FUTURAznanstvena fantastikaBROJ 15 HRD 16.000 / SIT 450

FUTURA - ANTOLOGIJA

ili adresu:

Ukoliko ste propustili neki od prethodno objavljenih brojeva, ovo je prava prigoda da ih nabavite Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 9.500 HRD po primjerku + potanski trokovi.

Narudbe na: Tel. 041/579-877 BAKAL d.o.o.,Bosanska 10, 41000 ZAGREB

i

SADRAJStanley G. W einbaumDOLINA SNOVA.................................. 9B. W. C loughNOVI IVOT.......................................34W inston P. SandersQUE DONNREZ VOUS?..................43Aleksandar iljakSVI ZLOINI JOHNATUCKERA ..71Gordon R. D ickson U KOSTIMA.......................................85Christine DeWeesMYRTIS........................................... 106Isaac Asim ov ENDOKRONASVOJSTVA RESUBLIMIRANOG TIOTIMOLINA.................................126

A t

PUBLICATION 1993.

G o d i te III b ro j 1 /s ije a n j 1 9 9 4 . U K U P N I BROJ: 1 5

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

NAKLADNIK Bakal d.o.o.,Bosanska 10, 41000 Zagreb Tel. 041/579-877

Za nakladnika:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

Krsto A. Maurani

Urednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

Naslov ureda: Bosanska 10, Zagreb

TISAK: X-PRESS, Zagreb

Naslovnicu oslikao: Karlo Galeta, 1994.

Svi prilozi FUTURA 1994. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju.

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja poreza na promet

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica HRD 750.000,-1/1 unutarnja stranica HRD 380.000,-1/2 unutarnja stranica HRD 200.000,-

UVODNIK

tovani Futuriari:

Mozak je kao biceps: jai je ako ga se trenira; nekoriten, omlohavi. FU TU RA je, dakle, neto kao trim -kabinet za treniranje mozga (esef, za razliku od drugih anrova, potie na razmiljanje; tovie, zahtijeva ga). Odatle pojava da se za esef interesiraju (i za nj su sposobni) samo inteligentni ljudi ivoga, znatieljnog uma. Reklo bi se, entuzijasti brain- buildinga. Ponosimo se time!

Esefovci se zanimaju za sve i svata i imaju svoj stav o svemu i svaemu. Kakva mi samo zanimljiva pisma piete! Festival ideja, razmiljanja, argumenata... Jedna tema koja se provlai kroz mnoga pisma provocira me da ovdje malo mudrujem o prevoenju. Ne zamjerite mi ako se pritom postavim kao strunjak iza katedre prema (inteligentnoj, ali ipak nestrunoj) publici. Iskoristit u, naime, mogunost da odjednom odgovorim svima, umjesto da piem opet i opet isto tri- etiri puta u pojedinanim odgovorima pismom. (Golema je mo urednika!...)

Hou rei, svi sad uivamo u situaciji gdje svatko smije imati svoj stav i glasno ga, bez runih posljedica, smije izrei (to se zove demokracija), ali u nekim detaljima stvari su ipak pitanje struke a ne ukusa. (Tu je drastini primjer onaj guverner jedne od SAD zaboravih detalje kojemu je ila na ivce nedovrenost broja p pa je htio demokratski, kroz parlament propisati zakonom da njegova vrijednost bude tono, okruglo 3, bez onih glupih, beskonanih decimala.)

Pritom neu odgovarati itatelju neu mu rei ime iz nije vano ije pismo smatram runom provokacijom jer prigovara to u FUTURI strana imena ne piemo fonetski. Kae on, otprilike, kako nisu svi itaoci FUTURE poznavaoci engleskog jezika pa da znaju kako se izgovaraju Johnovi, Jamesi i Henryji. Boemoj, ako smo uspjeli sauvati etimoloko pisanje stranih imena 0za razliku od CPp CKOG fonetskog u stilu JOBAHA BYKOXOD A GETETA ) ak i u vrijeme novosadskog dogovora (stariji itatelji e se sjetiti nesretne take ) neemo valjda sada poeti?! Dovraga, ak sam se i posvaao s Predragom jer nisam htio izmeu ostaloga ervinu,

4

Litanda (koji je, nota bene, Litond), i abela u FUTURI!Radije u razgovarati s vama koje ne smeta to je FU

TURA na hrvatskom. Dakle: Zato prevodimo neka imena? Zato Dvocvijet?

Idealno gledajui, u prijevodu se ne bi smjelo osjetiti daje prijevod. itatelj FUTURE bi trebao itati isto ono stoje neki Amerikanac itao u Astoundingu ili Analogu , samo na drugom jeziku. Ja znam da se ovjek osjea belosvecki kad ita tekstove iz bijeloga svijeta i da to, podsvijesno, pomae da se naas pobjegne iz ove nae lokalne svakodnevice. Ali, rekao bih, da ni puno razumijevanje teksta kako ga je zamislio pisac, nije za odbaciti. Eh, sad:

Pisac moe svojim likovima dati imena neke od tri mogue vrste:

1) Normalna, uobiajena imena: James Smith, Iain Urq- uhart, Michael Blades. Takva imena omoguuju itatelju da identificira likove, ali ona ne nose neku naroitu poruku osim onih inae iz svakodnevnog ivota (nacionalnost lika, donekle drutveni status, porijeklo i povijest zna se da je Lloyd Velanin, lain Skot, Zeke hillb illy iz Tennesseeja, a Simon idov iz Brooklyna i te stvari). Takva imena se, jasna stvar, ne prevode ak ni u ali ni pod utjecajem alkohola ak ni ako se mogu (James Smith = Jakov Kova, John Ford = Ivan Gaz, Michael Blades = Mihovil Sjeivica; Thatcher = Skopljak, Shakespeare = Kopljotresi, Buenos Aires = Friki Zrak, San Francisco = Sveti Franjo, Copenhagen = Sajmina Luka, Kriva Palanka = Nahereno Selo). To je jasno i tu ne valja troiti pamet na isprazno mudrovanje.

2) Nepostojea imena koja ne znae nita: Conan, Bilbo, Frodo, Boromir, Faramir, Gandalf, Tweel, Coeurl, Lythande, Jubal, Enas Yorl. Tu o prevoenju nema smisla ni govoriti.

3) Sto, meutim, ako pisac izmisli, iskonstruira ime koje definitivno neto znai i kojim eli neto rei itaocu? Nije li u takvom sluaju prevoditeljeva dunost da svome itatelju prui ono zadovoljstvo koje je imao i itatelj originala? Koga se Fraga, naime, pisac uope trudio smiljati ime?

Naoj djeci je Quickdraw McGraw samo komplicirana, neitka nakupina slova; Rz Brzotrz im neto znai. Isto tako Bugs Bunny (Zekoslav Mrkva). Konano, i Ivana Brli se potrudila svome egrtu smisliti ime Hlapi (kajk. klinac,

5

deran, momi), zar ne? Kako lijepo, razumljivo oekivano i blisko zvui Sveti Ivan u Tujini kao naziv kolonije Istrana na drugome planetu, zar ne? Hoe li taj naziv nositi iste emocije itatelju prijevoda Struja na engleski ako ga prevoditelj ostavi na njima nerazumljivu originalu, ha?

Zato je Predrag, u dogovoru s vaim urednikom, Rince- winda vrlo dosjetljivo preveo kao Frlopir, a Twoflowera kao Dvocvijet. tovie, Dvocvijet se moralo prevesti iz jo jednoga razloga: i sam Pratchett mu ime katkada navodi kao njemaki Zweiblumen da bi svojim (engleskim) itateljima doarao njegovu inozemnost!

Evo, na primjer, Perv ne znai nita, a osim toga, Pervert i Pervekt hrvatskome itatelju kazuje tono ono to je Asprin htio rei na engleskom. Dakle, ne prevodi se. A li Asprin svoje trgovce zove Deveeli , to njegove itatelje asocira na Devile (vragove). Dakle, M ihaela je naprosto morala omoguiti itateljima FUTURE da se zabave tom igrom rijei. Asprin je htio da M it bude smijean. itateljima engleskoga originala Deva i Deveel su smijeni, itateljima hrvatskoga prijevoda nisu. A li hrvatski itatelji imaju pravo na smijenost M ita ba kao i engleski dakle, Frag i Fragistan!

Skeeve je stanovnik dimenzije Klah, dakle on je Klahd. Jeste li popucali od smijeha na ovu igru rijei? Niste? Zato niste? (Pa to tu uope ima smijeno?) Eh, vidite, Amerikanci i Englezi jesu. Njima Klahd zvui kao engleska rije clod to znai budala, seljaina, mulac (ti, mulac jedan). Zato je u Mihaelinu prijevodu Skeeve Mhulac! (Bravo, Mihaela!)

Missy Blades je itaocu koji ne zna engleski samo jo jedno plebejsko englesko ime (Betty, Sally, Molly, Minnie, Milly,... Missy) koja ne znae nita; ali prevedeno kao Fraj- lica ono neto govori o tome liku i odnosu drugih likova prema njemu...

Hajde, ljudi, imajte povjerenja u nas i ne potajte nas ako vam neto nije po ukusu i navici, ha, dogovor, moe, vrijedi, okej, smrt bela kost?

Ah, da, jo neto. Zweiblumen se ne smije prevesti jer to nije rije iz jezika na kojem je roman napisan. Ako je Zweiblumen nerazumljiv Englezima, mora i nama. U ovome broju FUTURE, istom koincidencijom (asna pionirska) ima

6

puno francuskog. Weinbaum je svoga Leroya uinio Francuzom koji usklikuje francuske usklike, a Anderson je svoga dAndillyja ak nagnao da pjeva francuske pjesmice. To se, jasna stvar, ne smije prevesti, jer bi to bilo krivotvorenje Weinbaumova i Andersonova teksta. Tu se, nadam se, slaemo. (tovie, da ne bi sluajno nekome palo na pamet da zatrai prijevod u fusnoti: nije ga bilo ni u Analogu prije dvadesetak godina kad je Que donnrez prvi put objavljen.)

* * *

U slijedeem broju 2. nastavak: Hrvatski kao najpopularniji vanzemaljski jezik.

* * *

A sad, kako kau Monty Pythonovci: neto potpuno drugaije:

Nemojte nam, ljudi, jadikovati kako si unitavate FU TURU kad iz nje kidate (derete, drapate) Narudbenice. Fotokopiranje nije tako strano skupo, a mi emo, sretni i veseli, reagirati i na fotokopiju. ( Katica veli da moe i komad papira s napisanim podacima.) D ivimo se onome naem pretplatniku koji je nacrtao narudbenicu, i estitamo mu, ali tako daleko ipak ne morate ii.

Svata sam ovdje prosipao po papiru, dostaje mudrovanja. Hvala to ste bili strpljivi, bilo je lijepo druiti se s vama. Piite mi opet.

Srdaan pozdrav,Krsto A. Maurani

TKO IZDA TAJ JE NAKLADNIK

Malo sam se posuo odrom po glavi i odluio prihvatiti ideju kako bi vladin program ipak mogao uspjeti.

Na skromni doprinos je pojeftinjenje FUTURE za neto vie od 11%.

7

CIJENITE SVOJ NOVAC !!

PRETPLATITE SE NA

FUTURUI UTEDITE PREKO 45%

OD PRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

I p r e t p l a in T k u p o n I| Ime i prezime:I

I

I

I

Adresa:

I Grad:I| Pretplaujem se na:|J 3 6 12 brojeva FUTURE j

PRETPLATA NA 3 BROJA - HRD 28.500 ,- PRETPLATANA 6 BROJEVA-H R D 57.000 ,- PRETPLATA NA 12 BROJEVA - HRD 114.000,-

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181 , poziv na broj 9901 .

Kopiju uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

Izmislivi gadne hobotniaste Marsijance koji iz iste zloe napadaju Zemlju H.G. Wells je za dugo vrijeme jednu esefinu temu (vanzemaljska inteligencija ) uvalio u slijepu ulicu. Njegov skoro-prezimenjak Orson Welles je onom nesretnom radio-adaptacijom RATA SVJETOVA skrenuo panju Holy- wooda na esef i zacementirao gledanje na vanzemaljce kao na Napadajgorostasnih paradajza... mrava... trulih bundeva... I tako je to trajalo dok se Weinbaum nije pobunio i smislio Tiveela.

Naravno, da su se itatelji esefa koji su (za razliku od Holi- vudija i kinogledateljske mase) inteligentni, oduevili idejom da vanzemaljci premda nuno drusaiii ne moraju nuno biti i gnjusni i rabijatni. Weinbaum je, dakle, svojom Odisejom na M arsu ( F l l ) stekao instant naklonost itatelja.

Kad koka-koja-nese-zlatna-jaja snese prvo zlatno jaje, njen vlasnik, prirodno, poeli i drugo. Tako je i Weinbaum napisao Dolinu snova kako bi mogao jo malo pisati o Tweelu. A tu je i jedna uznemirujua ideja...

