104
Fridrih Siler - Marija Stjuart MARIJA STJUARTKA ŽALOSNA IGRA U 5 RADNJA od F. ŠILERA. PREVEO SPIRO DIMITRIJEVIĆ KOTORANIN NAKLADOM KNJIŽARE BRAĆE JOVANOVIĆA - PANČEVO Pregledano i udešeno za srpsku pozornicu. OSOBE: Jelisaveta, engleska kraljica. Marija Stjuartka, škotska kraljica, zarobljena u Engleskoj Grof Lester. Grof Šrjusberi. Baron Borli, veliki blagajnik. Vitez Polet, Marijin čuvar. Mortimer, njegov sinovac. Anka Kenedi, Marijina dojkinja. Belijevr, francuski poslanik. Okeli, Mortimerov prijatelj, Oficer od straže. Paž. Devizon, državni sekretar. Melvil, upravitelj Marijinog dvora. Margarita, Marijina komornica. Drodžon, drugi čuvar Marijin. RADNJA PRVA (Soba u dvorcu foteringejskom) Pojava I Anka Kenedi (dojkinja škotske kraljice) inati se žestoko sa Poletom jer hoće da otvori jedan orman. Drudžon (njegov pomagač drži polugu u ruci) ANKA. Šta radite? Kakva nova drskost? Page 1

Fridrih Siler - Marija Stjuart

Embed Size (px)

DESCRIPTION

drama

Citation preview

Page 1: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMARIJA STJUARTKA

ŽALOSNA IGRA U 5 RADNJA

od F. ŠILERA.

PREVEO

SPIRO DIMITRIJEVIĆ KOTORANIN

NAKLADOM KNJIŽARE BRAĆE JOVANOVIĆA - PANČEVO

Pregledano i udešeno za srpsku pozornicu.

OSOBE: Jelisaveta, engleska kraljica. Marija Stjuartka, škotska kraljica, zarobljena u Engleskoj Grof Lester. Grof Šrjusberi. Baron Borli, veliki blagajnik. Vitez Polet, Marijin čuvar. Mortimer, njegov sinovac. Anka Kenedi, Marijina dojkinja. Belijevr, francuski poslanik. Okeli, Mortimerov prijatelj, Oficer od straže. Paž. Devizon, državni sekretar. Melvil, upravitelj Marijinog dvora. Margarita, Marijina komornica. Drodžon, drugi čuvar Marijin.

RADNJA PRVA

(Soba u dvorcu foteringejskom)

Pojava I

Anka Kenedi (dojkinja škotske kraljice) inati se žestoko sa Poletom jer hoće da otvori jedan orman. Drudžon (njegov pomagač drži polugu u ruci)

ANKA. Šta radite? Kakva nova drskost?

Page 1

Page 2: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartOdlazite od toga ormana!

POLET. Otkud doñe ñerdan od bisera? Baciše ga sa gornjega boja; Vrtara bi da podmite njime. — O prokleta lukavštino ženska! Sve uz prkos stražarenju mome, Još je blaga, bisera i zlata! (Navali na orman) Biće toga još i više ovde.

ANKA. More, natrag, prodrzljivče smeli! Jer su puna gospoñine tajne.

POLET. Te baš tražim. Šta se ono blista? (Izvadi nakit) Zlatan venac za kraljevsko čelo, A francuski ljiljani na njemu! (Dade ga drugu) Čuvaćeš ga ko oči u glavi. Meñ' ostale stavi mi ga stvari. (Drug mu odlazi)

ANKA. Gadne sile što je podnosimo!

POLET. Dok što ima može nam škoditi. U ruci joj sve postaje nožem.

ANKA Evo same kraljice gde ide.

POLET. Hrista Spasa u desnici nosi, A u srcu holost i pohotu.

Pojava 2.

Marija (s velom na licu i s krstom u ruci). Preñašnji.

ANKA. (trčeći joj u susret)

Page 2

Page 3: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartO, kraljice! Nogama nas gaze! Nasilništvu nikad kraja nema. Nove muke svaki dan nam raña I sram tvojoj krunisanoj glavi!

MARIJA. Doñi k sebi! Reci, šta se zbilo?

ANKA. Gledaj amo, otvoren je orman: Tvoja pisma, to jedino blago, Štono teškom mukom besmo spasli, I ostatak svadbenih darova, Sad su eno u njegovoj ruci. Nemaš više ništ' kao kraljica. Jer te tužnu sa svim opleniše.

MARIJA. Umiri se, dobra moja Ano! Biser, zlato, ne čine kraljicu. Grdit', ružit' i hulit' nas mogu, Ali nikad poniziti, dušo. Mnogo što-šta u Engleskoj svikoh, Pa sad i to pregoreti mogu. Vi, viteže, silom prisvojiste, Što sam danas predati vam htela. Meñ' listovi i jedno je pismo Mojoj sestri, engleskoj kraljici. — Tvrdu veru zadajte mi sada, Samo njojzi da ćete ga dati; A ni po što nevernome Borlu.

POLET. Promisliću, šta mi činit' valja.

MARIJA. Šta j' u pismu, hoću vam kazati. Ja je molim za veliku milost, Da se s' njome jedanput sastanem, Koju dosad jošt videla nisam. — Meni sude sve takovi ljudi, U kojima nemam poverenja. Jelisava od moga je roda, Moga pola, moga dostojanstva. Njojzi samo, kraljici i sestri, Njojzi, ženi, poverit' se mogu.

Page 3

Page 4: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJoš za jednu milost ja se molim, Odbit' mi je može tek bezdušnost. U tamnici davno sam lišena Svekolike crkvene utehe; Koja m' uze krunu i slobodu, Pa i samom životu mi preti, Šat me pusti do pred rajska vrata.

POLET. Mesni pastor po vašoj će želji —

MARIJA. (živo mu upadne u reč) Kakav pastor! Ištem sveštenika, Koji sa mnom istu veru ima. Beležnika jednog jošte ištem, Poslednju mi da napiše volju. Teška tuga, tamnovanje dugo Oko moga savilo se srca. Beć su moji izbrojani dani; Kao da sam na samom umoru. Pa zar kakva uslužljiva ruka Ne bi mogla uskoriti kraja? Od mene su otrgnuli redom Sve dvorkinje i sve verne sluge. Gde su oni? kakva im je sudba? Mogu biti bez njihove službe; Al' mi srce umiriti valja, Da mi verni ne trpe nevolju.

POLET. Ne brin'te se za njih. (Hoće da odlazi.)

MARIJA. Vi idete ? Evo i sad mene ostavljate, A sa moga bojažljiva srca Ne skidoste muke teške slutnje. Hvala nažnji vašijeh uhoda, Od celog sam rastavljena sveta, Jer kroz ove tamničke zidove Baš ni glasak ne dopire k meni. Sudba mi je u dušmanskoj ruci. Mesec teških prošao je dana, Od kada me četrjest sudaca

Page 4

Page 5: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNapadoše u ovome dvorcu, Pa me hitno, nepristojno brzo Postaviše pred sud nečuveni, Nepripravnu i bez branitelja. Na lukava, teška okrivljenja, Iznenada i zbunjenu 'nako, Pozvaše me odmah na odgovor. — Hitno došli, još hitnije pošli. Svačja usta od tada mi ćute; Zalud bih da čitam s' lica vam, Da l' je moja iskrena nevinost, Ili mojih prijatelja revnost Nadjačala protivnike moje. — Govorite jednom, ne ćutite — Kažite mi, čega da se bojim, Il' čemu li da se nadam?

POLET (Posle ćutanja) Velim, Da svršite sa bogom račune.

MARIJA. Na njegovu oslanjam se milost, A u strogu još se uzdam pravdu.

POLET. Pravda će vam biti, ne sumnjajte.

MARIJA. Je li bilo već suñenje?

POLET. Ne znam.

MARIJA. Jesu di me osudili?

POLET. Ne znam.

MARIJA. Ovde volu da se brzo radi. Da me neće ubijca napasti Iznenada, ka' i sudci što su?

Page 5

Page 6: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPOLET. Zamislite, da će tako biti, Pa ka' oni, zateći vas neće.

Pojava. 3.

Preñašnji. Mortimer (dolazi ne gledeći kraljicu).

MORTIMER. Striče, traže vas. (Otide na isti način. Kraljica opazi to s' negodovanjem, te se obrati Nodetu, kojihoće da ide za njim.)

MARIJA. Još jednu molbu. Ako vi mi imate što reći — Od vas mlogo pretrpeti mogu, Jer poštujem vašu sedu starost. Al' mladićku obest ne podnosim. Poštedi me od te surovosti.

POLET. Sa čega je vama vrlo mrzak, Sa toga je meni vrlo mio. Nije ovo budalasta glava, Da ga ženska obrlati suza. Neće, ledi, jamačno vam kažem, Ni vaša ga prevarit' umešnost. (Ode.)

Pojava 4.

Marija i Anka.

ANKA. I to vam sme u oči da kaže! O, teškoga jada!

MARIJA (u mislima) Ano moja! Dokle srećna bejah, slušala sam Udvorice i suviše rado; Za to sada neka mi je pravo, Što me kori sa ozbiljnom reči.

ANKA. Kako, gospo, klonuste li dušom?

Page 6

Page 7: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartInače ste veseli mi bili I obično vi mene tešiste, Više puta morala sam korit' Vaš nestašluk, nego l' setovanje.

MARIJA. Krvna senka Derilija je kralja, Koja gnjevno iz groba se diže; Ona sa mnom pomirit' se neće, Dok se zla kob ne ispuni moja.

ANKA. Kakve misli —

MARIJA. Ne sećaš se više — Ali ja se opominjem dobro — Godišnjica nesrećnoga deda Evo danas opet nam je došla; Za to postim, kajuć' moje grehe.

ANKA. Ta vi, gospo, ubili ga niste, Nego drugi ljudi.

MARIJA. Al' sam znala. I dopustih, aeka ga ubiju, U smrtnu ga primamivši mrežu.

ANKA. Greh ti manji sa mladosti. Mlada Kao rosa još si bila.

MARIJA. Mlada, Pa sam ipak teško sagrešida. (MORTIMER pokaže se na vratima.) Ko je?

ANKA. Sinovac je. Ulazite.

Pojava 5.

Preñašnji. Mortimer (ulazi plašljivo).

Page 7

Page 8: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMORTIMER (Anci). Odlazite, pričuvajte stražu, Imam nešto kraljici da kažem.

MARIJA (dostojanstveno). Stani, Ano!

MORTIMER . Ne bojte se, gospo. Rad sam vašem dobru. (Preda joj pismo.)

MARIJA. Ha! Šta je to ?

MORTIMER (Anci). Il’te sada, gospo Kenidina. Paz'te, da nas stric moj ne zateče.

MARIJA (dojkinji koja okleva i pitajući gleda je) Idi, idi, kao što ti kaže. (Dojilja odlazi u čudu.)

Pojava 6.

Mortimer i Marija.

MARIJA. Od lotrinškog to je kardinala, Od mojega ujca iz Francuske! (Čita.) „Uzdajte se u ser Mortimera, On će ove predati vam retke, Za vas boljeg prijatelja nema Sva Engleska." (Udivljena gleda u Mortimera.) Bože, je l' moguće? Da l' me opet pe vara opsena? Tako blizu prijatelja vañoh, A ja mišljah da nikoga nemam — Pa gle čuda, u vama ga nañoh, U sinovcu tamničara moga, Koga držah za dušmana svoga.

MORTIMER (klekne pred nju). Ovrostite, o kraljice svetla! Dosta teških podneo sam muka,

Page 8

Page 9: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartUzev na se mrsku obrazinu; Ali njojzi zahvaliti moram, Što se vama približiti mogu, Donoseć' vam pomoć i spasenje.

MARIJA Ustavite. Iznenadiste me — Tako brzo nije mi moguće, Iz dubine svojih teških jada Do novih se podignuti nada — Govorite, da verujem sreći

MORTIMER (ustane). Vreme beži. Skorim eto strica I sa njime jedan mrzak čovek. Pre neg doñe sa užasnim glasom, Čujte, kako spas vam nebo šalje.

MARIJA. Šalje mi ga svemogućetva čudom!

MORTIMER. Dopustite da od sebe počnem.

MARIJA. Govorite.

MORTIMER. Dvajest punih leta O teškim zaptom mene vaspitahu, Dojahu me mržošću na papu. Ali tada obuze me želja, Da pogledam ostalu Evropu. Ja ostavih postojbinu svoju I družinu puritana mračnih; Brzim skokom kroz Francusku proñoh, Tražeć' slavnu Talijansku zemlju. — Velik praznik svetkovala crkva, Sa svih strana dolažahu ljudi, Okićeni kipovi, ikone, K'o da su se u raj uputili. Struja ista pobožnoga ljudstva Donese me u sredinu Rima. — O, kraljice, kako mi je bilo! Kad u oči krasota mi sijnu Onih divnih spomennka starih!

Page 9

Page 10: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDo tad nikad osećao nisam Moć veštine na.duh čovečiji. Ona crkva, u kojoj odrastoh, Štuje samo bestelesne reči, A ne trpi slike nikakove. Kako mi je, o kraljice, bilo! Kada doñoh u sred crkve svete, A k'o s neba muzika se spusti, Kad ugledah svuda divne slike, Majku božju, anñelsko pozdravlje, Sveto trojstvo, roñenje gospodnje — Kada gledah papu kako služi I s' oltara blagosilja narod!

MARIJA. O, prestan'te! Ne zborite dalje! Ispred mene ne sterite više Taj cvetni sag milog živovanja. Ja sam bedna, ja sam u tamnici.

MORTIMER. To sam i ja, o, kraljice, bio! Al' tamnica otvori se moja; Mahom duša slobodna se vide I pozdravi krasii dan života. Tad omrznuh na nrokletu knjigu. Mlogi Škoti pristaše uz mene I družina veselih Francuza. Svetlom vašem doveše me ujcu, Plemenitom Gizu kardinalu, Što je roñen da duhov'ma vlada, Kraljevskoga sveštenika uzor, A vladika, kakvog još ne videh.

MARIJA. Vi videste mog milog ujaka? O, molim vas, zborite o svemu! Misli l' na me? LJubi lv ga sreća? Cveta li mu još života snaga, Stoji li još kano stena crkve?

MORTIMER. Dični starac do mene se spusti, Pouči me u božjoj nauci, Svetoj crkvi u krilo se vratih, Pred njim svoje odrekoh se bludnje.

Page 10

Page 11: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MARIJA. Vi ste dakle jedan od bezbrojnih, Koje silom božanstvene reči, Kako blagi spasitelj na brdu, On izbavi od zablude večne!

MORTIMER. Al' kad za tim dužnosti ga svete U francusku odazvaše zemlju, U Rems odoh na dalju nauku. Jednog dana kod biskupa bivši, Slika ženska u oči mi pade, Puna nežne i divne dražesti. Evo čarom zanese mi dušu, Te u čudu staj'o sam bez čustva. Tada blagi progovori biskup: S punim pravom ta vas slika tronu. Jer najleiša od svih živih žena Trpi sada i najveće jade; A za našu ona veru strada U sred vaše otadžbine krasne.

MARIJA. O, poštena i čestita starca! Nisam, nisam sve ja izgubila, Jer u mojoj nevolji i bedi Jošte imam takvog prijatelja.

MORTIMER. Rečitošću što u srce dira Vaše velje ispriča mi muke, Krvožednost vaših mučitelja. Dokaza mi, da je vaše pleme Od slavnoga Tjudorova doma I na vama samo da je pravo Kraljevati u Engleskoj zemlji, A ne ova nazovi-kraljica, Nezakona ćerka Henrikova. Sada znadem, da je vaše pravo Jedina vam i krivica vaša; Ova zemlja vaša je svojina A vi u njoj nevino stradate!

MARIJA. O zlosrećno i kobno to pravo!

Page 11

Page 12: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMojoj muci jedini je izvor.

MORTIMER. Glas mi u to baš dopade doba, Da su vas iz Talbotova zamka Uklonili, mom stricu predali. — Kod te vesti poznao sam odmah Blagu ruku milostiva neba. To bi za me poruka sudbine, Koja moju izabra desnicu, Da vas spase iz nevolje tužne. Prijatelji pristaše uz mene, A kardinal dade mi blagoslov, Naučiv me, kako da s' pretvaram. Ugodismo brzo, šta da s' radi, Otud poñoh amo, kud se prije Deset dana — k'o što znate — vratih, (Zastane.) O, kraljice, Ja vas glavom videh, A ne sliku! — Divna li mi blaga, Što ga ova sad tamnica čuva! Ne tamnica — bogovske hramine, Što se većma sjaju i od samog Engleskoga kraljevskoga dvora. Blago onom, ko vas gledat smije! Pravo ima, što vas tako skriva! Jer Eagleska skočila bi mladež, Iz korica sablje bi sevnule, Ustanak bi poplavio ovu Do sad mirnu zemlju, kad bi Englez Divnu svoju kraljicu video!

MARIJA. Blago njojzi, da je svaki Englez Vašim okom gleda!

MORTIMER. Kad bi k'o ja Bio svedok vaših teških jada, Onog srca, plemenita duha, S kojim ružne uvrede snosite. Niste l' uvek iz svih iskušenja Izlazili kao kraljica prava? Uzeše vam sve, što život krasi, Pa vas ipak u tamnici ovoj Večna svetlost i život optiče.

Page 12

Page 13: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNikad ovog ja ne preñem praga, Da mi srce ne puca od tuge, Kad na vaše gledam velje jade. — Al' već grozna primiče se sudba, Svakim časom opasnosti rastu. Ne smem dalje časa počasiti — Nit' sakrivat' što je najstrašnije.

