o 12 tačaka. lo je ozakon jeno u paragrafu 3, tačka 2. u kojem stoji: “ Nove džamije da se ne grade, a stare da se zabatale".

U Somini planini bila je vojna kula koja je tu postavljena radi upada crnogorskih komita , pa se u jedno j epskoj pravoslavnoj pjesmi pom inju bošn jačka p le m e n a ovog kraja : Č am p are , Faz lag ić i , M uhov ić i , Bašić i , Hasanbegovići, Krvavci. Sarići. Tanovići i Zvizdići. koji su čuvali bošnjačka sela od prodora komita i pravoslavnog zulum a. U Somini je bila i džamija, a to m jesto i danas nosi ime “O m erova džam ija” . Selo je smješteno na kraškoj visoravni 18 km jugoistočno od Gacka, na nadm orskoj visini od 987 m. Po predanju, selo je dobilo ime Kazanci po okruglim dubokim kraškim uvalam a (dolovima) koje liče na velike kazane. U doba K azanc-paše ovdje su živjeli Bošnjaci. Sam paša je bogumilskog porijekla. Turske vlasti su ga školovale i poslije dužeg službovanja u Anadoliji poslali ga u Gacko, a n jegovo pleme je listom prešlo na novu vjeru islam. Paša je pobjegao iz sela sa novo-vjernici ma džematlijama. radi stalnih upada crnogorskih hordi i komita koji su ubijali, pljačkali i spaljivali sve pred sobom, naročito komiti Baja P ivljanina i dr. Ovaj cijeli džem at se preselio u Mulja i Haptovac, gdje su bili sigurniji od komitskog zuluma. Od ovog paše su Hasanbegovići i Pašići. Dokaz da su ovdje živjeli Bošnjaci su i danas mezarluci. i dio m inareta (1992.g.) do progona Bošnjaka iz ovih krajeva. Svi doseljeni prvoslavci su bili muštedžiri Kazanac-paše.

Antunovići. potiču iz Nudola - C. Gora od istoimenog bratstva, a u Kazance su se naselili 1714. iiodine. U selu je bilo 1900. godine tri domaćinstva. 1921. godine dva sele, a od 1941-1946. godine ovdje su tri. dok 1992. godine u selu ima ^ domaćinstva.

Crnogorci, u selo su stigli iz C. Gore (isto 1714. godine), po čem u ih i p rozvaše Crnogorcima. Stigoše od Njegu.ša, a prije su ih zvali Jovovići. U selu je 1900. godine bilo 6 porodica; jedna je otišla u kolonizaciju 1920. godine. Od 19411945. godine ovdje je 10, a 1992. godine 13 domaćinstava.

Ćorići, od N ikočevića (Crna Rijeka - C. Gora), a prezime dobiše po ćoravoj babi. U selo su došli 1745. godine. U selu je 1900. godine bilo jedno dom aćins t­vo, a od 1941-1992, tri.

Perišići, od Radišića iz Riđana, C. G ora U selo su došli kao muštedžiri Kazanac-pašc 1739. godine. U selu su 1900. godine bile dvije familije, 1921. godine dva dom aćinstva idu u kolonizaciju. Od 1941-1946. godine ima tri, a 1992. godine im a 2 familije.

303

Stanjevići, potiču iz sela Pobor, mahala Stanjevići od Bjelica, C. Gora. U Kazance su došli 1739. godine kao mustedžiri Kazanac-paše. Od dolaska do1919. godine ovdje je bilo jedno domaćinstvo, 1941-1946. godine dva, a 1992. godine četiri.

Tepavčevići, došli iz Vratkovića 1871. godine. 1900. godine u selu je bilo 11 domaćinstava, 1921. godine dva idu u kolonizaciju. Od 1941-1946. godine u selu živi 14 domaćinstava, a 1992. godine 13.

31. K ljuč, Muslimani, 1475-1477. godine; timar Karadže, Dizdara tvrđave Ključ. U tvrđavi je bilo 20 osoba, koji imaju svoje timare i džemate po cijeloj Bosni i Hercegovini. Tvrđava im jc data na upravljanje bez ispendže.

1585. godine tvrđava ima 25 namještenika svi imaju svoj beret: Sulejman-aga. dizdar tvrđave, Đuliman, ćehaja tvrđave, Sulejman-imam tvrđave, itd. Džemat, Bošnjak, selo Ključ u blizini tvrđave, mahala časne džamije rahmetli Ejnebegija Dizdara.

Mujadin, Hatib s beratom i Alija, mujezin s beratom. Džemat broji 19 domova. Prva kapetanija jc ovdje uspostavljena 1715. godine, a njen prvi kapetan, od 6 koliko ih jc bilo, Omer, pa dalje: Abdul-Baki, Osm an-aga II. Ali-aga, M ustafa i Hasan kapetan do 1835. godine, kada je ukinuta kapetanija u Ključu. Ključ jc imao svoj ođžakuluk na dubrovačkoj skeli i stalnoj skeli, džum ruk u Gabeli. Kapetanija je imala prosječno 320 vojnika (verlikula) svih rodova, azapa, mešlija, delija, mustahfira, derbedžija itd. Najznačajnije vojne gdje su učestvo­vali: Perzija 1727. godine, Banja Luka 1737. godine. M ostar 1760. godine, Prijepolje 1811. godine, Vidin 1828., Rusija 1826., C. Gora 1768., 1785, Cetina1790., Srbija 1810., ild. Vojne su vodili kapetani ili vekili (zastupnici).

Ključ kao naselje se spominje vrlo rano. Nalazi se oko 20 km južno od Gacka, na nadmorskoj visini od 903 m. Smješten je u prisojnoj strani planine Babe, pa izgleda kao da je nalijepljen na njene strme litice. Sjeverno iznad sela se dižu Babini vrhovi: Jelovina (1435 m), Videž (1139 m), a sa južne strane Katunište (1119 m). Ključka džam ija izgrađena je 1560. godine na lokalitetu Begove bašće. pedesetak metara jugois točno od grada. Ovoj džamiji su gravitirala sela: Ključ, Zagradci, Brestice i Hodžići. Uz samu džamiju se nalazi veliki harem od oko 2000 m2 površine. Neki toponimi govore o stanovnicima ovog sela: Begova bašća, Arslanagića njiva, Bajramovića bašća, M ehića čairi, N asufova njiva, Ramovina i A km adža livada. U ovdašnjoj džamiji, koja je medu najstarijim objektima islamske kulture u Bili, tradicionalno se održavao mevlud dva puta godišnje. Na zapadnoj strani sela, iza tvrđave-grada, iz litice visoke oko 70 m zjapi Vilina pećina, iz koje za velikih kiša izbija, uz veliku buku, ponornica Mušnica, koja ponire u više ponora na sjevernoj strani Babe u ravnoj Ljuti. Najznačajniji ponori su: Bukovci, Jasikovac i Vranjača. Voda iz Viline pećine

304

kl juča, pa je vjerovatno po ovom prirodnom fenomenu i selo nazvano Ključ, a tu, ispod same kule, prolazi uzak klanac kroz koji je vodio put za selo i dalje za Gatački pašaluk i ovo može biti kao ključ ulaska u selo i u Gataćko polje.

Voda iz Viline pećine teče do ponora oko 300 m i ponovo ponire, a kada se ponor zaguši i ne može da primi svu vodu, otiče u ponor Jasovaču. K ada i ovaj ne može da primi svu vodu onda poplavi Cerničko-Ključko polje i postaje periodično jeze ­ro, uglavnom u rano proljeće i kasnu jesen, u vrijeme velikog povodnja. Ovo selo, u odnosu na druga gatačka sela, im a župniju klimu. Obradiva zemlja je ispod sela pa se ljetina u mnogim slučajevima morala nositi na leđima. Na sred sela je živa voda, studenac (kaptirana). Selo im a jednu od starijih osnovnih škola izgrađenu 1902. g. na Glavici. Selo je bilo stalno na udaru komita, stalno pljačkano, a stanovnici ubijani, ali se ipak održalo. Ovi žilavi gorštaci nisu se dali pokoriti ni1941. g. već su organizovali svoju odbranu. Četnici su ubili 49 stanovnika ovog sela. Selo nije pokoreno sve do 1992. g. kada su ga opljačkali, spalili, artiljerijom i tenkovima sravnili sa zemljom i tom prilikom ubili 19 stanovnika. Ovaj genocid uradi bivša JNA sa dom aćim pravoslavnim krvolocima.

Čustovići, vode porijeklo od Alije, sina Živka Tomanovića. Živko je pobjegao iz Rovaca (C. Gora) radi krvne osvete, te se dodvorio kod ključkog kapetana, koji ga je oženio od Cernica iz Slata. Ž ivka nazvaše Aličust (čust-uredan), a njegova sina Aliju Čustovića oženiše kćerkom Omer-kapetana. Čustovići se pominju na Berkovićima 1859. g. 1900. g. u se lu je bilo 19 familija, četiri su odselile za vri­jem e Turske (Trebinje, Drugovići, Gračanica, Turska).

Izm eđu dva rata, jo š su tri dom aćinstva odselila, a 1941. g. u selu j e 29 famili­ja. Poslije 1945. g. u selu je 37, dok je četnički egzodus 1992. g. u selu bila 21 familija.

Husići sa Mehićima se smatraju najstarijim Bošnjačkim porodicama u Gacku; jedni i drugi se pominju prilikom osvajanja Ključkog grada od strane Turaka. Dok neki tvrde da su od Razića, ovi su potomci Turaka. Od kako se zna za ovu porodicu, u selu jc živjela jedna familija.

Mchići se pominju kao i Husići, za vrijeme zauzimanja grada Ključa (Huso i Meho) od Turaka. 1900. g. u selu je bilo 10 domaćinstava; između dva svjetska rata jedno je odselilo u Trebinje, dva u Tursku, a od 1941-1946. g. u Ključu živi 10 domaćinstava. Četnički egzodus u selu je dočekalo 9 domaćinstava (u julu 1992. g).

Redžići, došli iz Korita; 1914. g. jedno domaćinstvo. Od 1941-1945. g. u Ključu su živjela 2 domaćinstva. Inače, potiču iz Hotelja kod Stoca.

Škaljići su došli iz Vratnice kod Fojnicc na miraz oko 1835. g. 1900. g. u selu je živjelo 1 domaćinstvo. Između dva svjetska rata dva su odselila, a od 1941-1945. g. u selu je živjelo 8 domaćinstava. Četnički progon 1992. g. u Ključu je dočekalo 7 domaćinstava.

305

Tanovići, potiču oci O m era Doma iz Foče. O m er je u Gabeli zarobio mletačkog generala Tanu. Bio je Turski oficir. Murga Salih-aga mu dodijeli Ključku kapetaniju i postavi ga za Ključkog kapetana 1715. g. Tanovići se pominju u Berkovićima 1832. g. 1900. g. u selu je živjelo 6 familija, od kojih je jedna odselila između dva svjetska rata. Od 1941-1945. g. u selu su bile 4 familije. Egzodus 1992. g. su dočekale dvije familije.

32. K o k o r in a , pravoslavci, 1475-1477. g. je u posjedu Radoševa sina Grubača (stanište Bogumila) timar Hasanov. Po drugom popisu 1585. g. je ljetna ispaša Brnica u blizini Kokorine, timar Katiba. M chm cda. Velije A hm edova i Zemin M ustafe Zaim ova od baštine Hasana Cvetkova i M ehm eđa Milobradova. posjed­nik tvrđave Ključ.

Selo se nalazi 28 km sjeverozapadno od Gacka, na oko 1200 m nadmorske visine. Kroz selo protiče Kokorinski potok i dijeli ga na donje i gornje selo. Sa sjeverne strane sela dižu se Padanski Kući, sa vrhovima: M jedena Glava (1602 m), Gradine (1601 m) i dr. Z apadno od sela je Straževica (1445 m) a jugozapad­no su Glavice (1342 m). Iz izloženog se vidi d a j e selo smješteno između visok­ih brda u dolinama i da se ovdje vodi gorštački život. Nekada je tu bio katun Cengića, a sada tu žive potomci Cengićevih mustedžira.

Adžići, dovedeni iz Lisine - Piva 1796. g. 1900. g. ovdje je živjelo 4 dom aćinst­va: dva su otišla u kolonizaciju 1920. g. (jedno u Slavoniju a drugo na K osovo), Od 1941-1946. g. ovdje je 9, a 1992. g. četiri domaćinstva.

Bcati ili Beatovići su porijeklom iz Korita, prvo su živjeli u Žanjevici, gdje su bili najamnici kod Rončevića. Jedan od njih se oženio iz Kokorine i otišao da živi na ženinstvo. U selu su 1900. g. bila dva domaćinstva, 1921. g. dva su otišla u kolonizaciju u Vojvodinu. U razdoblju od 1941-1946. g. u selu ima 5, dok 1992. g. žive tri domaćinstva.

Damjanci, došli iz Sli valja. 1900. g. ovdje je jedno domaćinstvo, a 1941-1946. g. dva. Sada ih nem a u selu. Potiču od Blagojevića iz Pive.

Doderi, su došli $a Ravnog - C. Gora. 1900. g. u selu je bilo 7 domaćinstava; 1921. g. četiri su otišla u kolonizaciju Vojvodinu i Kosovo. Od 1941-1946. g. u selu jc 10, a 1992. g. četiri.

Nikitovići, došli iz Slivalja; od doseljenja do 1945. g. jedno domaćinstvo i ono je odselilo.

Pusare, doselili sa Ulinja na ženinstvo, 1947. otišao u Vojvodinu.Šekarc, od Vujačića V. Gora; 1900. g. ovdje je živjela jed n a familija, 1921. g.

dva idu u kolonizaciju u Vojvodinu. U razdoblju 1941-1946. g. žive 3 familije, a 1992. g. jedna. Starina im je iz Banjana.

Taušani. su od Tomovića - C. Gora; 1900. g. u selu su bile 3 familije. Od 1941- 1946. g. šest, a 1992. g. dvije.

306

33. K ra v a re v o , pravoslavci, je 4 km sjeverno od Gacka, na kraškoj visoravni Babanj D o (1161 m). Jugozapadno od sela je Cesna Gomila (1179 m), jugo is­točno G olo Brdo (1191 m), istočno Kamenjac (1244 m), a sjeverno Orlosjcd (1246 m). Ispod sela sa istočne strane protiče rijeka Gračanica. Kako je selo smješteno na visoravni, zime su veom a oštre. Za Turskog vakta selo jc bilo im an­je age-Zvizdića, gdje su izgonjena goveda na ljetnu ispašu i po kravama selo dobilo ime, a njegovi stanovnici su potomci Zvizdića čobana.

Davidovići, iz R udog polja 1992. g. žive tri familije.Krstojevići, došli iz Izgori u doba Turske. Starina im je Kolašin. 1921. g. dva

domaćinstva su odselila u SAD i Australiju, a 1946. g. posljednje u Vojvodinu.Mastilovići, doselili iz Izgori na aginsku zemlju kao čobani u vrijeme Turaka,

a 1992. g. ovdje žive 3 domaćinstva.34. K u la Faz lag ića , Muslimani, selo je 4 km južno od Gacka, na Prečagi (936

m) koja dijeli donje Kuljsko od gornjeg Gatačkog polja.

Selo je smješteno na flišnoj uzvisini, a sa svih strana je opkoljeno obradivom zemljom. Mjesto je dobilo ime početkom 16 stoljeća po Kuli koju je sagradio Ahmed Fazlagić koji je živio u Herceg Novom do dolaska Španjolaca i njihova zauzimanja Herceg Novog. Fazlagići bježe, jedni se nastanjuju u Gacku, a

# vdrugi u Čapljinu, Trebinje i Dabar.

Kulu j e Ahmed sagradio u sred sela, tu je sada kuća Džeka, ali malo ima tragova od ove kule. Ahmed je bio bogat feudalac, vršeći razne službe kod sultana dobio je timar od istog. Njegovinasljednici su isto tako bogati

• v zem ljov lasn ic i . C esto su ovu kulunapadali komiti, ali je nisu mogli o svo ­jiti , pa nije doživ je la sudb inu Kazanaca, Somine, Slivalja i L ipnika zahvaljujući njenim hrabrim branitelji­ma, je r su crnogorski i domaći komiti sve pljačkali, ubijali nevin Bošnjački narod i zatirali njegovu kulturu pa ljen­jem i rušenjem svega što je islamsko.