S t a n l e y G . W e i n b a u mDOLINA SNOVA

Izvornik: Valley o f Dreams, 1935. Prijevod: Marina Grkovi

Harrison, zapovjednik ekspedicije Ares, okrene se od malog teleskopa smjetenog u prednjem dijelu rakete. Jo najvie dva tjedna, napomene. Mars retrogradira sve u svemu samo sedamdeset dana u odnosu prema Zemlji, i mi moramo tijekom tog razdoblja krenuti kui ili ekati godinu i pol da stara Majica Zemlja obie Sunce i ponovo nas pristigne. Kako bi ti se dopalo da ovdje prezimi?

Dick Jarvis, kemiar ekspedicije, zadrhti podigavi pogled sa svoje biljenice. Jednako rado bih je proveo u rezervoaru s tekuim zrakom! ustvrdi on. Ove ljetne noi s temperaturama od osamdeset stupnjeva ispod nule su mi sasma dosta.

9

Pa, razmiljao je zapovjednik, prva uspjena ekspedicija na Mars trebala bi se vratiti kui mnogo prije toga.

Uspjena ako se vratimo kui, ispravi Jarvis. Ne vjerujem ovim hirovitim raketama ne otkad mi je pomona proli tjedan tresnula usred Thyle. Pjeke se vraati s vonje raketom je za mene nov osjeaj.

Sto me podsjea, odvrati Harrison, da moramo vratiti tvoje filmove. Oni su vani ako namjeravamo izvui ovo putovanje iz gubitaka. Sjea li se kako je javnost bila navalila na prve slike s Mjeseca? Na nae bi snimke trebali nahrupiti. I na prava na emitiranje, takoer; mogli bismo ostvariti profit za Akademiju.

Ono to mene interesira, uzvrati Jarvis, je osobni profit. Knjiga, na primjer; knjige o istraivanjima su uvijek popularne. Pustinje Marsa kako ti se svia kao naslov?

Jadno! proguna zapovjednik. Zvui poput knjige recepata za pudinge. Morat e je nazvati Ljubavni ivot Marsovca, ili nekako slino tome.

Jarvis se zasmijulji. U svakom sluaju, ree, ako se jednom vratimo kui, zgrabit u sav profit koji mogu, i vie se nikad, nikad ne udaljiti od Zemlje vie no to bi me odnio dobar stratosferski avion. Nauio sam cijeniti taj planet nakon munog probijanja preko ove isuene pilule na kojoj smo sad.

Kladim se da e se za dvije godine v ra titi ovamo, smjekao se zapovjednik. Htjet e posjetiti svog prijatelja onog lukavog noja.

Tweela? Uozbilji se drugi. Kad smo ve kod toga, elio bih da ga nisam izgubio. Bio je dobar izvia. Bez njega nikada ne bih bio preivio snovitu zvijer. I tu bitku s biima koja su gurala kolica nisam mu imao prilike ak ni zahvaliti.

Vas dvoje ste dvoje luaka, prim ijeti Harrison. On zakilji kroz prozori na sumorno sivilo Mare Cimmeriuma. Sunce izlazi. Zastane. uj, Dick ti i Leroy uzmite drugu pomonu raketu, iziite i spasite te filmove.

Jarvis se zabulji u nj. Ja i Leroy? ponovi on. Zato ne ja i Putz? Ininjer bi imao nekakvih ansi da nas odveze tamo i natrag ako nam se raketa pokvari.

Zapovjednik odmahne glavom prema krmi, odakle u tom1 0

trenutku dopre mjeavina udaraca i grlenih uzvika. Putz provjerava unutranjost Aresa, objavi on. On e dok ne krenemo imati pune ruke posla, jer elim da pregleda svaki vijak. Kad jednom uzletimo, bit e prekasno za popravke.

A ako se Leroy i ja sruimo? To nam je zadnja pomona. Pokupite drugog noja i vratite se pjeice, mrzovoljno

predloi Harrison. Zatim se nasmijei. Budete li imali problema potrait emo vas s Aresom , zavri. Ti filmovi su vani. Okrene se. Leroy!

Uredan mali biolog se pojavi, s upitnim izrazom na licu. T i i Jarvis kreete da spasite stvari iz pomone rakete,

ree zapovjednik. Sve je spremno i najbolje je da odmah krenete. Javljajte se u razdobljima od po pola sata; ja u sluati.

Leroyeve oi zablistaju. Moda sletimo po primjerke moemo li? upita on.

Sletite ako elite. Ova loptica za golf izgleda dosta sigurna. Ako se izuzme snovi ta zvijer, promrmlja Jarvis lagano

zadrhtavi. Iznenada se namrti. Znate, kad ve idemo u tom pravcu, mislim da u potraiti Tweelov dom! Mora da ivi tamo negdje, a on je najvanija stvar koju smo vidjeli na Marsu.

Harrison je oklijevao. Kad bih znao da neete upasti u neprilike, promrmlja. U redu, odlui. Potraite. Na pomonoj ima hrane i vode; moete se zadrati nekoliko dana. Ali javljajte mi se, vi aavci!

Jarvis i Leroy iziu kroz zranu ustavu na sivu ravnicu. Rijedak zrak, jo uvijek jedva zagrijan izlazeim suncem, bockao je tijelo i plua poput igala i oni su dahtali, osjeajui kao da se gue. Spuste se u sjedei poloaj ekajui da se njihova tijela, mjesecima trenirana na Zemlji u komorama za aklimatizaciju, prilagode prorijeenom zraku. Leroyevo lice je, kao i uvijek, poplavilo od guenja, a Jarvis je uo svoj vlastiti dah kako strue i krklja u grlu. A li za pet minuta neugodnost je prola; oni ustanu i uu u malu pomonu raketu koja je stajala pored Aresova crnog trupla.

Donji mlazovi zaurlaju svoj vatreni atomski mlaz; praina i dijelovi raznijetih ivonoaca se zavrte prema van u oblaku kako se raketa podizala. Harrison je promatrao projektil kako utire svoj plameni put prema jugu, a zatim se vrati svome poslu.

1 1

* * *

Prola su etiri dana prije nego to je opet vidio raketu. Ba naveer, dok je Sunce zalazilo iza obzora s naglou svijee koja pada u more, pomona se raketa pojavi iz junog neba paljivo se sputajui na plamenim krilim a donjih mlazo a. Iz nje iziu Jarvis i Leroy, prou kroz sumrak koji se brzo sputao i suoe se s njim u Aresovoj rasvjeti.On osmotri tu dvojicu; Jarvis je bio odrpan i izgreben, ali oito u boljem stanju nego Leroy, ija je urednost potpuno nestala. Mali biolog je bio blijed poput blieg mjeseca to je vani sjao; jedna ruka mu je bila zamotana u termo-tkaninu, a njegova je odjea visjela u pravim krpama. A li njegove oi bile su ono to se Harrisona najudnije dojmilo; za onoga koje je proivio sve te brojne zamorne dane sa sitnim Francuzom, u njima je bilo neeg udnog. Bile su uplaene, sasma oito, i to je bilo udno, jer Leroy nije bio kukavica; u suprotnom nikad ne bi bio jedan od etvorice koje je Akademija izabrala za prvu ekspediciju na Mars. A li strah u njegovim oima bio je razum ljiviji nego taj drugi izraz, ta udna nepominost pogleda kao kod nekoga tko je u transu, ili kao osoba u ekstazi. Kao momak koji je vidio i Raj i Pakao zajedno, izrazio je to Harrison sebi. Tek je trebao otkriti koliko je bio u pravu.

Kad umoran par sjedne, on pone hiniti grubost. Ba ste lijep par! zaguna. Trebao sam znati bolje no da vas pustim da sami odlutate. Zastane. Je li ti ruka dobro, Leroy? Treba li tretman?

Jarvis odgovori: U redu je samo je zarezana. Pretpostavljam da ovdje nema opasnosti od infekcije; Leroy kae da na Marsu uope nema mikroba.

Dakle, eksplodira zapovjednik, Da ujemo, onda! Tvoji radio-izvjetaji su zvuali suludo. Pobjegli iz Raja! U f!

Nisam elio ii u detalje preko radija, ree Jarvis razborito. Pomislio bi da smo poludjeli.

I ovako to mislim.M oi aussi ! promrmlja Leroy. I ja !Hou li poeti od poetka? upita kemiar. Nai rani

izvjetaji bili su skoro posve potpuni. On se zagleda u Putza koji je tiho uao lica i ruku zacrnjenih ugljikom i sjeo pored Harrisona.

1 2

Od poetka, odlui zapovjednik.Pa, pone Jarvis, krenuli smo dobro i letjeli prema jugu

du meridijana na kojem je Ares, istim putem kojim sam ja poao prolog tjedna. Polako sam se navikavao na ovaj smanjeni obzor, pa se nisam toliko osjeao kao da sam zatvoren pod velikom zdjelom, ali ovjek i dalje nastavi precjenjivati udaljenosti po navici. Neto kao da est kilometara uvijek izgleda kao dvanaest kada si naviknut na zemljinu zakrivljenost, a to ini da procjenjuje veliinu upravo etiri puta veom no to ona jest. Breuljak izgleda poput planine sve dok nisi skoro iznad njega.

To znam, zaguna Harrison.Da, ali Leroy nije znao, i ja sam proveo prvih par sati

pokuavajui mu to objasniti. Kad je napokon shvatio (ako uope je ) ve smo bili proli Cimmerium i nalazili se iznad te pustinje Xanthus, a zatim smo preletjeli kanal s gradom od blata i bavolikim graanima i mjesto gdje je Tweel ubio snovitu zvijer. I tu nita ne bi zadovoljilo Pierra doli da sletimo kako bi on mogao prakticirati svoju biologiju na ostacima. Pa smo to i uinili.

Ta stvar je jo uvijek bila tamo. N ije bilo nikakvih znakova raspadanja; naravno, nije ih ni moglo biti, bez bakterijskog oblika ivota, a Leroy kae da je Mars sterilan poput operacijskog stola.

Comme le coeur dune fileuse , ispravi ga mali biolog, kome se poela vraati njegova uobiajena snaga. Poput srca usidjelice!

U svakom sluaju, nastavi Jarvis, nekih stotinjak malih sivozelenih ivonoaca se bilo privrstilo na stvar i tamo su rasli i granali se. Leroy je pronaao tap i poeo ih rastjerivati udarcima i svaka se grana slomila i postala ivonoac koji je puzao naokolo s ostalima. Tako je on razgledavao stvorenje, dok sam ja gledao na drugu stranu; ak i mrtav, taj uatoruki avo me uasavao. A tada je uslijedilo iznenaenje; stvar je djelomice bila biljka!

C est v ra i ! potvrdi biolog. Istina je !Bio je to veliki roak ivonoaca, nastavi Jarvis. Leroy

je bio vrlo uzbuen; smatra daje sve ivo na Marsu te vrste ni biljka ni ivotinja. Kae da se bia ovdje nikad nisu razdvojila; sve ima obje prirode u sebi, ak i bavolika bia ak

1 3

i Tweel! Mislim daje u pravu, pogotovo kad se sjetim kako se Tweel odmarao, gurajui kljun u tlo i ostajui tako itave noi. Takoer ga nikad nisam vidio da jede ili pije; moda je njegov kljun bio neto poput korijena, pa se na taj nain hranio.

Meni to zvui aavo, primijeti Harrison.No, nastavi Jarvis, slomili smo jo nekoliko drugih

biljaka i one su se ponijele na isti nain dijelovi su puzali naokolo, samo mnogo sporije od ivonoaca, a zatim bi se zabili u tlo. Onda je Leroy morao uhvatiti primjerak hodaju- e trave, i bili smo spremni da krenemo kada je parada bavolikih bia projurila pored nas sa svojim kolicima. N i oni nisu zaboravili mene; svi su odbubnjali, M i smo br-i-teli! Jao! ba kao i prije. Leroy je elio ubiti i razrezati jednog od njih, ali ja sam se sjeao bitke koju smo Tweel i ja bili imali s njima, i zabranio mu to. A li on je doao do mogueg objanjenja to to oni ine sa svim tim smeem koje sakupe.

Rade kolaie od blata, pretpostavljam , proguna zapovjednik.

Vie-manje da, sloi se Jarvis. Leroy misli da ga koriste kao hranu. Vidite, ako su djelomice biljke, onda je to ono to trebaju tlo s organskim ostacima u sebi, koji ga ine plodnim. Zato drobe zajedno pijesak i ivonoce i ostale biljke. Shvaate li?

Maglovito, uzvrati Harrison. Stoje sa samoubojicama? Leroy ima ideju i o tome. Samoubojice skau u mrvilicu

kad u mjeavini ima previe pjeska i ljunka; bacaju se unutra da prilagode omjer.

Glupost! ree Harrison s gaenjem. Zato ne bi mogli donijeti jo nekoliko grana izvana?

Jer je samoubistvo jednostavnije. Mora imati na umu da se o ovim biima ne moe suditi po zemaljskim standardima; ona vjerojatno ne osjeaju bol, i nemaju ono to se naziva osobnou. Kakvu god inteligenciju da imaju, ona je svojstvo itave zajednice poput gomile mrava. Tako je! Mravi su voljni umrijeti za svoj mravinjak; i ova bia isto tako.

I ljudi isto, primijeti zapovjednik, kad je to potrebno. Da, ali oni pritom ba nisu gorljivi. Potreban je neki

osjeaj poput rodoljublja da bi bili spremni umrijeti za svoju zemlju; ove stvari to sve ine kao svakodnevnu dunost. On zastane.

