132

Futura 026

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Futura 026 sf

Citation preview

  • LJUBITELJI SF& F LITERATURE:

    PRETPLATITE SE I UTEDITE

    35% ODPRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

    va asopis FUTURA nudi vam iznimno povoljnu mogunost pretplate, te nekoliko pogodnosti koje slijede iskljuivo pretp latn icim a kao npr.: svoj primjerak FUTURE dobivate prije nego to se pojavi u prodaji na kioscima, povlatene cijene kod kupovine knjiga u izdanju FUTURE, a vjerujte smislit em o ih jo...,

    PRETPLATA:6 BROJEVA - KUNA 66,-

    12 BROJEVA-KUNA 132,-

    Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181, poziv na broj 9901.

    Kopiju uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10,41000 ZAGREB.

    PRETPLATNI KUPON

    Ime i prezime:

    Adresa:

    Grad:

    "1III

    - I

    II

    Pretplaujem se na: ^ 6 12 brojeva FUTURE

    F U T U R A

  • S F&F

    Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite.Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 10,- KUNA po primjerku + PTT trokovi.

    Narudbe na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

    Telefonske narudbe: 041/579-877

    2 F U T U R A

  • FUTURAm jesen ik za znanstvenubeletristiku i fantastiku

    G odi te III broj 12 SADRAJPROSINAC 1994.UKUPNI BROJ: 26 Richard AshbyISSN 1 3 3 0 -5 1 1 5 PROMOCIJA . . . . . . . . . ...................8N AKLADN IK Bakal d .o.o.. Robert E. HowardB osanska 10, 41000 Z a g re b BUBNJEVI TOMBALKUA 29Tel. 041 /579 -877 Zoran KnezZa n a k la d n ik a : KRAJ R A TA ............... .................65O D G O V O R N I UREDNIKKrsto A. M aurani Mack ReynoldsUrednikov naslov: PLANET PRVIH (III DIO) 87Slavonska 1,41430 SAMOBOR Hrvoje VukiUreuje redakcijski VE V I E N O ............. ...............114kolegijN a s lo v u re d a : KolumneB o san ska 10, Z a g re b BOOKSHOPTISAK: TARGA, Z a g re b ASTROSvi prilozi FUTURA 1994. ZDRAVK0...A u to rska p ra v a v ra e n av la s n ic im a . N e n a ru e n i

    BIO Bakalpriloz i se n e v ra a ju .N a s lo v n ic a : PeterAustin, 1 9 9 3 .

    P U B L IC A T IO N 1994.

    Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I CIJENE OGLASNOG PROSTORA:PROSVJETE REPUBLIKE 1/1 omotna stranica 1000,- KUNAHRVATSKE, od 13. listopada 1992., 1/1 unutarnja stranica 500,- KUNAknjievni asopis FUTURA 1/2 unutarnja stranica 300,- KUNAosloboen je plaanja osnovnog i 1/3 unutarnja stranica 250,- KUNAposebnog poreza na promet.

    F U T U R A 3

  • UVODNIKtovani Futuriari:

    Kako vidite, NJIV BBB se smilio nad mojom presbyo- pijom pa je poveao FUTURIN format pa sad mogu pisati gorostasnim slovima. (Presbyopia je ljepi nain da se kae staraka dalekovidnost. To je ono kad se skrauju ruke kako protiu godine pa se vie ne moe odmaknuti tekst dovoljno daleko...) Valjda mu je bilo ao vidjeti me kako kroz ohoho dioptriju kiljim na slovca-buhice...

    Ali, ne. Ako sam ve ja presbyopican, niste vi, tovani Futuriari, u cvijetu mladosti, pa nema smisla pretjerivati. Vei format znai vie teksta na stranici, a tko ne vidi neka si pomogne dioptrijama poput mene. Ne boli!

    Dakle.

    Dobrodoli u prostraniju FUTURU. Vei format, vie prostora za Konana da u njemu razmahuje maem. To smo odmah zlorabili. Oekujemo Konanovo pismo zahvale. S autogramom. Na Lissinoj fotografiji. U boji, cijela figura.

    Inae, Branko Imenjak prevodi u drugaiju elektroniku od Baka- love pa nam se ne poklapaju , , , i to. Pa smo se dogovorili da e pisati kao ss, kao zz, i tako to. Poslije je lako jednostavnom naredbom sve zz pretvoriti u . Ali vraga! Neto se zbleznulo, nekakav nesporazum, GIGO (Garbage In, Garbage Out smee nutra smee van), to li, pa nam je Conan ispao komedija puna reenica poput pustinjsko sunce ee poput uarenog eljeza a staroga reca iga u kricima. Kaos, rusvaj i nona mora, aa ga zakarto. (Pa je jo i Lissa ispala Li- a...) Tri dana ispravljanja slovo po slovo.

    Zato nam je moda tu i tamo pobjegao kojigod umjesto , ili kakva druga nepodoptina. Ispriavamo se. Pardon.

    4 F U T U R A

  • (I prosim vas, pardon molim vas, nemojte mi citirati onu Tominu pjesmicu iz moga stenjevekog djetinjstva:

    Pardon je vumrl, ostal je pazi, a iza pazi, kuda dolazi.

    U prijevodu na panhrvatski: Pardon je umro, ostao je pazi, a iza pazi, udarac stisnutom akom da ne kaem pesnicom dolazi.)

    Vrag ide na veliki kup, pa nam se svata dogodilo ba sa brojem s kojim mijenjamo i tiskaru i format, pa jo u prosincu kad sve tiskare stiskaju zube pod pritiskom tiskanja kalendara i drugih tiskovina. Prava s-tiska.

    Tako da ne stignem previe mudrovati u uvodniku.(Jesam li to uo kolektivni uzdah olakanja?)Uostalom, FAK sam objasnio u prolome broju. BOC u valjda u

    sljedeem.Zato, kako mi ree na kraju svoga nedavnog pisma prijatelj Bostich

    iz Biograda (bez n.M. jer je to jedini Biograd u Lijepoj Naoj, a uostalom, n.m. je kratica za morsku milju Nautical Mile),

    tujem se s biljeenjem,Ka Maurani,

    i nek vam bude estit Boi i sretna Nova Godina, daBogda se svi vratili kui!

    A njima nek ve u sijenju padne jedna dobra kia (vidi F22).

    FUTURA OGLAAVA ESEFINU FETUD oite u e tv rtak . 19. s iien ia 1995 u D voranu D1 na E le k tro te h n i

    kom Faku lte tu (za znalce: ETF)I U 18:00 e p o e ti m u ltim ed ija lno m u d rovanje o esefu iz loba asop isa i fanzina, d ia -p ro jekc ije , m oda ak i glazba. B it e i p isaca koje sada znate sam o kao im ena i prezim ena. Nee ko ta ti n ita, tj. ulaz ie besplatan.

    B it e tam o i N jegova N eskrom na N i tavnost FUTURIN u redn ik i p ripov ijeda ti o N ajbo ljo j V ideo teci Na Svije tu (okantno predavanje o esefu i p o p ra tn im po javam a), ali to je ire levan tno . Vano je da em o d o iv je ti esef u ivo!

    Sve e se to v je ro ja tno zvati E.T.F.UTURIKON. Ali nee im ati sm is la ako ne doete !

    F U T U R A 5

  • Novi fanzin!Ovaj, dodue, nije prvi ve po samoj prirodi stvari (samo prvi moe

    biti prvi, zar ne? a to je bio kutinski Another World) ali je vrlo zanimljiv. Zove se Via Galactica, djelo je osjeke grupe (Davor Banovi, Aleksandar Kristek, Zoran Stani, i dopisnica Tatjana naprijed, Es- ekeri!), tiskom i formatom je slian klasinim angloamerikim fanzini- ma, ima vrlo zanimljive ilustracije (naalost, ne kae ije), informativni nekrolog Asimovu, objanjenje nagrade Hugo, Tatjanin tekst o esef-ilustratorima, prikaz materije/antimaterije, recenzije filmova, ilustrirani tekst o esefinoj filateliji, i ni vie ni manje pravu esefi- nu krialjku.

    Ako vas zanima kako izgleda Via Galactica poaljite svoju adresu i 5 kuna za fotokopiranje i potarinu uredniku: Aleksandar Kristek, (za fanzin), Gornjodravska obala 88, 54000 Osijek. Telefon: 031/127-029.

    ekamo trei...Usput, moram rei da sam zbunjen. Dobro, moda sam ja udan,

    moda ne shvaam stvari, ali nikako ne mogu razumjeti zato mi u Samobor nije stiglo bar 50 ako ne 100, koliko bi mi se inilo normalnim! i koliko sam, naivni bedak, oekivao FAK-zahtjeva da poa- ljem formular za upis u Fandom Directory. Odakle takva apatija...

    KALENDAR KONVENCIJA

    (Napomena. Ako to moda nije jasno, ovdje nabrajamo konvencije na koje nam je bar teoretski-financijski mogue otii. Konvencije s one strane Atlantika nema smisla najavljivati, zar ne?)

    CONFABULATION (Eastercon 95). Uskrnji vikend, 14-17. travanj 1995. London, Engleska.

    Info: Skiffy Travel, Slavonska 1, 41430 Samobor.SFERAKON 95. Prvi vikend u svibnju 1995, Zagreb. Info: SFera.FREICON (najvanija njemaka konvencija). 29-30. travanj 1995.

    Freiburg im Breisgau. Info: FreiCon eV., c/o Thomas Schmidt, Carl- Kistner Strae 3, 79115 Freiburg i Br., Deutschland, tel. 761*47-527.

    FRANCON (frankofonska konvencija 95). 27-30. travanj 1995. Mai- son dAilleurs, Yverdon les Bains, vicarska. lanarina SFR 50 do 15.

    6 F U T U R A

  • rujna 1994, poslije SFR 75. Info: Francon 95, c/o Amis de la Maison dAilleurs, Case postale 74, CH 1400 Yverdon les Bains, Suisse.

    INTERSECTION. 53rd World SF&F Convention (WorldCon). 24- 28. kolovoz 1995. Hotel Central, Glasgow, kotska. (To e biti i Euro- con 95.) lanarina do kraja godine 10 (naroiti popust za Hrvatsku!), plativo u Kunama kod zastupnika za Hrvatsku. Info: Skiffy Travel.

    Eurocon 1995 bit e u sklopu Intersectiona.EVOLUTION (Eastercon 96). Uskrnji vikend, 5-8. travanj 1996.

    Brighton, Engleska. Info: Skiffy Travel.MILLENIUM (doek novoga tisuljea). 27. prosinac 1999-2. sije

    anj 2000. Negdje u sjevernoj Europi. Info: Skiffy Travel.

    JEDAN UDAN OGLASPrimili smo ovakvo pismo, pa ga objavljujemo zato ne, ovjek

    nas je lijepo zamolio:

    Potovana redakcijo!Piem vam u svezi vae rubrike FUTURA - M ALI OGLASI. Molim

    vas da mi objavite moj oglas koji glasi:KUPUJEM FUTURU BROJEVE: 1, 2, 3, 5, 8, 10, 11, 14, 17, i 18,

    TE PRODAJEM SIR IUS br. 101, 123, i 145, D ILAN DOG od br. 9 do 47, te LASO od br. 1 do 9, i GROM br. 1, 2.

    Eto to je moj oglas.Unaprijed hvala!

    Eh, sad, to je sve. NEMA ADRESE, ni u pismu ni na koverti, nema ni potpisa, nita. Potanski ig je zadarski, 24.11.

    Ve sam sam sebi dosadan upornom galamom DATUM I SVOJU ADRESU MEE SE U PISMO BA I AKO ROENOJ PUNICI ESTITATE ROENDAN! ak i ako pismo piete samome sebi! Uvijek! Bez iznimke! Pismo bez datuma i svoje adrese ne slui niemu, samo ste potratili vrijeme, papir, kovertu i potarinu. I frustrirali primatelja, popili mu ivce. p

    Srdaan pozdravhisterini urednik

    P.S. Nije li loginije (i jeftinije) da stare brojeve FUTURE naruite narudbenicom tiskanom u FUTURI?

    F U T U R A 7

  • O Richardu Ashbyju ne znamo nita, osim da pie odline pripo- vjetke (laemo k 'o psi, proitali smo samo ovu jednu,ali valjda ih ima- jo), a kau i da je krasan ovjek. Eto.

    Richard Ashby

    PROMOCIJA

    Izvornik: Commencement Night, 1953Prijevod: Mihaela Velina

    Kad je uao u Promatranicu zaslon je pokazivao djevojicu duge plave kose, s koom boje bijele kave kako izranja iz svjetlucave plave vode. U jednoj je ruci drala koplje od idrveta ali tvrdo poput elika, a u drugoj njegov vrh.

    Bok, ree Ted.Tehniar kojega je doao zamijeniti lecne se i naglo se okrene od

    zaslona. Oh, Jepsone. Preplaio si me. Bok.to je s naom Neom? Ted kimne prema djevojici na zaslonu,

    djevojici dvadeset metara iznad njih i gotovo kilometar dalje, koja u tome trenutku baci slomljeno koplje na bijeli pijesak.

    Nea, ha? Tehniar rezignirano uzdahne. Meni svi oni jo uvijek izgledaju isto.

    Ted prie kontrolnoj konzoli. Vidjet e nakon to ovdje provede nekoliko godina. Znat e im svaki oiljak, svaki pokvareni zub. Njegovi prsti nali su prekida za poveavanje. Nea, stara trinaest godina, ki Lee i Betoa. Preteno orijentalni i negroidni preci.