Džamija u Kuli fazlagića dignuta 1660-ie godine, renovirana IH76, a zapaljena i

srušena od četnika 1992-e godine.

307

Escuela kula

Zona kula

308

Z ona kulo

7oiw kula-Habuli

309

Kuljska džam ija je sagrađena ju g o za ­padno od izvora Sopota oko 80 m. Uz nju se nalazi harem, a odmah preko puta drugi, daleko veći, u koji su se sahran jiva l i s tanovn ic i Kule i Hodimića. D žam ija i harem oko nje su upisani u gruntovnici pod br. 794 katas­tarska čestica 109. Sagrađena je 1760. g. i zadužbina je M ehm ed-bajraktara , a zvali su je i “ Inat džamija*'. Prije njene izgradnje, ljudi iz kuljskih sela su išli klanjati u Ključ, a ovi su im prigovarali da oni nemaju gdje klanjati jer džamija nije m ogla primiti sve vjernike. Kuljani se zainate i naprave iste godine sebi veću i ljepšu kod Sopota. U blizini džamije je izgrađen i m ekteb koga su

kom unisti pretvorili u p rodavnicu i na Hasan efFazlagić 1864-1965 u svomkraju srušili. Šezdesetih god ina dvade- dugom životu preko glave proturio je pet setog vijeka, u prizemlju je bila sala za država i sedam vladara sve u Kuli i Gacku.

održavanje vjeronauke, pom oćne pros­torije i drvarnica, na spratu imamski ured i veći dvosoban stan za imama. U ovom selu su nekada živjele porodice: Alići, Bijedići, Delisalihovići, Husinagići i Jaganjci. Selu pripadaju zaseoci Habuli i Podljut. Blizu sela je živa voda “Sopot". Izvor je d je lim ično kaptiran, ima dva jaka izvora, koji izlaze iz krečnjačkih stije­na, udaljeni jedan od drugog tridesetak metara. Sopotska greda (1051 m) iz koje izvire voda, udaljena je od džamije i dva harema (mezarluka) 80 m. O vo je bilo om iljeno sastajalište om ladine u predvečerja u ljetnim mjesecima. Djevojke iz svih bližih sela dolaze po vodu, gdje su već momci okupljeni. Pričaju se šale i vicevi, ašikuje se. D jevo jkam a se ubacuju sitni kamenčići u vodu da bi je prosule i što duže ostale sa m om cim a. Tako se ostaje do duboko u noč, po želji i jedn ih i drugih da se što duže ostane zajedno. O vo su posebno običavali studenti i đaci, kada se okupe preko ferija, kada i oživljava kulturni život u svim selima. Ovdje, kraj džam ije i veličanstvenog Sopota. su mnoge ljubavi započete, mnogo uzdaha i suza radi nje prosuto, a često su te ljubavi i brakom okončavane. Svakog 2. augusta održavali su se nezaboravni teferiči, taj dan se nije radio, stariji su dolazili

na viđenje iz svih krajeva da bi taj dan vidjeli i sreli rodbinu i prijatelje. Mladost

310

uz sportska nadmetanja, pjesmu, igru i nova poznanstva je veselo uživala. Nekada su glavni bili viteški sportovi, kod momaka: bacanje kam ena s ramena, skokovi u dalj i vis, trčanje, a bogami i hrvanje. O pobjednicima se pričalo kao o gazijama, a djevojačka srca su kucala za pobjednike... Posebna ličnost, negdje od 1944- 1957. g. je bio Smajo Zekić. Na ovim takmičenjima je odnio najviše pobjeda. Bio

jc svestran sportista. Tu su bile i trke konja i bodenje bikova. Ovdje su Džuburi bili nenadmašni kad su konji u pitanju.

U novije vrijeme, od osamdesetih godina dvadesetog vijeka, sve je potisnuo fudbal, održavani su fudbalski turniri, gdje je učestvovalo više ekipa iz cijele opčine. Finale se igralo u predvečerje, na dan teferiča, a pobjednik jc nosio nagradu i titulu do slijedećeg teferiča. Na teferič se dolazilo iz okolnih opština: Bileće, Trebinja, Stoca, Ncvesinja, Mostara, Kalinovika, Foče i drugih mjesta. Toga dana majke i nene zagledaju momke i djevojke i donose svoje sudove o njima - za koje bi dali kćeri i unuke, ali im se uglavnom snovi ne ostvaruju, posebno u novija vrem ena današnja omladina sam a sebi bira partnera, tako da padaju u vodu planovi starijih. Ovdje se sklapaju nove ljubavi, tog dana se skla­paju i novi brakovi, zapravo, nijedan teferič ne prođe bez sklopljenog braka. Teferič se završava u kasne noćne sate, a nastavlja se sijelo na "M alovu guvnu" ispod Branilovića. Obično je noć bez mjesečine, žene iznose fenjere da bi pratile šta se dešava na sijelu, a sijelo traje do svitanja, i često završi nekim brakom. Tako se teferič završava tek slijedećeg dana, do slijedećeg sijela ili svadbe u nekom drugom selu. O va veselja traju sve dok traju studentske i đačke ferije. Poslije ferija kulturno zabavni život teče sporije. U glavnom se živi od uspomena do sljedećeg teferiča i srceparajućih pisama zaljubljenih mladih duša.

U Kuli je otvorena osmogodišnja škola, a stara postoji od 1902. godine.U svom ludom nagonu četnici sa srbo-crnogorskom armijom, rastjerali su

narod 18. 06. 1992. g., m noge poklali, sve opljačkali i popalili. Klali su starice i starci od preko 100 g., a njihove glave nisu nađene prilikom sahrane; vjerovatno su ih ponijeli zlikovci da se hvale svojim kukavičlukom i genocidnošću nad nemoćnim ljudima. U ovom selu su četnici opljačkali oko 3.000 ovaca i janjaca, 260 goveda, 11 traktora, 7 kamiona, 23 osobnih kola, 17 motokultivatora i veli­ka kućna bogatstva.

Čampare, došli iz Branilovića 1935. g. jedna familija, 1945. g. tri, a 1992. g. tri, i na strani 7 familija.

Dilberović, došao iz M ekavaca 1918. g. kao imam. a izumrli su 1959. g. Kasnije, iz Sarajeva. 1974. dolazi jedna familija i ostaje do četničkog progona 1992. godine.

311

Džafi su došli iz M ađarske u Foču 1483, a potom dolaze u Gelja Ljut u Džafa Dol. Tek poslije Prvog svjetskog rata naseljava se jed n a familija. Od 1945-1992. g. do četn ičkog progona Bošnjaka, ovdje su 3 familije.

Džeko: došli iz D rugoviča 1953. g. Četnički egzodus 1992. g, doživjelo 5 familija.

Džuburi: jedni su došli iz Ravni 1924. g. a drugi 1967 iz Branilovića. Četnički egzodus doživljava 1992. g. 6. a na strani 12 familija.

Fazlagići su se ovdje naselili 1687. g., kada su pobjegli ispred M lcćana iz Herceg N ovog , a ovi tada zauzeše Turske primorske krajeve. Fazlagići se doseliše i napraviše čuvenu Fazlagića kulu, po kojoj kasnije čitav predio koji naseliše Bošnjaci dobi ime Kula Fazlagića. U selu je 1900. g. bilo 4 domaćinstva, jedno je odselilo 1924. g. u Sarajevo, od 1941-1946. g. u selu je 9, a posljednji četnički egzodus 18. juna 1992. g. dočekuje u selu 12, a na strani živi 31 domaćinstvo.

Grebovići: došli iz Bihori 1942. g. poslije spaljivanja njihovog sela. Četnički progon 1992. g. doživljava 4 dom aćinstva, na strani živi 9.

Habuli, p rem a jednoj verziji (njihovoj) su od Is lam ovića koji su bili skitačka p lem ena, po drugoj su došli na ove prostore od Trebinja kao stočari (vjerovatno tačno) od istoimenih Habula. U selu je 1900. godine bilo 14 familija. Iz sela su dvije odselile 1929. godine u Sarajevo. Drugi svjetski rat u selu zatiče 18, a četn ičku kam u 1992. godine dočekuje 13 familija, a na strani 20.

Jugo, došao iz Jugovića 1914. godine na kupljeno imanje. U selu je 1941. godine četiri domaćinstva, a četnički progon 1992. godine dočekuje 6, koliko je živjelo i vani.

Prguda, je doselio iz popaljenih Ravni 1942. godine, a novi četnički egzodus dočekala je isto jed n a familija, a na strani su živjele dvije.

Tanovići, došli iz Zagradaca 1875. godine na miraz, a za Tursku otišli 1908. godine.Zulovići, dva dom aćinstva došla iz Drugovića 1945. godine, a 1992. godine u

selu je već 6 koji bježe pred četn ičkom kamom.35. L ip n ik , pravoslavci, 1475-1477. je džemat Njegomira, sina Jelovca, 15

dom ova 3 neoženjena. Lipnik i M ulja su dva sela koja razdvaja Mušnica. U Lipniku je živio Smail-aga Čengić, veliki ju n ak i muteselim Gacka i Pive, a potiče iz M ale Azije. Pored kule, haremluka, musafirhane i drugih potrebnih zgrada. Sm ail-aga je podigao i džamiju u polju ispod kule. D žam ija je imala drveni minaret, s to je neuobičajeno za Hercegovinu koja u izobilju ima kamena. Poslije Sm ailag ine smrti, 5. septembra 1840. godine, njegovi posmrtni ostaci (bez glave) su sahranjeni kod džamije u harem , a posije su m u sinovi podigli turbe nad grobom. Kada su Čcngiči odselili iz Lipnika. brigu o turbetu je preuzeo Radivoje Bjelogrlič i njegovi potomci, koji su bili sluge Čengića. Kulu i sve zgrade oko nje je spalio Lazar Sočica 1876. godine. Crnogorska vojska je tada palila sve musli-

312

Nekadašnje turbe Srna ii-age Cengića u Lipniku

manske kule i obične sirotinjske kuće. Po naredbi knjaza, tada su srušene kule Tanovića i Vukoliča u Fojnici, u Zalomu Bećir-age Ljubovića tri kule i dvori istog u Odžaku kod Nevesinja. Sm ail-aga je imao sedam sinova, od kojih je najzna­menitiji b io Derviš Salih-paša Dcdaga. Imao jc svoj č itluk i na Mekoj Grudi. Uvakufio j e kuću u Fojnici. Odselili su iz G acka 1875. godine, a njihova og rom ­na imanja uzurpirale su njihove bivše sluge.

Selo jc dobilo ime po lipama, kojih je nekad bilo dosta na ovom prostoru, sve dok tu živješe Čengići. Seoski atar j e išaran sa malim okruglim dolovima koji se obrađuju. Blago se uzd iže od muljskog huduta ka planinskom masivu. U selu, koje leži na 1080 m, je do 1840. godine živio Smail-aga Čengić. Na njegov vakat podsjećaju om edine kule i ostaci Turbeta. Selo se nalazi 6 km istočno od Gacka. Nekada je sve naokolo pripadalo Čengićima, a sada sve uživaju potomci n jegov­ih mustedžira (kmetova).

Adžići, jedno dom aćinstvo došlo iz Lisine 1960. i 1992. godine.Bjelogrlići, su porijeklom od Bjelogrle djevojke, koja je bila udata za

K aluderov ića . Pošto je o s ta la udovica, n jenu djecu m ještan i nazvaše Bjelogrlićima. U selu je 1900. godine živjelo 30 domaćinstava. Izm eđu đva svjet­ska rata 10 odlazi uglavnom u Vojvodinu, Slavoniju i Kosovo, kao kolonisti. U toku Drugog svjetskog rata, jo š su dvije odselile, a 1946. godine 27 dom aćinsta­va. 1992. godine u Lipniku su 22 domaćinstva, a na strani oko 65.

313

Jovovići, došli u Lipnik 1949. godine iz Zabrđa (C. Gora) i 1992. godine jedno domaćinstvo.

Lojevići. od Bijelića, C. Gora. U selu je 1900. živjelo 11 domaćinstava. Između dva rata. 4 su otišla na Kosovo i Vojvodinu kao kolonisti. Tokom D rugog svjet­skog rata ponovo 3 sela, a od 1946-1992. ovdje živi 8 domaćinstava.

V

Milctići, došli iz Zanjcvicc 1947. godine jedno i 1992. jedno domaćinstvo.Milirtkovići, od Bijelića kao Lojevići, 1900. godine je živjelo 11 domaćinstava,

1921. šest odlazi u kolonizaciju. Od 1941-1946. ovdje živi 12, a 1992. godine 10 domaćinstava, a na strani 13.

Pjcsčici. porijekolom iz Krivodola, C. Gora 1992. godine u selu jc 5 familija.Vukovići, su isto bratstvo sa, Lojovićima i Milinkovićima. 1900. g. u selu jc

živjelo 9 familija. Od 1941-1946. ovdje je 10, a 1992. sedam, na strani 12 familija.36. L o n č a r i . Muslimani. Selo se nalazi oko 30 km sjeverozapadno od Gacka u

boračkoj kotlini. S jeveno iznad sela uzdižu se Stožine (1052 m). a južno Dub (1555 m). Zapadno od sela jc G radina (1051 m). Selo je smješteno u zelenoj oazi između brda, sa obiljem živih voda 1942. i 1992. je njegovo stanovištvo protjer­ano i pobijeno ono što nije m oglo bježati, a selo popaljeno. 'Sam o zadnjeg prog­ona seljacima je ostalo blizu 800 ovaca i jan jaca kao i 37 goveda.

Aladuzi. došli iz M elečića 1893. Od tada do 1992. jedno domaćinstvo.Dizdarcvići, iz Korita: od naseljavanja 1912. i 1992. jed n a familija.Gadžo, porijeklom od Sandžaka. 1900. g. ovdje je živjelo jedno domaćinstvo,

1942. tri (kada su protjerani i više se nisu vračali u selo), na strani je 7 domaćinstava.

Lončarići su najstariji stanovnici sela. Po njima je i selo dobilo ime. Došli su iz Vratla. 1900. g. ovdje je živjelo jedno domaćinstvo, a 1942. dva, kada su ih pro­tjerali četnici. Jedno dom aćinstvo se vratilo 1946., a to domaćinstvo doživljava novi progon 1992. godine.

Vuk, je porijeklom iz Uboskog kod Stoca. 1900. g. u selu je bilo 2 dom aćinst­va. Jedno je odselilo u Sandžak 1920., a 1942. u selu jc živjelo 3 koji su izbjegli pred četničkom najezdom; dva su se vratila 1946. g. U selu je 1992. isto dva domaćinstva.

37. L u k a . M uslimani. Selo je sm ješteno na padinam a Borovca (1267 m). Sa istočne strane sela protiče rječica Strugotič. Selo se nalazi 30 km sjeverno od Gacka. Im a mnoštvo živih voda. Luka je 1942. i 1992. spaljena, opljačkana, stanovništvo protjerano u muhadžirluk, a ono što nije moglo bježati pobijeno. Sam o kod zadnjeg progona 1992., seljacima je ostalo oko 2300 ovaca i janjaca kao i 68 goveda.

Derviševići, došli iz Dabrice kod Stoca, a potiču od Ćehajića. Od dolaska do 1992. jedno dom aćinstvo u selu, a na strani tri familije.

314

Džolota. su najstariji u selu. Naselili su se oko 1830. godine. 1900. g. u selu je bilo jed n o dom aćinstvo , a 1942. tri; posije izgona 1948. vratilo se jedno , a novi izgon u selu dočekuje dva domaćinstva.

Greljo, odnekud ispod Bjelašnice, ovdje su se naselili za T urskog vakta. 1900. g. u selu je bilo jed n o dom aćinstvo , a 1942. dva. Oba su izbjegla pred četničkom najezdom , da bi se vratili 1946., a 1992. doživjeli novi egzodus 3 domaćinstva.