14

Dakle, snimili smo par slika snovite zvijeri i bavolikih stvorenja, i potom krenuli dalje. Letjeli smo nad Xanthusom, drei se to smo blie mogli meridijanu na kojem je Ares, i ubrzo smo preli preko traga graditelja piramida. Onda smo se vratili da ga Leroy vidi, i kada smo ga pronali, sletjeli smo. Stvar je zavrila svega dva reda cigli otkad smo Tweel i ja bili otili, i bila je tamo, udiui silikon i izdiui cigle kao da za to ima itavu vjenost kao to i ima. Leroy ju je elio rasjei Bolandovim eksplozivnim metkom, ali sam ja smatrao da biloto nakon to je ivjelo deset miliona godina ima pravo na potovanje koje pripada starijima, pa sam ga odgovorio od toga. On je provirio kroz rupu na vrhu toga i skoro ga je udarila ruka s ciglom koja se podizala, i onda je odrezao nekoliko komadia s nje, to nije nimalo uznemirilo bie. Pronaao je mjesto gdje sam ja bio zarezao, pokuao vidjeti ima li kakvog znaka zacjeljivanja, i doao do zakljuka da bi se to moglo bolje prosuditi za dvije-tri tisue godina. Zato smo snimili par slika toga i nastavili let.

Sredinom poslijepodneva pronali smo olupinu moje rakete. Nita nije bilo dirano; pokupili smo moje filmove i pokuali odluiti to dalje. Ja sam elio, ako je to mogue, pronai Tweela; kako je on bio pokazivao prema jugu, zakljuio sam da ivi negdje blizu Thyle. Proraunali smo svoj pravac kretanja i zakljuili daje pustinja u kojoj smo sada bili Thyle II; Thyle I bi trebala biti istono od nas. Zato smo, po predosjeaju, odluili potraiti u Thyle I i krenuli smo.

Der motori? upita Putz, prekidajui svoju dugu utnju. Zaudo, nismo imali problema, Karl. Tvoj mlaz je sa

vreno radio. Tako smo nastavili brujati prilino visoko kako bi imali iri vidokrug, na visini od nekih sedamnaest kilometara, rekao bih. Thyle II se pruala poput naranastog tepiha i nakon nekog vremena stigli smo do sive grane Mare Chroniuma koja ju je omeivala. To je bilo usko; preli smo je u pola sata i doli do Thyle I iste naranasto obojene pustinje kao njen par. Okrenuli smo na jug, prema Mare Australe i slijedili rub pustinje. I neto prije sumraka smo razaznali to.

Razasuli? ponovi Putz. Stoje bilo razasuto?Po pustinji su bile razasute zgrade! Ne jedan od blatnih

gradova iz kanala, iako je i tu kanal prolazio kroz pustinju.

1 5

Prema zemljovidu smo zakljuili da je taj kanal produetak onoga koji je Schiaparelli nazvao Ascaniusom.

Vjerojatno smo b ili previsoko da vidim o stanovnike grada, ali takoer previsoko i da dobro promotrimo grad, ak i s dalekozorom. Meutim, ve je ionako skoro bio sumrak, pa nismo namjeravali upasti. Zaobili smo to mjesto; kanal je izlazio u Mare Australe, i tamo, bljetei na jugu bila je polarna ledena kapa koja se topila! Kanal je odatle odvodio vodu; zamijetili smo odblijesak vode u njemu. Prema jugoistoku, na samoj ivici Mare Australea, bila je dolina prva nepravilnost koju sam vidio na Marsu osim litica koje su razgraniavale Xanthus i Thyle II. Preletjeli smo dolinu Jarvis iznenada zastane i zadrhti; Leroy, kome se boja bila poela vraati u obraze, ponovo problijedi. Kemiar nastavi, Pa, dolina je izgledala u redu tada! Samo siva pustara, vjerojatno puna puzaa kao i ostale.

Vratili smo se natrag preko grada; elio bih vam rei kakvo je to mjesto bilo divovsko! Bio je golem; u poetku sam mislio da djeluje veim zbog one iluzije o kojoj sam govorio znate, zbog blizine obzorja ali to nije bilo tako. Preletjeli smo neposredno iznad njega, i nikada niste vidjeli nita slino tome!

A li sunce je tad bilo upravo zalo. Znam da smo bili prilino daleko na jugu na ezdeset stupnjeva marsopisne irine ali nisam znao koliko e trajati no.

Harrison pogleda na Schiaparellijevu kartu. Oko ezdeset stupnjeva ha? ree. Blizu onoga to odgovara Antarktikom krugu. U ovo godinje doba imao bi oko etiri sata noi. Tri mjeseca kasnije ne b ije uope bilo.

Tri mjeseca! ponovi Jarvis iznenaeno. Tada se osmjehne. U pravu si! Zaboravio sam da su godinja doba ovdje duplo dua nego naa. Dakle, odletjeli smo u pustinju nekih trideset kilometara, kako bi grad bio ispod obzorja u sluaju da se kasno probudimo, i tamo smo proveli no.

Bio si u pravu to se tie njene duine. Imali smo oko etiri sata mraka, to nas je ostavilo prilino odmornima. Doru- kovali smo, javili ti svoj poloaj i krenuli da razgledamo grad.

Letjeli smo prema njemu s istoka, a on se uzdizao pred nama poput planinskog niza. Boe, kakav grad! N ije da New York moda nema vie zgrade, ili da Chicago nema veu

1 6

povrinu, ali to se masivnosti tie, te graevine su neto posebno. Ogromne!

No, bilo je neto udno u vezi s tim mjestom. Znate kako se prua zemaljski grad, obru predgraa, prsten stambenih etvrti, tvornika podruja, parkovi, autoputevi. Ovdje toga nije bilo; grad je izranjao iz pustinje iznenadno poput litice. Svega je nekoliko malih pjeanih nasipa oznaavalo prijelaz, a zatim su slijedili zidovi tih divovskih graevina.

I arhitektura je bila neobina. Bilo je puno stvari koje su doma nemogue, kao na primjer obrnuti ispusti, tako da se zgrada s malim temeljima mogla iriti prema gore. To bi bio koristan trik u New Yorku, gdje je zemlja skoro neprocjenjiva, ali da bi uspjelo, trebali bi tamo prebaciti marsovsku gravitaciju!

Dakle, poto ba ne moe sletjeti raketom na gradsku ulicu, spustili smo se odmah pored one strane grada gdje je kanal, uzeli svoje male fotografske aparate i revolvere, i krenuli prema rupi u zidu. Nismo bili odmakli ni tri metra od rakete kad smo obojica shvatili objanjenje mnogih neobinosti.

Grad je bio ruevina! Naputen, prazan, mrtav kao Babilon! I li je bar tada tako nama izgledao, sa svojim praznim ulicama koje su, ako su ikada bile poploane, sad bile duboko pod pijeskom.

Ruevina, ha? prokomentira Harrison. Koliko stara? Otkud to moemo znati? uzvrati Jarvis. Slijedea eks

pedicija na ovu lopticu za golf trebala bi imati arheologa a takoer i filologa, kao to smo kasnije otkrili. A li pakleno je teko procijeniti starost bilo ega ovdje; stvari se tako sporo istroe da bi veina zgrada mogla biti jo juer sagraena. Nema kie, nema potresa, nema biljaka koje bi svojim korijenjem irile pukotine nema niega. Jedini faktori starenja ovdje su erozija od vjetra to je u ovoj atmosferi zanemarivo i pukotine izazvane promjenama temperature. I jo jedan inilac meteoriti. Oni mora da se povremeno srue na grad, sudei po razrijeenom zraku i injenici da smo vidjeli etiri da su pala blizu Aresa.

Sedam, ispravi ga zapovjednik. Tri su pala dok ste vi bili odsutni.

No erozija izazvana meteoritima mora u svakom sluaju biti spora. Veliki meteoriti bi ovdje bili jednako rijetki kao i

1 7

na Zemlji, jer veliki prolaze unato atmosferi, a te zgrade mogu izdrati puno malih. Moje miljenje o starosti grada a ono moe u velikom postotku biti pogreno bilo bi nekih petnaest tisua godina. ak i to je tisuama godina starije od bilo koje ljudske civilizacije; prije petnaest tisua godina je u povijesti ljudske vrste bilo Kasno kameno doba.

Tako smo se Leroy i ja uljali prema tim golemim zgradama osjeajui se poput pigmejaca, nekako puni strahopotovanja, razgovarajui aptom. Kaem vam, bilo je sablasno hodati tom mrtvom i naputenom ulicom, i svaki put kad bismo proli kroz sjenku, zadrhtali bismo, i to ne samo zato to je na Marsu hladno u sjeni. Osjeali smo se poput uljeza, kao da bi velika rasa koja je sagradila to mjesto mogla osjeati odbojnost prema naoj prisutnosti ak i poslije petnaest tisua godina. Mjesto je bilo tiho poput groba, ali smo mi stalno zamiljali stvari, v ir ili u tamne prolaze izmeu zgrada i pogledavali preko ramena. Veinom su bile bez prozora, ali kada bismo ugledali otvor u tim golemim zidovima, nismo mogli skrenuti pogled, stalno oekujui da emo ugledati neto strano kako viri odatle.

Tada smo proli pored graevine s otvorenim ulazom; vrata su bila tamo, ali ih je pijesak drao otvorenim. Skupio sam dovoljno hrabrosti da razgledam unutranjost, i tada smo, naravno, otkrili da smo zaboravili uzeti svoje baterijske svjetiljke. A li kliznuli smo par koraka u mrak a prolaz je izlazio u ogromnu prostoriju. Daleko iznad nas mala pukotina je proputala blijedu zraku svjetlosti, ni priblino dovoljnu da osvijetli mjesto; nisam mogao vidjeti ni da li se prostorija prua uvis sve do udaljenog krova. A li znao sam daje mjesto golemo; rekao sam neto Leroyu i milijun slabanih odjeka vratilo nam se iz mraka. A nakon toga, zauli smo druge zvuke klizee, utee umove, aputanja, i zvuke poput priguenog disanja a neto crno i tiho prolo je izmeu nas i te udaljene pukotine svjetlosti.

Zatim smo ugledali tri male zelene toke svjetlosti u sumraku s nae lijeve strane. Stajali smo gledajui u njih, i odjednom su se sve istovremeno pomakle. Leroy je viknuo: 'Ce sont des yeux\' i bile su! Bile su to oi!

Dakle, na trenutak smo ukoeno stajali, dok se Leroyev uzvik odbijao naprijed-natrag meu udaljenim zidovima, a

1 8

jeka je ponavljala rijei udnim, slabanim glasovima. Zaulo se mrmljanje i gunanje, aputanje i zvuci poput udnog tihog smijeha, a onda se trooka stvar ponovo pomakla. Tad po- trasmo prema vratima!

Osjeali smo se bolje na sunevoj svjetlosti; posramljeno smo se pogledali, ali nijedan od nas nije predloio da ponovo pogledamo zgrade iznutra iako kasnije jesmo ponovo vidjeli to mjesto, i to je isto bilo udno ali o tome ete uti kad doem do toga. Samo smo otkoili svoje revolvere i nastavili hodati du te sablasne ulice.

Ulica je vijugala, zaokretala i granala se. Paljivo sam biljeio gdje smo, poto nismo mogli riskirati da se izgubimo u tom divovskom labirintu. Bez naih vrea za spavanje od termo-folije, no bi nas bila ubila ak i ako ne bi ono to je vrebalo u ruevinama. Ubrzo sam uoio da skreemo natrag prema kanalu, zgrade su prestajale i bilo je samo nekoliko desetaka odrpanih kamenih koliba koje su izgledale kao da su izgraene od otpada iz grada. Upravo sam se poinjao osjeati razoarano to ovdje nisam naao ni traga Tweelovog naroda kad smo skrenuli iza ugla i on je bio tamo!

Uzviknuo sam 'Tweel!' ali on me samo gledao, i tada sam shvatio da to nije Tweel nego drugi Marsovac njegove vrste. Tweelovi pernati izdanci bili su vie naranasti, i on je bio nakoliko centimetara vii od ovoga. Leroy je mucao od uzbuenja, a Marsovac je drao svoj zlokoban kljun uperen u nas, pa sam ja istupio kao mirotvorac. Vrlo upitno sam rekao Tweel?, no nije bilo rezultata. Pokuao sam to desetak puta i na kraju smo morali odustati; nismo mogli uspostaviti vezu.

Leroy i ja smo krenuli prema kolibama, a Marsovac nas je slijedio. Dva puta su mu se pridruili drugi, i svaki put sam pokuao vikati 'Tweel' na njih, ali su nas oni samo gledali. Tako smo nastavili etati a ono troje nas je pratilo, kad m ije odjednom palo na pamet da je problem moda u mom Mar- sovskom naglasku. Okrenuo sam se prema grupi i pokuao oturlikati onako kako je to Tweel bio inio: 'T-r-r-rwee-r-rl!' Poput toga.

I funkcioniralo je! Jedan od njih je okrenuo glavu za punih devedeset stupnjeva i zavritao 'T-r-r-rweee-r-rl!' i trenutak kasnije, poput strijele odapete iz luka, Tweel je preletio preko bliih koliba kako bi sletio na svoj kljun ispred mene!