    8 F U T U R A

  • Neino lice i ramena ispune zaslon. Njene su snane, mokre crte lica jasno pokazivale rasno naslijee: velika premda ne i nelijepa gornja usna, iroke nosnice i neporeciv arm pomalo kosih oiju.

    A ta plava kosa? upita Mike kad je djevojica poela mikati vodu iz svoje duge kose.

    Doprinos bake s oeve strane. Parila se s jednim od Kineza. Boju njene kose naslijedilo je tek drugo koljeno, njena unuka Nea.

    Mike zaguna, pa pone prikupljati svoje stvari jaknu, zdjelicu, termosicu. Nema mnogo toga novoga. Veina mladih su na obali gdje se nasukala velika hobotnica. Oito je preumorna da bi se vratila natrag u more. Pretpostavljam daje Nea na njoj slomila svoje koplje. On narka svoj potpis na slubeni dnevnik i doda vrijeme odlaska s dunosti: 6.04. Mikrofon na toki 13 ne radi. Pozvao sam slubu odravanja. Male smetnje na tokama 8 i 2, ali nita ozbiljno. Osim toga sve je drugo po starom. Vidimo se.

    Laku no.Slijedeih nekoliko minuta Ted Jepson je proveo umeui nove, pra

    zne audio-video kasete u rekordere, cijelo vrijeme krajikom oka pratei dvadeset TV zaslona, posloenih poput mozaika na velikom zidu nasuprot kontrolnoj ploi. Potom je nazvao Meteoroloki. Vedro i toplije, malo povienje temperature. Lijepa no za romantiku, ree glas s druge strane.

    Radar nije pokazivao previe. Traak metala nekih dvadesetak kilometara sjeverozapadno, ali Smetlari su ve otili podmornicom pogledati o emu se radi. Nazvat e ga im neto saznaju.

    Djevojka iz Prijemnog svojim mu je teksakim otezanjem rekla da je upravo stigla Vrlo Vana Osoba iz UN-a. Ali preuuzeo ga jee Oodjel za oodnose s jaavnou, pa vjeerojatno neee joo duugo biti trijeezan.

    Jepson se nadao daje djevojka u pravu. Ako je ita mrzio, onda su to bili politiari koji zabadaju noseve u sve i svata tijekom njegove smjene. ivcirali su ga i novinari i znanstvenici, ali predstavnici UN-a, iz- buljenih hladnih oiju i esto nesposobni shvatiti ogroman znaaj ovoga projekta, doista su mu dizali tlak.

    Zavalivi se u stolac na kotaima, on pojaa zvuk mikrofona u laguni, putajui da uzdasi i huanje oceana prigue njegove brige. Nea je splela kosu i privrstila je na vrh glave. Podignuvi svoje slomljeno koplje, ona odskakue puteljkom prema gustoj nakupini drvea Tourne- fortia. Kako je njen lik izblijedio s jednog zaslona, tako se ukazao na slijedeem koji ju je pratio sve dok nije nestala u bambusu iza koliba. Ubrzo se pojavi na slijedeem zaslonu, ba kad je ulazila u spremite oruja.

    Ukljuivi mikrofon skriven u oblinjoj naslazi kamenja koja je, zapravo, bila od betona Ted je sluao kako se Nea ali kopljaru,

    F U T U R A 9

  • djeaku njenih godina ija je jedna noga bila obogaljena. Mladac joj odgovori kako se posve s pravom ali na slomljeno koplje, ali napomene da moda nije trebala koplje za ribu uporabiti za lov na hobotnicu. I to ogromnu, dodala je Nea. Potom se ponu aliti na raun hobotnice koja je sad bila naoruana vrhom koplja, a Nea odabere novo oruje.

    Cijeli je taj njihov razgovor ne raunajui smijeh trajao gotovo tri sekunde. Rutinska stvar.

    Ted lijeno pogleda ostale zaslone: svakodnevne aktivnosti tihoga sela, ljubavnike izgubljene jedno u drugome u nasadima bambusa ili peinama podno najveeg breuljka na otoku, skupljae rakova, djecu koja se igraju lovice meu otpalim kokosovim orasima pod palmama.

    Rutinsko poslijepodne u raju, pomisli on. Dvadeset kvadratnih kilometara raja za tristodvadeset i pet ljudi, od kojih ga nijedan ne zna i ne moe cijeniti.

    Raj bijae star trideset i est godina, kotao je milijune dolara, a dosad je znanosti donio vie glavobolje i jada nego dobrobiti.

    Kao psiholog, I Ted je znao da je jedna od najveih enigmi bio taj udan i prekrasan jezik kojega su razvili otoani. Fleksibilna, nevjerojatno brza komunikacija u kojoj je svaka imenica mogla poprimiti obiljeja ne samo glagolske imenice ve i samoga glagola u bilo kojem obliku jednostavnom promjenom naglaska ili tona glasa; u kojoj su postojale ograniene apsolutne vrijednosti i negacije. Jezik predominan- tno vanjske sintakse, gotovo bez ikakvog strukturalnog prioriteta, a ipak sposoban za nevjerojatne potankosti i reference.

    Jepson je ve odavno odustao od pokuaja da taj jezik objasni pro- matraima-laicima poput novinara ili filozofa, jer da bi govorio o njemu ovjek je zapravo morao govoriti njime. Dosad je to priznalo jedanaest sveuilita na pet kontinenata, i ak premda pomalo nevoljko, jer se ipak radilo o primitivnom jeziku osnovalo posebne katedre za nj.

    Ali i strunjaci iz drugih polja uporno su tvrdili da ba u njihovim podrujima rada lee najvee zagonetke: na primjer, psiholozi su se estoko svaali po raznim urnalima pokuavajui objasniti spoj tvrdoglavog realizma i ekstremnog altruizma u otoana. Filozofi su grizli nokte oko injenice da otoani ne brinu oko pitanja svoga podrijetla. A mnogi su se muzikolozi propili suoeni sa sofisticiranim ljubavnim pjesmama i uspavankama iskljuivo od etvrtinki.

    Ted Jepson se ponekad pitao nije li, na koncu konca, svo to uenje i iuavanje te gomile znanstvenika ipak apsurdno naivna stvar. Zar im je svima, ukljuujui i njega samoga, promicalo ono oito? Moda su otoani jednostavno demonstrirali normalan razvoj bilo koje grupe koja je osloboena stega kulture svojih roditelja i njenih staromodnih briga, jezika i legendi.

    F U T U R A

  • Nije li to, na koncu, i bila svrha ovog eksperimenta?1968. godine vicarski delegat u UN-u pogodio je Vijee u bolnu icu

    slijedeom primjedbom: ...dok si je ono krdo brzopletia iz Lige Naroda postavilo zadatak da ovjeka izlijei od bolesti zvane Rat, mi iz UN-a smo oito zakljuili daje bolje okrenuti lea bolesti i pozabaviti se njenim simptomima.

    Zapadni Blok je istoga trena skoio na noge, urlajui i zahtijevajui da se ta primjedba brie iz zapisnika. I po prvi put u dvije godina Rusija je prihvatila zapadnjaku rezoluciju. Prolo je nekoliko minuta u napetoj zbrci i zbunjenosti prije no to je australijski zastupnik doao do rijei.

    Ta kritika, premda ne bez osnova, teko da je konstruktivna. Sto, upitao je, predlae cijenjeni vicarski zastupnik? Sto bismo trebali uiniti?

    Bilo je to pitanje od milijun dolara, a odgovor je zapanjio svijet.Uzmite nenaseljen otok, predloio je vicarac. Oistite ga od tako

    ra i muha i zaraznih klica, i zasijte jednostavne biljke. Pod tim otokom napravite znanstvenu promatraku postaju s opremom koja e znanstvenicima i tehniarima omoguiti da vide i uju sve to se gore dogaa. Slijedee, naselite otok s etrdesetoro ili pedesetoro dojenadi i promatrajte rezultate. Pomno. Jer jedino potpunim saznanjem i odreivanjem prirode pacijenta ovjeka moemo postaviti ispravnu dijagnozu i prepisati djelotvornu terapiju.

    Pitanja?Dok su eljusti padale do pupka a obrve skakale do nebesa, vi

    carac je priznao da govori uime grupe koja je ukljuivala Meksiko, Filipine, vedsku, Indiju, Tajland, Novi Zeland i Irsku. Svi detalji prijedloga ve su bili razraeni i otok odabran.

    Pet sati kasnije, dok je kontroverzna oluja bijesnjela u svakom glavnom gradu na svijetu, jedna njujorka firma za odnose s javnou poela je sustavno mijenjati javno miljenje. Prvo je dola faza A zato ne bismo?. Tjedan dana kasnije na Zemlji nije vie bilo mnogo ljudi koji nisu znali kako bi se bebe hranile dok ne dostignu dob u kojoj e same moi potraiti hranu. (Iz zidova sterilne peine provirivale bi gumene dudice. Kad naue puzati, bebe bi ubrzo otkrile da hrana pada s grmova i drvea koje okruuje ograeno podruje izvan peine.)

    Kakav hrana?Pa, isprva nadomjestak za majino mlijeko, naravno. Kasnije ko

    kosovi orasi i njihovo slatko mlijeko i sono meso. krobasti izdanci Tacca-biljke vrlo hranjivi, ukusni, jednostavni za uzgoj. Tuanj, izvrsno povre, bilo da se jede kuhano ili sirovo. koljke, rakovi, ribe svih vrsta. Jelovnik koji su odobrili svi dijetetiari.

    F U T U R A

  • Naglasak je uvijek bio na kad, a ne ako projekt zapone, i svjetska javnost gaje poela prihvaati kao injenicu.

    Ali otkud e doi bebe?I za to su pitanje imali spreman odgovor.10. svibnja 1969. Metar Ceremonija poznatog ou-programa na

    javio je veliko iznenaenje. Na kraju emisije publici je predstavio tridesetak parova koji su se smijeili u lice osamdeset milijuna gledatelja. Americi je bilo reeno da oni dolaze sa svih strana svijeta, te da dobrovoljno nude svoje usluge projektu.

    Budui roditelji.Oporba se predala.Poelo je s gradnjom postaje i ienjem otoka. Medicinske ekipe

    oabirale su budue roditelje iz hordi dobrovoljaca. Psiholozi i pedijatri savjetovali su elektroniare. Ruski i ameriki zastupnici u UN-u provjeravali su agronome i radarske strunjake, a ne jedni druge.

    I Raj je bio dovren za manje od dvije godine.Njegova je lokacija u pomorskim kartama uvijek dotad bila Mu-

    ritok u otoju Marshall, ali to se vie nije inilo zadovoljavajuim nazivom. Raspisan je meunarodni natjeaj, a jedna je turska domaica postala bogatom nakon sugestije da se otok nazove Arcadia. Svejedno, to mu ime nije dano, jer cijeli ga je svijet od samoga poetka bio zvao jednostavno Otokom, pa je tako i ostalo.

    Bio je to prilian prizor. Radarske patrole brinule su se da morem oko otoka nitko ne plovi. Podmornike ekipe brinule su se da do obale ne doplove nikakve naplavine. Tehnika ekipa od pedesetak mukaraca i ena ivjela je u udobnim i prostranim prostorijama ispod povrine tla. Iz svakog mogueg skrivenog mjesta na povrini snimalo je oko kamere. Osim dva-tri slijepa kuta, svaki je metar povrine otoka bio zvuno i vizuelno pokriven. Nita nije moglo biti privatno ili sveto. Nita ni nije bilo.

    U tokijskoj bolnici roeno je etrdeset i pet beba, u razmaku od etiri dana, a potom prebaeno na otok kad je najmlaoj od njih bilo tek deset dana.

    Dvadeset djeaka i dvadeset pet djevojica djeca roditelja koji su bili krema plodne populacije svojih zemalja.

    I svijet ih je posvojio istoga trena.S otoka se tjedno emitirala emisija Projekt Mir ija je gledanost

    premaila sve dotadanje rekorde. Isprva paljivo montirana, kako pojedini prizori ne bi povrijedili obiaje ili tabue neke zemlje, pokazivala je debeljukastu, zdravu dojenad kako se veselo igra i gugue pod pa- cifikim suncem. Isprva su se birale snimke u kojima je granje, trava ili to ve prekrivalo djetinju golotinju, ah do vremena kad su djeca

    F U T U R A

  • prohodala i krenula u istraivanja otoka svijet se ve bio naviknuo na nedostatak odjee. Naravno, bilo je i pogreki kao, na primjer, urnebesna epizoda u kojoj je dvoje osmorogodinjaka (bijeli djeak i mala Japanka) otkrilo uinak fermentiranog kokosovog mlijeka.

    Ali sve u svemu, Zemljini su se moralni stavovi prilino rairili da bi se napravilo mjesta za omiljene brodolomce.

    A oni su, kao da su osjeali koliko ih svijet oboava, prosperirali i mnoili se.

    Zazuji interkom i Ted kvrcne po prekidau. Jepson ovdje, ree.Margate, dopre nazalan glas, iz Transmisijskog. uj, Tede, malo

    smo kratki za emisiju od slijedeeg tjedna, a mrsko mije opet kopati po arhivskim snimkama. Kako bi bilo da mi namjesti neto dobro?