MARIJA. Jesu l' moju izrekli presudu? Govorite. Ja je mogu čuti.

MORTIMER. Jesu, gospo. Četrest i dva sudca Da ste krivi izrekli su veće. Oba doma, londonsko grañanstvo Žure da se presuda izvrši; Samo jošte kraljica okleva, Iz lukavstva, ne iz čovečnosti: Oće da je na to primoraju.

MARIJA (svesno). To mi nije došlo iznenada, S toga moja i ne strepi duša; Tom sam glasu davno se nadala. Znadem sudce; pojmim, dakle, lako, Da me posle ovih zlostavljanja U slobodu pustiti ne smeju. — Znadem dobro, šta su naumili: Čuvaće me u večnoj tamnici I u večnu zakopati tminu Moje pravo i moju osvetu.

MORTIMER. Nije, nije, o kraljice, tako! Tim se ovi zadovoljit' neće. Ka po puta tiran ne zastaje. — Dogod živi Stjuartka Marija, Živi i strah engleske kraljice! Ni u kakvoj tamnici joj niste Zakopani dovoljno duboko; Tek smrt vaša može joj utvrdit' NJezin presto.

MARIJA. Zar bi smela krunisanu glavu-

Page 13

Page 14: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNa dželatov panj metnuti zlobno?

MORTIMER. Hoće smeti, O tom ne sumnjajte!

MARIJA. Zar bi smela svoje i svih kruna Veličanstvo valjati po nrahu!? Zar s' ne boji francuske osvete?

MORTIMER. Mir sad večni sa Francuskom sklapa, Udaje se za Anžujskog kneza.

MARIJA. Zar kralj španski podići se neće?

MORTIMER. S celim svetom sme se zaratiti, Dok sa svojim narodom se slaže.

MARIJA. Takav prizor da da Englezima?

MORTIMER. Ova zemlja u poslednje doba Vide više krunisanih žena Gde s prestola slaze na gubište. NJena mati, Ana Bodenova, Hauerdova za njom Katarina I Jovanka Grejeva padoše — A to behu krunisane glave!

MARIJA (posle kratke počivke). Ne, viteže. Samo strah vas vara. To je briga vernoga vam srca, Što strah ovaj zadaje vam sada. Ja se, ser, ne bojim gubilišta. Ima drugih, potajnih načina, Kojim može kraljica engleska Mir od mene i mog prava naći. Pre no što se dželat za me nañe Biće dakše da s' nañe ubijca. Od tog drkćem i od njega zebem, Nikad čašu ne metnem na usne, Da me grozna ne spopadne jeza,

Page 14

Page 15: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartUvek mislim, da je moja sestra U nju svoju ljubav natočila.

MORTIMER. Niti javno, niti će vam tajno Glave doći potajni ubijca. Ne bojte se! Sve je veće spremno. Sa mnom stoje dvanaest drugara, I danas se zakleše pričešćem Da vas spasu iz ovoga grada. Grof Obespin, poslanik francuski,

Zna za ovo; on nam ruku pruža, U njegovom skupljamo se dvoru.

MARIJA. Ser, ja strepim, al' ne od radosti. Kobna slutnja ubija mi dušu. Šta vam na um pade? Zar ne znate? Ne plaše di vas krvave glave Bebintona i Tičborna mlada, Nataknute na londonskom mostu? Pa i propast nebrojenih drugih, Štono istim vratolomnim skokom Nagaziše na skončanje svoje?

MORTIMER. Ne plaše me krvave im glave, Jer tim večnu zadobiše slavu: Slast je za vas izgubiti glavu.

MARIJA. Ah, zaludu! Ne spase me ni sila, ni varka. Jak je dušman, pa još na oprezu. Sva Britanska čuva mi tamnicu, A ne samo vašeg strica straža. Samo dobra Jelisave volja Može meni vratiti slobodu.

MORTIMER. O, u to se nikad ne uzdajte!

MARIJA Samo jedan jedini čovek Koj mi može tamnicu otvorit'.

Page 15

Page 16: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MORTIMER O! Kažite ga -

MARIJA Grof Lester.

MORTIMER (udivljen) Lester! Zar grof Lester! Vaš najgrñi dušman! NJen ljubavnik? On vas jedan -

MARIJA Spasti može, ako to bit' može. Il’te k njemu, sve mu poverite; A za veru, ja da mu vas šaljem, Predajte mu ovo pismo. U njemu je moja slika. (Izvadi iz nedara pismo. Mortimer uzmakne i okleva uzeti ga) No, uzmite. Već ga davno nosim, Jer vrebanje opreznog vam strica Sve do njega pute zagradi mi - Moj je dobri poslao vas anño -

MORTIMER O, kraljice - zagonetku čudnu - Razjasnite -

MARIJA Lord će Lester nju vam razrešiti. Vi se samo poverite njemu, Verujte mu, on će vama - Ko je?

ANKA (žurno ulazi) Milord Polet s nekim dvoraninom.

MORTIMER Lord je Borli. Ne bojte se, gospo! Slušajuć' ga, bul’te ravnodušni. (Odlazi na pobočna vrata. Za njim Anka.)

Pojava 7.

Marija, Lord Borli, Polet.

POLET Page 16

Page 17: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartŽelili ste vašu sudbu znati, Čućete je od lorda Borlija. S odanošću trebate je snosit'.

MARIJA Snosiću je s onim dostojanstvom, Nevinost koje se pristoji.

BORLI Ja dolazim k'o poslanik suda.

MARIJA Taj sud svojim zadahnuste duhom. Pa mu sad i usta pozajmiste.

POLET. Govorite, kao da već znate —

MARIJA. Znam presudu, jer lord Borli doñe. Govorite! —

BORLI. Četrest i dva sudca Priznali ste za svoje sudije —

MARIJA. Oprostite, da vas u govoru Evo odmah prekinuti moram. — Vi velite, da sam ih priznala? Ja nikako priznala ih nisam. Kako bih to i mogda činiti? Ta ja nisam poniziti smela Moju krunu, niti dostojanstvo Moga sina ni naroda moga. U engleskom zakoniku stoji; Optuženom da sudi porota Sa ravnima njemu članovima. U tom sudu ko je meni ravan? Kraljevi mi samo sudit' mogu.

BORLI. Vi ste svaki članak tužbe čuli, I pred sudom odgovor ste dali.— Priznali ga, idi ne priznali, To su samo formalnosti prazne,

Page 17

Page 18: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKoje sudu ništa ne smetaju. Bi živite na zemlji engleskoj, NJeni, gospo, vas zakoni brane, Po njima vama i sudit' se mora.

MARIJA. Od pravdanja neću da s' uklanjam; Ja sudije samo ne priznajem.

BORLI. Nisu l' prvi ljudi ove zemlje Dosta vredni da vam sudit' mogu, A po svome čistom uverenju?

MARIJA. Uverenju? Jadno uverenje! Svet već vide vaše velikaše, Da zakone kuju, ukidaju, Brak raskinu i opet skopčaju, Kako im se kada zapovedi. Videsmo ih, da kraljeve kćeri, Danas zovu nezakonom decom, Sutra krune na glavu im meću. Te dostojne velikaše vidim S promenjenim brzo uverenjem, Da pod četir dojakošnjih vlada, Četir puta veru promeniše — I to su mi sad sudije moje! Ali ja ću da budem pravedna. Ja ne sumnjam, da će biti tamo Meñu vama i poštenih ljudi, Ali svi su puki protestanti, Svi revnuju za englesku zemlju. Pa ti pravo sad da sude meni, Papistkinji i škotskoj kraljici? Jao Škotu pod Britanskom pravdom! Veli stara poslovica naša. Od prastara pradedovska doba Već je uš'o običaj u narod, Da pred sudom Brit protivu Škota, Škot na Brita svedočit' ne može. Nužda stvori ovaj čudni zakon, U njemu je preduboki smisao: Običaje poštujmo, milorde. — Kad god dušman poñe na Englesku, Škot mu uvek na pomoć je doš'o;

Page 18

Page 19: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNema škotskog grañanskoga rata, Kome Briti povod ne dadoše; A ta mržnja prestanuti neće, Dok u bratski ne skupe se sabor, Dok pod jednom svi ne budu krunom.

BORLI. A tu sreću Stjuartovka jedna Ovom našem ostrovu da dade?

MARIJA. Zašto bih to da krijem i tajim? Ja priznajem, imala sam nadu, Da ću oba ta naroda vrsna Bratski složit' i izmirit' moći.

BORLI. Zlim ste putem za tom celji pošli, Jer kroz plamen grañanskoga rata Htedoste se na presto popeti.

MARIJA. Nisam nikad — živoga mi Boga! Kad sam htela? Gde su vam dokazi?

BORLI. Nisam k vama ral’ inata doš'o; O toj stvari prepirat' se neću. Četrdeset dva glasa priznale, Da ste lanjski pogazili zakon. S Bebingtonom veleizdajiikom I njegovom ubilačkom družbom, Imali ste tajne odnošaje I zaveru iz tamnice vaše Vi ste veštom upravljali rukom.

MARIJA. A kada sam to ja učinila? Neka mi se ta pisma pokažu.

BORLI. Sud vam ih je od pre pokazao.

MARIJA. Tuñom rukom pisane prepise!

Page 19

Page 20: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDokaze mi donesite amo, Da sam ih ja diktovala sama, I to 'naka, k'o što su čitana.

BORLI. Da su ista, koja od vas dobi. Prije smrti Bebinton je prizn'o.

MARIJA. Ali, lorde, zašto niste živa Doveli ga preda me? Zašto ga Tako žurno lišiste života, Pre no što ga sa mnom suočiste?

BORLI. Dva pisara vaša zakleše se, Da im vi ta pisia diktovaste.

MARIJA. Na svedodžbu lažnu mojih slugu Mogoše me osuditi sudci? Pa na veru i na dušu onih, Što kraljicu predadoše svoju; Jer me onog izdadoše časa, Kad su na me svedočili krivo? Ali neka, to su dva svedoka, Koje jošte pogubili niste. Nek pred moje dovedu se oči, Pa nek onda u oči mi kažu! Zašto pravo da mi se odriče, Što se samom ubijci ne krati? Znam iz samih Talbotovih usta, u skupštini baš pod ovom vladom Da su takav postavili zakon, Da se uvek optuženi mora S tužiteljem svojim suočiti. Nije l' tako? Jesam dobro čula?— Vi, Polete! Vi ste pošten čovek, Je li tako, recite po duši, Postoji li ovde takav zakon?

POLET. Takav zakon zbilja stoji kod nas, Što je pravo, to ću uvek reći!

MARIJA. Page 20

Page 21: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartE, gospodo, gde mi s' može škodit', Tu sudite po engleskom pravu; A zašto ga s' ne držite onde, Gde to pravo pomoći mi može? Govorite! Zašto s Bebintonom Po pravu me suočili nisu? Ni s pisar'ma, koji jošte žive?

BORLI. Ne ljutite s', gospo! Niste samo S Bebintonom u dosluku bili —

MARIJA. To j' jedino, čim me okrivljuju I od čega pravdati se moram. Ostanite, milorde, kod stvari.

BORLI. Dokazano j', i da dogovore S poslanikom španskim imadoste.

MARIJA (živo). Kod predmeta ostanite, lorde!

BORLI. Da ste tajne snovali planove, Da zemaljsku oborite crkvu, Sve kraljeve da ste pozivali, Da udare na englesku zemlju.

MARIJA. Pa da sam to zbilja učinila? Ali, to ja učinila nisam — No uzmimo da je zbilja tako! Ovde mene u tamnici drže Suprot svakom meñnarodnom pravu. Nisam s mačem u Englesku došla, Nego doñoh sa molbom u usti, Ištuć' sveto pravo gostoljublja Od kraljice, od roñake moje; Pa šta nañoh? Nañoh lance, gde zaštite tražih — Kažite mi! Je li moja savest Obvezana čim državi ovoj? Toj Engleskoj da l' dugujem štogod? Samo silu ja odbijam silom,

Page 21

Page 22: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKad sve zemlje u pomoć dozivam. Što se čini u poštenu ratu, To j' i meni činiti slobodno. Ali krišom podsticat ubojstvo, Moj mi ponos, čast i savest ne da. Ubijstvo bi okaljalo mene, Al' ni onda vi mi ne bi mogli S pravom sudit' - jer izmeñu mene I Engleske nije reč o pravu, O nasilju samo.

BORLI (sa značenjem) Strašno pravo sile ne zovite! Zarobljenoj neće dobro glasit'.

MARIJA. Ja sam slaba, a ona je silna. — Dobro dakle, nek se lati sile, Žrtvuje me sigurnosti svojoj; Ali onda neka barem prizna, Da se silom služila, ne pravdom; Od zakona mač neka ne ište, Da njim mrsku dušmanku ukloni; Nek u sveto ne odeva ruvo Krvno delo surova nasilja. Tom opsenom neka svet ne vara! Može m' ubit', al' sudit' mi nikad! (Odlazi.)

Pojava 8.

Preñašnji, bez Marije.

BORLI. Prkosi nam i prkosiće nam, Kad se popne i na gubilište — Neda s' slomit' to oholo srce. Da l' je zbuni samrtna presuda? Da l' joj kanu samo jedna suza? Boja lica da l’ joj se promeni? Neke milost. Poznaje za celo Neodvažnost kraljice engleske! — Kamo sreće, da preminu prije Neg što nogom na Englesku stade Vinovnica ova naših jada!

POLET. Page 22

Page 23: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartAmin!

BORLI. U tamnici bar da ju je bolest Satarila!

POLET. Manje bede u zemlji bi bilo.

BORLI. Al’ da umre i prirodnom smrću, Nas bi ipak ubijcama zvali.

POLET. Istina je. Ali se ne može Nikom branit' da misli šta hoće.

BORLI. Nebi s' ipak dokazati moglo, A manje bi bune napravilo. —

POLET. Nek se viče! Ukora se bojim Ne javnoga, nego pravednoga!

BORLI. O, milorde, ni sveta pravica Ne uteče od ukora svetskog. Svet će uvek branit' nesrećnoga, A srećnoga zavidljivo gledat'. Mač sudije muškom dolikuje, A mrzak je u ženskoj ruci. Ženskoj pravdi svet verovat' neće, Čim kao žrtva ženska glava padne. Zaludno je što smo svi mi sudci, Sud izrekli po savesti našoj. Kraljica je može pomilovat', A to mora; jer bi strašno bilo, Da se pusti tok zakonu strogom.

POLET. Dakle —

BORLI. Zar da živi? To ni po što! Ne sme živet'! Ni za živu glavu!

Page 23

Page 24: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartTo i jeste što kraljicu plaši — Što joj sanak od očiju goni. Borbu duše s' očiju joj čitam, A što želi, nema srca reći; Uvek neme pitaju joj oči: Zar ni jednog vernog sluge nemam, Da mi kleti taj izbor uštedi: Večno strepit' na prestolu mome, Il' kraljicu, roñakinju moju, Grozno predat' maču dželatovom?

POLET. Al' je nužda; drukče se ne može.

BORLI. Moglo bi se, kraljica nam misli, Kad bi bilo opreznijih slugu.

POLET. Opreznijih ?

BORLI. Da nem nalog shvate.

POLET. Nem nalog!

BORLI. Da, prisojkinju ljutu Kao blago koji ne čuvaju, Kada im se na čuvanje preda.

POLET (sa značenjem). Čisto ime veliko je blago, Zato mislim, ne možemo dosta Na čast naše paziti kraljice.

BORLI. Od Šrjusbera kad je oduzeše, Predavši je vama na čuvanje, Mislilo se, da se pusti na glas, Da je bolna, da se nešto gubi, Da sve većma i sve većma vene, Pa najposle da izdalu tiho; Tako b' i njen spomen isčezao, A čast vaša ostala bi čista.

Page 24

Page 25: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

POLET. Al' ne moja savest!

BORLI Ali ako U to svoju ne mešate ruku, Bar nećete drugoj ruci smetat',

POLET (prekine mu reč). Dok je bozi moga krova štite Ubijca joj s' ne sme približiti. NJezina je glava za me sveta, Tako sveta k'o i kraljičina. Na čuvanje predata je meni; Ne bojte se, ja ću je čuvati, Da nit' ona ikome, nit' njojzi Iko išta može nauditi! (Odlaze obojica.) Zavesa pada.

RADNJA DRUGA.

Pojava 1.

(U vestminsterskom dvoru, kraljičina soba.)

Jelisavetu dovodi Lester. Grof Obespin, Belijevr, Grof Šrjusberi, Lord Borli (dolaze sa još nekom francuskom i engleskom gospodom)

BELIJEVR. Svetla kruno od engleske zemlje! Daj, dozvoli da se oprostimo, U da našeg gospodina kralja Sa radosnim glasom usrećimo.

JELISAVETA. Navaljivat' na me sad nemojte: Nije doba, i opet vam kažem, Za vesele pesme od svatova. Nad ovom se zemljom natuštilo, I užasan udarac mi preti Mome srcu, pa i mome domu.

Page 25

Page 26: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartBELIJEVR. O, kraljice, obećaj nam samo, Pa neka se docnije izvrši, Kad nastupe veseliji dani.

JELISAVETA. Dragi grofe, ja vam ispovedam, Kad već moram popustiti želji Mog' naroda, da ja u Evropi Ne poznajem drugoga vladara, Kom bi lakše mogla žrtvovati Slobodu mi, to najviše blago. — Ta ispovest neka vam je dosta.