Hrvi, potiču iz okoline Posušja. 1900. g. u selu su ž iv jela 2 domaćinstva; 1942. četiri su četnici protjerali, jed n o se vratilo 1946. godine, da bi 1992. doživjelo novi progon. Na strani je živjelo 5 domaćinstava.

Kalabe, iz Čvaljine (Popovo polje). Ovdje su se naselili kao stočari. Od dolas­ka do prvog progona 1942. ovdje su bile 2 familije. 1946. se vratila jedna, a novi progon doživljavaju dvije familije 1992. godine.

Lendo, došao iz Stam belića, a potječu iz Pive od Lješevića. Od 1900-1942. ovdje jc bilo jed n o dom aćinstvo, poslije progona se više nije vratilo.

Logo, doselili sa Bune, pominju se i u Ljubinju oko 1720. godine. Vjerovatno su se naselili kao stočari u ovo selo, a potiču od Prcdojcvića iz Prijevora-Bileća. 1900. g. u selu su bila dva domaćinstva, a 1942. deset, kada su izbjegli pred četničkom kamom 1946. g. se vratilo 8, i novi progon doživljava 8 domaćinstava.

M andžo , došli iz okoline Foče. Od 1900. g. u selu su živjela 2 domaćinstva, a tada su 1942. g. pobjegli u muhadžirluk. 1946. g. jed n o se vraća u selo, da bi doživjelo novi progon 1992. godine, do tada su na strani živjela 4 domaćinstva.

Selimhodžić, su iz Dobrice kod Stoca. U Stocu se pom inje Selim hodžić ef. kadija (1791. godine), a potiču od Ćehajića. U selo su došli kao stočari. U selu je bilo (1900. g.) dvije familije, a pred četnički progon 1942. pet; 1946. g. u selo su se vratile 2, a novi progon od četnika 1992. doživljavaju 3 familije. Jedna jc odselila 1924. godine, tako da je prije progona 1992. godine na strani bilo 8 familija.

Somi. ovdje su se naselili za Turskog vakta. Stalno je bilo jed n o dom aćinstvo do 1942., kada je izbjeglo i više se nije vratilo na svoju djedovinu.

Voloderi, došli iz Vratla na miraz, a inače potječu iz Hotelja kod Stoca. Nekada su se zvali Šahini, a vuku korjen iz Azije. Od doseljenja do D rugog svjetskog rata stalno je jedno dom aćinstvo , a tada su pobjegli i više se nisu vratili.

38. Lukovice, pravoslavci. Od 1475-1477. je džem at V ukca sina Barduna (Bogumili) 31 dom aćinstvo , 6 neoženjenih. Selo se nalazi 12 km sjeverozapadno od Gacka, ispod sjevernih obronaka Bjelašnice. S jeverozapadno od sela se diže Klanac (1075 m), a sam o selo je na kraškoj zaravni (980 m). Ima školu i dobru izvorsku vodu.

Govedarica, pravoslavac, sa M iholjača, došao na miraz i 1992. godine bila jedna familija.

315

Krtolice, pravoslavci, iz R ioca-Bileća , a potiču od N ikočev iča iz Ridana- Nikšić. U selu j e 1900. bilo tri dom aćinstva, a od 1941-1945. o sam . 1992. godine 10 i na strani 12 dom aćinstava. O vd je su dovedeni kao begovsk i mustedžiri.

M ilošević , pravoslavci i R ioca-Bileća, potiču od N ikočeviča i R iđana Nikšić. Ovdje su došli kao mustedžiri; 1900. g. u selu je bilo 7 familija . U kolonizaciju1921. g. odlazi 5. no i pored toga 1941. ima 16; u toku 1943. tri su odselile; 1946. opet im a 16, a 1992. godine 12 familija.

Radm ilovići, pravoslavci, sa Baljaka od Bileće. 1900. g. ovd je su bila tri dom aćinstva , a je d n o je dovedeno 1865. kao mustedžeri. Od 1941-1946. osam, a 1992. deseti na strani 12 dom aćinstava.

Vulići. došli na m iraz 1961. iz Braićevića i 1992. jedna familija.39. Ljeskov Dub, pravoslavci. Selo se nalazi oko 20 km sjeverozapadno od

Gacka, na kraškoj visoravni (1053 m). Jugoistočno od sela se diže Znadarica (1546 m ), ju ž n o je Š ljem enjača (1387 m). Sa sjeverne strane ispod sela protiče Varoški potok. Selo je stradalo 1943. kao partizanska baza od če tn ika i Nijemaca.

Kovačević , došao na m iraz 1946. gdje živi i 1992. godine Jedna familija.M andić i, iz N. Dulića; od do laska do 1941. bila je d n a fam ilija i otišla.M ićković , došao na ženinstvo iz Z ijem lja-N evesin je 1900. je d n a familija; 1921.

g. dva od laze u kolonizaciju , a od tada do 1992. u selu j e j e d n a familija.M ilid rag , je nastarija porodica u selu. Od 1900-1941. g. ovdje je živjelo 7

porodica , od 1945-1992. godine šest. a na strani 10.M učibab ič , došao iz Ravni, a potiču od Rakočevića, Crna G ora . 1900. g. u selu

je bilo 1 1 familija, od kojih je j e d n a otišla 1921. u kolonizaciju . O d 1941-1946. ima 10, a 1992. četiri i na strani 15 familija.

Sakote , iz Korila; od doseljenja d o 1992. dvije familije, na strani 5.40. M edanići, m ješovitog e tn ičkog sastava, nalaze se oko 7 k m sjeverozapad­

no od G acka , na kraškoj zaravni (997 m) ispod sjevero is točnih obronka Bjelašnice, u s jeverozapadnom dijelu Gatačkog polja. Kroz selo protiče potok Parnjak, oko kojeg su sm ještene seoske kuće. O ko sela je ob rad ivo zemljište ima živu vodu Pam njak . Selo jc bilo im anje Dcdagc Čengića, a njegovi stanovnici pravoslavci su uglavnom potomci mustedžira.

Priča se da su u ovom selu pčele sakupljale najbolji med; zato mu dadoše ime M edanići.

M uslim an i su odavde prvi put protjerani 1941. N jihova im an ja su opljačkana i spaljena.

Ferizoviči. M uslim ani, došli 1691. iz Nikšića; 1900. g. u selu je bilo 3 dom aćinstva , jed n o je 1924. otišlo u Brčko, a 1941. i ostali. N a strani ima 7 dom aćinstava.

316

Grčići, p ravoslavci, dovedeni iz C. Gore. Bili su D edagin i na jam nici, jo š prije špan jolske bolesti. 1900. g. u selu su bila 4 dom aćinstva, od kojih je je d n o otišlo1922. godine. Od 1941-1946. u selu je 5, a 1992. godine 5 domaćinstava.

Hujduri, M uslim an i, došli iz B odežiš ta i najstariji s tanovnici su sela, 1900. u se lu su 4 familije, svi su otišli izm eđu dva rata u M osta r i Sarajevo.

M iličevići, p ravoslavci, došli iz okoline Bileće 1856. g. kao mustedžiri. Po predanju , vode porijek lo od bana B udeča; 1900. g. b ilo j e jedno , a od 1941-1992. tri dom aćinstva.

M iloševići, p ravoslavci, došli 1946. na miraz iz šuma.Ovčine, M uslim an i, došli na kupljenu zemlju od D ilića sa Zauslja - Bileća. 1

selu je 1900. bilo 25 familija; svi su otišli izm eđu d va rata. 1948. godine jed n a se vraća, ali 1955. i o n a seli iz M edonića.

Pušare , pravoslavci, je naselio A ga-R izvanbegov ić kao svoje m ustedžire (1830); 1900. g. u selu su bile 3 familije i 1946. tri, 1992. u M edanić im a su dvije isto na strani.

Ram bati, p ravoslavci iz Gradine, došli su 1866. g. O d dolaska do 1945. g. ovdje živi jedno , a u A m erik u je otišlo jed n o 1927. g.; 1992. g. u selu im a 2 i na strani 2 dom aćinstva.

Sarići, M uslim ani, došli sa Stoca u XVIII vijeku na majčinstvo; 1900. g. ovdje su dva dom aćinstva , a 1941. četiri, koji su te godine protjerani iz sela. U selo sc 3 dom aćins tva vraćaju 1946., da bi 1960. odselili. N a strani živi 12 domaćinstava.

Vilogorci, M us lim an i, došli sa D om anov ića kao stočari. Vilogorci se pom inju na B erković im a (Ismail 1791. godine) i Ljubinju. Od 1900-1941. u selu su živjela tri dom aćinstva. 1941. su otjerani sa svojih vječitih ognjišta , i nisu se više vraćali. N a strani im a 9 dom aćinstava .

Vukolić i , M us lim an i, došli na kupljenu zemlju od Dilića u XVIII vijeku od 1900-1941. u selu su živjela 2 dom aćinstva. Jedno se vratilo 1946.; ali j e odselilo;

V

na strani živi 11 dom aćinstava .Vulovići , p ravoslavc i, iz B ero tine G acka došli 1869. godine. Od do laska do

1992. g. ovdje jc ž iv je lo jedno , a na strani dva dom aćinstva.U M edan ić im a su nekada živjele M uslim anske porodice, a sada su sve rasel­

jene : A lađuzi, Bašići, Ćatovići, Hujduri, Kapetanovići, Lutve, Ovčine. Ferizovići, Sarići, Vilogorci, Vukotići i Dilići. O v o selo je im alo dva harema.

41. Meduljići, Bošnjaci, Selo je na obodu polja n a kraškoj zaravni (946 m), koja odvaja gornje G atačko od Pustog polja (M eđuljića ljut). Nalazi se ju g o is ­točno od Gacka, nedaleko od m agistra lnog puta Gacko-Trebinje-južni Jadran, 15 km od opštinskog centra. Ima izuzetno povoljan smještaj, ali j e nekada bio nedostatak žive vode u selu. M alo dalje, uz obod polja, na kontaktu fliša i krečnjačkih stijena im a dosta izvora. I taj je prob lem prevaziden dovođen jem

317

vode u selo iz Vratla. U selu postoji če tverorazredna škola. Iz ovog sela je najviše in telektualaca na prostoru opštine. V jerovatno bi procentualni odnos broja s tanovn ika i njihovih fakultetski obrazovan ih građana bio rekord u svijetu. Selo je d je l im ično porušeno u toku D rugog svjetskog rata.

17. ju n a 1992. godine, četnici ju g o a rm ad o m napadaju selo u kom e je tada bilo desetak ljudi, uglavnom staraca bez oružja, nekoliko njih ubijaju i kolju, a ostali se spašavaju bijegom u Kulu. Č etn ic im a ostaje oko 1370 ov aca i janjaca, kao i 120 goveda, uz ostalo, kamione, traktore, osobna kola i d rugu oprem u koja služi

jed n o m domaćinstvu.Z b o rn a G om ila jc dobila im e za vrijeme Turske. Tu su održavani zborovi gdje

su se riješavali i mnogi s p o r o v i izm eđu ljudi i sela. Presude ovog zbora su bile poštovane, ako se niko ne bi žalio bosanskom veziru koji je donosio neprikos­novenu odluku.

V

Custovići, dolaze sa m ajkom iz C ern ice koja se preudala u ovo selo 1885. g. Od dolaska do progona 1992. godine ov jde živi jedno dom aćinstvo .

Džuburi, došli iz Branilovića na zb o r­nu G om ilu , gdje su držali trgovinu na pu tu G ack o -B i leća -D u b ro v n ik . U B ran ilov iće su se vratili 1941., a trgovine su četnici opljačkali i spalili.O vd je sa d a prolazi reg ionaln i put.N em a nikakvih znakova da je ovdje nekada bilo građevina, čak nem a ni temelja građevina. 1 ovdje se vidi kako se postepeno rušilo i zatiralo sve što bi m o g lo da pods jeća na nekadašn je bivstvovanje Bošnjaka na tom prostoru.

Pašići. doselili iz Mulja. Ovdje su se naselili p rvom polovicom 18 vijeka.O d 1900-1992 . ovd je su ž iv je le 4 familije, a na strani 21. Prilikom n ap a ­da na selo, četnici su zaklali M uju i n je­govu suprugu, koje su našli kod ovaca.

Tanovići su dosta staro pleme. Sigurno je da su u toku 17. vijeka učestvovali u više vojni u Turskim ordijama. N a to upućuje istorijska činjenica da niko nije mogao dobili kapetanstvo a da se nije istakao na bojnom polju i lako zaslužio

Dervajanović

318

timare, zijamete i hasove, a time i titule kapetana, ajana, dizdara i dr. Kapetanija u Ključu je osnovana 1715. Tanovići su živjeli u Ključu, Z agradcim a,B resticam a, S tepenu, D ahanićim a,Fojnici, Gacku i Međuljićima. U ovim naseljima su imali svoje berate, zapravo, ta sela su bila njihovo vlasništvo. U Ključu su vršili kapetansku dužnost od početka do kraja. N jihova zemlja je obuhvatala najveći dio sadašnjih opština Bi leće i Gacka. Kapetanija je morala da obezbijeduje put Dubrovnik-Trebinje- Gacko-Foča-Novi Pazar-Istambul. N a ovom putu su često napadani trgovački karavani od komita i hajduka. U drugoj polovini 19. vijeka, zbog stalnih napada domaćih i crnogorskih komita, Tanovići su napustili Brestice, Dahariće, Fojnicu,Stepen i Zagradce. Naseljavali su se u Kulu, Mostar, Sarajevo, Tuzlu, a dobar dio je odselio u Tursku (1878.-1882.,1920.-1925. godine).

U M eđuljić ima je 1900. g. bilo 12 familija, od 1941-1945. ovdje je 17, a od tada do četničkog progona 1992. godine 14 familija.

42. M ek av c i , Bošnjaci, se na laze 7 km ju žno od Gacka, na prisojnoj strani ju žn o g dijela Rakovča (1026 m ) i bijelog puta, a samo selo je na kontaktu polja sa Pobrđem (930 m ) u is točnom dijelu kuljskog polja-Studencima. Selo se sas to­ji iz dva zaseoka: M ekovaca i Brkovića koji se nalaze na stjenovitom otoku. U polju naokolo j e obradiva zemlja. Selo je napadnuto 18. ju n a 1992. godine od četničkih hordi, opljačkano i spaljno. Dosta njegovih stanovnika je ubijeno, a ostatak protjeran sa svoje djedovine. Prilikom zauzimanja sela, pored 5 traktora, 4 kamiona, 9 osobnih au tom obila i ostalih kućanskih potrepština, ostalo je 790 ovaca i janjaca, kao i 53 goveda.

Brkovići, porijeklom su iz Hotelja kod Stoca. Porninju se na Berkovićim a 1791. i Bileći, a prethodno su živjeli u Dulićim a, odakle su pobjegli radi stalnih upada Crnogoraca, pljačke i paljevine. U selu je 1900. godine živjelo 9 familija. Imali su veliki natalitet, pa je 10 familija izm eđu dva rata otišlo u M ostar i D ubrovnik . O slobođenje u selu 1946. g. dočekalo je 15, a četnički egzodus 1992. dočekalo je 8 familija i na strani skoro 30.

Mula aga Tanović Ilustracija: Mavrić S. 1998.

319

Dilberovići, vode porijeklo od Č om aga , koji su preko Boke došli u H erceg Novi. O svajanjem ovih krajeva od M lečana u svojoj bježaniji pred neprija te ljem naseliše se na ovaj p rostor kao Dilberi (dilber - turski: ljubavnik). U selu j e 1900. g. bilo 8 familija, oci kojih su 2 odselile 1924. g. u Mostar. U selu je 1941. bilo 11; četnički progon 1992. u selu je dočekalo 4 familije, a na strani 27.

Hadžići su došli iz okolice Herceg Novog. Bježeći pred M lečan im a, našli su u točište u zaseoku Brkovići. 1900. g. ovdje su bile 2 familije; 1961. g. tri sele u D ubrovnik , a 1992. pred četnički napad, je d n a familija.