    Kao na primjer?Ma, zna. Neto zanimljivo. Novo. Par snimaka o tome kako izum-

    ljuju konje ili kako lutkama grizu glave. Zna ve.Je. Novo.Ako hoe ja u otii gore i malo ih razmrdati. Ima jedna crveno

    kosa s dugim smeim nogama-----Nai u ti neto, prekine ga Ted i iskljui interkom. Mora li Mar

    gate, zapita se Jepson, biti tako tipian? ini se da svaki novi tehniar prolazi kroz istu stvar. Isprva distanciran, profesionalan stav prema zanosnim ljepoticama koje eu povrinom. Potom, nakon probnog roka, svi oni ponu pod raznim izgovorima svo svoje slobodno vrijeme provoditi u Promatrakoj Sobi neki su od tih izgovora koje je Ted uo bili urnebesno smijeni i posve bezvezni. I napokon, kad se vie-manje naviknu na ono to im je tako blizu, svi oni postanu opsjednuti iskuenjem da odu na povrinu da ih malo razmrdaju.

    ak su i starosjedioci projekta, koji su itekako bili svjesni politike projekta koja se zasnivala na ne-intervenciji, povremeno izraavali polu- ozbiljnu elju da im podmetnu gramofon i par ploa blues glazbe, ili bateriju, ili ilustriranu enciklopediju bilo to to bi izazvalo zanimljivu reakciju.

    A bilo je i onih koji su eljeli otii na povrinu samo jednom, tek toliko da to uine i gotovo. Jepson bijae jedan od tih. Zato je to i bio uinio.

    Ted odlui Margateu dati nekoliko snimaka lova na hobotnicu. To bi trebalo naii na dobar prijem: zgodna mlade, aurno more, kristalno ista voda lagune, sunce koje zalazi u crveno-zlatne oblake i jadna hobotnica koja dodaje element opasnosti. On ukljui dva dodatna zaslona na velikom zidu i pripadajue im mikrofone. Prostorija oivi uzbuenim zvucima i brilijantnim bojama.

    F U T U R A

  • Ukljuivi ureaj za snimanje, i ostavivi dovoljno mjesta na disku za komentar, Ted napravi par snimaka s licima djece u prvom planu. Od dvanaestorogodinje djevojice, na ijem je licu posutom pjegicama gotovo pisalo Irska, dobio je petnaest sekundi te ekstatine mjeavine radosti i straha kakvu osjeaju samo djeca. Od visokog, velianstveno graenog Negroida: ozbiljan izraz odlunosti. I kao kontrast: lice tihe djevojice ija je kosa lebdjela oko njenih ramena poput oblaka od eba- novine. Uhvatio je trenutak kad je zamiljeno napuila usne i sklopila oi, a elo joj se namrekalo od koncentracije.

    On pogleda ostala lica u grupi.Na svima je vidio isti izraz.Osjeti kako su ga proli marci pri pogledu na tu djecu. Poput mo

    krih kipova, poput spavaa koji sanjaju, njihova su lica odavala slijepu panju dok je prolazilo deset dugih sekundi.

    Petnaest. A onda je mali plavokosi djeak otvorio oi i stresao se, kao da se eli osloboditi neke neugodne vizije. Koplje isklizne iz njegove ruke, a lice mu se polako okrene prema nebu. Sarreeoah ay, ree tiho, kao da govori sebi. Onda ponovi iste rijei glasnije, pa jo jednom, pa opet.

    Koliko je Ted mogao rei to je znailo otprilike: ...na ovome mjestu, nas devetoro, otii moramo odavde za manje vremena no to mi treba da otrim od obale do izvora, jer ovdje teina i velika vruina, brzo ide dolje niemu nalik inae BOL Dok je razmiljao o djeakovoj nevoljkosti da dovri reenicu korijen rijei imao je silazni naglasak koji znai odbijanje a ne nemogunost da se neto objasni ostalih osmoro djece izilo je iz transa.

    Ostavljajui svoja koplja na obali, okrenu se kao jedan i zaplivaju prema pjeanom pojasu udaljenom stotinjak metara.

    A onda je Ted Jepson doivio svoj drugi ok toga dana. Gori od onog prvog jer klinci nisu plivali svojim uobiajenim pseim praaka- njem ve brzim zamasima uz minimalni utroak energije: australskim prsnim stilom!!!

    I u tih tridesetak sekundi koliko im je trebalo do obale Ted je shvatio da je njegova profesionalna karijera zavrila. Nee biti potrebna nikakva istraga, jer klinci su savreno kopirali njegov stil taj udni izbaaj nogu koji mu je bio donio drugo mjesto na Olimpijadi 2004.

    I detektiv pripravnik uoio bi to za manje od pet minuta.Ali kako su se djeca izvukla na pijesak i nestala u gustom raslinju,

    Ted se zapita zato nikad prije nisu pokazali svoje umijee. On je bio otiao na povrinu jo na Staru godinu, isplivavi kroz ulaz za podmornice u plavu lagunu. A sada bijae rujan. Zato ih nitko nikad nije vidio kako vjebaju plivanje? I zato su toliko dugo ekali da pokau svoje

    F U T U R A

  • znanje? Ali kad su to tajili tako dugo, moda postoji ansa da ta stvar ostane u tajnosti jo neko vrijeme dovoljno dugo da on smisli alibi, isplanira obranu.

    Naravno, morat e skriti disk. Za znanstvenika Jepsona to je znailo moralnu grinju savjesti, ali za Teda koji mora zaraivati za kruh to nije bilo previe teko.

    Interkom zazuji ba kad je on posegnuo rukom kako bi ugasio rekorder. Osjeajui se krivim on naglo odmakne ruku. Jepson, ree u interkom.

    Radarska, zauje se s druge strane. Chavez iz Radarske. Hej, imam neto to se kree brzinom stotina kilometara na sat, moda ak i tisuu. Izgleda kao da

    Uz tresak koji uzdrma mali koraljni otok neto je tresnulo u lagunu. Zasloni nisu pokazivali nita osim uzavrele pare.

    Ted se pribere. to si govorio?Je, ba to! to je to bilo? Chavezov se glas jedva uo kroz svu tu

    buku koja je dopirala iz vanjskih zvunika. Ted stia mikrofone. elio sam ti rei, nastavi Radarski uz primjetno podrhtavanje glasa da postoji mogunost da to neto udari u otok. Gdje je palo?

    U lagunu. togod da jest, vraki je vrue. Voda je zavrela. Jesi li uspio ita snimiti?

    Nadam se. Poeli smo snimati iste sekunde kad se obruilo. Hoe li priekati dok ih ne dobijemo?

    Ted odgovori potvrdno. Potom izvadi inkriminirajui disk iz rekordera i gurne ga ispod slubenog dnevnika, pa stavi drugi prazan u rekorder i pone snimati uzbuene glasove i lica otoana koji su trali prema obali.

    Jo si tu? upita Radarski.Naravno.Meteor! Veliki komad veliine koarkake lopte. Crn i kvrgav. Ima

    mo par dobrih snimaka, ree ponosno. Moda ih uspijem prodati Li- feu. Ajd bok!

    Iz vode su se dizali pramenovi dima kroz koje su se nazirali komadi onoga za to je Ted pretpostavljao da su ostaci kuhane hobotnice.

    Ovo je bio dan i pol, razmiljao je. Uzme olovku i pone zapisivati to se dogodilo u slubeni dnevnik, ali iz njegova se sjeanja izdvoji lice i zamagli stranice. Lice malog plavokosog djeaka, okrenuto prema nebu. I njegov glas koji govori neto... neto vano.

    Ted pone zamiljeno lupkati olovkom po zubima, a djeakove se rijei vrate u sjeanje: ...teina i uasna vruina... brzo pada dolje... bol... odavde otii moramo

    Vrue i teko i brzo: meteor!

    F U T U R A

  • A klinac je o njemu priao najmanje tri minute prije no to je pao!Ted paljivo spusti olovku na konzolu i oblizne suhe usne. Oprezno,

    uz maksimalnu samokontrolu, on pusti da se nemogua injenica uklopi u poznato stanje stvari. Potom i on sam ue u sliku i pokua pronai pravo mjesto za tu injenicu.

    Sat vremena kasnije otkrio je da se ona ipak ne uklapa, ali da je poznatu sliku uspjela pretvoriti u labirint. Predao se i poeo uzrujano koraati po svome labirintu.

    Zvijezde su plamtjele na barunu pononog neba kad je izronio.Odmarao se nekoliko dugih minuta, punei bolna plua opet i

    opet bogatim slanim zrakom, putajui da ga valovi nose blie i blie obali. Kad je napokon pod sobom osjetio pliak, Ted se izvue na usku obalu.

    Na jarkom je suncu izgledala ba kao i na Staru godinu: dvjestotinjak kvadratnih metara pijeska, s tri strane okruenih stijenjem, a s etvrte nemirnim Pacifikom.

    Slijepa toka. Do koje se moe doi samo s oceanske strane, i koja je za visoke plime posve pod vodom. Mjesto na kojem se nije isplatilo postaviti mikrofon i kameru.

    Na otoku bijae jo pet takvih slijepih toaka.Jedna od njih jednostavno mora skrivati mnoge odgovore, ili e Dr

    Ted Jepson brzo postati najnepopularnijim ovjekom na svijetu.On se nasloni na stijenu. Iz depova njegovih bokserica kapala je

    voda. Bio je svjestan da je ovo uzaludan potez, ali to bi drugo mogao uiniti? Takvo se znaajno otkrie kao to je sposobnost prekognicije u devetoro otoke djece mora prouiti. Nije to mogao drati u tajnosti. Ali demonstrirati njihov dosad skriveni talent znailo bi svim ostalim znanstvenicima pokazati kako djeca plivaju stilom odreenog biveg dobitnika olimpijske medalje. A morao bi im i ispriati kako se te pred- novogodinje veeri bio oblio na tulumu tehnikog osoblja a potom se, osjeajui neizdrivu elju za plivanjem, iskrao kroz podmorniki tunel to nije maji kaalj! do ove osamljene plae. Premda su ga strah i shvaanje o tome to je uinio jako brzo otrijeznili, ipak je bio ostao plivati dobrih sat vremena.

    I oitobio promatran.Odabravi stijenu s najlakim usponom, Ted se pone penjati po

    skliskom mokrom kamenu. Trebalo mu je vie od petnaest minuta da doe do vrha.

    Povue se na vrh stijene, grevito se drei izgrebanim, okrvavljenim prstima, pa proviri prema unutranjosti otoka.

    Prvi ne-otoanin na ovome mjestu u proteklih trideset i est godina.

    F U T U R A

  • Nije ba neka ast, pomisli on kiselo neto kao slava ovjeka koji je prvi Mona Lisi nacrtao brkove.

    Odbacivi sandale i bokserice, on krene neodjeven niz breuljak. Sa svojom preplanulou umjetnom, dodue i ilavom gradom imao je dobre anse da proe pod jednog od otoana, u sluaju da ga na zaslonu opazi neki od tehniara. Znajui lokacije mikrofona i oiju kamere, izbjegavao ih je, premda je pretpostavljao da deurni tehniar ionako na zaslonu ima selo i njegovu bliu okolicu. Kao da bi njegova situacija bila ita gora da ga ak i primijete.

    Naravno, pomisli probijajui se kroz guste nasade kokosovih palmi, mogao bi jednostavno zauvijek ostati na povrini. Teko da bi poslali nekoga za njim. Mogao bi se zavui u jednu od slijepih toaka i moda postati nekom vrsti boanstva za otoane.

    Ali onda se sjeti djece u laguni koja su pogledala tri minute u budunost...

    Loi bi to bili vjernici.Prva slijepa toka priredi mu malo iznenaenje. Isprva nije meu

    gustim raslihjem primijetio malo jezero kvadratnog oblika oito umjetnog podrijetla. Bilo je iroko par metara, duboko njemu do ramena, dugako nekih dvadesetak metara.

    Posve prikladno za vjebanje australskog prsnog stila.Ali zato? Zato bi se otoani, kojima zavide na nedostatku prazno

    vjerja i zakona, tako trudili da neto odre u tajnosti? Jesu li stariji zabranili klincima da plivaju takvim stilom, pa su djeca iskopala ovaj bazen kako bi u tajnosti mogli nastaviti s treninzima?

    Ne ba vjerojatno.Odustavi od daljnjeg nagaanja, on izie iz gustog raslinja. Ovdje

    je bilo neto svjetlije. Na zapadu je polumjesec lebdio iznad oceana, a s njim je dolazio i svje vjetri nosei miris vatre i jasmina. Ted nastavi kroz sjenke prema drugoj slijepoj toki udaljenoj nekih tristo metara.

    Ovu je stvorila priroda. Katastrofalni tajfun is 88, koji je ubio dvadeset otoana, istrgnuo je komad brda zajedno s mikrofonom i okom, ostavljajui trokutasto podruje povrine oko treine hektara, presjeeno s dva puteljka, bez elektronskog nadzora. Mozgovi projekta su nakon nekoliko vrlo opreznih izviakih pothvata podmornikih ekipa zakljuili daje spomenuto podruje nepromijenjeno i nevano.

    Uavi u trokutastu slijepu toku, Ted stane kao ukopan.Mozgovi projekta svoje su zakljuke donijeli malo prebrzo. Tamo

    gdje su se nekad kriala dva puteljka stajala je ogromna kugla od stakla i metala bez sjaja. Iz obrua oko njene sredine izvirivala su dva metalna rukohvata, a do otvora izmeu njih vodlie su etiri stube. Ted se prikrade na nekih deset metara od te stvari i tek onda shvati o emu

    F U T U R A

  • se radi. Iznenaen svojom pribranou razmisli nekoliko minuta, pa se oprezno udalji.

    Kad je doao do ruba klifa plima je ve bila visoka, pa je jednostavno skoio u vodu. Pet minuta kasnije ve je bio ispod otoka, u prolazu za podmornice. Jo pet minuta kasnije i sjedio je u sobi Dra Finleya.