BELIJEVR. NajLepša je to doista nada; AL' je zato ipak samo nada, A moj vLadar još i više želi —

JELISAVETA. A šta želi? (skida prsten sa prsta i gdeda ga zamišljena) Ni kraljica nema Nad grañankom nikakva prvenstva; Isti znaci ištu istu dužnost — Prsten muža vezuje sa ženom, Od prstenja bivaju verige. Dar pones'te ovaj kraljeviću. To još nije lanac, nit' me veže, Al’ od njega može postat' obruč Koji će me vezat'.

BELIJEVR (klekne primajući prsten). Mesto njega, velika kraljice, Na koleni uzimam ti darak, LJubeć' ruku svetloj mi gospoñi.

JELISAVETA. (Grofu Lesteru, sa koga u poslednjem govoru nije skidala očiju.) Dajte, lorde! (Skine s njega plavu lentu i metne je na vrat Belijevru). Ukrasite, grofe, Ovim znakom vašeg kraljevića, Kao što vae evo ovde krasim I u dužnost mog' ordena primam. Meñu mojim i vašim narodom

Page 26

Page 27: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNek na veki mine podozrenje; A francusku i britansku krunu Nek iskrenost odsada vezuje. (Pokloni se francuskoj gospodi, koja odlaze sa ostalim velikašima.)

Pojava 2.

Jelisaveta, Lester, Borli, Šrjusberi. (Jelisaveta sedne.)

BORLI. Ti si danas, o kraljice slavna, Krunisala svog naroda želje. Sad se istom radujemo dan'ma Kojeno si poklonila nama; Jer od sada ne treba nam više Budućnosti bojati se burne. Jedna briga još nam tišti zemlju; Jednu žrtvu još od tebe ištu, Daj nam i tu, pak današnji danak Engleskoj će utvrditi sreću.

JELISAVETA. Govorite, šta još želi narod?

BORLI. Narod ište Stjuartkinu glavu — Ako želiš otapbini svojoj Sačuvati skupi dar slobode, Pa i svetlost od istine svete: Onda moraš nju rastavit' s' glavom! Ako nećeš da strepimo navek Za tvoj život, nama skupoceni, Ta dušmanka mora poginuti! — Dok Marija i loza joj živi, Mira imat' naša zemlja neće. NJezin život smrt će za te biti; A smrt njena život je za tebe.

JELISAVETA. Vaša j' služba žalosna, milorde. Ja poznajem vašu uslužljivost, Znam, da zlatnu mudrost govorite; Al' tu mudrost, koja ište krvi, Ja je mrzim iz dubljine duše. Izmislite kakav bolji savet — O Šrjusberi, plemeniti lorde,

Page 27

Page 28: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKaž'te i vi, šta o tom' mislite.

ŠRJUSBERI. Žarku revnost, kojom Borli diše. Kako valja ti si pohvalila. — Verno srce i u meni kuca, Premda ne znam govoriti slatko. Živela nam dugo, o kraljice, a s' u carstvu srećvi mir produži! e daj bože, da ikada sreću Svojom slavom naša zemlja kupi. Ili barem ja da sklopim oči Već za navek, ako s' to dogodi!

JELISAVETA. Nedaj bože, da kaljamo slavu!

ŠRJUSBERI. Onda drugo sredstvo izaberi. Kojim bi nam otačastvo spasla — Pogubiti jer Stjuartovicu Bilo b' sredstvo odveć nepravedno; Ti ne možeš osuditi onu Koja nije tebi potčinjena.

JELISAVETA. Dakle sabor i državno veće Pogrešiše, kao i sudovi, Što to pravo složno dadoše mi.

ŠRJUSBERI. Nije pravo većina glasova, Nije sama Engleska na svetu, Nit' je sabor skup ljudskoga roda; Bolje slušaj blagost srca svoga. Bog ne dade strogost ženskom srcu, Pa i sami osnivači carstva Kad dadoše i ženi da vlada, Pokazate, da u ovoj zemlji Strogost nije vrlina kraljevska.

JELISAVETA. Toplim žarom grof Šrjusberi brani Mog naroda dušmanku i moju. Al' su bolji savetnici oni, Koji svako dobro meni žele.

Page 28

Page 29: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

ŠRJUSBERI. NJoj ne dadu kakvog branioca; Tvome gnjevu ko bi s' izlagao, Govoreći što u korist njenu? Pusti dakle ostarela starca, Koga danas već na pragu groba Zemna nada obmanut' ne može, Pusti mene, da nesrećnu branim, Da s' ne kaže, državnoti veće Ne ču nikad milosrña glasa, Nego strasti, podle sebičnosti. Protiv nje su svi sad u savezu, Pa ni ti joj još ne nide lica, Nit' što zbori za nju u tvom srcu. — Tim ne brapim ja krivicu njenu. Kažu: svoga dade ubit' muža; Istina je, za ubijcu poñe, Zločinstvo je to zaista grdno! Al' to s' sluči u nesrećno doba Meñusobnog užasnoga rata, Gdeno jadnoj i ne osta drugo. No najjačem bacit' se na grudi — Ko zna kakvom nadvladana silom? Slabomoćno stvorenje je žena! JELISAVETA. Nije slaba; ima jakih žena.

ŠRJUSBERI. Nesreća je tebi škola bila. Od detinjstva ti ne znaš za radost. U daljini ti ne vide presto. Već grob samo pod tvojim nogama. U Vudstoku i u mračnom Tauru Blagi otac otanbine naše Za ozbiljnu odgaji te dužnost, Ulizice tam' te ne tražiže, Već zarana u samoći tihoj Sabrat' svoju ti priviknu dušu, Ceneć' pravo od života blago. — A nju jadnu Bog ne spase blagi. Još kao dete u Francusku doñe, U dvor slasti i lakoumnosti, U bunilu večnog pirovanja, Zaslepljenu sjajnošću poroka, Odnese je bujica nesreća.

Page 29

Page 30: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartOdarena bi lepotom taštom, Te nadvisi njome svaku ženu, Svojim stasom i svetlim poreklom

JELISAVETA. Doñ'te sebi, grofe od Šrjusberi! Pomislite, da smo sad u veću. Toj lepoti možda ravne nema, Kad i starca tako nam raspali. — Milord Lester! Samo vi ćutite? Sve što njega govorljivim čini, Vama jezik, čini se da veže?

LESTER. O, kraljice, ja od čuda ćutim, Što ti uši strahotama pune, Te i gatke, što samo svetinu Po Londonu ustrašiti mogu, Do državnog već dopiru veća, Zabavljajuć' same državnike. Ja se čudim, to priznati moram, Da kraljica ova od Škocije, Koja nije sačuvati znala Svoj prestolčić — ruga kletvenikom — Da taj izmet svoje jadne zemlje Sad strašilom postade ti grdnim Najedanput u tamnici svojoj! Ta ti si nam u mladosti cvetu, A ona se grobu približuje. Jest, tako je, po njenom ćeš grobu Dugo šetat', a da je ne moraš Sama turnut' u grob otvoreni —

BORLI. Uvek tako ne mišljaše Lester.

LESTER. Istina je, i ja sam glasao Za smrt njenu u sudskome zboru. — U državnom veću drukče zborim Ovde nije govora o pravu, Ne, barone, nego o koristi. Može di nam sad opasna biti, Kad Francuska napušta je sama, Kad usrećit' kraljevića želiš Tvojom rukom, i kad novu dozu

Page 30

Page 31: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartVladadačku sada izgdedamo? Našto ćeš je dakle ubijati? Ta ona je već po sebi mrtva! Smrt je prava preziranje svetsko. Samo pazi, da je milosrñe, O kraljice, u život ne vrati! S toga mislim, nek ostane snažna Ta presuda, što joj život kida! Neka živi — pod mačem nedata, Pa čim za nju podigne se ruka, Nek joj padne sa ramena glava.

JELISAVETA (ustane). Sad, milordi, znadem vaše mnjenje, Pa hvala vam na vašoj revnosti. Ja ću vaše ispitat' razloge, Pa izbrati, što mi s' bolje čini.

Pojava 3.

Preñašnji, vitez Polet, Mortimer.

JELISAVETA. Dobro došli. Šta mi donosite?

POLET. Svetla kruno! Moj sinovac, koji s daljnog puta Skoro s' vrati, pada pred noge ti, Da ti mlañan podnese zakletvu. Milostivo primi je, kraljice, I pusti ga da sve većma raste Na sunašcu od milosti tvoje.

MORTIMER (klekne) Svetla gospo, živela nam dugo! Slava, sreća nek ti čelo krasi!

JELISAVETA. Ustanite. I dobro mi došli. Vi ste bidi na daleku putu, Francusku ste prolazili zemlju, U Rimu se baviste i Remsu, Kaž'te, naši šta pletu dušmani?

MORTIMER. Page 31

Page 32: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNek ih gospod zbuni i uništi, I sve strele nek na strelce vrati, Odanete na kraljicu moju! Video sam škotske izgnanike, Što u Remsu nove spletke pletu. Potkradoh se u njihova srca, Ne bih li im spletke povatao.

POLET. Tajna pisma poveriše njemu, Napisana samim brojevima, A kraljici škotskoj upućena, Te ih tebi predaće u ruke.

JELISAVETA. Najnovije kakve su im spletke?

MORTIMER. Ka' gromovna udari ih strela Glas, Francuska da ih ostavila I da savez s nama utvrñuje U Španjolsku sada se uzdaju.

JELISAVETA. Uprav tako Velsingem mi piše.

MORTIMER. Prije nego otidoh iz Remsa, Stiže tamo pismo pape Siksta, U kom na te anatemu baca. Prva laña doneće ga amo.

LESTER To oružje ne plaši nas više.

BORLI. Al' u ruci zanesenih glava Može ono bit' nam i opasno.

JELISAVETA (gleda ispitujući Mortimera). Govori se, da ste u tom Remsu Pohodili učilišta njina, Pa i verom da ste prevrnuli?

MORTIMER. Jest istina, pretvarao sam se,

Page 32

Page 33: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDa bih tebi bolje poslužio!

JELISAVETA (Poletu, koji joj predaje pismo). Šta vi iznosite?

POLET. Pismo, kruno, Koje škotska kraljica ti šalje.

BORLI (koji se naglo maša za pismo). Meni pismo!

POLET (preda kraljici pismo). Oprostite, lorde! Jer ona mi tako zapovedi, Da kraljici samoj pismo predam. Uvek, veli, da sam njezin dušman, A to jesam njenim porocima. Što se slaže sa dužnošću mojom, Rado ću joj uvek učiniti. (Kraljica je uzela pismo, dokle ga čita, govori Mortimer nekoliko reči tajno s Lesterom.)

BORLI (Poletu). Pa što može sve u pismu biti? Možda kakve uzaludne žalbe, S kojima bi poštedit' trebalo Milostivno kraljičino srce.

POLET. Što joj piše, to mi nije krila. Ona moli za jedinu milost. Da ugleda kraljičino lice.

BORLI (naglo). Nikad!

ŠRJUSBERI. Zašto? Prosi l' što nepravo?

BORLI. Da iziñe kraljici pred lice — Na tu milost nema više prava; Jer je ona podsticala ljude, Da ubiju kraljicu nam našu. ko je vera, a nije nevera,

Page 33

Page 34: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartTaj ne može takav savet dati.

ŠRJUSBERI. Hoće l' da je usreći kraljica, Zar ćete se blagom osećanju protiviti ?

BORLI Ona j' osuñena ! Mač krvilkov nad njenom je glavom, Pa zato je za kraljicu ružno, Videt' glavu smrti namenjenu. Presuda se ne b' izvršit' mogla, Kad kraljica njoj bi pristupila, Jer to nosi već sa sobom milost.

JELISAVETA (pošto je pročitala pismo, briše suze) Šta je čovek! Šta li sreća zemna! Eto dokle dotera kraljica, Što s' ponosnom započela nadom, Na hrišćanski najstariji presto Koju nekad pozvali su bili, Što mišljaše, da će do tri krune Na glavi joj skorim da zasvetle! — Oprostite, o milordi moji! Ta mi tuga kroz srce prodire, Čini mi se, duša mi s' krvavi, Što na zemlji nema dostojanstva, Što užasna ta sudbina ljudska Tako blizu glave mi prolazi.

ŠRJUSBERI. O kraljice! Bog ti srce dirnu! Glas poslušaj tog nebeskog čustva!

BORLI. Stalna budi, velika kraljice! Ne daj slabom čustvu da t' obmane. Ne lišavaj sebe te slobode, Da učiniš ono što je nužno. Ne možeš je više pomilovat', Ne možeš je više izbaviti.

LESTER. Ostanimo u granicam' našim. Kraljica je naša dosta mudra, Nit' saveta našeg potrebuje,

Page 34

Page 35: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDa izbere, što j' najdostojnije.

JELISAVETA. Sad, lordovi, mož'te odlaziti. Ja se nadam, da ću naći način I za ono, što milost zahteva, K'o za ono, što nužda nalaže, Po potrebi da to dvoje spojim. (Lordovi odlaze. Na vratima zovne Mortimera) Mortimere! pričekajte malo.

Pojava 4.

Jelisaveta, Mortimer.

JELISAVETA (pošto ga je nekoliko trenutaka okom merila). Vi za vašu pokazaste mladost Smelo srce; a što je još reñe, Znate sobom potpuno vladati. Ko j' veštinu u obmanjivanju Tako rano izvršivao tešku, Taj je rano do zrelosti stigao, Prekratio leta iskušenja. — Na put velik sudbina vas zove; Ja vam kažem; a proroštvo moje Srećom mogu ispuniti sama.

MORTIMER. Svetla kruno! Sve što znam i mogu Na tvoju je posvećeno službu.

JELISAVETA. Poznajete sad dušmane naše. Mržnja njina nepomirljiva je, A krvavi umišljaji njini Iscrpeti neće s' moći nikad. Bog me samo do danas je čuvao; Al' će kruna kolebat' se na vek Pa glavi mi, dogod ona živi.

MORTIMER Svetla kruno, zapovedi samo, Pak je nema više meñ živima.

JELISAVETA. Ah! ja mišljah, dostigla sam metu,

Page 35

Page 36: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPak sam opet kao u početku. Ja sam htela da zakoni rade, Da tim čista ostanem od krvi. Presuda je sudom izrečena; A šta time ja dobijam jadna? Presuda se mora izvršiti, A to moram ja da zapovedim. Tako mržnja uvek pada na me Zbog tog dela, kom povladit' moram, A prividnost sačuvat' ne mogu.

MORTIMER. Al' šta te se ta prividnost tiče Kod pravedne stvari?

JELISAVETA. Mortimere! Jošt svet dobro vi ne poznajete. Ceo svet nas tek za ono drži, Za kakve se svetu izdajemo, Ali nikad za ono, tto jesmo. O mom pravu nikog ne uverih; Zato mora sva mi briga biti, Da doveka ostanu u sumnji, Da li sam joj za želela smrti.

MORTIMER (vrebajući) Onda mislim, da b' najbolje bilo —

JELISAVETA (naglo). A dabogme da b' najbolje bilo — O! moj dobri iz vas anñeo zbori. Dalje zbo'rte, sve mi iskažite! Do zbilje vam — do dna ste pronikli Vi ste sa svim drugi čovek, a ne Kao stric vaš —

MORTIMER (ubezeknut) Jesi l' želju otkrila mom stricu?

JELISAVETA. Sad se kajem!

MORTIMER. Ah! oprosti starcu. Teška starost opreznim ga čini.

Page 36

Page 37: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartTakva dela odvažna i strašna Ištu smelost mlañanu —

JELISAVETA (naglo). Smem li vam

MORTIMER. Evo ruka! Ime spasi kako znaš —

JELISAVETA. Jednog jutra ako me probudi Glas: „Noćas je za uvek usnula Krvnica ti Stjuartka Marija!"

MORTIMER. Uzdaj se u mene.

JELISAVETA. Kad ću moći Mirno leći i zaspat' bez straha?

MORTIMER. Prvi zdravljak kraj je tvome strahu.

JELISAVETA. Zbogom dakle! nek vam nije žao, Što zahvalnost moja prema vama Mora veo od noći da traži. Ćutanje je Bog srećnima ljudma. — Najtvrñe su, najnežnije sveze One, koje tajna utvrñuje! (Odlazi.)

Pojava 5.

Mortimer (sam). Licemerna odlazi, kraljice! Ti svet varaš, a ja tebe varam. Tebe izdat' to je dobro delo! Ka' ubilac zar ti ja izgledam? Na mom licu zar ti vide zloću? Osloni se ti na moju ruku, Samo tvoju nemoj da podižeš! Milostivna gradi se pred svetom! U ubilca tajnu s' pomoć uzdaj, Pak ću dobit' vreme za spasenje. Hoćeš da me digneš i nagradiš;

Page 37

Page 38: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartA šta li bi ti mi mogla dati: Samo u nje draž je od života. — Sad još moram da dočekam lorda, Da mu predam Stjuartkino pismo. Mrzak nalog. — Tog dvornika mrzim. Ja je jedan samo mogu spasti! Pa nek bude i opasnost moja, Moja slava i moja nagrada! (Odlazeći sreta POLETa.)

Pojava 6.

POLET i Mortimer

POLET. Šta ti reče, sinovče, kraljica?

MORTIMER Ništa — važno.

POLET (gleda ga ozbiljno). Čuj me, Mortimere! Klizav put je kojim si pošao. Kraljevska je milost primamljiva, A za čašću silno gramzi mladost. Slavoljubljem ne daj se zaneti.

MORTIMER. Niste l' sami doveli me u dvor?

POLET. Sad se kajem što sam učinio. Budi stalan, moj dragi sinovče, Nemoj tvoju da okaljaš savest!

