175

Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Njeknja

Citation preview

Page 1: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954
Page 2: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

B IB L IO T B K AI8 T O R IJ A

VREĐ IVAĆ K I ODBOR:dr M ILORAD EKMEĆlCdr VA SIL IJE KRESTIĆIV A N V . LALIĆdr LJVB O M IR M A K S IM O V lCdr RADE M IH ALJC lCdr AND REJ MITROVlC, glavni urednikdr B R AN K O PE T R A N O V lCdr CEDOMIR POPOV

dr TODOR STO JK O V

mr M I L A N RISTOVlC , iekretar redakcije

Page 3: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SMEZ ELTTAO kontinuitetu struktura moći

u Nemačkoj 1871—1945. godine

Fric Fišer

NOLTT • BEOGRAD

Page 4: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

Naslov orioinala:

Fritx Fischer Biindnis der Eliten © Droste Verlag, GmbH Dttsseldorf, 1079

TREVEO

Andrej Mitrović

Page 5: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

PREDGOVOR

Page 6: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

FRIC FIŠER ILI NEMAČKO SUOČAVANJE SA ISTORIJOM

Godine 1977. u jednom osvrtu na delo Frica Fi- šera (Fritz Fischer), profesora istorije na Univerzi- tetu u Hamburgu, ugledni minhenski istoričar Ni- perdaj (Thomas Nipperdey) pored drugog napisao je i ovo: „Tokom šezdesetih godina nije samo es- naf istoričara bio uzburkan ,Fišerovom kontrover- zom, nego i javnost zainteresovana za politiku i za istoriju [ . . . ] . Svojim tezama da dalekosežni i anek- sionistički ratni _ciljevi nisu bili pangermanske fantazije, nego sastavni deo i izraz kontinuiranih težnji za svetskom moći, Fišer je u nerv pogodio nemačku istorijsku svest i time složenu situaciju is- torijske nauke [ . . . ] . Niko više ne može i neće da izostane za Fišerom. Njegova knjiga je uistinu ot- vorila epohu, on je na osnovu novih izvora i novih tumačenja jedno ukorenjeno mišljenje revidirao, štaviše revolucionamo ga izmenio [ . . . ] . Više nego ijedan drugi nemački istoričar postao je glava jedne škole”1

f iSer o v r e z u l t a t

U istoriografiju Fric Fišer nije ušao kao pred- stavnik jednog novog velikog htenja, kao nosilac ko- renitih preokreta ili kao uzročnik snažnog stvara-

Page 7: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

10 ANDREJ MITROlie

lačkog nemira. Velikl deo njegovog života u struci protekao je bez naročitih obeležja. Dugo je bio sa- mo jedan među dobrim profesorima i istraživačima istorije koji su duboko ukorenjeni u istoriografsku tradiciju i koji u postojećim čvrstim okvirima na- učnih polazišta i metoda svojim istraživanjima sa- mo dalje dopunjavaju već postojeća znanja. Fišer je među njima bio jedan od najpouzdanijih i naj- boljih, dosledan u metodu, savestan, radan i istino- ljubiv, ali ipak ničim izuzetno istaknut.

Međutim, u navedenim ličnim osobinama isto- ričara skrivale su se m ogućnosti da se Fišer izne- nadno, iznenadno i za njega samog, nađe u središ- tu pažnje i da stekne izuzetno m esto kao krčilac puteva koji vode mnogo dalje nego što i on sam može stići, da postane podstrekač težnji za novim saznanjima, da se izdigne do istoričara-stvaraoca- -ličnosti koji pokreće snažan i plodan saznajni tok u međunarodnim razmerama. Da bi došlo do ova- kvog preokreta bilo je potrebno još samo to da se Fric Fišer sa svojom savesnošću, istinoljubivošću i upomošću lati proučavanja jedne od onih istorij- skih tema oko kojih se spleću ideologija i političke emo ije da bi zauvek bili prikriveni sadržaji pojave i o'uvala se tumačenja nastala iz vannaučnih raz- loga. Godine 1957. Fišer se posvetio proučavanju ratnih ciljeva Nemačkog ajha u prvom svetskom ratu, a kada je nekoliko godina potom izložio svoje rezultate, oko njega se sve iznenada uzburkalo, i u stru i i šire u javnosti, domaćoj i stranoj. On je ta- da imao v e r pedeset i dve godine.

Najpre se l9 5 9 . godine u oktobarskom broju Isto- rijskog čosopisa~pojavila Fišerova studija o politici Nemačkog Rajha na evropskom istoku tokom pr- vog svetskog rata2> a dve godine kasnije, 1961, ob-

Page 8: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

StTOCAVANJE SA ISTORUOM 11

javio je celovit rezultat svojih istraživanja u knjizi od skoro 900 štampanih stranica i pod rećitim na- slovom Posezanje za svetskom moći*. Potom se Fi- šer posvetio istraživanju ođnosa nemačkih ratnih ci- ljeva u prvom svetskom ratu i strem ljenja nemać- ke politike pre 1914. godine iJ9 6 9 . objavio je svoju drugu knjigu, ovoga puta na preko 800 štampanih stranica, čiji je naslov Rat iluzija ponovo govorio da je reč o studiji koja ponire u suštine pojavai Usledila je razrada teza o kontinuitetu nemačke is- torije u prvoj polovini 20. veka, koje su najpre iz- ložene 1978. na hamburškom kongtesu istoričara Savezne Republike Nemačke, a zatim 1979. razvi- jene u knjizi malog obima pođ naslovoitTShvez eli- taa. Krug glavnih Fišerovih objavljenih rezultata za- tvara zbirka njegovih studija, priloga, metodoloških osvrta i polemika koja se pod naslovom Prvi svet- ski rat i nemačka slika istorije pojavila 1978. godi- ne6, kao i dve polemičke knjige manjeg obima, prva koja je objavljena pod naslovom Svetska moč Ui poraz još 1965.7 i druga koja je izišla pod naslovom Juli 1914: mi nismo to nevoljno učinili9.

Prva i najvidljivija odlika Fišerovog ućinka je- ste obuhvatna i duboka istraživačka zasnovanost i monografija, i studija i polemika. Fišer se nigde ni- je služio prostim tumačenjima nego je tumačenja isključivo gradio na osnovu kritičkog proučavanja mase istorijskih izvora, koje je naučno dosledno shvatao i procenjivao. Ono što je otkrio istražujući noviju nemačku istoriju može se podeliti u tri sku- pine.

Prvu od tih skupina čine otkrića-o osnovnim tež- njama i konkretnim ciljevima Rajha u prvum svet- skom ratu, i to su mu najvažniji i središnji rezulta- ti. Fišer je pokazao i dokazao da je Nemačku vodila

Page 9: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

12 ANDREJ MITROVK

težnja za postizanjem moći, pa — ako bi bilo mogu- će — i premoći u svetu, radi čega je težila osvajanju što većih prostora, i to pre svega na evropskom i airičkom kopnu. Sto se tiče posebnih dljeva, Fišer je pokazao da su se oni prirodno često menjali za- visno od razvitka političko-ratne situacije. Program s početka 1918. godine, kada su Rusija i Rumunija izišle iz rata, ipak se može uzeti kao vrhunac nsva- jačkih planova i on je izgledao ovako: Na zapadu Evrope smerala je Nemačka da, aneksijama ili stva- ranjem vazalnih veza, sebi priključi Belgiju, Luk- semburg i rudno-industrijske oblasti francuske Lo- rene, kao i da sebi podredi ostatak Francuske i Holandije, dok bi Velika Britanija bila izolovana ođ evropskog kopna. Na istoku Evrope Rajh je težio da anektira ili za sebe najtešnje veže oblasti Kurlan- dije, Letonije, Estonije, Litvanije i deo Poljske, dok bi ostatak poljske teritorije morao postati nemački satelit kao i Finska, Ukrajina, Krim i Jermenija. U srednjoj i jugoistočnoj Evropi za Nemačku bi kao podređene države bile vezane Austro-Ugarska (uve- ćana na račun Srbije i Cme Gore), Rumunija i Bu- garska (uvećana na račun Srbije, a možda i na ra- čun Rumunije i Grčke), dok bi na Prednjem istoku Turska bila podređena Nemačkoj. U Africi bi Ne- mačkoj pripala ogromna i bogata prostranstva u središtu ovog kontinenta, naime, Belgijski Kongo i Francuska Ekvatorijalna Afrika, pa bd ova prostran- stva zajedno s Nemačkom Jugozapadnom i Nemač- kom Istočnom Afrikom, 2atim na Tihom okeanu s više arhipelaga, činila džinovsko nemačko kolonijal- no carstvo. Uz ovo je trebalo još osigurati i značaj- no nemačko učešće u privrednom iskorišćavanju Kine. Puteve između metropole i njenih vazala u srednjoj Evropi do kolonijalnog carstva trebalo Je

Page 10: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE sa E5TORlJOW 13

po ovoj zamisli da Stiti sistem pomorskih baza na ostrvima i obali Afrike (pominjani su Azo ska ostr- va, Dakar, Valona, Kotor, Aleksandreta, Reunion, Timor, Nova Kaledonija, Nova Gvineja itd,). Bio bi to u svetskim razmerama močan Imperium Germa- nicum.

Drugu skupinu činili su rezultati o izbijanju prvog svetskog rata. Uz pokazivanje ratobprneJ.de- ologije, ekspanzivnih privrednih teinji i interesa i planova vođstva za jačarije i širenje (što je sve po- stalo jasna sastavnica spoljne politike od kraja 19. veka), Fišer je posebno istražio godine 1911—1914. i pažljivim postupkom, uz oslonac koji mu je po- nudila dokumentarna-analiza njegovog mlađeg sa- radnika Imanuela GajsJ (Imanuel Geiss), utvrdio da je Rajh, dosledno političkim stremljenjima koja su se jasno iskazala u ranijem razdoblju, tokom jula 1914. želeo .rat sa-Antantom, nastojao da se prilika nastala atentatom u Sarajevu ne propusti i činio pritisak na Austro-Ugarsku Monarhiju da objavi rat Srbiji. Uporedo je nemačko vođstvo nastojalo đa svoju težnju da izazove rat prikrjje kako bi politić- ko-propagandno stvorio usŠve da svoje protivnike iznenadi i tuče brzim vojnim pohodom i da bi svo» jom navodnom miroljubivpšću mogao da manipuU- še i iz međunarodnih i iz unutrašnjopolitićkih razr loga.

Treću skupinu rezultata čine tvrdnje i argumen- ti da je tokom celog razdoblja postojanja Rajha (od 1871. do 1945. godine) ostala stalno ista spoijnopo- Htička težnja, iako su se izmenila tri režima (car- stvo, republika i nacistička tiranija), tizne i tri po- sve različite gamiture vodećih krugova i ličnostL Ove rezultate flšer je vremenom produbžo i iznco tezu da uprkos smenama režima nije bila menjana

Page 11: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

14 ANDREJ MITROVIC

društvena struktura, tj. da su vladajuće slojeve ne- prestano činili veliki zemljišni posed, krupan kapi- tal i militaristički vrh koji su u spoljnoj politici te- žili stvaranju ogromnog carstva, a u unutrašnjoj po- Titici težili ukidanju, ili bar bitnom ograničavanju, deiuokratije. Za razliku od ranijih istraživača, Fišer na scenu nije izveo samo vladara, vladu i njene usta- nove i vojno vođstvo, nego i visoke činovnike, in- dustrijalce, bankare, veleposednike, univeTžTtetske profesore, publiciste. . . i pokazao ih kao učesnike i saučesnike u stvaranju ratobome politike, ratne od- luke u julu 1914, dalekosežnih ratnih ciljeva i anti- demokratskih težnji, a takođe i kao one koji su kao konzervativna elita omogućili dolazak nacista na kormilo vlasti i uvođenje nacističke tiranije.

Fišer je ove svoje osnovne rezultate razvio poš- tujući i pokazujući stvarnost u svoj njenoj razno- vrsnosti, te se težnje, planovi i ciljevi Rajha moraju shvatiti kao rezultanta mnogih, nekad i velikih, raz- lika u stavovima vodećih pojedinaca, ustanova,' or- ganizacija i grupa kroz čiju se saradnju i sukobe oblikovala zvanična, državna politika. Uporedo je poštovao istoričnost stvarnosti i ubedljivo pokazao da politika Rajha ima jednu jasnu okosnicu oko ko- je se grupišu sadržaji, različiti i stalno promenljivi, zavisno od toka zbivanja i oblikovanja prilika na unutrašnjem i međunarodnom području. Fišer bit svega nalazi u nemačkom društvu, te iako poštuje načelo o delotvornom čoveku i istoriji, i čak podro- bno pokazuje ulogu mnogobrojnih ljudi iz različitih slojeva i grupa elite, za njega očevidno, kako se uostalom i sam izrazio 1964, „nije u prvom redu reč o ličnostima, nego o strukturama i tendencijama iz kojih izrasta politika RajhaH. Svim ovim je dale- kosežno iskoračio iz dotadašnje nemačke istoriogra-

Page 12: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJESA ISTORUOM 15

fije, koja je u metodološkom pogledu prosto robo» vala shvatanju da velike ličnosti oblikuju istoriju. Upravo je time i sebi omogućio da tačno sagleda stvarnost i dođe do trezvenih sudova, a posredno se otkrilo da istoriografija koja svoja polazišta nalazi u istorijsklm'Tičnbstima, u stvari, lako postaje zaro- bljemljL apologetskih i misti ikatorskih shvatanja is- torije svoje nacije i države.

POSEZANJE ZA TABUOM

Tri skupine Fišerovih rezultata zasekle su u tri dogme nemačke nadonalne i istorijske svesti. Otu- da je Niperdaj s pravom svoju već navođenu ocenu Fišerovog učinka naslovio „posezanje za istonjskim tabuom”, duhovito parafrazirajući naslov prve i najznačajnije knjige Fišerovog ciklusa*. Sadržaj pr- ve od ovih dogmi činila je tvrdnja da je Raih od JJLL4_đo-1918. vodio čisto odbrambeni rat, štaviše „borbu za opstanak,#, pošto su opaki inostrani nep- rijatelji (tj. sile Antante) hteli da ga unište. Druga dogma, koja je suštinski povezana sa prvom, sadrža- la je tvrdnju da Rajh nije izazvao_pryi svetski rat, nego su ga u obračun uvele ili naterale sile Antan- te. Tneća dogma zasnivala se na tvrdnji da je nads- tički Rajh, dakle i neosporno nemačko izazivanje drugog svetskog rata, nešto nesaglasno celoj ranijoj nemačkoj istoriji, nešto što je_izuzetak_i slučalnost

Ove tri dogme su bile međusobno čvrsto splete- ne i osporavanje jedne od njih vodilo je rušenju i ostale dve, ali s tim da je ipak dogma o ulozi Ne- mačke u julu 1914. imala središnje mesto, pošto je njeno osporavanje omogućavalo da se najlakie otkri- je da su konzervativna elita i vodstvo hteli i stvamo

Page 13: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

1 6 ANDREJ MITROVie

izazvali svetski sukob u leto 1914. i da su zato prl- rodni dalekosežni osvajački ciljevi u ratu koji je usledio, a iz jednog i drugog logično se nameće gle- dište da je reč o istoj pojavi koja se iskazala u izbi- janju i toku drugog svetskog rata. Drugačije reče- no, rušenje prve dogme omogućavalo je da se shva- ti kontinuitet agresivnosti i nasilništva u nemačkoj spoljnoj politici, a time i kontinuitet uloge u obli- kovanju ovakve politike od vremena Carstva do vre- mena nacista. Ovo sve tim pre što je Fišer odluku za rat u julu 1914. objasnio uz obilje dokaza kao plod društvenih okolnosti, privrednih interesa i dugoroč- nog stremljenja vodećih društveno-političkih snaga.

Kao i sve druge dogme, odnosno tabui ove vi> ste, i dogme o kojima je ovde reč nastale su u ve- likim političkim borbama i u samim tim borbama imale ulogu ideološkog oruđa. Naime, u opštim na- petostima epohe klasičnog imperijalizma (kraj 19. i početak 20. veka), kada su sve velike sile i poje- dine male države doprinosile oblikovanju međuna- rodnih sukoba iz kojih je proizašao opšti oružani obračun, Nemački Rajh je imao ključnu ulogu. Ova sila je upomim i često nedovoljno kontrolisanim agresivnim nastupom i spremnošću da svoje jačanje ostvaruje po cenu velikog rata, učinila da se Fran- cuska, Rusija i Velika Britanija, inače međusobno već tradicionalno rivalske i sukobljene sile, osete_po- djednako ugrožene od istog protivnika, što ih je i navelo na grupisanje u blok Antante između 1893. i 1907. godine uprkos svim međusobnim sukobima državnih interesa i očevidnim ideološkim suprotno- stima koje su između njih postojale. Iz ovakvog iza- zvanog grupisanja sila oko i protiv Nemačke, vođ- stvo u Berlinu, vrhovi društva i mnogobrojni pro- pagandisti imperijalizma iz srednjih slojeva nisu « -

Page 14: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA ISTORDOM 17

veli zaključak da treba menjati svoje težnje i po- našanje da bi novom politikom oslabili ili čak raz- bili ovo okruživanje, nego su se opredelili za poja- čanu konfrontaciju. Umesto nastojanjaT da novom politikom umanji osećanje nesigurnosti kod drugih sila, u kom slučaju se moglo sa sigumošću računati da bi ponovo došli do izražaja ionako veliki britan- sko-ruski sukobi u Aziji i francusko-britanske]su- protnosfiTT Afnci, Nemačka je odgovorila jačanjem svojih kopnenih vojnih snaga, izgradnjom ratne momarice, povećanim negovanjem ideologije rata kao ,,borbi rasa” i neminovnosti u istoriji, podsti- canjem ratobomog raspoloženja u svojoj javnosti i širenjem tvrdnje o navodnoj neprijateljskoj politici opkoljavanja usmerenoj na uništavanje nemačke dr- žave. f t ,

Kada se u julu 1941. odlučilo da se ne propusti prilika i da se izazove veliki rat,. teza o neprijatelj- skoj poiitici opkoljavanja već je imalaTsvoje važno mešfo u igri skrivanja istine kojoj je pribegavalo nemačko vođstvo. Ova igra je tada samo produže- na i pojačana da bi se u željeni obračun moglo ući pod najpovoljnijim okolnostima. Pošto se cenilo da Nemačka može da tuče Rusiju i Francusku zajedno, htelo se pomoću skrivanja svojih pravih namera uti- catiTia VeliloiBritaniju da u rat 1H ne uđe ili uđe ka- snije, a takođe se odgovomost htela prebaciti na Ru- siju. Zato se čekalo da Rusijajobjavi opštu mobilizari- iu, s kojim korakom se moglo sa sigumošću računati u slučaju da Austro-Ugarska vojno napadne Srbi- ju. Otuda je igra skrivanja podrazumevaia da savez- nička Monarhija mora prvada zakorači u rat, što je Nemačkoj bilo potrebno \ sfoga đartSt_obezbedila da joj ovaj saveznik doista bude saradnik u ratu. Cela ova konstrukcija trebalo je da pomogne obma-

Page 15: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

18ANDREJ MITROVIC

njivanju i strane i domaee javnosti, a posebno da utiče na sprečavanju antiratnih istupanja nemačke socijaldemokratije, koja bi bila vrlo neugođna, pa i opasna, kada se stupalo u jedan veliki rat. Najzad, tvrdnja da je Rajh zbog opasnosti od Rusije nate- ran da ratuje, trebalo je da posluži pripremanju po- voljne moralno-političke pozicije na budućoj konfe- renciji mira, i to zato da bi NemaČka na njoj mog- )a lakše da postavi i ostvari dalekosežne političke i osvajačke zahteve.

Sto je tada otpočeti rat bio duži i iscrpljujući, to je sve više trebalo ponavljati tezu o bezgrešnosti Rajha, najpre radi borbenog morala svog stanovnaŠ- tva, a zatim i da bi se, u slučaju prekida rata neod- lučnim ishodom ili Čak nemačkim porazom, mog- lo moralnim razlozima ili dokazivati nemačka pot- reba za jačanjem. ili osporavati teški zahtevi pro- tivničkog bloka. Kada se rat završio porazom, a pobedničke sile, dakako vodene svojim interesima i ciljevima, nisu dozvolile da ih NemaČka uvlači u rasprave o tome ko je odgovoran za ono Što se zbilo nego su na konferenciji mira u Parizu 1919,. jedno- stavno pošle od postulata da je krivica na nemačkoj strani i na tome gradile pravo za postavljanje uslo- va mira, u Rajhu su odgovorili strahovitom nado- nalističkom propagandom u kojoj je jednu od naj- važnijih sastavnica činiia teza o nemačkoj neduž- nosti za izbijanje nedavno završenog rata. Ovome je svrha bila da se pokaže neopravdanost i nepra- vičnost odredbi Versajskog ugovora o miru. Da je tako moglo da bude učinilo je to Što revolucija, ko- ja je potresala Nemačku od novembra 1918. do po- ćetka .maja .1919, nije zahvatila ni dovoljno Široko ni dovoljno duboko da bi razorila stara dmštvena uporišta konzervatizma i uništila moć sprege krup-

Page 16: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

su o c a v a n je SA ISTOfcUOM 19

nog kapitala i velikog poseda. U novim uslovima viđeni predstavnici tradicionalne elite nastojal! su da skriju svoju_JiIogu pri i2a2ivanju teškog, krva- vog i, uza sve to, izgubljenogjrata da bi i2begli pret- njama da polože račun i pred medunarodnim sudom, koji je bio predviđen Versaj.skim ugovorom, ili pred sopstvenim narodom, tj. ili pred revolucionamim, odnosno, levičarskim sudovima, ili pred parlamen- tarnim komisijama. Zato su u javnost smižljeno, upomo i grlato puštani .glasovi da je pitanje o rat- noj odgovornosti upereno protiv zemlje^ države, otadžbine, da treba moralno spasavati Nemačku od optužbi i da je patriotska dužnost svakog Nemca da poriČe bilo kakvu i bilo čiju krivicu^ža raT^anie- mačkoj strani. HaspoJažući i dalje značajnom moći i služeći se već odranije jakom nacionalnom ideo- logijom, vodeći slojevi su poveli snažnu, Čak i hi- steričnu kampanju da 2li spoljni neprijatelji nas- tavljaju s pokušajima da unište i nemačku državu i nemački narod. Time je krivica ^fodećih sojeva i rukovodeć h Ijudi bila propagandno. prlkazana kao ugrožavanje naciona ne države, čak i samog naroda.

Običan Nemac je tako dugo živeo u 2aguŠ jivoj atmosferi nadvikivanja patriotskim i nacionalnim parolama i tome je podlegao. Javnost su plavile pi- sane i usmene tirade o nemačkoj nedužnosti i op- tužbe na račun pobedničkih sila. Versajski ugovor o miru, u kome je nemačka odgovomost za raf bila izrično zapisana, postao je meta glavnih n&pada i cela ova atmosfera postala je oruđe u opiranju da se izvrši mirovni ugovor. U ovakvim prilikama uniš- tene rarionalnosti, dominacije strasti i, zato, moguć- nosti da se uspešno koriste mnoge neistine, mogao se u političara preoblikovati i Adolf Hitler, jedan sumanut čovek koji se tada uzdizao poglavito time

Page 17: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

2 0ANDRJEJ MITROVIC

što je bio među najrevnosnijim propagatorima ne- maćke nedužnosti i među najglasnijim tužiocima „versajskog sistema1’.

U pitanju je bila prava „operacija prikrivanja”10. Prirodno je da je u njoj za izvesno vreme posebno mesto pripalo onim ljudima koji su u leto 1914. go- dine bili na čelnim položajima Rajha. Uostalom, oni su sa skrivanjem istine počeli još odmah po izbija- nju rata, u čemu je naročitu ulogu igrala zvanična ž>Bela knjiga” o nemačkoj ulozi i, zatim, priprema- nje proširenog izdanja ove publikacije. Nakon po- raza, ovi ljudi su za skrivanje imali i ličnih razloga, pošto je upravo njima pretilo izvođenje prečTfcud. Bivši kan elar Rajha Betman-Holveg (Theodor von Bethmann-Holhveg), državni sekretar za spoljne po- slove.Jagov (Gotlieb von Jagow) i visoki funkcio- ner u Ministarstvu spoljnih poslova Stum (Wilhelm von Stumm) međusobno su se povezali da bi se do- govorili na koji način da se brane ako dođe do sud- ske ili parlamentarne istrage. Stum je tada veoma tačno naveo nekoliko dokumenata čiji je sađržaj bio veoma optužujući po ulogu Nemačke i njih trojice u izazivanju rata. Oni i druge nekada najodgovor- nije ličnosti počeli su tada da pišu svoje memoare i to opet da bi se odbranili. Kao i u diplomatskim kontaktima u julu 1914. i tokom rata, u svojim us- pomenama pribegli su tehnici skrivanja svojih pra- vih namera tako što su tražili formulacije koje su samo na izgled bile istinite. Na primer, ako je Vil- helm II (Wilhelm II) u svojim uspomenama, napi- sanim u progonstvu, tvrdio da u dvorcu.potsdam nije držan Krunski savet 5. ili 6. jula 1914, Što se inače tvrdilo u javnosti, to je bilo utoliko tačno što se ovo telo doista njje sastajalo11, ali je bivši kajzer prećutkivao da je tokom dva pomenuta dana poje*.

Page 18: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVaKJE s a is t o r iio v 2 1

dinačno primio sve najmerodavnije predstevnike kljuČnih ciMlnOi i vcjnih Službi radi savetovanja o predstojećemjatu, Ilii kada se u memoanma tvrdi- lo da nemačka vlada niie znala za austrougarsM ul- timatum Srbiji pre većeri JŽ3. iula 1914« i to je for- malno bilo taćno, jer se vlada nije sastajala11, ali su car, kancelar, državni sekretar i državni podse« kretar za spoljne poslove, Šef Generaištaba i mnoge druge lićnosti i krupne birokrate, ukljućiv i nemač- kog ambasadora u Beču, znali da se ultiinatum cema. bili upućeni u ćemu će biti suština njegovog sadržaja pre nego što je bio oapisan i, najzad, dobili konaćan lekst ovog dokumenta ranije nego vlada Srbije.

U ovo skrivanje su se sve više ukljućivale dr- žavne ustanove Vajmarske Republike, što su s pro- ticanjem vremena sve više jaćale desničarske sna- ge, pa je i celu ovu snažnu kampanju o nedužnosti, podržavalo Ministarstvo spoljnih poslova. U javno- sti, u kojoj je apologetska publicistika bila sve mno- gobrojnija, od 1923. središnje mesto dobio je časopis P ita n je ra tn e k r iv ic e (D ie K r ieg ssch u ld jra g e), koji Je'lridesetih godina promenio ime u Beriinski me~ se o n ik (B e r lin e r M o n a tsh e jte ) iako su mu koncep- cija i sadržaj ostali isti. Uprkos spoljnoj objektiv- nosti, njegov zadatak je bio samo u tome da sako- plja materijal koji isključuje nemaćku krivicu i da odgovornog z_a rat traži u drugim državama. U tti svrhu su na njegovim strariićama objavljeni i mno- 0 istorijski izvori. među njima i autobiografski pri- lozi, pa i takvi koji danas predstavljaju važnu gra- đu, ali je sve rađeno tako da već izbor autora ili pitanja iskljućuje da se može nešto reći o skrivenim namerama nemaćkog vođstva, ćžme se obezbediioda mnogobrojna iskrena svedoćanstva i verodostojni i

Page 19: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

22 ANDREI Mnnovic

autentični dokumenti samo posluže prikrivanju pra- vih namera i zadataka ovog čas opisa. Urednik jc naravno bio provereni nemački nacionalisfa^ inafie penzionisani carski oficir Vagerer'(AHfeđ~von Wa- gerer). Casopis je zvanično bio organ Centra za istra- iivanje uzroka rata (Centralstelle fiir Erforschung der Kriegsursachen) a stvamo je izanjega — kao davalac novca, zadataka i osnovne linije rada — sta- jalo berlinsko Ministarstvo spoljnih poslova15. '

Radi razumevanja svega ovoga korisno je znati za jedno zanimljivo, karakteristično i oštroumno za- pažanje kneza Ojlenburga (Philipp Fiirst zu Eulen- burg-Hertefeld), čoveka iz najvišeg društva Carstva i neko vreme utica-jne ličnosti nemačke spoljne po- iitike. Ojlenburg je još u aprilu 191ž. godine zapi- saou : ,,Mi iz oportunističkog r zloga falgifikujemo istoriju. Na svim uglovima ulica napisali smo, .ne- mačka vemost’ .nemačka istina’, i .nemačka duša1 da bismo iza toga skrivali rat koji smo odavno za- misliH.’' Dodao je ironično i ovo: ,,U ovom smislu mi smo svakako ostali sebi uvek verni i časni. Po primeru velikog Fridriha, koji je — pošto je već upu- tio svoje trupe na marš prema Sleziji — pisao cari- ci Mariji Tereziji da ne misli da otpočne rat pošto mir ceni kao najviše doljro. Po primeru Bizmarka, kome je uspelo da ubedi nemački narod da ga je Francuska suviže duboko uvredila, a da on ne bi_1870 izvukao mač,t I podvukao je: „Tako i danas, dok nam naš car i vlada neprekidno i beskonačno pe- vaju o miru pred kojim vemo straiarimo kao pred svetinjom. mi gradimo drednote.” Ojlenburg je go- vorio o neshvatljivoj i, čak, smešnoj dvoličnosti, više, i o pravoj tradiciji obmanjivanja u pruskoj i zajedničkoj nemačkoj istoriji koja je shvatena i pri- kazivana kao državnicka veština.

Page 20: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVAH/F SA. iSTORUOU 23

PHI E R I12 PREDNACISTICKOG VREMENA

Iza javne pozomice* na kojoj se utrkivalo u sum- njivom patriotizmu, vladala je i tokom rata i posle njega napetost da se ćinjenice ne otkriju,“a~Uporedo s tim bilo je mnogo dvoličnosti i cinizma, samocen- zure i druŠtvene cenzure i sve ovo upravo zato što nije bio mali broj onihkoji su ili znali ili taćno po- gađali kako doista stoje stvari. Istoričar našeg vre- mena Džon Rel (JoIjnJ^gbl), koji je poprilićno istra- živao ovu pojavu, ukazuje na to ,,s kakvom se otvo- renošću nemačka uloga u izbijanju i tokom [prvog svetskog] rata razmatrala u poverljivoj komunika- ciji unutar političkih i akademslah knigova,> i ,3 koliko se lakoće tada probijala inače danas opšte prihvaćenaJstina da je vlada u Berlinu htela ra t1’ pa je isticao đžTse „teško može potiskivati sumnja da su nemački iatOričari i publidsti, braned u me- đuratnom razdoblju s toliko strasti nemačku neduž- nost, u stvari često radili protiv svoje dobre save- sti”15.

Pojedind ne samo što se nisu ustručavali da ot- voreno kažu šta znaju nego su smatrali da im pat- riotsko osećanje nalaže da to i obnaroduju, ili da o tome bar obaveste što veći broj ljudi na glasu. Narodni posbnik dr Karl Libkneht, predstavnik le- vog sodjaldemokotSkog krila u Rajhstagu, optužž- vao je vladu za rat1*. Međutim, s poznatim politič- kim protivnicima režim se srazmemo lako razraču- navao pošto im je mogao pripisati da naprosto istu- paju kao opozicionari, a i mogao je naći političke razloge da prema njima i otvoreno preduziina kaz- nene mere” Libknehtu je oduzet poslanički man- dat, hapšen je i suđen, zatim slat na front, ps po- novo hapSen. Iako zvuči paradoksalno, teie je biio

Page 21: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

2 4ANDREJ MITROVJĆ

izići nakraj sa usamljenim pojedincima, posebno oni- ma koji su bili pripadnici najvišeg sioja i sa imenom poznatim u inostranstvu. Smisao ovakvih tabua pre- vazilazio je političko područje pošto mu je prava svrha bila da dugotrajno onemogućuje saznanje, a ove pojedince je znanje činjenica i gonilo da nasto- je obavestiti javnost kako stvari doista stoje. Zato je, kako to uvek biva, kad grlati ideoiozi dobiju pre- vagu, u senci teklo ućutkivanje svih onih koji nisu hteli poštovati „zaveru cutanja,,J a i skrivana su, po potrebi i falsifikovana ili uništavana, dokumenta kompromitujuća po vrh države18.

Najpoznatiji im je primer kneza Lihnovskog (Karl Max Fiirst Lichnowsky), koji je u presudnom razdoblju od novembra 1912. do početka avgusta 1914. bio nemački poslanik u Londonu i u odluču- jućim danima krajem jula i početkom avgusta 1914. bio jedini nemački diplomata koji se svim snagama borio za očuvanje mira. Iz tih kriznih dana izišao je Lihnovslđ s čvrstuh utiskom da je britanska. vla- da bila spremna da se nagodi ukoliko bi se Nemačka odrekla namere da or užjern^zadobije vođstvo u Ev- ropi, posebno da uništi Franćusku kao velikusilu, a da vlada njegove zemlje ničim nije htela da do- prinese da se očuva mir pošto je očevidno želela raL Po povTatku u zemlju, on nije krio svoje misli, pa je i sastavio tri opsežna memoranduma (jedan već u avgustu 1914, drugi 19i5. i treći 1916. godi- ne) u kojima je na osnovu dokumentacije kojom je raspolagao i svojih poznavanja prilika sabrao do- kaze i obrazloženja o odgpvornosti_ylade Rajha,#. Štaviše, nastojao je da svojim poznanicima iz viso- kog nemačkog društva predoči ono što zna i svoje memorandume je davao istaknutim ličnostima u dr- iavnoj službi, Jedan od tih spisa početkom 1915.

Page 22: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJB SA ISTORJJOV 25

bio je kod predstavnika virtenberske pokrajinske vlade barona Vajzekera (Karl Freicherr von Ve- izsacker), koji u jeSnom pismu ne samo da nije po- ricao tezu o odgovomosti nemačke vlade nego je čak napisao da jrmnogo od njegovp^ £ LihoovA og] kritike naše spoljne politike nije ništa novo” što uka- zuje, kako je to primetio Rel, da su mnogi na vi- sokim položajima mislili isto, ili slično, kao i Lih- novski20.

Izvesni kapetan Berfelde (Hans Georg von Be- erfelde), koji je služio u l^olitičkom odeljenju Ve- likog generalštaba, umnožio je memorandum Lih- novskog iz 1916. godine, navodno samo u pedeset primeraka, i poslao ga mnogim vodećim Ijudima a možda i šire. Ovaj spis je po svoj prilici bio dalje umnožavan i njegovi prepisi su već sredinom 1917. kružili Nemačkom i s njima su bili upoznati mnogi narodni poslanici, novinari i drugi zainteresovani. U nekoj minhenskoj krčmi u Silerovoj ulici čitao ga je i gla^no anaiizirao i istaknuti vođa levog krila „nezavisnih” socijalista. Kurt Ajzner21. Bavarski poslanik u Beču je vladi u Minhenu javio 28. mar- ta 1918. da su prepisi stigli i u Austro-Ugarsku i da tvrdnje Lihnovskog izazivaju'veEka zanimanja. Ne* ki primerci su preneseni i u Svajcarsku.

Iz dokumenata^ajnih arhiva pokrajinske vlade Bavarske vidi se da je sve to veoma uzbuđivalo vht- dajuće krugove i da su pažljivo tražili načŽD fafiko da se što neupadljivije oslobode neprijatnog knea% smatrajući da bi svaki oštar korak prema posled- njem nemačkom ambasadoru u Londonu u inostran- stvu bio primljen kao dokaz ispravnosti njegovih tvrdnji**. Đavarski poslanik u Berlinu F sta 1917. poverljivojaviojda je. čua da ćCLkancelar Rajha tražitl.izjayy.pd Lihnovskogi da se „smatra

Page 23: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

26 ANDREJ MITROVIC

da bi najbolje reženje bilo ukoliko bi ovo dovelo do potpunog kneževog nervnog sloma, što bi omogući- lo da bude za4?vocen.u neki sanatorijum”. Iz izveš- taja ovog diplomate od 29. avgusta vidi se da se izbegavalo da se otvoreno preduzme nešto protiv Lih- novskog, pošto se procenjivalo da bi takav postu- pak ,,samo pogoršao pozicije vođstva Rajha u ino- stranstvu”. Da kneza Lihnovskog treba predstavlja- ti kao ludog, proizlazi i iz dopisa bavarskog posla- nika u Beču od 25. marta 1918. Međutim, kako se Lihnovski nije dao isprovocirati, problem se čak za- oštravao i kada je u proleće 1918. u Cirihu došlo doobjavljivanja njegovog memoranduma iz 1916, ge- neral I .nripkrinrf (Erich Ludendorff), u to vremepolitički najmoćniji čovek Nemačke (kaže se dikta- tor), zahtevao je hapšenje i kneza i kapetana Ber- feldea. Ipak su tada preovladala umerena uverenja i protiv Lihnovskog je poveden samo postupak u pruskom Gomjem domu, iz koga je~bio i isključen. Po okončanju rata, Lihnovski je nastavio da saop- štava svoja uverenja. Godine 1919. je u Berlinu s njegovim odobrenjem preštampana Ciriška brošu- ra", čl!_927. godine objavio je u Drezdenu dve knji- ge svojih uspomena i u njih uvrstio i svoje memo- randume o nemačkoj odgovomosti, ali ovoga puta s ublaženim formulacijama, što je sigumo posledica stalno većeg moralnog pritiska koji su na njega vr- 6ili nacionalisti24 Knez Lihnovski je umro 1928, teš- ko napadan i usamljen.

Drugi slučaj se odnosi na pomenutog kapetana •pprfplripa*8. On je na osnovu oskudnih do tada ob- javljenih dokumenata pažljivim kritičkim čitanjem došao do saznanja da za celo krvoproliće iskljućivo, ili bar prevashodno, odgovornost snosi nemačko vođatvo. Zato je i prihvatio tvrdnje Lihnovskog i po-

Page 24: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SVOCAVANJE SA ISTORIJOJV 27

trudio se da one postanu poznate širem krugu ljudi, Verovatno zbog svoje ogorčenosti protiv ratničkog Rajha, Berfelde je^n h v a tin mslni rpvnliiciju, koja je te 1917. sru ila caristički režim i razvIastUa tra- dicionalno vladajuće slojeve, a posebno je bio pod uticajem_io]jšeylčkog istupanja iz rata. Samo koju nedelju posle boljševičkog preuzimanja v a s ti obra- tio se vođi^,nezavismh” socijalista, Kar u Kauckom i zamolio ga da „pozdravi Ruse odf strane jednog nemačkog brata, koji ih vo i, je r su oni svojom krv- lju obeležili njegovu veru”, očevidno veru u mir, i isticao je da ^mi kasnimo” iza Rusa od kojih je oče- kivao da se bore ,,za a ovo” radi „otvaranja puta slobodi i svetskom m iru”26.

Berfeldeova uloga u širenju memoranduma Lih- novskog navela je yodeće_krugove da već u leto1917. razmišljaju šta protiv niega da preduzmu i, po to su se ustezali da pribegnu hapšenju, odlučili su da ga prekomanđuju na novu dužnostkan*7. D a'lFje^do^ovog premeštaja došlo — to ne znamo, ali je kapetan nastavljao da se bori i 1. jula1918. posao je vladi Rajha jedan svoj memoran- dum u kome je sve vodeće Ijude iz jula lffl4. ozna- Čio kao_ratne-^ločince, optužio ih za krivotvorenje dokumenata s kojima su izišli pređ javnost i traiio da budu kažnjeni. Odgovor na ovaj dopis bilo je hapšenje i zat aranje u tamnžcu kapetana Đerfel- dea” . On je kasnife, la iž i. pošto je oslobođen u da- nima revolucije, objavio u jednoj brošuri „opomi- njući poziv nemačkom narodu”; u stvari, novu op- tužbu protiv ratobomosti negda njeg vođstva*, što je, kao i mnogo šta drugo, ostalo bez odjeka prigu- šeno talasom nacionalističke propagande.

"Trećilcarakterističan događaj odigrao se ođznab posle rata oko uspomena jednog od kljućnib Ijuđi

Page 25: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

2 8 ANDREJ MITROVKJ

iz jula 1914. Heč je o jp emoarima generala grofa Mpltke^ Mlađeg (Hellmuth Gral von Moltke der JungereJ7"koji je u julu 1914. bio šef Velikog gene- ralštaba ali je zbog poraza na Marni bio, ̂ smenjen 12. septembra 1914. i od tada je živeo u penziji do smrtl 1916. Za njim su u rukopisu ostale Tijegove uspomene i one su š ampane 1919, ali je izdanje br^ zo povučeno i celo uoišteno (osim jednog^giimerka koji je sačuvan u J-aiucigu s beleškom nekog bibli- otekara o naredbi da se svi primerci unište) pošto je Moltke izneo činjenice koje su pokazivale r a to boruost nemačkog vodstva30. Godine 1322^ pojavila se knjiga uspomena ovog generala, ali je tekst bio potpuno jražITčit od onog koji je Moltke ostavio m sobom i sada je njegovo svedočanstvo bilo lišeno svakog ozbiljnijeg sadržaja. Originalan rukopis više nikad nije nađen. Može se tvrditi da ovo nije bio jedini slučaj nestanka (možda i uništavanja) i kri- votvorenja istorijske građe, jer i knez Lihnovski u svojim uspomenama kaže da je jo s le rata važnu do kumenladju, kojom je raspoiagao, predao parlamen- tarnoj komisiji koja je zvanično istraživala politiku Rajha pri izbijanju rata, ali je a dokumentacija ubrzo nestala bez traga. Uvid u ličnu ostavštinu ge- heraIa~MoItkea, koja je data na čuvanje Saveznom arhivu u Koblencu, pokazuje da u njoj nema nijed- nog znaćajnijeg spisa. To je, naravno, vrlo čudno, s obzirom na dugogodišnje važno mesto ovog čove- ka u nemačkoj državi.

Ćetvrti slučaj je vezan za profesora univerzite- ta Hermana Kantorpvica (Hermann Kantorowicz)p uglednog stručnjalca za međunarodno pravo31. Kao- torovicu je 1923. godine Prvi pododbor Istražnog odbora o uzrocima svetskog rata Rajhs aga poverio da napiše međunarodno-pravnu ekspertizn-o paUti-

Page 26: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA ISTORIJON 29

ci nemačke v lade u leto 1914. godine. Prolesor Kan- torovic je ovaj zadatak shvatio normativno i reša- vao ga po tipu sudskog procesa; dakle, odbacivS istorijski pristup, mada se koliko je god mogao os- lanjao na dokumentamu građu. Posao je zatrršfo 1927/ godine i njegov ̂ zakljiičak je bio da Anstro- -Ugarska snosi glavnu odgovomost, Nemačka ima veliku odgovomost kao saučesnik, dok je na Rmriji ograničena odgovomost31. Bez obzira na to što sav- remena istraživanja pokazuju izvesne slabosti Kan- torovicevih rezultata, oni su bili veoma blizu_onpg što je kasnije ot.krin Fric Fižer; istina, ubedljivije i izoštrenije.