    Ted je poeo od poetka priznavi da su otoka djeca kopirala njegov stil plivanja. Prosjedi naelnik Projekta Mir reagirao je u skladu s Tedovim oekivanjima: srdito, odravi mu prodiku koju je Jepson utke sluao.

    Mrav, dostojanstvena dranja ak i u kunom haljetku i papuama, Finley ustane i ode do spremnika za vodu, pa si natoi au. A sudei po vaoj odjei, Jepsone, rekao bih da ste upravo doli s povrine.

    Da, gospodine.Zato? Zato ste opet ugrozili projekt?Otiao sam gore zato to meu otoanima ima najmanje devetoro

    djece koja imaju sposobnost predvianja dogaaja. U mojoj sobi je disk s audio-vizuelnim zapisom po kojemu se jasno vidi da su ta djeca znala za pad meteora tri minute prije no to je pao. Da odem po njega?

    Finley skrene pogled, neko vrijeme pijuckajui svoju vodu u tiini. Ne sad, ree napokon, zamiljen. Vjerujem vam. Neto slino se dogodilo i prije nekoliko godina. Jedno je dijete panino otralo s klifa dva sata prije no to se taj njegov dio odlomio i sruio u ocean. On spusti au na stol i posegne za cigarom. Okej, Jepsone. to ste oekivali da ete nai na povrini? Neto ime biste opravdali svoj postupak?

    Teko je rei, gospodine. Pretpostavljam da sam se nadao takvom neem, ali rekao bih da sam vie tragao za neim to bi odgovorilo na mnoga moja pitanja. Znao sam da m ije to posljednja prilika.

    Finleyeve se upave obrve upitno podignu.Mislim na stvari poput tog njihovog jezika, gospodine. Pa glazba.

    Njihova nemogue fantastina etika. Ta aura sofisticiranosti i samopouzdanja u svemu to rade. To je objanjene ak i samome Tedu zvualo epavo. On zlovoljno nastavi: Nazovite to onda istom znatieljom, ali bio sam odluio pogledati sve slijepe toke.

    Nekoliko dugih sekundi njih su se dvojica gledali ravno u oi. Finley je otpuhivao dim svoje cigare.

    Ted je osjeao kako ga koa poinje svrbjeti ispod mokre odjee.Naelnik napokon progovori. Jeste li ita nali?Jesam. U sektoru dvadeset-sedam, u bambusovu raslinju, naao

    sam umjetno iskopan bazen. Dovoljno velik da djeca u njem vjebaju plivanje.

    Finley se namrti, zagledan u pepeo na vrhu svoje cigare.

    18 F U T U R A

  • Sigurni ste da se ne radi o prirodnoj formaciji? upita.Posve. Potok je presjeen kamenom branom.Hmm. Finley je zamiljeno vrtio cigaru medu prstima. Imate li

    kakve ideje?Ne, gospodine. Ne jo.Ita drugo?Da.Nu, dovraga?U sektoru trideset-pet, slijepom od 88, naao sam svemirsku le

    tjelicu.Pepeo padne s naelnikove cigare na tepih. Smijeno, Jepsone. UN

    nije izgubio ni jednu Sve su ili u Arizoni, ili u Australiji, ili negdje oko Mjeseca. Povrh toga, da se ijedna od njih ovdje sruila, Radarski bi jebio primijetio. Otkud vam ta-----

    Oprostite, Dr Finley, ali nisam rekao da se radi o naoj letjelici. Dovoljno je mala da bi stala u ovu vau sobu i lebdi nekih dvadesetak centimetara od tla. Trava oko nje je ugaena, a nedaleko sam vidio neto to bi moglo biti stolica na sklapanje. Rekao bih da se radi o zvje- zdobrodu s nekom vrsti gravitacijskog pogona. Nije sagraen na ovome planetu. I predlaem vam da to prije poaljete nekoga da napravi par snimaka.

    Finley je palio svoju cigaru, kao da Jepson nije rekao nita vano. Odjednom ree, obavijen oblakom dima: Trijezni ste, Jepsone?

    Naravno.teta. U tom sluaju moda tamo gore doista neega ima. On baci

    cigaru u veliku glinenu zdjelu, pa se srdito ushoda po sobi.Ted ga nije mogao shvatiti. Jedan od najvanijih trenutaka u povi

    jesti ovjeanstva a Finley je zlovoljan.Jepson ga upita zato.Zar ne shvaate? Ako su vae pretpostavke tone, ovo je kraj Pro

    jekta Mir. Otoani su nedvojbeno bili u dodiru s tim... posjetiteljem. Od kakve su nam koristi sad za studiju ovjeka? Na rubu smo otkria kako ivjeti sami sa sobom moda samo dvije ili tri generacije od eljenog cilja a iznenada zvijezde su nam u dvoritu. Nismo spremni. Nita spremniji za svemir no to smo bili za tiskarski stroj ili atomsku energiju. Mi smo divljaci koji pokuavaju otkriti kako to otoani ive u miru i zadovoljstvu, u harmoniji sa svojim okoliem. Prerano je, Jepsone. Prerano za najmanje stotinu godina.

    Zaboravili ste jednu stvar, gospodine, ree Ted tiho.to?Otoani nesumnjivo znaju za njega kao to ste rekli. A on ne

    dvojbeno zna za nas. Ali otoani nisu pokazali ni najmanji znak koji bi

    F U T U R A

  • implicirao da su svjesni njegova postojanja. Zato ne razgovaraju o njegovoj kugli-letjelici? Zato se nisu okupili oko nje pitajui se to je? Koliko dugo je ona ve tamo?

    Dr Finley je u tiini razmiljao o onome to je Ted rekao.Tri minute kasnije on posegne za telefonom i digne zapovjednika

    podmornike ekipe iz postelje. Zapovjednice, aljem vam ovjeka po ronilako odijelo i boce s kisikom. On djeluje po mojim zapovijedima. Zove se Jepson. Hvala.

    Potom nazove Opskrbni. elim vodootporni prijemnik. Audio i video. Runi model. Za nekoliko minuta tehniar Jepson dolazi po nj.

    On se okrene Tedu. Pretpostavljam da shvaate u kakvu sam poloaju. Ako tamo gore nema niega... aljem vas jer vas su ve vidjeli bez ikakvih primjetnih posljedica osim plivakog stila. Nema potrebe pokazivati im jo jednog ovjeka. Navlaei odjeu, Finley objasni Tedu kako mora cijelo vrijeme dok je na povrini imati ukljuen prijemnik i odailja. Ne smije dirati letjelicu to je strogo stvar UN-a ve samo poslati detaljne snimke, a potom skriti kameru i odailja na neko mjesto s kojega bi kuglu mogli promatrati do svitanja. Okej. Krenite.

    Na ulazu u podmorniki tunel ekala gaje izuzetno znatieljna grupa za ispraaj. Pomogli su mu da se uvue u odijelo, privrstili mu aparaturu za disanje na lea, navukli peraje na stopala, pa mu dodali prijemnik/odailja.

    Donesi mi jednu plavuu, povie za njim jedan od mornara. Njegove su rijei udno odzvanjale u kamenom tunelu punom vode.

    Aparatura za disanje i peraje uinile su mu napredovanje lakim. Kad je izronio pod blijedom mjeseinom, Ted se uputi prema mjestu s kojega bi mogao lake doprijeti do vrha klifa. Nije se imao namjere jo jednom penjati uza stijenu, pa otpliva jo stotinjak metara niz obalu gdje je uspon bio mnogo blai. Skinuvi boce s kisikom i peraje, Ted ukljui odailja. Kad se na siunom zaslonu pojavilo Finleyevo lice, Ted mu ree svoju tonu lokaciju i provjeri prijem.

    Potom krene prema unutranjosti otoka, udno svjestan svakog mikrofona i svakog oka, borei se protiv budalastog poriva da se izbelji u kameru. ivci, pretpostavljao je. Napet kao struna.

    Smiri se, pomisli on.Prijem, i audio i vizuelni, posve se prekine im je uao u slijepu to

    ku. Ted razmisli na trenutak, pa se vrati nekoliko koraka natrag. Na zaslonu se opet pojavi Finleyevo zabrinuto lice.

    I mi smo izgubili sliku i zvuk, ree naelnik. Mislite li da se radio nekoj vrsti prirodnog fenomena?

    20 F U T U R A

  • Ted nije tako mislio. Dopustite da priem blie brodu, proape. Moda negdje prestaje ta blokada. Ako dolazi iz letjelice, mora negdje prestajati jer inae ni njegovi instrumenti ne bi radili. Krene naprijed. Blokada bi morala imati sredinju neutralnu zonu, ali kako blizu brodu mora prii? Desetak metara? Metar?

    Ted ue na istinu.Jo uvijek je bila tamo. Ali kugla je sad svijetlila blagim zelenim

    sjajem, poput nekadanjih katodnih cijevi. Oko nje je bila neka aura koja je naglaavala nezemaljskost letjelice. Ted osjeti kako mu se koa najeila dok je razmiljao o nekima od gorih mogunosti: teka zraenja, na primjer. Trebao je ponijeti broja. Izvanzemaljske bakterije. Trebao j e -----Prijee dlanom preko usta. Trebao je ostati u krevetu.

    Prijemnik/odailja je jo uvijek bio mrtav. Ted prie blie, ne mo- gavi odoljeti iskuenju da pogleda kroz veliku prozirnu stijenku.

    Dobra veer, ree blagi tenor iza njegovih lea. Na engleskom.Ted se naglo okrene.Mir, nastavi glas. Govorite li otoki?Vlasnik glasa izie iz sjenki. Humanoid, primijeti Ted s olakanjem,

    odjeven u sandale i bokserice. Ne, ne ba posve ljudski... vii, vitkiji, velikih crnih oiju dvaput veih od Tedovih. Ali definitivno humanoid. Zahvalno, Ted odbaci sve brige u svezi s inteligentnom plijesni, a- bolikim stvorenjima i ostalim stripovskim zamislima.

    Ovo je tvoje? Ted pokae na nezemaljsku letjelicu.Da, Stari model, ali nakon toliko godina ve sam navikao na nj.

    Dovede me do odredita.Ted duboku odahne i postavi ono pitanje: Gdje?Tamo i natrag. Do ovog planeta, s drugih koji vam jo nisu znani.

    Moj je dom u drugom zvjezdanom sustavu. U jednom koji je blie sreditu galaktike. On zakorai blie, gracioznom lakoom koja je sugerirala da je navikao hodati po planetu s gravitacijom veom od Zemlji- ne. Smijem li vam rei da sam zadivljen vaim dranjem u ovakvoj situaciji?

    Ted podigne otvoreni dlan u gesti koja je meu otoanima znaila prihvaanje. Pokret privue nezemaljevu panju. Pokuao sam ih nagovoriti da prestanu to initi. Semantiki, ree on na engleskom, ta gesta ima preiroko znaenje. Usput, ime m ije Eren Tu.

    Jepson. Teko je gutao. Ted Jepson. Pokuali ste to?Pokuao sam izbaciti tu gestu iz uporabe. Dao sam im ljepe vari

    jacije ako ve moraju vizuelnim signalima nadopunjavati konverzaciju. Gestikulacija je vrst komunikacije o kojoj znamo jako malo. I dok se prilino dobro snalazimo u vaem pisanom jeziku, teko nam je pojmiti znaenja namigivanja, slijeganja ramenima, salutiranja i tome

    F U T U R A 21

  • slinog. Dodue, vai filmovi i transmisije Zemlja-Mjesec od velike su nam pomoi.

    Slabanim glasom Ted izgovori otoku rije koja izraava posvemanju zbunjenost i zahtjev za objanjenjem.

    Shvaam kako se osjea, prijatelju. Hajde, sjednimo tamo na travu. Bit e nam ugodnije. On ga povede u eljenom smjeru. Ako se bri- ne da bih ti mogao prenijeti kakvu nezemaljsku bolest, nemoj. Nae dvije rase su zajednikog podrijetla. Premda smo u nekim stvarima razliiti, u osnovi smo kompatibilni. To je dokazano i u prijanjim susretima nae dvije rase.

    Oamuen, Ted sjedne. Sporije, Eren Tu. Bilo je i drugih susreta? Mnogih, dozna ubrzo. Prvi od njih prije jedanaest stotina godina.

    Potom periodike provjere, uenje zemaljskih jezika, konzultacije s naim najveim umovima u pokuaju da shvate ovjekovu zbunjujuu kulturu.

    Ali zato ne postoje zapisi o takvim kontaktima? Pa sigurno-----Hoe li tebi vjerovati, Tede? Povrh toga, ljudi koje smo odabrali za

    kontakt bili su dovoljno mudri da mogu shvatiti nemogunost Zemljina ulanjivanja u galaktiko drutvo. Postoji pravilo, objasni nezemaljac, da svaki novi lan mora prvo zadovoljiti minimalne standarde.

    Kao na primjer?Priznati i prihvatiti besmrtnost individualne osobnosti doslovno.

    Miroljubiva a ipak tehnoloki napredna rasa moe stei lanstvo ako njene dominantne folozofije ne sadre dinamiki opasne pogreke. Ili ako rasa ima neke neobine talente, tipine samo njima ali koji bi sluili na dobrobit i drugima, bit e uzeta u obzir za prijem u galaktiko drutvo.

    A Zemlja?Eren Tu pogleda Teda prije no to mu odgovori. Zemlja ispunjava

    neke od uvjeta, ali ne dovoljno bojim se da bismo riskirali da unese svoju opasnu osobinu u delikatni poredak galaktike konfederacije. Moe li pogoditi o emu se radi?