43. M eleč ić i , M uslim ani, se nalaze oko 28 km sjeverno od Gacka, u goren jem slivu Neretve, sa njene obadvije strane. S jeverno iznad sela diže se Jo v an o v a G lava (1104 m), is točno je S tam belićko brdo (1218 m), ju ž n o su Trijake (1507 m), a jugo is točno D ub (1211 m), sa is točne strane sela protiče S tam boličk i potok. Selo je u pravoj zelenoj oazi, sa izobiljem živih voda. pa je raj za ribolovce. Spaljeno je 1942., pa ga je zadesila ista sudbina i 1.7.1992., kada j e sve op ljačkano i spaljeno i dosta n jegovih stanovnika pobijeno u prvom kao i d rugom egzodusu . I u ovom selu je ostalo oko 600 ovaca i jan jaca i 37 goveda.

A laduzi, došli iz M edan ića za T urskog vakta. a odselili 1924. g. u Sarajevo je d n a porodica. Prilikom četn ičkog napada 17. aprila 1942. bježe ostala 2 d o m ać in s tv a i više se ne vraćaju na ove prostore.

D em irović i , doselili iz Korjenića kod Trebinja. U S tocu sc pom inje D em irović Ju su f 1885. g., a inače su iz I lo te lja kod Stoca. U selu su 1900. bile 2 familije. Jedna je odselila 1923., a 1942. u selu su 3, koje su napustile selo pred če tn ičkom kam om i više se nisu vratile.

G adžo , došli iz Sandžaka u tursko doba; ovdje je od do laska do 1942. bilo je d n o dom aćinstvo . Selo su napustili tada i više sc nisu vraćali.

Jugo, došao iz Jugovića . O d dolaska do četničkog progona 1992. jed n o

dom aćinstvo .Okerić i, došli iz M jeden ika na ženinstvo; do odlaska 1942. je d n o dom aćinstvo ,

koje se više nije vratilo u selo.Rokša, došao iz Poda za vrijem e Turske; 1900. g. u selu je jed n o dom aćinstvo ;

1942. g. tri bježe pred svo jim progonite ljim a; 1946. je d n a porodica se vraća i 1992. doživljava novi egzodus.

44. Miholjače, pravoslavci, su 4 km jugo is točno od opštinskog centra na

P o n ik v am a (1083 m kraška visoravan). Južni rub sela je Jovanovo brdo (1083 m), sjeverni je ljut i jeze ro Klinje. Selo je smješteno iznad polja i iz loženo v je tro­v im a sa svih strana. Pokraj sela prolazi asfaltni put Sara jcvo-G acko-Trebin je , p rem a ju žn o m Jadranu.

320

Adžići, došao iz Kokorine 1968. jedno domaćinstvo i 1992. godine.Aprcović, iz Pive došao na miraz; 1952. g. u Klopotalu jedno domaćinstvo i

1992. godine.Ćeranići. potiču iz C. Gore; 1900. g. u selu su živjela 4 domaćinstva; 1923. tri

su odselila, a 1941. četiri, a od tada do 1992. u selu živi 6, a na strani 15 domaćinstava.

Doder iz Kokorine; 1960. godine jedno domaćinstvo i 1992. godine.Gojkovići; dva brata došla iz Jugovića 1967.; sada u selu 2 domaćinstva.Govedarice, potiču od Bijelića, od Herceg Novog; došli na Skrobotno kod

Trebinja, a potom na Miholjiče, odakle su se raselili po ostalim mjestima (Nevesinje, Kalinovik, Miljevina). U selu je 1900. g. živjelo 40 domaćinstava; poslije Prvog svjetskog rata (1920-1924) 21 porodica je otišla u kolonizaciju. Od 1941-1946. opet je ovdje 40, a 1992. u selu živi 37 porodica. Tokom Drugog svjetskog rata do 1944. uglavnom su bili pročetnički orjentisani, a isto tako i 1992. članovi ove porodice se iskazuju kao najveći zlikovci u Gacku prem a svo­

jim dojučerašnjim prijateljima i komšijama Bošnjacima.Ivkovići su porijeklom iz sela Teklići, lvković Mahola - C. Gora. U selu je

1900. živjelo jed n o dom aćinstvo, 1934. dva sele u Haptovac; od tada do 1992. u selu živi jedno domaćinstvo.

Kosovići, iz Pive došli na Miholjiče; 1900. u selu su bila tri domaćinstva, dva sele u Beograd 1923., a od 1941-1992. u selu žive 4 domaćinstva.

Košutiči, iz Banjana - C. Gora; 1900. g. ima 4 domaćinstva, tri sele 1921. na Kosovo i Pančevo. Od 1941-1946. četiri, a 1992. ostaju tri domaćinstva.

Lučići, sa Ljeskova duba, a dobili su prezime po Luki, koji je došao kod Govedarica kao najamnik, kod kojih se oženio, da bi potom ostao na ženinstvu. U selu jc 1900. bilo 3 domaćinstva, 1921. dva odlaze u kolonizaciju. Od 1941- 1992. ovdje je 6 domaćinstava.

Mastilovići, iz Izgori došli 1967. od tada do 1992. jedno domaćinstvo.Simunovići, jedno dom aćinstvo 1968. došlo iz Pive i ostalo 1992.Zelenovići, su porijeklom od zapovjednika kule na Miljevom Mramoru, koji se

zvao Cero. Ime su dobili po Cerinom sinu Zelenu. Cerini potomci su Cerovići, koji žive na Drobnjacima. U selu je 1900. bilo 15 domaćinstava. U kolonizaciju je 1921. otišlo 5 u Vojvodinu. O d 1941-1946. u selu 15, a 1992. ovdje je 12 domaćinstava.

45. Mjedenik, mješovito, nalazi se u Boračkoj kotlini; 1585. g. je džemat Mustafe Skenderova koji stanuje u blizini tvrđave Ključ. Radenko Radosav i Dogul Milasovov imaju svoju baštinu. Selo ima 20 domova. Cifluk Osm anage i ostale braće, od baštine Petra Vukovića, uživaju ga pod uslovom da plaćaju porez na čift. Timar O sm anli-Ibrahim a plaćaju porez od 456 akči.

321

Selo je udaljeno oko 35 km od G acka i pripada krajnjoj periferiji opStine. Ispresijecano je sa nekoliko potoka, koji utiču u Neretvu. Sa južne strane sela dižu se Đ odanske kući (1326 m), zapadno je Vardište (1237 m), a sa sjevera strane sela protiče Neretva. Selo je na visini od 919 m. Spadalo je u najveća sela u Boračkoj kotlini. Iz njega se stanovništvo skoro raselilo, izuzev dva dom aćinst­va. Za ovo selo je bilo vrlo teško ustanoviti koje su ovdje sve porodice živjele; do 1941. selo je bilo etnički izmiješano.

Fižine, M uslimani, pobjegli 1942. godine bez povratka.Pacare, Muslimani, iz Srbotine. Sutjeska. došli na miraz. Od dolaska do 1992.

ovdje je živjelo jedno, a na strani dva domaćinstva.Šekare, pravoslavci, došli iz Kokorine na miraz. Od tada do 1992. ovdje je

jed n o domaćinstvo, a starina im je iz Banjana.46. Mrđenovići, Muslimani, 1475-1477.; pust posjed, Mustafe, M ehm eda i

M ehm eda. 8 km sjeverno od centra opštinc. Kuće su sm ještene sa sjeverne strane Letova potoka, a na prisojnoj strani Duge Rudine (1280 m), malo istočnije od sela Letov potok utiče u Bahorsku rijeku. Južno od sela je Brdo (1330 m). Selo ima više izvorskih voda. Početkom Drugog svjetskog rata selo je spaljeno i opljačkano, a stanovnici pobijeni i rastjerani. Ista nesreća je zadesila ove stanovnike 1992. godine, od strane njihovih komšija. U selu je 1992. ostalo sam o 1430 ovaca i janjaca, kao 72 goveda, tri kamiona, 7 osobnih kola itd.

Mrđenovci - / 998

322

M jedenik je neš to veće selo m eđu inače m alim b o račk im selima. Nalazi sc na s red in i Borča, gotovo je d n a k o u d a l je n i od Uloga na d o n jem zap a d n o m k ra ju i od G ređe lja na is toku , koji sc s m a t r a g o rn jo m g ran ico m Borča. Selo je na ra z m eđ u G o rn jeg i D on jeg Borča, na v ješ tačk i povučeno j a d m in is t r a ­tivnoj g ranic i ko ja dijeli B orac na je d n a k e dijelove koji su p r ip ad a l i gatač- kom o d n o sn o n ev es in jsk o m srezu.

Iz tu r sk ih d e f te ra iz še sn aes to g i s e d am n aes to g v i jeka v idljivo je da je b e ­zmalo c je lo k u p n o s tanovn iš tvo is lam ske v je ro ispov ije s t i . T ako je, čini se, i o s ta lo sve do 1910. god ine kad neko liko porod ica seli u tu rsk i S an d žak a n ji­hovo m je s to p o p u n ja v a velika s rp s k a p o rod ica B e ja ta iz su s je d n o g sela Ko- korine. Sa dose l jen im S rb im a živjelo se u slozi do do laska s rp sk e vlasti , kada im ra s tu ape ti t i p re m a imovini sela ko ju su željeli o k u p i ra t i na osnovu p rava s tečenog učešćem nekih od n j ih u ra tu kao so lunsk i dobrovoljc i . U su k o b u do ko jeg je 1924. povodom toga došlo, p og inu la su oba so lunaša . Ovaj č in h ra ­brih M jed en čan a bio je je d in s tv e n o d je lo u č itavoj Hercegovini, u ko jo j su S rb i vršili pogrom n a d M uslim an im a . Kao takav izazvao je šok B o šn jak a u Hercegovini. S trah o v a lo se od s rp sk e odm azde . N apro tiv , velika p o ša s t h a j ­du č i je (p l ja čk an je i u b i ja n je B ošn jaka) , ovim povodom je oslabila .

U II sv je tsk o m ra tu M jeden ik je o s tao na b ra n ik u svojih d o m o v a jo š d v a d a n a i noć nakon š to je č itav B orač o d s tu p io i nakon š to se, posl i je toga og­ro m n a p a r l izansko -čc ln ička sila s ruč i la na njega. U z a d n je m ra tu , ovom n a ­šem os lobod ilačkom , M jedenčan i su dali veliki d o p r in o s i ž r tve ovd je u S a­ra jevu . Dovoljno je reći da jc sam o Delalića iz ovog sela šes to r ica n jih po­ložila živote, m eđ u k o j im a i je d a n zlatni l j i l jan i od ko jih dva p u ta po dva b ra ta .

U selu su od d a v n in i (od k ada sc pam ti) b ila sam o tri p rez im ena : Delalići, Okeriči i Gadži. P re m a n ek im in d ik ac i jam a ipak to n isu veom a s t a r a p rez i­m ena na tom p ro s to ru . Delalići su doselili iz Sara jeva . (Na š i ro k a č i , kod B r­do džam ije , i d an as žive Delalići - s ta ro s jed io c i Sara jeva) . Do II sv je tskog ra ta bila je saču v an a n j ihova s t a r a ku la-u tvrda , o g ra đ e n a v isok im k a m e n im zidom i a h a ro m u n u ta r avlije , t ip ična u tv rd a koje sc v iđa ju po k ra j in a m a . Za Oke- r iće se v je r u je da ta k o đ e r im a ju s a ra je v sk o por i jek lo , dok se za Gadže misli d a su došli iz T rak i je .

Za M jedenik bi se moglo reći da sp a d a u bo lje s to jeća sela u Borču. To va­ži i za l ju d sk i kvali te t j e r u n je m u je s ko l jen a na ko ljeno p re n o še n a t r a d i ­c i ja u lem e š to jc k roz duži v rem en sk i pe r iod ostav ilo pozitivan u tjeca j .

322a

v V

Sahovići. došli iz R udog polja, zaseok Sahovići, a inače su od H erceg Novog.

U selu su 1900. živjela 4 dom aćinstva; jedno je 1929. odselilo u Dubrovnik. Prije egzodusa 1941. u selu je 9, a 1946. u selo se vraća 10 domaćinstava. Novi egzo­

dus 1992. doživ ljava 12 dom aćinstava , na strani je bilo do tada 21.T unović i , su od V ladara iz Vratla došli na m iraz kod Šahovića, a s tarinom su

ispod Veležja. U selu je 1900. bilo 6 familija je d n o je odselilo, a 1941 ovdje je 11 familija. O ve su tada pobjegli od četničke kam e, da bi sc 1946. u selo vratilo

11; novi progon doživ je lo je 4, a za to vrijeme na strani su živjele 23 familije.U M rđenović im a, pored Tunovića i Šahovića, nekada su živjeli GaČanovići i

Kapetanovići.47. M uhovići, M uslim ani; selo je udaljeno od G acka 5 km jugozapadno , u k ra­

jn jem dijelu Kuljskog polja ispod obronaka Bjelašnice. Sm jestilo se na kraškoj visoravni (975 m). Sa zapadne strane M ušnica pravi krivinu, odnosno opasuje selo i iz zapadnog p rav ca svoga toka prelazi u istočni pravac. U tom dijelu rijeka odvaja selo od krševitih obronaka Bjelašnice. Selo im a dobar prirodno geografs­ki položaj. 1992. četnici su selo spalili, n jegovo stanovništvo prepolovili kam om i žive bacali u vatru. U selu j e ostalo 1930 ovaca i janjaca, 67 goveda, 7 traktora, 4 kam iona i 10 osobnih au tom obila i sva ostala imovina.

M ehić , došao iz K ljuča na ženinstvo 1954. godine i 1992. ostala jed n a familija.M uhovići, od Herceg N ovog , ima ih i u Sandžaku, najstariji su stanovnici sela.

U selu je 1900. bilo 5 familija, od njih jed n a je otišla 1929. Drugi svjetski rat u selu dočekuje 6, a oslobođenje 1944. devet familija. Četnički progon 1992. ovdje je dočekalo 11 familija, a na strani 32.

48. N ađan ić i , etnički mješovito; 1475-1477. g. je stanište Vlaha (Bogumila). U popisu 1585. timar Turalijc sina Mehmedova, Zemin Stepanov u posjedu Osman- age. Porez sa ispendžom, desetinom zrnastih usjeva i drugim porezima 300 akči. Smješteni su 9 km sjeverozapadno od Gacka uz regionalni put Gacko-Mostar, na

krškoj visoravni (1001 m ) u samom zapadnom kraju Velikog Gatačkog polja. Kroz selo protiče potok Trnovac, koji se ulijeva u Pomjak. Sjeverno iznad sela su pašnjaci, a južno i jugoistočno obradivo zemljište. U Nadanićima su živjele porodice: Kapetanović: ovdje u selu imaju dva harema površine 4000 m2 koji su upisani u grunt, pod br. 618 i dvije Kosanične livade od 3.380 m2, vlasništvo vakufa. Ovo je

i dokaz da su pravoslavci u selo došli kao mustedžiri (kmetovi) Kapetanovića.Božovići, pravoslavci, su iz sela M iročana-B ožovič m ahala , kod Nikšića. Od

1900-1942. ovdje živi 8 familija; dvije sele 1942., a 1946. još 2, tako da 1992. u

selu ima 4 familije, a na strani 8.

323

Filipovici, pravoslavci, iz Bukovice, Pivska planina, a potiču iz Bjelice, maha­la Lješev stup. C rna Gora. U selu je 1900. živjelo 6 familija, 1946. pet, a 1992. sedam.

Gutići, pravoslavci, iz Murina, C. Gora; 1872. došli kao muštedžiri sve do 1946. bila su dva domaćinstva, jed n o je odselilo 1942. i od tada do 1992. ovdje

je jedno domaćinstvo.Doderi, pravoslavci, došli iz Kokorine i 1992. ima dva domaćinstva.Kapetanovići, Muslimani, došli iz Ključa 1826., a potomci su ključkih

kapelana. U selu je 1900. bilo 2 domaćinstva, koja su 1941. pobjegla spašavajući gole živote, da bi sc vratili 1945.; od tada su se raselili, vidjeviši da im sa kom šijam a nem a života. Na strani 1992. živi 8 domaćinstava. Bavili su se trgovi­nom. poljoprivredom i stočarstvom. Inače je selo bilo njihov timar.