MORTIMER. Što vam na um nade? Kakve brige?

POLET. Nek kraljica ma šta ti obriče, Laskavom joj ne veruj jeziku. Izdaće te, kad izvršiš delo, A da svoje oprala bi ime, Osvetiće s' za krvničko delo, Koje sama bude naručila.

Page 38

Page 39: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMORTIMER. Vi rekoste, za krvničko delo?

POLET. Zašto kriješ, kad znam njenu želju? Jesi li joj obećao? Zbori?

MORTIMER. Striče!

POLET. Da si proklet, ako jesi! Neka te izmeće —

LESTER (dolazi). Dopustite, Sa sinovcem vašim da govorim. Kraljica je za njeg' milostivna, Ona hoće, da se bezgranično NJemu preda gospa Stjuartova — Na poštenje s' oslanja njegovo.

POLET Oslanja se — lepo!

LESTER. Šta rekoste?

POLET. Kraljica se oslanja na njega; Ja, milorde, oslanjam se na se I na moja oba budna oka. (Ode.)

Pojava 7.

Lester. Mortimer.

LESTER (začuñen). Šta to snañe našega viteza?

MORTIMER. I sam ne znam — možda nenadano Kraljičino ovo poverenje —

LESTER (gleda ga ispitujući). A da li ste vredni poverenja?

Page 39

Page 40: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MORTIMER (isto tako). Isto tako ja vas, lorde, pitam.

LESTER. Neku tajnu htedoste mi reći.

MORTIMER. Dajte veru da vam smem kazati.

LESTER. A ko za vas meni dobar stoji?

MORTIMER. Isto tako gde je za vas jamac?

LESTER. Ko će s' dakle najpre poveriti?

MORTIMER. Koji ima manje da izgubi.

LESTER. Pokažite prvi poverenje, Ja za vama zaostati veću.

MORTIMER (naglo izvadi pismo). To vam šalje kraljica šotlanska.

LESTER. (Prepadne se i naglo se maša za pismo) Zbor'te tijo — To je njena slika! ah! (Poljubi sliku i gleda je u nemu ushićenju.)

MORTIMER (dok Lester čita, oštro ga gleda) E, milorde, sada vam verujem!

LESTER (pošto je pismo brzo pročitao). Vi jamačno znate, šta j' u pismu?

MORTIMER. Ne znam.

LESTER. Ona vam je poverila —

MORTIMER. Page 40

Page 41: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNije ništa meni poverila, Već' mi reče, ovu zagonetku Vi da ćete meni objasniti. I doista, to je zagonetka, Da ljubimac engleske kraljice, A Marijin zlotvor i sudija, Hoće da je onaj, od koga se Ona spasu u nesreći nada. Pa i opet mora tako biti, Jer obadva izdaju vas oka, Šta u srcu osećate za nju.

LESTER. Meni davno bjeaše namenjena, K'o što znate, još u ono doba, Kad sjaj krune nju je ozaravao. Al' tad hladno ja otisnuh sreću; A sada je u crnoj tamnici, Na vratima smrti potražujem, S opasnošću svojega života.

MORTIMER. Doista je od vas plemenito! Al' vi niste ništa pokušali, Kako bi je mogli izbaviti! Dopustiste, te je osudiše, Pa još i vi uz druge pristaste, Da se na smrt osudi nesrećna.

LESTER. Ah, dosta sam pretrpeo muka! Ne mislite, da bih ikad dao, Da u muci na gubište doñe! To ni po što; jer sam uvek gledao, Da uklonim tu nevolju groznu, Za spaseve dok ne nañem sredstvo.

MORTIMER. Sredstvo tu je. Vaše poverenje Zaslužuje drugo poverenje. Ja sam ovde, da kraljicu spasem. Sve su veće pripreme u redu; Vaša pomoć za uspeh nam jamči.

LESTER. Šta velite? Kako? Zar vi ćete —

Page 41

Page 42: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MORTIMER. Silom ću joj otvoriti zatvor; Imam društva, sve je pripravljeno —

LESTER. Teško meni! Vi imate društva! U kakvu me opasnost bacate!

MORTIMER. Ne bojte se, plan je bez vas smišljen, Pa bi bez vas i izvršen bio, Da s' ne beše ona zauzela, Za spasenje da vama zahvali.

LESTER. Dakle veru možete mi dati, Da vam za me družinica ne zna?

MORTIMER. Verujte mi; ne zna! Al' se čudim, Da se od tog glasa prepadoste. Stjuartovu hteli biste spasti, Izbaviti pa i zadobiti, U tom vam se prijatelji novi Pojavljuju posve iznenada, Zgodna sredstva padaju vam s' neba — Pa opeta pre nedoumevate, Nego što se tome radujete?

LESTER. Ništa s' ne da silom izvršiti. Posao je suviše opasan.

MORTIMER. Oklevanje još je opasnije!

LESTER. Ja vam rekoh, ne može se kušat'.

MORTIMER (gorko). Vama s' ne mož', koji nju želite! Mi je samo izbavit' želimo, Pa se ipak ne ustručavamo --

LESTER. Page 42

Page 43: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMlad čoveče, odviše ste nagli U opasnu i u mučnu poslu.

MORTEMER. Vi oprezni, gde se časti tiče.

LESTER. Jer znam mreže, svud oko nas što su.

MORTIMER. Imam srca, da ih sve pokidam.

LESTER. Takva hrabrost besnilo je pravo.

MORTIMER. Takva mudrost nije nikad hrabrost.

LESTER. Propala je, ako izginemo.

MORTIMER. Al' ni spasti ne ćemo je moći, Ako sebe štedili budemo.

LESTER. Nepromišljen, neioslušan tako, Srušićete tom naglošću slepom, Što na lep put beše izvedeno.

MORTIMER. Valjda na put od vas prokrčeni? Pa de kaž'te, šta ste učinili, Da bi mogla biti izbavljena? — A ja da sam nevaljalac bio, Te po želji da sam kraljičinoj Ubio je, kao što s' ona nada — De kažite, kako bi je spasli?

LESTER (začuñeno). Zar kraljica dade vam taj nalog?

MORTIMER. Ona ljuto u meni se vara, Kao u vama što s' Marija vara.

Page 43

Page 44: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartLESTER. A vi ste joj obećali? Je li?

MORTIMER. Da ne kupi druge čije ruke. Moje sam joj ponudit' morao.

LESTER. To je dobro. To vremena daje.

MORTIMER (nestrpeljivo). Nije tako, mi gubimo vreme!

LESTER. U vas ona potpuno se uzda; Pa zbog toga manje će se trudit', Pa pred svetom javno pretvara se, Kao da je zbilja milostivna. Možda ću je nagovorit' moći, Da se vidi sa svojom takmicom, A to mora vezati joj ruke. Stari Borli ima ipak pravo. Jer osuda pe može s' izvršit' Ako samo kraljica je vidi. — Da, kušaću, sve ću upotrebit' -

MORTIMER. Pa šta ćete postignuti time? Ako vidi, da je samo varam, Da Marija jošt je u životu — Nije l' opet sve, kao što je bilo? Nikad ona ne vide slobode! A najblaže što još može doći, To je zatvor za cela života. Za to smelo hoće nam se delo! Zašto tako dugo oklevate? Još Marija u potaji ima Dosta verni irijatelja svoji. Sve to čeka da na noge skoči, Čim evoj barjak razvijete, lorde. Ostav'te se daljeg pretvaranja! Ustanite i radite javno! Kao vitez svoju dragu bran'te, Bijte za nju bojak plemeniti!

LESTER. Page 44

Page 45: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJa se divim i užas me vata — Kud vas nosi nesvestica vaša? Zar vi ovu još ne znate zemlju? Zar ne znate, da na ovom dvoru Žensko carstvo sve duhove sveza? Potražite sad junake ove, Koji našu proslaviše zemlju — Sve pod ključem jedne žene stoji, Sveg junaštva žice odvugnule. Biće bolje, da slušate mene. — Eto nekog!

MORTIMER. Marija se nada! Zar da praznu utehu joj nosim?

LESTER. Nos'te kletve moje ljubve večne!

MORTIMER. To joj, Lorde, odnesite sami. Da je spasem, ja to jesam voljan, Ne da nosim ljubavne poruke. (Ode.)

Pojava 8.

Jelisaveta i Lester.

JELISAVETA. Ko to ode? Čuh vas govoriti.

LESTER (Na njeno pitanje naglo se prestrašen okrene) Ser Mortimer.

JELISAVETA. Lorde, šta je vama? Zbunjeni ste.

LESTER (prikupi se). Zbog tvog milog lica! Tako lepu ne videh te nikad. Sav sam tvojom zanesen lepotom. — Ah!

JELISAVETA. Što tako teško uzdahnuste?

LESTER. Page 45

Page 46: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartUzdisati zar razloga nemam? Kad pogledam na tvoje miline, Neizmerna ponavlja mi s' bolja Sa gubitka skora —

JELISAVETA Šta gubite?

LESTER. Tvoje srce, ta tebe ja gubim. Knez Anžuski nikad te ne vide, Dakle samo tvoju slavu ljubi. A ja tebe ljubim. Da s' pastirka, A ja roñen velik vladar sveta, Sa visine sišao bih tebi Da ti krunu pred nožice metnem.

JELISAVETA. Žal' me, Lestre, ali me ne kori! Ta ja moje ne smem imat' srce, Ah! ono bi drukče izabralo. Kol'ko drugim zavidim ženama, Što uzvisit' mogu koga ljube. Al' te slatke lišavam se sreće, Da čoveku najdražem na svetu Metnem krunu na ljubljenu glavu! — Stjuartovoj slobodno je bilo, Po svom srcu da poklanja ruku; Slobodu je svaku uživala, Puni pehar ispila je slasti.

LESTER. Sad stradanja gorki pehar pije.

JELISAVETA. Na sud svetski nije s' obzirala. NJoj je živet' vrlo lako bilo, Jer nikada ne ponese jaram, Kome ja sam podvrgnula sebe. Je l' istina, da je tako lepa? Dosta puta morala sam slušat', Da joj lice hvalom obasiplju; Pa bih htela istinu doznati. U slikama laskaju slikari, A opisi tako isto lažu! Samo svome verovala b' oku. —

Page 46

Page 47: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartŠto gdedate na me tako čudno?

LESTER. U duši te kraj Marije vidim. — Ja ne tajim, drago bi mi bilo, Kad bi moglo biti sa svim tajno, Da ti divna staneš uz Mariju! Tad bi sjajnu imala pobedu! Neka bi se uverila sama — Jer su bistre u zavisti oči — Koliko je za tobom zastala.

JELISAVETA (nemarno). Ta muče me da se sa njom vidim.

LESTER (živo). Ona ište to ka' neku milost; A ti joj to odobri ka' kaznu! Ti je možeš poslat' na gubište, Pa neš manje zadati joj muke, Nego kad se bude uverila, Da je tvoja pomrači lepota. Da - kad na te svoje oči bacim, Onda vidim, da nikad, k'o sada, Nisi tako oružana bila. Da lepotom pobediš je svojom .— I mene si obasjala bila, Kao rujna zora od istoka, Kad malo čas u odaju uñe — Kako b' bilo, u ovom trenutku, Ka' sad što si, da pred nju izañeš — Lepšeg, časa ve bi mogla naći —

JELISAVETA. Sada—ne—ne —sad, Lestere, još ne — O tome se moram razmisliti — Da se malo s Borlijem —

LESTER (upade joj živo u reč). S Borlijem! Ta on samo na državu misli; Al' i ženstvo ima svoja prava; Nežna strana tvom sudu pripada , A ne sudu kakva državnika.

JELISAVETA. Page 47

Page 48: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartTako mislim, ne bi priličilo, Da roñaku gdedam u nevolji.

LESTER. Ne vedim ti, na prag joj da ideš. Slušaj savet koji ću ti reći. — I sam slučaj u pomoć oam doñe. Lov je danas u Foteringeju. Onim putem u lov ćemo poći; Tamo s' može šetati Marija, Ta ćeš doći kao sasvim slučajno, Jer ne sme se primetit' nikako, Da je sve to tako namešteno. Pa ako ti sve to ne svidi se, S njom ne moraš reči prosloviti

JELISAVETA Ako danas što učinim ludo, Biće vaša, ne moja krivica. Danas neću otkazat' vam želju, Jer od sviju podanika moji Vas ja danas najviše uvredih. (Nežno ga gledajući.) Nek je to tek vaša sanjarija, Al' baš time otkriva s' naklonost, Da od dobre volje dozvoljava, Što inače nije odobrila. (Lester klekne.)

Zavesa pada.

RADNJA TREĆA

Pojava 1.

(Predeo u parku. S preda su drva, ostrag izgled na daleko.)

Marija (dotrči iza drva). Anka (ide za njom polagano).

ANKA. Vi letite ka' na brzi krili, Stan'te mado, ja ne mogu s vama!

MARIJA. Page 48

Page 49: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPusti me, da slobodu uživam, Da se s tobom zajedno poletim, Te na sagu zelene livade Da poletim laganim korakom. Jeda li se oprostih tamnice, I njenoga žalosnoga mraka? Daj da sita napijem se ovde Slobodnoga nebesnoga zraka!

ANKA. Draga gospo! Tamnica vam sada Nešto malo prostranija posta, Jer je ovo gorsko zelenilo Zaklonilo mrke joj zidine.

MARIJA. Hvala, hvala tom milom drveću, Što sužanstva zidove prikriva! Daj da snivam sreću i slobodu, Što me budiš iz slatkoga sanka? Osloboñen moga oka pogled Neizmerne daljine preleće, Tamo, gde su maglovita brda, Započinje moga carstva meña, A oblaci, što sad lete k' jugu, Oni traže francusko primorje. Oblaci hitri, vazdušni plovci, Da mi je s vama, da mi je poći! Pozdrav'te mili zavičaj moj! Skučena u tu tamnicu kletu, Drugog glasnika nemam na svetu! Slobodno zrakom let gon'te svoj, Podložni niste kraljici toj.

ANKA. Ah, moja gospo! vi ste izvan sebe, Zanese vas željena sloboda.

MARIJA. Tamo ribar čamac privezuje — Trošna ljuska mogla bi me spasti I odvesti zemlji prijateljskoj. Ubog ribar s njim se teško rani, A ja bih ga obasula zlatom, Da u mreži svoju sreću nañe, Kad bi čamcem mene prihvatio.

Page 49

Page 50: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

ANKA. Tašte želje! A zar ne vidite Uzastopce pažljive stražare?

MARIJA. Nisu zaman, dobra moja Ano, Tamnice nam vrata otvorena. Mala milost još mi veću sreću Navešćuje. Ne varam se. Tu je Upletena Lesterova ruka. NJemu valja ovo da zahvzlim. Po malo se tamnica mi širi, S malim valja priviknut' se većem, A najzal’ ću onog ugdedati Koj će skinut' lance mi za navek.

ANKA Ah, kako ću to da protumačim? Jučer vam se čita strašna kazna, Danas opet tolika sloboda!

MARIJA. Čuješ trubu! Oh! kako se ori Poljem, lugom siloviti jek. Oh! da mogu konja uzjahati I veseloj pridružit' se hajci. — Ovi glasi meni su poznati, Al' mi bude tužne uspomene. Koliko sam puta slušala ih Po planinskim prostranim poljima, Kad ih jeka lovačka oživi.

Pojava 2.

Polet i Preñašnji.

POLET. Je li dobro, što učinih, gospo? Hoćete l' me jednom pohvaliti?

MARIJA. Šta viteže! zar vi ovu milost Isprosiste meni od kraljice? Vi zar?

POLET. Page 50

Page 51: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPa i zašto ne bih? Ja sam Vaše pismo predao u dvoru. MARIJA. Vi predaste? Je li zbilja tako? I sloboda, koju sad uživam, Otud doñe —

POLET (značajno). I još nije to sve! Bul’te spremni i za više, gospo,

MARIJA. Još za više? Šta mislite s time?

POLET. Čujte trube —

MARIJA (trgne se, sluteći). Ta vi me strašite!

POLET. Tuda lugom sad kraljica lovi! —

MARIJA Šta?

POLET. Za časak biće tu pred vama.

ANKA (priskoči Mariji, koja hoće da klone). Što je vama, gospo? Poblediste.

POLET. Šta je, gospo? Zar vam nije pravo? Zar vi niste saii izmolili To što vam se tako brzo daje?

MARIJA. O, što nisam to ranije znala! Ne. ne, sada — nisam za to spremna. Što isprosih kao najveću milost, Čini mi se sada strašno, grozno. Hajdmo, Ano, vodi me u kuću, Da počinem i da k sebi doñem.

POLET. Page 51

Page 52: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartOstanite, pričekajte ovde, Znadem dobro, da vam nije milo Izlaziti pred svojega sudca.

Pojava 3.

Preñašnji i grof Šrjusberi.

MARIJA. Nije s toga! — ali, bože dragi! Tako mi je čudno oko srca! Ah, Šrjusberi! Bog vas meni šilje! Ne mogu je gledat'! Izbav'te me Od njezina mrska mi pogleda —

ŠRJUSBERI Priber'te se, budite srčani, Odsudan je ovo za vas trenut.

MARIJA. Čekala sam dugo na taj časak, Godinama zanj sam se spremala, Sve mislila, sve sam utuvila, Kako ću joj srce umekšati. — Ali sve je, sve sad izvetrilo, Ništa više u duši ne osta, Samo gorka uspomena jada. U krvavoj mržnji ogrezlo je Moje srce — svaka blaga misao Napušta me, a pakleni dusi Od svuda su mene opkolili.