    Bez previe razmiljanja Ted ispali: Nau priroenu ratobomost? To je samo jedan od simptoma vae bolesti. Stvoreni ste frustri

    ranima i srditima, natjerani u meusobne ratove radi tako jadnih orua za miljenje i komunikaciju. Zato smo pokuali. Zato sam ja ovdje. Dolazim i odlazim ve desetak godina. Ja sam uitelj jezika, jedan od nekoliko, koji otoane ui jednostavnoj varijanti jezika kojim govore svi ljudi civiliziranog svemira.

    Uslijedila je duga stanka, tijekom koje je Ted primijetio da Eren Tu ima po est prstiju na svakoj ruci. Ne daje to bilo vano. Mnogo vanije bijae ono to je nezemaljac govorio. Kao psiholog i student semantike,

    22 F U T U R A

  • Ted je shvatio istinu u njegovim rijeima. Ljudi nikad nisu uspjeli otii dalje od povrne meusobne komunikacije. S obzirom da ljudi gotovo u potpunosti razmiljaju rijeima, kako bi njihovi koncepti i vrijedili mnogo? Ted osjeti zavist i neizbjenu gorinu dok je promatrao Eren Tuovo lice s tim velikim oima i blagim izrazom suosjeajnosti.

    A to bi bilo da mi jednostavno uemo u vae drutvo nepozvani? Nezemaljac se osmjehne ozbiljnim, mudrim osmijehom. To se nee

    dogoditi.Opet tono. Ted se gorko prisjeti ovjekovih bezbrojnih pokuaja u

    zadnjih dvadeset i pet godina da svemirski brod s posadom odvede dalje od Mjeseca. Neto bi uvijek polo po zlu. Elektronska oprema bi otkazala, kozmika zraenja bi se najednom poveala, posada bi dobila napadaje udne vrtoglavice... Neka se igraju brodiima na relaciji Ze- mlja-Mjesec, ali dalje od toga valja ih obeshrabriti.

    Zao mi je, ree Eren Tu.Zaustaviti ih kao to valja zaustaviti bijesne pse.Moda jednog dana, Tede Jepsone, ree on blago.Dvije ili tri tisue godina, moda, kad savladamo jezik koji bi nam,

    omoguio da izidemo iz djejeg vrtia.Ali otoani su mnoge od nas nauili svoj jezik! Predaje se na neko

    liko sveuilita. Kad biste ljudima objasnili da je to jedini nain da uemo u zajednicu, vjerujem da bismo ga svi mi mogli nauiti.

    Jednoga dana, moda, ponovi Eren Tu. Vidi, jedan od temeljnih principa Galktike zajednice jest ne nameite svoje naine drugima. Sazrijevanje je neto to svaka rasa mora uiniti sama.

    Ali zato si onda, upita Ted, doao na ovaj otok?Po prvi put, Eren Tu se namrti. Postali smo nestrpljivi, ree. Ze

    mljani imaju odreene atribute i talente, objasni on, koji su vrijedni. Na primjer, zemaljski jedinstven smisao za humor koji bi dobro doao kao osvjeenje i revitalizacija nekih drugih rasa. Koji bi svoju ivost unio u ozbiljne, preozbiljne, pradavne stelarne grupe.

    Jo jedan razlog galaktika je eljela infuziju Zemaljaca jer jedino oni od svih humanoidnih rasa imaju veliki broj latentnih izvanosje- tilnih sposobnosti. Da ni ne spominjem vae nevjerojatne prirodne energije, doda Eren Tu. Kad smo saznali za Projekt Mir, neke od liberalnijih frakcija smatrale su da uenje otoana naem jeziku ne bi bilo krenje promatrakih kodova uz uvjet da ih nagovorimo da ne spominju nau prisutnost nigdje u dometu vaih mikrofona. Na taj bi nain Zemlja mogla uiniti to hoe s tim jezikom, sazrijeti ako eli. I premda, kao to kae, tisue vaih ljudi ue taj jezik, nije dolo do nikakve promjene u njihovoj ratobornoj prirodi. Ratovi se jo uvijek vode. Rastu pohlepa i srdba i ostale samoubilake tendencije. ak i ti,

    F U T U R A 23

  • Tede Jepsone, ti koji sa mnom razgovara jezikom kojim i otoani, ima auru igosanu nasiljem. Zato, ne znam. Vjerojatno se radi o neem u tvome naslijeu do ega ne moe doprijeti ni semantika korekcija.

    Ali otoani... ubaci Ted zbunjeno.Da. Otoani su reagirali na nain kojem smo se nadali od svih vas.

    Oni su stabilni i puni ljubavi i pravedni. Ali oni ne poznaju ni jedan drugi jezik. Oni su oduvijek razmiljali na tom jeziku.

    Ted iupa vlat trave i pone je zamiljeno grickati. Bila je gorka poput njegova raspoloenja. Kakav savreno zaaran krug: ne moemo ui u zajednicu jer nismo pozvani. Nismo pozvani jer smo anti-dru- tveni. Anti-drutveni smo radi naeg nespretnog govornog i misaonog procesa koji e ostati nespretan jer ne moemo ui u zajednicu. Unitili ste Projekt Mir, zna. Moda bismo uspjeli i bez vae... pomoi.

    Dobili ste neto u zamjenu za nae mijeanje. Jezik. Potena razmjena.

    Ted slegne ramenima. Moda. A to je s ovim jadnicima? Otoanima? to su oni dobili?

    Eren Tu se zagleda prema selu. O tome raspravljaju moji pretpostavljeni. Neki dre da bismo trebali izbrisati sva sjeanja na nas. Drugi ih ele maknuti s otoka i primiti u nae drutvo. Odluku bih trebao saznati vrlo brzo. Za veeras je predvien veliki dogaaj a ne vjerujem da su mislili na tvoj dolazak.

    Predvien?Da, Tede Jepsone. Spomenuo sam izvanosjetilne sposobnosti tvoje

    rase. Oito je da su pravilni semantiki procesi aktivirali odreena podruja u mozgovima otoana. To se ve dogodilo u nehumanoidnim rasama gdje smo bili svjedoci pojave i razvoja cijelog niza mentalnih sposobnosti im je dolo do odgovarajue promjene u misaonom procesu. Shvaa, ton njegova glasa oboji se prizvukom isprike, ja sam laik. To nije moje polje rada. Kako bilo da bilo, nakon to su me upozorili da napovrinu dolazi tehniar koji ih je nauio plivati-----

    Teda zapanji ironija cijele stvari.Oni znaju za Projekt? upita.Naravno. Oduvijek su znali.U Tedovu umornom umu bljesne sjeanje na alu o istraivau koji

    je provirio kroz kljuanicu kako bi vidio to radi gorila kojega je prouavao, i s druge strane kljuanice ugledao znatieljno majmunovo oko. Nastavi, ree on umorno.

    Oni ne mogu vidjeti jako daleko u budunost. ini se da vremenska udaljenost na koju vide ne ovisi samo o pojedincu ve i o prirodi samog dogaaja. Varira u rasponu od nekoliko sati. Sve to je dalje od toga samo su zamagljene, nejasne slike obojene matom, pretpostavljam.

    2 4 F U T U R A

  • Eren Tu zastane, kao da neto oslukuje. Potom skoi na noge i zagleda se niz livadu u mrak.

    Netko dolazi. Sad je ve i Ted to uo.Otoani! Pjevajui. Tihu, veselu pjesmu, punu smijeha i oekivanja,

    koju su esto pjevali prije kakvog slavlja. To podsjeti Teda na jo neto: Usput, pretpostavljam da ni glazba nije njihova?

    Ne odvajajui pogled od dolazee gomile, Eren Tu je priznao kako je na poetku bio potcijenio sluni domet otoana i sluao glazbu iz svoje letjelice malo preglasno. Ova pjesma koju sad pjevaju temelji se na melodiji koja je bila popularna u mojem zvjezdanom sustavu prije dvadeset godina. Dodue, znatno su je poboljali.

    Sad su ve bili blie i Ted je jasno mogao vidjeti da je svaki od njih okien vijencem od cvijea. Cak su i mala djeca u kosi imala jasminove cvjetove. Sad je ve mogao i prepoznati pojedine lanove povorke: stari Emo s oiljcima na ramenima, Nea djevojica koju je promatrao na zaslonu ranije toga dana, mali plavokosi djeak koji je predvidio pad meteora, obogaljeni Tumo koji izrauje koplja. I preko tri stotine drugih u dugoj, nasmijanoj, raspjevanoj povorci iji se kraj gubio u mranim sjenkama sela.

    Prilian broj za ovo doba noi, par sati prije zore. Zato?Doc Finley i deki u Promatranici vjerojatno gube ivce, zamiljao

    je Ted. On provjeri zaslon na odailjau/prijemniku. Jo uvijek posvecrn. Kad bi svijet imao dokaz o Eren Tuovom posjetu-----

    Ali to onda? Frustracija jer smo odbaeni, neeljeni?Prila su im djeca i okruila ih; srameljivo, hihotavo ili iroko rai

    renih oiju. Tedov pogled potrai plavokosog djeaia.Bok, mali, nasmijei se on. Ja sam Ted. Zaboravio sam tvoje ime. Lute. Sto ti je s glavom?Ha? Tedova ruka poleti prema kosi. U njoj ili na njoj?Dijete ispusti zvuk neodobravanja. Sjedi krivo. Ostavivi Teda

    da se pita o na to je mislio, djeak se okrene prema starijima koji su tek dolazili. Visok mukarac latinskog podrijetla jedan od prvobitne originalne dojenadi, prisjeti se Ted pozdravi Eren Tua.

    Tvoja srea je i moja, ree Eren Tu gledajui rastuu gomilu. Je li ovo vaan dogaaj koji ste predvidjeli?

    Da. Tamnoputi otoanin prie Tedu. Postat emo dobri prijatelji, ree. To nije bilo ni pitanje, niti zapovijed, ve jednostavno izraena injenica. Potom se opet okrene Eren Tuu. On sjedi na krivome mjestu, zar ne?

    Ted osjeti kako ga poinje boljeti glava. To je ve drugi put da mije to reeno. Objasni, prosim te.

    Tede Jepsone, uzbueno usklikne ovjek sa zvijezda, kau mi da

    F U T U R A 25

  • e tvoji ljudi odozdo izii kroz vrh breuljka.Tono, kimne visoki otoanin. Ja sam vidio samo djeli i nisam

    mogao rei kada e se to zbiti, ali Lute, Nea i ostala djeca kau da e biti uskoro. Nakon to ti uzme ovaj predmet on pokae na prijemnik/odailja i progovori neto u nj.

    Ali ne moe, pobuni se Eren Tu. Moj brod emitira neto to mu to onemoguuje.

    Uskoro e to iskljuiti.Zato? Nezemaljeva poza bijae malo poljuljana.Zato to e on, otoanin pokae na Teda, uskoro neto nauiti. Ted nikad prije u ivotu nije imao ovakvu glavobolju. Kao to je

    sluaj i s veinom drugih izuzetno zdravih ljudi, to gaje brinulo. Samo je djeli njegove panje bio usmjeren na zbivanja i razgovor oko njega. Sve ostalo usredotoilo se na plamene prste koji su mu rovali izmeu sljepoonica. Zapita se nije li mu to od ronjenja? Ili moda kakva gadna bakterija s broda? Kroz zamuene, suzne oi on pogleda djeaka, Lu- tea, koji je stajao pred njim. Moj otac, objavi djeai ozbiljno, eli da razgovaramo.

    Okej, mali. Ted je masirao potiljak.Rekao sam mu da sjedi krivo, a on mi je rekao neka se pobrinem

    da sjedi dobro. Sad vidim daje to dio onoga to e se dogoditi.Ted je utio, zbunjen i prilino uplaen. Primijeti da novopristigli

    otoani podiu svoju djecu na ramena, kako bi i oni najmanji mogli vidjeti to se dogaa.

    Moda poinjem razumijevati, ree Eren Tu. Stalno su mi govorili da vi ostali ne mislite ispravno. Da vae misli dolaze iz krivog mjesta. U vaim mozgovima postoji uspavano podruje koje oni oito mogu vidjeti. Znai li ti to neto?

    Ted se borio u sebi: oito znaju za izlaz u sluaju opasnosti ispod vrha breuljka. Oekuju da pozove Finleya. Kakve to veze ima s njegovom glavoboljom, s uspavanim dijelom njegova mozga?

    Pusti djeaka neka uini to eli, ree on Eren Tuu.Ted se primi za elo. Okej, mali, ovo je tvoja predstava.Zao m ije to te boli, ree djeak. To je zato to je bilo uspavano, a

    svi mi smo ga gledali. Ali za trenutak e prestati. Njegove se obrve priblie u koncentraciji. On se zagleda u Tedove oi i pone mu davati udne upute koje je bilo mogue izrei i shvatiti jedino na jeziku otoana. Ted se morao prisiliti da ne misli na nita, koliko je to bilo mogue, te dopustiti da se bol slegne u odreenom podruju glave. Kad se koncentrirala u jednu bolnu toku, Lute mu je dao ono to bi se moglo nazvati oblikom i dimenzijama produetaka njegovog identiteta. Jedan dio njegovih misli imao je vremena pobuniti se s divljenjem: ortodoksnoj

    26 F U T U R A

  • znanosti bi vjerojatno promakla jednostavnost koja je sainjavala bit individualnog identiteta.