„Slučaj Kantorovic” upravo je počeo kada su se sa sadržajem njegove ekspertize upoznali u Mini- slaratvu spoljnih poslova**. U ovoj ustanovi su bili veoma nezadovoljni pošto su iznesena rešenja bila oprečna gledištima spoljnopolitičke službe da treba tvrditi da je u julu 1914. godine Nemačka bila uvu- čena u rat. Nije se postavljalo pitanje da li je ek- spertiza tačna ili nije, nego se polazilo od tvrdnje da je ona-štetna..2a.međunax^dm'P©loža j i spoljnu politiku Vajmarske Republike, čime je politički ra- zlog proglašen starijim od istine i od naučnog poš- tenja. Profesor Kantorovic je bio^opiužen.-za^ne- mačko držapje”, a njegovu ekspertizu je prekri- lo ćutanje, njeno objavljivanje je bilo zahcaĐjeno i ona je za duži niz godina nestala u tajnim arhivima Ministarstva spoljnih poslova.

Ali ovo nije bio i kraj cele priče. Kantorovic je, istina, bio dobrovoljac u prvom svetskom ratu i do- kazani nemački patriota, ali je ipak i bez slučaja sa ekspertizom bio na udaru nacionalista, posebno de- sničara-rasista, rzato što ie-Jbio Jevrejin i zato što je u toj „republici bez republikanaca,f bio jedan od

Page 27: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

30 ANDREJ MITROVIĆ

malobrojnih istinskih demokrata. Zbog pisanja u štampi da je za novi republikanski poređalc štetno negovanje Bizmarkovog mita, Kantorovicu su neke njegove kolege na univerzitetu u Frajburgu zagor- čavale život, pa se on odazvao pozivu mnogo slo- bodoumnijeg profesorskog kolegija na univerzitetu u Kilu da pređe kod njiha*. Tada se pokazalo da je njegova ekspertiza odgovomosti za prvi svetski rat, istina, nestala u arhivi, ali da ga Ministarstvo spolj- nih poslova ne želi tek tako lako ostaviti na miru i da nastoji da ga onemogući i kao profesora i kao stručnjaka Ova uticajna vladina ustanova je poče- la da vrsi pritisak na univerzitetu u Ki u, u čemu je važnu ulogu ođigrao i" sam ministar spoljnih pos- iova, Gustav Strezeman {Gustav Stresemann), ina- če i tada i posle drugog svetskog rata' s& djen kao demokrata i veliki Evropejac. Rezultat je bio ćla je Herman Kantorovic trajno izgubio mesto na nemač- kim univerzitetima i tako je uništena jedna đo da uspešna naučnička karijera55. On je kasnije emi- grirao.

ISTORIČARI KAO CENZORI

U meduvremenu su se u inostranstvu probijala saznanja o stvamom sadržaju nemačke politike pre 1914. godine, i to na osnovu istraživanja dostupne izvorne građe, najčešće one koja se po metodologiji istorijske nauke svrstava u izvore drugog reda- Pro« dore su svojim radovima označili francuski istorićar Renuven (Pierre Renouvin)38, zatim američki ifltori- čar Smit (Bemadotte Schmitt)*7, britanski istoričar Guč (George Gooch)w i, najzad, najubedljivije itali- janski istoričar AJbertini (Luigi Albertini)59. Cetrde-

Page 28: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SVOtAVANJB SA IST0RJ30M31

set knjiga nemačkezbirke đokumenata 23 razdoblje 1871—1914. pod naslovom VeUka politika^ižrapakih kabineta donela je, istina, izbor dokumenata iz kojih se nisu mogli dovoljno ubedljivo izvući dalekoseizu pouzdani zaključci bez oslonca na tada još neobjav- ljenu građu, ali koji su ipak pružali gućnosti da se korakne-daije40. Međutim, na prime- ru ovog izdanja pokazalo se da zbirka dokumenata čini mrtav kapital sve dok je ne prouči darovit isto- ričar, §to je u slučaju nemaćke_.£rađe učinio tek Al- bertini; dakle, ne neko od nemačkih istoričara.

U Nemačkoj je nacionalistička zaslepljenost či- nila da se i jasni iskazi dokumenta nisu mogli, ili nisu hteli, tačno razumeti. Nemačka istodografija se bavila istraživanjima starijih razdoblja, a 0 mi- nulom ratu su njeni pfeđstavnžci govorili bez uvi- da u građu i uz puno poštovanje sadržaja i tona uverenja koja su širili nacionalisti. Naučni prodori u inostranstvu su ostajali bez ikakvog uticaja, sh- vatani kao vrsta propagande uperene protiv Nemač- ke. Na drugoj strani je u inostranstvu bilo ljudi am- bicioznih da pišu onu jgtoriju koja obezbeduje )aku populamost i novac korišćenjem mistifikaoia koje goiicaju irarionalno u čoveku (atentat u Sarajevu je u tu svrhu mogao lako da se zloupotrebi) i oni su omogućili da sejdesničari u Nemačkoj pozivaju na strane istoričare. Fosebno su u ovom smislu do* HI đo lzražaja neki Amerikanri nekriličkog_niifilje- nja i provincijalnog znanja, koji su stvorili navod- no novu, tzv. „reviziooističku školu,,l tvrdeći da su netačna uverenja rasprostranjena u zemljama An- tante, SAD i u neutralnim državama 0 nemačkoj ra- tobomoj politici". Njihove knjige su odroah prev^ dene i objavljenau Nettdčkoj radi učvršćivanja na- cionalističkog dogmatizina"

Page 29: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

32 ANDRRJ MITROVIC

Počev od 1933. godine uništena je nacističkom strahovladom svaka mogućnost drugačijeg gledišta od onoga koje su zastupali krajnji nacionalisti. Sna- žna i netrpeljiva propaganda podržavana neniilosr« dnim policijskim terorom, onemogućila je skoro u potpunosti sva"k"o racionalno istorijsko mišljenje, pre svega svako pravo istraživanje novije istorije. Ne treba smetnuti s uma da su na berlinskom Trgu opere 10. maja 1933. godine gorele i knjige Emila Ludviga (Emil Ludwig), pisca publicističkeL istorio- grafije (i biografija Bizmarka i Vilhelma II), pod optužbom da je Ludvig „kaljao nacionalnu-istori* ju”43. I van domašaja nacističkog režima ništa nije bilo bolje u pogledu unapređivanja saznanja o pr* vom svetskom ratu. Neki zastupnici teze o nemačkoj nedužnosti morali su kao Jevreji, ili kao umerenO demokrate, da emigriraju, ali su i van otadžbind ostajali vemi nacionalističkoj dogmatici. Ipak, bilo je i nagoveštaja da medu mlađim izbeglicama ima istoričara koji će se drugačije poneti. Najznačajniji među ovim nagoveštajima bila je knjiga o imperi- jalizmu Džordža Halgartena (George IJaUgattcn) koja se pojavila u Parizu 1935. godine; to je, u stvari, bila skraćena verzija rukopisa koji je Halgarten pred odlazak u emigraciju uzaludno u leto 1933, poku- šavao da štampa u Nemačkoj.

Svojim iskušenjima, i pre svega svojim ishodom, drugi svetski rat nije doneo kraj ovog nacionalistić- kog istorijskog mita, ali je učinio da se značajno pro- mene i opšte i nemačke političke prilike, odnos sna- ga u nemačkom dmštvu, i da se trezvenije gleda na nemačku istoriju. Nemački Rajh, stvoren 1871, b'io je uništen i ubrzo, 1949, Tiašfele su dve nemačke drŽave, s njima i sasvim različite društvene, poli- tičke i ideološke prilike zapadno i istočno od reke

Page 30: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

suo cav an je sa is t o r u o m 33

Elbe. Tradicionalna elita je bila snažno uzđrmana savezničkom pX5beđom i okupacijom, a ubrzo u J)e- mokratskoj Republjci Nemačkoj potpuno r&zvlažće- na i u Saveznoj Republici Nemačkoj značajno_cgra- ničena u svojoj moći, dok su na glavnu poUbcku pozomicu izbile dugo potiskivane levičarske, snage tradicionalno antiratno raspoložene. Svim ovim bOa je pokopana i nada da će se ponovo zapodenuti boj oko moći u Evropi i svetu. Takođe, poslednji rat je svojim sadržajima i aktuelnošću potismio u seća- njima prethodni svetski rat i umanjio njegov poli- tički i ideološki značaj za Nemce. Tako je teza o ne- dužnosti izgubila svoju_poMcku_psnoyu, s njom i svoj izuzetan značaj. Ipak je u glavama mnogih — možda i većine — Nemaca ostala predstava o neduž- nosti Nemačke u prvom svetskom ratu, a_u Savez- noj Bepublici su se desničarski krugovi braniB Tvr- deći da se neospomom zlom učinku Rajha u đru- gom svetskom ratu nikako ne sme još priđodati ono što je ova država doprinela prvom svetskom ratu. Istoričari od struke su u novim prilikama postali glavni zastupnici stare dogme.

Smanjivanje zanimanja za događaje od pre 1918. godine pogodovalo je očuvanju već rasprostranje- nih uverenja, tim pre što nije bilo ni novih istorij- skih istraživanja; velika zanimanja za-drugLsvetski rat i nacizam, a uskoro i sve snažnija istraživanja tih godina, učinili su da se poslednje razdoblje sve više uzima kao nešto posebno, čak potpuno odelje- no od ranije nacionalne istorije. Ovo se pokazalo vrlo korisnim za apologetiku nacionalističkog tipa. Posiednje razdoblje se nije moglo mistifikovati (zbog očevidnosti činjenice ko jeTkako otpoČeo rat, zbog zaplene poverljivih državnih arhiva od strane saveznika i kortšćenja ovđ dokumentacije za bpga-

Page 31: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

34 ANDREJ MITROVIC

to dokazivanje stavova optužnice i presude na nizu suđenja održanih u .Nirnbergu o odgovomosti za izazivanje poslednjeg rata i za ratne zloćine, zbog razglašavanja činjenica i posredstvom nimberških suđenja i posredstvom publicističke i naučničke is- toriografije, zbog uzdrmanosti konzervativnih kru- gova potpunim ratnim porazom, savezničkom oku- pacijom i pozivanjem na odgovornost zbog saradnje s nacistima), pa je zato bilo dobro prikazati ga kao neku naročitu i čak slučajnu istorijsku fazu.

NemaČka istorijska nauka je posle Leopolda Rankea (Leopold RapKe)> odnosno upravo s „neo- rankeovcima”, tj. učenicima Rankeovim koji su se na svog učitelja, istina, pozivali, ali su ga stvamo potpuno izneveravali, bila zatočnikjnacionalističke ideologije i njeni najvidniji predstavnici najčešće su bili zagovornici i.branip5i nemačkogJmperijaliz- ma i saučesnici u građenju ideologije državne mo- či. Ona je imala i svoje važno mesto, suprotno svo- joj suštini, u sprečavanju da se dođe do pravih saz- nanja o prvom svetskom ratu. Zato je i razumljivo' zašto je mimoilaženo Albertinijevo ̂ delo, iako je ono sa engleskim izdanjem sredinom pedesetih go- dina postalo poznato u svetuM. Jedini osvrt na nje- ga bio je, u stvari, napad iz pera Gerharda Ritera (Gerhard IJitter), istoričara visokog ugleda u Savez- noj Republici i profesora na univerzitetu u Fraj- burgu. U ubrzo nastalim prilikama nhladnog rata** na Zapadu su, zbog ideološke homogenizacije svog fabora haspram istočnog bloka, počeli potiskivati i zanimanja za prvi svetski rat, a uporedo su se u za- padnim zemljama pokazivali spremnim na kompro- mis sa starim nemačkim tezama. Tako je 1951. do&- lo žak do pismene sagiasnosti zapadnonemačkih i francuskih istoričara f)da dokumenti ne dozvoljava-

Page 32: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE 5A ISTORUOM 35

ju da se bilo kojoj vladi ili narodu pripiše svesna volja za evropski ratnw. Zatoćnici (i zatočenici) teze o nemačko j nedužnosti mogli su, bar izvesno VTemet biti mirni4®.

Ovaj mir se može opisati kao idila zelenog po- lja ispod čije površine leže ogromne količine snaž- nog eksploziva. Ako se zvanična istoriografija učvrstila na uverenjima koja nisu bila drugo do pust politički mit, unutar društva, tačnije: po službenim i privatnim arhivima, ležala je ogromna masa isto- rijskih izvora iz kojih su se mogli izvući sasvim su- protni zaključci. Pitanje je samo bilo kada će nešto od toga izići na svetlost dana i kada će se to naći u rukama nekog sposobnog, istinoljubivog, metodu odanog i vrednog istoričara. A u senci stabilne zgra- de vladajućih uverenja rano je došlo do nagoveš- taja budućeg preokreta u gledištima. Uostalom, do- bar znak novjJi__vr£inena bilo je publikovanje dopu- njenog i proširenog izdanja sadržajem bogate Hal- gartenave knjige o imperijalizmu, do koga je došlo u Minhenu 1953. godine47.

Da se dugo nije ništa važnije dogodilo učinilo je ili delovanje samocenzure kod istoričara ili to što su istoričari uzeli na sebe ulogu cenzora. Profesor Hubač (Walter Hubat^ch) je u jednom svom radu, koji je objavio 195lCTskoristio dnevnik carskog ad- mirala Milers (Georg Alexandrov von Muler), ali

sivnim težniama nemačkog vođstva. Zbog beležaka koje su govorile o ratobomosti kancelara Rajha u julu 1914. u dnevniku Kurta Riclera (Kurt Riezler), kancelarovog^mtimusa i veoma uticajne ličnosti iz senke, profesor Rotfels (Hans Rothfels) je, upoznav- ši se sa sadržajem ovog dela^žnevnika J’oš dok je kao emigrant boravio u SAĐt savetovao Ricleru i

Page 33: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

36 ANDREJ MtTROVlC

na poćetku drugog svetskog rata i posle njega đa svoj dnevnik nikako ne objavljuje. Kada je Ricler umro, sa izdavanjem njegovog dnevnika a i sprečavali uvid u njegov sadržaj (sprečavali i Fricu Fišeru), vodeća imena nemačke istoriografije Hajmpel {Heimpel), Rosov (Peter Rassow), Riter i Karl Ditrih Erdman (Karl Dietrich Erdmann). Me* đutim, pravu eksplozivnu spagu. imali su primami izvori, tj. ogromna i u nauci još nekorišćena sluz- bena građa nemaČkih-državnih ustanova. Istina, s njome se još u nacistićko vreme upoznao profesor Hercfeld (Hans Herzfeld), ali on nikada nije ništa saopštio o njenom sadržaju.

OČevidno je bila reč o cenzorskoj ulozi istori- čara od struke, koji su ćutali o onome što su znali, ili su nekorektno koristili i navodili izvore, nasto-- jeći da pravi sadržaj istorijske građe ostane nepoz- nat javnosti.

Od 1914. do 1945. dakle, tokom tri decenije is- punjene brzim tokovima s puno preokreta u istoriji i Evrope i Nemačke, kod Nemaca je stalno „državni rezon” određivao kako treba gledati na prvi svetski rat i na mesto Rajha u njemu. ReČ je bila o skriva- njima koja su u godinama 1914—1918. objašnjavana potrebom ^rppagandnpg i političko-moralnog jača- nja pozicija naspram ratnih protivnika, tokom dva- desetih- godina potrebom osporavanja pobednicima prava da zahtevaju strogo poštovanje odredbi ugo- vora o miru u Versaju, u.tridesetim i u prvoj polo- vini četrdesetih godina potrebom čuvanja prestiža Rajha. Nosioci ovih skrivanja bili su driavna bi- rokratija, štampa i univerziteti. U prvim redovima su bili istoričari-publicisti, ali prećutno ili izrično pomagani od stručnih istoričara, koji su se oglušivali o moralno načelo istinoljubivosti i suprotno teme-

Page 34: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

StIO£A VAN J B SA ISTORUOM 37

ljima svoga metoda previđali postojanje velike iz- vorne građe. Sastavne delove svega ovoga tinila je predigra u vreme Carstva, kada je tokom đužeg ni* za godina prikrivana ratoborna spoljna politika, a epilog je bio u nekih petnaestak godina nakon dru- gog svetskog rata kada su čuvana ranije stvorena gledišta, Dakle, bila je to jedna ideološka i kolek- tivna psihološka pojava dugog trajanja, time i važ- na politička činjenlca u životu Nemaca-

Još je JCantorovic u svojoj ekspertizi tvrdio da je desničarskaTčampanja o nemačkoj nedužnosti, u stvanf psihološkb priprem anje revanša za poraz iz jeseni 1918. godine. UistLnu se stalnolza igre prik- rivanja radilo o ratu: najpre o onom koji je i otpo- čet u leto 1914, zatim o onom kojim se hteo poniš- titi ishod poraza u prvom svetskom ratu, najzad o onom koji je započet 1. septembra 1939. godine. Sa- ma teza o nedužnosti u sebi je več sadržala podstrek za novi_rat na isti način kao i teza o politici okru- živanja, jer se i jednom i drugom sugerisalo da Ne- mačkoj stalno prete spoljni neprijatelji, čime je op- ravdan rat kao nužna odbrana. Uporedo su obe teze imale i svoju unutrašnjopolitičku funkciju: op- ravdavale su ograničavanje ili potpuno ukidanje de- mokratije u Nemačkoj sugerišući Nemcima da je ne- ophodno da budu zbijeni u jedinstven front radi od- brane zemlje.

Upadljivo je da je cela ova igra izvođena zato Što nije bilo spremnosti ili hrabrosti da se otvoreno odbace humanistička poricanja rata. Ulagan je ve- liki trud da se na rečiina pokazuje saglasnost s bu- manističkim gledištima, ali samo zato što su ih be2- obzimo kršili u stvamosti. Otuda je sve bilo sa- mo svesna obmana s političkom svrhom. Pofitfčka

Page 35: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

33 a n d r e j m it r o v k

obmana je činjenica svoje vrste i ona nije ostavlja^ la drugu mogućnost do da i nju treba prikrivati ovim obmanama. Ne manje je upadljivo da je ceo istorijski problem pogrešno postavljan i razumevan, jer se stalno pitalo ko je kriv za prvi svetski ra t i neprestano se tvrdilo da Nemačka nije kriva, ma- da je trebalo umesto ovih pravničkih, čak sudski, postavljenih pitanja i tvrdnje, tragati za odgovorom na suštinsko pitanje istoričarskog karaktera: kako je došlo do prvog svetskog rata i kakvu je ulogu odigrao Nemački Rajh. Načinom na koji se sve ra- zumevalo stvoreni su uslovi i da se svako dosledno istraživanje pogrešno shvati ili nam em o protumači kao otvaranje pitanja krivice, odnosno odgovomo- sti za taj rat. Najzad, upadljivo je i to da se stalno govorilo o nemačkom narodu ili naciji, mada je u pitanju stvamo bila nemačka država, što opet zna- či — vodeći slojevi nemačkog društva i vladajući državni krugovi. Reč je, dakle, o karakterističnim zamenama: prvo, o zameni pitanja šta j e bilo, pita- njem Jco je kriu; drugo, umesto usm eravanja paž- nje na državu i njene društvene nosioce, pogled je skretan na narod i nsciju. Upravo pomoću ovih za- mena sve se moglo i instrumentalizovati korišćenjem spleta stavova oprečnih istorijskoj stvamosti, sta- vova koji su se zasnivali na obmanama širenim od upućenih i na zabludama koje su postojale kod ne- obaveštenih, neukih ilitiaivnih.

Ovakva pojava je bila delotvorna sastavnica jav -̂ nog života, ah unazađujući kultum e prilike i zamu- ćujući političku svest. Pošto je reč o netačnim stavo- viina, morao je ostati trajan i problem njihovog održavanja pred racionalnom mišlju i naučnim is- traživanjima, što je opet značilo da ih je trebalO

Page 36: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOČAVANJE SA KTORiJOM39

stalno iznova štititi ideološkim i fizičkim nasiljem. Tako su se problemi lančano ređali jedan za dru- gim, dakle, stalno nagomilavali i bivali teži.

FISEROVA KONTROVERZA

Fric Fišer se studiranja nemačke politike u pr- vom svetskom ratu latio 1957. godine. Pošto se su- sreo sa obiljem pitanja, ostavio je i mogućnost svo- jim mlađim saradnicima da sami obrade pojedina važna područja. Godine 1959. objavio je svoje prve rezultate, 1960. je završio studiranje cele pmblema- tike, a 1961. objavio celinu svog nalaza. U međuvre- menu je i njegov asistent, Imanuel Gajs, odbranio doktorsku disertaciju o nemačkim planovima prema delovima Poljske koji su tada bili u sastavu Ruskog Carstva i štampao je 1960. godine48. Ovim je jedan politički mit bio suočen sa izazovom istorijske nauke.

U predgovoru Posezanja za svetskom moči Fišer je napisao i ovo: ,‘Tema^ove knjige je predstavljala u dvadesetim godinama predmet strasnih unutraš- njopolitičkih sukoba. Danas, nakon distance koju je stvorio drugi svetski rat i pošto su se potpuno pro- menili politički odnosi u Evropi, ona je postala is- torija i može biti objekt nepristrasnih razmatranja* Otuda ova knjiga nije ni optužba m odbrana. Ni jedno ni drugo nije zadatak istoričara. Njegovo je da utvrdi činjenice i da ih rasporedi u nizove uzroka i posledica. Ukoliko on pri tome predstave, postavlja- nje ciljeva i zaključivanje pojedinih ličnosti sazna kao činjenice koje obJikuju političku volju, na nje- mu je da ih objasni, da ih ,razume’J^z_cenjairisanja ili izvinjavanja [ . . . ] U stvamosti se prepliću snage proistekle iz idealnih činjenica reJi^ozne ili duhov-

Page 37: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

4 0 andrej Mrmovtć

ne tradicije, iz ustanova i društvenih struktura sta- rijeg i novijeg porekla i, nikako najmanje, iz mate- rijalnih faktora Ova knjiga prevazilazi svojutemu time što pokazuje određene ob]jke mišljenja i postavljanja ciljeva koji su dugo ostali delotvomi te se ona sme smatrati i za prilog proučavanju kontinu- iteta nemačke istorije od prvog do drugog svetskog ra ta” Ovaj umnogome jednostavan iskaz, mada s jasnim obeležjima ukorenjenih metodoloških shva- tanja i gajstgešihte-tradicije, sadržavao je dva dale- kosežna istraživačka načela: jedno, da politiku neke države treba saznavati kao delovanje spleta snaga različitih činilaca iz društvenih prilika uzetih naj- obuhvatnije; drugo, da je radi saznavanja nekih po- java potcebno videti ih kao deo dugotrajnih i širo- kih tokova.

Odmah se pokazalo da problematika koju su ob- rađivali Fišer i Gajs za dobar deo njihovih kolega nikako nije bila naučna. Prve Fišerove rezultate iz 1959. dočekala je Hercfeldova kritika u Istorijskom časopisu. Prava oluja se počela dizati sa objavljiva- njem Gajsove doktorske disertacije, koja je dočeka- na političkom kritikom, jer se jpiscu pripisalo da pru- ža dokaze u korist iseljavanja Nemača iz'PoIjske 1945! Nikako nije nevažno to da su se ove kritike pojavile u službenim vladinim glarilima Biltenu služ- be za štampu i in/orrruicije i Spotjnoj potitiei. Ne ma- nje je karakteristično bilo i to da je Gajsu odbijeno štampanje odgovora u Biltenu, pod izgovorom da ova publikacija nije neki organ za naučne diskusaje**, Povodom knjige Po&ezanje za svetskom moći nasta-* la je bura. Istoričari publicisti su u dnevnoj štampi objavili da je to „provokativna knjiga jednog isto- ričara”, pošto pisac t\ndi da je „samo Nemačka kri- va za svetski rat”. U Istorijskom časopisu Gerhard

Page 38: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJB SA ISTORJJOM 41

Riter je porekao svaku_VTednost Fišerovim istraži- vanjiina i već u naslovu postavio sugestivno pitanje „nije li reč o novoj tezi o krivici za rat?,,w U usme- nim izlaganjima mogle su se čuti i krajnje oštre oce- ne. Getingeški profesor Sram (Percy Emst Schraimn) čak je na nekom seminaru rekao: „Ja to nazivam jednostavno izdajom otadžbinel,> Pokazalo se da na~ cionalistička gledista ne samo da nisu mrtva nego i da se i nadalje agresivno brane politizacijom, pote- zanjem pogrešnog pitanja o krivici i pokušajiina da se apelom na patriotizam spreče istraživanja i og- raniči mišljenje. Verovatno je mnogim kritičarima kao istoričarima bilo savršeno jasno da je Fišerov rezultat krajnje opasan po ukorenjena shvatanja up- ravo zato što je stručno izuzetno vredan; samo se ta- ko može razumeti to da je profesor Sider (ITieodor Schieder) 12 Kelna, takođe jedan od vodećih zapad- nonemačkib ištoričara, ocenio Fišerovu knjigu kao „nacionaliiu

Vođen i dalje stručnim razlozima, Fišer je od- lučno odgovorio i tako se počela rasplamsavati kon- troverza koja je dosegla vrhunac sređinom sezde- setih godina, prenevši se brzo i na međunarodnu isto- riografiju. Istina, kritičari su bili u prvom trenutku brojniji, ali je Fišer ubrzo počeo sticatLsve više pri- stalica i u zemlji i u inostranstvu. Nemačka javnost, uspavana tradicionalnim shvatanjem, đoista je u prvom trenutku bila šokirana Fišerovim, a i Gaj- sovim, nalazima, čemu je mnogo doprineo i način na koji ih je predstavjla prva kritika, Međutim, sa- ma knjiga Posezanje za svetskom moći, koja je bila brzo rasprođataT čije se drugo izdanje pojavilo već za godinu đ'ana (1962), i Fišerovi odgovori, zato što su ostali stručni, imali su izuzetnu ubedliivost otkri- vanja stvai nosti*. Obilje dokaza i oštrina suda pri-

Page 39: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

4 2 a n drrj Mrmović

vukli su ljude koji su želeli da znaju i da misle a ne prosto da veruju. Više istoričara, poglavito onih mlađih, osetili su draž novih saznanja, uostalom i zbog oslobadanja od klišea političkih i stručnih dog- mi. Takođe se pokazalo da nije mali broj ljudi koji su uvereni da istoriju treba gledati otvorenih oČiju, a i da je dosta onih koji smatraju da naučni rezul- tati kakvi su Fišerovi imaju visok značaj za trez- venu i demokratsku poHtičku kulturu. Jačalo je i saznanje da je naučni istorijski nacionalizam dobro došao za poboljšanje slike o Nemcima u svetu, u ko- me je preovlađivalo uverenje da su beznadežno op- terećeni desničarskim dogmatizmom.

Međunarodna stručna istoriografija je pozdravi- la Fišerov rezultat, tim pre što je njegove daleko- sežne prodore već. dobro pripremio-Albartini. Više američkih profesora istorije, medu njima na prvom mestu i negdašnji mlađi emigranti iz nadstičke Ne- mačke kakvi su Mose (George Mosse), Stem (Fritz Stem)°, Halgarten, Mozes (John A. Moses)*4 i Ep- štajn (Klaus Epstein), pružili su Fišeru podršku, i neposredno — uzevši učešća u kontroverzi, i posre- dno — objavivši svoje knjige. Niz istočnonemačkih istoričara, pre svega Klajn (Fritz lOein)" Guče (Willibald Gutsche) i Lemke (Heinz Lemke), ali i Šreter (Alfred Schroter) i Nusbaum (Helga Nussba- um), posvetili su se istraživanjima bogatih arliivskih fondova u Potsdamu, u kojima je takođe radio i Fi- šer, i u njima našli obilatu potvrdu tačnosti Fišero- ve teze5* Francuz Droz (Jaques Droz) ubedljivo je pokazao prekretničko mesto Fišerovih rezultata u istoriografiji prvog svetskog rata57.

U Saveznoj Republici je rasprava neko vreme i dalje politizovana, možda najpre zato što se jedino na taj način moglo pokušati održati nenaučno miš-

Page 40: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA ISTORlJOM13

ljenjew. U jednom trenutku su se 2a reČ javili i vo- deći konzervativni političari. Gerstenmajer (Eugen Gerstenmaier), sa svog tadašnjeg visokog mesta predsednika Bundestaga, napao je preko radija i Fi- šera i njegov Istorijski institut u Hamburgu, ponovo zbog navodnog bacanja krivice na Nemačku za prvi svetski rat, a ovo izlaganje je potom objavio Bil- ten savezne vlade. Bavarski prvak Straus (Frantz Josef Strauss) zatražio je da savezna vlada upotrebi „sva raspoloživa sredstva i mogućnosti” za gušenje „današnjeg iskrivljavanja nemačke istorije i slike o Nemačkoj”, pošto se, tvrdio je, ,,u službi razbijanja zapadne zajednice” neospoma nemačka krivica za drugi svetski rat „proširuje na prvi svetslđ rat i ra- nija zbivanja”. Ipak su i u ovome baijak nosili isto- ričari. Sada je Riter objavio, u izdanju službenog Sa- veznog centra za političko obrazovanje, jednu bn> šuru u kojoj je optužio Fišera da razara volju ne- mačke omladine da služi u armiji, a zajedno s pro- fesorom Bergštreserom (Amold Bergstrasser), koji je predavao na univerzitetu u Frajburgu, i s Rot- felsom, tada profesorom univei-ziteta u Tibingenu, zatražio je od Ministarstva spoljnih poslova da spre- či Fišerovo putovanje na univerzitete u SAD, pos- le čega je ovo Ministarstvo uskratilo Fišeru inače već odobrena novčana sredstva.

Ipak, tu je bio i kraj mešanju politike, čemu uzrok treba tražiti u odnosima unutrašnjih snaga i u spoljnoj politici. 0 novim prilikama govori pdmer da se zapadnonemačka ambasada u Vašingtonu za- ložila da Fišer ostvari svoj put u SAD da bi se Ame- rikanci mogli uveriti da u Saveznoj Republid ne po- stoji jedino apologetska slika istonje6*. U tada bvb jačoj Socijaldemokratskoj partiji jasna su bila uve- renja da treba ceniti učinak kakav je bio FiŠerov*,

Page 41: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

4 4ANDRBJ MITROVrC

ali su tog mišljenja bili i mnogi iz rivalskih strana- ka, kao i sve veći broj istaknutih ljudi u kulturi i sve širi krug publicista. Snaženje levičarskih raspo- loženja među studentima polovinom šezdesetih go- dina samo je doprinelo demokratskoj klimi koja je- dina pogoduje naučnoj misli o istoriji.

Uplitanje ljudi i ustanova iz politike ostalo je sporedan deo kontroverze. Ona je najbitnijim svo- jim delom i inače tekla među istoričarima i sve vi- še je bila stručna po sadržaju61. Sam Fišer je tome veoma doprineo, jer je bio nepopustljiv i prema sebi i prema drugima; dakle, i prema onima koji su ga podržavali i prema onima koji su ga osporavali, od- nosno napadali, jer je zahtevao da se može i mora razgovarati jedino na osnovu kritičkog pretresenja izvome istorijske građe. I on je svoje oponente buk- valno zasipao dokazima iz izvora i time je ne samo dalje učvrstio svoja gledišta u javnosti nego je celu diskusiju učinio zavisnom od istraživanja, dakle, od znanja. I Gerhard Riter je svoj ranije započeti ciklus knjiga posvećen ođnosu civilnih i vojnih vlasti u ne- mačkoj istoriji završio istraživački zasnovanim re- zultatima o pitanjima prvog svetskog rata62. Na obe strane javili su se učesnici u diskusiji koji su priložili svoje monografije i zbirke građe64.

I pored toga što su se obe strane usmerile na istraživanja, u metodološkom pogiedu su razlike iz- među njih ostale veoma velike, jer su „fišerovci'5 istraživanjima gradili znanja iz kojih su izvodili gledišta i tumačenja64, dok su „antifišerovci” upomo nastojali da dogmu potkrepe činjenicama. Tako se dogodilo da su na Fišerovoj strani proširivali doka- ze bitnih teza i otvarali nove teme, čime su poste- peno nastajali uslovi da se korakne u saznanja koja su nova po kakvoći; na suprotnoj strani su se pos-

Page 42: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA ISTORUOM4 5

tepeno morali odricati biti dogme, mada su i izbcr činjenica i posebna gledišta i dalje podvodili pod tumačenja usmerena na poboljšavanje slike o neg- dašnjoj politici Rajha,

Među ovima drugim došlo je i do drugih posto- paka koji su podsećali na neke nevesele primene i2 prošlosti. Godine 1958. je Gerlic (Walter Gdrlitz) objavio dnevnik admirala Milera, ali je Rel 1969. obelodanio da je Gerlic izostavio sva ona mesta ko* ja su pokazivala agresivnost nemačkog vođstva pred prvi svetski rat®5, Od jeseni 1963. je Erdman piočeo da najavljuje da če Fišerove rezultate za jul 1914. potpuno opovrgnuti pomoću Riclerovog dnevnika“ . U Erdmanovoj redakciji ovaj dnevnik sekonačnopo- javio 1972, ali se pokazalo da nikako nije reč o izvo- ru koji je dovoljno ubedljiv da poljulja ono što je suprotna strana tvrdila, makar da se te beleške uz- mu i izolovano od ostale građe (u sklopu te ostale grade one pre dokazuju nego što opovrgavaju Fise- rov učinak)®7. Ali, pravo iznenađenje je tek sledilo. Nakon pažljivog kritičkog istraživanja Erdmanovog izdanja ovog dnevnika, dvojica istoričara koji su ra- dili nezavisno jedan od drugog, Felner (Fritz Fellner) i Seseman (Bemd Sosemann) utvrdili su da ono što je Erdman objavio kao Riclerove beleške za dane od 7. jula do 14. avgusta 1914. nije onginal dnev- nika, nego samo izvod (istina Riclerov) iz originala. Time su se pocredno počele potvrđivati tvrdnje po- jedinaca koji su već odranije saopštavali Fiseru da, s obzirom na to šta Erdman govori, u rukama i2da- vača po svoj prilici nije originalan izvor za dane pred prvi svetski rat, pošto je njima sam Rider &- tao iz svog dnevnika beleške za jul 1914, i do toda je njihov sadržaj glasio upravo obmuto od onpga što sada Erdman govori, te da je svojevreroeno Rot-

Page 43: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

46 ANDREJ MITROVIC

fels zato i savetovao piscu dnevnika da ga ne objav- ljuje. U svakom slučaju, pokazalo se da je za jul i prvu polovinu avgusta 1914. Erdmanovo izdanje ovog izvora nepouzdano68.

„Antifišerovci”, pa i sam Riter pred kraj života (umro je 1967), odstupajući od početnih stavova svoj glavni napor su ulagali u to da dokazuju da su ag- resivni bili samo vojni vrh oko generala Ludendorfa i pangermanisti, dakle da je civilno vođstvo bilo miroljubivo, a posebno ondašnji kancelar Rajha. U međuvremenu se javila jedna sasvim nova grupa F i- šerovih oponenata, modernijih shvatanja i gipkijeg prilaza, koju najbolje predstavljaju profesori Hil- gruber (Andreas Hillgruber) i Momzen (Wolfgang Mommsen), koji nastoje da razvijenijim tumačenji- ma protumače činjenice sloganima „preventivni ra t” , „uračunati rizik”, „polikratski haos” i sl., dakle te- orijama koje su sve, uprošćeno uzeto, svodljive na to da se prihvati da je Rajh išao u rat, ali iz ovako ili onako objašnjenog razloga samoodbrane. Profe- sor Cehlin (Egmond Zechlin) je i danas bliži pret- hodnoj nego ovoj grupi oponenata.

Fišer i saradnici utvrdili su se nasuprot obema ovim grupama na gledištima: u julu 1914. vođstvo Rajha je samo tražilo pogodnu tehniku objave ra- ta, prikrivajući svoje namere miroljubivošću; akci- ja je polazila od Nemačke i nije bila izazvana ose- ćanjem ugroženosti; nije reč o kancelaru Rajha, nego o društvenoj eliti i njenoj politici; tadašnja ra- tobomost je bila samo deo kontinuiteta težnji za svetskom moći koja se htela ostvariti po cenu rata i izvirala je iz unutrašnjeg odnosa snaga; tradicio- nalna elita je širenjem i jačanjem svoje države hte- la očuvati konzervativni društveno-politički sistem i time svoje vođstvo, Fišer ničim ne poriče udeo

Page 44: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA 1STORJJOM 4 7

drugih sila u zaoštravanju međunarodnih odnoaa krajem 19. i početkom 20. veka, nego očrvidno pretpostavlja da je u epohi imperijalizma svako na svoj način doprineo nastanku prilika iz kojih je na- stao opšti rat; on je samo, kako izrično ističe, istra- živački usmeren na politiku jedne sile, što je ionako prebogatog sadržaja. Ipak, ovakva isključiva usređ* sređenost na jedan, istina izuzetno važan deo slože« ne celine, ostavlja prostor za nedoumice, pošto je nedovoljno uočljivo delovanje opštih prilika toga razdoblja.

Početkom naše decenije kao da ima znakova po- jačavanja kontroverze. Očevidno je da se naud vi- še ne može nametati stari mit u ceiini, ali da se neke njegove teze ipak obnavljaju u novom obliku- Kao da se i na ovom primeru potvrđuje da istorijska na- uka odnosi mnoge pobede nad dogmatizmom, ali da ra t s njim ostaje trajan. Sam Fiser, uostalom smat- ra da svoju diskusiju mora da nastavlja i u svojih 76 godina i dalje je veoma aktivan.

SUOCAVANJE SA ISTORIJOM

U stručnom pogledu je učinak dosadašnje kon- troverze uistinu džinovski. Broj bibliografskih jedi- nica koje su iz nje nastale penje se na hiljade, a monografija i tematskih zbornika radova na stotine; otkrivena količina novih znanja je nepregledna, a proučena su ili otvorena mnoga uža pitanja. Pod uticajem obuhvatnih i uspešnih proučavanja politi- ke Nemačkog Rajha, sve više se istražuju politika i ratni ciljevi drugih velikih sila u prvom svetskom ratu, posebno Velike Britanje, a nešto je urađeuo i u pogledu ciljeva Austro-Ugarsker Francuske i Ru-

Page 45: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

4 8 ANDREJ MITROVIO

sije. Danas niko više ne poriče da je nacistički re- žim imao koren u prethodnim razdobljima neinačke istorije i da postoji kontinuitet između dva svetska rata, ali se o tome sada govori egzaktnije i sa mno- go ra^novrsnih ideja, a ima i sasvim oprečnih gle- dišta. Otvoreni su novi putevi istraživanja i u toku je traganje za višLm kakvoćama istorijskih rezulta- ta, uz povezivanje sa ranijim dometima na području istraživanja istorije društva.

Fišerov rezultat i podstrek koji je on dao daleko prevazilaze samo proširivanje i produbljavanje zna- nja o nemačkoj, time i o evropskoj i svetskoj isto- riji u novijem razdoblju. Ono što se zbog tog rezul- tata i oko njega zbilo, predstavlja primer na kome se lako uočava da nauka o istoriji, kao — naravno, na osobit način — i sve ostale sastavnice kulture, ima pored istorije svog metoda, teorijskih pretpo- stavki i znanja, takođe i svoju političku istoriju, ko- ja nikako nije bez važnosti za njeno postojanje (ma- da s tim značenjem ne bi trebalo ni preterivati). Uočavanje problematike o vezama istoriografije s društvom, politikom i ideologijom dozvoljava da se shvati onaj posebni značaj Fišerovog učinka za sa- vremena unapređivanja znanja o istoriji.

Radi razumevanja ovog posebnog učinka, pot- rebno je zapaziti da Fric Fišer negde već u prilazi- ma svog metoda traga za rešavanjem dva problem- ska pitanja: pitanja o ključnom odnosu istoričara prema prošlosti koji istražuju i pitanja o odnosu is- toričara prema prošlosti struke kojoj pripada.

U predgovoru knjige Posezanje za svetskom 7noći Fišer je, kao što smo već naveli, istakao da se na proučavanje nemačke politike u prvom svetskom ratu usmerio zato što je ona konačno postala isto- rija, prošlost, tj. izgubila svoju političnost koju j8;

Page 46: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJB SA ISTORUOM 49

inače produženo imala čitavih četvrt veka nakon kra- ja tog rata. Ovo gledište ponovio je i Gajs u svom opšim om osvrtu na tok „Fišerove kontroverze” do 1972. godine. Sam način na koji je F išer ovo rekao, a Gajs ponovio, doista navođi na pomisao da je reč o starom i prevaziđenom gledištu da je prošlost ,,ne- što što se nas ne tiče”, kako je to Gajsu i aamerio Alf (Wilhelm Alff), njegov kolega sa univerziteta u Brem enu. Ukoliko je Fišer doista tako i mislio, m o gao se ubrzo uveriti u suprotno kada je izbila i, po- tom , kako je tekla cela kontroverza. Međutim, svi Fišerovi radovi govore da je on u istraživanje ove tem e ušao, a zatim i istrajao u napom oj điskusiji (možda je doista bolje reći borbi), samo zato što je bio duboko uveren da se ta prošlost i te kako tiče Nemaca, nemačkih suseda i celog sveta. Zato njegov iskaz sasvim očevidno ima svoje drugo i dublje zna- čenje.

U opštoj istoriji modem e istoriografije Fišer vi- di dva toka — onaj koji se začinje dobom prosveće* nosti i čini dugotrajnu osnovicu istraživanja istorije pre svega u zapadnim zemljama (u Francuskoj, Ve- likoj Britaniji i SAD), i onaj koji izvire iz roraanti- zma i čini okosnicu istoriografije Srednje Evrope (pre svega Nemačke, tj. duže vrem e i Savezne Re- publike NemaČke). Ova dva toka shvata kao sasvim različita i, više ođ toga, međusobno oprečna. Po pr- vom je svet istorije neprekidan napredak, u njerau se insistira na prirodnom pravu, a najbitniji sadržaj istorije vidi u društvu; drugi tok polazi od „nepo- novljivosti i nezamenljivoj posebnosti” istorijskih pojava i zbivanja, insistim na visokoj vrednosti dr- žave, a najbitniji sadržaj istorije vidi u istaknutim pojedincima. I jedan i drugi pravac nalaze da je svrha istoriogi*afije u političko-ideološkoj angažova*

Page 47: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

50 ANDREJ MITROVIC

nosti, ali je pravac prosvećenosti kritički, dok je pravac romantizma apologetski, pošto prvi sadrŽl demokratske a drugi antidemokratske političke pre* mise. Izričito ili prećutno, oba zastupaju gledište đa istoričar treba da služi svojoj zemlji ili državi; is- tina, po jednima demokratskoj, a po drugim a auto- ritativnoj državi.