ŠRJUSBERI. Umirite uzavrelu krvcu, Zauzdajte ogorčeno srce! Mržnja ne sme eukobit' se s mržnjom. Ona j' silna — priklon'te se smerno!

MARIJA Zar pred njome? Nikad ni do veka!

ŠRJUSBERI. O kraljice! Ipak učinite! Govorite mirno i ponizno, Prizovite veledušje njeno, ne tražite sada svoje pravo,

Page 52

Page 53: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJer sada tome nije vreme.

MARIJA. Jao! Moju sam propast izmolila, Na prokletstvo ispuni mi s' molba! Bolje nam je ne videt' se nikad! Otud dobra nikad biti neće Pre će vatra priljubit' se vodi, Pre će jagnje celivati risa. Teška rana — uvreda ogromna — Meñu nama pomirenja nema!

ŠRJUSBERI. U lice joj pogledajte najpre! Mojima sam gledao očima, Vaše pismo kako je dirnulo, Niz obraze ronila je suze. Nije u njoj okorelo srce, Valja njojzi poverljivo prići. S toga jesam napred pohitao. Da vam kažem, da vas opomenem.

POLET. Evo i kraljice! (Svi se uklone: samo Marija ostane naslonjena na Anku.)

Pojava 4.

Preñašnji. Jelisaveta. Lester. Pratnja.

JELISAVETA (Lesteru). Gde smo sada?

LESTER. Kod zamka smo sad foteringejskog.

JELISAVETA (Šrjusberu). Naše lovce pošljite u London. Po ulica gomila se narod, Mi ćemo se u vrtu skloniti. (Šrjusbern ukloni pratnju. Ona upre oči u Mariju a Poletu dalje govori.) Moj me narod i odviše ljubi — Nije ljubav, to j' obožavanje. Bog se tako, a ne čovek štuje.

MARIJA. Page 53

Page 54: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart(Dosad se kao pesvesna naslonila na Anku, sada se ispravi, oči joj se susretnu sa Jelisavetinim oštrim pogledom. Ona se strese i opet se baci na Ankine grudi.) Bože, iz tog lica ne govori srce!

JELISAVETA. Ko je ova gospa?

LESTER. Svetla Kruno, ti si u Foteringeju.

JELISAVETA. (pretvara se kao da je iznenañena i začuñena, namrgoñena pogleda u Lestera). Lord Lestere! Ko mi to učini?

LESTER. Kad ti jednom božji promisao Baš ovamo upravi korake, Ti se smiluj, budi veledušna!

ŠRJUSBERI. Jest, smiluj se, presvetla gospoño, Te pogledaj na onu jadnicu, Koja gine pred tvojim očima. (Marija se prikupi i poñe Jelisaveti, grozeći se stane na po puta; lice joj izražava najžešću borbu)

JELISAVETA. Šta, milordi? ko mi od vas reče, Da ću naći žalosnicu tužnu? Nañoh gordu i ponosnu glavu — Još je beda nije umekšala.

MARIJA. Neka bude! I to ću podneti. Poñi zbogom, nemoćni ponose! Mojih teških ne sećam se jada, Biti onog što sam negda bila; Evo kleknut' sada ću pred onu, Koja me je tako ponizila. (Okrene se kraljici.) Sestro, vama proviñenje dade Svetlu krunu i pobedu sjajnu, Slavim Boga, koji vas uzvisi! (Klekne pred njom.) Al' sad bul’te i vi plemeniti

Page 54

Page 55: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartI ne dajte, a u prahu klečim! Kraljevsku mi pružite desnicu, Da se dignem iz ove nizine!

JELISAVETA (uzmakne). Gospo, vi ste sad na svome mestu! Zahvalna sam Božijoj milosti, Što ne dade da ja pred vas padnem, Kao vi sada što klečite ovde.

MARIJA (rastućim žarom). Pomislite, setite se sami, Da se menja sve na ovom svetu, A Bog živi da oholost kaje! Valja štovat' i bojat' se onog. Koji mene vrže u prašinu — Radi Boga i svedoka ovih Samu sebe poštujte u meni! Tjudorovu ne hulite krvcu, Koja u nam' obadvema struji. Oh, za boga, stvoritelja blaga! Ne budite ona strma stena, Koju zaman utopljenik hvata. Život, sudba, sve visi o snazi Mojih reči, mojih groznih suza. Ohrabrite moje bedno srce, Da bih mogla dirnuti vam vaše! Kad me lednim streljate pogledom, Srce mi se u žalosti steže, Usišu mi moje tople suze, A strah studen u prsima guši Mojih reči očajne vapije,

JELISAVETA (mrazno i strogo). Šta hoćete, gospo Stjuartova? Sa mnom vaša govorit' je želja. Nisam došla ka' kraljica amo, Koju ste vi smrtno uvredili; Već kao sestra da ispunim dužnost I pogledom da vas poutešim. Slušam čustvo velikodušnosti, Izlažuć' se pravednom ukoru, Što se s vama toliko upustih — Jer vi znate i pamtite dobro, Da ste mene vi ubiti hteli.

Page 55

Page 56: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMARIJA. Ne znam čime da otpočnem samo, Kako l' reči da poslažem skladno, Da vas tronem, a da neuvredim. O moj Bože! Osnaži mi reči, Oduzmi mi sav čemer što vreña. Ta ne mogu za sebe govorit' A da na vas ne tužam se teško, A to meni nikako se neće. Vi ste meni krivo učinili, Jer kraljica i ja sam kao i vi, A vi mene sužnjom načiniste. Doñoh k vama milost da potražim, A vi gazeć' gostoprimstva zakon, Sveto pravo meñu narodima, Baciste me u tamnicu mračnu, Sluge moje meni oduzeše, Izložiše nedostojnoj patnji. Pred sud mene pogrdni staviše — Ali dosta! Bilo je, pa prošlo, Neću više da se sećam zala, Tako zar je moja sudba htela. Niste krivi, nisam ni ja kriva; Duh se zlobni digao iz pakla, Da u srcu užeže nam mržnju, U mladosti koja nas razdvoji. S nama j' rasla, a zlobni je ljudi Uspiriše do užasna plama, Revnitelji besni i pomamni Oružaše naše ruke mačem — To je kleta vladalačka sudba, Da doveka u zavadi kobnoj Svet na mržnju i na razdor gone. Sad meñ nama nema tuñih usta, (Doñe joj bliže poverljivo i laskavim glasom.) Evo sada oči smo u oči. Sada, sestro, govorite prosto! Kažite mi moju tešku krivdu; Rado ću vas umirati puno. Ah, da ste me onda poslušali, Kad sam željno tražila vas svuda. Nikad ne bi do ovoga došlo, Nit' bi sada na ovome mestu Sastanak nam ovaj bio tužni.

JELISAVETA. Page 56

Page 57: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDobro me je sačuvala zvezda, LJutu guju ne metnuh u grudi. Ne sudbinu — svoje zlobno srce I to hudo slavoljublje vaše Okrivljujte, što ee ovo zbilo. Meñu nama ne beše sukoba, Al' vaš gordi vlastoljubni ujak Diže svoju drsku ruku na me. Mojoj glavi nameni udarac, Ali vaša hoće da pogine.

MARIJA. U Božjoj sam ruci. A vas valjda Ne zanosi krvava osveta —

JELISAVETA. Ko mi brani? Nije li vaš ujak Dao primer kraljevima svima, Kako s' valja s dušmanima mirit'? Noć neka me uči Bartulova! Ko me pita za srodstvo i pravo? Rimska crkva razdvaja te sveze, Verolomstvo ona odobrava I ubistvo krunisanih glava. Ja ću samo ono da uradim, Što me vaši sveštenici uče. Recite mi, gde je za me jemstvo, Ako s ruku poskidam vam lance? Gde ću vašu vernost da sačuvam, Kad ključ Petrov sve brave otvara? Sila, sila meni samo jamči, Sa gujama ne pravi se savez.

MARIJA. Oh! Ta to je vaša crna sumnja! Za tuñinku i dušmanku svoju Bi ste uvek držali me, sestro! Da ste mene, ka' što bi valjalo, Nasljednicom svojom proglasili, Tad bi moja zahvala i ljubav Održala vernu vam srodnicu.

JELISAVETA. Ledi Stjuart, roñaci su važi Van Engleske; papstvo vam je kuća, Crni fratri to su vaša braća. —

Page 57

Page 58: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartBas proglasit' nasljednicom mojom! Oh, da vešte izdajničke zamke! Da mi jošte za života moga, Kao Armida, zavedete narod, Plemenitu da mi omladinu U bludničke zapletete mreže — Da se novom sve obrati suncu, A ja tada —

MARIJA. Vladajte na miru! Odričem se svog nasledstva ovde. Mome duhu malaksaše krila, Veličina više me ne mami. Što ste hteli, to ste postignuli. Od Marije samo osta senka. Težak sindžir, dugo tamnovanje Polomiše plemeniti ponos. Velja jada naneste mi bednoj, Cvetnu moju ubiste mi mladost. Sada jednom dovršite, sestro! Rec'te rečcu, ral’ koje ste došli; Jer ne mogu nikako da mislim, Da ste amo u pohode došli, Žrtvu svoju tek da pogrdite. Izrecite tu reč, kažite mi: „Slobodni ste, Marija Stjuarta! Moju silu osetiste, moju Plemenitost valja da poznate." Dajte, rec'te, a iz vagae ruke Biće meni život i sloboda Pravi darak od milosti blage. — Jedna rečca sve će izbrisati; Jedva vam je dočekati mogu. A nemojte otezati dugo! Po vas, sestro, neće biti lepo, Ako sada ne svršite tako. Odete li sad bez slave, hvale, Onda ne bi za svu zemlju vašu, Za sve zemlje, koje more grli, Ja ovako stajala pred vama, Kao što vi sad preda mnom stojite.

JELISAVETA. Vidite li, da ste pobeñeni? Je li već kraj vašima spletkama?

Page 58

Page 59: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartZar ne ide još koji ubica? Zar nemate više pustolova, Da vam budu jadni zatočnici? Da, gospoño Marijo, sad je kraj? Ne, nećete ljude zaluñivat', Druge brige zavladaše svetom, A niko se ne lakomi više, Jer i prosci i muževi vaši Samo ginu!

MARIJA (plane). Sestro Sestro! Bože blagi, umeri mi srce!

JELISAVETA (gleda je dugo sa gordim prezrenjem). Lorde Lestre, to su dakle draži, Kojim muška ne odoli glava I kraj kojih druga žena tamni! I zaista! Za malenu cenu Mogaše se ta, slava dobiti. Nije teško svakom biti lepa, Budi samo svakome pristupna!

MARIJA. Odviše je što moram da slušam!

JELISAVETA (podmigljivo smejući se). Sad ste pravo pokazali lice, Do sad ga je obrazina krila.

MARIJA (gnjevom raspaljena, ali sa plemenptim dostojanstvom). Grešila sam kao slaba žena, Zaneše me mladost i gospodstvo, To ne tajim, niti sam tajila, Pretvorstvo sam prezirala svagda, Kao što kraljici dolikuje. Svet o meni i najgore znade; Al' sam bolja, neg što ljudi vele. Teško vama, ako kadgod skinu S vaših dela zlaćenu koprenu. Kojom vešto prikrivate sada Divlji plamen potajne pohoti! A taka je i majka vam bila, Zna svet dobro, s kojih je vrlina Ana Bolen izgubila glavu.

Page 59

Page 60: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartŠRJUSBERI (stane meñu obe kraljice). Bože dragi! zar do toga doñe! Zar je, ledi Marija, to smernost I predanost?

MARIJA. Smernost! Podnela sam, Što je iko podnositi znao. Zbogom ostaj, blaga strpljivosti! K nebu beži, mučenička ćudi! A ti, gujo pritajene mržnje, Stresi lance, hodi na videlo! — I ti, koji dade vasilisku Smrtonosan pogled, oružaj mi Sada jezik otrovanom strelom —

ŠRJUSBERI. Van sebe je! oprosti pomamnoj. LJuto razdraženoj!

JELISAVETA. (Nema od jarosti seva pogledom na Mariju.)

LESTER (vrlo uznemiren hteo bi Jelisavetu da odvede). O, ne slušaj, Što pomamna zbori! Hodi, hodi Sa ovoga nesrećnoga mesta!

MARIJA. O, Englezi, pogrda je večna, Da kopile vašu krunu nosi! Da nad vrlim britanskim narodom Ta lukava varalica vlada. Kad bi pravo vladalo i zakon, Vi bi danas preda mnom puzili, Ja sam vaša zakona kraljica!

JELISAVETA (ode naglo, lordovi za njom u najvećoj zabuni).

Pojava 5.

Marija i Anka.

ANKA. Šta radiste! Ode u jarosti! Sve je prošlo — nade više nema.

Page 60

Page 61: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMARIJA (još sasvim van sebe). Ode besna! Smrt u srcu nosi! (Padne Anki oko vrata.) Lakše mi je, odlanu mi srce! Posle mnoge poruge i patnje, Jedan časak osvete, pobede! Kao da mi s grudi kamen pade Kad nož jurnuh u dušmansko srce!

ANKA. Nesrećnico! Zanese vas jarost, Ranili ste ljutu protivnicu. Ona drži munje i gromove, Kraljica je ova, a vi pogrdiste NJu na oči njenom milosniku.

MARIJA. Na Lestrove ponizih je oči! On je bio svedok pobede mi, Gde je sruših sa njene visine; Pogled njegov meni dade snagu.

Pojava 6

Preñašnji i Mortimer.

ANKA. O ser, kakav uspeh —

MORTIMER. Sve sam čuo! (Da Anki znak da ide da stražari, pa priñe bliže. Čitavo mu biće pokazuje strasno i žestoko raspoloženje.) Ti pobedi! ti je u prah zgazi, K'o kraljica stojala si prava, Ona kao prestupnica jadna. Tvoja me je ushitila smelost, Obožavam ka' boginju tebe; Veličanstvom velika i divna Preda mnom si u ovome času.

MARIJA. Lorda Lestra jeste li ga našli, Jeste li mu dar i pismo dali — Šta je rek'o, govorite!

Page 61

Page 62: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMORTIMER (siplje na nju vatrene poglede). Kako divno na čelu ti planu Plemeniti gnjev kraljevski, te mi Draži tvoje kao sjajem ozari! Ti na zemlji najlepša si žena!

MARIJA. Oh, molim vas! Šta je rekao Lester? O, recite, šta se nadat' mogu?

MORTIMER. Ko ? On? On je strašljivica podla! Ne nadajte s' od njega ničemu, Prezrite ga, zaboravite ga!

MARIJA. Šta rekoste?

MORTIMER. Strašljivica jadna! Vrlo mu je život omilio. A ko tebe želi za ljubovcu, Treba da je uvek na smrt gotov!

MARIJA. Neće ništa da učini za me?

MORTIMER. O kraljice, ne pominji njega! On šta može? A i ne treba nam. Sam ću mojom tebe spasti glavom!

MARIJA. Oh, vi sami šta možete činit'?

MORTIMER. O, više se nemojte varati, Da vam stvari još kao juče stoje! Kao što ode sad od vas kraljica, Ničem dobru nadati se nije, Nema više reči od milosti. Sad raditi preka nam je nužda, Sada smelost odlučiti mora. Za sve treba sve i pokugaati, Prije zore bežati morate. Ovaj zamak otećemo poćas,

Page 62

Page 63: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartSvi su ključi već u mojoj ruci. Pobićemo čuvare; a tebe Izvućemo iz tamnice tvoje. Sve što živi moramo potući, Da nikoga ne ostane, ko bi Odati nas mogao.

MARIJA. A on, Polet, tamničari moji ? Jao! Poslednju kap će krvi prije....

MORTIMER. Od mog noža on će prvi pasti !

MARIJA. Šta? on, stric vaš i vaš drugi otac?

MORTIMER. Od moje će poginuti ruke.

MARIJA. O, užasa strašna! Pre nego se Tolika krv —

MORTIMER. Svaki greh je meni Oirošten u napred. Sveštenik je Ispovest nam primio i dao razrešenje za sve stare grehe, Kao i za nove. Ja sam vlastan Učiniti i najcrnje dedo, Pa i hoću tako da učinim. Šta ja marim i š sami život Prema tebi i ljubavi mojoj! Sastav svetski neka se razluči, Drugi potop neka na nas doñe, Da proguta što na zemlji diše — Ni na što se obzirati neću! Pre no što ću odreći se tebe, Bolje neka ceo svet propadne!

MARIJA. Jao, Bože! Kakve su to reči! Kakav pogled — da se strašit' moram!

MORTIMER (zanesen gleda, izražavajući tihu manitost). Page 63

Page 64: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartŽivog nam je tek trenutak jedan, A i smrt je samo jedan trenut! (Raširi ruke i sune na nju.) Slatka dušo! Kad zagrlim tebe —

MARIJA (uzmakne). Natrag, bezumniče!

MORTIMER. Na te grudi, Na te usne, što ljubavlju dišu —

MARIJA. Pustite me da u sobu odem!

MORTIMER. Lud je onaj, koji svoju sreću, Kad mu sam Bog u ruke je dade, Ne zna za se prikovati stalno. Ja te moram sada izbaviti, Ma me stalo hiljadu života! Ja to hoću, al' tako mi Boga. Ti ćeš onda samo moja biti!

MARIJA. Ima l' Boga, da me jadnu čuva! Sudbo strašna! Ti iz jedne groze U drugu me nemilice bacaš! Rodih di se, da pohotu budim ? Je l' se ljubav zaklela i mržnja, Da me drže u večnome strahu?