    Ted pomakne taj koncept svog identiteta u toku obuhvaenu boli. I tamo smjesti svoju svijest, potpuno je povlaei iz dotadanje upravljake sobe.

    I boli nestane.A s njegovi smijekom zadovoljstva dola je i neopisiva mjeavina

    emocija; i mir meu njima, ali bijae to uzbuujua i dinamina stvar, a ne spokoj. Snaga i hrabrost kakve nikad prije nije osjeao sad bijahu njegove, kao i gorua elja da ih uporabi u svrhu ivota i iskustva i postojanja.

    Bio je zaljubljen. U sve to postoji.Zar ne vidi, povie okrenuvi se prema zapanjenom Eren Tuu,

    da sam potpun, da sam dobro, da sam onakav kakav je ovjek vjerojatno trebao oduvijek biti. Ja sam poput otoana! Dok je govorio oto- ani su zapoeli pjesmu slavlja. Ovo je ono o emu su sveti ljudi mog planeta pokuavali govoriti. Ali ne znajui ni sami to je to, i nemajui jezik kojim bi to mogli izraziti i propovijedati, pretvorili su to u bljutavu, odbojnu poniznost. Ovo je ljubav i svojim cijelim biem upravljam iz njenog mjesta!

    Mogu li se i ostali tako promijeniti?Zato ne? Ted zagrli plavokosog djeaia i razbarui mu kosu.

    Naravno. Svi koji govore jezikom otoana. Ima nas tisue. I svakim danom bit e nas sve vie. Reci mu, Lute.

    Nea mu prie i stavi mu cvjetni obru oko kose. Moni, nasmijeeni Kinez objesi mu lanac od cvijea oko vrata. Oboje su se pomno zagledali u Tedove oi, pa kimnuli Eren Tuu.

    ovjek sa zvijezda dopusti da mu djeca objese po cvijet oko svakog uha. Njegova je nesigurnost komino odudarala od blagdanskog izgleda Teda i ostalih. Eren Tu zatrese glavom. Oito postoji samo jedannain da budem siguran----- On krene prema brodu, mrmljajui netoo presedanima.

    Nebo je polako postajalo sve svijetlije, a noni je vjetar prelazio u mirisni povjetarac.

    Ted se okrene u smjeru iz kojega je vjetri puhao i pogleda rano- jutarnje zvijezde. Smijeio se gledajui najsjajniju od njih kad je oivio njegov komunikator.

    Halo, Projekte, ree u nj. Govori Jepson. Doite gore, svi vi. eka vas svitanje najljepeg dana u ivotu.

    Copyright 1953 by Street & Smith Publications

    F U T U R A 27

  • 28 F U T U R A

  • Ova pripovijetka je katalog svega to vole poklonici maa i magije: nepobjedivi junaci to vitlaju zvonkim maevima, oskudno odjevene dugonoge djeve u nevolji, opaki arobnjaci, barbari i divlja plemena, zlato, svila, pustinja, njitei konji, sjajni i ruevni gradovi... i akcija. Oh, koliko akcije...

    Nadamo se da e vam se svidjeti ovaj drugi Conan u FUTURI!

    Robert E, Hovvard

    BUBNJEVI TOMBALICUA

    Izvornik: Drums of Tombalku, 1934 Prijevod: Branko Imenjak

    1.

    Tri su ovjeka uala kraj pojila, pod suncem na zalazu to je pustinju obojilo umbrom i crvenilom. Jedan je bio bijelac i njegovo je ime bilo Amalric; druga su dvojica bili Ghanati, ije su prnje jedva pokrivale njihove ilava crna tijela. Zvali su ih Gobir i Saidu; izgledali su poput leinara dok su pognuto sjedili kraj pojila.

    U blizini je deva preivala napola probavljenu travu dok je par umornih konja uzalud gubicama pretraivalo gol pijesak. Ljudi su bezvoljno vakali suene datulje. Crnci su bili usredotoeni samo na rad svojih eljusti, dok je bijelac s vremena na vrijeme pogledavao mutno-crveno nebo ili van preko monotone ravnice gdje su se sjene okupljale i tam- nile. Tako je prvi ugledao konjanika koji je dojahao i zategao uzde trzajem kojim je natjerao konja da se propne.

    F U T U R A 2 9

  • Jaha je bio div ija je koa, crnja od one druge dvojice, kao i debele usne i iroke nosnice, govorila o velikoj pretenosti negroidne krvi u njegovim ilama. Njegove je iroke svilene hlae, sakupljene oko njegovih golih glenjeva, podravao iroki pojas omotan vie puta oko njegovog ogromnog trbuha. Taj je pojas takoer nosio i pri vrhu proirenu sablju kojom bi malo ljudi moglo rukovati jednom rukom. Po toj je sablji ovaj ovjek bio slavan gdjegod da su jahali tamnokoni sinovi pustinje. Bio je to Tilutan, ponos Ghanata.

    Prebaena preko sedla mlohava je prilika leala, ili prije visjela. Dah je proitao kroz zube Ghanata kada su primijetili sjaj blijedih udova. Bila je to bijela djevojka koja je visjela licem nadolje preko Tilu- tanovog sedlenog luka, kose rasputene preko stremena poput uzburkanog crnog vala.

    Crni se div iskezi bljeskom bijelih zuba dok je nemarno bacao svoju zarobljenicu na pijesak gdje je ostala leati onesvijetena. Gobir i Sa- idu su se instinktivno okrenuli Amalricu, dok ga je Tilutan promatrao sa sedla: tri crnca protiv jednog bijelca. Ulazak bijele ene na scenu donio je suptilnu promjenu u atmosferi.

    Izgledalo je da je jedino Amalric neosjetljiv na napetost. Odsutno je prstima proao kroz svoje plave kovre i ravnoduno pogledao djevojinu mlitavu prilliku. Ako je i bilo trenutnog odsjaja u njegovim oima, ostali ga nisu primijetili.

    Tilutan se spusti sa svog sedla prezirno dobacujui uzde Amalricu.Pobrini se za mog konja, ree. Tako mi Jhila, nisam naao pusti

    njsku antilopu ve ovu malu drebicu. Teturala je kroz pjeenjak i pala ba kada sam priao. Mislim da se onesvijestila od umora i ei. Miite se odavde, vi akali i pustite me da joj dam piti.

    Veliki crnac polegne djevojku pored pojila pa pone vlaiti njeno lice i zapea i prolijevati par kapi izmeu njenih isuenih usana. Naposli- jetku ona zastenje i protegne se. Gobir i Sadu su pognuto uali s rukama na koljenima, buljei preko Tilutanovog glomaznog ramena. Amalric je stajao malo podalje, pretvarajui se da ga sve to malo zanima.

    Dolazi k sebi, objavi Gobir.Saidu ne ree nita ve samo oblizne svoje debele usne.Amalricov je pogled nezainteresirano lutao preko ispruene prilike,

    od razderanih sandala do rasputene krune sjajne crne kose. Djevojina je jedina odjea bila svilena suknjica, zapojasana pri struku. Ostavljala je njene ruke, njen vrat kao i dio grudi gole, te zavravala par palaca iznad njenih koljena. Na otkrivenim dijelovima gladnim su se intenzitetom odmarali pogledi Ghanata, upijajui meke obline, djetinje u svojoj bijeloj mekoi, a ipak zaobljene pupajuom enstvenosti.

    Amalric slegne ramenima. Nakon Tilutana, tko? bezbrino upita.

    30 F U T U R A

  • Par mravih glava se okrene prema njemu; zakrvavljene oi zakolutaju pred tim pitanjem. Tada se crnci okrenu i zabulje jedan u drugoga. Odjednom je suparnitvo elektrino zapucketalo meu njima.

    Ne tucite se, nutkao ih je Amalric. Bacajte kocke. On izvue ruku ispod tunike i pred njih baci par kocaka. Kandasta ih ruka zgrabi.

    Aj! sloi se Gobir. Mi bacati - nakon Tilutana, pobjednika!Amalric baci pogled prema divovskom crncu koji se jo uvijek na

    ginjao nad svojom zarobljenicom, vraajui ivot u njeno iscrpljeno tijelo. Dok je gledao, njene se duge trepavice rastave. Duboko su ljubiaste oi zbunjeno gledale u crnevo nacereno lice. Eksplozivni uzvik uitka izleti iz Tilutanovih usta. Strgnuvi uturu s pojasa stavi je na njena usta. Mehaniki je poela piti vino. Amalric je izbjegavao njen lutajui pogled; bio je jedan bijelac nasuprot tri crnca, svaki njemu ravan.

    Gobir i Saidu se nagnu nad kocke; Saidu ih prikupi u aku, puhne u njih za sreu, protrese ih, i baci. Dvije su se leinarske glave nagnule nad kocke koje su se kotrljale pod slabim svjetlom. Istim je pokretom Amalric potegao i udario. Sjeivo je prosjeklo kroz mravi vrat, pro- sjecajui grkljan. Gobir, glave visee o koncu, pade preko kocaka trcajui krv uokolo.

    Istoga je trenutka Saidu, noen oajnikom brzinom pustinjskog ovjeka, skoio na noge, potegao i stao bijesno zasijecati prema ubo- jiinoj glavi. Amalric je jedva imao vremena zaustaviti udarac svojim podignutim maem. Zvidea je sablja zakucala ravno sjeivo dolje na bjelevu glavu tako da je ovaj zateturao i ispustio ma. Oporavivi se, objema je rukama obuhvatio Saidua privlaei ga na blizinu na kojoj je sablja beskorisna. Ispod pustinjskih prnja ovjekovo je ilavo tijelo bilo poput elika i tavljene koe.

    Tilutan je, istoga trenutka shvaajui o emu se radi, bacio djevojku na tlo i s urlikom ustao. Jurnuo je prema hrvaima poput juriajueg bika, sa svojom golemom bljetavom sabljom u ruci. Amalric gaje vidio kako dolazi i smrznuo se. Saidu se tresao i okretao, onemoguen sabljom koju je jo uvijek bijesno pokuavao upotrijebiti protiv svog protivnika. Stopala su im se izvrtala i gazila po pijesku; tijela im se trljala jedno o drugo. Amalric udari svojom petom obuvenom u sandalu po Ghanatinom golom stopalu, osjeajui kako kosti poputaju. Saidu za- urla i grevito se pogne. Pijano su teturali uokolo ba kada je Tilutan udario krunim udarom svojih irokih ramena. Amalric osjeti kako je elik zahripao po donjem dijelu njegove ruke i duboko zagrizao Saidu- ovo tijelo. Manji Ghanata ispusti umirui krik a njegov ga greviti trzaj iupa iz Amalricovog zahvata.

    Tilutan zaurla neku bijesnu kletvu i trzajem oslobaajui svoj elik baci umirueg ovjeka u stranu. Prije nego to je stigao ponovo udariti,

    F U T U R A 31

  • Amalric se, koe pune trnaca zbog straha od te velike zakrivljene otrice, stane hrvati s njim.

    Oaj protee kroz Amalrica kad je osjetio crnevu snagu. Tilutan je bio mudriji od Saidua. Ispustio je sablju te, uz urlik, dohvatio Amal- ricov grkljan objema rukama. Ogromni su se crni prsti sklopili poput eljeza. Amalric je, uzalud se pokuavajui osloboditi njihova stiska, bio sruen i prikovan na zemlju Ghanatinom ogromnom teinom. Manji se ovjek tresao poput takora u pseim raljama. Glavu mu je divljaki udaralo po pijesku. Kao u crnoj izmaglici vidio je crnevo bijesno lice, debele crne usne zategnute u divljaki kez mrnje, bljeskavih zuba.

    eli je za sebe, ti bijeli psu! zarei Ghanata, lud od gnjeva i pomame. Arrgh! Ja slomim ti vrat! Ja istrgnem ti grkljan! Ja - moja sablja! Ja ti odsjeem glavu i dam joj da poljubi!

    Poslijednjim bijesnim udarom Amalricove glave u tvrdi pijesak Tilutan, u vrhuncu umorstvene strasti, napola podigne svog protivnika i baci ga na zemlju. Ustajui, crnac pognuto potri, te dograbi svoju sablju tamo gdje je leala, irok polumjesec elika na pijesku. Viui u divljakom uzbuenju, okrene se i navali visoko uzdiui sjeivo. Amalric se oamuen, potresen, i slab od zlostavljanja koje je pretrpio podigne kako bi ga doekao.

    Tilutanov se pojas odmotao u borbi i sada mu je jedan kraj lamatao oko nogu. On se spotakne, posrne i naglavce padne, irei ruke ne bi li se spasio. Sablja mu izleti iz ruke.

    Onako nabruen na borbu, Amalric dohvati sablju s obje ruke i te- turavo korakne naprijed. Pustinja je mrano plutala pred njegovim oima. U sumraju pred njim, vidio je kako se Tilutanovo lice mlohavo izduuje ispunjeno predosjeajem propasti. iroka su se usta razjapila; bijelile se izbuljene, izvrnute oi. Crnac se smrznuo najednom koljenui ruci kao da je nesposoban za bilo kakav pokret. Tada je sablja pala, raspoluujui okruglu glavu sve do brade. Amalric je imao mutan dojam crnoga lica, razdvojenog debljajuom crvenom linijom kako se gubi u sve tamnijim sjenama. Tada ga obuzme tmina.