1 9

ovjee, kako nam je bilo drago to se ponovo vidimo! Tweel se uscvrkutao i zaavrljao poput seoskog dvorita ljeti i poeo skakati i slijetati na svoj kljun, a ja bih ga bio zgrabio za ruke, ali on nije mogao dovoljno dugo mirovati!

Drugi Marsovci i Leroy su samo gledali i nakon nekog vremena Tweel je prestao skakutati, i to je bilo to. Nismo mogli meusobno razgovarati nita bolje nego prije, pa smo, nakon to sam ja nekoliko puta rekao 'Tweel' a on 'Tick', bili vie-manje bespomoni. U svakom sluaju, bila je tek sredina jutra i djelovalo nam je vanim da nauimo sve to moemo o Tweelu i gradu, pa sam predloio da nas vodi naokolo po tom mjestu ako nije zauzet. Prenio sam mu misao pokazujui unatrag prema zgradama, a zatim prema njemu i prema nama.

Pa, oito nije bio suvie zauzet je r je krenuo s nama, vodei nas jednim od svojih pedesetmetarskih skokova na nos od kog je Leroy zinuo od uda. Kad smo ga pristigli rekao je neto poput: jedan, jedan, dva dva, dva, etiri ne, ne - da, da kamen ne disa!' Izgledalo je da to ne znai nita; moda je samo pokazivao Leroyu da zna govoriti engleski, ili je moda samo ponavljao svoj rjenik da osvjei pamenje.

U svakom sluaju, pokazao nam je okolicu. Imao je nekakvo svjetlo u svojoj crnoj vrei, dovoljno dobro za manje sobe, ali se jednostavno gubilo u nekim od divovskih peina kroz koje smo prolazili. Od deset zgrada, devet nam nije znailo ba nita samo prostrane prazne prostorije pune sjenki, utanja i odjeka. Nisam mogao zamisliti emu slue; nisu izgledale prikladne da se u njima ivi, ak ni za komercijalne svrhe skladita i tome slino; mogle bi odgovarati za elektrane, ali kakva bi bila svrha itavog grada punog elektrana? I gdje su ostaci strojeva?

Mjesto je bilo misteriozno. Ponekad bi nas Tweel proveo kroz prostoriju u koju bi se mogao smjestiti oceanski brod, i sav bi se ispunio ponosom a mi nita nismo shvaali! Kao prikaz arhitektonskog umijea, grad je bio fantastian; kao bilo to drugo bio je jednostavno sulud!

A li vidjeli smo jednu stvar koju smo upamtili. Doli smo do iste one zgrade u koju smo Leroy i ja bili ranije uli one u kojoj su bila tri oka. Dakle, malo smo se plaili ui tamo, no Tweel je cvrkutao i urlikao i stalno govorio, Da, da, da! pa

20

smo ga slijedili, nervozno pogledavajui naokolo, traei stvar koje nas je bila promatrala. No, ta je prostorija bila ista kao i ostale, puna mrmljanja, klizeih zvukova i sjenovitih stvari koje su se povlaile u uglove. Ako je trooko stvorenje jo uvijek bilo ovdje, mora da se oduljalo s ostalima.

Tweel nas je vodio du zida; njegova rasvjeta nam je pokazala niz malih nia, a u prvoj od njih naletjeli smo na zbunjujuu stvar vrlo udnu stvar. Kad je svjetlo obasjalo niu, prvo sam vidio samo prazan prostor, a onda sam ugledao kako na podu ui to! Bilo je to malo bie veliko otprilike poput veeg takora, sivo i pognuto, i oito uplaeno naim dolaskom. Imalo je najneobinije, najavolskije malo lice! zailjene ui ili rogove i satanske oi koje su izgledale kao da blistaju nekom vrstom paklenske inteligencije.

Tweel ga je isto ugledao i ispustio krik bijesa, a stvorenje je ustalo na dvije noge tanke poput olovaka i pobjeglo s polu- uasnutim, polu-prkosnim ciktanjem. Protralo je pored nas u mrak, prebrzo ak i za Tweela, i dok je tralo, neto se lelujalo na njegovu tijelu poput lepranja ogrtaa. Tweel je ljutito kriao na nj i vritei podigao takvu galamu koja je zvuala poput istinskog bijesa.

A li stvar je otila, i tada sam uoio najudniju zamislivu pojedinost. Tamo gdje je ono ualo na podu bila je knjiga! Bilo je pognuto nad knjigom!

Koraknuo sam naprijed; naravno, na stranicama je bio neki natpis valovite bijele linije poput seizmografskog zapisa na crnim listovima od materijala poput onog Tweelove vree. Tweel se pjenio i zvidao u bijesu, pokupio svezak i gurnuo ga na njegovo mjesto na polici punoj drugih knjiga. Leroy i ja smo zaprepateno buljili jedan u drugoga.

Je li mala stvar s avolskim licem bila itala? Ili je jednostavno jela stranice dobivajui fiziku, a ne mentalnu hranu? I l i je sve to bilo sluajno?

Ako je stvorenje bilo neka gamad poput takora koja je unitavala knjige, Tweelov bijes je bio razumljiv, ali zato bi pokuao sprijeiti inteligentno bie, premda druge rase, u itanju ako je bie italo? Ne znam; zamijetio sam da je knjiga bila posve neoteena, niti sam meu svim knjigama kojima smo rukovali vidio ijednu oteenu. A li imam udan predosjeaj da bi, kada bi znali tajnu malog u ogrta obuenog

21

avolka, znali m isteriju prostranog naputenog grada i propadanja Marsovske kulture.

Dakle, Tweel se nakon nekog vremena smirio i poveo nas oko itave te goleme dvorane. Mislim da je to bila knjinica; bar je tamo bilo na tisue tih udnih svezaka crnih stranica tiskanih valovitim bijelim linijama. U nekima je bilo i slika, a neke od njih su prikazivale Tweelov narod. U tome je stvar, naravno; to je pokazivalo da je njegova vrsta izgradila grad i tiskala knjige. Ne vjerujem da e ni najvei zemaljski filolog ikada prevesti ijedan red onih zapisa; napravili su ih umovi previe razliiti od naih.

Tweel ih je, prirodno, znao itati. Otcvrkutao je nekoliko redova, i zatim sam ja, s njegovim doputenjem, uzeo nekoliko knjiga; na neke je rekao ne, ne! a na druge da, da!. Moda je zadrao one koje je njegov narod trebao, ili mi je moda dopustio da uzmem one za koje je mislio da emo ih najlake razumijeti. Ne znam; knjige su tamo vani u raketi.

Tada je uperio tu svoju mutnu baklju prema zidovima, i oni su bili oslikani. Boe, kakve slike! Pruale su se prema gore do crnila krova, misteriozne i divovske. Nisam mogao puno razabrati s prvog zida; izgledalo je daje to prikaz velikog skupa Tweelova naroda. Moda je to trebalo simbolizirati Drutvo ili Vladu. A li idui zid je bio oitiji; prikazivao je stvorenja koja rade na divovskom stroju neke vrste, a to bi bila Industrija ili Znanost. Stranji zid je bio djelomino propao, a po onome to smo mogli vidjeti, smatrao sam daje prizor trebao predstavljati Umjetnost, ali etvrti zid je bio taj koji nas je okirao da smo skoro ostali omamljeni.

Mislim daje simbolizirao Istraivanje ili Otkrie. Ovaj zid je bio neto jasniji jer je pomina zraka svjetlosti iz pukotine obasjavala viu povrinu, a Tweelova baklja je osvjetljavala niu. Razabrali smo divovsku figuru koja sjedi, jednog od Marsovaca s kljunom poput Tweela, ali svaki ud mu je sugerirao teinu i umor. Ruke su tromo padale na stolicu, tanak vrat bio je sagnut a kljun naslonjen na tijelo, kao da bie jedva moe podnijeti vlastitu teinu. A ispred njega bila je udna kleea figura, i ugledavi je, Leroy i ja smo skoro posrnuli jedan o drugoga. To je, oito, bio ovjek!

ovjek! zaurla Harrison. ovjek kae?Rekao sam oito, odgovori Jarvis. Umjetnik je preuveliao

22

nos skoro do duine Tweelova kljuna, ali lik je imao crnu, do ramena dugu kosu, i umjesto Marsovskih etiri, imao je pet prstiju na ispruenoj ruci! Kleao je kao da se moli Marsovcu, a na tlu je bilo neto to je izgledalo kao zemljana zdjela puna neke hrane ponuene na rtvu. Dakle! Leroy i ja smo pomislili da smo poludjeli!

I Putz i ja to isto mislimo! zavie zapovjednik.Moda svi i jesmo, odgovori Jarvis, blago se osmjehujui

prema blijedom licu malog Francuza, koji mu u tiini uzvrati osmijeh. U svakom sluaju, nastavi on, Tweel je ciao i pokazivao na lik, i govorio 'Tick! Tick!' pa je i on vidio slinost i ne spominjite toseve o mom nosu! upozorio je zapovjednika. Leroy je bio taj koji je dao vaan komentar; pogledao je u Marsovca i rekao: 'Thoth! Bog Thoth!'

Oui ! potvrdi biolog. Comme l Egypte !Da, ree Jarvis. Poput egipatskog ibisoglavog boga

onoga s kljunom. Pa, im je Tweel uo ime Thoth podigao je galamu cvrkuta i cijuka. Pokazivao je na sebe i govorio 'Thoth! Thoth!' a onda zamahnuo rukom uokolo i ponovio to. On je naravno esto inio udne stvari, ali oboje smo mislili da razumijemo to misli. Pokuavao nam je rei da se njegova rasa zove Thoth. Vidite li to elim rei?

Da, vidim, ree Harrison. Misli da su Marsovci posjetili Zemlju i da su Egipani to upamtili u svojoj mitologiji. No, u tom sluaju grijei; prije petnaest tisua godina nije bilo nikakve egipatske civilizacije.

Pogreno! naceri se Jarvis. teta to nemamo arheologa s nama, ali Leroy mi kae da je tada u Egiptu postojala kultura kamenog doba, preddinastijska civilizacija.

Pa, ak i ako je tome tako, to s tim?Svata! Sve na toj slici dokazuje moju tvrdnju. Stav Mar

sovca, teak i umoran to je neprirodan pritisak zemaljske gravitacije. Ime Thoth; Leroy mi kae da je Thoth bio egipatski bog filozofije i izumitelj pisma! Shvaa li to? Mora da su pokupili ideju promatrajui Marsovca kako radi biljeke. Suvie se toga slae, a da bi bila sluajnost to to Thoth ima kljun i glavu ibisa, i da Marsovci s kljunom sebe nazivaju Thoth.

Stotinu mu gromova! A li to je s egipaninovim nosem? eli li mi rei da su egipani kamenog doba imali due noseve nego obini ljudi?

23

Naravno da ne! Samo su Marsovci vrlo prirodno radili svoje slike u marsijaniziranoj formi. Ne obiavaju li ljudska bia sve usporeivati sa sobom? Zato su dugonzi i morske krave izazvali mitove o sirenama mornari su mislili da su vidjeli ljudska obiljeja na ivotinjama. Tako je Marsovski umjetnik, crtajui ili po opisima ili po nesavrenim fotografijama, prirodno pretjerao u veliini ljudskog nosa do stupnja koji je njemu izgledao normalnim. Ili, kako god bilo, to je moja teorija.

Pa, za teoriju je dobra, proguna Harrison. Ono to ja elim uti je zato ste se vas dvojica vratili ovamo izgledajui poput para zaputenih ptijih gnijezda.

Jarvis se ponovo strese i baci jo jedan pogled na Leroya. Mali biolog je ponovo zadobivao svoje uobiajeno dranje, ali sad uzvrati pogled s odjekom kemiareva drhtaja.

Doi emo i do toga, nastavi potonji. U meuvremenu u se drati Tweela i njegova naroda. Kao to znate, vei dio idua tri dana proveli smo s njima. Ne mogu vam ispriati sve detalje, ali u vam dati kratak pregled vanih injenica i rei nae zakljuke, koji moda nisu vrijedni nijednog inflatornog franka. Teko je prosuivati ovaj sasueni svijet po zemaljskim standardima.

Slikali smo sve to smo mogli; ak sam pokuao fotografirati divovski mural u knjinici, ali ne vjerujem da e se vidjeti, osim ako je Tweelova svjetiljka bila neobino bogata ultraljubiastim zrakama s kemijskim djelovanjem. A to je teta, poto je to bez sumnje najinteresantnija stvar koju smo pronali na Marsu, bar s ljudskog gledita.

Tweel je bio vrlo uljudan domain. Vodio nas je na sva interesantna mjesta ak i do novog vodovoda.

Na tu se rije Putzove oi razvedre. Fodofod? ponovi on. Za to?

Za kanal, prirodno. Da provedu vodu; to je oito. On pogleda zapovjednika. T i si mi sam rekao da je provoenje vode od Marsovih polarnih kapa do ekvatora jedanako tjeranju vode uz trideset-kilometarsko brdo, jer je Mars spljoten na polovima a proiren na ekvatoru, ba kao i Zemlja.