MORTIMER. Kao što oni na te grozno mrze, Tako žarko ja te opet ljubim! Oće tvoju da odseku glavu, Taj vrat bedi pod sekiru vrgnu. Krvnoj mržnji što žrtvovat' moraš, To posveti životu, radosti! Te dražesti nisu više tvoje, Pa usreći njima ljubavnika! Te vitice, ta svilena kosa, Mračnoj smrti u nasledstvo pada NJom na veki svoga roba veži!

MARIJA. Page 64

Page 65: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKakve reči sad slušati moram! Moja beda i nevolja strašna Morala bi svetinja vam biti, Kad već nije krunisana glava.

MORTIMER. Kruna s' tvoje već je pada glave, Lišena si zemnog veličanstva. De pokušaj, kao kraljica klikni, Oće l' ti se prijatelj odazvat', Da te spase iz tamnice tvoje. Ništa nemaš, osim divna stasa, Osim sile nebeske depote, Ta me goni, da svašta pokušam, Da prkosim maču dželatovu.

MARIJA. Ko će da me od besnila spase?

MORTIMER. Smelo delo smelo s' nagrañuje! Zašto junak lije krvcu svoju? Ta život je tek najveće blago! Lud je onaj, ko ga ne uživa! Najprije ću da počinem ovde Na grudima ovim najtoplijim — (Strasno je prigrli.) Ti bez čustva nisi; Svet ne veli, da si ladna srca; Tebe žarka može dirnut' ljubav.

MARIJA. Prodrzljivče!

ANKA. Evo idu. Već su sa svim blizu, Vojnicima baštu posedoše.

MORTIMER (prene se i maša se za mač). Ja ću da te branim!

MARIJA. Ano moja! Spasi me od njega! Gde ću jadna utočišta naći? Kome svecu da se zavetujem? Ovde sila, onamo ubistvo.

Page 65

Page 66: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart(Beži prema kući, Anka za njome.)

Pojava 7.

Mortimer. Polet i Drugi (dolete izvan sebe. Pratnja ide preko pozornice).

POLET. Redom vrata sva pozatvarajte! Dignite mostove!

MORTIMER. Šta je, striče?

POLET. Gde je ta krvnica? U najcrnju tamnicu sa njome!

MORTIMER. Ali šta je? kazujte?

POLET. Kraljica!

MORTIMER. Šta? Kraljica! Ma koja kraljica?

POLET. Ma engleska! Zlikovac je ubi Na ulici londonskoj! (Hita u kuću.)

Pojava 8.

Mortimer, za tim Okeli.

MORTIMER. Da l' pameću nisam pomerio? Ne viknu li neko pokraj mene: Kraljica je naša ubijena? Nije, nije, san je samo bio. Groznica mi za istinu pravu Svu strahotu dovodi pred oči, Kojom mi je napunjena duša. Ko to ide? Okeli užasnut!

OKELI (utrči). Beži, beži! Sve je izgubljeno!

Page 66

Page 67: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MORTIMER. Šta je izgubljeno?

OKELI. Ma ne nitaj. Gledaj samo da brže umakneš.

MORTIMER. Ali šta je?

OKELI . Sovaž manit udari je nožem.

MORTIMER. Istina je dakle?

OKELI. Jest! O, beži!

MORTIMER. Ona mrtva, A na presto dolazi Marija!

OKELI. Mrtva! Ko to veli?

MORTIMER. Ti sam.

OKEDI. Ma živa je! A ja i ti, I svi naši glavom će platiti.

MORTIMER. Ona živi?

OKELI. Da nas sve stamani! Beži, bašta već je opkoljena. Na koju ćeš, reci, bežat' stranu? Ja na sever begaću u šume.

MORTIMER. Beži, i Bog neka te zakrili! Ja ću ostat' i joga jednom kušat'

Page 67

Page 68: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNe bih li je kako spasti mogao; A ako mi ne poñe za rukom, Kraj njenoga poginuću groba. (Odlaze na dve strane.)

Zavesa pada.

RADNJA ČETVRTA

Prednji trem.

Pojava 1.

Lester i Borli.

LESTER. Dakle sada ukidate savez, Koj nezvani utvrdiste sami. Od zemlje vam za to slaba hvala, Taj trud sebi mogli ste uštedit'

BORLI. Bar namera bila mi je dobra, Ali Bog je drukče naredio. Blago onom, kom je savest mirna, Da što gore nije učinio.

LESTER. Znamo tajno Sesidovo lice, Kad državne vreba prestupnike. — Za vas, lorde, sad je dobra zgoda. Eto s' grozno dogodi zločinstvo, A ubice jošte tmina skriva. Tu će sada dosta biti posla. Reč i pogled meriće se strogo; Same misli dolaziće pod sud. Vi ste sada najvažniji čovek, Sva Engleska o vašoj je brizi.

BORLI. Vama, lorde, ja prvenstvo dajem; Jer ja takvu pobedu ne dobih Rečitošću mojom, k'o vi vašom.

Page 68

Page 69: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartLESTER. Na što, lorde, smerate sa time?

BORLI. Zar vi viste iza mojih leña Našu svetlu naveli kraljicu, Da pohodi dvorac Foteringej?

LESTER. Šta velite, iza vaših leña! Kad sam vašeg pogleda se bojao?

BORLI. Zar vi da ste vodili je tamo? To ne, lorde, vodili je niste! Kraljica vam učini tu ljubav, Te vas sama odvede u dvorac.

LESTER. Na šta, Lorde, sad hoćete s time?

BORLI. Eh, ulogu plemenite duše, Što ste dali kraljici da igra! Lepo slavlje, što joj pripraviste, Jer za vama bezazlena poñe! O kraljice! Kako ti s' rugaše, Kako li te bezdušno baciše! — To je dakle ono veledušje, Što u veću nadahnu vam grudi! Zato dakle Stjuartka je jadna Dušmanica, slaba i prezrena, Da ne vredi da se čovek trudi I krvlju se njezinom uprlja, Plan prefini! zamišljen je oštro! Samo škoda, da ga preoštriste, Te vam za to na vrhu se slomi!

LESTER. Nevredniče! Hodi odmah sa mnom! Pred kraljicom daćeš mi odveta!

BORLI. Tamo, lorde, tam' ćete me naći. — Samo paz'te, da vam na usnama Ne izumre sva rečitost vaša! (Ode)

Page 69

Page 70: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPojava 2.

Lester sam, za tim Mortimer.

LESTER. Za sve znaju, dušu mi prozreše. — Ma kako mi u trag uñe Borli? Ako mu je još dokaz u ruci! Ako ikad kraljica mi sazna, Da s Marijom imah dogovora — Bože! Pred njom onda kriv ću biti! Nigde nema za me više spasa! Ha! Ko ide!

MORTIMER. (Dolazi vrlo nemiran i pažljivo zvera.) Grof Lestere! Vi ste! Jesmo l' ovde u četiri oka ?

LESTER. Bež', jadniče! Šta tražite ovde?

MORTIMER. U trag su nam ušli, al' i vama; Paz'te dobro na se!

LESTER. Odlazite!

MORTIMER. Za naš tajni znade se sastanak Kod francuskog grofa Obespina

LESTER. Šta marim ja!

MORTIMER. I ubica da je tamo bio —

LESTER. To je vaša briga! Prodrzljivče! Kako s' usuñuješ, U svoj zločin mene upletati? Sami svoja nedela branite!

MORTIMER. Ma čujte me samo.

Page 70

Page 71: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartLESTER (razjaren). Ajd’ do vraga! Šta si me se tuna navrzao, Kao da te je pakao amo poslao! Tornjajte se! Ja vas ne poznajem, S ubicama nikad posla nemam.

MORTIMER. Neće vam se da me saslušate, Došao sam, da vas opomenem, Jer i vaši tragovi se znaju.

LESTER. Ha!

MORTIMER. Odmah posle krvavoga dela Došao je Borli u Fotringej. Premetaše kraljičine sobe, Pa nañoše —

LESTER. Šta?

MORTIMER. Započeto pismo Kraljičino na vas —

LESTER. Nesrećnica! —

MORTIMER. Gde vam piše, da držite veru, Na novo vam nudi svoju ruku, I pominje sliku —

LESTER. Grom i pakao!

MORTIMER. U Borla je pismo.

LESTER. Propao sam! (Dok Mortimer sledeće govori, Lester hoda gore dole očajan.)

MORTIMER. Page 71

Page 72: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartSad je zgoda! Pa doskočite mu! NJu i sebe sad vam spasti valja. Dajte lažne kletve i prevare, Uklonite samo tešku bedu! Ja pomoći ne mogu joj više. Drugovi nam razbegli se listom, Sve je naše raspršteno društvo. Ja ću sada u Škotsku da hitam, Da sakupim prijatelje nove. Red je sad na vama! Pokušajte! A na obraz mnogo ne gledajte.

LESTER (zastane, odvažno). To i hoću. (Ide na vrata, otvori ih i viče.) Hej! Stražari! (Časniku, koji dovodi stražu.) Drž'te ovog veleizdajnika I pod strogom čuvajte ga stražom! Zavera je sramna otkrivena. Ja sam idem kraljici da javim. (Ode.)

MORTIMER (Stoji isprva ukočen od čuda, ali se brzo osvesti i gleda za Lesterom sa najvećim preziranjem.) Podla huljo! Al' tako i treba! Ko mi rene, da s' u hulju uzdam? Preko mene hoće da se slase, Mojom glavom svoju da izbavi. Pa spasi se! - Ja ni pisnut' neću, Neću kazat' da smo pomešani. Neću tvoga ni u smrti društva, Za hulju je samo život blago. (Časniku, koji poñe da ga uhvati.) Šta ćeš, podli robe tiranije? Prezirem te, jer sam ja slobodan! (Trgne nož.)

ČASNIK. Oružan je! — Otmite mu noža! (Navale na njega, on se odbrani.)

MORTIMER. A u zadnjem mog života času Nek mi usta slobodno govore. Strašna kletva ostala na vama, Jer ste Boga svog izneverili

Page 72

Page 73: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartI kraljicu pravu, zakonitu! Bi neverno Mariju zemaljsku Ostaviste, kao i nebesku, A pristaste uz tu kopilanku --

ČASNIK. Držite ga! Ne čujete l' grdnju!

MORTIMER. Slatka dušo! spasti te ne mogah! Al' ću za to k'o junak umreti. Oprosti mi, milostivo nebo! U tvoj rajski nrimi mene život. (Probode se nožem i padne u ruke straži.)

(Kraljičina soba.)

Pojava 3.

Jelisaveta s' pismom u ruci. Borli.

JELISAVETA. Mene da odvede tamo! Izdajica! Pa onako titrati se sa mnom!

BORLI. Još ni sada ne mogu da pojmim, Kakvom silom, kakvom li mañijom Moga zavest' kraljičinu mudrost!

JELISAVETA. Od sramote hoću da presvisnem ! Kako l' ćemi slabost ismevati! NJu sam htela da nonizim, pa sam Sada pred njom sama porugana!

BORLI. Sada vidiš, Da sam tebe svetovao lepo!

JELISAVETA. Neka svojom to mi plati glavom! Je l' gotova presuda? Recite!

BORLI. Jeste, gospo!

Page 73

Page 74: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

JELISAVETA. Neka umre! A on Neka gleda, gde joj glava nada, Pa nek onda i njegova padne. Iz mog sam ga srca isčupala, LJubav proñe, a osveta doñe. Nek ga odmah zatvore u Taur. Sudije ću sama izabrati, Neka strogi zakoni ga sude.

BORLI. On će doći, da ti se opravda —

JELISAVETA. Kako bi se opravdati mogao? Jasni dokaz nije l' ovo pismo ?

BORLI. Ali ti si milosna i blaga; Kad ga vidiš i govorit' čuješ —

JELISAVETA. Ne treba mi nikad, nikad više! Jeste l’ rekli, ako amo doñe, Da odbiju njega?

BORLI. Rekao sam;

PAŽ (uñe). Milord Lester!

JELISAVETA. Bezobraznik jedan! Neću da mi dolazi pred oči. Reci mu, da neću da ga vidim.

PAŽ To kazati ja i ne smem lordu, Pa i teško da bi verovao.

JELISAVETA. Uzvisih ga, da sad moje sluge Više pred njim neg preda mnom strepe!

Page 74

Page 75: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartBORLI (pažu) Kraljica mu ne da amo doći. (Paž odlazi zastajkujući.)

JELISAVETA (posle dužeg ćutanja). Ali ipak, kad bi možno bilo — Ako bi se opravdati mogao! Recite mi, da to nije zamka, Koju mi je ona namestila, Da od vernog rastavi me druga? Ta ona je prepredena zloća! Možda j' samo napisala pismo, Da mi srce otruje sa sumnjom, Da mi njega, koga ljuto mrzi, Unesreći —

BORLI. Ma razmisli samo —

Pojava 4.

Preñašnji. Lester.

LESTER. (silom otvori vrata i uñe ponosito). Rad bih videt' tog bezobraznika, Koji brani da kraljici doñem.

JELISAVETA. Smela glavo!

LESTER. Odbijati mene! Kada Borli videti je može, Mogu i ja!

BORLI. Lorde, vi ste drski, Bez dozvole kad amo srljate.

LESTER. Još ste drskiji, kad zborite ovde. Šta? Dozvolu? U celome dvoru Nikog nema da lordu Lesgeru Što dopustit' ka' zabranit' može. (Smerno kraljici prilazeći.) Al' iz samih usta kraljičinih -

Page 75

Page 76: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJELISAVETA (ne gleda ga). Natrag samo, jedan nevredniče!

LESTER. U rečima ovim nemilosnim Čujem lorda, dušmanina moga, A ne blagu Jelisavu moju. — Pozivam se na kraljicu svoju. NJegove si saslušala reči, A sad tražim i ja da govorim.

JELISAVETA. Zbori dakle, jedan besrampiče! Uvećavaj zločin! Poreci ga!

LESTER. Zapovedi da ovaj odlazi — Id’te, lorde, jer s kraljicom svojom Ja na samo govoriti imam, Ne treba mi svedok. Odlazite.

JELISAVETA (Borlu) Ostanite. Ja vam zapovedam.

LESTER. Što će treći meñu nama dvoma! Sa kraljicom mojom obožanom Ovog časa ja imadem posla. — Pravo moga mesta vikom ne dam — To su sveta prava! — za to hoću, Da odavde sad odlazi milord!

JELISAVETA. Zar vi smete još ponosno zborit'?

LESTER. Da, ponosno, jer sam onaj srećni, Kog naklonost tvoja odlikova. To me više sviju uzvišuje! Tvoje srce ovaj san mi dade, A što ljubav dade, tako m' vere, Ja ću znati i glavom da branim. Neka ide; za trenutak samo, I mi ćemo s' opet razumeti.

JELISAVETA. Page 76

Page 77: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartZaludu van sve lukavstvo vaše.

LESTER. Brbljiv bi te mogao lagati, Ali ja ću tvome zborit' srcu, I sve ono što sam učinio, U ljubav se uzdajući tvoju, Pred tvojim ću opravdati srcem. — Drugog suda za mene i nema Do jedine naklonosti tvoje!

JELISAVETA. Baš ova vas prva osuñuje. De, milorde, pokaž'te mu pismo!

BORLI. Evo pisma!

LESTER (predeti pismo, ostane ravnodušan). Stjuartkina ruka!

JELISAVETA. Pročitajte, al’ i umuknite!

LESTER (pošto je pročitao, spokojno). Kriv izgledam, al’ se uzdat' mogu. Da po tome sudit' mi se neće.

JELISAVETA. Zar tajite, da ste sa Marijom U tajnome bidi dogovoru? Da ste njenu vi dobili slavu I reč dali da je izbavite?

LESTER. Ja da sam kriv, lako bi mi bilo Svedočanstvo pobiti dušmanke; Al’ sam čiste duše, zato kažem, Da istinu piše!

JELISAVETA. Nesrećniče!

BORLI. NJegova ga usta osuñuju!

Page 77

Page 78: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJELISAVETA. Odlaz'te! — U Taur s izdajicom!

LESTER. Ja izdajnik? Pogreših doista, Što sam tebi tajio što radim; Al’ poštena namera je bila, Iskušati, pa potrt' dušmanku.

JELISAVETA. Podla laž!

BORLI. Šta, lorde! vi mislite —

LESTER. Znam da igru opasnu sam igr'o, Igru, koju u ovome dvoru Samo Lester pokušati može.

BORLI. Kad nameru imadoste dobru, Zašto ste je tajili ?

LESTER. Milorde! Vi brbljate rado o delima, Koja jošte ni svršili niste. Eto takav običaj je u vas; A ja prvo tvorim ponda zborim.

BORLI. Sad zborite, što zborit' morate.

LESTER (oholo p podmigljivo meri Borla). Vi mislite, pa se i hvalite, Da ste strašpo učinili čudo, Da ste svoju vi spasli kraljicu I užasnu otkrili izdaju. — Vi mislite, sve na svetu znate, Da umaknut' ne može vam ništa. O, kukavni, bedni hvalisavče! Stjuartkinja u prkos vam svima Još bi danas u slobodi bila, Da ne beše mene.

Page 78

Page 79: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartBORLI. Vas?!

LESTER. Da, mene. Mortimeru poveri kraljica Najskrivenije svoje namere; Ona dotle ide, da mu dade Krvav nalog protivu Marije, Jer stric njegov gnušavajući se Na taj predlog nije pristat' hteo — Nije l' tako? Zbor'te! (Kraljica i Borli zgledaju se u čudu.)

BORLI. Otkud znate?