Kandići. pravoslavci, sa Ravnog, C. Gora i (od 1947.); 1992: ima 2 domaćinstva.Kovačevići, pravoslavci, iz Srdevića (1941.): od tada do 1992. jedno

domaćinstvo.Lisovi. pravoslavci, su od Ateljevića iz Korjenića došli kao stočari i muštedžiri

Kapctanovića. U selu je 1900. bilo 2 domaćinstva, a od 1941-1946. tri, 1992. dva.Mandići. pravoslavci, došli iz N. Dulića na miraz; od 1904. sve do 1945. g.

jedno, a 1992. dva domaćinstva.Markovići, pravoslavci, sa Grahova. C. Gora, dovedeni kao muštedžiri na

imanje Kapetanovića. U selu jc 1900. bilo 10 domaćinstava; 1941. četrnaest. Od toga je 1942. pet odselilo: i pored toga je 1945. dočekalo 14 domaćinstava. 1992. g. u selu živi 20, a potiču od Šaraca iz Martinića-Bjclopovliea.

Miličevići. pravoslavci, iz M edanića, a inače su iz Zvijeri ne-B i leća, potiču od Bana Budeča. U selu je 1900. bilo jedno domaćinstvo, a 1942, dva; jedno jc odselilo u Beograd, a od tada do 1992. postoje dva domaćinstva.

Milošcvići, pravoslavci, iz Gradine.Miljanići, pravoslavci, iz D. Bodežišta.Mučibabić, pravoslavci, iz Ljeskova Duba, a došli kao Vlasi iz Albanije.Radmilovići, pravoslavci, sa Baljaka-Bileća, prvo došli iz Medanića, a polom

Lukovica i na kraju u Nadaniće. 1900. g. ovdje su živjela 3 domaćinstva, a od 1941-1945. devet; 1992. deset domaćinstava.

Skoko, pravoslavci, iz D. Bodežišta.Šolaje, pravoslavci, iz Lazarića: prije su se zvali Pajevići, od Kneževske

porodice. Od 1900-1992. ovdje žive dva domaćinstva. Starina im je sa starog vlaha Kosova,

Vuce. pravoslavci, od Nikšića; od 1900-1992. u selu su živjela dva domaćinstva.Vukovići. pravoslavci, iz Banjana od Vranješevića; 1900 ima 3 familije, a

1941. pet; 1946. je 4; jedna je otišla 1942., a 1992. tri.

324

49. Novi Dulići. pravoslavci, nalaze se 16 km jugo is točno od Gacka, na kraškoj tarasi (1052 m). Južno od sela je Osoje, a istočno protiče potok Kruševa. Kruševa terasa, na kojoj se nalazi selo, je puno vrtača (udolina).

Mandići, su iz M aleševca-M alina-Ljubom ir, dovedeni kao mustedžiri na begluk, najstariji su stanovnici sela.

Nenadići, iz C rnog Dola kod Cetinja, kao i Mandići. dovedeni kao mustedžiri. U selu je 1900. bilo 7; između dva rata 13 jc otišlo u kolonizaciju u Vojvodinu i Kosovo; 1941. ovdje j e 5 domaćinstava; 1942. tri su sc vratila iz Vojvodine, tako da jc 1946. dočekalo 8; ponovo u kolonizaciju odlazi 7, a 1992. u selu su 3 domaćinstva.

Nikolići. iz Nikolić m ahale od Riđana; prvo na Baljke, dvojica braće se dijele i jedan dolazi u Duliće oko 1783. godine. 1900. u selu je bilo 30 familija: 1921. u Vojvodinu ide 12 kao kolonisti. U selu je 1941. godine 19, a 1946. ima 21. i 1992. je ovdje 16 familija. Radili su na begovatu kao mustedžiri,

Senići, iz Trešnjeva, C. Gora pobjegli radi krvne osvete prvo u Korjeniće, i tu su ubili agu, zbog čega su utekli na O putnu Rudinu, a odatle u M ulja kao m ust­edžiri. I tu jedna n jihova djevojka ubija čovjeka. Tada bježe u Duliće (prava neka razbojnička loza). U selu su 1900. bila 4 domaćinstva: jedno je odselilo 1921. u Vojvodinu. Od ostala tri jedno izumire, je d n o j e otišlo i jedno je u Dulićima.

Vukovići; prilikom preudaje majka dovodi sa sobom muško dijete iz prvog braka, oženio se u selu. a 1945. ode u Vojvodinu kao kolonista.

50. Obješenik, pravoslavci, se nalazi 25 km sjeverozapadno od Gacka na kraškoj visoravni. N ekada ispasište za stoku age Rizvanbegovića, a uglavnom stanovnici sela su njegovi čobam-mustedžiri . Selo se zvalo nekada Bačcvići, po stanovnicim a koji su dovedeni odatle, po tom Tromeđa. Kako jc selo izgledalo kao obješeno o planinu, dobilo je ime Obješenik.

Kuće su poredane ispod kose. pravac istok-zapad. Kad se gleda iz daljine, izgledaju kao obješene, radi čega ga aga Rizvanbegović i nazva Obješenjak. Selo je jed ino pogodno za sto čarenje u ljetnom periodu. Za to ga je aga i koristio, a za Drugog svjetskog rata su bili uglavnom četnički orjenitisani, do 1945. godine.

Doderi, sa Ravnog, Crna Gora; 1900. u Obješeniku su živjela 4 domaćinstva, od kojih je jed n o odselilo 1931.; od 1941-1945. pet, a 1992. nije ostalo nijedno.

Manojlovići, iz Čorada; od njih je čuveni ha jduk Rista Bijelić. U selu je 1900. bilo 6 familija; dvije su otišle kao kolonisti na Kosovo 1920. godine. Od 1941-1945. ovdje je pet, a sada, 1992., nijedna.

Ovdje su nekada živjeli Aladuzi (Ram ovići) , Bošnjaci porijeklom iz Rudina. Prvo su došli u M edaniće, zatim Borač, pa Obješenik i opet u Borac. A ga Rizvanbegović je n jima poklonio svoje imanje u Obješeniku.

325

51. Ravni, etnički mješovito selo; 1475-1477. t im ar pripada Gacku; jedan dom pripada Ivašu, sinu Milica (plaćao je porez 59 akči, 1585. g.) Gornje Ravni su t im ar Hasana, pripadnika tvrđave Ključ.

Baština Radojeva iN iko liševa , s inova R a d o v a n o v i h ,Jovana-sina R atkova i D rag o ja sinaR adovanova , plaćali su porez 5 00 ački.Selo se nalazi 20 km s jev e ro zap ad n o od G acka , na krškoj visoravni (1171 m).B ošn jačk i d io sela1942. jc spaljen , a n jegovi s tanovn ic i pobijeni i protjerani sa svojih vječitih ognjišta. Ista sudbina je ovo selo zadesila i 1992. godine. Stanovnicima ovog sela četnici (komšije) su opljačkali 1130 ovaca1 jan jaca i 63 goveda, 2 kamiona, 4 traktora, 7 osobnih automobila i dr.

Baukovići, Muslimani, od istoimene porodice iz Nikšića. Od 1900-1942. u selu su živjela 3 domaćinstva. Tada. pred četničkim nožem bježe iz sela; 1947. jedna se vraća, a 1992. doživljava još gore, taj svoj povratak plaćaju svojim životima.

Džuburi, M uslimani, došli iz Branilovića na kupljeno imanje; 1900. u selu bile2 familije, a negdje odmah poslije Prvog svjetskog rata dva brata kupuju imanje u Kuli (pod Kekom) i tam o se naseljavaju.Tri porodice 1942. g. bježe iz popal­jenog sela, a 1946. jedna se vraća a i ona napušta Ravni; 1963. g. naseljava se u Sarajevu (Stup).

Hebibi, M uslim ani, došli iz Cerniee na majčin miraz. Od 1900-1942. do četničkog napada na selo ovdje je živjelo 6 familija, 1946. sve se vraćaju iz m uhadžerluka na svoju djedovinu. Postepeno su selo napuštali da bi samo 2 familije dočekale četnički pokolj 1992. godine.

Kekići. pravoslavci, došli iz Lukovica 1907., a 1992. godine ovdje su 3 familije.Lončarići, M uslimani; iz Borca došli 1893., a otišli 1938. godine.

Jezero Klin/e

326

Prgude, M uslimani, su od Bogumila. U selu je 1900. živjelo 12 familija, 1924. je d n a seli u Mostar, a druga u Trnovicu kod Kalinovika. Pred progon 1942. u selu je 17 koje bježe pred četn ičkom kam om , a 1946. se vraća 11, ali postepeno napuštaju selo, tako da novi egzodus u selu dočekuje 9 familija.

Redžovići, M uslim ani, iste su loze kao i Prgude. U selu je 1900. g. bilo 6 fam il­ija; 1927. jed n a odlazi u Mostar. Početkom 1942. u selu je 10. koje su pobjegle, a 1946. u selo se vraća 5 familija. 1992. novi progon dočekuju dvije familije.

Sadikovići, M uslimani, od istoimene porodice iz Ljubuškog. došli kao stočari 1784. godine. U selu je 1900. bilo 6 familija, 1923. jedna je otišla u Tuzlu. I 1942. ovdje je bilo 6, koje su pobjegle pred zlotvorima, da bi se 3 vratile 1946., a novi četnički progon 1992. dočekuju 2 familije.

Škaljići, M uslim ani, iz Vratnice došli na miraz; od 1900-1942. u selu su živjela 2 domaćinstva, 1942. g. su napustili selo i više se nisu vratili u Ravni.

Voloderi, Bošnjaci, došli na miraz 1906. iz Vratla, a protjerani 1942. od če tn i­ka i više se nisu vraćali nazad.

52. P o d a , M uslimani, nalaze se u boračkoj zavali 32 km sjeverozapadno od G acka na manjoj visoravni (1064 m). Selo je sa svih strana opkoljeno bukovom šumom, pa i nije izuzetno lijepo izgleda od maja do kasne jeseni, kao u pustin­jskoj oazi.

Rakša, od 1900-1992. jedna familija, s tim što je selo napustila 1942., a vrati­la se 1946., da bi opet doživjela progon 1992. godine.

V

Sabanovići, iz Paraunića, Sabanović Alija sc pominje 1850. u Stocu (najv- jerovatnije da su došli kao stočari u ovo selo). Od 1900-1942. u selu su živjela 3 domaćinstva, a tada su pobjegli od zlikovačkog noža. U selo su se vratili 1946. g., a novi progon 1.07.1992. doživljava 6 domaćinstava.

53. P r id v o r ic a , etnički m ješovito selo, nalazi se 30 km sjeverozapadno od Gacka, u boračkoj uvali. Čine jc zaseoci: Pridvorica, Stojčići i Šusteri. Selo je smješteno sa obadvije strane rijcčice Igaštice. Dio sela u kom e su živjeli Bošnjaci je spaljen 1942. godine, a n jegovo stanovništvo pobijeno i sprotjerano. Ista sud­bina jc zadesila stanovnike ovoga sela i 1.07.1992. kada su morali spašavati gole živote pred krvožednim četnicima. O vom prilikom je četnicima u selu ostalo oko 800 ovaca i jan jaca i 41 goveče. Is točno od sela diže sc K ita (1292 m), sjeverno od Junk brda (1568 m) i B orovna (1654 m), a južno Kokošinjac (1064 m). Selo je imalo džamiju i mekteb.

Adžići, pravoslavci, iz Kokarine, 1942. su stradali od ustaša (katolika), ali su izvršili odm azdu nad M uslim an im a 1942. godine. 1992. g. ovdje su bila 4 domaćinstva.

Bajrovići, M uslimani, iz Igri došli 1957. godine, a 1992. četnici su otjerali 3 familije.

327

Džamija u Pridvorci spaljena i sntsena od četničkih zlikovaca 1992. godine

Čolpe, M uslimani, iz Sutjeske, došli 1784. godine. 1900. u selu je bilo 7 familija. Drugi svjetski rat ovdje zatiče 15, koje 1942. bježe pred četničkom kamom; 1946. g. vračaju se dvije, a novi egzodus 1.07.1992. godine dočekuju četiri familije.

Dodcri, pravoslavci, iz Obješenika; bili do 1941. godine, a onda otišli iz sela.

G ojkovići , p ravoslavci, iz Rudog polja. Od 1900-1941. ovdje su živjele 3 familije; i oni su napustili selo 1941. i više se nisu vratili.

Huko, Muslimani, iz Zurovića; bilo jc jedno domaćinstvo, ali su najstariji stanovnici Pridvorice; od kako se zna, ovdje je živjelo jedno domaćinstvo, pa je tako i 1992. bilo jedno.

Ilusković, Muslimani, iz Zurovića; bilo je d n o dom aćins tvo do 1942. godine.

Lončarići, Muslimani, došli na miraz iz Vratla 1897. Od dolaska do 1992. jedna familija.

Nosoviči, pravoslavci, došli na miraz iz Koiita 1911., a selo su napustili 1941. godine.Salčini, M uslimani, došli iz Igri; jedno domaćinstvo poslije Drugog svjetskog

rata i 1992. zadesila ga sudbina svih Bošnjaka istočne BiH.Skoko, pravoslavci, od Vujačića (C. Gora). Od 1900-1941. ovdje su živjela 3

domaćinstva, 1941. su selo napustili i više se nisu vraćali.54. P rž inc , pravoslavci, 1475-1477. su džemat Bratula sina Milica - 20 dom o­

va. 3 neoženjena. Nalaze se 19 km južno od Gacka, na kraškoj trasi (970 m) istočno od Stepena. Južno od Pržina je Milatovica ( 1 104m). Ovdje su uglavnom živjeli mustedžiri Tanovićkih begova, odnosno ključkih kapetana. Starosjedioci su nekada bili Simonovići i Sarenci. Od 1941-1944. su izrazito četničko orjentisani.

Avdalovići, su stara popovska familija, koja je porijeklom sa Ceva. Prvo su došli u Dobrelje, zatim na Stepcn, pa Pržine; od 1900-1992. ovdje žive 2 familije.

Šarovići, od Vujačića, došli su iz Čarađa; 1900. u selu je 11 familija; 1920. tri idu u kolonizaciju u Vojvodinu. 1941. g. u selu je 8, a 1945. petnaest; 1992. tri­naest familija.

328

55. P latice, pravoslavci, nalaze se 8 km sjeveroistočno od Gacka na kraškoj zaravni (1075 ni). S jeveno od sela je masiv Lebršnik, a južno jezero Klinje. Selo je jed ino pogodno za stočarenje.

Okiljević, su porijeklom od Vujinovića. Smjestili su se na katune Kazanac- paše, čiji su bili čobani. U selu je 1900. bilo 10 domaćinstava. Na Kosovu dvije sele 1920. u kolonizaciju , 1992. u selu živi šest domaćinstava. Dvojica braće Okiljevića, Jovan i M arko, 1941-1945. su bili kolebljivi: čas su četnici, čas par- tizani (Sarenac 1967).

56. R u d o Polje, pravoslavci, 1475-1477. je džemat Đurana. sina Vitomira, 7 domova, timar O m erov stanište Bogumila ratara.

Nalazi se uz regionalni put Gacko-Mostar, na kraškom platou (1047 m) iznad sjevorozapadnog dijela polja. Udaljen je od G acka 5 km. Selo je razasuto uz put po vrtačama; nekada je bilo Čengića imanje.

U Rudom polju je nekada živio (1612.) Kasim Spahija i cijelo selo je bilo nje­gov posjed. Ovdje su nekada živjeli i Voloderi. Ovdje postoji i stari harem od 4200 m 2 površine, upisan u gruntovnicu pod br.283. I danas stoje nišani bez nat­pisa, ali su d ivno dekorisani.

Davidovići, došli iz Sam obora na miraz; 1900. g. u selu su bila 3 domaćinstva;1920. dva odlaze u kolonizaciju. Od 1941-1945. tri, a 1992. četiri domaćinstva.