To je istina, sloi se Harrison.Dakle, nastavi Jarvis, ovaj grad je jedna od relejnih

stanica za pojaavanje toka. Njihova elektrana je izgleda

24

jedina od divovskih zgrada koja slui nekoj svrsi i koju je bilo vrijedno vidjeti. elio bih da s ije ti mogao vidjeti, Karl; morat e zakljuiti to moe iz naih slika. To je elektrana na sunevu energiju!

Harrison i Putz se zgledaju. Suneva energija! proguna zapovjednik. To je primitivno! A inenjer znaajno doda Jawohl ! u znak slaganja.

N ije to ba tako primitivno, ispravi Jarvis. Suneva svjetlost je usmjerena na udan cilindar u sredini velikog konkavnog ogledala, i iz njega izvlae elektrini tok. Struja pokree pumpe.

Termolanak! uzvikne Putz.To zvui razumno; moe prosuditi po slikama. A li ima

nekih udnih stvari u vezi s tom elektranom. Najudnije je to strojeve ne odrava Tweelov narod nego neka od bavolikih stvorenja poput onih u Xanthusu! Bacio je pogled na lica svojih slualaca; nije bilo komentara.

Shvaate li? Poto su utjeli, on nastavi, Vidim da ne shvaate. Leroy je doao do tog zakljuka, ali da lije ispravan ili pogrean, ne znam. Misli da bave i Tweelov narod imaju reciprono ureenje kao pa, kao pele i cvijee na Zemlji. Cvijee stvara med za pele, a pele za cvijee prenose pelud. V idite li? Bave odravaju pogon, a Tweelov narod gradi sistem kanala. Grad u Xanthusu mora da je bio stanica za pojaavanje toka; to objanjava tajanstvene strojeve koje sam vidio. A Leroy jo dalje vjeruje da to nije inteligentno ureenje bar ne to se baava tie nego da je to bilo tako toliko tisua generacija daje postalo instinktivno tropizam ba poput ponaanja mrava i pela. Stvorenja su za to bila uzgojena!

Ludilo! primjeti Harrison. Da onda ujemo kako e objasniti razlog za taj veliki prazni grad.

Naravno. Tweelova civilizacija je u opadanju, to je razlog. To je rasa koja izumire, i od svih milijuna koji su morali tamo nekad iv jeti ostalo je samo nekoliko stotina Tweelovih drugova. Oni su pogranino naselje, ostavljeni da se brinu o izvoru vode kod polarne kape; vjerojatno je negdje jo uvijek preostalo nekoliko pristojnih gradova u sistemu kanala, najvjerojatnije blizu tropskih krajeva. To je zadnji zahvat rase i to rase koja je dosegla vei vrhunac kulture nego ovjek!

25

Eh? ree Harrison. A zato onda umiru? Zbog nedostatka vode?

Ne bih rekao, odgovori kemiar. Ako je moja procjena starosti grada tona, petnaest tisua godina ne bi inilo dovoljnu razliku u zalihi vode niti stotinu tisua, to se toga tie. To je neto drugo, iako je voda bez sumnje inilac.

Das ivasser, upadne Putz. Kamo ona otlazi?ak i kemiar to zna! podsmjehne se Jarvis. Bar na

Zemlji. Ovdje nisam toliko siguran, ali na Zemlji, svaki put kad sijevne munja, ona elektrolizira neto vodene pare u vodik i kisik, i tada vodik pobjegne u svemir jer ga Zemljina gravitacija ne moe zadrati za stalno. I svaki put kada doe do zemljotresa, neto vode se izlije u unutranjost. Sporo ali prokleto sigurno. On se okrene prema Harrisonu. Tono, zapovjednice?'

Tono, prizna zapovjednik. A li ovdje, naravno bez potresa, bez oluja gubitak mora biti vrlo spor. Zato onda rasa umire?

Na to daje odgovor elektrana na sunevu energiju , uzvrati Jarvis. Nedostatak goriva! Nedostatak energije! Nemaju vie nafte, nemaju vie ugljena ako je Mars ikada imao ekvivalent geolokog doba Karbona a nemaju ni vodene energije samo mrvice energije koje mogu dobiti od Sunca. Zbog toga izumiru.

Uz bezgraninu energiju atoma? prasne Harrison.Oni ne znaju za atomsku energiju. Vjerojatno nikad nisu

ni znali. Mora da su koristili neki drugi princip u svom svemirskom brodu.

Tada, napade ga zapovjednik, po emu cijeni njihovu inteligenciju vie od ljudske? M i smo napokon otvorili atom!

Naravno da jesmo. Mi smo imali osnovu, zar ne? Radij i uran. Misli li da bismo bez tih elemenata ikada nauili kako? Nikada ne bismo ni posumnjali da postoji atomska energija!

Pa? Zar oni nemaju ?Ne, oni nemaju. Sam si mi rekao da Mars ima samo

sedamdeset i tri posto zemljine gustoe. ak i kemiar moe shvatiti da to znai nedostatak tekih metala nema osmija, urana, radija. Oni nisu imali osnove.

ak i ako je to tako, to ne dokazuje da su napredniji od nas. Da su napredniji, bili bi otkrili atomistiku bez obzira na to. 26

Moda, prizna Jarvis. Ne tvrdim da ih u nekim stvarima ne nadmaujemo. A li u drugim, oni su daleko ispred nas.

U emu, na primjer?Pa kao prvo drutveno.Eh? Kako to misli?Jarvis pogleda redom svakoga od trojice pred njim. Okli

jevao je. Pitam se kako ete vi momci ovo primiti, promrmlja. Prirodno, svako najvie voli svoje ureenje. Namrti se. Gledajte na Zemlji imamo tri tipa drutva, zar ne? I ovdje imamo pripadnika svakog tipa. Putz ivi pod diktaturom u autokraciji. Leroy je graanin este Komune u Francuskoj. Harrison i ja smo Amerikanci, lanovi demokracije. Tu smo autokracija, demokracija, komunizam tri tipa zemaljskih drutava. Tweelov narod ima drukije ureenje no ijedan od nas.

Drukije? to je to?Jedno koje nijedan zemaljski narod nije okuao. Anarhiju! Anarhiju! zapovjednik i Putz uzviknu zajedno.Tako je.A li zamuca Harrison. Kako to misli oni su ispred

nas? Anarhija! Pih!U redu pih! uzvrati Jarvis. Ne kaem da bi to fun

kcioniralo za nas, ili za bilo koju ljudsku vrstu. Ali funkcionira za njih.

A li anarhija! Zapovjednik je bio ozlojeen.Pa, to se svodi na to, branio se Jarvis, anarhija je

idealan oblik vlade, ako funkcionira. Emerson je rekao daje najbolja vlada ona koja najmanje vlada, a isto tako i Wendell Phillips, a mislim i George Washington. A ne moe imati ni jedan oblik vlade koji vlada manje od anarhije koja uope nije vlada!

Zapovjednik zamuca. A li to je neprirodno! ak i divlja plemena imaju poglavice! ak i opor vukova ima svog vou!

Pa, prkosno uzvrati Jarvis, to samo dokazuje daje vlada primitivno sredstvo, zar ne? Sa savrenom vrstom je uope ne bi trebali; vlada je priznanje slabosti, zar ne? Ona je priznanje da dio ljudi nee suraivati s ostalima, i da su vam potrebni zakoni da obuzdaju one pojedince koje psiholog zove protu- drutvenim. Da nema protudrutvenih osoba kriminalaca i takvih ne bi vam trebali zakoni i policija, zar ne?

27

A li vlada! Trebali bi vladu! S toje sa javnim radovima ratovima porezima?

Na Marsu nema ratova, usprkos tome to je nazvan po bogu rata. Ovdje rat nema svrhe; stanovnitvo je prerijetko i preraspreno, a pored toga, potrebna je pomo svake zajednice da bi sistem kanala funkcionirao. Nema poreza jer, oito, svi pojedinci surauju u izgradnji javnih radova. Nema nadmetanja da uzrokuje probleme, jer se bilo tko moe posluiti bilo ime. Kao to sam rekao, sa savrenom vrstom vlada je posve nepotrebna.

A smatra li Marsovce savrenom vrstom? upita zapovjednik strogo.

N i u kom sluaju! A li oni su postojali toliko mnogo due od ovjeka, da su se razvili, barem drutveno, do stupnja na kojem im vie nije potrebna vlada. Oni rade zajedno, i to je sve. Jarvis zastane. udno, zar ne kao da je Majka Priroda vodila dva eksperimenta, jedan kod kue, a jedan na Marsu. Na Zemlji to je kunja emotivne, vrlo natjecateljske vrste u svijetu izobilja; ovdje je to kunja povuene, prijateljske vrste na pustinjskom, neplodnom, i negostoljubivom svijetu. Sve ovdje trai suradnju. Zaista, ak nema ni imbenika koji uzrokuje toliko problema kod kue spolova!

Eh?Da: Tweelov narod se razmnoava ba kao i bave u

gradovima od blata; izmeu dva pojedinca izraste trei. Jo jedan dokaz za Leroyevu teoriju da Marsovska bia nisu ni ivotinje ni biljke. Osim toga, Tweel je bio dovoljno dobar domain da Leroyu dozvoli da mu viri u kljun i prevre perje, i pregled je uvjerio Leroya.

Oui, potvrdi biolog. Istina je.A li anarhija! s gaenjem je gunao Harrison. Ba da se

ona pojavi na aavoj, polumrtvoj piluli poput Marsa!Proi e mnogo stoljea prije nego to e morati o tome

brinuti na Zemlji. osmjehne se Jarvis. On nastavi priu.Pa, lutali smo kroz taj grobni grad, slikajui sve. A onda

Jarvis zastane i zadrhti onda sam odluio da razgledam dolinu koju smo vidjeli iz rakete. Ne znam zato. A li kad smo pokuali usmjeriti Tweela u tom pravcu, on je poeo toliko krijetati i vritati da smo pomislili kako je poludio.

Kad bi to bilo mogue! naruga se Harrison.

28

Zato smo ponovo krenuli bez njega; on je nastavio jadi- kovati i vritati; Ne - ne - ne! Tick! no to nas je samo uinilo znatieljn ijim a. Preletio je preko naih glava i zabio se kljunom, i izveo jo desetak drugih ludorija, no mi smo nastavili, i na kraju je odustao i neutjeno se vukao pored nas.

Dolina je bila manje od kilometar i pol jugoistono od grada. Tw eel je mogao prijei tu udaljenost u dvadeset skokova, ali je zaostajao i zastajkivao, pokazivao prema gradu i jadikovao Ne - ne - ne! Tada bi poletio u zrak i obruio se na kljun neposredno ispred nas, a mi smo ga morali obilaziti. Naravno, ve sam ga prije bio vidio da radi mnoge ludosti, bio sam naviknut na njih, no bilo je jasno kao dan da ne eli da vidimo tu dolinu.

Zato? zapita Harrison.Pitao si zato smo se vratili kao skitnice, ree Jarvis

lagano se stresavi. Doznat e. Kretali smo se uzbrdo du niskog stjenovitog brda koje je s njom graniilo i kad smo se pribliili vrhu, Tweel je rekao: Ne disa, Tick! Ne disa! Pa, to su bile rijei koje je upotrijebio da mi kae da lik Fancy Long, onaj koji me skoro namamio k snovitoj zvijeri, nije stvaran. Sjetio sam se toga, ali mi to nita nije znailo tada!

Odmah nakon toga, Tweel je rekao: Ti jedan-jedan-dva, on jedan-jedan-dva, i tada sam poeo shvaati. Bila je to fraza koju je bio upotrijebio da objasni snovitu zvijer, da mi kae da to ja mislim, i stvorenje misli da mi kae kako ono namamljuje svoje rtve njihovim vlastitim eljama. Stoga sam upozorio Leroya; izgledalo mi je da ak ni snovita zvijer ne moe biti opasna ako smo upozoreni i oekujemo je. Pa, bio sam u krivu!

Kad smo doli do sljemena, Tweel je posve okrenuo glavu, tako da su mu stopala bila prema naprijed, a oi su mu gledale otraga, kao da se bojao pogledati u dolinu. Leroy i ja smo je promatrali, samo siva pustara kao ova oko nas, s odsjajem june polarne kape daleko iza njenog junog ruba. Takva je bila jednog trenutka; idueg trenutka bila je Raj!

Sto? uzvikne zapovjednik.Jarvis se okrene prema Leroyu. Moe li ti to opisati?

upita ga.Biolog bespomono zamae rukama: Cest impossible !

proape. I I me rend m u et!

29

I ja isto nemam rijei za to, promrmlja Jarvis. Ne znam kako da to kaem; ja sam kemiar, a ne pjesnik. Raj je najbolja rije koju mogu smisliti, a to uope nije tono. Bio je to i Raj i Pakao zajedno!

Hoe li govoriti razumno? zarei Harrison.Onoliko koliko je to razumno. Kaem vam, jednog trena

gledali smo sivu dolinu prekrivenu mrljama biljki, a u iduem Boe! Ne moete zamisliti taj idui trenutak! Kako bi vam se svidjelo da vidite sve svoje snove ostvarene? Svaku elju koju ste ikada imali zadovoljenu? Sve to ste ikada poeljeli na dohvat ruke?