TJ slučaju prvog problemskog pitanja, F išer se može tačno razumeti ako se sagleda da on, u stvari, nastoji da, zbog ideološke aktuelnosti i emotivne po- Jitičke vezanosti nemačke javnosti za prvi svetski rat, opomene svog sunarodnika da ne treba produ- žavati negdašnje bitke, čije je vreme prošlo i koje postoji još jedino u psihama. U tome vidi uslov da se negdašnjem vremenu može prići umno i istraživački i zato je suština ovakvog gledišta u nastojanju da se stvore psihološki preduslovi koji su neophodni istoričaru da može doći do saznanja. U slučaju dru- gog problemskog pitanja, Fišer nastoji da neguje kritičku svest o značaju prethodnih istorijskih toko- va kao o činjenici koja je takođe važna za stvaranje psiholoških preduslova istraživanja: ranije naučne vrednosti dalje postoje kao važna sastavnica u mis- lima istoričara i otud potreba da se stalno provera- va njihova valjanost i upotrebljivost za istraživanje. I jednim i drugim Fric Fišer, svestan vezanosti is- toričara za šire i uže okolnosti svoga života, dakle i određenosti istorijske nauke sopstvenom prošlošću, traži stručna idejna polazišta koja omogućuju nova ili poboljšavaju stara saznanja. Po Fišeru, sve 0vo je važno već na prvom koraku, kada se istoričap sre- će s prebogatom stvamošću istorije i biva primoran da pravi izbor šta treba uvažiti od obilja koje mu se nudi. „Subjektu koji saznaje” nameće se izbor s ko (kralj, državnik, vodeći privrednik, filozof, pesnik,

Page 48: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SUOCAVANJE SA ISTORJJOM 51

rukovodilac strukovnog saveza, stranački politićar, glasaČ) ili žta (privredno, odnosno društveno uređe- nje, ustanove, organizacije)” treba da budu u središ- tu njegovih zanimanja, te on — da bi uspeo da nap- ravi ispravan izbor — mora, prvo, da bude svestan prave vrednosti kriterijuma koji mu se nameću iz uslova koji ga okružuju.

U Fišerovom radu i delu postoji nešto o čemu on ne govori posebno, ali Sto čini istinsku određujuću pretpostavku svih njegovih strućnih shvatanja. To je istraživanje. Shvatanje prošlosti kao predmeta koji treba prouČiti i svest o istoriografskom nasieđu moraju da posluže postavljanju temelja za dobar is- traživački postupak. Po Fišeru je neophodno preva- zići i negdašnju političnost predmeta proučavanja i dogmatizam oba ranija osnovna istoriografska toka da bi se moglo uspešno odolevati strastima vremena u kojima istoričar živi; a ukoliko se ovo postigne, on- da samo istraživanje kazuje da treba proučavati i one teme koje se nude na pitanje fco? i one teme koje se pojavljuju na pitanje Šta?, aži ipak s tim đa su bitni društveni sadržaji u istoriji. Drugačije rečeno, za Fišera prošlost je neophodno proučavati a ne i po- liticki tumačiti. I dalje, u prošlosti su važni i čovek i društvo, ali tako Što čovek, inače delatno biće, ne može biti shvaćen izvan uakira. svog vremena.

Proizlazi da se mora težiti saznavanju celine istorije, s tim da u praksi zadatak obuhvatanja ce- line rešava celokupna istoriografija, dok pojedincu istoričaru pripada da istražuje celinu užeg \Temen- skog odseka, odnosno tematskog kruga kome se po- svečuje. Upravo zato da bi istraživanja uspela. isira- živač se ne može podređivati okolnostima svog vre- mena, nego mora nastojati da vrednosne sasteme tp- ga vremena ili po rezultat plodno upotrebi ili da ih

Page 49: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

5 2ANDREJ MITROVIC

potisne. Ovo podrazumeva da unapred priznati po- litičnost prošlosti znači opteretiti istraživanje toliko da to sigurno ograničava saznanje a može i da ga onemogućL Sve navedeno čini uslov da se postigne osnovna svrha nauke, da ona u razvoju svoga vre- mena učestvuje širenjem znanja i na taj način dop- rinosi prevazilaženju postojećih ograničenja. Refi je o koncepciji nauke koja je već po pretpostavci anga- žovana, i to svojim saniostalnim učinkom na osnovu svoje razvijene samosvesti. Dakle, nauka o istoriji je poseban delatan deo vremena u kome postoji, a ne samo puko oruđe snaga koje se u tom vremenu međusobno bore. Nije reč o nečem drugom, nego o ponovnom povlačenju vrednosti naučnosti kao vr- ste čovekove prakse.

Fišer nije teoretičar, a kontroverza koju je iza- zvao samo ga je dalje nagonila na sve veća praktič- na istraživanja. Uostalom, već se njegovo sazrevanje kao istoričara odigralo u vremenu kad se o metodo- loškim, teorijskim i filozofskim pitanjima istorijske nauke mnogo vodilo računa, jer je preovlađivalo pravilo da istoričar ,,uči svoj metod kao zanat” i primenjuje ga kao zanat. Sve ovo se odrazilo i na Fišerove rezultate: oni su, pre svega, saopšteni po- sredstvom činjenica, naravno spletenih u pojave i procese koji dalje grade sadržajnu obradu celine. Ali, na drugoj strani. Fišer je svojom istraživačkom praksom izgradio i pokazao mrežu polazišta po ko- jima je modema istorijska nauka uspešno oruđe sa- znavanja sveta. Značaj tih polazišta ne može biti umanjen time što je njihov tvorac mogao učiniti ma- nje nego što mogu — i već čine — oni koji su s po- stavljenih osnova u prilici da krenu novim putevi- ma i ka novim naučnim metama. Ovome je sam Pišer izuzetno doprineo jer je podstakao da se posredstvorn

Page 50: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

, .... n an ia pouzđam'jeupoznajesa svo-suo&va, pro§-

lom stvamošću i time sebi oznogućava da dalje korak- ne preko dogmatakih sprega koje Splltavaju i miš-Ijenja i osećanja.

Andrej MITROVIĆ

SOOCAVANJB SA BTOMJOM _53

Page 51: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

UVODSAVEZ ELITAO kontinuitetu struktura moći u Nemačkoj 1871— 1945. godine

Page 52: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

KONTINUITET I DISKONTINUITET U NOVIJOJ NEMAČKOJ ISTORIJI

Kontinuitet1 — a takođe i dijalektič i protiv- pojam: diskontinuitet — toliko je opfita univerzalno- -istorijska kategorija da u okvirima naše teme reč može biti jedino o jednoj posebnoj nemačkoj vari- janti u toku novijeg razdoblja. Cela istorija se kreće u napregnutom luku između kontinuiteta i diskon- tinuiteta, između tradicije i preloma. Isti je slučaj i sa nemačkom istorijom.

U nemačkoj istoriji kao stariji> kontinuitet mo- guće je uzeti podsticajnu tradicijuj)oznog srednjo- vekovnog Nemačkog Carstva i Nemačkog^savgza nakon 1815. U ovom blcviru su se razvijale liberalno- -demokratske ideje i raspoloženja saglasno epohi građanstva. Ova tradicija je bila prekinuta, a đeli- mično se i nasukala, usponom brandenburško-pruske militarističke države do dominirajuće s i l e u-Nemač- koj.

Pod novijim kontinuitetom pođrazumevamo monarhističko-birokratsku jPi^sku, od 1866 do 1871. novost za Nemačku, koja je u stvaranje Rajha unelaavoju militarističku tradiciju*. Ovaj novi kontinuitet je( mada uz promene i nejednaki intenzitet, ostao dominantan sve do 1945. uprkos svim cezurama t prelornnim tačkama; to se vidi na primerima oba sveuka rata. Elementi ovog novog kontinuiteta pn-

Page 53: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

58 FRTC FISER

metni su i u unutrašnjoj i u spoljnoj politici. Struk- turalno uzeto, oni su bili izraženi u povezanosti ari- stokratsko-agrarnih i industrijsko-buržoaskih elita moći, koje su pokušavale da očuvaju svoje pozicije naspram demokratije i socijaldemokrat je, a ove su prodirale uzeto istorijski; oni su se iskazivali i u tome što je primamo defanzivno postavljenim kon- zervativnim ciljevima u unutrašnjgj.pol tici odgova- ralo ofanzivno i ekspanzivno postavljanje ciljeva u spoljnoj politici: nakon hegemonije Pruske u Ne- mačkoj sledi hegemonija tako nastale Prusko-Ne- mačke u Evropi, čime se istovremeno gradi osnova potrebna da se izbori pozicija svetske sile.

Isticanje ovih karakteristika istorije Prusko- -Nemačkog Rajha nikako nije posleđica nekakvog samovoljnog izbora. Ono je posledica saznanja o dru- štveno-političkom rasporedu težišta moći u unutra- šnjim odnosima i o, iz toga proizišlim, akcijama i reakcijama u međunarodnim odnosima.

Sigumo da u našem slučaju kontinuitet nije identitet. Naime, nespomo je da su u nemačkom bivstvovanju posle 1$66. uz ove, tada dominirajuće, linije postojale i iinije starog kontinuiteta i to u naprednim, liberalnim i demokratskim elementima*. 1 u najvišim tačkama razmahivanja nemačke sile, u Carstvu i u Trećem Rajhu, ovu staru tradiciju je zastupala opoziciona mani'ma, koja je najpre bila samo tolerisana a potom klevetana i proganjana. Za elitu je već postojanje ove tradicije predstavljalo dodatni razlog da teži širenju moćj prema inostran- stvu; tako je bilo i u predvečerje prvog svetskog rata i od početka Trećeg Rajha 1933, što se i za-vršilo drugim svetskim ratom.

Vrednost prvog svetskog rata za problem kon- tinuiteta u novijoj nemačkoj iatoriji implicira pita-

Page 54: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA59

nje: predstavlja U on - svojim nastankom, tokom lshodom i „prevlađivanjem” - raskid s dotada pre^ moćnim strukturama i tendencijama, ili je doveo do njihovog očuvanja i daljeg delovanja? Analiziranja iz ugla ovog pitanja omogućuju nova i oštro profi- lisana sagledanja postojanja i očuvanja strukturamoći, kao i dominaciju njihove svesti tokom otpri- like osam decenija.

Page 55: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

PFlVl DEO

VLADAJUĆI KARTEL I IMPERJALIZAM

Page 56: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

VITEšKI POSED I VISOKE PEĆI

Nemački Rajh, onakav kakav je nastao 1871. nije predstavljao kontinuitet sa srednjovekovnim Rajhom, kako bi to rnogio-da sugerira njegovo ime, nego s brandenburško-pruskom državom. tj. sa onom državom koju je u avgustu 1914. bavarski istoričar Karl Aleksander fon Miler (Karl Alexander von Miiller) nazvao „herojsko aristokratskom ratničkom državom, u kojoj je sve — i porezi, i činovništvo, i privreda, i društvo — bilo usredsređeno oko vojske, bilo određeno potrebama vojske”4.

Ova vojna država u okviru NemaČke 18. veka bila je „jedna strana i savremenicima nerazumljiva pojava”; ona je uspešno obnovljena u razdoblju unutrašnjih reformi, ali je istovremeno tada ojačana pozicija vodećeg sloja, veleposedničkog plemstva; ona je porazila revoluciju iz 1848. i u sukobu voj- ska-ustav 1862—1866. ponova odbacila uvođenje parlamentarizma i demokratije, pošto je sprečila da bude sprovedeno potčinjavanje vojske parlamentar- noj kontroli. Da, upravo je u tome bio i raziog za dovođenje Bizmarka (Otto Eiirst von Bismarck). Na- lme, Bizmarkov zadatak je bio da održi neumanjenu premoć krune i vojskc u državi, a time i odgovara- Jući kontinuitet, mada istaknutost njegove lićnosti tokom ovlh decenija njegovog kanceiarstva u uje-

Page 57: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

64 FRIC FlSEJfc

dinjenom Rajhu jedva da dozvoljava da se ovo uoči* Pa i do samog uvodenja jednakog izbomog prava 2a Rajhstag Severo-nemačkog saveza došlo je zbog Bizmarkove antidemokratske računice. U P ru - sko-Nemačkom Rajhu stvorenom tokom tri kratka rata, nkoje je Bizmark želeo i ostvario”5, elementi federacije su samo površno prikrili dom inaciju P ru- ske; isto tako su liberalni ustavni elementi imali sa- mo smisao da u tadašnjem, liberalnom dobu skriju dominaciju krune i plemstva, koje je sačuvalo vo- deće mesto u vojsci, visokoj birokratiji i diplomatiji. Time je elita iz predindustrijske epohe ostala nosi- lac vlasti i vodeći Činilac u armiji, svom instrum entu siie. Ovo je posredstvom opšte vojne obaveze i us- tanove „rezervnog oficira”* toliko snažno delovalo na celo društvo da je bilo ostvareno takvo prožima- nje svih oblasti života vojničkim duhom nadređe- nosti i podređenosti kakvo ranije nikada nije posto- jalo u delovima Nemačke izvan Pruske. Takav po- ređak su sankdonisali škola, univerzitet i crkva (po- sebno protestantske pokrajinske crkve, zbog lute- ranske tradicije uske povezanosti prestola i oltara)7. Pobrojane ustanove su bile antirevolucionarne 1848, kao i ponovo 1918. Jezgro moralnosti koju su one iskovale činila je poslušnost, a od naviknutosti po- danika na poslušnost industrijalci su veoma mnogo dobili pošto su preuzei veleposedničko geslo biti gospodar u kući”8.

Takav po raspodeli moći i po đruštvenim iđe- jama vodiljama monarhističko-feudalni Nemački Rajh, koji je još i 1870. pretežno bio agrama zem- lja, razvio se u dva talasa (1850—1873. i I896_i9i4j u modemu industrijsku državu takvim temp0m i u takvim razmerama koji su uporedivi jedino s raz- vitkom Sjedinjenih Američkih Država. Nov0 indu-

Page 58: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z E L IT A65

strijsko građanstvo postalo je privredno vodeća sna- ga najkasnije s početkom visoke konjunkture 1896, ali ono u svakom slučaju nije uspelo da sebi izbori i odgovarajući deo političke moći. Međutim, tada su se pokazali najbitniji plodovi konzervativne društve- ne politike Bizmarka, kome je pošlo za rukom da svojom privrednom i socijalnom politikom, sprovo- đenom počev od 1878 do 1879, izmiri obe ove dru- štvene elite, čalM da pođstakne’lisirmlaciju nove industrijske krupne 'Furžoazije 'bd^agrairio^u^aP nih snaga. Ovaj savez „viteškog poseda i visokih pe- ći5f9 oBnovljen j e radi odbrane Kaprivijeve (Leo Graf von Caprivi) politike reformi Mikvelovom (Johan- nes Miquel) „politikom okupljanja” 1897—1898, ce- mentiran je 1902. Bilovljevom (Bemharad Furst von Biilow) politikom carina i ponovo učvršćen 1913. manipulativnim uvlačenjem malograđanskih grupa „stare srednje klase” u takozvani >,karte} stvaralač- kih staleža”. Na ovaj način se ocuvalo čvrsto reak- cionamo jezgro unutar nemačkog društva, ono jez- gro koje je odigralo ođlučujuću ulogu i 1933, uprkos mnogostrukim različitim kretanjima. Iako je glavni dobitnik politike izgradnje ratne momarice iz 1898. godine bila teška industrija (ugalj-gvožđe-ćelik), stvaranje borbene flote su prihvatili, mada najve- ćim delom protiv volje, i veleposednici, koje je tađa politički predstavljala stranka konzervativaca. Ali, veleposednici su svojim pristankom ti ovom pitanju sebi „kupili” više zaSdtrve carine na žito, koje su im, zajedno s neposrednim državnim subvendjama, osi- gurale dalji život kao privredne i društvene klase.

Unutar industrije, čija su udruženja usko sa- rađivala s birokratijom po ministarstvima, i đalje je starije Centralno udruženje nemačke industrije, predstavnik teške industrije, jačalo naspram Save-

Page 59: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

66 f r ic f is e r

za nemačkih industrija,10 predstavnika prerađivačke industrije, a najmodemiji tehnički razvitak pred- stavljale su hemijska i elektro-industrija i one su vršile pritisak da se iziđe na međunarodna tržišta. Dok je grupa prerađivačke industrije pretežno bila organizovana u mala i srednja preduzeća, dotle je grupa sirovinske industrije srazmemo rano postigla visok stepen okupljanja u sindikate i kartele f5in- dikat uglja je osnovan 1893, a Savez čeličana 1904). Bezuspešan je ostao pokušaj jačanja liberalne grupe trgovine, banaka i industrije, koje su pomoću stva- ranja Hanzin savez 1909. htele da sprovedu „poli- tiku antifeudalnog okupljanja,,n. Nije bio ostvaren ni „latentni reformni pokret” (G. Schmidt) s ciljem „otvaranja ulevo”12; takođe ni vladi nije bilo mogu- će da se umesto na partiju konzervativaca osloni na neku grupaciju levog centra. Tome nasuprot mogao je Matijas Ercberger (Matthias Erzberger), jedan od vodećih predstavnika partije Centra, da još u maju 1914. kao najvažniji zadatak unutrašnje politike Rajha označava „razaranje moćne snage socijalde- mokratije” i da radi ostvarenja ovog cilja zahteva da zajednički nastupaju „desnica (tj. konzervativci), Centar i nacionalni liberali”18.

Država je protiv socijaldemokratije primenji- vala represalije posredstvom administracije i sud- stva i nakon isticanja važenja tzv. „zakona protiv socijalista”14. Ipak, na prelazu iz 19. u 20. vek socijal- demokratija je uspela da trajno ojača svoje pozicije, pri čemu je bilo potisnuto njeno socijalno-revoiucio- namo krilo. Sa reformizmom, porastom sindikata i stalnim delovanjem malograđansko-zanatlijskih tra- dicija, došlo je do izvesnog asimiliranja ove partije u postojeće društvo, partije koja je do tada egzisti- rala kao „subkultura” i „protivkultura”. Upravo tek

Page 60: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z E L IT A 67

ovo asimiliranje čini razumljivim socijaldemokrat- sku odluku da glasa u korist ratnih kredita 4. avgu- sta 1914. Hamin savez je u ovom poburžoazenju radničke stranke video pilliku da u socijaldemokra- tima stekne saveznika protiv veleposednika i teške industrije, što, međutim, nije moglo biti ostvareno.

Za veliki posed i tešku industriju i za njiboinf, depandanse u malograđanstvu i obrazovancai j&d* đanstvu ovaj proces preoblikovanja sodjžddemo&a^ tije i njeno uzdizanje do najjače frakcije u kom Rajhstagu u januaru 1912. bili su znak zsua* bunu i povod da, u skladu s antidemokratskim idejama, zahtevaju razvlašćivanje Rajhstnga i uni- štenje sindikata. Njima se činilo da jedino auteitar* na staleška država može garantovati njihovu priv- rednu i društvenu pozieiju vlasnika moći U ovom stanovištu je vidljiva veza s Papenovim (Frtmz im Papen) idejama iz 1932. i 1933. godine. Da bi od- straniii pretnje koje su dolazile kako od atrane libe- ralnih demokrata tako i od sodjaldemokrata, njima se ucinilo da — m razvijanje moći đriave do kraj- nosti — i neki pobedonosni rat, u skladu s iskustvi- ma iz 1866, može u ovu svrhu poslužiti kao pogodno sredstvo.

U međuvremenu su se konzervativni rojalizam i liberalni patriotizam !z vremena stvaranja Rajha pretvorili u novonemački nacionalizam, u kome su bile sadržane šovinistićke i popularističko-pseudođe- mokratske karakteristik e. Ovaj novi nadonalizam ne samo da se prezna vladi nije više odnosio s pošto- vanjem nego je naspram vlade istupao neprijatdj- ski kad god mu se činilo da ona ne deluje dovoljno bezobzimo bilo u imutrašnjoj bilo u spoljnoj po- litici. Primeri zs ovo su malograđanski antisemiti- zam 70-tih i 80-tih godina: Savez zemljoradnika s

Page 61: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

6 8FB IC F lS S ft

jakim antisemitskim i delimično antiaristokratskim seljačkim grupama, kolonijalni pokret i, takođe, radikalno krilo Udruženja za izgradnju ratne flote sa svojim agitatorima koji su proizišli iz malogra- đanstva. Ovakva stremljenja su se najodlučnije po- kazala u Pangermanskom savezu i njegovim mno- gobrojnim filijalama kada je između 1911. i 1914. afekat protiv „slabe vlade” izrastao do otvorene kri- tike „slabog” Vilhelma II. Pangermanisti su tada se- be označili kao radikalnu „revoluciju zdesna” , čime su se najavili, odnosno prethodno uobličili, oni ele- menti koji su postali očevidni 1933. godine.

Page 62: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

OD SVETSKE POLITIKE KA KONTINENTALNOJ HEGEMONIJI

Spoljnopolitički je Hajh bio u stalno većoj na- petosti između učvršćivanja svoje pozicije stečene 1871, godine, Bizmarkovom p>olitikom saveza s jed- ne, i pritiska delova buržoazije u pravcu ekspanzije radi stvaranja kolonija i prodiranja na istok, s druge strane. Hajh je trajno ostao opterećen neprijatelj- stvom Francuske, čiju je glavnu pažnju bezuspešno pokušavao da usmeri na prekomorske posede. Ta- kođe je ostao bez rezultata pokusaj da se ponovo učvrste odnosi s Rusijom, poremećeni 1878, čemu nije najnevažniji razlog bilo to što su konzerva- tivci, mada tradicionalno politički naklonjeni care- vini na Istoku, pojačali udaljavanje i na privrednom području zbog svojih poljoprivrednih interesa. Ovo je odvelo francusko-ruskom zbližavanju i zaključe- nju vojne konvendje 1892. Uz to se 1897—1898. vođstvo Rajha, na čelu s Vilhelmom II i novim, uob- raženo antibritanski raspoloženim, Ijudima Bilovomi Tirpicom (Alfred von Tirpitz), dvojicom ljudi ne- ospomo pod uticajem istoričara Trajćkea (Heinrich von Treitrchke)* 1*, odlučilo za izgradnju ratne flote i time za „svetsku politiku” u smislu ekspanzije na prekookeanska područja. S tim je nužno bilo po- vezano izadvanje Velike Britanije, dakle i trećeg mogućeg neprijatelja s rangom svetske sile. Ova

Page 63: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

70F R I C F l S E R

politika je u Rajhstagu naišla na podršku velike ve- ćine građanskih partija, uključivši i Centar.

Da li su ovde bili primami vee pomenuti snažni privredni interesi teške industrije, ili — kako se u novije vreme naglašava s precenjivanjem unutra- šnjepolitičkih motiva — nekakav „socijalimperijali- zamt,ie (koji je s ratnom mornaricom kao simbolom okupljanja — poput Bizmarka sa suvozemnom armi- jom — hteo da protiv socijaldemokratske opasnosti ostvari jedinstvo svih građanskih snaga), ili ideje profesora neomerkantilista i neorankeovaca, zadobi- jenih da služe propagandi u korist izgradnje ratne flote, ili uticaj na cara i Tirpica Mahnovog (Alfred Thayer Mahan) učenja o pomorskoj sili i svetskom značaju? U svakom slučaju, za onog ko se osetio ugroženim, naime za Veliku Britaniju, ovi motivi su bili potpuno bez značaja; Velika Britanija je ra- čunala samo s činjenicom nemačke izgradnje ratne flote, koja je kazivala o tome da se težilo ničem ma- njem nego ravnopravnosti Nemačkog Rajha sa svet- skom Britanskom Imperijom, a možda i nečem mnogo krupnijem. U svakom slučaju, ondašnji pru- ski ministar unutrašnjih poslova fon Betman-Hol- veg (Theobald von Bethmann-Hollweg) ovako je opisao careve namere 1903: „Prva i osnovna ideja (careva) je da u korist Nemačke slomi svetski zna- čaj Engleske. Zato nam je — to je carevo čvrsto ube- đenje — potrebna ratna momarica, a da bi nju iz- gradili potrebna nam je i velika količina novca. Pošto ovo može da obezbeđi samo jedna bogata ze- mlja, Nemačka mora da postane bogata; otuda ohra- brenje koje se daje industriji i odatle Ijutnja poljo- privrednika koji protestuju protiv ove politike da bi sebe spasli od propađanja”17, Ratna momarica je za agrarce bila i ostala „grozota” koju su oni prihvatm

Page 64: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ El/ITA 71

samo U2 dobijanje nadoknade u visokim 2aštitnim carinama za poljoprivredne proizvode1*, carinama koje, uostalom, po njima ipak nisu bile dovoljno visoke.

Trebalo je da 1918—1920. flota bude potpuno izgrađena da bi mogla biti upotrebljena kao sred- stvo pritiska ili, čak, kao ratno sredstvo. Da se ovo i ostvarilo, a da je Nemačka istovremeno ostala naj- jača kopnena sila Evrope, ovakvi pomorski ciljevi usmereni ka svetskoj moći morali bi nužno da pro- uzrokuju promenu Balance of Potoer (ravnotežu snaga) i da dovedu u pitanje međunarodni sistem velikih sila. U stvamosti je već 1901—1902. Velika Britanija na ovo odgovorila svojim naoružavanjem i, ubrzo, svojim savezom, tj. Antantom1'.

Mlađa generacija je sa sažaljenjem i prearom gledala na samoograničenja koja su sebi nametnule generacije u vreme Bizmarka i Kaprivija, pa je u ime i tzv. „svetske politike”, terana uz to i strabom da Velika Britanija može preći na protE^đonfoiD i zatvoriti tržlšta, razvila rilovitu aktivnost u svim delovima sveta, u Kini, Južnoj Americi i n&ro&fto u Turskoj, da bi Rajh stekao zone uticaja i pre svega nove kolonije u Africi i na Tihom okaanu. Reč je bila, prema predstavama naa'je i pre svega tzv. libe- ralnih imperijalista, o novoj podeb’ sveta koja bi tre- balo da više nego statics quo odgovara novim ođoo sima snaga, tj. situaciji nasftaloj uvećavanjem mdS Nemačkog Rajha. Praktično, cilj je ovaj mog&o biti postignut samo ratom. Cak je i Hans Plen (Hans Plehn), koji je inače upozoravao da se treba čuvati rata, u svom spisu Nemačka svetska politika a ne rat, ukazivao na ovu konsekvencu kada je, povodom po- sledica ogorčenja u nemač oj javnosti zbog toga što je Nemačka ustuknula u krizi 1911, tvrdio: „Tokom

Page 65: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

72 F R IC F IS E R

godine koja je protekla od poslednje marokanske krize skoro da je celu nemačku naciju zahvatilo uverenje da bismo mi samo u j ednom velikom svet- skom ratu mogli da izborimo sebi slobodu naše svet- ski široke delatnosti.,,2°

Učinak celog ovog truda bio je razočaravajuće mali. Ipak, upravo u tome postoji jasan kontinuitet. Ciljevi kojima se tada težilo — i o kojima se pri-* vremeno s Velikom Britanijom pregovaralo u vreme prelaska iz 19. u 20. vek i 1912—1914 — izromli su već u avgustu 1914. u obliku zahteva Kolonijalne službe Hajha da se za NemaČku u budućim prego- vorima o miru obezbedi Centralna Afrika. Njih su Ministarstvo ratne mornarice Rajha i Admiralitet dopunili 1916. zahtevima za pomorske baze u Da~ karu, na Azorima i na Zelenortskim ostrvima, od~ nosno na Malti i na Kipru, radi obezbeđivanja ne- mačkih pomorskih veza s Južnom Amerikom. Alri- kom i Tihim okeanom21. Isti ti ciljevi su se ponovo pojavili tokom drugog svetskog rata u službenim dokumentima i kartama Rajha, u kojima je i dalje živeJa Tirpicova tradicija.

Sigurno da su stvaranjem Trojne antante ova- kvi ciljevi došli u pitanje, jer je u međuvremenu nemačka politika i2gradnje ratne mornarice doveia do trke s Velikom Britanijom, koja je prihvatila izazov i nije dozvolila da bude nadmašena u naoru- žanju, a istovremeno je i svojim sporazumima s Ja- panom (1902), Francuskom (1904) i Rusijom (190?) iz osnova izmenila svetsko-politički položaj Rajha. U Nemačkoj je to primljeno kao veliki gubitak moći otadžbine, a subjektivno je tumačeno kao „okruži- vanje” Rajha. Preciznija analiza pokazuje da je u osnovi ovog poslednjeg pojma bilo uverenje da os_ tale sile onemogućuju Rajh da dalje jača. Izgradnja

Page 66: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SA.VEZ E L IT A 73

ratne flote je zbog finansijskog prenaprezanja delo- vala unutrašnjepolitički destabiMzujuće, umesto da stabilizuje sistem, tim pre Žto je ovim prouzroko- vana nužno potrebna finansijska refonna, koja je i sprovedena 190925, ponovo štedela konzervativce a teret svalila na poslovne krugove i široke mase sta- novništva.

Počev od 1905. Rajh je pokušavao đa u mno- gobrojnim velikim krizama razbije „okruživanje”,' u šta je stalno bila uračunavana izvesna unutrašnje- politička kalkulacija. Posleđnji takav pokušaj je odveo u prvi svetski ra t U krizama se car uvek iznova pokazivao slab, pa kada se i 28. jula 1914. ponovo „ugruvao” — bio je konačno gumut u stra- nu. Pri ovome je od 1908. u sređiŠtu vojnih razraa- tranja stalno bio rat na dva fronta, tj. rat sa Fran- cuskom i sa Rusijom. Takav rat se očekivao i pri- hvatao, s tim što je ostajalo nejasno da li računati i s neprijateljstvom i treće svetske sile, s neprijateij- stvom Velike Britanije.

U prvoj marokanskoj krizi 1904—1905 — koja je kasnije, kađa se moglo gledati unazad, na svim stranama u Nemačkoj bila ocenjena kao najbolja prilika za „uđarac” pošto je Rusija tađa bila za- uzeta u istočnoj Aziji — Francuska je ustuknula pred pretnjom rata. Međutim. u tom trenutku u samom Rajhu je u očima političkog i vojnog vođstva vrhunac dostiglo uverenje o socijaldemokratskoj opasnosti unutar zemlje, dok se istovremeno nisu činile spremne za neki velilđ rat ni suvozemna voj- ska, koja se naiazila u periođu uvođenja novog na- oružanja, ni ratna flota. Zabrinutost zbog moguć- nosti da se ponove revolucionami dogadaji iz godine 1848. delovala je iatentno tokom kriza 70-tih (Zakon o socijalistima), 80-tih (štrajk rađnika) i 90-tih go-

Page 67: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

74 f 'R lC F3SZS

dina (štrajk lučkih radnika u Hamburgu), da bi sa vplikim štrajkom rudara u Rurskoj oblasti 1905. ponovo vrhunila, što je tada sve uzimano tim ozbilj- nije što se očekivalo da će ruska revolueija i njeni krvavi sukobi uticati i na prilike u Nemačkoj, PoštO je Vilhelm II još na sednici 24. januara 1904. pred ministrima Rajha egzaltirano uzviknuo: ,,Ja ću se osvetiti za 1848! Osvetiti!”23, on je krajem 1905. ova- ko video situaciju sa socijaldemokratima: „Zbog naših socijaldemokrata mi ne bismo mogli nijednog vojnika poslati preko granice bez krajnje opasnosti za život i svojinu građana. Najpre treba odstreliti socijaliste, odrubiti im glaveTučinltllH^bezopasrilm. Po mogućstvu putem kupanja u krvi obezbediti da se povede rat napolju; a ne pre toga i nikako a tem- po,,X4. Da u nemačkoj vladi nisu mogle nadjačati snage koje su zahtevale da se iskoristi povoljna spolj- nopolitička prilika delovalo je, uz uvažavanje unu- trašnjepolitičkih pretnji, pre svega stanje vojno-te- hničke opremljenosti nemačke kopnene armije. Na- ime, bilo je očito da se za francuskom armijom zaostajalo na području poljske artiljerije, dakle, za glavnim protivnikom na kopnu, zbog čega je suvo- zemna vojska Rajha bila skoro neupotrebljiva za rat. Reč je bila o klasičnom primeru uticaja oružano-te- hničkih propusta na neku političku odluku. Nespre- mnost oružanih snaga je tim više odigrala ulogu što rezultat novijih napora u naoružavanju, u izgradnji ratne flote, u 1905. godini još nije bio takav da se moglo izložiti nekom engleskom preventivnom udar- cu po primeru onog izvedenog protiv Kopenhagena 1807. godine.

U aneksionoj krizi, nastaloj zbog proglašenja austrougarskog suvereniteta nad Bosnom i Hercego- vinom, u kojoj je Dvojni savez prvi put od defan-

Page 68: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 75

zivnog bio pretvoren u alijaziBU za sticanje đobitnika i tokom koje je na kocki stajala cela nemačka bal- kanska i istočna politika, Eusija je bila ta koja je ustuknula pred pretnjom rata, jer je istočna Care- vina bila oslabljena i ratom s Japanom i revolucijom. Eusija je ovako postupila tiin pre što ae Velika Bri- tanija pokazala nezainteresovanom. Ipak, nemačka „ratna stranka” već tada je u ratu videla i pogodno sredstvo da — nakon što su monarbisti&S sislem i „prestiž sile” bili uzdrznani u tzv. nafeii Datly Tele- grapha” - putem nekog velikog spoljnopolitićkog uspeha jednim udarcem za duže vrane potisne i ]i- beralno-demokratski i sodjaldemdkratska pokret, tj. da ponovi eksperiment oproban 1866. gođine. Tada- šnju situaciju je u svakom slučaju ovako video jedan iskusni posmatrač nemačke scene, ruski ambasador u Berlinu, Nikolaj grof Osten-Zaken: „Ratna stran- ka, zavedena neospomom spremnošću suvozemne vojske i ostalih slojeva društva, a povređena u svom osećanju tradicionalne predanosti Vrhovnom Vođi [tj. caru], smatra da je rat jedino moguće sredstvo da se u očima narodnih masa obnovi poljuJjani pre- stiž monarhističke moći. Raspoioženje vojnih kru- gova hrani se ubedenjem da sadašnja privremena nadmoćnost njene armije obećava Nemačkoj najve- ću priliku za uspeh. Ovakvo ubeđenje može cara da namami da svojoj spoljnoj politici dš militantan karakter. S druge strane, neki pobedonosni rat bi mogao, i to najmanje za izvesno vreme, da ublaži pritisak radikalnih težnji u narodu za promenom u liberalnijem smialu kako posebnog pruskog toka ta- ko i celog nemaćkog državnog ustava."** Ukoliko bi bilo sigumo da će Velika Britanija ostati neutralna; °ko čega se nemačka vlada upravo trudi. ona će smesta poćeti rat, piaao je dalje ambasador Osten-

Page 69: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

76 FRIC FISEH

-Zaken. Ogorčenost konzervativnih i vojnih krugova zbog kritike u Rajhstagu i u delu štampe na račun Vilhelma II povodom „afere s Daily-Telegraphom”, mešalo se u svakom slučaju s nepoverenjem prema ličnosti cara, tj. s nepoverenjem u carevo držanje u vremenu kriza koje su pretile ratom. „Moltke (Helmuth Graf von Moltke) se ne plaši Francuza i Rusa, nego cara” (zbog njegovih slabih nerava), iz- veštavao je šef [carskog] vojnog kabineta general fon Lunker (Moritz Frh. von Luncker) maršala dvor ra fon Cedlič-Tricšlera (Robert Graf von Zedlitzsch- -Trutzschler). Uzmicanje Rusije u aprilu 1909* pred nemačkim kvazi-ultimatumom u pitanju aneksije Bosne i Hercegovine učinilo je da bude odloženo zaoštravanje istog problema sve do jula 1914. go- dine.

U drugoj marokanskoj krizi 1911. vlada Rajha se povukla pred intervencijom Velike Britanije (go- vor Lojda-Džordža [David Lloyd-George] u Man- sion-House) u korist Francuske i pošto su nemački saveznici ostali nezainteresovani. Međutim, pošto se vlada najpre poslužila pangermanistima za agitaci- ju, po povlačenju Rajha su u nacionalističkom delu javnosti zavladali duboka i dalekosežna razdraže- nost i ogor enost jer je, tvrdilo se, kriza okončana i poniženjem Nemačke. Sada su ne samo vlada kan- celara Betmana-Holvega nego i sama ličnost cara pos ali i u zemlji i u inostranstvu objekt podrugljive kritike („Guillaume le Timide" tj. „Vilhelm Piašlji-vi”). I u ovoj krizi je uz spoljnopolitićko-privrednimomenat iskazan u programskoj krilatici „Maroko — Centralna Afrika” (koja je podrazumevala name- ru za oprobavanje snage s Francuskom, odnosno ce- lom Antantom), postojala, mađa prikrivena, i jedna unutrašnjepoliti ka računica vilhelmijanskog ()kar_

Page 70: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

5A V EZ ELJTA 77

tela vlasti”. Tako je list teške industrije Post 26. avgusta 1911. pisao da bi od rata „pored razjašnje- nja našeg vrlo ozbiljnog [spoljno] političkog polo- žaja”, trebalo — i to pre svega — očekivati „ozdrav- ljenje mnogih političkih i društvenih odnosa”. A Armeeblatt je lapidamo pisao: ,,Za nemačke unu- trašnje odnose veliki oniiani istup doista bi dobro- došao, bez obzira n a to što bi pojedinim porođicama doneo suze i bol.”*' Pošto se ubrzo pookončanju ove međunarodne krize, tj. januara 1912, socijalđemo- kratija uzdigla do najjače stranke u Rajhstagu i ta- ko postalo prekasno iz^šiti državni udar koji su tra- žili pangermanisti i konzervativci, pojačala su se na- danja desnice u spasonosno delovanje rata na unu- trašnje prilike.

Kada je iznenadni slom nemačkog prijatelja Turske u prvom balkanskom ratu (oktobra ”1912) izazvao novu krizu, London je opomenuo vladu u Berlinu da sada Velika Britanija, za razliku od 1870, neće bez mešanja gledati kako Nemačka gazi Fran- cusku pošto bi se u takvom slučaju i sazna našla suočena sa jednom nadmoćnom silom koja vlada Evropom. Ali upravo je to uticalo da Nemačka sebi postavi takav cilj koji nije samo car expressis ver- bis izgovorio — naime, Vilhelm je sebe video na čelu „Ujedinjenih država Evrope” — nego koji 8u i vojni šefovi i širi krugovi nemačke građanske javnosti smatrali samim po sebi razumljivim, a mnogi se čak držali tako kao da je taj ciij postao i stvarnost. Uisti- nu, tada je rat, kao i 1909, bio izbegnut tako što je Rusija još jednom uzmakla. Međutim, nedvosnusle- na opomena Velike Britamje nije učinila da dode do promene nemačkih strategijskih planova i opštihgolitičkih ciljeva, n<?go je dovela samo đo odluke

erlina da pojača naoruža vanje- Ovoga puta težište

Page 71: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

78 FRIC FISER

je isključivo bilo stavljeno na jačanje suvozemnih snaga, mada je upravo zbog nespremnosti ratne flc- te čas suočavanja s Antantom, koje se smatralo ne- izbežnim, bio odložen za godinu i po dana. Ovo je bio rezultat tzv. „ratnog saveta'’ od 8. decembra 1912, kada je car podstaknut britanskom opomenom, sebi pozvao čelne ljude suvozemnih trupa i ratne momarice” S obzirom na poziciju vodećih vojnih šefova u Prusko-Nemačkom Rajhu i na njihovu ne- posrednu povezanost s monarhijom, njihova tvrdnja o nužnosti i mogućnosti da Rajh vodi rat istovre- meno sa dve, pa čak ako treba i sa tri velike sile, bila je od takvog značaja da se tome nekim politič- kim razmatranjima nije mogao suprotstaviti kance- lar Rajha kao šef civilne vlasti, ukoliko je on uop- šte to i želeo da učini.

Sledilo je, upoređeno sa svim onim što se na pojačanju oružanih snaga radilo od 1870. do 1913, najveće uvećanje vojske*8, pošto je do tada pruski ministar rata (time i ceo politički sistem) držao sra- zmemo malobrojnu armiju s obzirom na udeo pletn- stva u oficirskom koru i seljaka u ljudstvu. Dalje, bio je pokrenut i propagandni talas protiv pansla- vizma, protiv „slovenske poplave” koja preti gef- manstvu, ali i propagandni talas protiv >?2akletog neprijatelja” Francuske. Najzad, zadržavali su i sa_( vezničku Austro-HJgarsku da rat ne otpočne sve odgovarajućeg trenutka, u kome bi je neka podesna prilika na Balkanu prisilila da sledi Rajh u ratu u kojem bi ona imala da ispuni izuzetno važan zada- tak za Nemačku, naime da vezuje ruske armije sve dok nemačke trupe ne bi potukle Francuze i bile u mogućnosti da se potom prebace na istočno bojište.

U godinama 1912—1914, u kojima je nemačka politika na Bliskom istoku istovremeno dosezala

Page 72: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z E L IT A 79

vrhunac, ali i postajala ugrožena, provođen je pre- laz od prioritetnog naoružanja flote ka prioritetnom naoružanju suvozemne vojske, koja je imala zada- tak, kako su velike ratne krize neđvosmisleno po- kazale, da kao i ranije osigurava poziciju moći Raj- ha, a eventualno i da odluči budući rat. To je uči- nilo da se političko težište premeštalo sa preko- okeanskih interesa na ojačavanje kontinentalnih pozicija na zapadu, istoku i jugoistoku Evrope, ali ipak nikako nije značilo da se odustajalo od pre- kookeanskih interesa; reć je bila samo o tome da se sada polazilo od uverenja da će pobeda na Kon- tinentu, tj. proširenje i učvršćenje evropske osnove za nastupanje Rajha, takode, dovesti do toga da i prekookeanska pitanja budu rešena u skladu sa ne- mačkim težnjama i to ili već pod uticajem važnosti postignutih promena u predstojećem ratu iii kroz vođenje novog, drugog „punskog rata”. Saglasno sa odnosima društvenih, privrednih i vojnih snaga u Rajhu, ovakva dvostrukost urodila je napetošću u&- led potrebe da se odredi gde je težište cilja od tre- nutka kada Francuska bude pobedena, posto su se izvesne grupacije najodlučnije zalagale za ,,anti-za- padnu” (protiv Velike Britanije), a druge, isto to- liko jake, za „anti-istočnu” (protiv Rusije) orijenta-^ ciju. Tako je nastalo ono političko stanje u znaku j „ukoliko to, onda još i” („Sowohl-Als-Auch”), uj kome je G. V. Halgarten našao uzroke prenapinja-J nja nemačkib mogućnosti.

Page 73: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

POLIKRATSKI HAOS ILI VOJNA DRŽAVA?