LESTER. Nije l' tako? — De sada, milorde! Gde su vaših hiljadu očiju, Koje nisu opaziti mogle, Kako mudro Mortimer vas vara, Da je žestok pristalica pape, A oruñe Giza i Marije, Da ga j' dotle slepilo zanelo, Da Stjuartku izbaviti htede, A pogubit' gospoñu kraljicu.

JELISAVETA (u najvećem čudu). Taj Mortimer!

LESTER. Jest. Sve dogovore Preko vega s Marijom sam imao. U tom delu ja sam ga i pozn'o. Danas htede da je silom spase, Ovog časa to mi je sam rek'o; Ja ga dadoh kraljičinoj straži, Al' kad vide, da se prevario I da sam mu obrazinu skin'o, Sam se u svom očajanju ubi!

JELISAVETA. Strašno! Sva se čisto grozim!

BORLI. Page 79

Page 80: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartPo vas, lorde, u sto dobrih, što se Mortimer ubio!

JELISAVETA. Šta da rečem? Ja verujem, na i ne verujem, Za kriva vas i nevina držim! Teški l' muka podnositi moram, A sve zbog te guje prisojkinje!

LESTER. Nema drugo, ona mreti mora. Za smrt njenu i ja sada glasam. Nek se nalog odmah potpisuje, Da se svrši njeno pogubljenje!

BORLI. Milord verno i ozbiljno misli, Za to smerno ja bih predložio, Da tu kaznu on sam i izvrši.

LESTER. Zar ja!

JELISAVETA (uprvši u Lestera oči) Da, vi. Milord pravo veli. Neka bude, pri tom nek ostane.

LESTER. Po mom pravu, a u mome sanu Ne bi mor'o takav nalog vršit', Koj' svakako bolje dolikuje Lordu blagajniku, nego meni. Ko je 'vako blizu uz kraljicu, Za tog nije tako tužan pos'o. Ali moju da pokažem revnost O ispunim kraljičinu volju, Odričem se prava moga sana I uzimljem na se mrsku dužnost.

JELISAVETA. S vama dužnost nek lord Borli deli! (Borlu.) Nek se odmah naredba izdaje! (Čuje se napolju vreva.)

Pojava 5.

Preñašnji. Davizon (s pismom). Page 80

Page 81: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

JELISAVETA. Šta donosite?

DAVIZON (ozbiljan prilazi). Ti si, kraljice - Poručila —

JELISAVETA Šta je? (Htede da uzme pismeno, zgrozi se i ustupi.) Bože!

BORLI. Slušaj glas naroda, glas je višnjeg' Boga!

JELISAVETA (neodvažna boreći se sama sobom). O, milordi! ko će meni reći, Da ja zbilja glas naroda čujem, Da glas čujem čitavoga sveta! Ah! Preteški strah spopada mene, Ako želju poslušam svetine, Da ću sa svim drugi odjek naći — Da će oni što me k delu gone, Kad se svrši, koriti me ljuto.

Pojava 6.

Preñašnji. Grof Šrjusberi.

ŠRJUSBERI (dolazi vrlo uzbuñen). O kraljice, ve naglite tako! Ne popuštaj, budi postojana! (Opazi Davizona s pismenim.) Il' je kasno veće? Je li zbilja Tu u runi ono strašno pismo? Sad pred oči kraljičine ne bi Smelo doći.

JELISAVETA. Al' me evo gone.

ŠRJUSBERI. Ko te goni? Ti si vladateljka, Pokaži im veličanstvo svoje! Nek umuknu surovi glasovi, Koji i od kraljevske ti volje Silom bi da iznude presudu.

Page 81

Page 82: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartStrah, slepilo narodom upravlja, Razdražena s', jer si uvreñena, Van sebe si, sad ne možega sudit'!

BORLI. Sud je svršen. Sad nije do suda, Već presudu izvršiti valja.

ŠRJUSBERI. Odgodite. Jer sad tvoje pero Tvom životu potpisaće sudbu. Oklevala ti si duga leta, A sad da te čas zavede strasni? Samo sada nemoj. Prikupi se I dričekaj dok se poumiriš.

BORLI (žestoko). Čekaj, miruj, sve dokle nam zemlja Na sve strane u plamen ne bukne, Dok dušmanki ne poñe za rukom, Da izvrši delo zločinačko. U tri maha bog te je čuvao; I sad ti se radilo o glavi; Jošte jednom uzdat' se u čudo, Značilo bi da kušamo Boga.

ŠRJUSBERI. Sad neću da dižem glas za pravdu, Nije tome sad ni zgodno vreme — Ti u buri ne možeš ga čuti; Ali ovo da ti jošte kažem! Ti sad strepiš pred Marijom živom. Al' ne treba da se žive strašiš. Onda strepi, kada je posečeš. Iz svog ona ustajaće groba, Te će hodit' po državi tvojoj, K'o boginja osvete i raspre, Da ti otme tvog varoda srce. Englez mrzi na Mariju živu; Ali mrtvu on će osvetiti. Promeniće s' i zemlja i narod, Jer te sveta neće kružit' pravda, Kojom svako dobila si srce. Tiranija, praćena od straha, Strašnom grozom pred tobom će ići, Kud god poñeš, kloniće te s' ljudi.

Page 82

Page 83: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKad i njenu ti odrubiš glavu, Čija glava ne će zadrhtati?

JELISAVETA. Plemeniti lorde! Vi mi danas izbaviste glavu, Od noža mi prsi zakloniste — O, pa zašto tako učiniste? Da sam pada — kraj bi svemu bio, S čistom dušom, bez svake krivice Sad u tihoj dežala bih raci. I zaista! Da istinu kažem, Omrznu mi i život i kruna. Mora l’ jedna kraljica da padne, Da vam samo druga živet' može — A znam drukče da biti ne može — Onda zašto ja da s' ne uklonim? Nek to narod izborom odluči, NJegovo mu vraćam veličanstvo. Bog je svedok, da ja nisam za se, Veće ciglo za narod živila. Pod laskavom misli li Marijom Da će slañih uživati dana, Drage volje s' preetola ću sići, Pa se vratit' u samoću moju I daleko od svetovne vreve U sebi ću naći veličanstvo. — Ja i nisam stvorena za vladu. Vladar mora tvrde volje biti, A ja imam vrlo meko srce. Engleskom sam upravljala srećno, Dok imadoh samo sreću delit'! Sad nastaje prva teška dužnost, A osećam moju velju nemoć.

BORLI. Eh! iz usta kad moje kraljice Moram slušat' nekraljevske reči, Kad bih ćutao, nevera bih bio Otadžbini i svojoj dužnosti. Sad pokaži, što si prije rekla, Više svega da svoj narod ljubiš! Za se nemoj da mir izabereš, A da zemlju ostaviš razdoru. — Spomeni se crkve. Zar da opet Babunstvo se sa Marijom vrati?

Page 83

Page 84: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDa iz Rima kraljuju nam fratri; Da iz Rima papin legat doñe, Pa pred nama da zatvara crkve I kraljeve da nam krune liši? Za spas duše tvojih podanika Ja ti zborim, gospoño kraljice; Jer od tvoga rada sad zavisi NJihna sreća idi njihna propast. Milosrñu ovde mesta nema — Sreća zemlje prva ti je dužnost; Kad je Talbot tebi spas'o glavu, Ja ću narod — to je nešto više!

JELISAVETA. Ostv'te me! Savet i utehu Za stvar ovu ne nañoh u ljudi. Većem ću je predložit' sudiji. Što mi reče, to ću učiniti — Ostav'te me samu, lordi! (Davizonu). A vi Nañite se ovde gdegod blizu. (Lordovi odlaze. Samo Šrjusberi zastane pred kraljicom i značajno je gleda; za tim otide u najvećoj tuzi)

Pojava 7.

JELISAVETA (sama). Služit' puku — većeg ropstva nema. Ropstvo hudo! — Kako mi je teško Laskati kumiru, koji mrzim! Kad ću krunu slobodno poneti! Tuñe mnjenje moram da poštujem I tražiti da me svaki hvali. Još svetini ugoditi moram, Pa to mi se zove kraljevati! Kralj je onaj, što kod svoje radnje Za ničiju ne brine se hvalu. Zar za ovo zločinačko delo Sama sebi da sapinjem ruke? Da sam nešto tiranski vladala, Ja bih sada bez ukora mogla Stjuartovoj ukinuti glavu. Rimski papa u žestokom gnjevu Na glavu mi anatemu baca. Francuska me neverno izdala, A rat besni i brodovlje strašno LJuta Španska na moru mi sprema.

Page 84

Page 85: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartTako dakle s celim jednim svetom Boj da bijem ja slabačka žena! Vrlinama samo i blagošću Moram kriti mog prava nagotu. Pa i moje kraljevsko koleno, Koje mi je sam otac okaljao, Zalud eto krijem i sakrivam — LJagu nañe protivnika mržnja, Te pred oči, k'o strašilo večno, Stjuartovu Mariju mi meće. Već je vreme da s' oprostim straha! Neka gine! Jer ja mira hoću. Ona mi je furija života, Mučiteljka sudbom prikovana. Gde god sam ja usadila za se Kakvu radost il' nevinu nadu, NJu sam uvek, k'o šarenu zmiju, Na svakome ugledala putu. Dragana mi od meneka mami, Verenika na silu mi grabi! Stjuartova Marija zove se Sva nesreća, koja me ubija. Čim mi ona isčezne sa sveta, Slobodna ću biti kao tica. (Posle počivke). Porugom si na mene gdedala, A očima kao munja sekla. Kukavice! Bolje mi oružje, Smrtno gaña, odolet' mu nećeš! (Koračajući naglo k stolu i pero uzimajući.) Kopile sam tebi? Nesrećnice! Kopile sam, dokle ti si živa. Čim te smaknem, smaknuću i sumnju, Da l' sam čedo zakonitog braka. Jer Britanca kad lišim izbora, Niko za to ni pitati neće. (Naglo i odvažno potpiše, onda ispusti pero i prestrašena uzmakne — Malo zatim zvoni.)

Pojava 8.

Davizon i Jelisaveta.

JELISAVETA Gde su lordi?

Page 85

Page 86: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDAVIZON. Oni su otišli, Da umire razjareni narod. I čim stari grof Šrjusberi doñe, Presta vika, poredak se vrati.

JELISAVETA. O svetino nestalna i jadna, Koju lasno svaki vetar ljulja! Jao onom, ko se u te uzda! — Dobro! Sad možete opet ići! (Čim se on okrene prema vratima) A ovaj list — ponesite sobom — Ja u vaše predajem ga ruke.

DAVIZON (pogleda u list i prepadne se). O, kraljice, tvoje ime ovde! Ti se reši?

JELISAVETA. Moralo je biti. Ja potpisah. List hartije još ne znači ništa, Prosto ime ne ubija nikad.

DAVIZON. Tvoje ime ispod ovog pisma — Ovo pismo zapovest je strašna Za šerifa i za druge sudce, Da pohita u dvor Foteringej Da kraljici škotskoj smrt objave I sutra je zorom da pogube. Odgañanja ni za časak nema. Ona neće biti meñ živima, Kad ja predam pismo kome treba.

JELISAVETA. Jeste, Bog je u slabe vam ruke Velevažnu položio sudbu. Molite ga, da mudrošću svojom Ukrepi vas. A ja idem; vi sad Čin'te svoju dužnost. (Hoće da ide.)

DAVIZON (stane joj na put). Ne, kraljice! Dok mi svoju ne izustiš volju, Nemoj dotle ostavljat' me sama.

Page 86

Page 87: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartJe l’ tu nužna druga kakva mudrost, Do li samo da ti volju vršim? — Ovo pismo u ruke mi dade, Da ga predam, da s' odmah izvrši?

JELISAVETA. Al’ to ćete po vašoj pameti —

DAVIZON (naglo i prestrašen upadne joj u reč). Ne po mojoj! Sačuvaj me bože! Svoju mis'o razgovetno reci: Šta da činim s krvnom zapovešću?

JELISAVETA. To vam kaže već njezino ime.

DAVIZON. Hoćeš dakle da s' odma izvrši?

JELISAVETA (okleva). To ne velim. Strepim da pomislim.

DAVIZON. Ti bi dakle da je duže čuvam?

JELISAVETA. Ali na vaš rizik. Vaša glava Valja da mi za posledak jamči.

DAVIZON. Moja glava? Svemogući Bože! — O, kraljice, reci, šta ćeš?

JELISAVETA (nestrpeljivo) Hoću - Da se ovo više ne pominje, Jer već hoću i ja jednom mira.

DAVIZON. Ali samo jednu reč od tebe! Reci, šta da radim s pismom?

JELISAVETA. Već sam rekla, ne muči me više.

DAVIZON. Ti si rekla? —

Page 87

Page 88: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNisi ništa rekla. — O, nek moja kraljica se seti!

JELISAVETA (lupi pogom) Nesnosno!

DAVIZON. Prosti mi! Od skora sam U ovome zvanju. Ne poznajem Dvorski jezik, ni kraljevski način. U prostim sam rast'o prilikama, O' tog na svoga ne srdi se slugu. Reč ne žali, koja će me učit', Kako svoju da izvršim dužnost. — (Približuje joj se moleći, ona mu okrene leña, on stoji očajan, onda govori odvažnim glasom) Na to pismo! Natrag mi ga uzmi! Kao žar živi žeže me u ruci. Za taj pos'o ne uzimlji mene!

JELISAVETA. Učinite što je vaša dužnost! (Ode.)

Pojava 9.

Davizon, odma za tim Borli.

DAVIZON. Eno ode! U glavi mi sumnja, A u ruci to užasno pismo. — Šta da radim? Da l' još da ga držim, Idi da ga predam? (Borlu koji ulazi). O, milorde, U sto dobrih došli ste mi sada! Na čast ovu vi ste me doveli. Dodija mi! Uzmite je natrag. U samoću pustite me moju, Ja za ovo mesto nisam stvoren.

BORLI. Šta je sada vama? doñ'te sebi. Gde j' presuda? Kraljica vas zvaše.

DAVIZON. LJuta ode — ostavi me sama.

Page 88

Page 89: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartO, pomoz'te i savetujte me, Skinite mi strašni strah i sumnju! Evo presude — s potpisom njenim.

BORLI (naglo). O, je l’ — amo dajte!

DAVIZON. Ne smem!

BORLI. Za što?

DAVIZON. Još mi nije svoju volju jasno —

BORLI. Jasno! al’ je potpisala! Dajte!

DAVIZON Da izvršim, il’ da ne izvršim — Bože dragi, ne znam, šta da radim!

BORLI (navaljujući). Odmah valja izvršiti kaznu; Dajte amo! Ne časite časa.

DAVIZON. Propao sam, ako se prenaglim,

BORLI. Ta vi ste budala jedna! Dajte! (Istrgne mu pismo i odleti).

DAVIZON (za njim hita). Šta učini? Stan'te! Propao sam! Zavesa pada.

RADNJA PETA

Soba kao u prvoj radnji

Pojava 1.

Anka Kenedi (obučena u crno, s plačnim očima, u velikoj adi tihoj tuzi Page 89

Page 90: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuartzapečaćava pisma i zamotuljke. Često lelekom prekida svoj posao, za tim se vidi da se bogu moli). Polet i Drugi (dolaze takoñe u crnom; za njima idu mnoge sluge, koji donose zlatno i srebrno posuñe, ogdedala, slike, i napune dno od sobe. Polet dade Anki kovčežić sa listom hartije, pokazujući joj znacima, da je to popis donesenih stvari. Kad Anka ugdeda ove dragocenosti, obnovi joj se tuga, kojoj se ćuteći preda, a meñutim se oni udalje. Melvil doñe).

ANKA (vrisne, čim ga opazi). Melvil! Vi ste! — Zar vas opet vidim? Bože! Vi ste došli —

MELVIL Da za uvek Sa kraljicom oprostim se mojom.

ANKA. O Melvile! Zar morasmo tužni Ovaj crni dočekati danak!

MELVIL Sad nemojte da se ražalimo. Do hladnoga žaliti ću je groba; Ali danas moram biti stalan. Zato i vi obećajte meni, Da većete tuzi maha dati, I dok drugi od žalosti teške Kao očajni uzdišu i plaču, Mi ćemo je s plemenitom svešću I sa muškom odvažnošću tvrdom Na samrtnom propratiti putu.

ANKA. O Melvile! Varate se ljuto, Da je našoj kraljici od nužde Naša pomoć na samrtnom putu. Ona sama daje svima nama Pravi primer plemenite svesti. O Melvile, ne bojte se ništa! Junački će, kao kraljica prava, Poginuti Marija Stjuartka.

MELVIL Gde je sada, mogu l' do nje poći?

Page 90

Page 91: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartANKA. Svu noć dragu moljaše se Bogu, S prijatelji pismeno se prašta I napisa oporuku svoju. Sad je legla da počine malo, Da poslednji okrepi je sanak.

MELVIL Ali sada, ko je kod nje, Ano?

ANKA. NJezin lekar i njene dvorkinje.

Pojava 2.

Preñašnji i Margarita.

ANKA. Je di budna gospoña kraljica?

MARGARITA (briše suze). Obukla se i vas zove.

ANKA Taki. (Melvilu, koji oće da je prati.) Ostanite, dokle našu gospu Na vaš pogled ne pripravim. (Ode.)

MARGARITA. Melvil! Stari dvorski upravitelj!

MELVIL Ja sam!

MARGARITA. Joh! upravnik više nam ne treba! — Dolazite l’ sada iz Londona? Znate li mi što za muža reći?