Meni bi to odgovaralo! ree zapovjednik.Samo izvoli, onda! ne samo tvoje plemenite elje,

upamti! Svaki dobar poriv, da ali takoer i svaka zlobna eljica, svaka pokvarene misao, sve to si ikada poelio, dobro ili zlo! Snovite zv ijeri su udesni prodavai, ali nemaju osjeaja za moral!

Snovite zvijeri?Da. Bila je to dolina puna njih. Stotine, pretpostavljam,

moda tisue. Dovoljno, u svakom sluaju, da razviju kompletnu sliku tvojih elja, ak i svih zaboravljenih koje mora da su bile izvuene iz podsvijesti. Raj neke vrste! Vidio sam desetak Fancy Long, u svakoj odjei u kojoj sam joj se ikad divio, i ponekoj koju mora da sam zamiljao. Vidio sam svaku lijepu enu koju sam ikada upoznao, i sve su me molile da im posvetim panju. Vidio sam svako lijepo mjesto na kome sam ikada poelio biti, sva neobino sloena u tu malu dolinu. I vidio sam druge stvari. On ozbiljno zatrese glavom. Nije to ba sve bilo lijepo. Boe! Koliko je jo zvijeri ostalo u nama! Mislim da, kad bi svaki ivi ovjek mogao baciti jedan pogled na tu udnu dolinu, i vidjeti samo jednom koliko je zloe sakriveno u njemu pa, svijet bi se time mogao poboljati. Kasnije sam zahvalio nebu to su Leroy a ak i Tweel vidjeli svoje vlastite slike, a ne moju!

Jarvis ponovo zastane, a onda nastavi, Poetao sam opijen svojevrsnom ekstazom. Zatvorio sam oi i sa zatvorenim oima jo uvijek vidio itavu stvar! Ta prelijepa, zla, avolska panorama bila je u mom umu, a ne oima. Tako ti demoni rade kroz um. Znao sam da su to snovite zvijeri; nije mi trebalo Tweelovo jadikovanje Ne disa! Ne disa! A li nisam se

30

mogao drati podalje! Znao sam da me to doziva smrt, ali i samo jedan trenutak s vizijom bio je vrijedan toga.

S kojom tono vizijom? upita Harrison suho.Jarvis pocrveni. N ije bitno, ree. A li sam pokraj sebe

zauo Leroyev uzvik Yvonne! Yvonne! i znao sam da je uhvaen kao i ja. Borio sam se za svoj razum; stalno sam govorio sebi da stanem, i cijelo vrijeme sam glavom bez obzira jurio u zamku!

Tada sam se spotaknuo o neto. Tweel! On je stigao skoivi odozada; dok sam padao vidio sam ga kako prelijee preko mene ravno prema prema onome prema emu sam ja bio trao, sa svojim zlokobnim kljunom uperenim tono u njezino srce!

Oh! kimne zapovjednik. Njezino srce!To nije vano. Kad sam se uspravio, upravo taj lik je bio

nestao, a Tweel je bio omotan crnim, uastim rukama, ba kao kad sam ga prvi puta ugledao. Promaio je vitalnu toku ivotinjinog tijela, ali je oajniki ubadao svojim kljunom.

arolija je nekako prestala, ili djelomice prestala. Nisam od Tweela bio udaljen ni metar i pol, i uasno sam se borio protiv samoga sebe, ali uspio sam podii revolver, i ustrijeliti zvijer Bolandovim metkom. Iz nje je iziao mlaz uasne crne trulei, polijevajui Tweela i mene i pretpostavljam da je njezin smrad koji je izazivao muninu pomogao unititi iluziju te doline ljepote. U svakom sluaju, uspjeli smo izvui Leroya od avola koji ga je drao, i nas troje smo oteturali do ruba i preko njeg. Bio sam dovoljno priseban da podignem fotoaparat preko sljemena i snimim sliku doline, ali se kladim da ne pokazuje nita osim sive pustare i uasa koji se uvijaju."

Jarvis zastane i strese se. Neman je napola otrovala Leroya, nastavi. Dovukli smo se natrag do pomone rakete, nazvali vas, i uinili to smo mogli da se izlijeimo. Leroy je uzeo veliku dozu konjaka kojeg smo imali sa sobom; nismo se usudili probati nita Tweelovog jer je njegov metabolizam toliko razliit od naih da bi ono to njega lijei nas moglo ubiti. A li izgledalo je da konjak funkcionira, i tako smo se, nakon to sam uinio jo jednu stvar koju sam elio uiniti, vratili ovamo i to je sve.

Sve, je li? upita Harrison. Znai rjeili ste sve misterije Marsa, ha?

31

N i priblino! odvrati Jarvis. Ostalo je mnotvo neo- dgovorenih pitanja.

Ja! odreza Putz. Der evaporacija kako je zaustavljaju? U kanalima? I ja sam se to pitao; kroz sve te tisue

kilometara, i uz ovaj nizak tlak zraka, mislio bi da moraju mnogo izgubiti. A li odgovor je jednostavan; na povrini vode je sloj ulja.

Putz kimne, ali Harrison upadne. Evo zagonetke. Uz samo ugljen i naftu samo energiju sagorijevanja ili elektrinu energiju gdje su doli do energije da sagrade sistem kanala preko cijelog planeta, njih tisue i tisue kilometara? Pomisli samo koliko smo mi imali posla da proreemo Panamski Kanal do razine mora, i onda na to odgovori!

S lakoom! nasmijei se Jarvis. Gravitacija i zrak Marsa to je odgovor. Izraunaj: Prvo, praina koju su iskopavali teila je svega treinu svoje zemaljske teine. Drugo, parni stroj se ovdje iri protiv tlaka zraka slabijeg od zemaljskog za trietvrt kile po centimetru kvadratnom. Tree, ovdje mogu napraviti tri puta vei stroj ne poveavajui unutarnju teinu. I etvrto, itav planet je skoro ravan. Tono, Putz?

Ininjer kimne glavom. Ja! Der barni stroj je sieben und zvoanzig dvadeset i sedam puta efikasniji ovdje.

Dakle, u tom sluaju doista nestaje i posljednja misterija, razmiljao je Harrison.

Da? upita Jarvis ironino. Onda odgovori na ove. Kakve je naravi bio taj golemi prazni grad? Zato Marsovci trebaju kanale, kad ih nikad nismo vidjeli da jedu ili piju? Jesu li zaista posjetili Zemlju prije poetka povijesti, i, ako to nije bila atomska energija, to je onda pokretalo njihov brod? S obzirom da Tweelova vrsta izgleda treba malo ili nimalo vode, da li oni samo odravaju kanale za neko vie bie koje ju treba? Ima li na Marsu drugih inteligentnih bia? Ako ne, to je bio avolak demonskog lica kojeg smo vidjeli s knjigom? Eto ti par misterija!

Ja znam jo jednu ili dvije! zarei Harrison, iznenada bijesno gledajui malog Leroya. Ti i tvoje vizije! Tvonne! ha? Ime tvoje ene je Marie, zar ne?

Mali biolog se zacrveni. Oui," prizna nesretno. Moleivo pogleda zapovjednika. Molim te, ree. U Parizu tout le monde svatko na to gleda drugaije zar ne? On se

32

nelagodno promekolji. Molim te, nee rei Marie, nest- ce pas?

Harrison se tiho nasmije. To se mene ne tie, ree. Jo jedno pitanje, Jarvis. to je bila ta druga stvar koju si uinio prije povratka ovamo?

Jarvis je izgledao uplaeno. Oh to. Oklijevao je. Pa, nekako sam osjeao da Tweelu dosta dugujemo, pa smo ga uz malo problema nagovorili da ue u raketu i odletjeli s njim do ostataka prve rakete, nad Thyle II. Tada, zavrio je opravdavajui se, sam mu pokazao atomski pogon, ukljuio ga i dao mu ga!

to si uinio? zaurla zapovjednik. Dao si neto tako mono drugoj vrsti moda jednog dana i neprijateljskoj vrsti?

Da, jesam, ree Jarvis. Gledaj, branio se. Ova jadna, sasuena pustinjska pilula zvana Mars nikad nee moi uzdravati mnogo ljudskog stanovnitva. Pustinja Sahara je isto tako dobro podruje za imperijalizam, a mnogo je blie kui. Zato nam Tweelova vrsta nikada nee postati neprija te lj. Jedino vrijedno to emo ovdje nai je trgovaka razmjena s Marsovcima. Zato onda ne bih Tweelu dao ansu za opstanak? S atomskom energijom mogu u potpunosti koristiti svoj sistem kanala, a ne da od pet njih koriste samo jedan, kao to su pokazala Putzova promatranja. Mogu ponovo napuiti te odumrle gradove; mogu se ponovo posvetiti svojoj umjetnosti i industriji; mogu trgovati s narodima Zemlje i kladim se da nas mogu poneto nauiti, zastade, ako uspiju shvatiti atomski pogon, a ja vjerujem da hoe. Nisu oni glupi, Tweel i njegovi Marsovci nojevskog lica!

Copyright 1935 by Continental Publications, Inc.

33

Brenda Clough iv i u obiteljskoj kui na rubu ume u Virginiji sa suprugom Larryjem, raznovrsnim potomcima, i tri make. Kau da iv i od oraha, ljenjaka i bobica koje jo j donose ptice u prolazu i susjede vjeverice. Sama kae da jo j je prvo zvanje pisanje, a drugo m am a. Inae je im ala pripovjetku u Don A Wollheimovom TH E W ORLDS B E S T 1989 (napisala je i iks romana). B ilo zbog stanita, ili dijete, i l i neeg treeg, pisati moe samo nou. to se tie ove p ri- povjetke, kae da je zaista proitala sva tri sveska Danteove BO ANSKE K O M E D IJE i razumjela otprilike polovicu.

B. W . C l o u g hNOVI IVOT

Izvornik: La V ita Nuova (The New L ife) , 1988. Prijevod: Mihaela Velina

arki, karipski sunev sjaj slijevao se kroz prozor poput uzavrela meda. U gustoj sjeni u kutu bila je gotovo nevidljiva, ak i njemu. Sad, zahihoe ona. Zato ti doe staroj Mami Otok, Gospon M rtvi Bijeli ovjek? Vudu, to za glupi nigeri.

Dante Alighieri, pjesnik i duh, sklopi ruke tako da mu se vrhovi prstiju dodiruju. Svi su jednaki u oima Bojim, gospo. Jedino naa djela na Zemlji nai grijesi ili nae molitve utjeu na nau sudbu pred Njegovim sudom. S gadljivim izrazom lica on prijee pogledom po maginim svatarijama kojima je koliba bila prenatrpana. Ta mlada djevojka to nijemo ui tamo u kutu, pogleda uperena u nita, zasigurno ne moe biti pravi zombi. Moda je jednostavno seoski idiot. Zapravo, vidio sam vas u PBS-ovom dokumentarcu o haianskom vudu nasljeu, tako da radi mene ne morate nabaciti taj naglasak.

Mama Otok se smijala sve dok nije morala rubom suknje obrisati suze sa svog irokog lica. Oh, ti ljudi s televizije!

3 4

Znao sam da mi treba nekromancer. Nije lako pronai jednoga meu tolikim milijunima na Zemlji.

Pa, ja sam najbolja. Smjestivi svoje gromadno tijelo u stolac, Mama se opusti i natoi si ruma. Vi duhovi ne pijete, ree nazdravivi mu. Ajde, Gospon, ispriaj ti Mamici sveo tome.

Danteu je trebao trenutak da postavi svoj problem u najjednostavnijem obliku. U tome je bio problem bivanja duhom. Bez uspona i padova svakodnevnog ivota da ti razdrma misaone procese bilo je opasno lako zapasti u mentalne navike. A jednom kad ti se taj nain miljenja uree duboko postane ti sve tee sjetiti se neproputovana, neistro- ena podruja. Ja sam duh, pone on. Svi ostali duhovi napustili su Zemlju. Zato ja ne mogu?

Kako ujem, ti ima par ideja u svezi s tim.Pjesnik instinktivno ustane i pone koraati amo-tamo,

saginjui glavu kad bi prolazio ispod struaka udnog bilja to su visjeli s kukica. Njegova duga srednjevjekovna akademska halja i beretka sjale su skrletno, pa ravo dok je ulazio i izlazio iz suneva traka. Isprva bijah siguran da su za to krive moje pjesme. Jeste li itali moju Boansku komediju?

N isam . Mama Otok nije zvuala kao da u dogledno vrijeme namjerava ispraviti taj propust.

Pa,Ja sam glavni lik u toj pjesmi i u njoj posjeujem Pakao, Cistilite i Raj. Naalost, ja sam zamislio svoj Raj tako da se tono podudara s poznatim svemirom Mjesec, Mars, Venera i tako dalje. Mislim da je to ono to mi brani pristup pravim planetima.

Zato s ti unitavao knjige?Danteovo mravo, melankolino lice poprimi blag izraz

nelagode. Pa, inilo mi se da je to logian zakljuak. To su moje knjige, ja sam ih napisao. Ako unitim svaki postojei primjerak to bi me trebalo uiniti slobodnim slobodnim da odem odavde, da opet piem. Ja sam poput Abrahama, spremam se rtvovati svoje najdrae potomstvo... On uzdahne. Uspio sam spaliti prilian broj knjiga na sveuilitima i slinim mjestima. U moje vrijeme nije bilo tiskara, ili knjiara, ili knjinica. Kupovali smo knjige u apoteci, kao prave rijetkosti to su i bile. Kad sam pokuao napasti knjiaru Strand u New Yorku sinulo mi je da nitko nije u stanju

35

pronai svaki primjerak Komedije, ak ni duh. Stoga mora postojati neko drugo objanjenje. Mora ga biti.