Danas je postala moda da se izazivanje prvog svetskog ra ta od strane nemačke vlade u julskoj krizi 1914. tumači kao „bekstvo prem a napred^ („Flucht nach vom ”)2* proisteklo iz pesimizma i re- zignacije, iz „straha i očajanja”, što je najpre tvrdio Mihael Frojnd i što se kontinuirano proteglo i na naučno razmatranje izazivanja drugog svetskog ra- ta. Ovo je puka konstrukcija za koju istorijski izvori ne pružaju nikakvu osnovu. Cak ni konzervativci, koji su se nadali da će ratom učvrstiti i monarhistič- ko načelo i dotadašnji odnos snaga, nisu ovako činili zbog nekakvog očajničkog raspoloženja, nego zbog načina na koji su razumevali svoje nasleđene pozi- cije, a i da bi konzervirali postojeći sistem vladanja. Potonje generacije ih zbog toga mogu da op tužuju za „autizam” i nesposobnost da nešto nauče, ali ova_ kvo tumačenje ništa ne menja u odlučujućim 5inje- nicama.

Sto se tiče tv rdnje da je reč o „ofanzivno vođe- nom defanzivnom ra tu ”, njeni zagovornici samo preuzim aju one stavove o tome kako treba govoriti o izbijanju prvog svetskog rata koje je odredilo Mi- nistarstvo spoljnih poslova u Berlinu još 1919; u stvari, u pitanju je identifikacija koju kritička isto- rijska nauka ne sme da prihvata. Još tokom prvog

Page 74: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z E E IT A 81

svetskog rata zastupana je teza da je Nemačku na- pala jedna podmukla koalicija. Bez namere da ovde ulazimo u pitanje da li je to bio ili m je bio „preven- tivni ra t’1, ostaje neospomo da je ra t u razdoblju pre 1914. — a posebno u nemačkoj tradiciji — sma- tran za legitinmo sredstvo spoljne politike. Kao Što je rekao kembrički profesor Stejner: „Kad god je ra t bio uziinan u obzir, on nije shvatan u savreme* nom smislu. Uz izuzetak nekoliko istančanih posma- trača, svi ostali su u starom stilu u vojnoj akd ji vi- deli mogućnost za proširivanje učinka diplomatije”.*

Treće tum ačenje nemačke politike u julskoj krizi 1914. donelo je učenje o „kalkulisanoni jcizi- ku”31* neku vrstu politološkog šablona o „diploniJL- tiji krize”, kako je to K urt Ricler (K urt Riezler) m lađi saradnik kancelara Betmana-Holvega, pred- stavio u svojoj knjizi ProLegomena za jednu teoriju poiitike i o drugim teorijama, koja je objavljena 1912. i koju je trebalo da u političkoj praksi sledi kancelar Rajha, Ali, ta j isti Betman-Holveg je fe- bruara 1913**, u kriznoj situaciji koja se može uzeti radi poređenja (naime, kada je Austro-Ugarska za- pretila da će krenuti u ra t protiv Srbi je i Cm e Gore zbog granica Albanije), savezničku Monarhiju želeo da odvrati od rizičnih spoljnopolitičkih poteza u da- tom trenu tku i, očekujući zaokret povoljan za Ne- mačku u politiei Velike Britanije, ukazivao joj je na konsekvence njenih postupaka. Kancelar je, tako, tom prilikom p isaoda bi »Sazonov i Kokovcov, pr*d- stavnici miroljubive stru je u Petrogradu, prosto bili oduvani olujom koja bi nastaia u ruskoj javnosti uko- liko bi oni pokušali da se toj javnosti suprotstave”, je r se svakim objektivnim ispitivanjem mora doći đo rezultata ,,da je za Rusiju, s obzirom na njene tradicionalne odnose s balkanskiro državama, skoro

Page 75: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8 2f r jc f iSe r

nemoguće da bez ogromnog gubitka prestiža prosto mimo posmatra kako Austro-Ugarska s vojskom na- stupa protiv Srbije” Da li je isti čovek samo godinu dana kasnije mogao da zaboravi na ovu procenu?

Ne, nije zaboravio, nego je u julu 1914. samo bio uveren da u izvesnoj meri može biti siguran da se Velika Britanija neće mešati u rat na Kontinentu. Podsekretar za spoljne poslove Cimerman (Dr. Al- fred Zimmermann), koji je u julu 1914. zastupao odsutnog državnog sekretara Jagova (Gottlieb von Jagow), dao je odgovor na pitanje o riziku onda ka- da je 5. jula 1914. grofu Hojosu (Alexander Graf Hoyos), na njegovo pitanje o konsekveneama ratne akcije protiv Srbije, rekao: ,,To s 90% 2nači rat sa Rusijom Šta znači u ovom odgovoru „rizik”? Ri- zik je postojao ukoliko bi bilo 10% ili 20% proce- nata verovatnoće da će doći do velikog ra ta ; ali, kad se govorilo o 90% verovatnoće, to je značilo da se želi ra t i uistinu odmah! Austrougarski ambasador u Berlinu Seđenji (Laslo Graf Szogyeny) ovo je gro- fu Berhtoldu (Leopold Graf Berchtold) obrazložio sledećim rečima: „Nemačka vlada smatra sadašnji trenutak i s nemačke tačke gledišta ,politički naj- poželjnijim’. Rusija ,još nije za ovaj trenutak do- voljno’ spremna za rat; ,ona još za izvesno duže vreme neće biti vojnički spremna i neće biti tako jaka koliko će — verovatno — biti jaka za nekoliko godina*. Pored toga, nemačka vlada smatra da ima znakova da se ,Engleska sada neće umešati u rat koji izbije zbog neke balkanske zemlje i da neće učestvovati u oruianom konfliktu u kome bi se na- šla Rusija, a možda i FrancuskaV*84

Kancelarov zadatak je samo bio taj da krizu usmerava utoliko ukoliko je neophodno da se održi jedinstvo nacije, što je praktiČno znaČilo da obez-

Page 76: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ EL IT A 83

bedi da socijaldemokrati sarađuju. Admiral fon Mi- ler (Georg Alexander von Muller) je zapisao u svoj dnevnik 1. avgusta 1914: „Raspoloženje je blistavo. Vlada je bila srećne ruke da nas predstavi kao stra- nu koja je napadnuta.”** Doista, Betman-Hcđveg j* jedino morao da sačeka rusku opštu mobilizadju i bio mu je potreban ultimatum Petrogradu iz dva ra- zloga: prvo, da bi socijaldemokrate „povukao aa so- bom”, što je i sam rekao; drugo, da bi mogao poku- šati da Veliku Britaniju zadrži bar za izvesno vnsme u neutralnosti, što mu nije uspdo. Za razliku od privremenih gledišta cara i vojnih komandanata, kancelar Rajha se i nakon 8. decembra 1912, pa čak i sve do 4. avgusta 1914, nadao da će poatići da Ve- lika Britanija preorijentiše svoju spoljnu politiku I udalji se od Antante* On se rukovodio uverenjem da je moguće da posredstvom engleskog javnog mse- nja i pritiska londonskog Sitija na Greja (Sir Ed- vvard Grey) uspe da britamkoj vladi sugeriše ideju da za Veliku Britam’ju nije najopasnijl konkufent Rajh, nego da su to Sjedinjene Ainerićke Države i Japan. Upravo iste pokušaje da se obabedi britan- ska neutralnost ćinio je i Hitler u 30-tim godinama, što se ponovo pokazalo kao iluzija.

Nemačko Carstvo nije bilo, kako se u poslednje vreme tvrdi u raznovrsnim istraživanjima, nekakva „polikratija snaga”, snaga koje su delovaie u sup- rotnim pravcima i međusobno se paralisale u toj meri da u politici vxše nijc bdkl moguće doneti od- luke i postaviti jeđinstvene ciljera*^ Otuda se govo- ri o nekakvom „ođsustvu mogućnoeti upravljanja’* Carstvom. To proističe iz funkcionalističko-struktu- ralističkih teza Volfganga Momzena, koje je do- punio Klaus Hildebrand uz korisćenje stavova JEkar- ta Keršena (Edoart Kehrschen) o „primatu unutra-

Page 77: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

84 FR IC FlSEH

šnje politike”, ali i uz pozivanje u pomoć tradicio- nalnih kategorija iz istorije diplomatije. Ove teze se svode na tvrdnju o „nemogućnosti vladanja” Ne- mačkim Carstvom. Tako ispada da je i jedan napa- dački rat bio nemoguć ,,već” zbog „izvitoperavanja” u „strukturalnim karakteristikama” vilhelmijanske Nemačke usleđ „polikratske osnove haosa vlasti u eri Betman-Holvega”. U stvamosti je u rukovode- ćem vrhu Rajha postojala potpuna saradnja između političkog i vojnog vođstva, koja se protegla sve do

propaganđno-psiholoških i f inansijsko-privrednih pri- prema rata. Postojalo je i sasvim jasno opredeijenje da se osigura i proširi evropsko uporište Rajha, ma- da se, u svakom slučaju, pri tome — s obzirom na Veliku Britaniju — želelo varirati u pogledu izbora trenutka, taktike i pravca udara. Ovo opredeljenje usvojeno je ne samo zato da bi se, uzeto čisto voj- nički, osigurala „sloboda delovanja” Nemačke kao velike sile, pošto je trebalo da se u godinama 1916— —1917. okonča naoružavanje Francuske i Rusije (što je predstavljalo protivmeru nemačkom naoru- žavanju), nego da bi za dugi niz godina bili obez- beđeni politika sile, privreda i unutrašnjepolitička stabilnost.

Upravo u obrazloženju „neizbežnosti” rata koji „neposredno predstoji” protiv „sadašnje Francuske” — čije je izbacivanje iz igre kao sile bilo na isti na- čin važno za nastupanje i za one koji su zastupali zapadnu i za one koji su zastupali istočnu orijenta- ciju — naročito jasno se pokazalo jedinstvo vojnih» političkih i privrednih .motiva. Nemačka industrija je bila razdražena francuskim otporom protiv ,,pe- netration pacifique” (mimog prodiranja) i smatrala je, kako pre rata tako i u toku rata, neminovnim da Nemačka stekne (tj. anektira) francuski rudni basen

Page 78: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z E L IT A 85

Longvi-Brije*®. Car, vlada Hajha i interesne grupe bili su ogorčeni time što se upravo Francuska usu- dila da se suprotstavi nemačkom privredncnh i poli- tičkom prodoru u Tursku. Kad se ovo ima u vidu, pokazuje se kao tačno ono £to je belgijski poslanik baron Bejan (Beyens) izneo posie nemačko-belgij- skih razgovora u oktobru 1913, tokom kojih su car i Moltke nastojali da od kralja Alberta (Albert J) dobiju pristanak za slobodni prolaz nemačkib trupa kroz Belgiju. Naime, Bejan je kao „stvame” osnove zaratobom o držanje Nemačke naveo: „[Nemačkim] generalima je, kao i mnogim njihovim sunarodnid- ma, dojadilo da gledaju kako se Francuska prema Nemačkoj održava na nogama i u najtežim politie- kim pitanjima, upomo joj se suprotstavlja, zapliće je u neuspehe, osporava nemačku hegemoniju i opi- re se kako hegemonističkom uticaju Neraačkog Raj- ha u Evropi tako i njegovim kolonijalnim željama, svoju vojsku stalno u nedoumid uvećava i održava ravnotežu snaga, ravnotežu za koju nemački gene- rali žele da veruju da u stvamosti već dugo viie ne postoji.”3* Ove iste ideje je ponovio kancdar u ra- zgovoru s francuskim ambasadorom Kambonom (Ju- les Cambon) samo dva meseca kasnije, u januaru 1914, kada je protestovao što Francuska uz pomoć svog „finansijskog oružja” sprovodi opstrukdju pre- ma nemačkoj politici u Turskoj: „Nemačka vidi iz dana u dan da njeno stahdvništvo nesrazmerno ra- ste; njena momarica, njena inđustrija i njena trgo^ vina se razvijaju kao ničija druga. Njoj je potrebna ,ekspanzija*, ona posiavlja zabkrv na svoje, mesto pod suncem>. . . Ako vi (Ftnncuzi) njoj uskraćujete ono što je zakoniti zahtev svega što dvi, tj. đa raste, onda vi nećele, dataiikp, m od zadržati njen rastl Ali — tako je nastavljao Betman-Holvog — u tom slu-

Page 79: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8 6F B IC FISEH

čaju vi nećete Nemačku imati za neprijatelja jedino u Maloj Aziji nego svuda.”*0

Socijaldarvinizam sadržan u ovoj izjavi nemaČ* kog kancelara, u čemu je prepoznatljiv način mišlje- nja kancelarovog „drugog ja” Kurta Riclera, moguće je naći u stotinak varijanata u onovremenom neznač- kom političko-publicističkom istraživanju. P ri tome je predstavi o nezaustavljivom biološkom i ekonom- skom rastu Rajha odgovaralo uverenje kako o bio- loškom odumiranju i privrednom opadanju Fran- cusketako i o biološkom i, u budućnosti, privrednom. uzdizanju Rusije. Socijaldarvinistički svet ideja, da- kle, nikako nije — kako se danas Često prikazuje — tek nekakva osobitost Hitlera (Adolf Hitler). U ovom pogledu je Hitler mnogo pre čedo vremena od pre prvog svetskog rata. Isto ovo važi i za druge Hitle- rove predstave, na primer, o neizbežnoj rasnoj borbi između Slovena i Germana, kao i o izrazu „životni prostor1’ koji je upotrebljavan već pre prvog svefc*. skog rata. Takođe, ovakve i slične ideje nikako nisu pre 1914. bile ograničene samo na pangermanski pokret.

Pogrešna procena britanske politike od strane Berlina čini samo jednu među mnogim iluzijama vođstva Rajha u julu 1914*1, mada sigurno onu s najvećim posledicama. Možda je upravo ovaj so- cijaldarvinizam učinio da se uvidi da je 1914. reč o „celini velikog problema evropske ravnoteže-’. U ovom ratu se radilo — kao što je već 9. septembra 1914. jedan švajcarski posmatrač cenio** imajući upravo u vidu držanje Veljke Britauije — o „jiičem manjem nego o hegemoniji jedne sile u Evropi, time takođe i o uticaju na Sredozemlju, o budućnosti ve- likih kolonija u Africi i o nadmoćnoj poziciji u celoj Maloj Aziji. Engleska je ovo znala sasvim tačno;

Page 80: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 87

ona je znala da bi pobeda Nemačke za nju zn&SSfii umanjivanje, pa ukoliko bi to okolnosti dozvolile I njeno svođenje na ruševinu”. Upravo zato Sto je bila u ovo uverena, Velika Britanija se odmah i umešate u ratni sukob, a ne samo zbog Đelgije ili 2bog nekih svojih tajnih vojnih obaveza prema Francuakoj.

Ovakvo shvatanje o svetakoj barid bOo Jb jačano s nemačke strane tumačenjima Knrta Ricle- ra u avgustu 1916, dakle, JoŠ pre n h tk u rat Sje- dinjenih Američkih Država. Gledajuć) iz Nemačke, „trostruki smisao rata” je po Ricleru bio u sledećem: „Odbrana u odnosu na sadašnju Francusku, jmBVO- tivni rat protiv buduće Rusije (hoo tahsr prekasno) i borba s Engleskom oko vladavine nad svčtom,”41 Pojam „vladavine svetom”, u svom naročitom zna- čenju sučeljavanja s Velikom Britanijom oko pori- cije vodeće svetske sile, čini se ex post ocenjen u govoru generala Grenera (Wilhelm Groener) ofka- rima Vrhovne komande u maju 1919M. Grener je osuđivao ovaj, kako je rekao, „nesvesni pokušaj da se bori s Engleskom oko vladavine nad svetora”, jer je bio prevremen i nepripremljen, tj. ,,od početka propao” pošto je bio preduzet pre „nego što smo nd učvrstili našu poziciju na Kontinentu . Ovo „učvr- šćenje na Kontinentu” trebalo je, po Grenerovom mišljenju, kako to pokazuje njegovo pozivanje na Šlifena (Alfred von Schlieffen), da se odigra najka- snije još 1905 godine. Cini se značajno da je Kurt Riclerw izraz „vladavina nad svetom” upotrebio još 21. avgusta 1914. i to upravo onda kada se otpočelo sa skiciranjem plana o oemačkoj „Srednjoj Evropi”. Slično se u decembm 1915. izjasnio i nemački po- slanik u Kopenhagenu grof Brokdorf-Rancau (Ulrich Graf von Brockdorf-Rantzau)«*, koji je kasnije, to- kom 20-ih godina, bio nemački ambasador u Mo-

Page 81: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

88 p R Ic f i Ser

skvi; on je ovom prilikom kao rezu ltat podsticanja revolucije u Rusiji od strane Nemačke predviđao pobedu Rajha u ra tu i „kao cenu prvo mesto u sve- tu ”. Sigurno da sam izraz „vladavina nad svetom” ne treba precenjivati, ali metodološki uzeto ipak ni- je moguće tek H itleru prip isati jedan pojam iz 1914- —1918. i u njem u sadržanu jasno ocrtanu predstavu.

Čvrsto uverenje nem ačkog vojnog vođstva u pobedu 1914. tem eljilo se na M oltke-Sliferovoj dok- trin i o k ratkom ra tu47, koja je bila ižgrađena siigTa- sno tradicijTiz ratova 1864, 1866. i 1870. godine. Ta doktrina je bila zasnovana na uverenju o nadmoć- nosti operativne misli nad realističkom procenom brojčane snage i rezervi protivnika, odnosno sopstve- nih dugoročnih mogućnosti. Po ovom načinu mišlje- nja iz 1914, koji je bio karakterističan za nemačke kom andante i 1941, R ajh je mogao pobediti i realno nadmoćniju silu pošto: prvo, raspolaže nadmoćnom strategijom (Slifen je 1905. sm atrao da je glavni ge- neralštab~5tkrio „ ta jn u pobede”); drugo, ima nad- moćno vođstvo, obuku^ taktiku i naoružanje; treće, raspolaže višinTm'oralom tru p a Zbog toga je vazilo da treba iskoristiti svaki onaj trenutak u kome se pokaže da je Rajh relativno jak a protivnik relativno nespreman.

Page 82: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

DRUGI DEO

IZMEĐU ODRŽAVANJA SISTEMA I EKSPANZIJE

Page 83: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

PREDSTAVA O RATU I STVARNOSTI RATA

Da je rat započet 1. avgusta 1914. protekao ona- ko kako je u Rajhu bio planiran, naime, da su Francuska i Rusija bile poražene za nekih šest ne- delja u „snažnoj ali kratkoj oluji,,4a, onda bi, premaočekivanju konzervativaca, f unutraSnjepolitički bio stabilizovan postojeći sistem vlasti u smislu učvršći- vanja vodeće elite sačinjene od krune, vojske, zem- ljoposedničke aristokratije, industrijalaca i birokra- tije. Za dugo vreme bi socijaldemokratija bila sve-dena na quantitć negligeable (zanemarujuću količi- nu) ili bi — prihvatanjem militarističke držaVe, tj. priznanjem privilegovanog poloŽaja vojske u državi — sebe pretvorila, kako su se „liberalni imperijali- sti0 nadali, u konformističku, ođnosno partiju inte- griranu u sistem. Spoljnopolitički se nadalo da će Antanta biti razbijena, čime bi, kako se najšire oče- kivalo, bila postignuta duboka promena ođnosa sna- ga u Evropi i u svetu. U tom pravcu je ciljao onaj, kako se danas zove, „septembarski program” Bet- man-Holvega, mada je nastao več u senci znakova vojnog neuspeha Kancelar je tu kao ,,opšti cilj rata” oznaćio „osiguravanje Nemačkog Rajha i na zapadu i na istoku za zamislivo dugi period", radi Čega bi „Francuska morala toliko da bude oslabljena da otia nikada vile ne bi mogla postati velika sila” , dok bi

Page 84: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

92 FRIC FISER

Husija morala ,,da bude potisnuta što je moguće da- lje od nemačkih graniea” i morala bi da „bude sru- šena njena vladavina nad neruskim vazalnim naro- dima,,4S. Ovo je očevidno pretpostavljalo dve stvari.

Prvo, isključivanje Francuske iz reda velikih sila vojno i privredno-finansijski, a takođe i uvla- čenje Franeuske, zajedno sa Luksemburgom, Belgi- jom i Holandijom, u privredni sistem tzv, „Srednje Evrope1’ u kojem bi dominirali nemački interesi*®; u ovoj zajednici bi takođe bile Austro-Ugarska i od Rusije ptkinuta Poljska, a eventualno još i druge manje susedne države, uključivši i Rumuniju. To- kom celog rata se čvrsto držalo ovog cilja, a takođe se njega držalo i onda kada se, na osnovama ratnih gubitaka, pokazalo da upravo podvlašćivanje Fran- cuske više nije moguće ostvariti. Nova istraživania su otkrila da je ovom cilju, ostvarenju velikog evrop- skog tržišta, pre svega težila nemačka hemijska i elektro-industrija, odnosno uopšte ona industrija koja je bila orijentisana na izvoz, što se, međutim, moglo ostvariti samo ukoliko bi bili prevaziđeni in- teresi agraraca i teške industrije, dve grupe unutar elite koje su više bile zainteresovane za neposredne aneksije i za održanje, makar unekoliko i ublaženog, sistema zaštitnih carina. U ovim težnjama za stva- ranjem „Srednje Evrope” , koje su na mnogobrojnim konferencijama nemačkih privrednika bile dalje ra- zvijane čak sve do jeseni 1918, bile su obnovljene ideje Kaprivija i neomerkantilista s kraja prošlog i početka ovog veka, kao i programi iz godina koje su neposredno prethodile ratu, na primer programi koje je zastupao Valter Ratenau (Walther Rathenau). Izloženi planovi su u svojoj osnovi sadržali jednu koncepciju privrednog razvitka sveta koja je bila suprotna tradiciji slobodne trgovine.

Page 85: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

3AVEZ ELITA93

Ali, nemačka politika i, uistinu najpre, lično kancelar Betman-Holveg, još u oktobru 1914. hteli su da Veliku Britaniju, u slučaju da pobeda bude postignuta i nad njom, prisile prilikom zaključenja mira da obavezno zadrži svoj sistem slobodne trgo- vine, a ne da pređe na sistem zaštitnih carina, od kojih su Nemci strahovali već godinama. Pored francuskog, mirovnim ugovorom je takođe trebalo i rusko tržište da bude otvoreno za nemačku indu- striju, što se htelo postići putem zaključenja dugo- godišnjih trgovinskih ugovora — zbog koga su Rusi, tj. zbog svog suprotstavljanja, bili omraženi u po- slovnim krugovima Rajha od 1904 — kojim bi bi!o utvrđeno sniženje carine za industrijske proizvode.

Uprkos nameri da se privredno obuhvati i Ve- lika Britanija, i prekookeanske oblasti, i Rusija, os- novu nemačke politike stalno je činila težnja za pri- vredno stapanje centralne Evrope. Globalno postav- ljanje programa „Sređnje Evrope” je tokom jed.ne konferencije posvećene tom pitanju 1915. na siedeći način formulisao fon Falkenhauzen (Frieđrich Frhr. von Falkenhausen), jedan visoki činovnik Ministar- stva poljoprivrede i Šumarstva: Potrebno je „velikim i zatvorenim privrednim eelinama SAD, Britanske Imperije i Ruskog Carstva suprotstaviti ceiinu ev- ropskih ili najmanje srednjoevropskih kontinentai- nih država pod vođstvom Nemačke, i to sa istom privrednom zatvorenošću. Ovo bi imalo dvostruki cilj. Prvo, članovima ove celine, a prvenstveno Ne- mačkoj, osigurati hegemoniju na evropskom tržištu; drugo, biti u mogucnosti da se u spoljnotrgovinskoj borbi sa pomenutim svetskim siiama oko uslova za obostrano puštanje na svoja tržišta izvede na boji- šte kao jedinstvena sila ujeđinjena Evropa”. Ovakav cilj je te iete 1915. godine još upećatijivije formu-

Page 86: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

94 fric fjser

lisao fon Šenebek (von Schoenebeck), referent vice- kancelara i ministra unutrašnjih poslova Delbrika (Hans Delbriick), čiji je resor, u stvari, obuhvatao i nadležnosti Ministarstva privrede Rajha: „Stvori- ti veliko srednjoevropsko privredno područje koje će nam omogućiti da održimo naše mesto u privred- noj borbi naroda za opstanak i koje će sprečiti da postanemo bespomoćni pred sve odlučnijim 1 moć- nijim nastupanjem svetskih privrednih velesila, tj. Velike Britanije s njenim kolonijama, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Japana s Kinom ”

Drugi „opšti cilj rata” bio je potiskivanje Ru- sije što više na istok i u trajnom slabljenju Care- vine putem otcepljenja „neruskih vazalnih naroda*’51. Već u vreme izbijanja prvog svetskog rata uneto je u dokumenta Ministarstva spoljnih poslova i Pred- sedništva vlade da od Rusije treba otkinuti Kavkaz i FinskUj a pre svega Poljsku i Ukrajinu. Betman- -Holveg i državni sekretar Jagov su 11. avgusta 1914. naglasili nemačkom ambasadoru u Beču fon Cirškom (Heinrich von Tschirsky) da treba pobu- niti ne samo Poljsku nego takođe i Ukrajinu i da je to veoma važno dvostruko uzeti: najp^e da se takvom pobunom dobije ratno sredstvo protiv Ru- sije i, zatim, zato da se, u slučaju pobedonosnog is- hoda rata, omogući stvaranje „jastuk država” iz- među NemaČkog Rajha odnosno Austro-Ugarske i Rusije, s ciljem da se tako umanji pritisak ruskog kolosa na Zapadnu Evropu a Rusija odbaci u naj- većoj mogućoj meri dalje na Istok. Zato je već sre- dinom avgusta 1914. Ministarstvo spoljnih poslova u Berjinu stvorilo nekakav „Savez za oslobođenje Ukrajine,J u koji su ušle socijalno-revolueionarno orijentisane grupe ukrajinskih emigranata; isto ta- ko su za ovakvu propagandu W2i pridobijeni i podr-

Page 87: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ e l it a

žavani unijatska crkva i njen nadbiskup u Lavovu. što se tiče vlade u Becu, i 2a nju je bio „gtevni ciij u tome da se najviše moguće oslabi Rusija,, 1 zato „oslobode Ukrajina i drugi narodi na našoj granici, koji su ugnjetavani od Rusije” , dakle, da bude „stvo- rena nezavisna ukrajinska država” . Dalje, u avgu- stu 1914. glavna briga Jagova bila je da ne dozvoli da novostvorena Poljska pripadne Austro-Ugarskoj u statusu krunske zemlje, nego da ona, kao $to je na zapadu trebalo da bude slučaj s Belgijom, bude vojno i privredno povezana s Pruskom, tj. NemaČ- kom. Poljska je ostala tačka sukoba dve savezničke srednjoevropske carevine sve do kraja rata. Staviše, tzv. „treće vojno vodstvo Rajha” na čelu s Hinden- burgom (Paul von Hindenburg) i Ludendorfom (Er- ich Ludendorff) čak je u budućnosti predviđalo rat s Habzburškim Carstvom ukoliko bi Poljska pripala Austro-Ugarskoj, pošto je smatralo da bi time Mo- narhija postala slavenska drJava koja bi s isloka' gradila Prusku-Nemačku.

Gledište o otcepljenju neruskih nacija pred- stavljalo je koncepciju lično Betman-Holvega, raz- ličitu od aneksionističkog paroksizma pangermani- sta. Nemac s Baltika Johan Haler (Johannes Haller), inače profesor istorije u Tibingenu, koji je u vmne Vajmarske Republike postao uticajan svojom knji- gom Epohe nemačke istorije, pisao je oko 1. septem- bra 1914. u saglasnosti s dljevima vođstva Rajba: „Rusija mora da postane bezopasna. Da bi ona to postala, moraju joj se oduzeti zapadne pokrajine, oblasti s neruskim narodima . . . , a prvenstveno morska obala. Njihovim priključenjem Rusija je postala evropska velika sila, a njihovim gubljenjem, povezano s gubitkom Finske, Litve, Poljske i Malo- rusije (tj. Ukrajine), Besarabije i cmomorske obale,

Page 88: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

96 FRIC FISZS

ona će prestati da bude evropska velika sila i posta- će ono što je bila pre Petra Vel i kog. . Rajh mo- ra naterati Rusiju na ustupanje ovih oblasti ,,kako bi konačno”, pisao je Haler, „mora bila od nas od- stranjena, zbog čega je još Fridrih Veliki morao đa pati. . . ” I Heler je koristio izraz „zao duh” (koji mora „biti od nas odstranjen” ) koji su tokom prvog svetskog rata mnogo puta ponovili Betman-Holveg i Jagov obrazlažući politiku otcepljenja graničmh pokrajina od Rusije*3, politiku koju su oni hteli đa sprovedu u delo. Betman-Holveg je u svojim javnim govorima u Rajhstagu 1915—1916. isti d lj mnogo puta objavljivao kao nemački političko-moralni za- datak, jer ga je predstavljao kao „oslobođenje” ne- ruskih nacija od „moskovskog jarm a”; on je pri tom ovakvim načinom izražavanja želeo i da ostavi do- bar utisak na Vilsona (Woodrow Wilson), predsednika Sjedinjenih Američkih Država, i na britansku libe- ralnu javnost. U ovome se kancelar mogao osloniti na saglasnost nemačkih levih liberala, katolika i de- limično socijaldemokrata, dok su konzerv ativci, kao i Vrhovna komanda, mnogo više bili zainteresovani za neposredne aneksije „poljskog graničnog pojasa”, u stvari, Kurlandije i Litve.

Betman-Holveg je ovu ideju o slabljenju Ru- sije putem otcepljenja neruskih naroda nasledio od svog dede Morica Augusta fon Betman-Holvega (Moritz August von Bethmann-Hollv/eg), koji je to- kom krimskog rata to otvoreno zastupao u Prettssi- schen WochenbZattu, u želji da Prusku stavi na stra- nu Velike Britanije i Francuske protiv Rusije. Reće- nice ovakvog sadržaja bile su ponavljane 1915. u pangermanskim listovima** i to s namerom da unu- ka podsete na njegov „zadatak”. Kada je Rihard fon Kilnun (Richard von Kiihlmann), drugi po redu ■

- f t V

Page 89: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELTPA 97

naslednik Jagova na mestu drŽavnog sekretara za spoljne poslove, 23. januara 1918. pred šefovima frakeija u Rajhstagu branio isto&u politiku „trećeg vojnog vođstva” , koja je svoj vrhunac dostigla pri zaključenju mira u Brest-Litovsku, time što je tvr- dio da se samo nastavlja spoijna politika koju ie vodio Betman-Holveg, kazivao je nešto sto je bilo u potpunosti tačno53.

De facto, ispunjenje ovakvih ciljeva iz 1914, koji su 1918. zakratko bili i ostvareni, nije značilo drugo do premeštanje nemačke vojne granice dale- ko na istok, pravljenje „grudobrana" pomoću sate- litskih država, Što je bilo u potpunosti isto kao i da- našnji sistem niza država pod hegemonijom Sovjet- skog Saveza (uključno 1940. povraćene baltičke dr- žave), samo u obmutom pravcu i daleko obuhvatnije, pošto je planovima Rajha bilo obuhvaćeno i samo Osmanlijsko Carstvo. Uočavanje ovog kontinuiranog održavanja dljeva protiv „ruskog kolosa” iz 1914, odnosno iz gođina 1914—1918, treba da otkloni po- stojeće tvrdnje da se kao 2aćetnik ove ideje sraatra pisac knjige Moja borba, koja je bila napisana jednu deceniju kasnije* naime Adolf Hitler; ovo treba ima- ti na umu tim pre što se ođluka iz juna 1941. u islo- rijskoj literaturi stalno povezuje jedino sa ovom knjigom.

U avgustu 1914. rat nije ostao ograničen samo na borbu protiv Francuske i Rusije, kako je biio planirano u Nemačkoj, nego je, suprotno očekivanju, obuhvatio i Veliku Britani‘ju. Zato su se međusobno sudarili i glavni pravci nasilnog nastupanja nemač- kog imperijalizma, stari pravac, usmeren na okeanske dobitke, i novi, koji je ipak uvek bio la- tentno prlautan, usmeren na širenje u Evropi. Za Betman-Holvega, Jagova i generala Mohkea, naj-

Page 90: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

98 FRIC FlSER

važniji neprijatelj bila je Rusija, a pobeda nad Francuskom je predstavljala samo pretpostavku za potpuno sučeljavanje s Rusijom; otuda se htelo une- koliko poštedeti Francusku. Betman-Holveg se no- sio mišlju o nekakvom zapadnoevropskom „kultur- nom bloku’', dakle, Nemačke zajedno s Francuskom i Engleskom a protiv Rusije58. Ovom su se suprot- stavili veliki admiral Tirpic i s njim povezani pri- vredni interesenti. Za Tirpica, i one koji su bili s njim i iza njega, glavni protivnik Nemačkog Rajha bila je Velika Britanija, pa je zato Tirpic stalno za- stupao gledište da je na Zapadu najvažniji cilj os- vajanje evropske obale kanala Lamanša87. Istog m i- šljenja je bio i Krup (Gustav Krupp von Bohlen und Halbach), koji je, imajući u vidu nemačku aneksiju istočne obale Lamanša, ovako iznosio svoje nušlje- nje: ,,Mi bismo ovim seli za vrat engleskoj vladavini svetom i stekli bismo poziciju — možda i jedinu — koja bi nama mogla doneti trajno prijateljstvo En- gleske.”88 Bila je to ideja kojoj su protivrečila sva istorijska iskustva.

Kancelar Rajha je u ratu protiv Velike Brita- nije video samo gorku neminovnost, pošto su pro- pale sve nade za neutralnost ove sile, odnosno bar za to da će ona u ratu učestvovati samo prividno. On je u govoru pred Rajhstagom 4. avgusta 1914. optužio Rusiju kao krivca za rat; u decembru 1914. je bacio optužbu na Veliku Britaniju kao na glav- nog potpaljivača ratnog požara, čime je dalje ojačao antibritansku mržnju nemačkog javnog mnjenja, ionako već veliku s obzirom na rasprostranjeno sta- novište da su „Anglosaksonci” navodno „izdajice rase”. Držanje velikog admirala Tirpica bilo je u prvoj liniji odredeno nadležnošću njegovog resora ministra ratne mornarice, što ga je navelo da već u

Page 91: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 99tadašnjem ratu zahteva borbu za nemaflto ,»svetsko industrijsko i trgovačko mesto,f, mada ratna mor- narica još uvek nije biia vojno-tehnički potpuno spremna.

Otuda je proistekao Bukob između BetmaĐ-Hd- vega i Tirpica. Dok je kancđar ostavio jo4 mnu flotu da bude u drugom planu, da se ne bi dah mogućnost „Engleskoj da nam oduzme plodove ! » • ših pobeda nad Francuskom i Rusijom>,#*, s ćtm se najpre slagao i Tirpic, državnog sekretaru za fatnu mornaricu Rajha uznemiravala je mogućncBt da će nemačke suvozemne trupe svojim pobeđničkim Ba* stupom same, tj. bez doprinosa momarice, odfa&ti rat u korist Nemačke i da izostajanje učešća ratne mornarice u pobedi može, u toku daljeg razvitka po zaključenju mira, uticati na to da budu zanema- reni „pravi interesi nacije” , što znači da budu na- pušteni planovi o osvajanju prekomorskih poseda. Zato je Tirpic 30. avgusta 1914. izvišio pritittk da ratna flota bude upotrebljena u borbemm opoari- jama, da bi se i ona, kako je rekao, mogla boriti sla- vno ako već ne i pobedonosno. U stvari, raćunao ie na to da bi time u nemačkoj naciji došlo do provale uverenja da „mi moramo imati flotu iste snage kso i Engleska” , što „nije moglo biti rečeno tokom po- slednjih dveju decenija, mada je takav cilj prirodan i jedini” 80. Ovim je Tirpic odredio, mada samo inter- no, svoj sopstveni budući cilj. Betman-Holveg je uspeo da trenutno spreči da u borbu bude pcetet elitni deo ratne momarice, jer ju je hteo imati na ra'spolaganju kao sredstvo pritiska u trenutku kađa se bude zaključivao mir, a takođe i zato što se na- dao da će se pomoću ratne odštete, koja bi hOa — kako se očekivalo — nametnuta Francuskoj, moći dalje izgrađivati flota da bi bila potpuno opremlje-

Page 92: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

100 fr ic riscn

na za slučaj, ako bude nužno, da je treba upotrebiti već u daljem toku prvog svetskog rata, a inače da bude potpuno spremna za sledeći, „drugi punski

U sukobu između Betman-Holvega i Tirpica bile su očevidne međusobno suprotstavljene altema- tive nemačke politike ekspanzije, a s njima i rađi- čita shvatanja o temeljima buduće nemačke svetske pozicije. Ali, ratna momarica nije mogla da ispuni očekivanja koja su u nju ulagana, kao ni obećanja koja je sama davala. Kasniji kancelar Rajha, Hitlerf stajao je nesumnjivo u tradiciji koju su oličavali Betman-Holveg i general Moltke, odnosno, nešto ka- snije, general Ludendorf, dok je tradicija koju je oličavao Tirpic produžila samo kao sporedna linija i nju je nosila samo ratna momarica, a kasnije ju je zastupao veliki admiral Reder {Erich Raeder). Ona se ođržala uprkos koncentraciji na evropski konti- nent i trebalo je da bude aktivirana tek posle nano- šenja poraza Rusiji.

rat”

Page 93: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

ILUZIJE OSTAJU

Sve je izgledalo drugačije nakon izguhijene bit- ke na Mami i teškog poraza Austrijanaca u GalicijL Očekivani plodovi pobeda nad Francuskom i Rusi- jom propali su pred Parizom s neuspehom nemačkog napada sredinom septembra 1914, odnosno konačno s promašenom nemačkom ofanzivom u FlandrijL Ostaje sporno da li je bilo realno ubeđenje da se Francuska može izbaciti iz rata jednim udarcem; međutim, odlučujuća je Ćinjenica bila u tome da su nemačko političko i vojno vođstvo smatrali ovakav ishod mogućim i da su od odluka donesenih dosled- no tome uverenju u daljem toku zbivanja zavisili kako opšta ratna situacija tako i ostvarenje ratqih ciljeva.

Pri ovom razmatranju ostaje da se vodž računa i o tome da je reč bila i o koalicionom ratu, dakle i da je po Londonskom sporazumu od 5. septembia 1914. iz labave veze koja je dotada spajala sile An- tante nastao čvrst ratni savez koji je isključivao se- paratni mir; dalje, ne sme se ispustiti iz vida ni ia da su stvame rezerve Saveznika bile veće nego ne- mačke, a pogotovo ukoliko bi oni uspeJi da za svojn stranu pridobiju Italiju i Sjedinjene AmeriČke Drža- ve, što Nemačka nije uspela pre 1914, jer je jednu od ovih siia držala za savezničku a drugu za pri-

Page 94: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

102 FRIC FlSEIt

jateljski neutralnu. Sovjetska istraživanja u ovome vide odlučujuću činjenicu za ishod prvog svetskog rata. Međutim, naša pažnja je ograničena sarao na nemačka očekivanja, na sliku o ratu koja je u Raj- hu nastala još pre nego što je izbio cružani sukob. U svakom slučaju, u svemu ovome postoji kontinu- itet s drugim svetskim ratom utoliko što se i 1939, i to u samo unekoliko promenjenim uslovima, po- novo postavio isti problem odlučujućih faktora za ishod rata.

General Falkenhajn (Erich von Falkenhayn), koji je tada u svojoj ličnosti objedinjavao šefa Ge- neralštaba i ministra rata, izjavio je poslaniku Rajh- staga, Ercbergeru, u jesen 1914, da je posle bitke na Mami rat ,,uistinu izgubljen” 61. Početkom de- cembra, u razgovoru s kancelarom Rajha, Falken- hajn je nazvao nemačku armiju „razlupanim oru- đem” . Stvamo, armija je izgubila 50% svog sastava i nakon teških gubitaka u oficirima i vojničkom sa- stavu pretvorila se u „milicijsku armijun, kako je za kraj 1914. naknadno utvrdio Reichsarchivmerk.

Ova vojna, zamišljena kao „munjeviti rat” u dva pohoda, iz dana u dan se sa svojim produžava- njem pretvarala u rat iscrpljivanja, koji je činio da postane uočljivo koliko su nemačke mogućnosti og- raničene kako u materijalnim tako i u ljudskim re- zei'vama. Nemačka javnost nije bila svesna ovog preokreta pošto je njom vladala euforija izazvana otpočinjanjem rata, početnim uspesima u Belgiji i Francuskoj, pobedom na Tanenbergu i uvođenjem u borbu podmornica U-9. Ovome treba dodati i to da je u ratnim izveštajima pravo stanje bilo skriva- no. Kancelar Rajha Betman-Holveg, suprotno ube- đenju Falkenhajna, nije dozvolio da se obaveštava

Page 95: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA103

0 stvamom stanju pofito se bojao sloma ratnog mo- rala nemačkog narođa.

Iako je rat u jesen 1914. već objektivno bio izgubljen, kako to ceni Karl Hajnc Jansen, to jo& nije uviđala Čak ni većina Nernaca koji su bili na vodećim polož jim , a oni koji su to uviđali nisu bili spremni da iz činjenica izvuku odgovarajuće zak- ljučke. Uistinu, utvrditi stvamo st nje i iz njega izvući odgovarajuće konsekvence, imalo bi za po- sledicu slom unutrašnjepolitičkog aistana u Rajhu. Vodeći ljudi su još u prvim ratnim danima doživlja- vali samo to da su pred njih političari i politička udruženja, među njima i Pangermanski savez, istu- pali sa obiranim zahtevima šta treba ostvariti kao ratni cilj, a u leto 1915, uprkos zabrani da se j vno razmatraju ratni ciljevi, ova pojava je dosegla vrhu- nac u zahtevu šest privrednih savez i u tzv. )rza- htevima intelektualaca” . Nemački univerzitetski profesori su u svojim mnogobrojnim publikarijaina posvećenim „idejama iz 1914,,c propagandno osmi- šljavali rat kao borbu protiv „ruske despotije” i, još s većom bukom, protiv „jakobinskog” i „šićardžij- sko-trgovačkog” Zapada, a i suprotstavljali su se optužbama svetskog javnog mnenja zbog nem čkih nedela u Belgiji; pri tome su se izjašnjavali u korist prusko-nemačkog >ymilitarizma” . Sve u svemu, 1915 —1917. velika većina profesor je zaSTUpala najda- lekosežnije osvajačke ratne ciljeve.