Divljani, potiču od Karadžića iz Morače. Prvo su došli na Miholjače, pa Kravarevo i na kraju u Rudo polje; od 1900-1992. u selu su 4 familije.

Đedovići, jed n o dom aćinstvo, došlo na miraz 1930. i 1992. godine je jedno i ostalo.

Gojkovići, kažu da su od Kovačevića iz Srđcvića; 1900. ovdje su bile dvije familije, a 1941-1947. osam ; 1992. šest familija.

Kovačevići, iz Srdevića; 1900. u selu su bile 4 familije; 1921. dvije odlaze u Vojvodinu. 1941. godine je 8, ponovo dvije sele, 1946. je 7, a 1992. šest.

M iloševići; R ioca-Bileća, a potiču iz R idana-Onogošt; 1900. g. ovdje je živje­lo 7 familija; 1921. četiri odseljavaju u Beograd, Foču, Vojvodinu i Vlasenicu. Od 1941-1945. u selu je 15, a 1992. šest familija.

Vidojevići, od Risna; 1900. g. ovdje je bilo jedno, 1941. četiri, a 1992. tri domaćinstva.

57. S a m o b o r , pravoslavci, 1475-1477. džem at Vladislava, sina Nikolina; 8 domova, neoženjenih 2.

Selo se nalazi 8 km jugo is točno od Gacka, na tarasnoj kraškoj zaravni (993 m) punoj vrtača. Ispod sela je veliko polje, u kome su seoske oranice i livade, a nalazi se iznad puta Gacko-Nikšić. U selu je najstarija škola u Gacku. Selo su dobili kao turski vazali na dar Slijepčcvići, Davidovići i Popovići.

329

Adžići, iz L isine-Piva - jedno domaćinstvo i 1992. godine.Davidovići, od Malovića, C. Gora, u Samobor su došli 1763. godine kao must-

edžiri na aginsku zemlju, 1900. u selu je bilo 5 familija. U kolonizaciju 1921. odlaze dva, u Uroševac i vojsku. Četiri žive u selu do 1948.. a 1992. tri familije.

Gajiđi, došli sa Carade 1955. jedno i 1992. jedno domaćinstvo.Jovanovići, došli 1970. iz Zabrđa-Piva i 1992. jedno domaćinstvo.P je šac i , iz Krivodola-Piva došli 1973. i 1992. jedno domaćinstvo.Popovići. su isto bratstvo sa Davidovići ma. Pori jeklom su od M alovića iz

Pošćenja. Ovdje je 1900. živjelo 4 domaćinstva. U kolonizaciju 1921. dva odlaze u Fcrizoviće-Kosovo. Od tada do 1952. g. u selu su bila dva domaćinstva.

Slijepčcvići, su takođe od Malovića. U Samobor su došli 1763. godine kao agin- ski muštedžiri. U selu jc 1900. bila 31 familija; 1921. četiri u selu Crkvenik. 5 u Uroševac i 2 u Rum u. Od 1941-1946. u selu je 21, a 1992. godine 12 familija.

Starovići, iz Drobnjaka, C. Gora. 1900. g. u selu je bilo 16 domaćinstava. Dva su odselila, između dva rata. Od 1941-1946. u selu ima 13, a 1992. 10 domaćinstava.

Tepačevići, došli 1932.; jedno domaćinstvo iz Dabotova groblja, C. Gora. Od tada do 1992. ovdje živi jedno domaćinstvo.

58. Slivlja, pravoslavci, 1475-1477. po prvom Turskom popisu Hercegovačkog sandžaka, timar je Hasana sina Dizdareva 50 dom ova, daju Hasanu 330 akči. Jedan dom, Božidar siromah, je rezervni vojnik ne plaća porez.

O vo selo su nastanjivali muslimani do konca 19 stoljeća. Jedino se zna da su u Slivljima prije dolaska Turaka živjeli Bogumili koji su listom prešli na islam, a za to i sada ima obilje dokaza. U Slivljima se i danas vide ruševine džamije i velikog harem a u kom e su bašluci davno uništeni. Džamiju je podigao Osman- paša Kazanac, a srušili i zapalili komite Baje Pivljanina. Ovdje su nekada živjeli: Cinarići. Glavovići i Tusaci. Glavovići su odselili u Mostar, a dvije preostaleporodice su najvjerovatnije izumrle, j e r tih prezimena više nem a u Hercegovini.

*

U jednoj narodnoj pjesmi govori se o Cinarićima i Baju Pivljaninu. Naslov pjesme je “H am za Mijatović i Pivljanin Bajo":

y*

S ta učini P ivljan ine BajoG dje udari na se lo S livljeTe porobi selo Cirtariće

a

Z aplijen i C inarića ovce*

/ pohvata C inarića robljeGole, bose goni p o kam enu

*

Na imanju Cinarića su se nalazile Doge. Ovdje je bilo razvijeno zanatstvo, što se vidi iz Turskih deftera. Terzije Abulah-baša sin Halilov. Murteza-baša, sin Hali lov, Hasan T u sak . sin D urakov , O m er sin Ibrahim ov, S liv ljan in iz Kanbergove mahale u Mostaru, Arslan, sin Murtezin, Salih, sin Ishakov i Alija Tusak, sin Durakov.

330

U Slivljima su imale svoja imanja slijedeće porodice: Juge, A hm ed, Jusuf, Zejnil, i Ajkuna, rođena Čorbo; Juge su posljednja m uslimanska porodica koja je napustila Slivlja.

Ovdje su svoja imanja imali slijedeće muslimanske porodice: pored Juga, Pramenke iz Dobropolja, Prgude iz Nadanića, Demirovići, Džuburi, Voloderi i Zvizdići iz Gacka, Gadže i Hasanbegovići iz Haptovca, Cengići iz Lipnika, Kapetanovići, Mehići i Tanovići iz Ključa, Cike, Delulići. Kovači, Loge i Okerići iz Borca, Memići iz Bahori, Bašagići, Dugalići i Muslibegovići iz Nevesinja, Ljubovići i Pašići iz Odžaka, Resulbegovići iz Trebinja, Bese iz Stoca, Sadžaci iz Pocrnja, Vlađovići iz Gleđcvaca, Kamerići iz Blagaja, Ćumurije, Dizdarevići i Gušanci iz Mostara, Korkuti iz Travnika i Adbegovići izTaslidža-Pljevlja. U gruntovnim knjiga­ma i sada su ova imanja, koja su oteta od ovih porodica, njihovo vlasništvo iako su u katastru prevedena na potomke njihovih nekadašnjih sluga pravoslavaca.

Po drugom popisu 1585. g. Slivlja su tim ar Jusufa i H asana M ehm edova, podanika tvrđave Ključ i Jusufa Ham zina timarnika.

Baština Vukosava u ruci Timura i sinova, baština R adičeva u ruci A hm eda Rađačeva i Husreva V latkova, baština Radibradova u ruci Hasana Vlatkova čift.

Drugo selo Slivlja, t im ar A hm eda Ncsuhova, podanika tvrđave Ključ, baština Radovanova, sina V ukm irova , u ruci K asim a Alija Markova. Porez sa ispendžom i ostale dažbine 400 akči. Kasnije posjed Čengića. Ovdje se očito vidi prihvatan- jc nove vjere, islama, oci strane Bogumila. Selo se nalazi 30 km sjeverozapadno od Gacka na krškj visoravni (1120 m). S jeverno od sela je D ubrava (1332 m) i Kobilja Glava (1326 m ), istočno Stražcvica (1445 m) i Debelac (1255 m), zapad­no Gradina (1478 m). Kao što se vidi, selo se nalazi između većih brda. Selo je na granici opština N evesin ja i Gacka i najveće je u Gatačkoj opštini. Kroz selo protiče Kunjak potok. U selu su 1941. godine formirane tri čete četničke sa zak­letvom kralju i otadžbini. Prva njihova akcija bila jc 19.08.1942. godine na Foču, a d ruga na Prozor, tam o gdje su bili najveći pokolji. Ćete su form irane od četni­ka: Slivlja, Dubljevića i Kokorine. Tek 1944. su prišli partizanima, bili su četnički orijentisani, a v jerovatno i 1992. godine.

Bogdanovići su došli početkom 1737. iz K rnje je le (Malo G rahovo) Crna Gora. Pori jeklom su od Vujanovića, 1900. u selu su bila 4 domaćinstva. Jedno je otišlo u kolonizaciju 1921. u Vojvodinu. Od 1941-1946. ima 5, a 1992. godine jedno.

Ćeklići, došli 1881. od Uloga. 1900. je bilo jedno dom aćinstvo , 1921. šest odlazi u kolonizaciju, od 1941-1946. dva i 1992. dva.

Damjanci, su došli sa Čarada, porijeklom su od Orlovića. Naselili su se prvo u Pivu i prozvali se Blagojević, a potom Dam janci. Ovdje su došli oko 1770. U selu je 1900. bilo 6 dom aćinstava; dva su 1921. otišla iz sela. Od 1941-1946. osam, a 1992. dva.

331

Draškovići, u Slivlja došli 1715. kao mustedžiri iz Riđana, Crna Gora. Potiču od istoimenog bratstva. U selu je 1900. bilo 12 domaćinstava: 1920. tri odlaze u kolonizaciju. Od 1941-1946. im a 17, a danas živi 5 dom aćinstava u Slivljima.

Golubovići, od Riđana; došli kao mustedžiri 1715. godine. U selu je 1900. bilo 3 domaćinstva, jed n o je otišlo 1920. u Vojvodinu. Od 1941-1945. ima 5, a sada jedno.

H m jezi, došli iz Pive. U selo su došli kad i ostali mustedžiri. U selu jc 1900. bilo 3 domaćinstva; jed n o je 1920. otišlo u Vojvodinu, tako da od tada do 1992. im a dva.

Ignjatovići, su porijeklom iz Komona; 1900. u selu je bilo 8 domaćinstava. Dva su otišla 1920. u Vojvodinu. Od 1941-1946. u selu im a 10, a 1992. četiri.

Jeremići, došli su u selo kad i ostali mustedžiri od Onogošta; 1900. u selu je bilo 2 domaćinstva, 2 su otišla iz sela 1921. godine. O d 1941-1946. im a 9, a 1992. dva.

Njeguši, došli koncem XVIII vijeka, iz Sniježnice; 1900. ovdje su dva domaćinstva, jed n o seli u Vojvodinu 1921. godine. O d 1941-1946. isto su dva, 1992. jedno.

Pikule, su došle sa M ihaljača, kao G ovedarice 1798. godine. 1900 u selu jc bilo 9 domaćinstava. U kolonizaciju odlaze 3, a od 1941-1946. im a 17, dok 1992. g. dočekuje 7 domaćinstava.

Proroci, došli u Slivlja na miraz; 1900. b ilo je jedno domaćinstvo. Od 1941-1946. tri, a 1992. jedno.

Salatići, sa Bijele Ruđine-Bileća; došli 1987. godine. U selu je 1900. bilo dva domaćinstva; jed n o je otišlo 1921. u Vojvodinu. Od tada do 1992. jedno.

Stajići. su porijeklom od M alcševaca-M alina-Ljubomir. U selu jc 1900. bilo tri domaćinstva, jedno je odselilo između dva rata. Od 1941-1945. isto tri, a 1992. jedno.

Stanici, potiču od Palikuća kod Trebinja 1900. u selu živjele 3 familije. Od 1941-1946. pet, a 1992. jedno.

Tunguzi, iz Drobnjaka, C m a Gora; 1900. u selu je živjelo 5 domaćinstava. Od 1941-1946. ni, a 1921. tri, a 1921.su dva odselila u Vojvodinu. Od tada do 1992. tri.

59. S o d e r i , M uslimani, nalaze se u Boračkoj uvali u gornjem toku Neretve, koja protiče kroz sam o selo, a kuće su sa obadvije strane rijeke. Sa istočne strane sela protiče rijeka Bistrica. Udaljeno je od Gacka 25 km na sjever. Spaljeno i opljačkano 1942.,a stanovništvo pobijeno i protjerano. Nova paljevina i progon stanovnika bio je 01.07.1992. godine seljacima u selu ostade 730 ovaca i jan jaca kao i 48 goveda.

332

Č orbo, je porijeklom iz Hotelja kod Stoca. Č orbe se pominju na Berkovićima 1843. godine; od 1900-1942. ovdje je živjelo 15 familija, sva preživjela domaćinstva su tada izbjegla iz sela, 1946. se vratilo 8, da bi 1992. novi egzodus dočekalo 11 familija,

Juge, došli iz Jugovića 1887. na ženinstvo. Sve do 1942. bila jedna familija, koja se nije vraćala iz muhadžirluka.

Spona, direktni su potom ci Turaka. Od 1900-1942. u selu su živjele 3 familije. Selo su napustili 1942. p red četničkom kam om i više se nisu vratili na djedovska ognjišta.

Voloderi. došli na miraz iz Vratla 1892. godine. Od dolaska do egzodusa 1942.i / w

bilo jed n o domaćinstvo. U selo se više nisu vraćali.Vuk, je iz Uboskog kod Stoca. Došli su 1902. na miraz u Sodere 1942. su

Sodere napustili, pred četničkom kamom. Vratili su se 1946. godine da bi doživjeli novi egzodus 1992. - stalno jedno domaćinstvo.

60. Srđevići, pravoslavci. Selo je dobilo ime po srednjevjekovnom vlastelinu Radoju Srdenoviću. Sm ješteno je 5 km zapadno od Gacka, na krajnjem dijelu kraške prečage (975 m) koja razdvaja Veliko od Malog polja. Sa dvije ga strane obavija rijeka Mušnica, koja selu dolazi sa istoka, a od sela odlazi prema jugo- isotku. Ona u donje M alo polje ulazi kroz Strugu. Selo ima odličan prirodno- geografski smještaj. Od 1941-1944. bili su pročetnički orijentisani sa časnim izuzecima (Lazar Kovačević partizan; Mitar Šarenac, mostarski arhiv 1976.). Selo je spaljeno 1941., a njegovo stanovništvo izbjeglo.

Srđeviće naseljavaju danas isključivo pravoslavci, a selo je bilo Čengića pos­jed. Hanefi-beg Čengić j e ovdje podigao kulu na dva sprata, a sada je u vlasništvu po tom aka bivšeg Čengića, sluge Spasoja Kovačevića. I prvu ćupriju od kamena preko Mušnice su uradili Čengići.

KovaČevići, od Male.ševaca iz Knež Dola. 1900. u selu je živjelo 12 domaćinstava. 1920. tri su otišla u kolonizaciju na Kosovo. Ovdje je 1941. bilo 25, a 1946. 15 domaćinstava, 1992. u selu živi 18.

M iloševići, jedno domaćinstvo, doselilo je 1901. i 1992. jedno iz Lukavica.Popovići, su došli iz Bjelopavalića u L jubom ir na oputnoj Rudini, a potom u

Srđeviće 1897. godine. Od doseljenja do 1960. u selu su živjela dva domaćinst­va, a 1992. jedno. Vode porijeklo od Šaraca iz Martinića, čiji predak se zvao Vlastelinović.

61. S ta r i Dulići, pravoslavci. Selo je po prvom turskom popisu 1475-1477. đžem at V ukića sina Radosava - 17 domova.

Selo se nalazi 16 km ju žn o od Gacka na kraškoj zaravni (945 m), južno iznad sela je Duličko Osoje (1062 m) i Banj Brijeg (1026 m). Sjeverno su N. Duliči i Veliko Gatačko polje. Karakteristično je da svi stanovnici ovog sela nose prezime

333

Crnogorac, što sam o po sebi govori o njihovom porijeklu. Ovo selo je bilo Čengića imanje, a stanovnici njegovi musteđžiri, dovedeni iz Crne Gore 1768. godine. Njegovi prvi stanovnici su bili Bogumili, koji su prešli na islam i otišli iz sela je r su se bavili uglavnom stočarstvom. Stanovništvo ovog sela je do 1944. bilo uglavnom na četničkoj strani.