Ha. Da vidimo. Zglobovi Mame Otok zakripe dok se podizala sa stolca. Izvadi iz ormara obijenu metalnu kutiju. Bravica je otpala tijekom proteklih godina i kutija sad bijae povezana rafijom . Ona je otvori, otkrivajui pocrnjelu i osuenu glavu. Oni kapci bijahu sivi i utonuli u prazne duplje, a iz nje se irio miris plijesni i drvenog dima. Oito je glavu balzamirao neki amater.

Dante je s opinjenim prezirom promatrao kako Mama Otok postavlja glavu na svoja koljena. Ona kapne par kapi ruma na osuene usne i apne neto ujedno pocrnjelo krhko uho. Zlo postoji; uporabiti ga u dobre svrhe zapravo bijae vrsta katolika doktrina; svejedno, on osjeti odbojnost i gaenje.

Onda mu se uini da se glava pomakla. Njene se izborane usne izviju i zadrhte. Dante je mogao uti tih i hrapav apat. Mama Otok veselo cokne jezikom i izlije i ostatak svog ruma na glavu. Trebala sam znat . Ooh, ovaj put je zagrizla prevelik zalogaj!

Dante bijae sumnjiav. Tko?Trebala sam odma znat daje druga na svijetu prizivaica

duhova zapela za tebe, Gospon! Idi pitaj gospou Lorettu Ulpian kako stvari stoje ona iv i u Santa Barbari. U minkerskoj kuerini.

Netko se usuuje zadravati mene? Danteov oholi izraz lica na trenutak postane ruan. Hvala vam, gospo

ek malo, Gospon. Mama Otok upozoravajui podigne debeli prst. Bolje da me pusti da ti napravim malu amajliju. Inae, doe joj blizu a ona te uhvati ko pauk muhu. Ona raspiri vatru u svojoj limenoj pei i pone pei prstohvat zaina i lia na poklopcu. Za tako malu koliinu smrad bijae nevjerojatan.

Radnica je vrijedna svoje vatre, nesretno e Dante. A li ja vam ne mogu platiti za tu amajliju, kao ni za va savjet.

Moe, moe, Mrtvi Bijeli ovjee. Crne oi Mame Otok zasjaju radosnom zlobom. T i reci staroj Loretti tko ju je sredio. Ionako e znati, onoga trena kad vidi ovu amajliju. A , nastavi ona, kao da joj je tek sad palo na pamet, ti i ja bismo mogli proetati dolje do postaje dok se ovo kuha. Ljudima e oi poispadati kad me vide sa zadnjim duhom na svijetu.

36

Onda naa, ah, emigracija nee utjecati na va posao? Jata da nee, ree Mama dok se gegala na verandu.

Nitko ba ni ne voli priat s duhovima. Zombiji, to je prava stvar. Dante, slijedei je, zahvali Bogu to su njegovi smrtni ostaci sigurni u kripti u Ravenni.

Kad se Dante materijalizirao u Santa Barbari nije mu bilo teko pronai gospou Lorettu Ulpian. Njeno je ime bilo na oglasnim stranicama telefonskog imenika, u rubrici Vidovnjaci . Kliznuvi kroz visoku kapiju od lijevana eljeza Dante odmah smjesti njen dom u kategoriju palaa. Zacijelo je nekromantija unosniji posao u junoj Kaliforn iji nego na zabaenom Haitiju.

Ba kao i Mama Otok, gospoa Ulpian odmah ga prepozna kao duha. Dobrodoli, Gosparu Dante, ree ona meko i ustane sa stolca pred svojim kompjuterom.

Dante je hladno pogleda. Neupuen u tajne zatezanja koe i tretmane Erna Lasla, on pretpostavi da joj je trideset i pet godina, to bijae daleko od istine. Njena kratka svijetla kosa kovrala joj se oko glave u stilu Nancy Reagan, a imala je Guccijeve naunice na uima i trenirku poznate marke na sebi. Pjesniku padne na pamet daje nekamuflirano zlo Mame Otok moda ipak bolje. Kako razumijem, ini se da vi imate neto s mojim zatoenitvom na Zemlji, ree on napokon.

Imam, ree gospoa Ulpian s novodolom skromnou. Tada moram zahtijevati da me istog trena oslobodite! A to biste vi u svemiru? upita gospoa Ulpian tonom

kojim se roditelj obraa tvrdoglavom djetetu. Nema se tamo to ni vidjeti, ni raditi

Moe se pogledati u lice Boje.Sad govorite bedastoe, nasmije se ona. To se moe u

vaim pjesmama, ne u stvarnom ivotu.Proitali ste ih? N ije mogao sakriti svoje zaprepatenje. Sama sam unijela sva tri sveska na disketu. Boe, koja

gnjavaa! Trajalo je godinama. Stvar je u tome da sam ja usavrila nain prizivanja dua. Ne pomou njihovih kostiju ili osobnih stvari, ve putem onoga to su napisali.

Komedija, dahne Dante. Znao sam da ima neke veze s mojom Komedijom.

Naravno da sam morala odabrati neto u to je pisac unio

37

svoje srce i duu. Gospoa Ulpian opet sjedne za konzolu kompjutera. A sad vas u potpunosti drim u aci. Da vidimo kako vam ide istraivanje burze. Uvijek sam mislila da bi duh bio savren burzovni meetar. Ona klikne po tipkovnici.

Razmisli jo jednom, vjetice. Ignorirajui nesukladnost svega toga Dante u sebi izmoli molitvu na latinskom, pa iz svoje halje ieprka vudu amajliju Mame Otok. Bijae to vreica od gruba platna veliine ake, umazana crvenom glinom i zavezana vrpcom u ijem je voru bilo crno pero. Gospoa Ulpian i pod minkom vidljivo problijedi od gnjeva pri samom pogledu na nju.

Otili ste toj gnjusnoj, znatieljnoj, debeloj crnoj kuki! prosike ona. Kako se usuujete! Vi ste moj!

Neu rei da sam ja svoj ovjek, ree Dante odmjerenim glasom. A li kome god pripadam, posve sigurno to niste vi.

Gospoa Ulpian udarcem noge prevrne stolac. Moda vas ne mogu prisiliti, ree ona kroz stisnute zube. A li Lucifera mi, mogu vas ovdje drati. Neete nikad napustiti ovaj planet, nikad, ako mi ne date tu vreicu! Osmjehne mu se osmijehom krokodila. Naravno, planirala sam koristiti vae usluge samo na kratko vrijeme, moda nekoliko tjedana. Sigurno imate toliko vremena.

Dante uzmakne nekoliko koraka grevito steui amajliju. ak je i vama teko povjerovati da sam toliko lakovjeran.

Onda istrunite ovdje! Dante je uspio uhvatiti njene rijei dok je njegovo tijelo naputalo vidljiv oblik.

***Kad je Danteov duh poeo spaljivati i unitavati svoje

knjige, to je, naravno, diglo prainu u njegovoj rodnoj Italiji. I u svjetskim literarnim krugovima rasplamsao se poprilian broj ustrih rasprava o pravima pokojnog pisca. Je li Dante moda imao prava na svoje knjige? Ili su te knjige slubeno sve to je od njega ostalo pa bi duha trebalo zanemariti? New York Times Book Review odrao je forum na tu temu.

Veina Amerikanaca jedva da je i prim ijetila debatu. Pjesnitvo, posebice srednjevjekovna religiozna alegorija na stranom jeziku, nije ba omiljeno tivo. ak ni Inferno, dio Boanske komedije s najvie seksa, nikad nije serijaliziran na televiziji. Samo su se knjinice pripremile za boj. Udruenje

38

Amerikih Knjinica izdalo je objavu kojom tvrdi da je, ako ita, knjiga vanija od svog pisca.

U Pukoj knjinici u Restonu, u provinciji u Virginiji, knji- niarka Geneva Poller poela je izlagati smjer u kojem e krenuti kampanja. Najbolje bi bilo da ih sakrijemo, ree. Ako svaki od nas osoblja uzme nekoliko primjeraka, mogli bismo isprazniti police. Teko da bi im duh svima mogao ui u trag.

Ali to ako neki itatelj eli posuditi koju od tih knjiga? upita glavna knjiniarka.

K vragu, ima pravo. Geneva pone olovkom lupkati po svojim velikim utim zubima. Moda bismo ih sve mogli uvesti u arhivu pod drugim naslovima, npr. pod Popravljanje automobila ili Promatranje ptica. Mala obavijest na polici kazivala bi itatelju da se obrati knjiniarki.

Zazvoni telefon. Razmislite o tome pa me obavijestite, ree glavna knjiniarka podiui slualicu. Sauvati knjige je od vitalne vanosti, ali ne smijemo poremetiti rad knjinice. Halo, obavijesti o knjigama, mogu li vam pomoi?

Geneva zatakne olovku za uho. Kako bi bilo da ugradimo protuprovalni alarm? ree glasno sama za se, kao to to obino knjiniarke ine. Teke kapi kie ugodno su pljutale po krovnim prozorima dok je ona koraala glavnim prolazom, pokraj kataloga i visokih, sjajnih, elinih polica s knjigama. Restonska knjinica je agresivno postmoderna u svom dizajnu. Odjeljak Sigurnost u vaem domu bijae vrlo popularan, pa je na policama ostala jo samo jedna knjiga o alarmima, i to o automobilskim. Slijedei logian izbor bijae odjeljak s asopisima, ali Geneva skrene kako bi provjerila police s talijanskom knjievnosti.

A tamo, daleko niz prolaz, bljesne duga crvena halja! Bacivi knjiniarske obiaje niz vjetar Geneva se stuti niz prolaz. Tono pored crvene beretke ona zaurla, Da niste pipnuli tu knjigu!

Dante se silovito okrene i ispusti knjigu u mekom uvezu iz ruku. Isuse Kriste, eno! Ne trubite tako, prosim vas!

A li Geneva je ve uurbano skidala knjige s polica i s viegodinjim iskustvom ih slagala na visoku hrpu u naruju. Ove knjige pripadaju knjinici. Katalogizirane su, imaju na ig i magnetsku traku protiv krae na hrptima. Nikad ih neete uzeti od nas!

39

Dante zatrese glavom da raisti misli od ove bujice rijei. Ispriavam se, ree s naporom. Doista ne mislim nauditi knjigama. Stvar je u tome to me nedavno uhvatio prilian oaj radi moje situacije, pa sam u svojoj mentalnoj oseki popustio pred starim navikama.

Knjige su se prijetei naginjale u Genevinim rukama, pa ona najviu zatakne pod bradu. Gosparu Dante, jeste li trijezno razmislili o tome to inite? Komedija je jedan od dragulja zapadne knjievnosti.

Dante joj uputi otar pogled. Neitan dragulj, primijetio sam. Jeste l i je itali?

Naravno. N jegovo lice zasja tako da je Geneva bila prisiljena dodati u navali iskrenosti, Nisam razumjela dobar dio toga, ali znam da bi unititi je bio pravi zloin .

Ne vjerujete mi? Doista, to zvui epavo, ali duhu je teko izbjei navikama, dobrim ili loim. Sjeam se kako je bilo kad sam prije nekoliko tjedana odluio pokazati se u modernijoj odjei. Otiao sam na veliku trnicu i paljivo modelirao svoju odjeu prema odjevnim predmetima izloenima u izlogu.

Genevina panja nehotice skrene s knjiga. Boe! Nadam se da se nije radilo o preotkaenom duanu.

Uspio sam odravati taj izgled moda nekih pet minuta, nastavi Dante, pripremajui priu na starinski oaravaju nain. Onda mi na trenutak neto odvue panju i opet sam na sebi imao ovo. On takne svoju veliku objeenu beretku.

Zacijelo je to razlog zato postoje proganjanja duhova, ree Geneva.

Tono.Ruke su je boljele do ludila, pa Geneva vrati knjige na

policu. ujte, ako obeate da neete spaliti nae knjige, obeajem da u vam pokuati pomoi.

Nitko to ne moe, ree Dante, opet tonui u depresiju. Glupost! Nikad ne potcjenjujte mo istraivanja. Doite,

moemo sjesti u one fotelje, pa ete mi ispriati sve o tome. Dante ispria svoju priu. A li Geneva je izgledala toliko

ukoeno, povremeno rkajui pokoju primjedbu na komadi papira prije no to bi vratila olovku za uho, da nije imao nimalo povjerenja u nju. Moda imate spisak vjerodostojnih arobnjaka, zavri on. Mislim da mi valja potraiti nekog monijeg i od Mame Otok, i od gospoe Ulpian.

40

Geneva trepne, kratkovidno se zagledavi kroz veliki prozor u kiovito parkiralite knjinice. Pa, znate, ja imam neto moderniju ideju. Kaete da ima vae pjesme na disketi? Hajde da pogledamo u kompjutersku sekciju...