Nije bila reČ samo o pojedincima. Analiziranje programa ratnih ciljeva u znaku onog „ukoliko to, onda još i” , koje su zajednički razvila oba noseća stuba konzervativnog prusko-nemačkog sistema, in- dustrija i poljoprivreda**, pok zuje i duhovni svet1 stalnost interes ovih vodećih grupacija. Predstav- nici industrije Krup, Stines (Hugo Stinnes), Tisen

Page 96: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

104 FRZC FtSER

(August Thyssen), Hugenberg (Alfred Hugenberg) i Retger (Heinrich Roetger), i njihov parlamentaro! lobby u Rajhstagu i pruskom Landtagu, naime, Ert> berger, Strezeman (Gustav Stresemann), Basennail (Ernst Bassermann) i drugi, međusobno su se tak- mićili u revnosti oko osiguravanja poželjnih dobila- ka. U pitanju su bili dobici u Francuskoj (anektiratt sirovinski basen Longvi-Brije i obezbediti celo fran- cusko tržište za Rajh), u Luksemburgu i Belgiji, u Ukrajini i na Kavkazu, u Rumuniji, u onome što preostane od Rusije, u Turskoj, a takođe — ali ne na poslednjem mestu — u novim prekookeanskim kolonijama koje je tek trebalo osvojiti. Kao protiv- uslugu koju bi učinili za podržavanje ovoga progra- ma bili su svi oni spremni da magnatima poljopri- vrede odobre aneksiju prostranih oblasti istočne Evrope. „Poljski granični pojas” , u stvari, ruski deo Poljske, pa Litva, Kurlandija, Letonija, Estonija i, ukoliko bude moguće, Belorusija, trebalo je da dođu u ruke Rajha ili neposredno, tj. aneksijama, ili po- sredno, tj. kao zavisne države.

Naime, htelo se, kao što se planiralo za Rusiju posle nemačke pobede, i prividno nezavisnim drža- vama Poljskoj i Litvi — kako su to zahtevali ovi krugovi — nametnuti trgovinske ugovore. Značajno je da je jednu od najvažnijih odredbi ovih ugovora trebalo da ćini neometan dolazak u Rajh sezonskih poljoprivrednih radnika i2 istočne Evrope. Uz ovo je išla i odredba o omogućavanju da nemački indu- strijski proizvodi bez ikakvih carinskih smetnji na- đu tržište u pomenutim zemljama i odredba o slo- bodnom izvozu njihovih sirovina u Nemačku. Ta- kođe, trebalo je pomoću zadobijanja teritonja na Istoku steći područja za naseljavanje seljaka koji su na to spremni, i ratnih veterana, a time i oslabiti

Page 97: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8 A V Z Z BZJTA 105

„unutrašnju kolonizaciju” koja se ođigravala u kraj- njim istočnim krajevima Rajha i koju su veleposed- nici shvatili kao opasnost. Od ovog naseljovanja istovremeno se očekivalo da budu proširene i uve- ćane »snage koje su oslonac države’* i imaju mnogo dece, t j. onaj deo stanovništva koji živi od poljopri- vrede, da bi se time mogla uspostaviti ravnoteža sa pojavom uvećanja gradskog stanovništva, odno sno umnožavanja industrijskog radništva, što je proisticalo iz naglog i razgranatog industrijskog ra- zvitka. Vodeći ttmaĆki strućnjad poljoprivređnih nauka i eksperti'za nase javanje istoćnih pokrajina bili su sada usmereni da rade na oatvarivanjo pfe»- nova o novom „životnom prostoruM na severozapa- du od granica Rajha (u oblasiama koje su počđB ftft- zivati „ISTovom Nemačkom” ). Sto ae tiče Ukrajine, ona je, s jedne strane, za nemačku industrija p»ed- stavljala veoma značajnu sirovinsku obiast u smi- slu dopunskog podmirenja nanačkih potreba, Obt- da Hitlerova izjava, data 1939. Karlu Burkhartu (Carl Burckhardt): „Meni je potrebna Ukrajinft”, nikako nije sadržaJa neku novu ideju. S druge $tra- ne, planovi o „životnom prostoru” činili su pditUki cilj Rajha jos tokom prvog svetskog rata, a nJJh je i 1919, naravno pod drugim okoJnoatima, u Letoniji dalje sledio August Vinig (August Winnig), potom su ih u životu održavali baluki Nemci po svoCD po- vratku. Dakle, ni ovo nije biJo neko criginalflo lerovo otkriće. Sasvim je, međutim, sigumo da» suprotno kaanijim namerazna nadsta, još nijft Uft reči o podjarmljivanju Rusa na način da oill budft svedeni na moderne helote. Ipak, po9tojao jft strah od Rusa kao sloven&ke velesile, mada mi smatrani za nerazvijen oarod, kako je to tvrdio general iM - tke. J^etonci i Estood su klevetani kao „mlitavi i

Page 98: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

106 FRIC FlftF-R

nekultumi”, kako se izražavao Oto Dibelijus (Otto Dibelius). Vrhunac pokušaja da se sve ovo sproveđe i posredstvom mera u kulturi označilo je u septem- bru 1918. otvaranje nemačkog univerziteta u Dor- patu, pošto se u to vreme germanizacija obeju ovih oblasti učinila mogućom.*4 Naravno, veoma je sum- njivo da su se ovakvi ciljevi mogli i stvamo postići, a još je problematičnija politička mudrost iz koje su proizišla ovakva gledišta.

Ovde je vidljiva najdublja suprotnost između iluzija i stvamosti, odnosno kontinuitet zabluda kao proizvod vilhelmijanske „svetske politike”®6. Sama odluka da se povede neograničeni podmomički rat — kada je stranci Centar pripalo da u parlamentar- noj diskusiji bude ključni zagovornik ove opasne namere kojom je svesno prihvaćena činjenica da u rat protiv Nemačke mogu ući i Sjedinjene Američke Države — predstavlja sjajan primer za potcenjivanje američkih vojnih mogućnosti i još više američke političko-privredne snage; bila je to pogrešna p ro cena koja je imala reprizu i u drugom svetskom ratu. Glasoviti korifeji nemačke istorijsko-filološke nauke, kakvi su, na primer, bili Eduard Majer (Edu- ard Mayer) i Urlih fon Vilamovic-Melendorf (Urlich von Wilamowitz-M611endorf), takmičili su se u rev- nosti s eksponentima suvozemnih snaga i ratne momarice u dokazivanju visokih borbenih kvaliteta nemačkih podmomica i malog značaja američkog ulaska u rat protiv Nemačke. Pošto je do ulaska Sjedinjenih Američkih Država u rat protiv Nemač- ke i došlo, general-feldmaršal Hindenburg mogao je da izjavi u stilu velikog govornika: ,,Mi smo tako naoružani da smo spremni da se suprotstavimo sva- koj eventualnosti, pa bilo da ona dolazi od Amerike, od Danske, Holandije, a takođe i od Svajcarske!”

Page 99: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ EUTA 107

Tirpicov naslednik na položaju državnog sekretara za ratnu momaricu, veliki admiral Kapele (Eduard von Capelle), tvrdio je da će nemačke podmomice potopiti američke transporte s tnipama i zaključi- vao: „Dakle, Amerika vojnički znači nulu, još jed- nom nulu i po treći put nulu.”**

Slom ratnog plana u septembru 1914, i kooač- na potvrda da je ovaj plan propao u novembru iste godine, označili su da se borba vojno-strategijski nastavlja u obliku „rata ispomaganjem”, a glcdano spoljno-politički — u znaku pokušaja da se zaključi separatni mir bilo s Francuskom bilo s Rusijom. Mir s Rusijom zastupao je general Falkenhajn, a na to ga je podsticao i Tirpic. Smisao ovoga mira bio je da se postigne da borba bude okončana na jeđnoj strani evropskog ratišta, da bi se tako postiglo najmanje to da se prema preostalim neprijate- ljima može odneti pobeda i điktirati mir. O tome se kancelar Rajha izjasnio sledećim rećima: „Pošto je u prvom periodu rata neuspešno okončan pokušaj sa slamanjem Francuske, . . . i ja moram takođe da sumnjam u to da je moguće vojnički potući naše protivnike sve dok se Antanta drži na okupu . . . Da bismo mogli, ukoliko nam sreća bude naklonjena, vojnom silom tako da bacimo Francusku na kolena da ona mora da prihvati onakav mir kakav svako od nas želi, i ukoliko momarica ispuni ono što obećava, naime, da istovremeno Englesku potćinimo našoj volji, mi moramo sebi na Zapadu stvoriti odgovara- juću mogućnost po cenu da prema Rusiji sve osta- ne otprilike onako kao pre rata. Ovim bi istovremeno bio učinjen i kraj Trojnoj antanti.1' '7

Sa ovakvom apstraktnom voljom za mirom nije se moglo ništa postići, dakle ni ono najmanje. U svu- kom slučaju su, koliko je to aavisilo od samog Rajha,

Page 100: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

108 fric m e n

na putu pokušajima za postizanje separatnog mira stajali upravo u slučaju Rusije tzv. „granični pojas sigumosti” , pitanje Poljske i „oslobođenje” nerus- kih nacija; u slučaju Francuske, prepreku je činilo belgijsko pitanje. Na stranu to da je, kako je već primećeno, u međuvremenu Antanta prerasla u rat- nu koaliciju koja je isključivala separatni mir.

Page 101: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

"RATNI SOCIJAUZAM” A NE REFORME

Pošto su se nemačfce vojne operatfje nasufcale u septembru—novembru 1914* po&o je rat iscrplji- \ranja koji je potrajao još punih četiri godine, i to kao „svetski rat”, kako je u škohkun fcnjigama pređ- stavljen i kako je bio analiziran kao model za bu- duće ratovanje. Vojnički gledano, počeo je pozidoni rat, odnosno ,,rat_biUd materijalan. Otuda porast proizvodnje naoružanja, privršiivanj e u uslovima rata usmereno na obezbeđivanje drovina i ishrane i državna kontrola proizvodnje i tržišta rađne snage. Dakle, sve ono što neki nazivaju „ratni socijalizam”, s njegovim mnogobrojnim poludržavnim nitnim prt* vrednim društvima. ReČ je bOa o pojavama fcoje m proisticale iz angažovanja države, fcoje je dalefco prevazilazilo „drfavnu intervendju** u ekonomiji predratnog razdoblja. Novi ratni sistem xa snabđe- vanje se izuzetno Strcko razgranao i proizveo nje poiudržavne Mrokrstije koja je fcrajno stesnila kapitaliste, narodto agrame, ck i je za masu stano- vništva bila od male koristi. Ipak, ovo su bile još samo improvizadje kondpirane zbog izuzetnih prl- lika i one niučemu nisu promenile sam sistem, ka- pitalistićki sistem privatnih preduzetnika. Dogodilo se nešto sasvim suprotno: sa ovim pojavama kapi- talistidd sistem se samo oeetio zaštićen autoritamom

Page 102: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

110 FRIC FISER

državnom vlašću. Suprotno tumačenju Koke i Cun- kela68, koji su i podrobnije izložili ovakve struktu** ralne promene, mi bismo naglasili momenat „želje za istrajavanjem” u ratu. Izvesno nezadovoljstvo preduzetnika državom ne treba izjednačavati sa spremnošću kapitala ili države da menjaju sistem; to nikako nije bio slučaj. Iz ovoga sledi da se ne sme- ju preceniti planovi o stvaranju nekakve „zajednič-* ke privrede” , o kojima se inače veoma mnogo ras- pravljalo. I industrijalci i trgovci su zahtevali da se što je brže moguće, nakon, u skladu s prilikama, što kraćeg razdoblja ove „prelazne privrede” , razradi nastaii poludržavni sistem ratnih društava. Iako je među radništvom naraslo revolucionarno raspolože- nje, upravo prouzrokovano ovakvim sistemom, ipak, potpuna aktuelizacija ove pojave ne bi bila moguća da se nije počeo ocrtavati poraz u ratu i da najzad nije došlo do upućivanja molbe za primirje. Ovo tim pre, jer je državnoj administraciji pošlo za rukom da deo nezadovoljstva usmeri na „ratne bogataše” pri čemu je kao sredstvo manipulacije korišćen anti- semitizam.

Već je u godinama 1914—1915. neočekivano dugo trajanje rata dovelo do u najmanju ruku ver^ balnih koncesija radništvu u okvirima tzv. „nove orijentacije” . Kao izraz iz toga nastalih nada u novu buduću politiku, može biti uzet zbomik priloga pod naslovom ftađništuo u novoj Nemačkoj, koji su iz- dali Fridrih Time (Friedrich Thimme) i Karl Legin, (Carl Legien)*9 i u kojem su svoja programska gle- dišta izneli socijalreformistički profesori zajedno sa; predstavnicima desnog krila socijaldemokrata 1 sa sindikalnim teoretičarima. Ali, već ovo, po sadržaju^ umereno i srazmerno skromno, proglašavanje sarad* ̂nje radništva i države i produžavanje socijalne po-»

Page 103: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ EI.ITAi n

litike i nakon okonćanja rata> izaizvalo je uzbunu u konzervativnim krugovima i pojačalo je njihovo ne- prijateljstvo prema vladi Betman-Holvega.

Dovodenje na kormilo oružanih snaga u kriz- nom trenutku rata „trećeg vojnog vođstva” na čelu s Hindenburgom i Ludendorfom, do čega je došlo posle neuspeha nemačkih trupa u bitkama kod Ver- dena i na Somi, donelo je pokuSaj totaine mobiliza- cije svih snaga narođa i privrede, čime je stvoren primer za učenja o „totalnom ratu” u 20-tim i 30- -tim godinama. Ova nova stepeoica u vođenju rata prvi put je u izuzetno velikom intenzitetu pokazala medusobnu saradnju vojske i industrije^ Ova sarađ- nja se preko organizovanja ratne privrede po tzv. „Hindenburgovom programu” rasprostrla i na svr- sishodno psihološko delovanje na mase. Tako je na frontu 1917. godine bila uvedena patriotska nastava, a u zemlji „unutrašnja propaganda”. Sindikatima, koji su shvaćeni kao garant da će mase stanovništva ostati lojalne pri sprovođenju ovoga programa, bili su učinjeni ustupci „zakonom o pomoćnoj službi” kra- jem 1916. i time je pravni položaj sindikata bio zna- čajno ojačan70. Iako je reč bila samo o taktičkoj pre- dusretljivosti, inaće diktiranoj zahtevima vođenja rata, autoritame grupe unutar industrije smatraJe su ovu meru za veoma preteranu i pogresnu. U sva- kom slučaju, ovaj zakon o indikatima je bio uporno suzbijan, delimično javno a delimično potajno. Jos 1932. godine mogao je jedan predstavnik teške indu- strije, gledajući u pcošlost, da kaže u ime mnogih da je „nemačka nesreća” počela pri2navanjem sin- dikatima pravnog položaja 1916, pa ćak i da pod- vuče da bi se ovim potezom prouzrokovane navođne štetne posledice mogle ispra iti samo ukoliko bi sin-

Page 104: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

112 FM C FISER

dikati bili uništeni. Malo potom doista je i došlo do toga.

U poređenju sa ovakvim socijalno-političkim ustupcima, morala su na konzervativce još mnogo alarmirajuće da deluju opšta politička obećanja data radništvu u proleće i leto 1917. da će biti ukinut trostaležni izbomi sistem u Pruskoj, do čega je došlo pod uticajem februarske revolucije u Rusiji. Tada započet pokret okupljanja u tzv. borusijsko-autori- tami lager nije vodio samo obaranju kancelara Bet- mana-Holvega nego je pokazao i kvalitativno nove načine desničarskog uticanja na mase. Sukob u vo- dećim krugovima između pristalica „pobedničkog mira” i pristalica „sporazumnog mira** istovremeno je bio i sukob između pristalica očuvanja postojećeg sistema u potpunosti i slabijih grupa spremnih na reformu. Kada je većina poslanika u Rajhstagu izi- šla s predlogom rezolucije o sklapanju mira, desnica je u jesen 1917. organizovala Patriotsku partiju, či- me su se neospomo ispoljile i ranofašističke crte i u obliku vanparlamentamog „okupljanja” i u pojavi nekakve nadstranačke „jedinstvene partije” .

Cilj ove „partije” bio je da pruži plebiscitamu podršku već cie faeto uspostavljenoj diktaturi Hin- denburga i Ludendorfa. Uistinu, ona je brzo okupila preko milion članova, i to najvećim delom iz sred- njih društvenih slojeva i doista je prevazišla masov- nu socijaldemokratsku stranku, a pokušala je da prodre i u radničke redove stvaranjem nekakvih „radničkih odbora” kao protivteže „marksizmu” , socijaldemokratiji i slobodnim sindikatima. Na Čehi jednog takvog ođbora u Minhenu, stvorenog — kako su njegovi predstavnici isticali — radi „sklapanja dobrog nemačkog mira” , stajao je Anton Dreksler (Anton Drexler), kasniji osnivač one „NemaČke rad-

Page 105: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVE2 ELITA

ničke stranke” iz koje se razvila nacistička partija. Patriotska partija, kao i stari Pangermanski savez, istina, nije po svom programu bila antisemitska, ali je, ipak, agitacija koju su obe ove organizacije vodile na selu i protiv radničkog pokreta bila u potpunosti prožeta antisemitskom propagandom. Međutim, ni jedna ni druga nisu uspele da za sebe zadobiju mno- go pristalica među radnicima. Upoređeno s kasni- jim Hitlerovim pokretom, Patriotska partija je, ma- da nova organizacija, očuvala stare elemente utoliko što je njen vodeći krug pretežno pripadao tradicio- nalno najvišim društvenim slojevima, uz velild deo protestantskog sveštenstva, što je svoje metode vla- danja uzela iz arsenala autoritamih krugova u ta- dašnjoj državnoj vlasti i što je, poput Hitlera, odu- stala da u agitaciji primenjuje manipulisanje anti- kapitalizmom. Spoljnopolitički program Patrioteke partije je samo još jedanput pokazivao koliko se uporno i odlučno desnica držala aneksionističkih rat- nih ciljeva i na Istoku i na Zapadu.

Nakon oktobarske revolucije, kojoj je vlada Rajha značajno doprinela (odašiljanje Lenjina), u zaključenim mirovnim ugovorima s Rusijom i Uk- rajinom u Brest-Litovsku, odnosno s Rumunijom u Bukureštu, bili su privremeno ostvareni oni ciljevi na Istoku kojima se težilo već od 1914. godine. Ako je za Ludendorfa u prvoj liniji bila važna Ukrajina, i to da bi korišćenjem njenih privrednih bogatstava obezbedio snabdevanje Rajha namimicama i siro- vinama radi pobedonosnog okončanja rata na Zapa- du i, konačno, radi nanošenja poraza britanskoj svet- skoj imperiji, za Ministarstvo spoljnih poslova i za Ministarstvo privrede Rajha, kao i za privredne kru- gove uopšte, Ukrajina i Kavkaz su bili samo deo istočne politike po koncepciji „politike ivičnih drža-

Page 106: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

114 FRIC FlSElt

va” , čiji je cilj bio trajno slabljenje Rusije a time i postizanje dugoročnog jačanja privrednih osnova Rajha71. Iz ovih razloga je vlada Rajha u Ukrajini sakupila grupu nemačkih vrhunskih stručnjaka koji su u saradnji s generalom Grenerom trebalo da uči- ne da Ukrajina postane samostalna država saveznič- ka Rajhu, odnosno da postane „odskočna daska” za stvaranje jedne federativno uređene nove Rusije* Posredstvom Skoropodskog (Pavel Skoropodski), ko- ji je tada bio postavljen za atamana Ukrajine, ova istočna politika je bila neposredno prenesena na Hit- lera. Naime, Skoropodski je nakon rata bio u Min- henu jedan od saosnivača kasnije nacističkog lista Volkischer Beobachter. Sam Hitler je 1926. u dru- gom tomu svoje knjige M oj« borb« napisao da za Rajh mora ponovo biti osvojena Ukrajina, što mu je pošlo za rukom da privremeno ostvari 1941. godine.

Odluka nemačke Vrhovne komande da, nakon što je Rusija izišla iz rata, iznudi putem poslednje velike ofanzive i pobedu na Zapadu, ponovo je to- kom meseci mart—maj 1918. izazvala velike nade u celoj građanskoj Nemačkoj. Sva svedočanstva go- vore da bi se, u slučaju da je ovom ofanzivom đoista bila i ostvarena pobeda, u zapadnoj i srednjoj Evro- pi čvrsto ostalo pri eiljevima koji su bili postavljeni 1914, a da bi se istovremeno zahtevalo da dve zapa- dne sile i Sjedinjene Američke Države moraju da priznaju poziciju nadmoći koju je Rajh postigao u istočnoj Evropi. Sada se takođe činilo da više nije potrebno osvrtati se na nemačke mase71. Nacionalni liberali su tada istupili iz Međufrakcijskog odbora stranaka u Rajhstagu, a Strezeman je izjavio: ,,Mi politički nikada nismo stajali bolje nego danas. Sa- da ćemo zadati poslednji udarac.” Takođe, obe kon-

Page 107: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAV£Z ELITA 115

zervativne frakcije u pruskom Landtagu, koje su imale većinu poslaničkih mesta na osnovu glasačkog prava zasnovanog na trostalešk om sistemu, glasale su 2. maja 1918. protiv predloga vlade (time i pro- tiv tako objavljene volje svog cara i kralja) o uvo- đenju jednakog glasačkog prava. Njihov partijski predvodnik Hajdebrand (Emst von Heydebrand) jav- no je izjavio da je reč o pitanju odnosa snagft i odba- cio je kao neprihvatljivo izjednačavanje glasaĆa, po5- to bi time zakonski bio priznat ,,izuzetan značaj bez- obzime mase, posebno manuelnih radnika u velikšn gradovima i industrijskim centrima”. Ukoliko bi, precizirao je, u poslaničkom domu sedelo 120—130 socijaldemokrata, onda bi oni koji nemaju svojinu prestali plaćati poreze a vlasnici bi bili ti koji bž ih morali plaćati.

Verovanje u „čudotvomo oružje”, ovoga pda u granate s otrovnim gasom, bilo je prožirei o slično kao i kasnije 1945. godine, pa se, pošto se vouvnk> u pobedu pomoću novog oružja, ponovo počeJo gp- voriti o „vladavini nad svetom”. Da bi se suprotsla- vilo inostranoj propagandi i rastočavajućem ulicftju rata, i na frontu i u unutrašnjosti zemlje poveden je pravi agitacioni pohod najvećeg obitna, koji nlje koordinirala „Propagandno-prosvetna služba Rajht' 1

koju je stvorio Ludendorf i bila je slićna kasnijsa Gebelsovom (Joseph Goebbels) ministarstvu (od 1933), nego je u tu svrhu bio stvoren naro6'ti ,,0 ® - tar za rad na vrbovanju i propagandi” pod vo&tvnm Ludendorfovog političkog savetnika Heftena (Hcss von Haeften).

Kao što je to bio slučaj još 1914—1915, prote- stantska crkva i njeni predstavnici bili su u prvim redovima ovakve kampanje i tokom 1917—1918. Oto

Page 108: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

116FHIC F15F.H

Dibelius se ovako izjašnjavao o zaključenju mira 1918: „Odgovor glasi — ne! Nema odustajanja 1 spo- razumevanja, nego iskorišćavanje naše sile do kraja! To je zahtev hrišćanstva, njegov mirovni zahtev na- ma nemačkim hrišćanima.” Odobravajući Brest-Li- tovski mir kao božji mir, Dibelius je, s namerom da ojača poverenje u planiranu prolećnu ofanzivu nemačkih armija, u jednoj pridici rekao sledeće: „Sto je Bog počeo, on to namerava i da završi. S po- verenjem gledamo na okončanje zadatka na zapadu. Biti nepoverljiv prema uspešnom okončanju ovog zadatka znači vređati Boga.”

Kako je, dakle, bilo moguće jednom društvu koje je bilo u potpunosti prožeto ovakvira mišlje- njem da prevaziđe poraz koji ga je ipak zadesio 1918? Samo tako što će potisnuti prave'činjenice i poraz pripisati tome što narod nije ispunio od boga dobijeni zadatak. Protestantski teolozi7* su u okto- bru 1918. prvi izneli ..legendu-o udarcu jpožern u leđa”, legendu koja je bila usmerena protiv vlade Maksa Badenskog (Max von Baden), i oni su bili ti koji su proglasili ,,da je otadžbina izneverila front koji se borio s neprijateljem” . Ovakve tvrdnje su izraziti primeri za izvrtanje istorijske istine, jer slom u tome ratu nikako nije bio posledica revolucije, nego je revolucija bila posledica ratnog sloma. Nije se želelo videti da su saveznici Rajha — Turska, Bugarska i Austro-TJgarska — bili već slomljeni pre no što su u njima nastali neredi i pre nego što su one pustile Antantine vojske da bez otpora uđu na njihove teritorije. Dalje, nije se želelo videti da je na zapadnom frontu američka armija stalno narasta- la iz meseca u mesec, dok su snage Kajha bile iscrpe- ne i u ljudstvu i u materijalu.

Page 109: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 117

Predstave o izgubljenoj pobedi zbog izdajica imale su svetsko-istorijske posledice zbog njihovog delovanja na duhovni svet Adolfa Hitlera. One su postale Hitlerova trauma. AIi» samo zato žto je Hit- ler imao tu traumu, kao i milioni drogih Nemaca, on je mogao da svoje zemljake ubedi i fanatizira obećanjem da više nikad neee doći do 9. novembra. Ipak, najvažnije pitanje za istoričara nikako nije inr dividualna i socijalna psihologija ove traume, nego ko je tvorac mita o „udarcu nožem u leđa” koji je proizveo ovu traumu, zatim radi čije koristi je on stvoren i ko ga je proširio. Odgovor glasi: to su uči- nili noseći stubovi Carstva, dakle armija, birokratija^ industrija, crkva i univerziteti. Ove“ustanove su pu- tem štampe, pridika, memoarske literatuie, naru- čenih sudskih procesa i istoriografije, pre svega one službene, izgradili ovaj mit da bi odgovornost za rat i vojnički poraz odstranili od sebe i njome opte- retili Jevreje i socijaldemokrate. Predsednik Pan- germanskog saveza Klas (Heinrich Class) zahtevao je u oktobru 1918. da se obrazuje jedna „britka par- tija nacionalista” , čiji bi zadatak bio da „vodi bez- obzimu borbu protiv Jevreja” 14 i da na Jevreje pre- usmeri „opravdano nezadovoljstvo naroda” . Na ovaj način su sve grupe unutar elite htele da spasu svoj položaj u državi i u društvu i da upravo nastalu Re- publiku kompromituju kao „novembarsku izdaju” .I to im je doista uspelo. Na isti način je tokom dveju decenija između svetskih ratova bila usmeravana i borba protiv tzv. „krivca za rat” , čime je bilo one- mogućeno racionalno i kritičko bavljenje uzrodma nemačke politike pred rat i tokom rata, kao i stvar- no distanciranje Republike od Carstva.

Izvrtanje istorijskih činjenica bilo je i u ooo- me sto je krajem novembra 1918. govorio Ludvig

Page 110: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

118 FRIC FISER

von Bek (Ludwig von Beck), tadašnji major a ka- snije general, Hitlerov šef Generalštaba i glavni za- stupnik ponovnog naoružanja Rajha. Naiine, fon Bek je tada govorio o „kukavičkom” napadu revolucije u leđa ratnog fronta, i to ,,u najtežem trenutku ra- tan; dakle, kao da je rat tada još mogao biti dobijenf Uz ovo je išla i uplašenost da će biti poljuljan poli- tički status oficirskog kora, njegova pozicija kao elite Carstva, koja je sebe smatrala jezgrom prusko- -nemačke države. Revolucija je u to vreme kasni- jem Hitlerovom feldmaršalu fon Manštajnu (Erich von Manstein) izgledala kao „propast sveta”75. Ova- kva reakcija na abdikaciju, i bekstvo cara Vilheima II, pokazuje da su unutrašnje promene koje su na- stupile kao posledica ratnog poraza u ovim krugo- vima uzimane kao mnogo važnije i opasnije negb sam taj poraz. Stvame činjenice o tom porazu bile su proterane iz svesti da bi se mogao konzervirati prestiž oficirskog kora i Generalštaba zajedno s miV tom državne tradicije i svim ostalim što je činilo sa- držaj ideala militarističke države. Ipak, upravo u ovim krugovima se potres izazvan ishodom rata mo- gao iskazati i u snažnoj kritici ličnosti cara kao i celog nemačkog naroda. Tako je viceadmiral Hop- man (Albert Hopmann) pisao 6. oktobra 1918: „Šta je Nemačka tokom poslednje tri decenije grešila, mora se sada ispaštati. Ona je politički bila zale- đena zbog slepog poverenja, ropske potčinjenosti vo- lji jedne sujete i precenjivanja sebe od strane jedne našepurene budale. . . Mi smo samo igrali kao de- ca ispunjena iluzijama i samozadovoljstvom.”7* N a - da koju je viceadmiral Hopman izneo, da će u bu- dućnosti nemački politički život biti mnogo zreliji, nije se, naravno, mogla ispuniti i zbog stavova koje je on sam ispovedao.

Page 111: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ EtJTA l l f l

Prim irje, Versajski ugovor i nijhove posledice su pomoću netačnih tumačenja bile pripisane da- bosti Republike, tj. nije se htelo priznati da su u pitanju bile posledice politike Nemačkog Carstva i iz n je proisteklog izgubljenog rata.

Page 112: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

TRECI DEO

TRADICIJA PROTIV DEMOKRATIJE

Page 113: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

AUTORITARNI KAPITALIZAM

Vojnički slom i revolucionama previranja na- činili su samo površne cezure u političkom životu Rajha, jer sve ono što je doneo prvi svetski rat nije ništa kvalitativno promenilo u strukturi nemačkog društva i privrede. Dominiralo je i dalje načelo kon- tinuiteta postojećeg. Ovo je prvenstveno važilo za vodeće slojeve Carstva: veleposednike, industrijalce, armiju, obrazovno građanstvo, birokratiju i sudstvo koji su u novoj državi sačuvali svoje pozicije77. U svemu ovome ništa se nije promenilo time što je u oktobru 1918. izmenjen ustav Bizmarkove države. Ono što je tada bilo učinjeno potpuno je bilo u tra- dicijama koncepcije „revolucije odozgo”, koju je, istina na potpuno drugačiji način, dekretirao i ge- neral Ludendorf. Tada sprovedena parlamentariza- cija ustava Rajha manje je bila plod delovanja li- beralnih snaga, a mnogo više plod nade da će se po- stići povoljan mir uzimanjem u obzir ođgovarajućih zahteva američkog predsednika Viisona. Pošto se ovo očekivanje nije ispunilo, brzo je počeia da slabi Nemačka demokratska stranka i od 75 poslaničkih mesta zadobijenih na izborima za ustavotvrornu skupAtinu u januaru 1919. ona je posle izbora 1933. imala joi samo 2 poslanika. Liberalno-đemokratske

. snage nemačkog društva su ostale siabe. Nemačka

Page 114: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

124 FRIC FlSSR

narodna partija je u političkom spektru pripadala desnici i ona je završila kao desničarska, mada je u godinama Strezemana s mukom sledila liniju po- litičke sredine. Ona je najzad i završila u bezna- čajnosti.

Uprkos tome što su ustavom uvedene promene značile stvaranje parlamentarno-demokratske drža- ve, u dotadašnjoj strukturi moći ništa se nije pro- menilo. Ni obaranja monarhističkog vrha i u Eajhu i u federativnim jedinicama, nije u ov.om smislu do- nelo dublje, stvarno bitnije promene. Štaviše, ove struk ure su još i ojačale nakon poraza krajnje levog revolucionarnog pokreta, a delimično su se i resta- urirale na vlasti. U ovlašćenjima predsednika Rajha, tj. u njegovom pravu na proglašavanje vanrednog stanja, ostao je, zahvaljujući upravo Maksu Veberu (Max Weber), i dalje naglašeno prisutan monarhi- stički elemenat. Kada je izabran drugi po redu no- silac ove visoke dužnosti, fon Hindenburg, general- -feldmaršal iz prvog svetskog rata i pobednik kod Tanenberga, on je ovo simbolično otelotvorio poja- vivši se kao nekakva „zamepa cara” i time je i kao službeno lice i kao ličnost omogućio Hitlerovo ,,os- vajanje vlasti”.

Isto tako, ništa nije bilo promenjeno ni u stru- kturi privrede zasnovanoj na privatnom vlasništvu. Ostaci državnog dirigovanja iz vremena ratne pri- vrede bili su odstranjeni u godinama 1922—1923. i ponovo je bila ustanovljena samostalnost privatne preduzimačke privrede. Godine 1919. došlo je do stvaranja jedinstvenog saveza za industriju — Rajhs* savez nemačke industrije (Reichsverhand der đeti* tschen Industrie, skraćeno RD7J, čime je označen uti- caj industrije i na državu i na radničke sinđikate, iako su unutar ovog novog saveza i nađalje posto^

Page 115: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V B Z E H T A125

jali stari elementi međusobne konkurencije pojedj- nih industrijskih grupa. U godini velike inflacije1923. i u fazi stabilizacije koja je usledila poćev od1924, nastavljen je proces koncentracije unutar pri- vrede i dostigao nove razmere stvaranjem Ujeđirtje- nih čeličana (1926) i hemijskog koncema IG-Farben (1925), kao i izgradnjom četvoročbne banaka poznate kao DD-banke. Mada ae pojačavao uticaj industrije mašina, elektroindustrlje i hemijske in- dustrije, pa je ova poelednja u li&osti Eatrn Duis- berga (Carl Duisberg) iz IG-Farbena u godinama 1926—1931. imala predsednika celog RDI, ipak je u RDI ostalo neospomo vođstvo teške industrije (ugalj-gvožđe-čelik) iz rejona Rur. Slično se može reći i za Zemljoradnički savez Rajha (Reichsland- bund, skraćeno RLB), organizaciju koja je nasledila Savez poljoprivrednika. Ovim savezom su protica- njem vremena sve više upravljali veleposednid iz istočno-baltičkih pokrajina.

' Savez starih elita moći, koji je postojao od 1878, obnovljen je u Vajmarskoj Republici tokom borbe za uvođenje novih carinskih tarifa 1924—1925. To se dogodilo bez obzira na sve unutrašnje razlike iz- među pojedinih delova tih elita™, a povremenO Pr“ venstveno oko pitanja stava prema rađničkim sin- dikatima. Upoređeno s vreraenom pre prvog svet- skog rata, jedino je bio umanjen uticaj veleposed- nika. Ovaj savez elita imao je dalekosežiie posledice za formulisanje nemačke privređnfl politike7*, ali i za socijalnu i za opštu politiku Republike. Kroz ko- operaciju, koja se jasno može dokazati, bila je već u pripremama spoljne privredne politike utvrdena maršruta usaglašavanjem industrijskih i poljopri- vrednih interesa, na primer u slučaju trgovinskih ugovora s Poljskom i Francuskom, đok je birokra-

Page 116: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

1 2 6 FBIC FIS3R

tiji odgovarajućih ministarstava bilo prepušteno sa- mo da stvar izvede u detaljima. Nakon prvog svet- skog rata stepen usaglašenosti između privrednih udruženja i ministarstava se na osnovama ratnih iskustava još pojačao, čak i u smislu ekonomskog revizionizma, pošto se ponovni uspon Rajha činio moguć jedino kooperacijom privrede i države.

Da je ova saradnja tekla mnogo neposrednije u vreme građanskih desničarskih nego u vreme gra- đanskih levičarskih i socijaldemokratskih vlada, to se razume već samo po sebi s obzirom na to da je pozadinu činila tradicija „autoritarnog kapitalizma71. Rezultati ove saradnje tokom rata i, naročito, pro- past dvorsko-plemićkog sloja kao samoga vrha dru- štvene piramide — pošto je revolucionarnim događa- jima u novembru 1918. došao kraj kneževskim dvo- rovima, — dali su vodećim industrijalcima, posebno „moćnicima iz Rura,5f za koje je reprezentativan bio Hugo Stines, oreol i ugled koje oni inače nikada ni- su mogli postići u Carstvu. Oni su u Carstvu pored plemstva morali da služe kao „tajni privredni savet- niciJ> i uz finansijske žrtve; u Republici im je tim pre pripao povećani stvarni uticaj.

Sastavnicu kontinuiteta takođe je činilo i to što su radnički sindikati na čelu s Leginom (Legien) ostali čvrsto na svome socijalreformističkom kursu i nisu bili spremni da dovedu u pitanje opstanak svo- jih organizacija — bilo eksperimentom podruštvlja- vanja bilo podrškom radničkim i vojničkim većima. Oni su se isključivo zalagali za to da se prizna i osi- gura pozicija sindikata u okvirima postojećeg priv- rednog sistema razvijanjem onoga što je bilo stečeno tokom rata, u novembru 1916. godine. Smatrah su da će umanjiti masovnu nezaposlenost i da će moći da sprovedu povećanje nadnica time što su stvoriii

Page 117: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

127SAVEZ E U T A

Centralnu radnu zajeđntcu (Zentralarbeitsgemeinr- schaft, skraćeno ZAG) zajedno s organizovanim vla- snicima fabrika, naune sklapanjem tzv. ,.Legin-Sti- nes pakta” u novembru 1918B*

Ali samo je jedno, i to slabašno krilo vlasnika, pretežno iz redova hemijske i elektroindustrije, odo- brilo ZAG i to zato da bi, uzeto na dugu stazu, savez sa preindustrijskim slojevima elite zamenili sarad- njom sa organizovanim radništvom. Daleko jači deo vlasnika koji se okupljao oko grupe proizvodača ug- lja, gvožda i čelika, gledao je na savez s Leginom samo kao na trenutnu saradnju čija je svrha po nji- ma bila u tome da posluži spasavanju neokrnjenog privatničkog privrednog sistema u opasnom razdob- lju socijalizacije preduzeća. Ova grupa — predvođe- na Rojšom (Paul Reusch), Tisenom, Springorumom (Friedrich Springorum), Feglerom (Albert Vogler) i Kirdorfom (Emil Kirdorf) — ostajala je nepomirlji- va prema Vajmarskoj Republici, pa i kada su od 1920. Republikom upravljale građanske vlade. Oni ne samo da su bili antidemokratski ubedeni, nego su bili i ideološkš protivnici parlamentarizma. Veo- ma rano su se zalagali za jaku državu, nezavisnu od stranaka i parlamenta, a od 1930. zabtevali su da na čelo zemlje dođe jedan „vođa". Otuda njiho- va saradnja sa nemačldm nacionalistima, strankom koja je nasledila konzervativce iz vremena CarstVa, i s desnim krilom Nemačke narodne stranke — par- tije koja je nasledila nadonalliberale — dakle, onun krilom s kojim su predstavnici industrije, pretežno i2 zapadnih krajeva Rajha, obrazovali nekakav uve- to-blok’m protiv daljeg sprovođenja socijalne poii- tike. 1 ove grupe su, takođe, težile stvaranju neka- kve preparlamentarne staleške države. Iste sadrtaje su imale i koncepcije o načinu novog uredenja drža-

Page 118: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

128 FRIC FISSB

ve koje su tokom drugog svetskog rata postojale u konzervativnom bloku ,,otpora’' Hitleru, koje se ni- su oslanjale na primer Vajmarske Republike, tj. demokratije, nego na Bizmarkovo vreme i, čak na period pre Bizmarka. Ali, kada su izbori za Rajhstag nakon malo godina relativnog prosperiteta i građan- skih vlada, u kojima su ministri bili i nemački na- cionalisti, doneli pomeranje ulevo, to je uzbuđilo građanske stranke i interesne grupe industrije j po- ljoprivrede. Tada je umerenog grofa Vestarpa (Kuno Graf von Westarp) na mestu predsednika Nemačke nacionalne narodne stranke zamenio pangermanista Hugenberg, a unutar stranke Centra za predsednika je izabran prelat Kas (Ludvvig Kaas), koji je inače izrazito bio krajnji desničar.

Povratak jednog socijaldemokrate na mesto kancelara Vajmarske Republike iritirao je desni- čarske krugove, mada je bila reč o vladi „Velike koalicije”. U ovoj koaliciji je nerado uzela učešća samo Nemačka narodna stranka, mada ju je zbog toga beskompromisno napadala Nemačka nacionalna narodna stranka. Već u proleće 1929. industriji bli- zak i mnogo čitan od akademski obrazovnih Deuts- che Allgemeine Zeitung tražio je stvaranje „vlade građanske obnove’* ko ja bi naredila raspuštan je Rajh- staga i koja bi svoje rukovođenje zemljom morala da zasniva na naročitom „zakonu o ovlašćenjima”. Smisao ovakvih gledišta bio je u tome da su ona bila zasnovana na uverenju da se građanski svet mo- ra suprotstaviti proleterskom pokretu. Krugovi koji su zastupali ova gledišta su još od 1928. videli pri- mer koji je prihvatljiv u italijanskom fašizmu, pa je Hans Rojpke (Hans Reupke), sindikus u CDI, objavio o Musolinijevom pokretu knjigu, koju je po- sebno visoko cenio Fegler, i jedan članak u Jistu Tag.

Page 119: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ S U T A 129

Po Hojpkeu su jezgro fažizma tiiuli „nac&cm&teod- jalizam i antimarksizamn, a sam faSizam je dcftiit* sao kao autoritamu državu koja ne dozvoljava rao- gućnost socijalizma; dakako da su ovakvi bili stavljerd i iz pedagoSkih namera prema nario- naisocijelizmu Hitlerove partije. Dalje je Rojpke pisao da je Musolini prožet „istaknutim značajem ličnosti preduzetnika*’ i da je faSizam MkapitaHsti6- kom sistemu pronašao izla2ni put” i u skladu s tim rešio zadatak „bezostatnog uništenja” ili har zada- tak 2amene klasne misli koja prožima savremeni svet. . .

Isto kao i majski izbori iz 1928, alarmirajuce je na industrijalce uticao i zahtev radničkih sindi- kata za „saodlučivanjem” u velikiin preduzeoma, koji je bio iznesen iste gođine na kongresu Slobođ- nih sindikata u Hamburgu. Danas se može smatrati da su tada sindikati precenili i svoje tadašnje mo- gućnosti i čvrstinu vajmarskog sistema. Vlasnici su odgovorili borbom protiv tzv. „političkih” nadnica" i 250.000 radnika industrije gvožđa i čelika udaljili s posla 1928—1929. godine. U vreme velike privred- ne krize, koja je bila kriza kapitalističkog svetskog sistema i koja se u Hajhu, s obzirom na posebne pri- like u njemu, pretvorila u krizu države, pojedini krugovi vlasnika iz grupacije tzv. „reformističkog kapitalizma” pokazali su se spremni da sarađuju sa sindikatima na obnovi ZAG~a iz 1919—1924. Ovo je, na primer, stavio na znanje industrijalac mrkog uglja Zilferberg (Paul Silverberg) još u svom po- znatom govoru iz 1926“ , ali ti e nije uspeo da se probije. Ovakve ideje su ostale bez rezultata zato što su vlasnici malih i srednjih preduzeća takođe bili uplašeni socijaldemokratskim zahtevima za ,,prf- vrednu demoknatiju”, pa je preovladala koncepaja

Page 120: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

130 FRIC riS E fl

teške industrije po kojoj su — kao i u vreme pre prvog svetskog rata — potiskivanje i uniitenje sin- dikata pređstavljali jedini izlaz iz krize i osnovrd uslov za ponovni rast privrede. Međutim, nisu samo privredni interesi nego takođe i „nasleđeni socijalni mentalitet i način ponašanja” ovog „autoritamog kapitalizma” došli sada do izražaja i to u „kontinu- iranom izvođenju napada na socijalno-društvene sa- stavnice ustava Vajmarske Republikenw. Reć je bila i o pravoj ofanzivi sa ovakvim sadržajem: ublaža- vanje, odnosno ukidanje kolektivnog sistema ugo- vomih nadnica, dovođenje sredstvima državnog na- silja do poravnanja u borbama koje nameću sindi- kati (ovo je shvatano kao poslednja mogućnost, tj. ukoliko se partneri u sukobu oko nadnica ne bi mo- gli saglasiti) i razgradnja državnih dostignuća na socijalnom poiju (socijalno osiguranje, pomoć neza- poslenima). Po shvatanjima teške industrije ovaj cilj se mogao ostvariti samo ukoliko bi bio ostvaren pod pritiskom krize i pre no što bi eventualni novi pri- vredni polet učinio da ojača uticaj sindikata.