    Neto hladno i mekano dodirivalo je Amalricovo lice s njenom upornou. Slijepo je zagrabio rukama i aka mu uhvati neto meko, vrstoi podatno. Kada mu se vid razbistrio, pogledao je u meko, ovalno lice uokvireno raskonom crnom kosom. Kao u transu, nijemo je buljio, gladno se zaustavljajui na svakoj pojedinosti punih, crvenih usana, tamnih, ljubiastih oiju te na grlu boje alabastera. Iznenaeno je ustanovio da vizija govori mekim, muzikalnim glasom. Rijei su bile strane no bile su mu na neki neodreeni nain poznate. Mala, bijela ruka, drei mokru guvu svile, njeno prijee preko njegove glave u kojoj je sve pulsiralo kao i lica. Oamueno se pridigne i sjedne.

    32 F U T U R A

  • Bila je no, ispod zvijezdama popricanog neba. Deva je i dalje preivala; konj je nemirno njitao. Nedaleko je leala ogromna prilika sa svojom raskoljenom glavom u gnjusnoj lokvi krvi i mozga.

    Amalric podigne pogled prema djevojci koja je kleala pored njega, govorei na svome njenom, neznanom jeziku. Kad mu se magla u glavi razila, poeo ju je razumijevati. Prisjeajui se poluzaboravljenih jezika koje je uio i zaboravio u prolosti, sjetio se jezika kojeg je koristila uenjaka klasa u jednoj junoj provinciji Kotha.

    Tko... si... ti.., djevojko? upita je polako, zamuckujui, zarobljavajui njenyi malu ruku svojim ovrslim prstima.

    Ja sam Lissa. Ime je bilo izgovoreno s gotovo neznatnim ulja- njem. Zvualo je poput mrekanja vitkog potoka. Drago mi je da si pri svijesti. Bojala sam se da vie nisi iv.

    Jo malo i vie ne bih bio, promrmlja on bacajui pogled na odvratnu raskreenu spodobu koja je nekad bila Tilutan. Djevojka je, zadrhtavi, odbila pratiti njegov pogled. Ruka joj je drhtala i, kako su bili blizu, Amalric zamisli da moe osjetiti brzo lupanje njenog srca.

    Bilo je uasno, zastajkivala je. Poput nekog uasnog sna. Gnjev...i udarci... i krv

    Moglo je biti i gore, zarei on.Izgledalo je daje osjetljiva na svaku promjenu u izgovoru ili raspo

    loenju. Njena se slobodna ruka pomirljivo prikrade njegovoj.Nisam te htjela uvrijediti. Bilo je vrlo hrabro od tebe riskirati svoj

    ivot za strankinju. Ti si hrabar, ba poput sjevernjakih vitezova o kojima sam itala.

    On baci hitar pogled na nju. Njene velike, bistre oi susretnu njegove, potvrujui misao koju je izgovorila. On zausti da neto kae a onda se predomisli i ree neto drugo.

    to radi u pustinji?Dolazim iz Gazala, odgovori ona. Ja... ja sam pobjegla. Nisam to

    vie mogla izdrati. Bilo je vrue i samotno i zamorno, a vidjela sam samo pijesak, pijesak i uareno plavo nebo. Pijesak mi je palio stopala, a moje su se sandale brzo istroile. Bila sam tako edna; moja se utura brzo ispraznila. Onda sam se htjela vratiti u Gazal, no svaki mi je put izgledao jednako. Nisam znala kojim putem trebam ii. Bilo me je uasno strah pa sam poela trati u smjeru u kojem sam mislila da je Gazal. Ne sjeam se puno poslije toga; trala sam sve dok vie nisam mogla trati.

    Mora da sam leala u tom goruem pijesku neko vrijeme. Sjeam se da sam ustala i teturala dalje; pred kraj sam ula nekoga kako vie i vidjela crnog ovjeka na crnome konju kako jae prema meni. Onda vie nisam znala za sebe dok se nisam probudila i nala se u krilu tog

    F U T U R A 33

  • ovjeka dok mije taj davao da pijem vino. Zatim je bilo vikanje i borba zadrhtala je. Kad je sve bilo gotovo, douljala sam se do mjesta gdje si ti leao poput mrtvaca i pokuala te osvijestiti.

    Zato? zapita on otro.Izgledalo je da ne shvaa. Zato? zastala je zbunjeno, pa... ti si

    bio ozlijeen... i... to bi svatko uinio. Osim toga, shvatila sam da si se borio da me zatiti od tih crnaca. Ljudi Gazala su oduvijek govorili da su crni ljudi zli i da znaju nauditi bespomonima.

    To nije ekskluzivna karakteristika crnaca, promrmlja Amalric. Gdje je taj Gazal?

    Ne moe biti daleko, odgovori ona. Hodala sam cijeli dan... a dalje ne znam koliko daleko me je taj crnac nosio poto me je naao. Ali mora da me je naao negdje oko zalaska sunca, tako da nije mogao daleko prijei.

    U kojem smjeru? on upita.Ne znam. Ila sam prema istoku kada sam napustila grad. Grad? promrmlja on. Dan puta odavde? Mislio sam da je uokolo

    pustinja u krugu od tisuu milja.Gazal je u pustinji, odgovori djevojka. Izgraen je meu palmama

    oaze.Stavivi djevojku na stranu on se uspravi na noge, blago psujui

    dok si je opipavao grkljan ija je koa bila natuena i izgrebena. Pregledao je sva tri crnca za redom, ne nalazei ivota ni u jednom od njih. Onda ih jednog po jednog odvue nedaleko u pustinju. Negdje u daljini, akali su poeli kevtati. Vrativi se do pojila, gdje je djevojka strpljivo uala, on opsuje naavi samo Tilutanovog crnog pastuha uz devu. Ostali su se konji istrgli iz svojih veza i pobjegli tijekom borbe.

    Amalric se vrati djevojci i ponudi joj aku suenih datulja. eljno ih je vakala dok je on sjedio i promatrao je dok mu je u venama pulsirala rastua nestrpljivost.

    Zato si pobjegla? naglo je upita. Jesi li rob?Mi u Gazalu nemamo robova, odgovori ona. Oh, bila sam umo

    rna... tako umorna od vjene monotonije. Nadala sam se vidjeti neto od vanjskoga svijeta. Reci mi, iz koje zemlje dolazi?

    Roen sam u zapadnim brdima Aquilonije, odgovori on.Ona pljesne rukama poput oduevljenog djeteta. Znam gdje je to!

    Vidjela sam na zemljovidima. To je najzapadnija zemlja Hyborijanaca, a njen je kralj Epeus Maevalac.

    Amalric osjeti jasan ok. Njegova se glava trne pa pogleda svoju suputnicu.

    Epeus? pa Epeus je mrtav ve devet stotina godina. Kraljevo je ime Vilerus.

    3 4 F U T U R A

  • Oh, naravno, ree ona u neprilici, Ba sam glupa. Naravno daje Epeus bio kralj prije devet stoljea, kako ti kae. No reci mi... reci mi sve o svijetu!

    No, to je velik posao! odgovori on smeteno. Ti nisi putovala?Ovo je prvi put da sam se udaljila van vidokruga Gazalovih zidi

    na. izjavi ona.Njegov je pogled bio prikovan na krivulji njenih bijelih grudi. U

    ovom trenutku nije bio zainteresiran za njene avanture; to se njega ticalo, Gazal je mogao biti i Pakao.

    On pone govoriti; onda, predomislivi se, uhvati je vrsto u ruke, miia napetih, spremnih za otimanje koje je oekivao. No nije sreo nikakav otpor. Njeno je meko primamljivo tijelo lealo preko njegovih koljena, i ona ga pogleda pomalo iznenaeno, no bez straha ili nelagode. Mogla je biti i dijete koje se preputa nekoj novoj igri. Neto ga je u njenom direktnom pogledu zbunjivalo. Daje vritala, plakala, borila se ili znalaki nasmijeila, znao bi kako se s njom treba ponaati.

    Za ime Mitre, tko si ti, djevojko? grubo je upita. Niti si taknuta suncem niti sa mnom igra igru. Tvoj govor pokazuje da nisi obina se- Ijanica, nevina u svojem neznanju. No izgleda da ne zna nita o svijetu i njegovim putevima.

    Ja sam ki Gazala, odgovori ona bespomono. Da si vidio Gazal, moda bi razumio.

    On je podigne i posjedne na pijesak. Uspravivi se, donese sedleni pokriva i prostre ga za nju.

    Spavaj, Lissa, ree, glasom hrapavim od sukobljenih osjeaja. Sutra namjeravam vidjeti Gazal.

    U zoru su krenuli na zapad. Amalric je postavio Lissu na devu, pokazujui joj kako treba odravati ravnoteu. Drala se za sedlo objema rukama, ne pokazujui nikakva znanja o devama. Ovo je opet iznenadilo mladog Aquilonca. Djevojka odrasla u pustinji koja nikada prije nije bila na devi; niti je, do prole noi, ikada jahala ili bila noena na konju.

    Amalric je izmudrio nekakav ogrta za nju. Nosila ga je bez primjedbi, ne pitajui odakle je prihvaajui ga kao to je prihvaala sve stvari koje je uinio za nju, zahvalno ali slijepo, bez pitanja za razlog. Amalric joj nije rekao da je svila, koja je sada titi od sunca, nekada pokrivala crnu kou njena otmiara.

    Dok su jahali, ona ga jo jedanput zamoli neka joj ispria neto o svijetu, poput djeteta koje moli za priu.

    Znam da je Aquilonija daleko od ove pustinje, ree ona. Stygia lei izmeu, kao i zemlje Shema i druge zemlje, kako to da si ti ovdje, tako daleko od svoje domovine?

    F U T U R A 35

  • Trenutak je jahao u tiini, s rukom na devinom upravljakom konopu. Argos i Stygia ratuju, ree naglo. Koth je bio uvuen. Kothi- janci su zahtijevali istovremenu invaziju Stygije. Argos je sakupio vojsku plaenika koja je brodovima odjedrila uz obalu na jug. U isto je vrijeme Kothska vojska trebala napasti Stygiju na kopnu. Sreli smo Sty- gijsku flotu i potukli je, tjerajui je nazad u Khem. Trebali smo se iskrcati, opljakati grad i napredovati po toku rijeke Styx, no na je admiral bio oprezan. Na je voa bio Princ Zapayo da Kova, Zingaranac.

    Krstarili smo prema jugu dok nismo doli do dunglama obraslih obala Kusha. Tu smo se iskrcali a brodovi su bili usidreni dok je vojska napredovala prema istoku, du Stygijske granice, palei i pljakajui . Naa je namjera bila skrenuti k sjeveru na jednoj toci i udariti u srce Stygije te se pridruiti Kothskoj vojsci koja je napredovala sa sjevera.

    Tada je dola vijest da smo izdani. Koth je sklopio odvojeni mir sa Stygijancima. Stygijska je vojska napredovala prema jugu sa namjerom da nas presretne dok nam je druga ve presjekla put prema obali.

    Princ Zapayo je, u oaju, smislio ludu ideju da mariramo prema istoku, nadajui se da zaobiemo Stygijsku granicu i naposlijetku dopremo do istone zemlje Shema. No stigla nas je vojska sa sjevera. Okrenuli smo se i borili.

    Cijeli smo se dan borili, i natjerah ih na povlaenje do njihovog logora. No, sljedei je dan stigla vojska sa zapada. Zdrobljeni izmeu dvije sile naa je vojska prestala postojati. Bili smo slomljeni, anihilirani, uniteni. Malo nas je ostalo sposobnih za bijeg. Kad je pala no, pobjegao sam sa svojim pratiocem, Cimmerijancem zvanim Conan mrgom od ovjeka sa snagom bika.

    Odjahali smo na jug u pustinju zato to nije bilo drugog smjera kojim bi mogli ii. Conan je ve prije bio u ovom dijelu svijeta i vjerovao da imamo anse preivjeti. Daleko na jugu nali smo oazu, no stigli su nas Stygijski jahai. Ponovo smo bjeali, od oaze do oaze, umirui od gladi i ei sve dok se nismo nali u pustoj, nepoznatoj zemlji zaslje- pljujueg sunca i praznog pijeska. Jahali smo dok nam konji nisu poeli posrtati a mi zapali u polu-delirij.

    Tada, jedne noi, vidjesmo vatre i dojahasmo do njih, oajniki riskirajui da e mo se sprijateljiti s njima. im smo stigli u domet, pozdravio nas je pljusak strijela. Conanov je konj bio pogoen i propeo se, zbacujui svog jahaa. Mora a mu se vrat slomio poput granice poto se vie nije micao. Nekako sam pobjegao u tami iako je moj konj uginuo poda mnom. Jedva sam vidio napadae, visoki, vitki, smei ljudi koji nose udnu barbarsku odjeu.

    Lutao sam pjeice kroz pustinju i zdruio se s ta tri leinara koje si juer vidjela. Bili su to akali Ghanati, lanovi pljakakog plemena

    36 F U T U R A

  • mijeane krvi: crnake i sam Mitra zna koje druge. Jedini razlog zato me nisu umorili je bio taj da nisam imao nita to bi oni poeljeli. Mjesec sam dana lutao i krao s njima zbog toga to nisam imao prilike nita drugo raditi. Nisam znala daje tako bilo, promrmlja ona. Rekli su mi da ima ratova i okrutnosti vani, u svijetu, no to mije izgledalo poput sna i vrlo daleko. Sluati te kako govori o izdajstvu i bici je gotovo kao da to gleda.

    Zar neprijatelji nikada ne napadaju Gazal? upita on.Ona odmahne glavom. Ljudi iroko zaobilaze Gazal. Kad bih vid

    jela crne tokice kako u redovima putuju preko obzora, starci bi rekli da su to vojske koje idu u rat; no nikad se nisu pribliile Gazalu.