Kad se Dante vratio u palau gospoe Ulpian, nekro- mancerica je ruala s nekim poznatim klijentom. On je iz svog zaklona iza drveta promatrao kako Rolls Royce ulazi u kruni prilaz kui, pa se uvukao u kuu na stranji ulaz. Kao to se i nadao, kompjuter u kiastom uredu bijae ukljuen.

Trebalo mu je neko vrijeme da pronae razvodnu kutiju u podrumu jer morao je nevidljivo lebdjeti na samom rubu materijalnog postojanja. Kad ju je pronaao, mogao je poprimiti neto vri oblik i pogledati u fotokopije stranica iz Readers Digestovog Prirunika za kune popravke. Obzirom da nije ivio u Restonu pravila knjinice nisu doputala da se Dante ulani i posudi knjigu. On se vrlo pomno zagleda u kutiju s osiguraima i izdvoji glavni prekida. Kad je bio prilino siguran da je naao pravi, on ga namjerno iskljui.

Nastane potpuna tama. Iz blagovaonice iznad njega dopru tihi, udaljeni uznemireni uzvici nekoga otmjena roda, a u kuhinji sobarica opsuje i posegne za ibicama. Mrtei se na fotokopije Dante opet ukljui prekida, pa ga jo jednom iskljui prije no to vrati struju cijelom zdanju. Ne razumijem ja tu maginu struju, proguna naglas, preuzevi Genevi- nu naviku. A li pretpostavljam da bih sad opet trebao ii pogledati stroj.

Bi iznenaen i vie no sretan kad je ugledao sivi kaotini snijeg na zaslonu kompjutera gospoe Ulpian. Sjetivi se Genevina savjeta Dante pregleda ladice i police. Ona mu je na knjinikom kompjuteru pokazala to treba uiniti, ak gai natjerala da odgleda video traku Poeci s vaim kunim kompjuterom. Zato je mogao prepoznati kutije s disketama gospoe Ulpian. Bilo ih je prilino, ali sve su lijepo stale u ispranjen ko za smee.

Naravno, lomaa bi bila posve dovoljna, ali Dante je eznuo za kreativn ijim nainom unitenja. Osjeti nalet inspiracije dok je prolazio pored kuhinje. Kuna pomonica bila je u blagovaonici, skupljajui tanjure poslije prvog jela. Dante otvori vruu penicu. Ignorirajui gibanicu on istrese

41

diskete na uareni elektrini element na dnu penice. Istog se trena digne ogavan dim i on tresne vratima penice.

Smrad cvree plastike bijae poput tamjana. Dante osjeti kako se die zajedno s njim, slobodan. Kao kad mu je bilo devet godina i cijeli se novi ivot otvarao pred njim, uzbudljiv, neokaljan i ist. Dobar poetak bit e od vitalne vanosti. Dosta je bivanja duhom, ree Dante. Iz groba sad znova pjesnitvo se budi.

Ve je bio daleko iznad atmosfere. Kad se osvrnuo preko ramena mogao je pogledom obuhvatiti razdaljinu izmeu Haitija i Virginije i Kalifornije. Simetrija njegova oslobaanja udari ga svom snagom. Kakva e to dobra pjesma biti, u tri dijela, svaka o svojoj arobnici! Kompleksna ali uredna numeroloka organizacija uvijek ga je fascinirala. Obuzme ga osjeaj nevjerojatne slobode kad mu se umom razlije shvaanje da je opet sposoban pisati.

On instinktivno krene rukom prema pojasu da uzme svoju pernicu. Naravno, nije je bilo nije se mogao sjetiti kad je zadnji put vidio pisae pero. Onda se sjeti Genevine ute olovke. Usredotoi se na stvaranje jedne takve i pronae je tamo gdje joj je i mjesto iza uha. Kao vodilja i izbaviteljica, Geneva mora biti Beatrice njegove nove pjesme. Bio je siguran da e njene praktine kvalitete i velikoduna narav ovoj pjesmi donijeti vie popularnosti i privlanosti i ovoj bez- vjernoj eri. Pred njim se uzdizala Svemirska Postaja, crna naspram zvjezdanom nebu. Bio je siguran da e tamo nai malo papira.

Copyright 1988 by B. W. Clough

42

Poslije kratkog predaha u prolome broju gdje smo vidjeli kako netko drugi vidi ivot u Prstenu, evo nas natrag na Astri. Otkako su braa Wright onomad u Kitty Hauiku letjeli tako daleko da bi mogli uzletjeti i sletjeti na jednom krilu Jumbo Jeta, p ilo ti su rasa za sebe: b ili su to u Francuskoj u I Ratu, bili su to u kasnijim ratovima, danas su to u Top Gunu, a bit e i jednoga dana na Jupiteru. Tako bar vjeruje Poul Anderson...

m spaugh im a obiaj d a na naroiti nain proisti grlokad nas e li u p o z o rit i d a sm o o d lu ta li s te m es a s ta n k a . S ad v e zn a m d a e rei: B it e bolje

d a nastavim o s poslom . Mislim d a ne bism o trebali metnuti tvoju priu u slubenu historiju, Fra jlice.

O n a odvraa: Ne, n e .Zato n e ? p ecka je M cV eag h . Boji se da bism o njome

mogli pokvariti m lad e ? Da, ali ne o nako kako to ti im plic ira , C o lin e , kae mu

Lindgren. O vo je re k la -ka za la . N em a d o ku m en ata . M oram o odrati znanstvenu razinu u naim ko lam a jer one su tem elj i znanosti i tehnolog iji.

Ja se usuujem dobaciti: Tem elj trijum falnim zas tava m a? Njihov smijeh mi godi.

Izg leda d a se s laem o u nekim po jed inostim a, kae Orloff. N ikakve dvolinosti u naim u dben ic im a; sam o gola istina koliko je se m oe utvrditi i opisati. Mi se jo uvijek p itam o koliko se od cijele istine treb a ukljuiti u te ks to v e .

W i n s t o n P. S a n d e r sQUE DONN'REZ

VOUS?

Izvornik: Que Donnrez Vous?, 1963.

Prijevod: Krsto A. Maurani

43

M oje isprike, uskae C onchita. Ja ne zagovaram pobo n e podvale , naravno. Ipak, istina je neto vie od gram zljivosti i eprtljan ja i linije m anjeg o tpora . O n a je tako e r nada, snovi, te n je , p u s to lo v in e . O n a m a e s vo jo m rukom u luku koji o b u h vaa zv ije a p rem a ko jim a pu tu jem o. N jene oi se s ja jem natjeu sa zv ijezd am a. O n a sm o mi, ovdje, sad a , ivi - naposljetku e to biti ljudska rasa - na putu u svem ir!

A ko bi to itko od nas p o ric ao , m irno odgovara O rlo ff, ne bi se upisao m eu putnike na A stri . Ali ja ne govorim o tom e. Ja govorim o bitnim priprem am a za novi stupanj evolucije i o p o trebi d a se shvati koje su to p rip rem e i kako e one utjecati na kasnije dogaaje . ovjek nije nita m an je ovjek ako se k ae da je im ao m ajm unolikog pretka, i d a mu podrijetlo see iz nekog ko m ad ia p redkam brijske sluzi. Ali on ne m oe razum ijeti sebe ako ne prizna to podrijetlo . Niti m o e koristiti prirodne zak o n e ako ih prije to g a ne otkrije i prizna d a im se m ora p o ko ra va ti.

Kakve to im a veze s te m o m nae rasprave? p ita C onch ita . Pa to , draga m oja m lada d a m o . Zakon i povijesnog razvoja

ta ko e r su prirodni zakoni. N itko nije ozbiljno razm atrao p u to vanje u svem ir prije deve tnaestog v ijeka kad je ta m ogunost posta la oita. A nita se nije m oglo poduzeti na to m e polju dok se nisu razvili osnovna tehnolog ija i bogatstvo kako bi se dosegli planeti. Ali najprije je m orala posto jati m ogunost. Ja m islim da bism o djeci m orali rastum aiti kako drutvo stvara i ostvaru je svoje am bic ije strpljivo korak po k o rak .

Ja se ne bih sasm a s lo io , izjavljuje A m spaugh. U redu, istina je d a Z a k la d a - u krajnjoj liniji, R epub lika - nije m og la poeti s pro jektom ta ko ogrom nim kakav je ovaj zv jezd o p lo v prije nego to je bila za to sposobna. T o je tauto logija . Ali to ju je uinilo sposobnom ? to joj je usavrilo tehnologiju i proirili b ogats tvo? O d ak le su doli rad, istraivan je, razvoj? T o nisu priskrbili ni vizionari ni nekakvo teo re tsko , neodreeno drutvo, nego po jed inci, ob ino potakn u ti, suoen i sa svakodn evn im p o tre b a m a . T o je bilo d je lo p o je d in a c a , o b i n o po n ie m u is takn u tih o s o b a ko je su se s u o a v a le s p o tre b a m a s v a k o dnevnog ivota i uinile taj svoj ivot dostojnim da ga se ivi. R adei to , nisu mogli m im oii d a R epob liku uine ve liko m .

Lindgren se m ekolji na svom e s jedalu. Uh, prijatelji, kae on, ini mi se d a od um e ne v id ite d rvee. C onch ita misli da R epub lika napreduje odavd e d o vd e zato jer nekoliko odvan ih ,4 4

n a d a h n u tih v o a im aju u zv i en e c ilje v e . Ivan , v a ljd a zb o g njegove ruske prolosti, misli da nam se ciljevi nam eu m anje vie autom atski kako ve napreduju nae sposobnosti. A na to v a n i p re d s je d n ik - on v ra g o la s to k im a g lav o m p re m a A m sp au g h u - nesum njivo zb o g njegovih kap ita lis tik ih k o rijena, misli d a su m ogunosti i ciljevi pos ljed ica do p u ten ja pojed incim a da neustraivo izgrauju vlastite sudbine. T o bi se m oglo nazvati trinom teorijom nap re tka .

Pa, koje je onda tvoje m iljenje? p ita M cVeagh.Lindgren m ae g lavom . Ja nem am sklonosti teoretiziranju.

Ja sam sam o jedan stari hridni ljaker koji je osnovao svoj v lastiti posao. M o d a ja itam m oje ogran ieno ivotno iskustvo u ono m alo povijesti to sam nauio. Ali m eni se ini da se stvari dogaaju sam o tako , sam e od sebe. Ja ne m ogu nai nikakvih opih pravila. To ide te b e , C o line. Prokletstvo, bilo je vanih d o g a aja , bilo je cijelih razd oblja , kad su ideali bili vaniji od pohlepe ili straha; a idealisti nisu uvijek imali glavu u o b la c im a .

O n buno izdie zrak. A to se tie velike ere n apretka u svem iru , nastavlja, ja u tim vrem enim a ne vidim nikakve rom antike - m nogo uzbuen ja , svakako, ali nim alo b ljetave rom antike - niti vidim bilo to autom atskog kao ni n ikakav opi plan. M i sm o bili gom ila silno raznolikih ljudi koji su ili svatko u s vo m e raznolikom p ra vc u , n a j e e n e p re d v i en o m . D a se dogodilo da sm o bili drugaiji, prosjeni vektor naih kretanja bio bi drugaiji. Vrlo rijetki od nas imali su ak i tako jednostavan cilj kao obogatiti se. N a je cilj bio svakodnevni kruh i putar, i ako se posrei, vr piva. to g o d je netko postigao povrh to g a bilo je uglavnom s tvar s ree. O h, a to se tie su o avan ja sa svakodnevnim po treb am a iv o ta - sigurno, Joe, ne zam ilja d a sm o mi to htje li! M i je d n o s ta v n o n ism o im ali d ru g o g a izb ora , to je sve .

Kc7.De7+. ah, ree Roy Pearson.Zapovjednik Elias ben Judah nije opsovao jer je to bilo

protivno njegovim naelima. A li je njegova reakcija svejedno bila silovita. Drugi gnjusni ah za redom, dodao je, miui crnoga kralja na b6.

I trei, ree njegov voa operacija uz suhi hihot. Njegova umjetna ruka gurne bijelu kraljicu na d8+.

45

Jesi li siguran? upita ben Judah, zaprepaten. On bijae ovjek srednjega rasta, pedeset zemaljskih godina star, prosijede kose, oiju smeih i blagih u licu olabavljenom od umora. Plava odora Jupiter Company dobro mu je pristajala; oznake ina i slube, trake odlikovanja, sjajile su pod fluorescentnom rasvjetom njegove kajite. Bila je udobnija od veine drugih, ta kajita, vie osobna. Osim uobiajenih fotografija ene i djece, tu je bila polica s knjigama, ne mikrosvescima nego starinskim knjigama na papiru, tiskanim i uvezanim. U kutu se skutrio mali radni stol a na njemu napola dovreni model starinskog klipera. Iznad njega je bila kutija za alat s naslikanim makovima i ljubiicama.

Pearsonovo se lice puno oiljaka iskrivi u grimasu. Jesam, odree on. Predaje li se? On bijae nizak i pogrbljen, pet godina mlai od zapovjednika, ali je izgledao deset godina stariji ne samo zbog injenice da je prilian postotak njegova tijela bio umjetan.

N i sluajno. T:d8.To sam oekivao, da zna, ree Pearson. Njegov lova