Najkrupnija industrija je s proticanjem vreme- na sa sve većim negođovanjem gledala na vladu Ve- like koalicije; kada je ova vlada pala, ona je to poz- dravila i svoje nade najpre položila u vladu Hajn- riha Brininga (Heinrich Briining). Doista, Briningova vlada je svojom deflacionom politikom, tj. rigoro- znim smanjivanjem državnih izdataka i prihođa (umanjenjem poreza), dalekosežno izišla u susret zahtevima industrije za „samoizlečenjein” privrede. U svakom slučaju, njena politika kombinovanja smanjenja nadnica i cena vodila je ka stalno većem ograničavanju privredne aktivnosti, Što je za sobom povuklo i odgovarajući porast broja nezaposlenih. Upravo bedu ovih nezaposlenih nastojali su za sebe

Page 121: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ e u t a 131

da iskoriste nacional-socijalistiM ada Je ovakva privredna politika Briningove vlade učinila da se veoma pojača kriza, ćelnim ličncvtima industrije ona nije bila onoliko dalekosežna koliko su oni to želeli. Oni su, tako, 2ahtevali novu, drugu nindu smanjivanja nadniea i, uporedo, tražili odustajanja od akcije smanjivanja cena. Pošto Brining ovo nije sprovodio dovoljno energično, pustili su ga da pađne s vlasti u jesen 1931” .

Sa tadašnjim slabostima gradanskih liberalnih snaga, kao i s obzirom na slabost radništva, koje se, podeljeno u dve neprijateljske partije, međusobno borilo, parlamentamo-demokratski blok je bio pot- puno potisnut u defanzivu, a njemu nasuprot poja- vile su se stare elite moći jaće no ikad — veleposed- nici, industrijalci, vrhovi vojske i visoka birokratija* Oni su nastupali kao garancija reda i ponovnog us- pona, Iz njihovih redova je jedna po brojnosti mala grupa plemića-zemljoposednika — sarađujući sa oružanim snagama okupljenim oko generala Šlajhe- ra (Kurt Schleicher) — oborila kancelara Brininga. Ovo se dogodilo iako je Brining u sred svoje defla- cione politike i jeđnima i drugima stavio na raspo- laganje milionske sume u vidu tzv. „istočne pomočl” i sredstava za naoružanje. Predsedniku republike (Hindenburg je prilikom poslednjeg dolaska Brinin- ga kod njega rekao predsedniku vlade: „Mora da prestane vladavina sekretara radničkih smđikata1’), agrarcima, industrijalcima i vojnim šefovizna za oba- ranje Briningove vlade nikako nije bio poslednji ra- zlog to što Brining nije mogao da re5i zadatak dobi- jen od Hindenburga, tj. da trajno drži sodjaldemo- krate daleko od vlasti, nego je, sasvim suprotno, do- šao u situadju da njegova vlada postane zavisna od toga da li hoće da je trpi Socijaldemokratska oartiia.

Page 122: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

132 FRIC FISEH

Autoritarna država, po zamisli Franca fon Pa- pena, koji je posle Brininga obrazovao vladu, trebalo je društveno, privredno i ustavno-politički da trajno učini nemoćnim radničke sindjkate i politički rad- nički pokret. Zato je Papen sa takvom svojom kon- cepcijom države od samog početka odgovarao kon- zervativnom delu Nemačke, a prvenstveno velepo- sednicima i najkrupnijim industrijalcima, jer je obećavao ispunjenje dugo negovanih nada. Među- tim, bilo je nesumnjivo da bi eksperiment izveden po Papenovoj koncepciji doveo na ivicu građanskog rata sa nesagledivim posledicama, ovo tim pre jer ni same oružane snage nisu mogle ponuditi trajnu i dovoljno široku osnovu za autoritarnu politiku pro- tiv levice. Upravo je ta dilema pritiskala predstav- nike konzervativnih vodećih slojeva, pre svega one iz redova najkrupnije industrije, ali i samog Pape- na, kako to pokazuje njegovo izlaganje u Heren- -klubu u septembru 1932. godine. Naime, svi su oni uviđali da ne mogu u korist .svojih interesa mobi- lisati mase stanovništva protiv industrijskih radnika. Ali, upravo ovu mogućnost Hitler je nudio konzer- vativcima; on je pomoću antisemitizma i ekstrem- nog naeionalizma stvorio masovnu stranku, mada prvenstveno sastavljenu od deklasirane srednje kla- se, malograđanskih slojeva i seljaka, dakle onih koje je privrednakri2a najjače pogodila8’.

Sigumo da je pre nego što je moglo doći do približavanja stare elite i nacista88 trebalo otkloniti nepoverenje koje je u konzervativnom bloku posto- jalo prema Hitleru. Istina, neospoma je bila sagla- snost u pogledu odbacivanja demokratije Vajmar- ske Hepublike, ali su industrijalci još uvek bili po- dozrivi prema vulgarnoj demagogiji i malogradan- skom antikapitalizmu nacističke stranke. Medutim,

Page 123: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SA V EZ E L IT A 133

Hitler je od 1930. n&atojao da prcvazidb ove razlike. Tako je on, svesno sledeći dvostruku strategiju, s jedne strane pokušavao da u poverljlviiii razgovo- rima ubedi predstavnike indusfcrije da, ukoliko bi on sastavio vladu, neće menjati postojeći poredalt snovan na privatnom vlasništvu, a s dnzge strane je, da bi očuvao uticaj na biračke mase, nastavtjao sa dotadašnjim stilom agitacije svoje partije.

Ova dvostruka nacistička strategija može se prepoznati još u leto 1932. Dok je stranka u izbor- nim kompanijama za Rajhstag agitovala na osnovama tzv. „Štraserovog programa” s ciljem da pomoču svrsishodnih teza o anticikličnoj privrednoj politlci ubedi srednje slojeve i nezaposlene, Hitler je isto- vremeno — posredstvom šahta (Hjamlar Schačht)— uspostavljao interne kontakte s najkruprrijira in- dustrijalcima. Posle julskih izbora 1932. Hitler je— po savetu Šahta i verovatno na intervendju te- ške industrije — učinio da bude pokopan „štraserov program”, a u nastavku ovog preokreta je indus- trijalcima u jesen iste godine pružio pažnje vredan znak, objavivši da je za celu nacističku stranku oba- vezan novi „Program privredne izgradnje”. Posle ovoga je i nacistička propaganda bila naklonjenija industrijalcima. U sređištu ovog novog programa bi- lo je isto ono smanjenje poreza koje je več bila za- snovala Papenova vlada. Na ovaj način se Hitler, koji je već imao masovnu podršku — ali sada da!e- kosežno žrfcvujući antikapitalističke-malograđanske tendencije u nacističkim redovima — predstavio te- škoj industriji kao saveznik s kojim ona sme da raćuna. Na mesto antikapitalizraa scednjeg doja došla je sada poJitika proizvodnje krupne inđustri- je, a samo u okvirima ovakve političke koncepdje bilo je moguće sprovesti naoruzavanje velikog stila>

Page 124: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

134 FRIC F lfic n

Stvar je u tome da su đžinovskom naoružanju Rajha težili i industrija i hitlerovci. Proces međusobnog približavanja Hitlera i industrijalaca još se i pojačao kada je Straser zbog svojih simpatija prema „stvari sindikata* hteo da generalu Slajheru, tadašnjem kancelaru Rajha, izgradi šire političko zaleđe priv- lačenjem hrišćanskih i slobodnih sindikata; Hitler je početkom decembra pustio Strasera niz led a is- todobno se Papen počeo približavati Hitleru. Time su bile stvorene pretpostavke za „koncepciju uram- ljivanja”. Obojica, i Papen i Hitler, praktikovali su autoritarni stil vođstva, pri čemu je Papen, zajedno s Hugenbergom, nastupao kao garant privrednih in- teresa građanstva a Hitler je savezu doneo masovnu bazu koja je konzervativcima nedostajala.

Tačno je da Hitlera nisu doveli na vlast izbor- ni rezultati iz novembra 19 3289, u kojima je naci- stička stranka pretrpela izvesne gubitke u poređe- nju s prethodnim izborima, nego da je to suštinski učinila tradicionalna društveno-politička elita. Pri tome je u svemu ovom imao mesto i jedan skanđal oko novca „istočne pomoći”, koji je u januaru 1933. zapretio junkerima, jednoj ,,preindustrijskoj,> grupi, kao i lično predsedniku Rajha Paulu fon Hinden- burgu. Takođe ostaje još da se konstatuje da je Jeđ- na značajna grupa industrijaiaca, putem moibe koju je uputila Hindenburgu i posredstvom ličnog anga- žovanja Papena i bankara Sredera (Kurfc Frhr. von Schroder), učestvovala u prenošenju vlasti na naci- stičkog vođu.

Sigumo je da su unutar tradicionalne elite još i u januaru 1933. postojaie oštre raziike između in- dustrije i poljoprivrede®0. Ove razlike su se tada čak i snažno raspiamsale, pošto su veleposednici izneli zahtev za ekstremno visoke zaštitne carine. Ovakvi

Page 125: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ EUTA 135

zahtevi su pretili da nanesu Stetu celom sistema sklapanja trgovinskih sporezuma Hajha s drugim državama, za koje je bila zainteresovana tedka in» dustrija. Ipak, između industrijalaca i agraraca je postojala saglasnost u nizu veoma aktuelnih i važnih političkih pitanja kao što su: da je potrebno zadoblti nacističku stranku kao političku snagu, da nije m o guće ostvariti vraćanje na „Papenov sistem’ ’ i da nacisti na vlasti predstavljaju manje zlo nego ako bi uspeo Slajherov pokušaj da preuredi državu na načelu predsedničkog sistema i uz uvlačenje sindi- kata u tako zamišljen novi ustavni poredak. Ono Jto je general Slajher hteo pretpostavljalo je očuvanje izvesnih socijalističkih elemenata političkog siste- ma Vajmarske Republike, a upravo su odlučujuće i snažne grupe industrijalaca i veleposednika od 1928. istrajno nastojale da taj sistem u potpunosti rszgra- de, da ga unište. Obe te grupe su, kao svoju, pozdra- vile Papenovu vladu, koja je u septembru 1932. za- konom odobrila smanjenje visine nadnica do 50°/'o, ali one su morale tada i da uvide da se mase ne siažu s „jednim takvim neprikrivenim režimom vodećih privrednih i društvenih krugova”. I njih je, tako, njihov već godinama dugi zahtev za „jakim ćove- kom”, za „vođom”, konačno doveo do Hitlera.

Ovo sigumo ne znači da ovakve pojave treba shvatiti polaženjem od homogenosti svih interesa koji su tada bili u igrL Ali se isto tako ne može reći ono što je inače iznošeno iz apoiogetskih razioga posle 1945, naime, da je bila reć o pokušaju spasa- vanja demokratske države. Tvrdilo se da su konzer- vativci ušli u kombinatorike s nacistima da bi mogli da „pripitomljavaju” jednog iracionalnog i teatral- nog tribuna, tj. da su se konzervativci, koji su sebe smatrali racionalnim, u zajedničkoj vladi s nacistlma

Page 126: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

136 raic fiser

nadali da će moći da upravljaju Hitlerom zato što su imali veći broj ministarskih fotelja. Mnogo pre je stvar stajala potpuno obmuto: oni su tada ušh u vladu zato što su predsednika nacističke stranke hteli da stave u službu svojih društveno-političkih i privredno-političkih, odnosno svojih vojnih i up- ravnih interesa i ciljeva. Naciste (Hitlera) i tradicio- nalnu elitu je sjedinjavalo zajedništvo u zastupanju koncepcije o moćnoj nacionalnoj državi koja će po* kazati svoju snagu i unutar Rajha i u međunarod- noj politici. Upravo je to omogućilo saradn]U ova dva različita partnera, mada su oni zastupanje iste koncepcije motivisali drugačijim razlozima i formu- lisali različitim političkim jezikom. Pri tome su se usmerenost na organizovano potčinjavanje naroda nosiocima državne vlasti, ratobomo samorazumeva- nje i nameravana ekspanzija prema ostalom svetu zasnivali na tradicijama Nemačkog Carstva. To je simbolično označio i „Potsdamski dan”. Htelo se da se na ovakvoj pozadini godine Vajmarske Republike pričine kao sablast sačinjena od dezorganizacije i slabosti. Uništavanjem političkih stranaka i radnič- kih sindikata, odnosno stvaranjem totalitamo ruko- vođenih državnih sindikata u obliku Nemačkog fron- ta rada (Deutsche Arbeitsjront) bili su ostvareni ci- ljevi koje je još Bizmark bezuspešno pokušao da ostvari.

Slučaj je takav da se u njemu ne mogu jeđno- stavno međusobno razdvajati unutrašnji i spoljno- -politički ciljevi postavljeni tom prilikom, jer je si- gumo da su krupni industrijalci, koji su, uostalom, podržali nacizam još pre 1933, od Hitlera i njegovih pristalica očekivali da odmah po preuzimanju vla- sti ostvare i jedne i druge. Oni su tražili „izbacivanje iz igre sindikata i političkog radničkog pokreta, od-

Page 127: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E 2 E E IT A137

stranjivanje parlamentarnog sistema i sprovođenje naoružavanja”, a sve to da bi njihova preduzeća po- novo počela sticati dobitke ,,na račun radničke klase zanemele kao u grobuMi*. A upravo s „radničkom klasom zanemelom kao u grobuM bila bi potpuno odstranjena upravo ona politička snaga koja je na najodlučniji način odbila da se stotus guo u Evropi i svetu dovodi u pitanje primenom bilo privrednih bi- lo vojnih sredstava, a posebno ne ratom. Nemački radnici su svojom žudnjom za mirom i razoruža- njem bili u Vajmarskoj Republid usamljeni slično kao i u Nemačkom Carstvu. Ovo je činjenica uprkos tome Što su Soeijaldemokratska stranka i sinđikati (na stranačkom kongresu u Magdeburgu 1929) u na- čelu odobrili ideju o odbrani zemlje9*. Ali, upravo je sve ovo (odbacivanje ekcesne politike naoružanja, pretnje radi revizije postojecih međunarodnih odno- sa i težnje za širenjem Rajha) dovelo do toga da je još 20. jula 1932. reakcija posredstvom Papenove vlade sprovela razvlašćivanje radničkih organizac'ija u Pruskoj” .

Page 128: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

PRIVREDNI INTERESI I SPOLJNA POLITIKA

Jednu od sastavnica kontinuiteta činila je i ne- mačka spoljna politika nakon 1919. Ono što je isto- riografija nazvala potpuno nedužnim imenom ,,re- vizionizam” značilo je, u stvari, da Rajh (odnosno društvene elite koje su u Nemačkoj uprkos ratnom porazu i revoluciji i dalje ostale na mestima s kojih su povlačene komandne poluge vlasti) nije hteo da prihvati nove prilike u Evropi stvorene prvim svet- skim ratom, nije hteo da prizna status quo iz 1919, nego je odlučno težio da na bilo koji način doveđe do promena. Ovakvo držanje su prvenstveno imali Ministarstvo spoljnih poslova, oružane snage, Mini- starstvo privrede Rajha i desničarske stranke, od- nosno privredno-društvene grupe povezane sa ovim institucijama. Svi su oni imali cilj da bude obnov- ljena pozicija Nemačke kao velike sile u Evropi i zatim u svetu, cilj koji je takođe imao i Strezeman kao ministar spoljnih poslova. Samo, tokom đece- nije koja je došla posle 1919, ovo nije bilo moguče ostvariti sredstvima oružane sile i zato je štreze- man svesno kao sredstvo diplomatije i politike upo- trebio privredne mogućnosti, kultume snage Rajha i pitanje nemačkih manjina u drugim državama, a u istom cilju je i uveo Nemačku u Društvo naroda.

Page 129: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z EL JT A 139

Strezemanov konačni cilj — đa promeni prilike u Evropi u korist Hajha — bio je nespojiv s name- rama njegovog glavnog protivigrača na međunarođ- noj sceni, francuskog državnika Aristida Brijana (Aristiđe Briand). Brijanov cilj je bio upravo obmut; težio je održavanju poretka uspostavljenog 1919. Odbijanje Nemačke da zaključi pakt s Poljskom i Cehoslovačkom, i da tako dođe do „istočnog Lokar- na*’, otkrivalo je ofanzivne crte spoljne politike Gu- stava Strezemana. A ako Gustav Strezeman pitanje „priključenja” Austrije** nije mogao da postavi da ne bi učinio potpuno neuverljivom svoju „politiku Lokama”, ipak „anšlus” je ostajao eilj za dalju bu- dućnost u okviru definisanih planova o stvaranju Rajha od oko 70 miliona Nemaca. Uostalom, ovo je Strezeman javno govorio još u decembru 1918, a u januaru 1925. je kao ministar spoljnih poslova na ovaj način strogo poverljivo formulisao za vladu Rajha: „Stvoriti državu s političkim granicama koje obuhvataju sve delove nemačkog naroda koji Žive u okvirima kompaktnog područja nemačkih naselja u Srednjoj Evropi i žele da se priključe Rajhu." Stavljao je i važnu napomenu da bi s ovakvom sred- njoevropskom državom ,,pod nemački suverenitet pored Nemaca došli i pripadnici drugih nacija”.

Tako, dok je Brijan težio da postigne „sigur- nost” za Francusku, Strezeman je radio na tome da putem „ravnopravnosti” Nemačke s dnigim si- lama ostvari obnovu pa i proširivanje stare pozidje moći Rajha. Suprotnost francuskih i nemačkih po- zicija na Kontinentu postala je sasvim jasna u ne- mačkom odgovoru na Brijanov „Memorandum o Evropi”. Taj dokumenat je u Parizu bio zamišljen kao diplomatski potez uperen protiv eventualnog anšlusa Austrije Nemačkoj, odnosno protiv obnove

Page 130: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

FRIC FISer140

hegemonijskih težnji Rajha u istočnoj i jugoistoč- noj Evropi; vlada Brining-Kurtius (Julius Curtius) ga je odbacila upravo sprovođeći svoju politiku bor- be protiv francuske hegemonije®*. Sama politika anšlusa koju je sprovodio Rajh imala je svoj nasil- nički značaj pošto je Austrija dobijala funkciju od- skočne daske za nemačko dalje prodiranje, najpre prema jugoistočnoj Evropi a potom i prema Orijen- tu, slično kako je to b lo pre 1914. i u prvom svet- skom ratu. Od 1925. se u stremljenjima spoljne po- litike Rajha mogla uočiti jasna namera da se u istoč- nom pojasu Srednje Evrope i u jugoistočnoj Evropi stvori lanac država. Uz izuzetak „poljskog koridora”, za koji se tež lo da bude priključen Nemačkoj, osta- le zemlje u svom istočnom susedstvu Nemačka ne bi, dakle, anektirala, ali joj je bio cilj da njihov pri- vredni život u potpunosti postane zavisan od interesa nemačke privrede. Ministarstvo spoljnih poslova je u „carinskoj uniji” v delo izuzetno „pogodno sred- stvo”, pošto se njome „u prv red stavljaju privred- ne č njenice i time od inostranstva skrivaju političke posledice”, a pri tome se ipak obezbeđuje da buđe postignuta „skoro neograničena zavisnost od Nemač- ke”. Do prvog pokušaja sprovođenja ove politike došlo je već 1925. prema Litvaniji98. Pokušajem ca- rinskog priključenja Austrije Rajhu 1931. putem sporazuma Brininga i šobera (Johann Schober), po- kušaja koji je, uostalom, i spoljnopolitički i privred- no doneo pustošeće posledice, M nistarstvo spoljnih poslova u Berlinu je htelo da stvori uslove koji bi učinili da se Cehoslovačka i Poljska pod pritiskom „privredne nužde” takođe pr vežu za Rajh. Sma- tralo se da bi ovakav c lj bio ostvaren tim pre uko- liko bi se „ivične države” Estonija, Letonija i Litva priključile novom nemačko austrijskom „privred-

Page 131: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELJTA 141

nom bloku”. Istoj svrsi su, po namerama Ministar- stva privrede i Ministarstva spoljnih poslova, tre- balo da posluže i ugovori o preferencijalnim cari- nama koji su bili sklopljeni s Rumunijom i Mađar- skom 1931. i koje je trebalo joć zaključiti s Jugo- slavijom i Bugarskom.

Nemačka privreda je u ovome aktivno sara- đivala s državom. Pošto su tada zapadne sile za- branile anšlus Austrije, nemačko kupovanje austrij- skih preduzeća, posebno u industriji gvožđa i ćelika, na primer Alpine Montan, postalo je put za ponovno prodiranje na područje Balkana. Ođ 1927. bio ie takođe umnogostručen i trud za ostvarenje progra- ma „Srednje Evrope” u okviru na nov način kon- stituisanog Srednjoevropskog privrednog saveta*', organizacije koja je bila neposredni naslednik slične ustanove u Nemačkom Carstvu. Srednjoevropski privredni savet je tada pao pod nadmoćni uticaj au- tarhično nastrojenih nemačkih krupnih industrija- laca, čiji su vodeći predstavnici, zajedno s predstav- nicima veleposednika, bili snažno zastupljeni u ovoj organizaciji; čeoni ljudi ođgovarajućih resora po ministarstvima, naime Karl Riter (Karl Ritter) u Ministarstvu spoljnih poslova i Karl Pose (Karl Pos- se) u Ministarstvu privrede, neposrednom saradnjom sa Srednjoevropskim privrednim savezom saučest- vovali su u ovoj privrednoj ekspanziji. Pose je 19. maja 1932, pred vođstvom Srednjoevropskog priv- rednog saveta naglasio nužnost proširivanja nemač- kog privrednog prostora, ali uz upozorenje ,,da se pri ovome moraju skrivati naši konačni politički ciljevi”98.

Prirodno da je u svemu tome bilo i varijanti. Na primer, Karl Duisberg, vodeći čovek 1G Farbena, zalagao se da nemačko prodiranje ne bude izvođeno

Page 132: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

142 FRIC FlSSR

nasuprot Francuskoj, nego u zajedniei s Francuskom. On je hteo da ovu finansijski jaku silu iskoristi za zajedničke interese hemijske industrije, pa je 24. marta 1931. izišao i s planom jedne carinske unije koja bi zahvatala područje od Bordoa do Odesew. Jedan od vodećih predstavnika rajnsko-vestfalske industrije čelika, generalni sekretar Langnamvereina Slenker (Martin Schlenker), založio se 13. februara 1931. za carinsku uniju Nemačke, Austrijer Čeho- slovačke, Humunije i Bugarske, založio se kako je rekao: za tržište sa 100 miliona ljudi100. Slenker je ovaj program akcentovao snažno antiruski zbog ko- losalnog dampinga žitarica i industrijske robe, ali ga je istovremeno shvatio i kao program stvaranja jedinstvenog privrednog područja koje se može su- protstaviti Sevemoj Americi. Sve je ovo bilo iden- tično idejama iz godina 1914—1918. Isti ovaj Slen- ker se nepunih pola godine kasnije, na velikoj skup- štini Saveza nemačke industrije gvožđa i čelika, održane u Berlinu 17. juna 1931, još naglašenije izjasnio za stvaranje velikog privrednog prostora „Srednje Evrope” radi postavljanja fronta prema „komunističkoj Rusiji” . Nakon 1933—1934. Minis- tarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo privrede Haj- ha sprovodili su navedene planove bez ikakvog pre- kida sve do predvečerja drugog svetskog rata i to u okviru težnji za „velikim privrednim prostorom,,; u vreme nacističkog Rajha ovo je činjeno s tom oso- bitošću što je isticana parola „privrede naoružanja,,J a ostvarivano je u formi bilateralnih ugovora sa svim balkanskim državama i Turskom101.

Mada je u saradnji privrednih krugova sa od- govarajućim ministarstvima do 1933. bilo primarno postavljanje ekonomskih ciljeva, dok su političke namere ostajale uglavnom latentne, usled čega ovu

Page 133: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 143

pojavu ne bi trebalo olako izjednačavati s vojnom ekspanzijom, ipak su nasilničko-ratničkj sadržaji bili sasviin očevidni kod obe konzervativne grupa- cije koje su krajem 1929. zajedno s Hitlerom iznele na političku scenu „narodnu želju protiv Jungovog- -plana”, u oktobru 1931. s Hitlerom stvorile „Harc- burški front” i u januaru 1933. s Hitlerom obrazo- vale koalicionu vladu. Heč je o Nemačkoj nacional- noj narodnoj stranci i o „Celičnom šlemu’'1". A one su obe bile usko povezane s protestantskom crkvom. Skladno tradiciji „hakatista”, aneksionizma iz 1914 —1918. i borbi dobrovoljačkih odreda nakon 1919, one su bile ispunjene krajnjom mržnjom protiv Poljske, za koju su tvrdile da je najopasniji nepri- jatelj Rajha. Još 1928. „Celični šlem” je javno ob- javio: ,,Mi mrzimo celom svojom dušom današnju državnu građevinu. . . , jer nam ona uništava i2gle- de da oslobodimo našu ugnjetenu otadžbinu, da operemo nemački narod od lažljive optužbe da je kriv za [prvi svetski] rat, da steknemo nužni ži- votni prostor (!) na istoku, da nemački narod pono- vo naoružamo”. U ovom dokumentu su već bili na- javljeni Hitlerovi ciljevi: prvo, razgrađivanje par- lamentamog političkog sistema; drugo, naoružanje i vojno pripremanje nemačkog naroda i, treće, os- vajanje životnog prostora na istok. Na skupštini „Celičnog šlema” u Breslavu (Vro lav) 1931. Polj- skoj je čak bio formalno objavljen rat, što je kod ovog suseda Nemačke izazvalo najveće uzbuđenje.

Ovakve ideje su se često mogle ćuti. Tako je te iste 1931. Hugenberg, u svojstvu predsedmka je- dne političke stranke koja je imala svoje poslanike u Rajhstagu, javno izjavio da je Nemačkoj, koja je „narod bez prostora”, odnosno „narod u Iancuna”, potrebno da za svoju „stvaralačku rasu” pored ko-

Page 134: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

144 PR IC FISER

lonijalnog carstva u Africi stekne i nova područja za naseljavanja na istoku i da ovakav cilj nemački narod mora da ostvari samo svojim sopstvenim sna- gama. I baron Frajtag-Loringofen (Axel Frhr. von Freytagh-Loringhoven), poslanik Rajhstaga iz redo- va nemačkih nacionalista, 1932. je pred vođstvom svoje stranke izneo da je zadatak — pošto pre toga bude sprovedena revizija granica, tj. prvenstveno granica na istoku, i pošto nastane „Veliki Nemački Rajh” — „zadobiti novo tlo, nove prostore za naš narod”, u čemu je, što je značajno, video uslov da se nemački narod „ponovo pretvori u duhovno i teles- no zdrav seljački narod”. U navedenom i sličnim gledištima jedva je moguće uočiti neke iđeološke razlike s nacističkom doktrinom, uključiv i nacistič- ko „učenje o krvi i tlu” ; u njima je, u stvari, označen jedan trenutak u nastanku akcionog programa kojeg se desnica potom i držala zajedno s nacistima kao svo- jim koalicionim partnerom.

U ovim konzervativnim grupama je takođe ži- vela i posebna tradicija u mišljenju, koja je bila mnogo starija nego što je to bio kraj prvog svetskog rata i u kojoj su skoro izjednačavani nacionalizam i hrišćanstvo. Kada je krajem 20-tih godina revi- zionizam još jače počeo uticati na određivanje ci- ljeva u spoljnoj politici, koji su na kraju krajeva ipak mogli biti ostvareni samo oružjem, sve su 2na- čajniji bili stavovi crkve u pitanju rata. Gođine 1930. Oto Dibelius je objavio knjigu Da li sme doet do rata po volji Božjoj? Na pitanje postavljeno već u naslovu, Dibelius je odgovorio spajajući Lutera (Martin Luther), Hobsa (Thomas Hobbes) i socijal- darvinizam: ,,U čovekovoj istoriji se nižu nasilje za nasiljem i ra t za ratom. Sudbina se oblikuje kro* neprekidnu borbu svih protiv svih. Rat je uvek

Page 135: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8AVEZ ELITA 145

postojao. Sve što nazivamo kulturom nesumnjivo je nastalo kroz velike odluke koje su padale na bojištima. . . Rat je prirodni poredak u životu na- roda. Takode, religije se tome ne protive, pa to ne čini ni hrišćanstvo.” Iz ovakvog duhovnog stava nije se ni moglo očekivati da se razvije delovanje neke protivsnage toj politici koja se opredeljivala za rat radi ostvarenja svojih ciljeva'” . Otuda bi bilo razumljivo da se, kada je 1939. rat ponovo postao stvarnost, ni protestantska ni katolička crkva (ova poslednja s polazištima u prirodnom pravu) nisu ustezale da nemačke vemike pozovu na poslušnost državnom vođstvu i da događajima daju nekakav božanski smisao.

Na univerzitetima je istorijska nauka po opre- deljenjima većeg dela svojih predstavnika ostajala zarobljenik nacionalističko-konzervativne tradicije — u svakom slučaju mnogo više nego što je u njoj bio uticaj tzv. „umnih republikanaca”, kakvi su bili Fridrih Majneke (Friedrich Meinecke) i Emst Trelč (Emst Troeltsch), koji su se ustavnopravno i sod- jalno-politički držali blisko Nemačkoj demokratskoj stranci. Visoke ocene koje joj daju pojedini Jjudi sa strane, kakvi su Ekart Ker (Eckart Kehr) ili Artur Rozenberg (Arthur Rosenberg), odnosno da- nas Johan Cikuš (Johannes Ziekusch), ne bi trebalo da učine da previdimo obrise shvatanja koja su u ono vreme preovlađivala. U istoriografskini tu- mačenjima Lutera i Bizmarka čvrsto se držalo ide- ološki zasnovane antizapadne linije, kao što je to bilo vidljivo još u prvom svetskom ratu prilikom proslava jubiiamih godina 1915. i 1917. god’ne. Na primer, u knjizi Gerharda Ritera (Gerhard Ritter) o Luteru, objavljenoj 1925, bilo je izloženo odbaci- vanje modemog sveta „ukoliko se pod njizn prete-

Page 136: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

146 FR IC FlfiER

žno podrazumeva duh anglosaksonske i romanske kulture”. Tu dalje stoji i ovo: „Što češće talas za- padnoevropskog mišljenja . . . plavi naš duhovni ra- zvitak . .. , to se upomije nemački duh b ra n i. . . ”, Iz ovakvih stavova nije mogao da nastane pozitivan ođnos prema demokratsko-parlamentamom držav- nom uređenju, u svakom slučaju ne njegovo pri- hvatanje; takođe, s ovih pozicija se nikako nije mogla braniti Hepublika pa makar da je konzer- vativno rešenje s jakom državom iz 1932. bilo mno- go bliže većini ovih istoričara nego oblik koji je prihvaćen 1933. godine. Takođe je, dalje, „konti- nentalna moćna država” bila suprotstavljena ,,os- trvskoj državi napretka”, pa je primereno ovome ispadalo da je Vajmarska Republika tuđinska, ne- mačkoj istoriji prikalemljena izraslina, nepodesna za nemačko ponovno uspinjanje do moći. Zato je ob- razovanje nove vlade u januaru 1933. proglašeno za ponovno uspostavljanje snažne države i kao ta- kvo je, s obzirom na „Potsdamski dan”, shvatano u skladu sa tradicijom iz doba Carstva. Cak je još tri godine potom Gerhard Hiter u biografiji Frid- riha Velikog liniju kontinuiteta okarakterisao na sledeći način: ,,I konačno je ,Potsdamski danom’ svečano otvoreno razdoblje ,Treceg Rajha’ spojeno u svakom vidu s najboljom tradieijom stare pruske istorije”1**.

Ova ista duhovna tradicija živela je i u neinač- kim oružanim snagama.

Page 137: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

ORUŽANE SNAGE I TRADICMA JAKE DRŽAVE

Uz elitu iz agrame i inđustnjake privrede, uz Mmistarstvo spoljnih poslova i Minictarstvo privre- de Rajha, uz univerzitete i crkve, bili su i vođeći krugovi suvozemne vojske, kao i uopšte oružane snage, najmoćniji nosioci tradia je i političkih strem- ljenja društvenih struktura koje su reprezentovale vilhelmijansku Nemačku iz vremena pre i tokom prvog svetskog rata.

Vojska je uspela da „paktom Oiener-£bertrf od 9* novembra 1918.11,5 i u&Iovima koje je mogla da postavi viadi narodnih opunomočanika tokom no- vembra i decembra 1918r očuva svoju posebnost, koja je ostala skoro nedođimuta politićkim prome-r nama. Bila je „greška kod rođenja" Republike što se oslonila na oticirski kor ,,ođ koga niko nije mo- gao da očekuje da če pozdraviti nove prilike ili da će im ae prilagoditi”, kako je s pravom istakao Kar- sten« Da se tako ipak dogodilo, sigurno je proisteklo otuda što socijaldemokratija nije imahi poverenja u izgradnju nove republik ske vojske. I tako, pod generalom fon Zektom (Hans von Seoskt), kpga je Ebert (Frieđrvch Ebert) postavio za šefa vojnog vođ- stva, socijatna struktura oficirskog kora Repubiike bila je ograničena tek ,,na jedan sasvim uzak gornji sloj”; Činili su ga najvećim delom generalštahni ofi-

Page 138: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

148 nuc FI5ER

ciri carske vojske, među kojima je udeo plemstva bio visok. Ova armija je živela od prošlosti i za bu- dućnost „nacije”, a prema nemačkoj državi svoga vremena, prema Vajmarskoj Republici, zadržavala je hladnu, ne retko i neprijateljsku distancu10*.

Joahim fon Stilpnagel (Joachim von Stulpna- gel), koji je u novoj rukovodećoj službi vojske — stvamo u Generalštabu — vodio odeljenje suvoze- mne vojske, ovako je, na primer, opisao dileme no- vog Rajhsvera Republike: trebalo je da brine o ,,za- štiti ustava, dakle o odbrani jednog bolesnog sistema, a istovremeno i da priprema borbu za oslobođenje, koju je ovaj sistem sprečavao”. Isti oficir je 1924. u jednom intemom referatu s naslovom Ideje o ra- tu budućnosti izneo da je ponovni rat s Francuskom neizbežan da bi se osigurala mogućnost opstanka i razvitka Rajha, te da je jedino otvoreno pitanje ,,kad i pod kojim uslovima” ponovo zaratiti. U poznatom memorandumu koji je izradio 1926. za potrebe Mi- nistarstva spoljnih poslova107, StiJpnagel je razvio plan o dve faze nastupanja pošavši od jedne Grene- rove ideje iz 1919. godine. Po ovom memoranđumu je ,,za Nemačku u sledećem razdoblju političkog ra- zvitka reč jedino o ponovnom zadobijanju svog me- sta u Evropi, a mnogo kasnije će doći na red da ponovno izbori svoje mesto u svetu” i to ,,u sukobu s englesko-američkim krugom sila”. Na ovaj način on je iznosio gledišta saglasna samo svemu onome što su sadržali još memorandumi generalmajora Van- dela (Franz von Wandel) iz Pruskog ministarstva rata i fon Moltkea i Ludendorfa iz Generalštaba, koji su 1911. i 1912. zastupali (i uspeli da sprovedu) prioritet naoružavanja suvozemne vojske naspram do tada favorizovane ratne flote100, ali su pri tome ipak potvrđivali da će kasniji glavni zadaci biti u

Page 139: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E Z EL.ITA 149

tome da se posveti jačanju ratne flote. Stiipnagel je dalje računao s tim da će prvi korak — kojim bi trebalo takođe obe2bediti, prvo, ponovno pripajanje oblasti izgubljeni 1919. i navodno neophodnii za privredu Nemačke i, drugo, priključenje Austrije — dovesti do sukoba s Francuskom i njenim aave- znicima u istočniin delovima Srednje Evrope, tj. sa Poljskom i Čehoslovačkom, pa je upozoravao da je potrebno Francuskoj „oduzeti to da je dominirajuća oružana sila” ut do slabljenja francuske vojne sna- ge vodio je preko konferencije za razoružanje, na kojoj se istovremeno htelo da postigne da Francu- ska bude obavezna da smanji svoje vojne potenci- jale a da Rajh stekne pravo da svoje vojne potenci- jale uveća, Što se nastojalo objasniti potrebom da bude odstranjena „anomalija” nastala ograničava- n jem nemačkog naoružanja po ugovoru o miru u Ver- saju. Dodajmo da su tokom 1926—1929. planovi rat- ni igara i u suvozemnoj vojsci i ratnoj momarici bi- li posvećeni ratu na dva fronta, ovoga puta s Polj- skom i Francuskom.

Iako je nakon otpuštanja fon Zekta vodstvo oružani snaga više sarađivalo s političkim faktori- ma države, ipak nikako nije bio u pitanju neki zao- kret ulevo, nego samo taktički korak. Pomoću ova- kvog koraka se želelo postići to da se zapoćeto na- oružavanje, koje je prema Versajskom ugovoru o miru bilo ilegalno, nastavi da finansira i da se ono politički osigura posredstvom vlada pod pcedsedni- štvom Lutera (Hans Luther), Milera (Hermann Mii- ller) i Brininga. Uporedo je svesno mimoilažen Rajh- stag time što je bio obrazovan komitet ođ trojice državnih sekretara nadležnih ministarstava1*. Da- kle, vojska zbog navedene promene ni u kom ghi- čaju nije postala garant republikanskog i demokrat-

Page 140: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

150 FHIC FlSER

skog poretka, mada su tri vodeće ličnosti Socijal- demokratske stranke — kancelar Rajha Miler, mini- star unutrašnjih poslova Rajha Severing (Carl Se- vering) i pruski predsednik vlade Braun (Otto Bra- un) — podržani od svog stranačkog Odbora za pitanja vojske, uspeli da potisnu među socijaldemo- kratima rasprostrto nepoverenje prema oružanim snagama i njihovom naoružanju. I Kongres Socija- lističke stranke u Magdeburgu 1929. godine110 doneo je „Smemice za vojnu politiku i odbranu zemlje”. Ali, to za vojno vođstvo nije bilo dovoljno, jer je ono bezuspešno tražilo od pruske vlade da u gra- ničnu zaštitu budu uvučena još i nacionalistička udruženja, među kojima i nacistički „jurišni odre- di” (SA) i „Celični šlem” (dakle dva ekstremna ne- prijatelja Republike). Tim pre vojno vođstvo nije bilo zadovoljno, jer su socijaldemokrati svojim ne- gativnim stavom u pitanju oklopnih krstarica ster vili na znanje gde su granice njihovog prihvatanja naoružanja.

Zbog ovakvih i sličnih slučajeva armija je os- tala nepoverljiva prema „socijaldemokratskom paci- fizmu”. Ceo oficirski kor i, posebno, generalitet, stalno su držali distancu prema Republici, ostajući tako sasvim dosledni fon Zektovoj tradiciji, za ra- zliku od „biroa generala” koji se činio spreman da se predaleko upusti u veze s parlamentamom drža- vom. U svakom slučaju, već u oktobru 1928, dakle za vlade soeijaldemokratskog kancelara Milera, do- šlo je do stvaranja i ostvarivanja-prvog četvorogo- dišnjeg plana (1928—1932) o naoružanju suvozemne vojske, kao i odgovarajućih planova za ratnu mor- naricu i ratno vazduhoplovstvo; usledio je, 1932, u vreme Briningove vlade, i drugi plan za razdoblje do 1938. godine. Ovakav tok stvari bio je moguć

Page 141: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8AVEZ ELITA 151

samo usled toga Što je već od poćetka 20-tih godina postojala bliska veza između oružanih snaga i iodu* strijskih grana koje su proizvodile naoružanje za sva tri roda vojske111. Ovom vezom bile su stvonene tehnićke, organizacione i finansijske pretpostavke od kojih se moglo dalje krenuti i sredinom i krajem 20-tih godina.

U međuvremenu se širila i militaristička kon- cepcija društva, koja je bila suprotna Strezemano- vom razdoblju usinerenom na izmirenje. Ovde tre- ba imati u vidu literaturu koja je široko uticala u smislu „soldatskog nacionalizma”, kako se izrazio Vete,,,t i čiji su vodeći pisci bili, na primer, braća Jinger (Ernst und Friedrich Georg Jiinger), Bojmel- burg (W. Beumelburg), Salomon (Emst von Salo- mon) i Sauveker (Franz Schauwecker), kao i Osvald Spengler (Oswald Spengler) i general Ludendorf. U nemačkoj javnosti je već tradicionalno bila usađena premoć militarističke misli i ova literatura je tome samo dalje doprinela. Ona je ciljala na to da ideolo- škim delovanjem poboljša šansu za pobedu u sle- dećem ratu. To je bio svet misli tzv. „reformatora” ili, kako su se takođe nazivali, „revolucionara”11*, tj. onih koji su iz iskustava svetskog rata razvili učenje o „totalnom ratu” i koji su, u okviru ovog svog učenja, uz rat oružjem ravnopravno stavljali rat privrednim i propagandnim sredstvima. Iz ova- kve ratničke doktrine izvlačena je odgovarajuća te- za o tome da cela nac’ija mora biti obuhvaćena ,,slu- žbom oružju” i da je samo državno vođstvo podre- đeno zadatku vođenja rata. Otuda se parlamentama i demokratska driava morala pokazati kao nepode- sna, a kao nužna jaka država, kakvoj je težio Slajher, koji je radi ovakvih svojih planova oborio tri kan- celara. Zajedno s nemačkom politikom na jionferen-

Page 142: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

152 n u c f iSeb^

d ji za razoružanje, koja je ođ početka korišćenfl kao prilika za postizanje prava Rajha na ponovno nao- ruianje, sve ovo se bez ikakvog preloma vojnopoli- tički ulilo u hitlerovsko razdoblje.