    Amalric osjeti neodreen osjeaj nelagode. Ova je pustinja, naizgled beivotna, sadrala neka od najdivljijih plemena na zemlji: Ghanati, koji su dopirali daleko na istok; maskirani Tibu, za koje je vjerovao da ive dalje na jugu; i, negdje prema jugozapadu, polu-bajkovito carstvo Tombalku kojim vlada neka divlja, barbarska rasa. Bilo je neobino da usred ove divlje zemlje postoji grad toliko izbjegavan da njegovi stanovnici niti ne znaju to znai rat.

    Kad je pogledao u stranu udne su ga misli stale opsjedati. Je li djevojku opalilo sunce? Je li ona kao demon u enskom obliku, dola iz pustinje ne bi li ga odvukla u neku zagonetnu propast? Pogled na nju, kako se djetinjasto dri za jabuku devinog sedla, bijae dovoljan da se rastjeraju takve sumnje. No ipak gaje salijetala sumnja. Je li zaaran? Moda je bacila neku aroliju na njega?

    Uporno su napredovali prema zapadu, zastajui samo da bi u podne jeli datulje i pili vodu. Da bi je zatitio od preeg sunca, Amalric je izradio slabaan zaklon od svog maa i korica kao i sedlenih pokrivaa. Umornu i ukoenu od zabacujueg, poskakujueg devinog hoda trebalo je spustiti je sa sedla na rukama. Kad je ponovo osjetio podatnu mekou njenog tijela, vrela struja strasti prostruji kroz njega. Stajao je, na trenutak nepomian, opijen njenom blizinom, prije no to ju je pole- gao u sjenu sklepanog atora. Osjetio je gotovo daak bijesa prema tom istom pogledu kojim je srela njegov, kao i prema mirnoi s kojom je predala svoje mlado tijelo u njegove ruke. Izgledalo je kao da je nesvjesna stvari koje bi joj mogle nauditi; njeno ga je nevino povjerenje postiivalo i izazivalo u njemu bespomoan bijes. Dok su jeli nije ni osjetio ukus datulja koje je vakao; oi su mu gorjele na njoj, poudno upijajui svaki detalj njezine vitke, mlade figure. Izgledalo je kao daje nesvjesna njegove panje ba poput djeteta. Kada ju je ponovo podigao na njenu devu, a njene su se ruke instiktivno nale oko njegovog vrata, zadrhtao je. No ipak ju je podigao na njenu ivotinju te oni nastavie put.

    F U T U R A 37

  • 2 .

    Neto prije zalaska sunca Lissa pokae rukom i vikne: Gledaj! Tornjevi Gazala!Ugledao ih je na rubu pustinje kule i minareti kako se diu u jan-

    tarnozelenoj nakupini naspram plavog neba. Da nije bilo djevojke pomislio bi da je to grad duhova ili fatamorgana. Znatieljno je pogledao Lissu; nije pokazivala znakove radosti zbog povratka kui. Uzdahnula je, a njena su se vitka ramena opustila. Kada su se pribliili, datalji su postali oitiji. Ravno iz pustinjskog pijeska uzdizao se zid koji je okruivao kule. Amalric je mogao vidjeti da se zid na vie mjesta uruava. Tornjevi su, takoer, bili u jadnom stanju. Krovovi se uruili; zijevale pukotine u zidinama; tornjevi pijano naginjali. Spopala ga je panika; nije li to grad mrtvih u koji ujahuje, voen vampirom? Brzi pogled na djevojku ga razuvjeri. Nikakav demon ne bi mogao vrebati u toj boanski oblikovanoj figuri. Ona ga pogleda s udnim, zamiljenim pitanjem u svojim dubokim oima, okrene se neodluno prema pustinji, a onda se, sa dubokim uzdahom ponovo okrene prema gradu, kao da ju je dohvatio neki suptilni, fatalistiki oaj.

    Amalric je sada, kroz pukotine u jantarnozelenom zidu vidio kako se po gradu kreu nekakve prilike. Nitko ih nije pozdravio kad su uja- hali kroz iroku razvalinu i izili na iroku ulicu. Iz blizine, uokvireno zalazeim suncem, propadanje je bilo jo uoljivije. Trava je divlje rasla po ulicama, probijajui se kroz razbijeni plonik; trava je rasla i na malim trgovima. Ulice i dvorita bijahu posuti krhotinama razbijenog kamena. Tu i tamo bi ruevine kua bile raiene a prostor iskoriten za uzgoj povra.

    Kupole su se uzdizale, napuknute i uprljane. Dveri su zijevale, bez vrata. Sve je bilo taknuto rukom raspadanja. Tada Amalric primijeti da je jedna kula netaknuta: sjajni, crveni, cilindrini toranj, koji se uzdizao na krajnjem jugoistonom kraju grada. Sjao je kroz ruevine. Amalric ga pokae.

    Zato je taj toranj manje uniten od ostalih? upita. Lissa probli- jedi, zadrhti i grevito ga uhvati za ruku.

    Ne govori o tome! proape. Ne gledaj prema tome ni ne misli o tome!

    Amalric se namrti; bezimeni nagovjetaji njenih rijei nekako pro- mijenie izgled tajnovitog tornja. Sada je podsjeao na glavu zmije, kako se izvija nad ruevinom i pustoi. Struja je crnih tokica imia u letu tekla iz njegovih visokih crnih otvora.

    Mladi se Aquilonac oprezno ogleda oko sebe. Napokon, nije imao nikakvo uvjerenje da e ga ljudi Gazala doekati prijateljski. Vidio je

    38 F U T U R A

  • ljude kako se oputeno eu ulicama. Kada bi zastali i zagledali se u njega, tijelom bi mu, iz nekog razloga, prolazili marci. Bili su to mukarci i ene ugodnih crta lica i njenih pogleda. Njihovo je zanimanje bilo tako slabano tako nejasno i neosobno. Nisu se ni pomakli da bi mu prili ili razgovarali s njim. Mogla je to biti najuobiajenija stvar na svijetu da naoruani konjanik izjae iz pustinje u njihov grad; no Amalric je znao da nije tako, a oputeni nain kojim su ga ljudi Gazala primili izazivao je lagani osjeaj nelagode u njegovim grudima.

    Lissa im se obrati, pokazujui Amalrica iju je ruku podigla poput oaranog djeteta: Ovo je Amalric od Aquilonije, koji me spasio od crnih ljudi i doveo me kui.

    Pristojan amor dobrodolice dopre od ljudi, a nekoliko njih priu kako bi se rukovali. Amalric pomisli kako nikada nije vidio toliko nejasnih, blagih lica. Njihove su oi bile njene i blage, bez straha i bez uenja. No to ipak nisu bile oi glupe stoke; prije ljudi umotanih u snove.

    Njihovi pogledi su u njemu izazivali osjeaj nestvarnosti; jedva je razumio to mu govore. Njegov je um bio zauzet neobinou svega; ti tihi, sneni ljudi U svojim svilenim tuunikama i mekim sandalama koji se s besciljnom mlitavou kreu meu uprljanim ruevinama. Lotosov raj iluzija? Na neki je nain ta zlokobno crvena kula udarila neskladnu notu.

    Jedan od ljudi, glatkoga neizboranog lica, no srebrne kose, ree: Aquilonija? Tamo je bila invazija uli smo o Kralju Bragorusu od Nemedije. Kako je proao rat?

    Potukli su ga, odgovori Amalric kratko, zatomljujui drhtaj. Devet je stotina godina prolo otkad je Bragorus poveo svoje kopljanike preko Aquilonijske krajine.

    Ispitiva ga dalje nije ispitivao; ljudi su se polako rasprili a Lissa ga povue za ruku. Okrenuo se i napasao oi na njoj. U zemlji iluzije i sna, njezino je meko, vrsto tijelo sidrilo njegove lutajue pretpostavke. Ona nije bila san; bila je stvarna; njeno je tijelo bilo slatko i opipljivo poput vrhnja i meda.

    Doi, ree ona, hajdemo se odmoriti i jesti.to je s ljudima? on e ozbiljno. Zar im nee ispriati svoje do

    ivljaje?Ne bi ih to zanimalo, osim na par trenutaka, odgovori ona, Malo

    bi sluali a onda odlutali. Jedva da i znaju da sam bila otila. Doi! Amalric povede konja i devu u jedno zatvoreno dvorite u kojem je

    rasla visoka trava, a voda tekla iz razbijene fontane kroz mramorni ljeb. Tamo ih privee; zatim je slijedio Lissu. Uzavi ga za ruku, vodila ga je kroz dvorite do nadluenog prolaza. Pala je no. U otvorenom prostoru iznad dvorita nakupile su se zvijezde, ocrtavajui zupaste vrkove.

    F U T U R A 39

  • Lissa krene kroz seriju mranih prostorija, kreui se sa sigurnou iskustva. Amalric je pipao za njom, voen njezinom malom rukom u svojoj. Tu pustolovinu nije nalazio ugodnom. Miris praine i raspadanja je visio u gustoj tami. Pod njegovim su stopalima sad bile razbijene ploice a sad islueni tepisi. Njegova je slobodna ruka dodirivala orna- mentirane lukove prolaz. Tada su zvijezde zasjale kroz razbijeni krov, pokazujui mu slabo osvijetljen vijugav hodnik, ispovjean trunuim tapiserijama. utale su na laganom povjetarcu; njihov je zvuk bio poput apta vjetica, tjerajui mu kosu na glavi uvis.

    Onda su doli u prostoriju slabo osvijetljenu zvjezdanim sjajem koji je strujao kroz otvorene prozore, te Lissa pusti njegovu ruku. Na trenutak je neto prtljala a onda stvorila slabano svjetlo. Bila je to stakle- nasta grudica koja je sjala zlatnom svjetlou. Stavila ju je na mramorni stol i pokazala Amalricu neka sjedne na kau bogato natrpanom svilom. Kopajui po nekom skrovitu ona izvadi zlatnu posudu punu vina kao i druge koje su sadrale jela nepoznata Amalricu. Datulja je bilo; no drugo voe i povre, bljutavo i bezukusno za njegov ukus, nije poznavao. Vino je bilo ugodno nepcu no ne jae od vode poslije pranje sua.

    Na mramornoj stolici nasuprot njemu, Lissa je delikatno grickala.Kakvo je ovo mjesto? on e otro. Ti si poput ovih ljudi, a ipak

    neobino razliita od njih.Kau da sam nalik naim precima, odgovori Lissa. Prije puno su

    godina doli u pustinju i izgradili ovaj grad usred velike oaze koja je sadrala vie izvora. Kamen su uzeli sa ruevina puno starijeg grada jedino je Crvena Kula (glas joj je utiao i ona nervozno pogleda prema prozorima ispunjenima zvijezdama) jedino je crvena kula tamo stajala. Bila je prazna tada.

    Nai su preci, koji su se zvali Gazali, nekada ivjeli u junom Kot- hu. Bili su zapaeni zbog svoje uenjake mudrosti. No htjeli su obnoviti oboavanje Mitre, koje su Kothijanci ve odavno napustili, te ih kralj protjera iz svog kraljevstva. Krenuli su na jug, mnogi od njih: sveenici, uenjaci, uitelji i znanstvenici sa svojim Shemitskim robovima.

    Podigli su Gazal u pustinji; no robovi su se pobunili gotovo istog trenutka kada je grad dovren. Prema njima se nije loe postupalo; no u noi je do njih dola vijest koja ih je nagnala da bjesomuno pobjegnu iz grada u pustinju.

    Moj je narod tamo ivio uei kako proizvesti hranu i pie iz sirovina koje su im bile pri ruci. Njihova je znanost bila udesna. Kad su robovi pobjegli, sa sobom su uzeli svaku devu, konja i magarca u gradu. Od tada vie nije bilo komunikacije s vanjskim svijetom. U Gazalu postoje cijele prostorije ispunjene zemljovidima i knjigama i kronikama, no one su sve stare najmanje devetsto godina; bilo je to prije devetsto

    40 F U T U R A

  • godina kada je moj narod pobjegao iz Kotha. Od tada nijedan ovjek iz vanjskog svijeta nije nogom stupio u Gazal. A ljudi polako nestaju. Postali su tako sneni i introspektivni da niti nemaju ljudskih strasti niti ljudskih elja. Grad se raspada a nitko nee ni rukom pomaknuti da ga popravi. Uas (zagrcnula se i stresla) kada ih je uas sustigao, nisu se mogli niti boriti ni bjeati.

    Kako to misli? proapta on, dok mu je hladni vjetar puhao niz hrptenjau. Sutanje trulih tapiserija niz tamne bezimene crne hodnike izazivalo je nejasne strahove u njegovoj dui.

    Ona odmahne glavom. Ustane, obie mramorni stol i stavi ruke na njegova ramena. Njene su oi bile vlane i sjale uasom kao i oajnikom eljom koja mu izazove stezanje u grlu. Instinktivno mu ruka obgrli njenu vitku priliku, a on osjeti kako ona drhti.

    Zagrli me! preklinjala gaje. Strah me je! Oh, sanjala sam ovjeka poput tebe. Ja nisam poput mog naroda; oni su mrtvaci to hodaju zaboravljenim ulicama; no ja sam iva. Ja sam topla i svjesna. Ja sam gladna i edna i eljna ivota. Ne mogu podnijeti tihe ulice i raspadnute dvorane i nejasne ljude Gazala, iako nikad nisam poznavala nita drugo. Zato sam pobjegla; eljela sam ivot

    Nekontrolirano je jecala u njegovim rukama. Kosa joj je padala preko li