Crnogorac, vode porijeklo od M arkovića sa Njeguša. U selu je 1900. živjelo 24 domaćinstva. Izm eđu dva rata 5 je odselilo u Vojvodinu, Konjic i Glavatičevo. Od 1941-1946. u selu su živjela 23, a 1992. godine 19 domaćinstava.

62. S tep en , pravoslavci. Po prvom Turskom popisu (od 1475-1477. g.) Stepen je džemat M ilorada. sina Ratka, 23 doma, 3 neoženjena. Po slijedećem popisu 1585. selo je timar A hm eda Isina, podanika tvrđave Ključ i Pirije timarnika; 15 domaćinstava. Pom enuto selo veže se za kasabu Cernicu. O n i 'su se zajedno sa stanovnicima C ern ice obavezali da će održavati put preko Kamenog brda, zbog čega je u novom defteru upisano da su oslobođeni od vanrednih nameta, zakon­skih obaveza i čeraharluka. Ljetnu ispašu, 1 maju, u Kokarini timar Katiba M ehmeda. Ukupan carski porez iznosio je 2120 akči. Poslije su ovdje živjeli Tanovići. Stepen jc postao njihov timar. Stepen se nalazi 19 km južno od Gacka na magistralnom putu Gacko-Trcbinje, a na kraškoj prečagi, koja odvaja veliko polje od Cerničkog. Sa sjeverozapadne strane selo protiče Stepenski potok, istočno od sela se uzdiže Gat i p lanina Samina. Tokom D rugog svjetskog rata skoro su svi bili u četnicima. Prilikom povlačenja partizana za Bosnu stepenska četa pristupa Četnicima, a kada se povlače četnici, oni prilaze partizanima.

Andrijaševići, iz Belosave-Vilusi; 1900. g. ovdje su živjela tri domaćinstva, dva su otišla 1921. u kolonizaciju. Od 1941-1992. u selu žive tri.

Avdaloviči su najstariji doseljenici na Stepenu od današnjih stanovnika. Prije dolaska na Stepen živjeli su u Dobreljima. Porijeklom su od stare popovske porodice sa Čeva. U selu je 1900. bilo 4 domaćinstva; 1921. u kolonizaciju odlazi 5, a od 1941-1945. pet i 1992. sedam domaćinstava.

Čorlije, su došli 1881. iz Korita. Od dolaska do 1992. godine jedno domaćinstvo.Jakšići. su na S tepen došli 1878., a porijeklom su od Vukosavića sa Šćenice-

C rna Gora. 1900. g. u selu je živjelo 3 domaćinstva, a 1992. tri.vSarenci, su došli sa Pržina, porijeklom su od Davidovića-Bileća. O d 1900-

1941. u selu su živjela dva domaćinstva, a 1992. godine dva.Šukovići, su došli iz Crne Gore. Zvali su se Proroci, a u selu ih mještani

nazvaše Šukovićima, po šugi od koje su bolovali. 1900. g. u selu jc živjelo 7 domaćinstava, 1921. četiri sele u Vojvodinu kao kolonisti. Od 1941-1992. četiri domaćinstva.

334

63. Stolac, Bošn jaci. S e lo je po prvom Turskom popisu 1475-1477. timar i pri­pada Trebinju. Ostoja, sin L jupka i B oguta Stepanova, 5 dom ova. Plaćaju porez od 3250 akči (Bogumili stočari). Selo sc nalazi 8 km od G acka (1060 m) na brdu u zaleđu sela su Sarića G rede (1092 m), na kojima je nekada bila kula O m era Turkuše, od koga potiču Sariei. Zapadno, ispod sela se prostire kuljsko polje, oko koga su sc smjestila bošn jačka sela kao niska bisera na djevojačkom vratu. Selo je u prirodno geografskom pogledu nepovoljno za stanovanje. Na vjetrometini je , ali sa najboljim pog ledom na Gatačko polje. Ima kaptiranu vodu “ toplik", isto tako dovedenu vodu iz jed ins tvenog Kuljskog vodovoda. U Drugom svjetskom ratu Sarića G rede su bile simbol neosvojivosti Kule Fazlagića, za Bošnjake u pozitivnom , a z ače tn ik e u negativnom smislu. U novom napadu četnika, 18. juna 1992. godine četnicima j e bio cilj da se uzm u G rede koje niko nije branio i da odatle kontrolišu Kul jsko polje i sva sela u njemu. Selo su osvojili bez borbe. O no staraca što su našli, poklali su i bacali žive u vatru, a svi su bili p reko 80 godina stari. O no tijela što je nađeno, nađeno je bez glava, je r crnogorski i pravoslavni junac i odnesoše glave tih nem oćnih stvorenja da se hvale svojim junaš tvom , kako su pobili Turke u Kuli.

Č u s to v ić i , d v a d o m a ć in s tv a izCernice, došli 1914, a 1943. otišli u Dubrovnik.

Sariči, potom ci O m era Turkeše, koji se oženio sa S tepena od Avdaloviča, popovom kćerkom Sarom . Po majci Sari, njeni p o to m c i se nazvaše Sarićima. U selu j e 1900. bilo 18 famil­ija, izm eđu dva rata tri su odselile.1941. u selu živi 24, u toku rata 8 napušta selo; oslobođenje dočekuje 17, a egzodus 1992. dočekuje 8; na strani je živjelo preko 130 familija.

64. Šipovicc, Bošnjaci. Selo se nalazi u Boračkoj zavali, u prisoj noj strani D eb e le B u k v e (1 4 0 8 m).S jev e ro z ap a d n o od se la j e Prev ila (1384 m), a jugo is točno Babina Glava (1428 m). Između Babine Glave i sela protiče rijeka Bistrica. S jeverozapadno

od sela j e O štra g la v a (1417 m). Mentić Huni ja zaklana u Donjim Igirama u S ipovice se nalaze na najvećoj nad- Borcu u 102 g. života 7. ju la 1992.g.

335

morskoj visini u Boračkoj regiji (1180 m). Selo je spaljeno 1942., a ista je ta nesreća zadesila seljake ovog sela i 1992. godine. Mnogi su platili svojim životi­ma, jer su bili stari i nemoćni za bježanje. To su uglavnom bili oni koji su se vratili 1946., vjerujući svojim kom šijama da više neće ponoviti pokolj iz 1942. godine, ali ovi ga ponoviše. U selu je ostalo oko 920 ovaca i 35 goveda.

Dalovići, došli iz istočne Bosne. Od 1900-1942. g. ovdje su bile 3 familije.Prazine, su došle iz Pridvorice 1899. na miraz. Od tada do 1942. bilo jedno

domaćinstvo. Iz muhadžirluka su se vratili 1946., da bi novi egzodus doživjeli 1992. godine dva domaćinstva.

Relo, pravoslavci. Doselili su kao stočari od Bileće 1887. godine, jedna famil­ija; 1942. dvije. Selo su tada napustili i više se nisu vratili.

Salčini, vode porijeklo iz C rnčića-C m a Gora. 1900. u selu je bilo 5 familija;1942. godine 10 napušta selo pred vihorom rata; 1946. se vraćaju u selo, a 1992. novi četnički napad dočekuje 5 familija.

65. Šumici, Bošnjaci. Selo je smješteno u osojnoj strani Borovica (1267 m) na visini 1084 m. Nalazi se u šumi (po čem u je dobilo ime). Sjeverno od sela protiče

Frašto Sejo, Pajić Ne nad i Frašto Bajro nosioci Zlatnog ljiljana.Fral to Sejo i Frašto Semir Bajrov sin istovremeno i nosioci zlatne policijske značke

336

rijeka Bistrica. Naspram Šumica, sjeverno iznad rijeke, su Šipovicc. Četnici su1942. ovo selo spalili a istosu to učinili 1992. godine. N jegove stanovnike su pok­lali i protjerali ono s t o j e uteklo od njihove kame. O vim seljacima je ostalo oko1400 ovaca i 52 goveda.

Frašte, su porijeklom od Foče, došli su na majčinstvo. Od 1900-1942. ovdje su živjela 4 domaćinstva, 1942. su pobjegli, da bi se dva vratila 1946. godine i doživjeli novi egzodus 1992. godine od četnika.

Lende, su porijeklom od Pljevalja. 1900. u selu je bilo jedno, a 1942. tri domaćinstva. Selo napuštaju pred četnicima, da bi se vratili 1946. godine i doživjeli novi egzodus tri domaćinstva.

Mahiri, došli iz istočne Bosne u ovo selo. 1900-1942. u Šum ićim a su živjela 4 domaćinstva, a tada su pobjegli pred četničkom kamom, da bi se 1946. vratili na svoja ognjišta, a novi četnički koljački pohod dočekuje 1992. tri domaćinstva.

M urani, došli odnekud iz Sandžaka. 1900. g. ovdje su živjele 4 familije, dvije su otišle 1924.. a ostali kada j e selo spaljeno od četnika. Dvije su se vratile 1946. godine. Novi četnički napad u selu je dočekala 1992. godine jed n a familija.

Volodcri, doselili iz Vratla na miraz 1859. godine. Od 1900-1942. u Šumićima je živjelo 6 familija, a tada su pobjegli iz sela, da bi se 1946. vratile 4 familije i doživjele novi četnički bijes 1992.

66. Ulinje, pravoslavci. Nalazi se 6 km sjeveroistočno od Gacka, na desnoj strani m agistra lnog puta Trebinje-Gacko-Foča-Sarajevo, na kraškoj visoravni (1100 m) koja je sjeverno iznad jezera Klinja. Sa istočne strane teče potok Konjevod, a sa zapadne rijeka Vrba. Selo je na vjetrometini. Obradiva zemlja mu je po do lov im a i vrtačama. O vo selo jc naseljeno u doba Kozanac-paše, koji jcsvoje mustedžire iz Mulja, kada je došao iz Kanaca, smjestio u Ulinje, gdje mu je bila ispaša za stoku-katuni. Ovi su tu obrazovali selo i trajno se naselili. U vri­jem e Drugog svjetskog rata, sve do 1944. g. su bili četničkoj strani (Mitar Sarenac).

Okiljevići, sa Platica, jedno domaćinstvo.Pušare, dovedeni iz Petrovića, Crna Gora kao mustedžiri u Mulja, a zatim u

Ulinje. N ekada su se zvali Sladoje. Iz Petrovića su pobjegli radi krvne osvete. Zato su u Milijima i promijenili prezime. U selu je 1900. bilo 7 familija, 1921. tri odlaze u kolonizaciju, a 1941. ima 4, koliko i 1992. godine.

Ušćumlići, došli iz Pive i 1992. godine jedno domaćinstvo.

Vukovici, iz Mulja. Isti im je korijen kao i Okiljevićima. 1900. u selu je bilo 8 domaćinstava; 5 je otišlo u kolonizaciju 1921. godine. 1941. g. ovdje živi 6, a1946. deset i 1992. pet domaćinstava.

337

67. Višnjevo, pravoslavci. Nalazi se 7 km sjeverozapadno od Gacka na kraškoj visoravni (1137 m). I ovdje su obradive površine po dolovima i vrtačama. Ovo selo je bilo katun age Agovića. Njegovi stanovnici su potomci bivših mustedžira Agovića.

Šupići. došli 1920. iz Izgori na miraz i 1992. jedno domaćinstvo.Višnjevci. iz sela Višnjica. nahija Župa, Crna Gora, dovedeni 1781. godine kao

mustedžiri. U selu j e 1900. bilo 25 familija, 1921. tri su odselile kao kolonisti u Srem. Drugi svjetski rat u selu dočekuje 28; u toku rata 5 odselilo u Vojvodinu,1946. ima 23, a 1992. godine šest familija.

68. Vratkovići, pravoslavci* Selo je po prvom Turskom popisu Sandžaka Hercegovina 1475-1477. D žem a Radića sina Vukote, 11 domova.

Selo je dobilo ime po vojvodi Vratku, koji je ovdje stočario u XIV vijeku (Bogumili). Selo se nalazi 23 km jugoistočno od Gacka na samoj crnogorskoj granici. Seoske zgrade su razbacane po dolinama i krškim visoravnima (1020 m). isto tako i obradiva zemljišta. O vo su bili katuni Kozanac-paše. '

Đuričići, dovedeni sa Ceva kao pašini mustedžiri 1830. godine od istoimenog bratstva sa Čeva. 1900. u selu j e bila jed n a familija. Od 1941. dvije; 1992. tri familije.

Tepačevići, od Orlovića u Vratkoviče su dovedeni 1789. godine da obraduju pašinu zemlju i čuvaju stoku. Prezim e dobiše po Tepu Orloviću, koji je tepao. U selu je 1900. bilo 21 domaćinstvo: jed n o je 1921. odselilo na Kosovo. Početkom1941. ovdje živi 32, a 1946. godine 35 i 1992. ovdje j e 29 domaćinstava.

69. V rb a , pravoslavci. Iz prvog Turskog popisa 1475-1477. vidi se da timar pri­pada Bošnjacima tj. Huseinu sinu O sm anovu, t im am iku grada Ključa. Vrba je đerebend (klanac). Plaćali su porez 2400 akči. Selo se nalazi na magistralnom putu Gacko-Foča-Sarajevo. Kroz selo protiče rječica Vrba, koja kupi vodu sa jugoistočne strane visoravni Č em erno i odvodi je u Jadransko more. Selo jc na nadmorskoj visini 1 106 m. Sa istočne strane Vrbe izdiže se Ravna Gora (1655 m), sa zapada je C erova Glava (1294 m) i Bogdanova (1225 m). Sa sjeverozapada je M itrova gomila (1333 m), ispod koje izvire rijeka V rba iz Hrst vrela. Iznad svih pom enutih vrhova izdiže sc Suhi vrh (1519 m). Vrba je bila imanje Agović-agc koju su mu mustedžiri (kmetovi) oteli 1877. godine. Tokom Drugog svjetskog

V

rata, selo je bilo četničko uporište (M itar Sarenac).Daviđovići, sa Daviđovića. 1900. U selu je bila jed n a familija, 1921. godine

je d n a je odselila u Adu-Bačka. 1941, ovdje su četiri, 1946. sedam familija. U kol­onizaciju 1947. odlaze četiri, a 1992. u selu su 3 familije.

Grkoviči, iz Grkoviča kod Trebinja. Prije dolaska u Vrbu, živjeli su na aginskoj zemlji u Ljubomiru. U 1900. u selu je bilo 5 familija; 1921. dvije su odselile u Rumu kao kolonisti. 1941. dvije su stradale u Talijanskom logoru; od 7 familija, od 1946-1992. u selu žive dvije.

338

G m bačić i , došli na Boljke od Herceg Novog, a odatle dovedeni kao mustedžiri u Vrbu, 1900. U Vrbi su bila 2 dom aćinstva 1921.; jedno ide u Vojvodinu. Sve od 1941-1992. u selu su 4 dom aćinstva.

Miletići, došli iz Zanjevice 1930.. inače potiču iz Nikšića, odakle su za tursku nagradu ubili nekog Crnogorca. O d dolaska, do 1992. u selu žive dvije familije.

Subotići, su porijeklom od Lazića iz Crne Gore. 1900. ovdje je jed n a familija. Od 1941-1946* pet, a 1992. tri.

Sudžum i, ispod Osoja-Bileća, došli kao Agoviča čobani. U selu je 1900. bilo jedno dom aćinstvo , a od 1941-1992. dva.

Supići, su od Varazića iz Crne Gore. dovedeni 1789. kao mustedžiri. 1900. je bilo 4 domaćinstva, 1921. dva odlaze u kolonizaciju u Vojvodinu. Od 1941-1946. u selu žive dva, 1992. jedno domaćinstvo.

70. Zagrodci, pravoslavci. Iz prvog turskog popisa 1475-1477. vidi se da selo pripada Dabru, sa Stavke V ukosava sina Vladje. Selo uživa Jusuf, koji godišnje daje im am u A hm edu 200 akči. Im a 12 dom ova 2 neoženjena, plaćaju carski porez 1775 akči. Iz popisa 1585. vidi se d a j e selo timar Murata Ilijasova i Bajazida Hasanova, posjednika tvrđave Ključ. Porez su plaćali 900 akči. U selu su živjeli; Tanovići, Kapetanovići, Redžići i dr., a iselili su radi stalnih upada komita, pal­jevine i pljačke i čestih ubistava.