Već smo pokazali da obrazovanje Hitlerove vla- de ne bi bilo moguće bez sudelovanja konzervativne elite, ali ono takođe ne bi bilo moguće da na tome nisu sarađivale oružane snage114. Dodajmo da su svemu tome dale doprinos i sve građanske stranke, prihvativši „zakon o ovlašćenjima”, pri čemu su držanje i motivistranke Centra bili od naročitog zna- čaja. Sporazum Hitlera i generala fon Blomberga (Wemer von Blomberg) u julu 1934, pre obračuna nacističkog vođe s „jurišnim odredima”, u stvari, s nepomirljivim krilom nacističke stranke, stvorilo je još jednu pretpostavku o tome da oružane snage posle Hindenburgove smrti budu spremne da pod- nesu zakletvu lično Hitleru i time konačno učvrste poziciju „vođe”, samo sada i kao šefa države. Uza- jamne izjave o vernosti našle su izraz u „teoriji o dva stuba”116, po kojoj su nacistička stranka i oru- žane snage činili dva fundamenta nove države. Voj- ska je nacistima bila zahvalna zato što je u potpuno- sti bila oslobođena obaveza da se angažuje u unutra- šnjim pitanjima, kako je to u stvarnosti bilo pre 1914,1914—1918. i posle 1918, pošto je ovo ne samo palo u zadatak policije nego i SA i SS-odreda i po- što su indoktriniranje ideologizaciom i staranje o so- lidarnosti stanovništva postali nadležnost jedne stranke. Tako su se sada vojne snage kao „nacijin nosilac oružja” mogle potpuno posvetiti pripremi da izvrše svoju funkciju u jednom međunarodnom su- kobu. Lična zakletva „vođi” kao vrhovnom koman- dantu i, po shvatanjima armija, ponovo uspostavlja- nje „časti. obojenog mundira”, kako se izjasnio fon

Page 143: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELtTA 153

Blomberg u naredbi izdatoj pri otpo6injanju rata 1939, stvorila je onu tesnu povezanost izmedu nove države i vojske koja je za veći deo oružanih snaga važila sve do 1945. godine.

r Oružane snage su ušle u pakt s nacistima 1933— —1934. da bi održale neokmjeno nasleđeno mesto oficirskog kora u državi i društvu.1 Prema tome kako su oni sami sebe razumeli, njima je u najmanju ruku pripadalo pravo eaodlučivanja u toku donoSaija po~ litičkih rešenja, ako ne već i odlučujući uticaj. Pre- ma samosvesti vojnib šefova, oružane snage su ovim povratile sebi poddju koju su imale u Carstvu, zbog čijeg gubljenja su se osećale potisnute i što su ne- prestano tele da isprave u Vajmarskoj Republici. Tako je vojno vođstvo podržalo Hitlerovu politiku velike sile zbog ekscesno velikog naoružanja, pošto je smatralo da je njegova pozicija osigurana jedino u snažnoj državi kojom se autoritamo upravlja i po- što je njegovom sopstvenom ubeđenju odgovarala težnja za ponovno uspostavljanje međunarodne pozi- cije Raj a kao velike sile.

U prvim godinama Hitlerove vlade armija je provodila naoružavanje bezobzimije nego sam Hit- ler, koji je govorio o „neobuzdanom” naoružavanju jer je u tom času morao opreznije da istupa pred inostranstvom i da svoje namere skriva „miroljubi- vim” govorima. Stra ovit tempo naoruiavanja na- metao je svojom energijom general Ludvig fon Bek, tadašnji načelnik Generalštaba, a podržavao ga je ministar spoljnib poslova baron fon Nojrat (Ron- stantin Frhr. vod Neurath). Dakle, dve najvažnije ličnosti u naoružavanju Nemačke nisu u prvo vreme bili nacisti, nego pripadnici stare konzervativne eli- te, a general fon Bek i baron fon Nojrat su u ovom poslu najtešnje sarađivali s krupnom industrijom.

Page 144: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

154 FHIC FI3EB

Bilo je to takvo naoružavanje da je njime armija ne samo kvantitativno nego i kvalitativno pretvo- rena u ofanzivni instrument.

Vođstvo ratne mornarice, na čelu s velikim ad- miralom Rederom, usmeravalo se na uvođenje Ne- mačke u red pomorskih sila i opredeljivalo se za neprijateljstvo s Velikom Britanijom još u vreme kad se Hitler trudio da postigne ili savez sa ovom silom ili bar da osigura njenu neutralnost u budu- ćem ratu. Za admirale je nemačko-britanski spora- zum o ratnoj mornarici iz 1935. sa odredbom ođ 35%, sadržavao samo prelazno i privremeno rešenje. U stavovima i držanju ratne momarice može se ut- vrditi neprekidan uticaj Tirpicovih koncepcija. Otu- da su njeni čelni ljudi predlagali: prvo, osvajanje francuske atlantske obale (kao i 1914!), Holandije i Danske — radi proširenja pomorske operacione os- nove — i, drugo, uporedno izgrađivanje snažne flo- te, koja bi imala operativne baze u lukama na ne- mačkoj obali, i flote sastavljene od četiri borbene grupe koje bi samostalno operisale na svetskim mo- rima. Povodom ovog predloga Dajstm piše o odsu- stvu realizma, avanturističkoj viziji i apokaliptiČkoj projekciji budućnosti, jer — računalo se s borbom protiv polovine ili dve trećine celog ostalog sveta. Sam Hitler je sa svoje strane počeo da forsira po- morsko naoružanje tek pošto se uverio u neoPI-av- danost očekivanja da se Velika Britanija uzdrži od mešanja u rat koji bi Rajh otpočeo na Kontinentu.

Uporedno naoružavanje suvozemnih snaga, rat- nog vazduhoplovstva i ratne momarice učinilo je da u toku ostvarivanja četvorogodišnjeg plana ra- zvoja Rajha, započetog 1936, unutar teške industrije dođe do premeštanja težišta s dotada vodeće grupe proizvođača gvožđa, uglja i čelika na noviju grupu

Page 145: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 155

hemijske (IG-Farben) i e]ektroindustrije,n, §to se inače počelo ocrtavati jo§ 1932. i Sto se produždo i posle 1945. godine. Prilikom privrednoistorijskih i društvenoistorijskih procena ovakvih pojava, za na- ša razmišljanja je bilo odlučujuće to da ovakvo ra- zvijanje moći nije bilo zamislivo bez potpune sarad- nej krupne industrije, iako su se brzo pokazale gra- nice i materijalnih i ljudskih mogućnosti. Sto se tiče šireg nemačkog stanovništva, ono nije bilo ubedeno u postojanje neprijateljskog „okruženja” i pretnji Nemačkoj od strane dnigih silB> uprkos obradivanju kojem je bilo izloženo od strane propagande; u sva- kom slučaju, u širokim slojevima, sasvim drugaćije nego 1914, nije bOo oduševljenja za rat. Prosto, be- da rata je ma&ama joS bila u svežem sećonju. Do nekog porasta raspoloženja došlo je samo privreme- no posle brzih vojnih uspeha u Poljskoj i Francu- skoj.

Oružani sukob s Poljskom i Francuskom 1939— —1940. nije značio ni akav kvalitativni skok u po- ređenju s prvim svetskim ratom. I ovoga puta je sukob bio planiran kao lokalizovan „munjeviti rat”, što je bilo ostvareno samo vojno-operativno, aii ne i politički. Sve se još kretaJo u okvirima logike, ili bar rizika „revizionističke politike”. I napad na Sov- jetski Savez 1941. bio je planiran kao „munjevid rat” i doista se najpre razvijao u saglasnosti s tim. Uostalom, bio je to napad u kome je, kako je to HiJ- gruber utvrdiou', vojno vođstv0 bilo saglasno s Hit- lerom kao ni u jednoj ranijoj oružanoj kompaniji. Na osnovu uspeha u ofanzivi protiv Francuske 1940, po svojoj veličinl iznenadujućeg, vrh oružanih snaga, a posebno suvozemne armije, verovao je da je moguće Rusiju oružjem odlučujuće potućj' u toku četiri do šest nedelja. Uzrok ovom Jakomi-

Page 146: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

156 nuc f iSer

slenom optimizmu” Hilgruber s pravom vidi u tra- dicionalnom shvatanju o kome smo već govorili — da primat ima operativna misao, dakle, shvatanje koje je vladalo u prusko-nemačkom Generalštabu jo5 od vremena fon Moltkea i fon Slifena. Otuda karakteristično zanemarivanje „procena o neprija- telju”, zanemarivanje realističkog prosuđivanja pro- tivničkih snaga i mogućnosti, a i s tim povezano potcenjivanje „logističkih” pitanja, tj. problema sna- bdevanja. Staviše, što se dalje moralo ići, sve je ma- nje bilo razmišljanja o svojim i neprijateljevim du- goročnim rezervama, kako se te iste 1941. još jed- nom pokazalo u odluci da se objavi rat Sjedinjenim Američkim Državama. Tek neuspeh ratnog pohoda pred Moskvom učinio je da ponovo ožive učen a o „totalnom ratu”, koja su zasnivana na iskustvu iz onih četiri ratne godine posle bitke na Marni, tj. od novembra 1914. do novembra 1918. godine. Od tada je pod rukovodstvom Alberta Spera (Albert Speer)"* ostvarivan program „dubokog naoružanja”, koji je jedino i omogućio Rajhu da vodi rat još tri i po godine.

Vredno je primetiti da se „pohod” otpočet u junu 1941. kao napadački, u stvari, osvajački rat, počev od 1945. i tokom godina koje su sledile pre- metnuo u retrospektivi njegovih odgovomih učesni- ka u rat za odbranu zapada. Tako je, na primer, na- pad na SSSR nastojao da protumači general Halder (Franz Halder). Ali i sam izraz „pohod” predstavlja kontinuitet s prvim svetskim ratom, jer je on tada prvi put korišćen od strane odgovomih nemačkih ličnosti zato što su izbegavale da napad radi osva- janja nazovu pravim irnenom. Inače, u poređenju s prvim svetskim ratom kvalitativna razlika koju je doneo novi svetski rat u namerama i postupcima

Page 147: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8AVEZ EUTA 157

ovih „pohoda”, postojala je samo, najpre, u ideolo- giji antiboljSevizma, icoja je katoličkoj i pnotcstant- skoj crkvi stvorila dodatnu mogućnost da rat sank- cioniSu i, zatim, u pretvaranju teorije „životnog pro- stora” u postupanje sa stanovniStvom istočnoevrop* skih zemalja kao sa helotimalW i u nastanku „generalnog plana za Istokn, po kome je trebalo ise- liti oko 30 miliona ljudi. Sto se tiče ideje o borM rasa, došlo je jedino do njenog jačeg takazivanja, pošto je reč bila doista samo o onim istim propagan- dmm formulama o predstojećoj odlučujućoj borbl Slovena i Germana koje su postojale joS u razdoblju pre prvog svetskog rata. U okvirima trađirionalne politike sile je, na drugoj strani, ponovo bilo nagla- Seno da radi nemačkog vođenja rata treba eksplo- atisati oblasti zapadne i joS viSe istočne ito, opet, u sraislu dugoročno planirano, tj. i za ra- zdoblje nakon rata; radilo se o ideji „velikog pri- vrednog prostora” koji bi služio kako dopunjavanju ekonomije Hajha tako i stvaranju protivtefe prfv- rednoj moći Sjedinjenih Američkih Driavam.

Kontinuitet s vremenom pre 1914. takođe se nalazio i u nadi gajenja u Berlinu tokom godina 1933—1939. da će se uspeti u tome da Velika Bri- tanija ili ne uđe u rat ili da se ona — pošto joj buđe ponuđen mir posle pobedonosnih nastupa nemačkih vojnih snaga na Kontinentu — natera da iziđe iz rata. Od Londona se tražilo samo da prihvati pro- menjenu poziciju Rajha u Evropi, naročito u istoć- noj, ali s tim Sto je istovremeno uziinano u obzir i to da eventualno Britanci budu pritiskom primora- ni da prihvate novu (u nemačku korist sprovedenu) podelu kolonlja i prekookeanskih tržišta. Ove nade su se ponovo razbile o volju Velike Britanije da se održi pred nemačkora ekspanzijom. Dalje, kontinu-

Page 148: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

158 FR JC FISER

itet je postojao i u istom onom očekivanju koje se sreće 1917. godine, naime, da će se moći sprovesti neograničeni podmomički ra t s rezultatom đa VeU- ka Britanija bude slomljena a da se time neć* uči- niti da se Sjedinjene Američke Države umešaju u rat; međutim, ponovo se sve dogodilo suprotno ova- kvim očekivanjima: Sjedinjene Američke Države su se umešale u ra t najpre posredno, a zatim — posle napada Japada na Perl Harbur — i neposredno, po- što im je sama Nemačka objavila rat. Ovaj korak s objavom rata dakako da nikako nije bio zasnovan na nekoj Hitlerovoj tajnoj želji da propadne, nego na ponovnom potcenjivanju američkih snaga. Da drugi svetski rat ispadne na štetu Nemačke učinila je, uz višegodišnji i krvav otpor Sovjetskog Saveza, takođe i — kao i 1918. godine — privredna snaga Sjedinjenih Američkih Država koju nije mogla da nadmaši nikakva nemačka organizacija ratne priv- rede na prostoru Evrope, kao i ubrzo pokazana ame- rička ratna snaga, koja je sada i vojno-tehnički bila najsavremenija.

Page 149: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

ZAKLJUČAK

Page 150: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA

„Treći Rajhn — a time i drugi svetski rat — ne bi bili mogući bez saveza između „vođe”, koji se izdigao iz malograđanskog sloja kao onaj koji po- kreće mase i podstiče volju ljudi, i tradidonalnih ag- ramih industrijskih elita moći, koje su imale domi- natno mesto uporedo i u oružanim snagama i u di- plomatiji NemaČkog Rajha.

Ove elite su reprezentovale kontinuitet delova- nja kroz đecenije nacionalističko-državnih ostataka proSlosti i to u izuzetno visokoj meri. One su svesno doživele razdoblje uspona Nemačke pre 1914. i bUe su im savremene sve varijante privredno i vojnički obrazložene politike Nemačke kao velike sile. Bez njih ne bi ni bili mogući tako masovno naoružanje i usmeravanje privrede na pripremu rata. Njihov osnovni cilj je posle prvog svetskog rata bio da ob- nove Nemačku kao veliku silu i to daleko preko puke revizlje mirovnog ugovora u Versaju; pri tome su one prvenstveno „gledale u pravcu Istočne Ev- rope” da bi stvorile „istočnu imperiju” koja bi Raj- hu oslguraia vojno-privrednu autarhiju. U okvirima ovakve političke računice, primena sredstava vojne sile bila je nešto što Je samo po sebi razumijivo. Medutim, do ovakvog postavljanja ciljeva doAlo je Još u Nemačkom Carstvu. Ono je odvelo u prvi svet-

Page 151: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

162FHIC FlSKR

ski rat, pričinilo se da je ostvareno u Brest-Litov- skom ugovoru o miru, latentno je ostalo prisutno u interregnumu Vajmarske Republike (koja je sebe ipak i nadalje nazivala „Nemačkim Rajhom,,)> do- živelo je uspon u Trećem Rajhu i ulilo se u drugi svetski rat.

Vrednost mesta prvog svetskog rata za problem kontinuiteta u novijoj nemačkoj istoriji je, dakle, u tome da je „Treći Rajh” sa svom onom svojom izuzetnom ulogom koju je odigrao u svetskoj isto- riji kao izazivač drugog svetskog rata — koji prven- stveno treba razumeti kao reakciju na ishod prvog svetskog rata — bio plod odbijanja vodećih slojeva Nemačkog Rajha da prihvate ishod ratovanja iz go- dina 1914-1918.

Otuda je „kntinuitet zabluda” ili „kntinuitet iluzija” moguće izložiti formulisan u dva velika kom- pleksa, koji su ponekad više delovali na unutrašnju a ponekad više na spoljnu politiku Rajha. Dva puta su, jednom u Carstvu i drugi put u Hitlerovo vreme, vodeći slojevi Nemačkog Rajha zanemarili istorij- sko-političku stvarnost Nemačke u savremenom sve* tu. Prvo, zanemarili su da je na neuspeh osuđen nji- hov pokušaj u unutrašnjoj politici da se suprotstave promenama društva u epohi industrijalizacije pos- redstvom očuvanja svoje privilegovane društvene pozicije, odnosno — ako je to potrebno — i posred- stvom ratničke ekspanzije prema ostalom svetu; drugo, zanemarili su da ni evropski susedi NemaČke ni Sjedinjene Američke Države nikada nisu bilt spremni da prihvate nemačku hegemoniju ostvaremi sredstvima rata. Put koji je polazio od ova d%ra kom- pleksa, međusobno mnogostruko spletena, vodio je u katastrofu dva svetska rata. I kako taćno ceni Fric Felner (Fritz Fellner), profesor iz Salcburga, nisu ra-

Page 152: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ E tlT A 163

tni porazi iz 1918. i 1945. katastrofe u istoriji Ne- maca kako to predstavlja nemačka tradicija, nego su katastrofe u istoriji Nemaca u tome Sto su oni 1914. i 1939. izazvali svetske ratove.

Potrebno je još jednom naglasiti: kontinuitet ne znači identitet, dakle ni neprekinuti identitet. Ra- zumljivo je da su postojale mnogobrojne razlike u opsegu ciljeva, u metodima i u mentah'tetu između carske i nacističke Nemačke. Pre svega, Nemačko Carstvo je, čak i u vanrednim prilikama prvog svet- skog rata, bilo pravna država i ono je ovom stranom svog bića bilo ukorenjeno u liberalizam; Rajh po2nat kao „Hitlerova Nemačka” nije bio pravna država: u njemu su nasilno odstranjivani i obespravljivani politički protivnici; on je sprovodio nasilničko ise- ljavanje i istrebljenje čitavih naroda, na primer Po- ljaka i Jevreja. Ipak, bez obzira na svu osobitost zlo- cinačkih i nečovečnih postupaka diktature hitlero- vaca, nedozvoljivo je zbog ovakvih pojava sužava- nje istorijske stvarnosti samo na „Treći Rajh”. Up- ravo, da bi se sve moglo shvatiti mnogo pre treba analizirati strukture i ciljeve nastale 1866—1871, ko- je su potom prožele celu istoriju prusko-nemačkog Rajha do njegove propasti 1945. godine. To seiska- zivalo i u kontinuitetu unutar istorijskog toka i svo- jim delovanjem u okviru međunarodnih odnosa.

ProuČavanje ovakvih međusobnih povezanosti jeste veliki istorijski zadatak, koji se ne može rešiti pisanjem biografija o Hitleru, bez obzira na to ko- liko one bile dobro sačinjene. Ono istovreroeno pru- ža prilog učvršćivanju samorazumevanja i osobitosti naše sadašnje države. Iako se 80-godišnji naroćiti raz- vitak ne može prevazići jednim potezom, u Savez- noj Republici Nemačkoj je u osnovi ponovo nađena prvobitna- federativn a, iiberalna i demokratska fede- racija — iz sredine prošlog veka.

Page 153: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

NAPOMENE

Page 154: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

PREDGOVOR

* Th. Nipperdey, Der GriJJ nach dem GeschichU-Tabu. u* Frankfurter Allgemeine Zeitung. 23.01.1979.

* F. Flscher, Deutsche Kriegsziele, Reoolutionieruno undSeparatjrieden im Osten 1914—1918; u: Historlsche ZeitschrlfL 1959, Nr. 2, str. 249--310. S

* F. Fischer, GriJJ nach der Weltmac t, Die Krieffszielpolitik des kaiserlichen Deutschland 1914— 1918, DOsseldorf 1901.

4 F. Flscher, Krieg der Jllusionen, Die deutsche Politik von 1911 bis 1914. DOsseldorf 1M9.

* F. Fischer, Bllndnis der EUten, Zur Kontinuitđt der Macht- strukturen in Deutschland 1871—1945, Dtlsseldorf 1979.

* F. Fischer, Der Erste Weltkrieg und das deutsche Ge- schichtsbild, Beitrđge zur Bevodltigung eines hlstorischen Tabus, Dttsseidorf 1977.

I F. Fischer, Weltmac t oder Nledergang, Deutschland im ersten Weltkrieg, Frankfurt a.M. 1965.

* F. Fisher, Juli 1914: Wir sind nicht hineingeschlittert, Eine Streitschrijt, Reinbeck bei Hamburg 1963.

* Vid. napomenu br. 1. Sam Fiier Je u podnaslovu svoje zbir- ke radova stavio da Je reč o prilozima ,,za previađivanje jednog Istorijskog tabua" (vld. napomenu br. 6).

*• F. Fischer, Krieg der Illusionen. str. 668—671.II Wilhelm II, Ereignisse und Gestalten aus đen Jahren 1878—

1911, Lelpzlg 1922, str. 210.*• Th. von Đethmann-Hollweg, Betrachtungen mtn Welt-

kriege. Bd. 1, Berlin 1919.14 Obllje podataka u: O. W. F. Hallgarten, Das Schicksal

des Imperialismus im 20. Janhrhundert, Drei Abhandlungen ilber Kriegsureachen in Vergangenheit tmd Gegentvart, Frankfurt a.M. 1969.

u J. C. O. Rtthl, Ztvei deutsche Filrste* sur Kriegsschuld- frage, Lichnou/skg und Eulenburg unđ der Ausbruch des Ersten Weltkrlrges, Kine Dokumsntatlon, Dttsseldorf 1971, str, 30,

** tsto, str. B.'• X. Llebknecht, Getammelte Reden und Schri/ten, Bd*

6—9, Derlin 1906—1966.

Page 155: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

ANDBJEJ MITROVIC16811 MeCu „nezavisnim” socijalistima je po okončanju rata

postojala jaka težnja da obelodane istinu o izbijanju rata. Nji- hov vođa Kaucki (Karl Kautsky)> koji je u revoluciji postao lfpri- dodati državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova”, pregle- dao je građu diplomatske arhive i na osnovu nje napisao knjižicu u kojoj je izneo da odgovornost za i2bkjanje nedavno zavrSenog rata isključivo pada na vodstvo Rajha (K. Kautskyf Wie der Weltkrieg entstand,DaTstellt nach dem Aktenmaterial des Deu- tsschen Austodrtigen Arnts, Berlin 1919). Kaucki je dobio zadu- ženje da pripremi zbirku te građe. ,Predložio sam narodnim opunomoćenicima [tj. vladi od izbijanja revolucije do parla- mentarnih izbora] da najpre izdamo akta o nastanku rata, pošto smo dužni pred nemačkim narodom, kome je potrebno da sazna istinu o svom donedavnom državnom rukovodstvu. Takode jc nužno nepoverljivom inostraustvu pokazati potpun raskid novog režima sa starim”, svedoči Kaucki (isto, str. 7). Vodeći čovek tada proglašene republike veća u Minhenu, takođe „nezavisnf socijalista Ajzner (Kurt Eisner). počeo je da objavljuje doku- menta tajnih fondova bavarske vlade. Fišer ova nastojanja ceni na ovaj način: ,fPo okončanju rata bilo je glasova da je životno važno za nemačku naciju da se izjasni da je njena vlada od- govorna [ . . . ] ” (K rieg der Iliusionen, str. 668).

19 Ljudi poput Ajznera i Kauckog bili su odmah optuženi da rade u korist neprijatetja i da samo nastavljaju svoj pod- rivački rad koji jeT navodno. već i2azvao izbijanje revolucije i time učinio da nacionalna država bude poražena na bojištu. U februaru 1919. pao je Ajzner kao žrtva desničarskog atentata, U sve složenijim okoJnostima koje su nastajale proticanjem vremena, desničari su uspeli toliko da Kauckom dodele dva stručnjaka koji su nadgledali njegov rad na pripremi objavlji- vanja zbirke službenih dokumenata (G. W. P. Hallgarten, Deutsche Selbstschau nach 50 Jahre, Fritz Fischer, seine Gegner und VorJ£u/er# u: Das Schicksai des lmperialismus, str. 78—81).

10 J. C. G. Rbhl, Zioei deutsche Fiirsten, str. 15—23, 39—04,*° IstOr str. 23—24.n Bayerisches Hauptstaatsarchiv in Milnchen, Ministerium

des Aussem, Nr. 97700, više dokumenata. O Ajzneru govori do- stava iz Dajdeshajma (Deidesheim) od 31. januara 1918.

80 Vid. napomenu br. 21.u Filrst Lichnowsky, Meine Londoner Mission t912— 1914,

Berlin 1919.04 Fiirst Lichnowsky, A u j dem Wege zum Abgrund, Londo-

tict Berichte. Erinnerungen und sonstige Schrijten, 1— 2, Dres- den 1927.

** W, Alff, Fuste2 de Couianpes und Michelet, Voraussapen Uber die Folgen des Krieges con 1870—1871, u: MatcriaUen zum Kontinuitđtsproblem der đeutschen Geschichte, Frankfurt a.M. 1976, Str. 52.

*• Deutschland im Ersten Weltkrieg, Bd. 3. vom J. Pet- zolđ, Berlin 1969, str. 9l.

Page 156: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

IBSDGOVOR 169

” Bayerisches Hauptstaatsarchlv — Milnchen, Minlaterium des Aussern, Nr. 97.700, bavarstt poslanik u Berlinu 29. avgu~ sta 1917.

*• W. Allf, Fmtel de Coulangeš und Michelet, str. 52.** JstO*• J. C. G. R6h1, 2wei deutsche FUrsten, str. 13—14.** I. Geisa, Die FUcheT-Kontroverte, Ein kritischer Beittag

zum Verh&ltnis treischen Historiogmphie und Politik tn d*r đesrcpublifc. u: Stvdten fiber Geschlchre unđ GerchichtttrlMm- schaft, Frankfurt a.M. 1931, str. 113; vfd. W. Allf, Hemjann Koiu tormeici und sein KritfJcer, u: Materialinen, str. 130—141, kao i od istog tog autora 1 u istom zbomiku Imanuel Geiss und đa* Konjt'nuitatsproblem — eine kritische Anmerkunp, str. 133—135,

** H. Kantcrowicz, Gutachten zur Kriegtschutdjrage 1924, aus dem Nachlass hg. vou Imanuel Geiss, Frankfurt a.M. 1967.

99 Isio, podroban uvodni tekst Imanuela Gajsa.** W. Allf, Hermann Kantoroteicz und seine Kritiker; G.

W. F. Hallgarten, Ein AUssenseiter in der Behandtvng der Kri- egsschutdfrage: Der Falt Hennann Kantorotoicz, u: Das SchicJćaaZ đes Imperialismus, str. 51—50.

** Profesor istoriie na univerzitetu u Fiajburgu u Brajagau Valentin (Velt Valentin) Izgublo je sluJbu 1 mo uđnost da pre- daje na nemaćkim univerzitetima samo zato Sto je 1916. godine rekao jednom svom starom poznantku, inače otrovnom naciona- listi, da Admiralitet netačno pokazuje i snagu nemaćke pođ- morničke flote i pomorske gubitke Saveznlka. Ovaj poznanik je ovlmah javno napao Valentina, naSla su konzervativni prolesori u Frajbur u pohitall da svom kolegi unistE> nastavnl&u 1 nauf- nićku karijeru. Valentinu nije pomo lo to $to je blo jeđan od najistaknutijih propagandlsta zavojevaćkih clljeva Rajha.

* P. Renouvien, La crise euroVČenne et la Grande guerre. Paris 1934.

M B. E. Schmitt, The Coming of the War. 1—2, New York 1930.*» G. P. Goocb, Before the Warm Stuđies In DipromaCyr, i—2,

London 1938.» L. Albertlni, Le origini detla guerra Tnondiale, 1—3, Mila-

no 1943. Vld. napomenu br. 44.49 Ista ocena se moie dati * zbirci koju je priprendo Kauckl

(\id. napomenu br. 17), koja se pojavi'Ia 1919. i imala tri izdanja do 1922.

* s. B. Fay, The Origins o/ the WorId War, 1—2. New York *1936. Vid. V. Pedljer, Saraievo 1914, 1. Beograd »1978, str. 29 i 429.

4> j. Gei'ss, Die Fischer-Kontro erse. str. 115—116.41 A Mitrović. Vreme ««trpel7ivih, Politićka <*fori;a nelikih

driava Evrope 1919-1939, B eograd 1974, str. 485—488.U L, Albertinl, Thš Oriffins of the W«r of 1914, 1--3, Lon-

don 1952—1957. Viđ. nepomenu br. 39.** F Fischer, &14, 49- Ovtj ^iSerov rad je u prvora

Mrin zanimiiiv kao određlvanje krltićkih stavova prema novira znaćajno izmenjenlm gledlitlma opbn«nflta. a zatim i zbog oblUa

Page 157: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

170ANDREJ MJTROVIO

podataka o samoj kontroverzi i učesnicima u njoj. Upravo je taj materijal znatnim delom iskorlšćen na sledećim stranicama.

*• l. Gelss, Die Fischer-Kontrooerse, str. 117—123 (Gaja go- dine 1945—1900. naziva fazom modifikovane restauracije starih dogmi); F. Fischer, Juli 1914, str. 02—70.

G. W. F. Hallgarten, JmperiaHsmus oon 1914, Die sozto- Žopischen Grundlagen der -Aussenpolitik europdischer Grossmfc chte vor dem Ersten Weltkriegt 1—2, Miinchen 1953.

* I. Geiss, Der polnische Grenzstreifen* Ein BeitraO zur de~ utschen Kriegszielpohtik im Ersten Weltkrtep, Hamburg 1900.

** I, Geiss, Fischer-Kontrouerse, str. 124—125.•* G. Ritter, Eine neue Kriepsschuldthese?, u: HistoriscAc

Zeitschrijt, 3, 1902, str. 02B—008.M F. Fischer, Jul 1914, str. 54—61.M l. Geiss, Die deutsche Politifc gegenUber Serbien in der

Julikriae 1914, u: Das Deutsche Reich und die Vorgeschichte đes Ersten Weltkriegesf Mvinchen 1978, str. 159—189.

M F. Stern, The Failure od JHiberalism, EssaVs on the Poli- tical Culture of Modem Germany, Chicago *1971 (tu je i esej: Ger- man Historians and the War, str. 147— 158).

u J. A. Moses, The Politics oj Rlusion, The Fischer Contro- versp in Geman Historiographv, London 1975.

u F. Klein, Die loestdeutsche Geschichtsschreibunv tlber die Ziele des deutschen Imperialismus im Ersten Weltkrieg, u: Zeit~ schrift fur Gesch\chtswissenschaHt 10 (1902), str. 1808—1832.

“ ReĆ Je redovno o visokšm istraživačkim rezultatima, koji su iz godine u godinu sve ubedljiviji. O naglašenoj ideološkoj osnovi g koje se polazi izrično govorir W. Gutsche, Zur Imperi- aiismus-Apolovie in der BRD, „JVeue*' /mperiaHsmusdeutunpen in der BRD-Historiographie zur Geschichte 1897— 1917, Beriln 1975 (o Fileru se govori u poglavlju pod naslovom Biirgerlich- antitmperiaHttische Beitrdpe zur ImperialismusjForschunv, stc. 57—64).

** J. Droz, Les causes đe ta Premiere Guerre mondiaie, Pa- ris 1973.

m I. Geiss, Fischer-Kontrooerse, str. 108—109. 145— 140; F. Ftscher, Juli 1914, str. 70—73.

M F. Fischer, Jut 1914, str. 71.M Predgovor izdanju Kantoroviceve ekspertize (Vid. napo-

menu br. 32) napisao Je socijaldemokratski prvak (Gustav W. Heidemann).

#1 Najbolii pregied prve faze stručne kontroverze pruža zbomik: Deutsche Krlecjsziele 1914—1918, Eine Diskussion, hg. von E. W. Gral L/nar, Franlcfurt a.M. 1904.

•* G. Ritter, Etaatskunst und Kriegshandwerk, Das Problem des „Mititarismus" in Deutschtand, 3—4, Miinchen 1904—1967. Filerove ocene u: Der Erste Weltkrieg und das đeutsche Geschi- chtsbžld, str. 238—254.

M Od zbirki dokumenata treba pomenutl: Jutikrise und Krtevsausbruch 1914, Eine Dokumentensammiunv, hg. von I. Ge- iss, 1—2, Hannover 1903—1904 (džepno izdanje: Miinchen 1905); Der Friedensappell Papst Benedfkts XV. «on 1. Augvst 1917 und

Page 158: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

FREDGOVOR171

die mttelmUchte, hg. Voa W. SteglSch, Wtesbaden 1970; L'AUe- maQne et leđ Problčtiu de la pa4x pendant la premićre guerre mondiale. publte* par A . Scherer et J. Grunvald, 1—3, Parls 1962 — 1976.

M Lep pregled PiSerovih prietalica 1 njlhovih reeultata ptu~ iaju tri zbornika radova — prvi p<tsv̂ « d 65-oj, drugi 70-oj 1 tredj 75-oj godišnjici rođenja Frlca FiSera: Deutscblnnd in der WeItpoltttk đes 19. und 20. Jtthrhunđerti, hg. vcm 1. Geiss und B. J. Wendt, Diisseldorl 1973; InduetrieZte Ge$eU$thaft und poUttiche« Svvtem, Beltrage zur poCifiichen Soziatgcfchichte, hg. von D. Stegmann, B. J. Wendt und P. C. Witt, Bonn 1970! Deuttcher Konscrratiiinus im 19. tmd 20. Jahrhundert. hg. von D. Stegznann, B. J. Wendt und P. Ch. Witt, Bonn. 1983.

M J. C. G. Rdhl. Zwei đeutsche PSreten, str. 13; L Gein, Fischer-Kontroverse, str. 181.

•* P. Pischer, Jul 192#, str. 49—54, 62—70 73—113.** Kurt Riezler, TaOebUcher, Auf&tze, Dofcumcnte, hg. voa

K. D. Erdmann, Gdttingen 1972.* Novije stanje rasprave oko ovog dnevnika: B. S6s«rtann,

Die Tagebilcher Kurt Riezlers, Vntersuchungen zu ihret EchtheU und Edition, u: Historische ZeiUchHfU 1983, 2, str. 327—369; K. D. Erđmann, Zur Echtheit der Tagebikher Kurt Rieztert, Eine Antikritik, u: islo, str. 311—402.

Page 159: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA0 kontinultetu struktura moći u Nemačkoj 1871— 1945. godine

1 G. A. Rein, Zum Problcm dcr historischcn Kontinuitdt, u: Jahrbuch der Rankegeseilschaft, godina 1955, str. 14; A. Gerschen- kron, On thc Conccpt of Continuity in Historp, u: Continuity ia History and other EssaJs, Cambridge 1968; A. Ludtke, Zur Konti* nuitats/rage, SchioicrtQkeitcn mit Konzeption und Methode, u: Das Argument, 14 (1972J, str. 105.

* L. Dehio, Prcussisch-Dcutschc Geschichte 1640—J945, DautJf im Wcchscl, u: Beilage zu „Das Parlament" vom 18. Januar 1961, str. 25; A. Hillgruber, Dcutschlands RoIIc in der Vorpcschichtc dct* bcfden Weltkrieget Gottingen 1967; isti, Kontinuitat und Diskonti- nuitat in der dcutschcn Ausscnpolitik von Bismarck zu Hitler, Dii- sseldorf 1969. O suprotstavljanju Hilgruberovom metodolo§kom po- slupku vidi: F. Fischer, Zum Problcm đcr Kontinuitat in dcr dcuts- chcn Gcschichtc oon Bismarck zu Hitler, u isti; Dcr Frsfc Weltkri- eg und das dcutschc Geschichtsbilđ, Dusseldorf 1977, str. 350—363. Dalje vidi: J.C.G. Rohl, From Bismarck to Hitler, Thc Problcm of Contmuitv in German HistorV, London 1970 (tu i: F. Fischer, Ein Vcrfllctch dcr dcutschen Kriegsziele in den ziuei Weltkriegen, iz predavanja na Univerzitetu Saseks u proleće 1968J; K. Hildebrand, Hitlcrs Ort in der Ceschichte dcs Preussisch-đeutschen National- staatcs, u: Hlstorische Zcitschrift, br. 217 (1973), str. 548—632; A. HiUgruber, Crossmachtpolitik und ATititarismus im 20. Jahrhundcrt, Drci Beitrage zum Kontinuitdtsproblcm, Diisseldorf 1974; Th. Nlp- Pf»rdey, 2933 und Kontinuitat dcr dcutschcn Gcschichtc, u: H’istoi- sche Zeitschritt, br. 227 (1978), str. 86—111.

* Koliko je duboku prekretnicu u nemačkoj istorijsko-politl*- koj svesti predstavljala godina 1866. pokazuje knjiga liberalnoft istoričara Hermana Baumgartena (Hermann Baumgarten) Der Li- bcralismus, Finc 5cJbskritik, Berlin 1866. kao i programsko izja- gnjavanje Adolfa Lasona (Adolf Lasson), hegelijanca iz Berlina, na- pisano pod utiskom bitke kod Kenigreca: Das CuJturidcal und đcr Kricfl, Berlin 1868 (Lason je 2astupao tniSljenje da. nije mir neKo rat piirodno stanje u odnosima Između driava.)

Page 160: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

savez zltta 173

4 K. A. von MGller. An Preussen!, u; National Kunđgebung deutscher und dčtarreictilseher Historiker, Sonderheft der Sliddeut- schen Monatshefte, Septeinber 1914, str. 826.

* Kao prizner za shvatanje rata kao scedStVa za reftavanje „životnih zadataka” nacije vidi pismo Betman.Holvega nernaćkom prestolonasledniku iz novembra 1912, u kome je kanceiar odbado predlog o državnom udaru iznesen u jednom memorandumu Kon- stantina barona fon Gebsatela (Konstantin Frhr. von Gebsattel). O ovome vidi: H. Pogge von Strandmann und L Gelss. Die Erjorder- lichkeit des UnmČglichen, Frankfurt 1065, str. 22. U decembru 1912. Đetman-Holveg je vodlo razgovor 9 Kolmnrofn von der Golcom (Colmar von der Goltz) o fon der Goloovom memorandumu o situ- aciji u kojoj se naftla Nemačka poele prvog balkmskog rata i u ko- me je fon der Golc zahtevao preventivni ra t Kancelarovu sugegtlv- nu primedbu da preventivni ra t ni sam Bizmark nije prihvatio godine 1875, fon der Golc (koji je od 1911. bio feMmarfta)) je ođba- cio odgovorivši; ,,Taćnoi Ali, co je to mogao po6to Je pretbodno vodio tri preventivna ra ta na dobro otadžbine'* (B. F. Schulte Dte deutsche Armee 1900—1914, Dti&seldorf 1077, str XXVT).

* E. Saggara, A Social History of G erm M j 1848—1910, London 1977, str. 241. Tu je sledeći navod iz Militarwochenblatta iz 1699: „Oficiri iz građanskih slojeva isto onako kao i ofidri iz plemićke klase zastupaju isto načelo, aristokratski pogled na svet protlv de- m okratskog. . . Up.; E- Kehr, Da* instiUtt des Kdniglichen Preusti- schen Reserveoffiziers, u: Prlm at der Innenpolitlk, hrse. von H. U. Wehler, Berlin 1965.

* Martin Keler (Marttn KShler) je pisao 1872: lfZaftto je disci- pllna tako jaka i siguma u pruskoj vojsci? lz jedoostavnpg razloga ftto su mladi Ijudl još iz detinjstva privezani za posluinost, odno- sno za poštovanje autorileta uopšte 1 za vemost obavezi’* (F. Fi- scher, Der eutsche Protestantigmus und die PoliUk im 19. Jahrhun- dert, u: Historische Zeitsrhrif t, br. 171, 1951, str. 407).

* Fon Đerlepft (von Đerlepsch), omij! proski mioistar tigovine. promotor socijalne politike, žali o se 1904. da >e u nemaćkom narodu proštreno mnogo više nego kod drugih Industriiskih narija gledište koje je u stvarl „košnica revolucionamog potaeta upermo protiv prirodnog prava gospodarenja onih koJi plaćaju oadnice a kojlma fitfii kojl nadnlce primaju moraju biti zahvalni zato što su njima 1 njihovlm ponodicama obezbediii egzistenciju time ftto su m poverlll posao; otuda je frivolno to £to se u svim povoJJnlm prilikama pravi pritUak za povećanje nadnlca i za skraćlvanje radnog vremena, štaviše, ito se pokušava da se [vlasnicil oa to prisile; samo požuda 1 revoluclonamo stremljenje ovog vremena podskću zabtev za koa- lidju 1 strukovnl savez” (K. Saul, StaatsinterDention und Arbeit- skampf im wilhelmi nischen Reich 1994—19/4, u: Soziaigeschldite heute, Festschrift zum 70. Geburtstag voo H. Rosenberg. G^ttingen 1074. str, 481).

* H. Bdhine, Politik und Okanomie tn der ReichsgruMđungs und spđten Bismarcteeit, u: Das kalserliche DeutschLmd. Polidk und Gesellschaft 1870, bis 1018, hrsg. von M. StGnner, DOsseldorf 1070, jtr, 26, 40, 48; istl, Deutichlands WeO zu r Grossmacht, K61n 1966, str. 880.

Page 161: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

174FRIC FISER

t0 H. P. UUmann. Der flunđ der IndustrieHen Organisation. Ein/Iuss und Politifc fclein- unđ tnittelbetrieblicher Industrieller im Deutschen Kaiserreich M 5 —1914, Gbttingen 1976.

n S. Mielke, Der Hansa-Bund 1ttr Getoerbe, Handel und Inđu- strie 1909—1914, Der gescheiterte Versuch einer antileudale Samm- lunos-politifc, Gdttingen 1976.

a G. Schmidt, Parlamentarisierung oder »PrauentitJe Kontra- reoolution"? Die deutsche Innenpolitifc im Spannungs/elđ von Sa- mmlungsbewegungen und latenter Reformbestrebungen 1907—I9J4, u: Gesellschahft* Parlament und Regierung hrsg. von G. A. Ritter, Diiseldorf 1974, str. 276.

10 K. Epstein, Matthias Erzberger und das Diletntna der deut- schen Demokratie, Berlin 1962, str. 113. Posle toga se Centar niJe — kako 3e to zapazio Smit (vidi napomenu br. 12) — »otrgao od antisocijalistićke bajke u službi status Quo — interesa desničarskog vladajućeg kartela”.

u K Saul, Staat, Industrie, Arbeiterbeu>eQung im Kaiserreich, Zur Innen-und Sozialpaiitik des toilhelminischen Deutschlanđ 1903 bis 1914, Dusseldorf 1974.

10 P. Winzen, flitlotos, WeItmachtfconzept, Vntersuchungen zur Frdhphase seiner Aussenpolitik 1897— J90J, Boppard 1977, str. 25, 27 36.