MELVIL Kažu, da će odmah pušten biti, Čim —

MARGARITA. Čim kraljicu uklone sa sveta! O, prokleta izdajica huda! On je dragu ubio nam gospu;

Page 91

Page 92: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartNa njegovo svedočanstvo, kažu, Da je osudiše.

MELVIL Da, tako je.

MARGARITA. Proklet da je do sudnjega dana! Dušu lažnom svedodžbom prodade —

MELVIL Gospo! Promislite svoje reči.

MARGARITA. Ja pred sudom zakleti se mogu. U oči ću to mu isto reći, A celome kazivati svetu, Prava, zdrava, gine.

MELVIL. Bog vi dao!

Pojava 3.

Preñašnji. Burgoin. (Za tim) Anka.

BURGOIN (ugleda Melvila). O, Melvile!

MELVIL (grleći ga). Burgoine dragi!

BURGOIN. Čašu vina za kraljicu našu! Ali brzo! (Margarita odlazi)

MELVIL Za što? Je li slaba?

BURGOIN. Nije slaba; al' je vara srce, Misli, da joj nije nužda jesti; Al' još teška borba joj predstoji, A dušmani ne smeju se hvalit', Da od smrtnog ona bledi straha, Ako klone od slabosti velje.

Page 92

Page 93: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MELVIL (Anki koja dolazi). Da li mogu s njome govoriti?

ANKA. Sad će amo ona sama doći. — Čudeći se vi se obzirete, Vaše oči kanda me pitaju, Čemu blago na ovome mestu? Za života dosta se patismo Smrt nam evo izobilje vraća.

Pojava 4

Preñašnji. Margarita (donese zlatnu kupu vina i metne je na sto, držeći se bleda i drhćući za stolicu)

MELVIL Šta je, gospo? Šta vas tako grozi?

MARGARITA. Bože!

BURGOIN. Šta je?

MARGARITA. Šta li sad ugledah!

MELVIL Doñ'te sebi! Rec'te, šta videste?

MARGARITA. Penjući se uz velike stupnje, Koji vode u donju dvoranu, Otvore se vrata — ja pogledah — Pa ugledah — Bože!

MELVIL Doñ'te sebi! Govorite, šta ste ugledali?

MARGARITA. Crnim suknom zastrte zidove Crni odar i na njemu kladu, Uz nju dušek i oštra sekira.

Page 93

Page 94: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDvorana je dupkom puna sveta, Oko odra krvožedni ljudi stoje, Jedva čekajuć' na žrtvu.

MELVIL Doñ'te sebi! Evo je gde ide!

Pojava 5.

Preñašnji. Marija (obučena je svečano u belo, oko vrata visi joj na lančiću Agnus dei od sitnoga zrnja; o pasu joj vise brojanice; u ruci drži raspelo; na glavi joj dijadema, crn veliki veo natrag je odgrnula. Pri ulasku njenu svi ustupe na obe strane i izražavaju najžešću tugu. Melvil tronut nehotice klekne).

MARIJA (mirno, veličanstveno gleda oko sebe). Šta plačete? zašto tugujete? Sa mnom vam se radovati valja, Što će moje prestaputi muke, Što se crna otvara tamnica I duša mi na anñelski krili Uznosi se u slobodu večnu. Onda, kadno oholoj dušmanci U nemile dopala sam ruke, Podnoseći uvrede i rugu, Onda za mnom mogli ste plakati! Evo leka blagotvorne smrti, Ozbiljnoga prijatelja moga! LJudsku dušu, i kad posve padne, Čas posljednji svagda uzvišuje. Opet krunu osećam na glavi, I sav ponos plemenite duše! (Nekoliko koraka napred poñe.) Koga vidim? Melvila? — Ne tako! Ustanite! Na slavu ste došli, A ne na smrt moju. — Recite mi, Kako vam je bilo u dušmanskoj Ovoj zemlji, od kad nas rastaše?

MELVIL Jedina je tištala me tuga, Što služiti ja ne mogoh tebe.

MARIJA. Prije smrti da imadoh sreću, Da zagrlim kog roñaka mila!

Page 94

Page 95: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartAl' od Boga suñeno je meni, U tuñini da ispustim dušu. Samo vaše da mi teku suze! — Vama, Melvil, poslednje ću želje Poveriti za sve moje drage. Svi u mojoj oporuci stoje. Znam, da moje ljubavne darove, I ako su ubogi i mali, Ipak neće malo ih ceniti. (Obrativši se služiteljima.) Za vas preporuku dadoh Mom kraljevskom francuskome bratu; On će za vas starati se brižno, Da vam novu otadžbinu dade. Ako vam je moja zadnja molba Još što vredna, ne ostajte ovde, Holi Britan da vam s' ne podsmeva. Zakun'te se na krst ovaj časni, Da nesrećnu zemlju ćete ovu Ostaviti, čim ispustim dušu.

MELVIL (takne u krst). U ime svih kunem ti se ovde.

MARIJA. Što još jadna, opljačkana, imah, Čime jošte raspolagat' smedoh, Na dar sve sam ostavila vama; Mislim, zadnja štovaće mi s' volja. I na smrtnom ovom putu mome Sve što nosim neka bude vaše. Zemnu sjajnost još mi jednom dajte Na mom putu u nebesko carstvo! (Dvorkinjama.) Teb', Aliso, i tebi, Gertrudo, Na dar biser i oprave moje, Baša mladost još se rado kiti. Ti, Margito, imaš prvo pravo Na dobrotu i na ljubav moju; U najvećoj ostavljam te tuzi. Da t' ne krivim za krivicu muža, Dokaz biće oporuka moja. — Ti se. Ano, ne trzaš za zlato, Nit' za biser, nit' kamenje drago; Spomen na me najveće ti blago. Evo t' rubac! u danima tuge

Page 95

Page 96: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartZa te sam ga svojom rukom vezla, Tople suze u njega uplela. NJime ćeš mi, vezat' moje oči, Kad do toga doñe. — Moja Ano, Tu poslednju ukaži mi službu.

ANKA. O Melvile! Svisnuću od jada!

MARIJA. Sad svi amo, da se oprostimo! (Pruži im obe ruke; jedno za drugim pred njom kleknu i ljube joj ljuto cvileći ruke.) Zbogom, zbogom, Aliso, Margito — Burgoine! Hvala na vernoj službi! Usne su ti u vatri, Gertrudo, — Mnogi, mnogi mrzili su na me, Al' svom dušom i voleli mnogi! Vredna muža želim ti, Gertrudo, LJubav ište tvoje žarko srce. — Da j' neverno sve zemaljsko blago, Uči poznat' na tvojoj kraljici! — Zbogom! Zbogom! i na veki zbogom! (Lagano se okrene. Svi odlaze, osim Melvila.)

Pojava 6.

Marija i Melvil.

MARIJA. Ove zemaljske sad uredih stvari, A nadam se, da sa ovog sveta Neću poći ničija dužnica — Samo jedno još mi tišti dušu I ne da joj da uzdeti k' nebu.

MELVIL. Kaži meni i olakšaj grudi, Otkri brige prijatelju svome.

MARIJA. Na granici o večnosti stojim, Pred najvišeg podazim sudiju, A jošte se ne pomirih s nebom Sveštenika moje crkve nemam.

Page 96

Page 97: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMELVIL. Umiri se. Žarku skromnu želju Blago nebo mesto dela prima, Tiran može samo ruke speti, A srce se gore Bogu diže, Ren je mrtva, vera oživljuje.

MARIJA. Samo sebi nije dosta srce; Zemni zalog potreban je veri, Da za njega nebeski se steče. Blago onim, koji se s molitvom U gospodnjem sakupljaju hramu, Ah! al’ k meni u moju tamnicu Ne dopire taj blagoslov neba.

MELVIL. On dopire! On je tu kod tebe, Pouzdaj se u svemoćnog boga!

MARIJA. Vi ste dakle za me glasnik neba, Koji doñe da mi pokoj dade. — Vam ću moju ispovedit' dušu, A vi božji blagoslov mi rec'te.

MELVIL Uteši se. Sveštenik sam postao, Da bih tebe mogao ispovedit' Na poslednjem tvome času.

MARIJA. Bože! Na samome dakle pragu smrti Nebesku mi ugotovi sreću! — A ti, negda meni sluga verna, Sad si sluga najvišega boga! Preda mnom si ti negda klečao, Sad pred tobom ja u prahu ležim. (Padne pred njim na kolena.)

MELVIL (učini znak krsta nad njom) U ime oca, sina i duha! Svoje srce ispitaj, kraljice, I pred bogom višnjim pravo zbori. Od poslednje tvoje ispovesti

Page 97

Page 98: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartKakvi gresi tište tvoju dušu?

MARIJA. Osvetu sam hranila u grudma, Zavist, mržnja u srcu mi behu. Božijem se nadah oproštenju, A ne mogah protivnici prostit'!

MELVIL Kaješ li se, je l' ti zbilja prava, Pomirena da poñeš sa sveta?

MARIJA. Jest mi zbilja, kao što se nadam, Da će mi se Bog smilovat' blagi.

MELVIL Kakav greh ti jošte srce tišti?

MARIJA. Ne tek mržnjom, i grešnom ljubavlju Vreñala sam previšnjega Boga. Moga muža, kralja, dadoh ubit', LJubavniku pružih za tim ruku. To sam teško dosad ispagatala, Al' me savest ne prestaje gristi.

MELVIL Jošte greha imaš li na duši, Koje do sad pokajala nisi?

MARIJA. Sad sve znadeš, što mi duša zgreši.

MELVIL A zar nećeš da priznaš krivicu, Zbog koje te ljudi sada kazne? O krvavom ne govoriš delu Bebingtona i njegova društva?

MARIJA. Spremna jesam da s' u večnost selim. Prije neg se skazaljka obrne, Pred prestolom mog sudije biću, Ja ti velim i opet ponavljam, Da ništ' više ispovedit' nemam.

Page 98

Page 99: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

MELVIL. Dakle tvoji pisari su lažno Svedočili ?

MARIJA. Kao što sam rekla, Onako je. Što su svedočili, Neka im Bog sudi. Nezaslužnom Ovom smrću sad teški krvavi Greh ispaštam.

MELVIL (blagoslovi je). Ispaštaj ga, jer krv Pomiruje, što je krv zgrešila. Za blaženom dušom ne ulaze Kroz rajska vrata, slabosti ljudske. Silom danom meni da rešavam I vezujem, otpuštam ti grehe. Po veri će da ti se i sudi. — Ostaje ti jošte mučna borba, Tvoja duša ima l’ dosta snage, Da nadvlada svaku zemnu mržnju I gorčinu svaku?

MARIJA. Ima dosta. LJubav sam i mržnju Milom svome žrtvovala Bogu.

MELVIL Pripremi se dakle, da dočekaš Lorda Borla i Lestera. Tu su.

Pojava 7.

Preñašnji. Borli, Lester, Polet. (Lester ostane podalje ne dižući oči. Borli motreći ga, stupi meću njega i kraljicu.)

BORLI. Doñoh, gospo, da vaše poslednje Zapovesti primim.

MARIJA. Hvada, lorde!

BORLI. Page 99

Page 100: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartVisoka je kraljičina volja, Da se vama ništa ne ukrati.

MARIJA. Milord Borli, poslednje mi želje Oporuka sadržava moja. Ser Poletu dadoh je u ruke — Molim, da se sve izvrši verno.

POLET. Biće tako.

MARIJA. Neka mi se sluge U Škociju, il’ Francusku puste, Kuda oni žele.

BORLI. Biće tako.

MARIJA. Kad već neće moje mrtvo telo Počivat' u osveštanoj zemlji, Zato barem neka se dopusti,

Da mi srce ovaj verni sluga Mome rodu u Francusku nosi, — Jao! Tamo uvek je i bilo!

BORLI. Neka bude. Imate li jošte —

MARIJA. Jelisavi, kraljici engleskoj, Nos'te moje sestrinsko pozdravlje — recite joj, smrt joj moju praštam I molim je, neka mi oprosti Onu moju jučerašnju naglost. Živa bila i srećno vladala!

BORLI. Hoćete li, da vam pastor doñe?

MARIJA. Ja sam s mojim izmirena Bogom. — Ser Polete! — Bez krivice moje

Page 100

Page 101: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartMnogo sam vam pričinila jada, Oduzeh vam potporu starosti. — Reč mi dajte vašu, da nećete Ime moje s mržnjom spominjati.

POLET (daje joj ruku). Umirite s'! Bog neka je s vama!

Pojava 8.

Preñašnji. Anka i druge dvorkinje (dolaze užasnute; za njima ide:) Šerif s belimštapom u ruci; iza njega vide se kroz otvorena vrata oružani ljudi.)

MARIJA. Šta je, Ano? Da, da, već je vreme, Ide šerif, da me na smrt vodi. Moramo se rastati. Sad zbogom! (Dvorkinje prionu uz nju sa velikom boljom. Melvilu.) A vi s vernom Anom pratite me Na ovome mom poslednjem putu. Tu mi, lorde, ne odbite molbu.

BORLI. Na to nisam ja ovlašćen.

MARIJA. Kako? Tu malenu odbijate molbu? Spram mog pola imajte prizrenja! Ko poslednju da m' ukaže službu? Ne mož' biti volja moje sestre, Da se vreña ženski pol u meni, Grube muške da me tiču ruke!

BORLI. Ne sme s' uz vas penjat' na gubište Ženska glava — njen jauk i vriska —

MARIJA. Ne bojte se! Ja vam dobra stojim, Moja Ana neće proplakati. Dajte, lorde! Bud’te blaga srca! Ne del'te me na samrti mojoj Od verne mi dojkinje i druge! Ruke joj u život doneše me, Nek i u smrt ruka joj vodi me.

Page 101

Page 102: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

POLET (Borlu). Dopustite!

BORLI. Dobro, neka bude.

MARIJA. Ništa više sad na svetu nemam. (Okrene se da poñe; u taj par sukobi joj se pogled sa pogledom Lestera, koji se strese. Marija se uzdrkće, kolena je izdadu, ona hoće da padne; tu prihita grof Lester i dočeka je na svoje ruke. Neko vreme gleda ga ona ćuteći i ozbiljno; on ponikne očima, na posletku govori Marija:) Milord Lester, vi reč održaste. Rukom svojom obećaste meni Izvesti me iz tamnice moje, Pa je sada i pružiste meni! (Lester stoji poražon, ona nastavlja blagim glasom.) Nisam samo na slobodi svojoj Htela vašoj da zahvalim ruci. Od vas čekah, da ćete vi meni Tu slobodu dragom učiniti, Htedoh, nekad na toj vašoj ruci Radovat' se novome životu; Ali sada, polazeć' sa sveta, Sad vam mogu, a da ne crvenim, Priznat' moju nadvladanu slabost. Zbogom, Lestre, budite mi srećni! Dve smedoste prositi kraljice. Da oholo srce osvojite, Vi ste, nežno koje vas ljubljaše Odbacili, prodali, Lestere! Sad klečite pred Jelisavetom! Nagrada vam nek ne bude kaznom! Zbogom! — Ništa više sad na zemlji nemam! (Odlazi, pred njom šerif, sa strane je prate Melvil i Anka, Borli i Polet sljede; ostali jecajući gledaju za njom, dok ne zañe; onda odlaze kroz ostala dvoja vrata.)

Pojava 9.

LESTER (ostavši sam). Živ sam jošte! Mogu još da živim! Zar krov ovaj neće s' srušit' na me! Zar se neće otvoriti zemlja,

Page 102

Page 103: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija StjuartDa proguta podla nevernika? Jao meni, šta sam izgubio! Kakav biser ja od sebe bacih! Kakvu sreću nebesku odrinuh! Ona ode k'o blažena duša, Meni osta očajanje kleto. Kud namera ode, s kojom doñoh, Da glas srca nemilice zgušim? S nepomičnim da gledam očima, Gde joj glava sa ramena pada? Da l’ njen pogled stid moj probuñuje? Mora l' ona i u smrti svojoj U ljubavne spletati me sveze? — Podla rño! Tebi s' ne pristoji Nežnom tugom da se ženski topiš! Sreća ljubve na tvom putu nije, Gvozden oklop nek ti budu grudi, Tvrda stena nek je tvoje čelo! Sramnog dela cenu da dobiješ, Drži ga se drsko i svrši ga! Muči, tugo.' Skamen'te se, oči! Gledaću je i svedok ću biti, Kako pada njena dična glava! (Odvažno korača na vrata, na koja je Marija otišla, ali stane na po puta.) Zaman! Zaman! Paklena me groza Sveg spopada, ne mogu gledati Grozni prizor, kako ona gine. — Ha! Šta to bi! Već su dole sišli — Ispod mojih nogu sad se sprema Strašno delo. — Čujem glase — Beži iz tog doma užasa i smrti! (Hoće da pobegne kroz druga vrata, ali ih nañe zatvorena i trgne se natrag.) Šta? zar sam Bog prikova me ovde? Zar da slušam, što gledati ne smem? Glas pastora — on je opominje — Sad mu ona reč prekide — Eno — Veleglasno sad se moli Bogu — Stalnim glasom — sada je sve tiho — Sa svim tiho! Jecanje se čuje I plač ženski — sad je svlače — Eno! Primiču joj dušek, nanj je klekla — Položila glavu — (Pošto je poslednje reči sa sve većim strahom govorio i malo ućutao, od jednom trgne se i kao onesvešćen padne; u isto doba čuje se odozdo potmuli žagor, koji po duže odjekuje.) Svemogući Bože! Svršeno je!

Page 103

Page 104: Fridrih Siler - Marija Stjuart

Fridrih Siler - Marija Stjuart

Zavesa pada.

Page 104