Selo sc nalazi 23 km ju g o zapadno od Gacka, ispod G olog vrha (1502 ni) u kraškoj dolini (931 m). O va dolina je produžetak K ljučko-Cerničkog polja prema zapadu. Južno od sela pruža se kam enita visoravan Bukve (1101 ni), sjeverno planina Baba, sa Golim vrhom (1502 ni) i Rudo brdo (1167 ni).

Miloviči, sa G rahova, selo Teklići, Ivković mahala, nabija Plesivci, dovedeni kao mustedžiri Tanovića 1832. godine. U selu je 1900. bilo 9 domaćinstava;1921. Četiri su odselila u Banat kao kolonisti. Od 1941-1992. u selu živi 11 domaćinstava.

%

Radan, došao sa M eke G rude 1914. na miraz, od tada do 1992. jedno

domaćinstvo.71. Zurovići, M uslim ani, se nalaze 29 km sjeverno od G acka u Boračkoj uvali,

odnosno u proširenoj dolini Neretve, i to njene lijeve strane. Sa ju žn e strane sela diže sc B arno B rdo (1299 m) i K uk (1564 m). Selo ima odlične uslove za život. Obiluje živim vodama, šum am a i ispašama za stoku, a uz to bistra i plahovita N ere tva koja protiče sa sjeverne strane sela, bogata je ribom. Selo su četnici1942. i 1992. opljačkali i spalili, kao i sva ostala sela u Borču, a njegovo stanovništvo pobili i rastjerali po bijelom svijetu. Tom prilikom, četnici su kao plijen zatekli 43 goveda, 840 ovaca i jan jaca, pored drugih dom aćih potrepština.

339

Delaliči, došli iz M jedenika na miraz. O d dolaska do 1942. bilo je jedno domaćinstvo, a tada je napustilo selo, da bi se vratili 1946. Novi četnički progon doživjela su 4 dom aćinstva i novo razočarenje u svoje komšije pravoslavce.

Kovači, su došli iz D abra kod Stoca, kao stočari i tu ostali, pošto su svake godine vodili stoku na ispašu, na ove prostore. Od 1900-1942. u selu je bilo 6 familija. Selo su napustile bježeći od četničke kame. U selo su se vratili 1946., da bi novi pokolj doživjelo 8 familija 1992. godine.

Voloderi, došli na m iraz iz Vratla, da bi 1942. otišli u muhadžirluk i više se nisu vratili u Zuroviće.

v

72. Z a n je vica, pravoslavci. Po prvom turskom popisu Sandžaka Hercegovina, 1475-1477. džemat je Đurađa sina Radovana: 50 domova, 4 neoženjena. Nalazi se 14 km sjeveroistočno od G acka, na nadmorskoj visini 1235 m. Obradivo zemljište, nalazi se iznad sela, koje j e smješteno ispod Lebršnika. Kada se ovdje kosi, seljaci se vežu konopima da bi mogli strme livade pokositi. Selo j e dobilo ime po brdu Zanjevica. Stanovnici sela su potomci nekadašnjih katunara koji su izgonili stoku iz južne Hercegovine i C rne Gore. Svi su bili Čelnici do 1944. godine.

Beatovići, iz Korita. Potječu od jednog najamnika, koji jc b io sluga kod Rančevića. Mladić se tu oženio i ostao na ženinstvu. 1900. već je bilo 16 domaćinstava. Poslije Prvog svjetskog rata, 1921. u kolonizaciju odlazi 1 1, a od 1941-1946. u selu je 6, a 1992. tri domaćinstva.

Borisavljevici, iz Riđana, Nikšić, doselili 1920. do 1941. i otišli.Miletići, iz sela Bukovik, nahija Crmnica-Crna Gora. Pobjegli su radi krvne

osvete, je r su za tursku nagradu ubili jednog Crnogorca. U selu su 1900. živjele 2 familije; jedna je odselila u kolonizaciju 1946. na Kosovo, a 1992. jedna uV

Zanjevici.Saviči, kao stočari iz Poliea-Trebinje. Starina im je Stari Vlah na Kosovu.

w

Dolazili su na katune i ostali. Prije dolaska u Zanjevicu su se zvali Mlačići. U Zanjevici je 1900. bilo 14 domaćinstava, 9 je otišlo 1921. u kolonizaciju. Od 1941.1945. pet, a 1992. je d n o domaćinstvo u Zanjevici.

Korila (snimljeno 1896. godine)

340

Rončevići* su došli iz Pilatovaca. 1900. g, u selu je živjelo 14 familija, od kojih je 1921. otišlo u kolonizaciju 8; od 1941-1945. u selu je 6, a 1992. tri familije.

Rudovići, su porijeklom od Borisavljevića iz Riđana. 1900. u selu su živjela 3ss

domaćinstva, jedno je 1921. odselilo u kolonizaciju. Od 1941-1992. u Zanjevici žive dva domaćinstva.

73. Korita leže uz magistralu Dubrovnik - Sarajevo, na putu izm eđu G acka i Bileće. Svoje ime selo je dobilo po vrtačam a sličnim koritima, kojih ovdje m nogo ima. Turci su ga zauzeli 1466. godine i povjerili na upravu jednom subaši. Selo je bilo u sastavu raznih kadiluka: fočanskog (drinskog), novskog cerničkog, gatačkog i bilećkog od 1865. do 1878. godine. Korita su bila u sastavu ključke kapetanije. Od 1878. godine selo sc nalazi na području bilećkog sreza.

Selo Korita graniči s C rnom G orom i za cijelo vrijeme tursko-osmanske vla­davine bilo jc izloženo čestim napadim a hajduka i uskoka iz primorskih krajeva. Zato su Turci već u p rv im godinam a svoje vladavine izgradili ovdje utvrđenje s nekoliko kula u blizini i stalno držali posadu. O borbama Bošnjaka s hajducima i uskocima Baje Pivljanina pjeva se u više narodnih pjesama, koje su pribilježene u našoj literaturi. Iz ovih p jesam a saznajem o da su se hajduci skupljali na Kobiljoj Glavi i na Planiku i odavde vršili organizirane napade na Bošnjačke askere, a od 1878. godine na austrougarsku soldatesku. U pjesmi “Svatovsko groblje na Koritima*', govori se da su uskoci Baje Pivljanina dočekali u Koritima svatove Hadže Rišljanina i ubili mu vjerenicu i brata koji ju je kao d jever pratio. I sada u Koritima postoji groblje tih svatova u kom e su sahranjeni Hadžina vjerenica Hanka i brat mu M uham ed. Na njihovim grobovim a bili su nišani bez natpisa, s nekim ukrasnim crtežima, koji su davno uništeni. Pjesnik za Korita kaže: “Udarism o niz Korita ravna. Sva Korita pritisnula tama.”

Kad su Bošnjaci izgradili prvo utvrđenje u Koritima, nije poznato. Sulejman- paša Resulbegović iz Trebinja je , po naredbi bosanskog vezira, gradio 1756. godine u “derebend (klancu) Koritima" nanovo tvrdu kulu i oko nje šaranpov (opkop). Ova kula i d ruge zgrade bile su podignute na lokalitetu Grad, koji se nalazi između magistrale i m akadam a koji iz Korita vodi u selo Crkvice u Crnoj Gori. Ovdje se i danas vide velike gomile ruševina od zgrada, koje su mještani raščistili i napravili m ale vrtače. U G radu postoje i dvije čatrnje (gustijerne) iz kojih se posada vodom snabdijevala. Na jednom budžetu iz 1204. godine (1790), kao svjedoci upisani su “aga iz Korita Husein-aga i ćehaja m u Hadži Mustafa". U Koritima jc 1612. živio neki spahija Muselim-beg, a 1875. godine juzbaša Murat-aga Džaferović. 13. augusta 1875. godine komiti su navalili na G rad u Koritima i porušili u njemu sve kule, o s im džamije. Grad u Ključu je pred oku­paciju Bosne i H ercegovine 1878. godine bio izgubio svaku važnost, a umjesto njega počeo igrati sve veću ulogu Grad u Koritima, koji se nalazio na drumu Bileća-Gacko i koji j e išao uz crnogorsku granicu.

341

LVCnsVA; ;pjjVLČiSA» u l i J i l i . L l ' i f )• i i i l ’ . j M f *

;■ :■ •'

M V SU M A M

HRVATI

f ii}nr!2»M U S IJ M A S I K A O U R U G t S A K O O VO K R O jK O S T l

Etnička mapa današnje Bosne i Hercegovine

Za bošnjačke uprave, u Koritima je podignuta i je d n a džam ija za koju ne znamo kada je sagrađena, a ni čija je bila zadužbina. Priča se da su je sagradili Dizdareviči koji su ovdje, od izgradnje tvrđave, stanovali i bili njeni dizdari. Oni su u Korita došli iz Ključa gdje su njihovi preci bili prvi dizdari ključkog grada.

Džamija jc bila locirana u Gradu, s desne strane m akadam skog puta koji iz

342

Korita vodi u Crkvice i koji je od magistrale udaljen oko 300 metara. Bila je g rađena od tesanog kamena, s četvrtastom kam enom m unarom i pokrivena pločom. U njoj su klanjali članovi posade i muslimani koji su u Koritima živjeli. Dok je bila u upotrebi, gravitirala su joj sela Brestice i Hodžići. Njeni imami su za vršenje svoje dužnosti uživali jedan gedik timar u Koritima. Uz džamiju se nalazio harem (groblje) u kome su nišani davno uništeni, tako da im ni traga nema. Gradilište s džam ijom , upisano je u grunt ul. kat. opć ine Korita broj 254, kat. čest. 1/15 i zauzim alo je 570 m2 površine. D žam ija je srušena pred Prvi svjetski rat 1914. godine. Tada su svi muslimani odavde izbjegli i naselili sc u Haptovcu. Gacku i drugdje. Jedna porodica Dizdarevića iselila jc iz Korita 1874.

V

godine i nastanila sc u O plič ić im a (općina Čapljina) gdje njihovi potomci i danas žive. Ovdje treba jo š reći d a j e u Koritima 1304. (1886.) godine radio i je d a n sib- jan mekteb, koji je srušen kad i džamija.

Putopisac Henrik Renner, koji je kroz Korita prošao 1888. godine, kaže da su “ krvava” i “divlji i krševit kraj” . On je u svom putopisu, na strani 350, donio lijepu fotografiju G rada u Koritima na kojoj se vidi slijedeće; prostran, malo str- menit i krševit prostor pravokutnog oblika ograđen zidom visokim oko dva metra. U jugo is točnom uglu Grada bila je jedna zgrada na sprat, d im enzija oko 20 x 1 0 x 8 metara, pokrivena pločom. Iza ove zgrade vidi se vrh munare pokriv­en o lovom ili plehom. U Gradu su se tada nalazile još četiri prizemne zgrade i dvije kule, visoke oko 12 metara.

U Koritima su, koncem prošlog stoljeća, živjele slijedeće m uslimanske porodice: Čustovići, Dizđarevići, Musići i Redžići. O s im njih, ovdje su imale posjede i slijedeće Bošnjačke porodice iz Hercegovine: Bijedići iz Gacka, Čame iz Bilećc, Čcngići iz Bruse, Čustovići iz Cernice i Ključa, lsovići iz Bileće, Mrgani iz Bivolja Brda, Muljani (Pašići) iz Mulja, Nikšići iz Stoca, Sarići iz Gacka, Šakovići iz Velike Gračanice, Šehovići iz Trebinja, Tanovići iz Ključa, Vukotići iz Ključa i Zvizdići iz Gacka. Zanim ljivo j e ovdje iznijeti i nazive nekih oranica i kosanica koje se nalaze na području katastarske općine Korita i koje su u gruntovnim knjigam a upisane pod slijedećim nazivima: “Dizdarev d o ”, “Jašarov do” , “ M uratov d o ” . “Sarića d o ” , “H am zina lisnikovišta” , “U jdurovina”, “ BaŠča u gradu” i druge. U ovim knjgam a jc upisano više njiva pod nazivom “čatrnja” . što govori da je u Koritima sagrađeno mnogo čatrnja iz kojih se svijet vodom snabdijevao.

Pred Prvi svjetski rat stradali su Bošnjaci u Koritima, posebno Dizđarevići. koji su bili najbrojniji. Njih su pobili hajduci i bacili u jam u u Koritima, koja je od tada bila poznata pod imenom “ Dizdaruša” . Okupatori i ustaše su 3. juna 1941. godine ubili i u istu jam u bacili i pravoslavce iz Korita, pa ona od tada nosi naziv “ Koritska jama” . Sva naša nastojanja da saznamo imena Dizdarevića i Redžića koji su 1914. godine ubijeni i u pomenutu jamu bačeni, ostala su bez ikakvih rezultata.

343

Na Planiku je u osm anlisko doba sagrađena jed n a kula i karaula koje su, kako se kaže u jednoj narodnoj pjesmi, porušili hajduci haram baše V uka Tomanoviča. Za vlade Ali paše R izvanbegovića (1833-1851) ovdje j e bila đum rukhana (cari­narnica). U Mekoj Grudi koja se nalazi na polovini puta Korita-Plana. imali su velike posjede i čitluke Tanovići iz Brestice i Cengići iz Lipnika.

S katastarskom općinom Korita graniči katastarska općina Hodžići. U ovom mjestu je nekad živjela Bosanska porodica Hodžići, po kojoj je i mjesto dobilo svoje ime. Ovdje je nekad postajala i džamija. Koncem prošlog stoljeća, ovdje su imali pos jede sam o dvojica Bošnjaka: Ibrahim Dizdarević iz G acka i Džafer Klepić izT rcb in ja . D anas su Hodžići čisto pravoslavno selo. UJ&oritima i oko li- ivi nc žUd-odJ 9 1 4 . godine niko od Bošnjaka. Uništeni su svi tragovi islamske kul­turne baštine koji su nastali na ovom području za vrijem e četiristogodišnje tursko-osmanlijske vladavine.

Konstitutivne bosanskohercegovačke nacije: Bosanci, Bošnjačci, Hrvati i Srbi. To sam o pojačava činjenicu da su li narodi jednaki baštinici povijesti zemlje B O S N E I H E R C E G O V IN E i jednako odgovorni za njezinu budućnost. To znači da ni jedan od njih ne može imati razlog ni interes za n jezino dezintegriranje. Takvi razlozi m ogu se naći samo izvan B O S N E i izvan interesa bilo kojega od njezinih povijesnih naroda. I Bošnjaci i Srbi i Hrvati su policentrične nacije. Oni su m eđusobno izmiješani i prožeti, naročito na teritoriji B O S N E I H E R C E ­G O V IN E. Ako Zagreb i Beograd, kao glavna središta hrvatskog i srpskog nacionalnog korpusa, djeluju u B O S N I neuravnoteženo ili agresivno, onda dolazi do opasnog porem ećaja unutarnjih bosanskohercegovačkih odnosa, s posljedica­ma na c ije lom južnoslovenskom prostoru. Državna stabilnost B O S N E 1 H ER C E ­G O V IN E predstavlja preduvjet stabilnih odnosa m edu Hrvatima, Srbima i B o šn jac im a . M c đ u n a ro d n o -p ra v n o p riznan je sam o s ta ln o s t i i nezavisnosti B O S N E I H E R C E G O V IN E nužno proističe iz činjenice da takvo priznanje zahti­jeva Slovenija, Hrvatska i M akedonija , a da ga Srbija i C rna Gora podrazum ije­vaju. U takvim okolnostima, priznanje B O S N E I H E R C E G O V IN E je nužnost bez koje ne m ogu biti osigurani m ir i stabilnost na južnos lavensk im g e o -p d i - tičkim prostorima. N ezavisna BO SN A 1 H ER C E G O V IN A m ože doprinositi novim integracijama. Bez njezine nezavisnosti i ravnopravnosti, dezintegracije će se nastavljati, sukobi produljivati, a mržnje jačati.

344