10 V. R. Berghahn, Der Tirpitzplan, Genesis unđ Verfall einer Innenpolitischen Krisenstratepie unter Wilhelm II, DOsseldorf 1971; up.: F. Fischer, Recent on German !Vat?aI Policu, u: European Studies Review, V (1975), str. 443.

17 Am Hof der Hohenzollem, Aus dem Tapebuch đer flaronlti Spitzemberp J865—J9J3« Gottingen 1960, str. 428, str. 210 (beleška od 14. marta 1903).

u El' Kehr, Schlacht/Iottenbau und Parteipolitifc 1894— 1901, Berlin 1930.

10 Up.: P. M. Kennedy, Aufstieg und Verfall đer Britischen Seemacht, Bonn 1978, str. 227 (englesko izdanje 1976). Ovde obratiti pažnju na odeijak „Die deutsche Herausforderung zur See'*.

“ H. Plehn (Berlin 1913) str. i; navedeno prema: F. Flscber, Krieg der lllu&tonen, Die deutsche Politifc J9JJ—J9J4, Diisseldorf *1969 (*1978), str. 458.

n F. Fischer, Griff nach der Weltmacht, Dte Kriegsziele des fcaiserlichen Deutschlanđ J9J4—J9J8, Dtlsseldorf *1964, *1971, srtr. 115, 414.

** Up.: P. Chr. Witt, Die Finanzpolitifc des đeutschen Reiches 1903 bis J9J3, LUbeck 1970; isti, Reichsfinanzen und Riistungspolitifc J898—J9J4, u: Marine und Marinepolittk 1871—1914, Dtisselđorf 1972, str. 146 177.

“ B. F. Schulte, Die deutsche Armee 1900—J9J4, Dtisseldorf 1977, str. 263 264.

w Tsto, str. 264. Up.: B. Ftbst von Btilow, Denfcicnlrđipfceiten, II, Berlin 1930, str. 198.

** F. Fischer, Krieg der Hlusionen, str. 105—106.** Isto, str. 131.87 Up.: J. Rbhl, An der Schu:eIIe zum Weltfcriep, Eine Dofcu-

mentation iiber den »KrleOsrat” t?om 8. Dezember 1912, u: Miltiar-

Page 162: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVEZ ELITA 175

geschlchtllche Mltteilungen (dalje: MGM), 1OT7. br. 1. str. 77—134; isti, Oie Generalprobe, Zur Geschichte tind Beđeutunp de* ,Jiriegt~ rates*• vom g. Dezember 1912, u: Industrlelle Gesellschaft und i>oli- tlsches System, hrsg. von D. S^gmann, B. J. Wendt, P. Ch. WiU, Bonn 1978, str. 357—373. Up.: A. Gasser, Oer deutsche Hepemonlal« krieg uott 1914, in: Deutschland ln der WeltpoIitik des 19. und 20. jahrhunderts, hrsg. von I. Geiss und B. J. Wendt, Duseelđorf 1973, str. 307—340.

* B. F. Schuite, Die deutSche Armee, str. 54—93, 314—332; D. Groh, Oie pehetmen Sitzunpen der Heichshaushaitakommiarton am 24/25. April 1913, u: Zur Geschichte der deutschen Arbeiteft>ewfr* gung, 1971, br. 11—12, str. 29.

*» M. Freund, 1914 ist nich 1939, u: Die poJltlsche Melnung, 9 (1984), str. 6Q; isti, Bethmann-Hollmeg, der Hifler des Jtthres 1914?, u: Deutsche Kriegrfeie 1914—1918, hrsg. von E. W. Graf Ijnar, Frankfurt 1964, str. 175—182 (PrežtamPano iz: Frankfurter Allgeme- ine Zeitung vom 28. Marz 1984). Za tezu o ratu kao »bekstvu una- pred” za godinu 1939. vidi: T. W. Mason, Arbeiterklasse und Votks- gemeinschaft, Opladen 1975, str. 186.

* Z. S. Steiner, Foreign 0//ice and Foreign Poiicv 1898—1914, Orford 1969, str. 212.

** Up.: A. Hlllgruber, Riezlers Theorle des kalkulietten Risiko* und Bethmann-HoIItoeps poiitlsche Komeption in der JuIifcrUe 1924. u: Historische Zdtschrift, br. 202 (1966), str. 333—351.

“ F. Fischer, Krleg der Jllusionen, str. 290.*• F. Fellner, Die jMissicn Hopof*. u: Velikeslle i SrbiJa pred

prvi svetski rat, Beograd 1975, str. 388—418.•* Julikrise unđ Kriepsausbruch 1914, I, hrsg. von I. Geiss,

Hannover 1963, str. 150—152, dokumeiit br. 75; up.: F. Fiscber, Grift ruzch der V/eltmacht, str. 61

•* V. Fischer, Krieg der inustoten, str. 724.14 NemaCkl kancdar fon Betman-Holveg je austnmgBrskoni

ministru spoljnih POslova gjnofu Berhtoldu CLeopoJđ Graf BerchtoldJ pisao 10. februara 1913. o „znacima koji upućuju na to da Je politika sloge bloka Antante prežia svoj zeait 1 đa cnl sroemo oćekivatl oovu orijentaciju engieske politike" (F. Fischer. Krieg der Đlusionen, str. 2901, I u godinama 1909. i 1912. se mogu naći eiićna gieđiita (Isto, str. 109 1 169). Nemački ambasador u BeĆu fon Ciržki (Hdnrich voo TschJrsky) save^ovao je kancelaru 4. aprila 1913; u slućaju da Beć želi oružjem da re§i halkansko pitanje „potrebno je naJhitnije tako srediti stvarl da krJvac ispadne Rusija, a I da se prićim' da su ili sama Ruslja 111 njeni trabanti napadači. Jedino poljtika koja Ima u vidu ovakve dljeve naože da učlni da se oigleska, bar samo u po- četku rata, odlučl za neutrnlncc t" (isto, str. 2941. Betmkn-Bolveg je pisao 29. Jula 1914: >rAli, mi moramo da safekamo da dođe do ovog slučaja Itj. do mske opšte mobllizaclje — prlmedba F. Fiiera). jer ml inače nećemo uz nas imatl javnost nl u našoj zemlji ui u Engleskoj" (isto, str. 711).

*r k . Hlidebrand, Imperialismus, Wettrdsten vnd Kriepsavju bruch 1914, u: Neue Politische Llteratur (NPL), 2—3 (ifl75J, str. U2 i 34i. Hiidebrant govoci o npolikratskom haosu”. T0 miAljenj« tako- đe i u: W. Mommsen, Dle lotente Krtse dea utUhelminischeo Heiches

Page 163: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

176 FRIC FISTO

1909—1914, u: Handbuch der deutschen Geschichte, IV (1973), str, 94; isti, Dte Zatcntc Krisc des tPtZJielminischen Reiches, Staat «nđ Gesellscha/t in Detitschland Ifi90—1914t u: MGM, 1974, br. 1, str. 10. Sli&io govori i Hans-Ulrih Veler (Hans-Ulrich Wehler) upotreblja- vajući izraze kao što su „haos nadležnosti vilhelminske polikratije'% „razđro bljeno&t političkog shvatanja u Carstvu” (to kaže takođe i kada ima u vidu Mratni savet” od 8. decembra 1912), „međusobno konkurentaka središta moći”, „polikratija međusobno konkurentskih središta moći*% „prouzrokovana ukočenost u porastu” i sl. (Das de- tttsche KaUerreićh 1871—1918, Gottingen 1973, str. 69 i 71). Up. B. F. Schulte, nav. delo, str. XXVI.

» Italijanski ministar trgovine Niti (Francesco Nitti) ovako svedoči o poseti pređstavnika nemačke teške industrije 1913: ,,0ni su bez pribojavanja govorili o nužnosti da u njihove ruke dođu baseni rudnika gvožđa u francuskoj Loreni; njima se rat činio Šaosorn industrije** (F. Fischer, Krieg der IZZustonen, str. 340 i 475). Za razdoblje rata; „NaŠe potrebe [za sirovinama] pokrivene su i2 Nemačke za najviše 60 godina, a s Brijeom za oko daljih 40 godina. Francuska ima sirovina za 600 godina. Radi dobijanja Brijea mi ćemo rat voditi i 10 godina duže” (Isto, str. 475). O „penčtration pa- cifique” i ,,la campagne contre l'invasian germanique” vidi takođe isto delo, str. 462, odnosno str. 471.

* F$ Fischer, Krieg đer Illustonen, str. 321." Isto, str. 643.41 Belgija se nije držala pasivno, Italiia je ostala neutralna,

kao i Rumunija; Turska je zakijučila savez, ali je i ona najpre ostala vojno neaktivna; Svedska se nije umešala, kao ni Grčka i Bugarska; takođe nije došlo do ustanaka u Poljskoj i Ukrajini, kao ni u Petrogradu, a još manje je đo ustanaka do&lo u Indiji i na Bliskom istoku.

- Basler Nachrichten, 9. septembar 1914; preštampano u: F. Fischer, Der Er&te Vfeltkrieg und dos deutsche Geschichtsbild, str. 7.

48 K. Riezler, Tagebiicher, Aujstitze, Dokumente, eingel. und hrsg. von K. D. Erdmann, Gottingen 1972, atr. 368 (beleška od 1. avgusta 1916).

44 Bundesarehiv^Mllitararchiv in Freiburg, N. 42/12, Referat V. Grenera (Wilheim Groener) o situaciji, održan u Glavnom ge- neralštabu 19. maja 1919.

49 K. Riezler je u svoj dnevnik zapisao pod 21. avgustom 1914: „Te§.boća koju ima Nemac jeste da sebe privikne na lice svetske vladavine, koja mu se mora pokazati posle pobede” (nav. delo, str. 200).

“ Up,: F. Fischer, Gri// nach dcr Wcltmacht, str. 174 (memo- randum od 6. decembra 1915).

47 Up.: G. Fdrster, H. Helmert, H. Otto, H. Schnitter, Dcr pre- ussischđcutschc Generalstab 1640—1965, Berlin 196B, str. 115, 117* H. Otto, Schlieffen und der General&tab, Berlin 1986. O nemačkoj ofanzivnoj doktrini: B. F. Schulte, nav. delo, 148—161, 308.

*9 y . Fischer, Gri// nach der Weltmacht, «tr. 108.« lsto, str. 110 i 116.

Page 164: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8AVEZ EtlTA177

«• tsto, str. lia . 309 310, 315. Up.: W. Gutach* AuUlteo *«đ FaU eine* koiserlicheu Rctchšfcanrlert, Th, rtm Bethmann-HolhDto 1856—1921, Berlin 1973 (a naročito str. 1481.

M Up.: W. Gutsche, nav. đeio, str. 141; P, Flscher, Griff noch đer Weltmachtf 15® (Ukrajma^ 158 (Poljska) l 164 (F1nskB>. U t. Fischer, Krieg det inustcmen, str. 759 vid. o razgovoru Betman-Hcl- vega I Teodora Simana (Theođor Schiemann) od 16. avgusta 1914.

M J. Haller, Geđanken eines Balten, u: Nationale Kundgebung deutscher und osterreichlscher Hlstorlker, Stlddeutsche Monatsheftc, September 1914, str. 812—81®; up,: B. Mann, Die balttocben Litnder in der deutschen Kriegszielpublizistik 1914 M* 1918, Tubingen 1965 (Bernard Man je i iskovao izraz „Abgliederungapolitik” za politiku Širenja na istoku).

•» Na prfmer, Betman-Holveg je caru Vilhelmu II pisao 11. avgusta 1915: „Ukollko razvitak ratnih događaja i tok stvari u sa- moj Rusiji omoguče da Mockovska carevioa bude potisnuta na istok time $to bi od njeotpali njenl zapsdjoj delovi, oama bi se po* nudio stgumo takav d lj kojem bi trebalo težiti jer biszno se oalo bodili ove istočne sablasti” (P. Fischer, Griff nach der W«ftmacht> str. 238). U svora govom pred Rajhstagom 19. apiila 1915. Betman- -Holveg je po prvi put proklamovao „oslobođenje” Poljake, Litva- nije i Kurlandije ,,od ruskog jarma” (fslo, itr. 238). „Politika stva- ranja autonomija” pofiela je 1917 (isto, str. 485). Isti govor pred RajhstagoffD od 5. aprila 1916. odnosio se I na istočne narode i na Flamance (isto, str. 291).

w i?in Bethmann-Hollweg*zcher Plan znr Aufteilung RitasfamŽt, u: Alldeutsche Bifiter vom 17. April 1915. i vom 24. Apodl 1915. Uz ostalo. tu je (zneseno I ukazivanje oa ,, opstveou dzžava UkTBjf- naca” .

“ F, Flscber, Griff naeh der WelStruLCht, str. 659.90 U razgovoru s kneaom BUovom rekao je Setmao.Hoiveg

8. avgusta 1914: „Dakako da bl neko nema^kc-englesko-francusko grupisanje predstavljalo najbolju garancfju za evropsku dvtliza- dju naspram opasnosta koja preti od ruskog leahaa... NekJ spo- ljnopoUtlčld kulturai blok između Engleske, Nemačke i Francuske'* (F. Fischer, Kfieg der lUttsianen, jtr. 758).

67 F. Ftecher, Krieg đer Hjtssionen, str. 759 (razgovor Betman- -Holvega i Tirplcom 19. avgusta 1914). Up.: A. von Tirpitz, Erinne- rungen, Stuttgart 1920, str. 254. Tu Tirpic kaže, pored ostalog, da Je Betman-Holvegov sistem flna5u politiku uamerio pogreinim prav- cem, naime orijentlsao je na ruienje Rualje a dtedoju Engleske”.

■* F. Fischer, Griff nach der Weltmacht, str. 204. Tu je reć o memorandumu iz noverobra 1914. Krup Je zabtevao đa se vojnlčki ovlada Belgijom i đa se akcijom ratne mornarice osigura sevema obala Francuske.

“ To je izjavio Betman-Holveg u ra govoru sa admiratom Tirpicom 5. aeptenbra 1914 (Admirat Pobl, Atts Aui*etch nungm utiđ Briefen tadhreful KrieOazelt, Berlin 1920, str. 46).

•* U izdanJu: A. von Tirpitz; Dokttmente, u, str. 81—83. U pi- soiu admfrala TJrpica vicaadmiralu Lansu (Lansj objavfjeuom u tom izdanju nedostaje najvažnlja retenlca; priredivafi ove knjige

Page 165: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

178raxc h b e r

dokumenata je oćevidno bio potpuno svestao dalekosežnostl Ove rečenicc. Tekst pisma je meni prijateljski saopštio P. M. Keoedl (P. M. Kennedy>.

w F. Fischer, Krieg der Illusionen, str. 778. Up.: M. Erzberger, Urlebnisse im Wettkrieg, Stuttgart 1920, str. 314; G. Ritter, Staats- kunst und Kriegshandwerk, III, Miinchen 1964, str. 63. PoŠto je 18. novembra 1914. bio obavežten od Falkenhajna, kanceiar Rajha Je pisao državnom podsekretaru za spoljne poslove Cimermanu: „Našl gubici, posebno kada je reč o oticirima, su nečuveni i tz mnogo raz- loga se ne mogu nadoknaditi."

c Vidi u: F. Fischer, Gri// nach der Weltmachts str. 178, po- glavlje pod naslovom „Ideen von 1914". O „Froglasu 93-jice" vidi: K. Schwabe, Wissenschaft und Ktiegsmoral, Die dcutschen Hochachul- lehrer und die potitischen Grundfragen des Ersten Wettkriegs, G&- ttingen 1969, str, 21.

•* F. Fischer, Griff nach der Weltmacht, str. 190. Reč je o na- vodima iz memoranduma od 20. maja 1915. koji je potpisalo šst privrednih udruženja i to Centralni savez nemačkih industrijala- ca> Savez industrijalaca, Savez poljoprivrednika, Neanački seljački savez, Hrišćansko nemačko seljačko udruženje za Vestfaliju i Udru- ženje pripadnika srednjeg staleža. O temi „industrija i poljoprivre- da" vidi: F. Fischer, Weltmacht oder Niederpanp, Franlcfurt 1965, str. 100.

** o Moltkeovom shvatanju slovenskih naroda vjdi: F. Fischer, Kriep der Illusionen, str. 782; o univerzitetu u Dorpatu vidi: F. Fi- scher, Griff nach der Weltmacht, str. 813 (prvi rektor Karl Dehio. prvi kurator Theodor Schiemann, otvaranje 15. septembra 1918); o pitanjima gennanizacije Kurlandije, Litve i Estonije vidi: isto, str. 600; o konvencijama i personalnoj unili vidi: isto, str. 804.

M Pred glavnim odborom Nemačkog Rajhstaga Betman-Holveg je rekao u govoru koji je održao početkom oktobra 1916: ,,Od Po- četka rata mi nismo izbegli grešku da potcenjujemo snagu našeg neprijatelja. Ovu grešku smo preuzeli Lz vremena mira. S obzirom na čuđenja vredan razvitak našeg naroda tokom poslednjih dva- deset godina, vetwna široki slojevi su podlegli iskušenju da naše snage, nesumnjivo moćne, preocnjuju u odnosu na snage ostalog sveta" (F. Fischer, Griff nach der Weltmacht> str, 861).

Vrkunden der Obersten Heeresleitung ilber ihre Tđtigkett 1916— 1918, str. 318 odnosno str. 325. Up.: Deutschland im Ersten Weltkrieg, III. hrsg. von W. Gutsche, Berlin 1968, str. 555.

** F. Fischer, Griff nach der Weltmacht, str. 218 (Betman-Hol- veg Cimermanu 19. novembra 1914).

w Vgl. J. Kocka, Klassenpesellscha/t tm Kriege, Deutsche Sozt- algeschichte 1914—1918. Gottingen 1973; F. Zimkel, Industrle tmd Staats.tozialUmus, Der Kampf um dte Wirtscha/tsordnunp in Deu- tschtand 1914— 1918. Dtisseldorf 1974.

“ Izišlo u Lajpcigu u izdanju izdavačke kuće ,,S. Hirzel" 1915; predgovor datiran 14. avgustom 1915. O „novoj orijentaciji" vidi F. Fischer, Griff nach der Weltmacht, str. 424. O Betman-Holvegu i socijal demokratiji vidi: Deutschlanđ tm Ersten We\tkrieg, II. hrsg. von W. Gutsche, str. 223 i 259.

Page 166: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SAVE2 ELITA mu Up.: G. D. Feldmann, A rm y , lnd\jutry and Labour in Ger~

manV 1914 bis 1918, Princeton 1966. i Deutschland fm E n ten Welt~ krieg, 11, str. 457.

71 UP. P. Borowaky, Deutsche Ukrainepolitik 1918 unter besoa- derer Beriicksichtigung der Wirtscha1tsfragen, LUbeck 1970; W. Ba* umgart, Deutsche Ostpolitik 1918B Miinchen 1966; W. Basler,Dn»ts- chlands AnnexionsS^litlk in Polen und im Baltikum 1914—1916, Berlin 1962; W. D. Biehl, Die Kaukasuspolitik der Mtlit&rm&cht*. 1: Ih re Basis in der O rientpolitik unđ ihre Aktionen, Wien—KGlo- -Grar 1975.

7 1 Deutschland im Ersten Weltkrieg$ I I I , hrs£. von J. Petzold, Berlin 1969, str. 268; tu o Strezemanu str, 268, o foo Haldebrandu str. 227, o Dibeliusu str. 227 i o Centrali str. 271.

74 G. Mehnert, Evangelische KircJit' und Poliiik 1917—1919, Die politfschen Str6‘munpen im Protestantismus t?on derJulikrtse 1917 bis zum Herbst 1919, Dtisseldorf 1959; W. Pre&sel, Die evangelische Kriegspredigt im Ersten Weltkrteg 1914—1918, Gotti'n- gen 1968; K. Hammer, Deutsche Krtegstheologie 1S70—19T8t Doku- mente, Miinchen 1974.

74 D. Stegmann, Ztoischen Repression und Maniprdotion, Kon- servative Machteliten und Arbeiter- und Angestelltmbetveffung 1910 bis 1918, u: Archiv fQr Sozlal Geschichte, X II fl972>, str. 401.

74 F. L. Carsten, Heichsu?ehr und Polffifc 1918—1933, K6in 1964, str. 13, 17.

74 Iz saopštenja u dnevniku Alberta Hopmana (Albert Hop- man) izdatom pođ naslovom Sevastopol 1918: Vor 59 Jahren-Okto- ber 1918, Eine Dokumentation, hrs£ und eln0e). von W. BsMuugart. u: Beilage zu Das Parlement, den 26. Oktober 1968, str. 37. (belefllcH od 8. oktobra 19161.

7 7 Za sioj krupne birokratlie to je dokazaoo u: W. CZben, Das Problem der Kontinuit&t in der deutschen Re olutitm 1918—1919, Die Politik der Staatssekratere und der militđrischen Fdhruag vom Wovember 1918 bis Februar 1919, Ddsseldorf 1965.

74 Up.: J. Flemmlng, Zwischen Indust ie und chiistUch~natio+ naler Arbeiterschaft, Alternativen landioirtschaftlicher BiindnispoU- tik in đer Weimarer Republik, u: Industriellđ GeteUtchaft und Po~ lUisches SVstem, brsg. D. Stegninnn u. a.. Bonn 1078, str. 259—270; is tlr iMndioinschaftUche Interessen und Demokratie, ULnđHche Gt- sellschaft, Agrarverbande und Staat 1690—1925, fionn 1978, str. 2S2 tf.; D. Oessner, Agrarverbđnde in dcr Weimarer RepubUk, Wirts- chaftliche und soziale Vo aussetzungen agrarkonserpatroer p Utik vor 1933, Dusseldorf 1976, str. 66.

74 UP.: K. H. Pohl, Weimars Wirtschaft und die Aussenpolitik 1924 bts 1926, Vom Dawes-Plan zum Jnternationalen EisenP&kt, ha- bilitaclona disertaciia koja Je branjena 1977, a obJavIJeoa )mo knjiga 1979.

•° UP,: G. D. Feldman, Gemtan Business betwee* War and ftevolutton: The Origins of the Stinnes-Legien AffreemćnZ, u: £nt- stehung und WaodeI der modernen Geselischaft,, Festscbrift tOc H. Rosenberg, Berlin 1970.

Up. u veri sa ovim sođa važnu studiiu: B. Weisbrođ, Schtver- industrie in der Weimarer Republik, Interessenpolitik noischen

Page 167: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

180 FRIC FISER

StaHimerimo und Krise, Wuppertal 1978 (o f,veto-bloku‘* na str. 35—36).

** O ovom problemu uopšte up.; L. Preller, Sozialpolitžk in der VVeimarer Republik, Stuttgart 1949 (Diisseldorf *1978); još uvek. osnovno delo: H. Tirnm, Die deutsche Sozialpolitik und der Bruch der grossen Koalition, Diisseldorf 1952. Takođe: B. VVeisbrođ, nav. delo, str. 395 i 415.

M D. Stegmann, Die Siluerberp-Kontrouerse 1926, Unterneh- merpolitik zwischen Reform und Restauration, u: Sozialgeschichte heute, Festschrift fijr Hans Rosenberg, Gettingen 1974, str. 594.

84 Up.: C. D. Krohn, Autoritarer Kapitalismus, Wirt$cha/tslcon- zeptionen im tlberpanp von der Weimarer Republik zum National- sozialismus, u: Industrielle GeseUschaft und politisches System, 113—130.

M Up.: W, Jochmann, Brunings De/Zati#nspoIitifc und der Un- terpanp der Weimarer Republik, u: IndustrieUe Gesellchaft und politisches System, str. 97—112.

M Vgl.: M. Griibler, Die Spirzen der Wirtscha/tsuerbanđe und daz erste Kabirvett Britninp, Hamburger Dissertationen 1977.

87 Up. H. A. Winkler, Mittelstand, Demokratie und National- sozialiamus, Die politische JSntiuicfclunp von Handwerk und Kiein- handel in der Weimarer Republifc, Koln, 1972.

88 U istraživanjima je ova tema još uvek krajnje sporna. O tome vid-: D. Stegmann, Zum Verhaltnis von Grossindustrie und Nationalsozialismus 1930—1933, JSin Beitrag zur Geschichte der Machtergreifung, u: Archiv fiir Sozialgeschichte, X III (1973), str. 399—482 (sa dokumentima); isti, Kapitalismus und Faschismus in Deutchland 1932 bis 1934, Zum Stellenwert der Wirtschaftspro* grammatik der NSDAP im Prozess der „Machtergreifung’, u: Abendroth-Forum* Marburg 1977, str. 354—361; isti, Kapitalismus und Faschismus in Deutschland 1929— 1934, Thesen und Materi- alien zur Restituierunp des Primats der Grossindustrie ziotschen Weltuiirtscha/tsfcrise und bepi'nnender fi-fcstunpsfconjufctur, u: Ge- sellschaft, Beitrage zur Marx*schen Theorie, Frankfurt 1976, str. 11—91 (sa dokumentima); isti. Antiquierte Personalisiemng oder soziookonomische Faschismustheorie? Eine Antwort auf H. A. Turnes Kritik an meinen Thesen zum Verhdltnis von National- sozialismus 1930—1933, Kritisches unđ Ergdnzendes zu zwei neuen Forschungsbeitrdgen, u: Historische Zeitschrift, br. 221 (1975), str. 18—68; E. Czichon, Wer verhdlf Hitler zur Macht? Zum Antell der deutchen Industn’e an der Zerstorung der Weimarer Repub- lifc, KSLn 1967; G. F. W. Hallgarten und J. Radkau, Deutsche In- dustrie und Politik von Bismarcfc bis heute, Frankiurt 1974. Me- đutim, nedavno 3e objavjjena i knjiga u kojoj su poslednji meseci vajmarske države obrađeni tako da su potpuno zaoblđenl intere- si i strukture, a završno razdoblje Vajmarske Republike (tačnije bi bilo reći „razdoblje prezidijalnih kabineta", jer je ,.Vajmar” došao svome kraiu još 1930) objašnjeno isključivo intrlgantskom igrom nekolicine aktera. Reč je o knji2i: V. Hentschel, Weimars letzte Monate, Hitler und der Untergang der Republik, Dlissel- dorf 1978.

Page 168: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

S A V E « B L IT A181

* A. H. Wlnkler, Revolution, Stoat, Fdschismus. Zur Reririau des Historischen Materialismus, Gdtlingen 1976. Up.: isti Ist nn.ser Lond fascMstisch? Eine Kritik an linfeen Ttaortert __ Vielefalsche BeOtMfe, u: Die Zeit vom 30. Juni 1078, *tr. 14.

H Up.: D. G^sner, Agrardep ess on und Pntaiđialregienjo^CTi \n Deutschland 1930—1933, Probleme des Aora protektionismus am Ende der Weimarer Republik, DClsseldorf 1077.

•* A. H. Winkler, Ist unser Land faschistisch?91 Up.: W. Wette; Ideologien, Propaganda und Innenpoittik

als Voraussetzungen nation&lsozialistischer Krtegspolitik, u: Ursa~ chen und Voraussetzungen der deutschen Krlegspolltik, 1.

H F. C. Carsten, Reichsivehr und Politik 1918—1933, KtiLn 1064, *1066, str. 400 i 401.

91 Bundesarchiv in Koblenz, Nachlass Stresmann, Bd. 351, Nr. 7451-H-H-175724. Up.: F, Fischer, Grtff nach đcr Weltmacht, str. 825. Heč je o Strezemanovim tekstovima od 13. januara (za savetovanje u resoru) i 30. januara 1025, (upućen centralnoj i oblas- nim vladamaj. U govoru održanom u gradskoj hab Osnabiika u decembru 1018. rekao je: „Ukoliko nam uspe da za nas veteno austrijske Nemce, tada ćemo mi predstavljati veliki blok od 70 miliona Nemaca i za taj blok će važiti o o što je rekao stan Bi2. mark: tu stojimo mi u središtu Evrope poput panja kraj koga niko ne može prosto proći° (Ne&to aliČno je u ratu, tj. 1016. godine, formulisao raniji kancelar Rajha Bilov: ,,Pa ako bisroo mi ovaj* rat i izgubili, mi ćemo igru ipak dobiti ukoliko anekhramo Austriju*’ (sicf). Navod smo preuzeli iz; A. Thimme. Gustav Stre- semann, Eine politische Điographie, Hannover 1957, str. 46. U ovom delu na str, 105 i 128: „Evropa u zamisli Brijana i Evropa u m - misli Strezemana međusobno su se iskljućivaleTf, poSto je svakj od njih teži'o kontinentalnoj hegemoniji svoje aeralje; u sžućaju Brljanovog plana i nemaćko-austrijske carinske umje u pttanju je bilo „jačanje moći Francuske; ođnosno povećanje rooći Ne- maćkeM.

H H. Molt, Anschlnss-Europaplan-Zollunion, Zurischen Locat- nopakt 1925 und ZollunUmspi n 1931, Hamburger Disseiiationen.

N Akten zur deutschen auswđrtigen Politik, Serle B, II-i, Dokumente Nr. l.

* U p.: H. Molt* Anschluss-Europaplan-Zollunion; R. From- melt* Paneurojja oder Mitteleuropo, EinigungBbestrebungen (m Kalkiil deutscher Wirtschaft und Politik 1925—1933. Stutgart 1077 <tu o Srednjoevropskom privrednom saveru, Jcojf je bio do 1027. pod vođstvoro G. GotheJo-a iz Nemaćke demokratske par- tije, na str. 23, a o potpunom instrumentalizJranju oemaćkib udru- ženja evropskog karaktffB putem privrednih interesa i zvanićnu politiku na str. 65; D. Stegmann, „Milte/europa'* 1925 bis 1934: Zum Probtem der KorU nuiidt deutschvr Aussenhandelspolitt von Stresemann bto Hitler, u: Idđustriele Geseilschaft und pojjtiscbes Srstemp str. 203—224.

•• Burxrpe*trategien des deutschen Kapi als 1900—194$, hrsg. von R. Opitz, lCdln 1077, str. 606. (reć je o 10. maju 1032).

* Ieto, str. 581.

Page 169: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

182 FRIC FISER

t(* Der Deutsche Volkswirtf hrsg. von Stolper, Jg. 1930—31, Nr. 20, str. 637. Takođe u Bundesarchiv in Koblenz, R 13 1*130, spis Slenkera od 17. juna 1931

191 H. E. Volkmann, Dte NS~Wirtschaft in Vorbereitung đe* Krieges, u: Ursachen und Voraussetzungen natlon£ilso2iaiistischer Kriegspolitik, I.

in W. Wette, nav. delo, str. 20, 26, 29, 31, 45, 48.ia* W. Jochmann, Zur politischen Orientirung der deutschen

Protestanten nach 1945, u: Christen in der Demokratie, hrsg, von H. Alberts und J. Thomsen, Wuppertal 1978. str, 177.

1M G. Ritter, FriedTich der Grosse, Heidelberg U930, str. 2 i 265. Up.: K. Bohme, Gerhard Ritter tmd đie Weimarer Republik, u: Qaudemi di storia, 1976, Nr. 4, str. 85—112; F. Fischer, Der deutschš Protestantismns tmd die Politik im 19. Jahrhundert, 473—518.

105 O „paktu” Grenera i Eberta vidi: J. W. V/heeler-Bennett, Die Nemesis der Macht, Die deutsche Armee in đer Poittik 1918—■ 1945, Diisseldorf 1945, str. 41; E. O. Schiiddekopf, Das Heer und đie RepubUk, Quetten zur Politik der Reicbsu>ebr/uhrunp, Hannover 1955, str. 14; G. A. Craig, Die preussisch-deutsche Armee 1640— 1945$ Staat im Staate, Dusseldorf 1960, str. 380 (englesko izdanje 1955); W. Sauer, Das Biindnis Ebert-Groener, Berliner Dissertationen 1956; F. L. Carsten, Reichstoehr und Politik 1918—1933, Koln 1964, str. 19. U navedenoj knjizi F. L. Karstena na str. 21. fce kaže da je Grener dopustio da Monarhija propadne 9. novembra 1918, „pošto je on etrahovao da bi u suprotnom monarhija sobom povukla u propast ceo oficirski kor” ; međutim, prema Grenerovim uspomena- ma, on je, easvim obmuto, očeklvao da „našim radom uČiniroO- ds u novoj đržavi deo moći pripadne vojsci i oficirskom koru; uko- liko bi nam to pošlo za rukom, onda bi, uprkos revolucijj, 2a novu Nemačku bio spasen najbolji i najjaći elemenat starog prustva*”

F. L. Canrten, nav. delo, str. 222. Tako je 16. novembra 1924. baron fon Frič (Wemer Frhr. von Fritsch), kasniji glavnoko*' mandujući euvozemnom vojskom u vreme Hitlera, rekao pred Stil- pnageiom {Joactum von StGlpnagel) za predsednika repubiike Eber- ta, tada takođe i vrhovnog komandanta vojske, da je „potpuno jednostran socijaldemokratski partajski čovek i velika svinja .

107 O memorandumu ođ 6. marta 1926. up,: A. Hlllgruber, Mi- UfaTismus am Ende der Weimarer Republik und de« „Drttten Re- ichs”, u: Grossmachtpolitik und Militarismus im 20. Jahrhundert, DUsseldorf 1974, str. 41. O referatu iz 1924. vidi: W. Delst, Die Atif- rustung det WehrmachtT u: Ursachen und Vorausset2ungen der deutschen Kriegspolitik, I.

108 Vandelsov memorandum od 29. novembra 1911. i Moltkeov memorandum od 21. decembra 1912. u: Der Weltkrieg, Kriegsril- stung nnd Kriepsioirtschaft, Anlagen zum Band I, Berlin 1930, str. 132*—135 i 156-174.

l0* W. Deist, nav. delo, str. 13.118 O partijskom kongresu u Magdeburgu 1929. vidi: W. Wette.

nav. delo, str. 73 i 74.

Page 170: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

8AVE2 EI4TA 183

u* E. W. Hansen, Reich&'ivehr ttnd Induftri« R’lrtttnattrirl- fic/ja/ffichc Zu&ammenarbeit tinđ tnfrttchaftUche MobUmachum&* vorbereitungen 1923— 1932- Boppard 1870 (tu đ a str. 184 o preuzJma* nju Ujedinjenih fabrlka ćelika od drlave oa pritisak vojfcke, tj. Slajhera).

nt O „soldatskom nacionalizznu** vldl: W. Vfetost, nav. dfiio, 33.,4t O »»reformistiina" odncsn o „revolucionarima” up.: A. HiE-

gruber, Militari&mUf am Ende der Weimarer Republik unđ đei „Dritten Reich$,,t utc. 3?; J. Sywottek, Mobilmo<*tinp fHr d*n Tota» ten KHegf Dle prapagandistUche Vorbereitung der deutfichea Bep fSL kerung m f den Zweiten Weltkrieg, Dflsseldorf 1876, str. 13 (to o „poukama" prvog svetskog rata t izgradivanju teorije »lotalnog rataM, a P06eboo o psihološkoj mobilizaciji).

IU J. W. Wheeler-Bennet„ nav. delo, str. 311; G. A. Craig, nav. delo, str. 504; K. D. Bracber, W. Sauer, G. Schulz, Die nationalso- ztalisti&che Machtergreifung> Koln *1962, str. 706. O zbivanjima u junu 1S34: C. H. Bloch, Die SA tind dic Krise des NS-Repimc* 1934, Frankfurt 1970,

K. J. Miiller, Der militiiri&che Widerstand, rukopis saopite- nja podnetog n£ kongresu zapadnonemaćkih istorićam u Hambur- gu 1978, str. 5. Tu se kaže: „Hitlerova taktićki taćna formula o dva stuba na kome će ubuduće poćivati novi režim, tj. na anniji i par- tiji, bila je zasnovana tačno na onom Sta su oćekival: vojnid.” Na- ime: da Je vojsci namenjeno istaknuto mesto u ovoj „antantr, u „koaliciji nacionalno-konzervativmh i nemaćko-nadonalistićkih snaga pod vođstvom nacionalsocijalistićkog pokreta, do ćega Je i doSIo 30. Januara 1933. kada Je obra2ovana Hitlerova vlada” Up.: isti, Das Heer und Hklcr, Armee und nationaiaozialistisches Regl- me 1933—1940, Stuttgart 1969, str. 35 i 88.

M Up. w. Deist, nav. deloj str. 153; J. DCUffer, Wefm«r, Hiflcr tmd die Martne, Reichspolitik und Ftottenbau 1920—1939, DOssel- dorf 1973, str. 370 (tu i o pokuRaju da ee 1935—1939. izgradi ratoa mornarica svetske snageA

uT D. Petzina, Autarkiepoittik im Chitten Reich, Der national- iozialittische Vierjahresplan, Stuttgart 1968, Up.: G. W. F. Hall« garten und J. Radkau, nav. delo (pasebno II deo, gde se na str. 227. ff. govori o kooperacijl kzupne industrije i nacistićke vlade, a na atr. 281 o pregruplsavanju unutar krupne industn'jej. D. Peteina, Vierjahrespffln tmd Riistungspolitik, o: Wirtachaft und Riistung am Vorabend des Zvveiten Weltkrl«ges, hrsg. von F. Forstmeier und H. E. Volkmann, Dlisseldorf 1975.

wi O „najvećoj mogućoj aaglaanostl” između Hitlera 1 vojnog vođstva: A. Hillgfuber, Militarismus am Ende der Weimarer Repu- blifc tinđ dcr „Dritten Reichs”, str. 49. O planovlma *a napad 1 pn> oenama nemaćkih vođećib komandanata u Komardi oružanih sna- ga i u Komandi kopnene vojske: I*tt, Das Russlandbild der fQhrtn- d*n deutschen MilU&rs vor Beginn des Angriff* auf die Soifiiet- union, u: Russland, Deutscbland, Ameiika, Featschrift fOr Fritz T. Epstein, hrsg. von A. Flscher, G. Moltmann, K. Schwabe, Wiesba- dea 1976, ctr. 290.

Page 171: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

184 FRIC J1SJE8

Up.r Detifjchlands Hfistunp »m Zweiten Weltkriegt Hitlert Konferenzen mit A. Speer 1942—1945, hisg. und eingel. von W, A. Boelcke, Frankfurt 1969.

A. Dallin, Deutsche Herrschaft tn Russland 1941—1945, £»ne Studfe t'iber Besatzungspolitik, Dtisselđorf 1958.

m Up.: H. Winkel, Dte „Ausbeutuno*, des besetzten Frankrelch 1 W. Dlugoborskl und Cz. Madajcz7k, Ausbeutunflssvsteme in đen besetzten Hebieten Polens und der UDSSR, oba priloga u: Kriegs- wirtschaft und ROstung 1939—1945, hrsg. von F. Forstmeler und H. E. Volkmann, DOsseldorf 1977, str. 333, odnosno 375.

Page 172: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

SADRŽAJ

PKEDGOVOE ................................................................. 7

FRIC FISER IL I NEMACKO SUOCAVANJE SA ISTORI-J O M ......................................................................... , . , 9Fišerov rezuttat............................................................. gPosezanje za tabu om ........................ 15Primeri iz PrednacistiSkog vrem ena..................................... 25IstorlSari kao cenzori............................ 30Fišerova kontroverza . .......................................................... 33Suočavanje sa iston'jom......................................................... 47 *

UVOD ................................................................................. 55KONTINUITET I DISKONTINI7ITET U NOVIJOJ NEMAC- KOJ ISTORIJI ................................................................. 57

PRVI DSO

VLADAJUCl KARTEL I IM PE R IJAL IZAM ..................... fllVl’rESKI POSED I VISOKE P E C l..................................... 63Od svetske politlke ka kontinentalnoj hegemoniji................ 69Polikratski haos lli vojna d ržava ................................ 80

DRUGI d eo

IZMEĐU ODKZAVANJA SISTEMA I EKSFANZIJTE . . . 69PREDSTAVA O RATU I STVARNOST R A T A ..................... 91Uuzije ostej’u ............................................................................. 101

vR&tni socljallzam,, a ne relorm e........................ 109

TRECI DIO

TRADICUA PROTTV DEMOERATUE......................................121a u t o r it a r n i k a p i t a l i z a m ..............................................123Prlvredni lnteresl i spoljna politika..........................................138OruŽane snoge i tradicija jake države......................................147

Page 173: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

ZAKLJUCAK .................................................................................... ......SAVEZ E L I T A ..........................................................................................161N A PO M E N E ............................................................................................... 167Predgovor . 167Savez e l i t a .............................................................................................

Page 174: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

FRIC FlSER: 8AVEZ ELITA • RECEN2ENT*. ANDREJ MITROVtC • ODAVNt UREDNIJC: MIDOS STAMBODIC • TESNICKJ: UREDNIK; OORCa STAMENKOVIC ♦ KORICE: OORCA St AMEn KOVIC ♦ KOREKTOR:DOBRILA MAKSIMOVlC • IZDAJE: IRO NOLTT, — TERAZUE Jl/ll, b e o o r a d • St a m p a : ORO ,,KDLTURA’\ o o d r „SLOBODAN JOVIC” . BSOORAD. STOJANA PROT i Ca « • STAMpANO V 3 000 PHIMERAKa

1MS.

Page 175: Fric Fišer - Savez Elita. O Kontinuitetu Struktura Moći u Nemačkoj 1871-1954

BIBLIOTEKA ISTORUA

Branko Petranovlć: AVNOJ — REVOLUCIONARNA SMENA VLASTI

Leo Mates: MEDUNARODNI ODNOSI SOCIJAUSTICKE JUGOfaAVUE

Janko Pleterski: PRVO OPREDELJENJE SLOVENACA ZA JUG08LAVUU

Gllgor Stanojevlć: SRBIJA U VREME BEĆKOG RATA

Nada Klalć: DRUSlVENA PREVIRANJA I BUNE U HRVATSKOJ U XVI I XVIII STOLJECU

Ćedomir Popov: OD VERSAJA OO DANCIGA

Branko Gavela: PREDANJA I ZNANJA 0 STAROM BALKANU

Todor Kuljlć: FASlZAM

Federlk Sabo: SAVREMENA ITALIJA (19T8— tMBJ

Johan Hojžlnga: ERAZMO

Dragoljub 2lvoJlnovlć: VATIKAN. SRBIJA I STVARANJE JUGOSLO- VENSKE DRŽAVE 1914— 1920

Euđenlo Garen: RENESANSA I KULTURA

Branko Petranovlć: ISTORIJA JUGOSLAVIJE 1918— 1978

AndreJ Mltrović: PRODOR NA BALKAN I SRBIJA t908— T918

Trlvo Inđlć: SAVREMENA SPANIJA

Sergije Dlmltrljevlć: SOCIJALISTICKI RADNICKI POKRET U SRSUi1B70— 191B

-k

Života Dorđevlć: CUKUR CESMA 1862

Đorđe D. Stankovlć: NIKOLA PASiC. SAVEZNICi I SIVARAM/E JUCO- SLAVIJE

Rade Mihaijćić: IAZAR HREBELJANOVIć

Frlc FiĆer: SAVEZ ELITA