Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJEE14Dvorac Franz KafkaNaslov originala: Dos Schloss Prijevod: Predrag MiUtjevi 2004 Mediasat Group, S.A / International Rights Organization (I.R.O.) KFT. za ovo izdanjeS obzirom na nemogunost stupanja u kontakt s autorom prijevoda ovog romana,Mediasat objavljuje da je spreman dati relativnu suglasnost za prijevod ovog djela onimakoji mogu dokazati da imaju prava.,Printed in SpainISBN 953-7160-13-0; . :'' ' ISBN 84-9789-575-4D.L. B. 28 619-2004Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, ZagrebKnjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.

FRANZKAFKADvoracPrijevod Predrag Mibjevif ' J ^ -. u, tI 1BIBLIOTEKA JUTARNJEG USTA

r i

Glavaprva

Bilo je kasno naveer kad je K. stigao. Selo je lealo u dubokom snijegu. Od brijega na kojem se nalazi dvorac nije se nita vidjelo; bio je obavijen maglom i tminom, i ni najmanji traak svjetlosti nije odavao veliki dvorac. K. je dugo stajao na drvenom mostu koji s druma vodi u selo i gledao uvis u prividnu prazninu.Onda je poao traiti prenoite. U gostionici su jo bili budni. Istina, gostioniar nije imao sobu za izdavanje, ali, u najveoj mjeri iznenaen i zbunjen posjetom kasnoga gosta, htio je pustiti K. da spava u samoj gostionici, na slamarici. K. se sloio. Nekoliko je seljaka jo pilo pivo, ali on nije htio ni s kim razgovarati, sam je s tavana donio slamaricu i legao u blizini pei. Bilo je toplo, seljaci su bili mirni, on ih je jo neko vrijeme umornim oima ispitivaki promatrao, a onda je zaspao.Ali ga probudie ve poslije kratkog vremena. Pokraj njega su stajali gostioniar i neki mladi, odjeven gradski, s licem kao u glumca, sitnih oiju i gustih obrva. I seljaci su jo bili tu; neki su okrenuli stolice da bi bolje vidjeli i uli. Mladi se vrlo pristojno ispria K. to ga je probudio, predstavi mu se kao sin upravitelja dvorca i onda ree: Ovo selo je vlasnitvo dvorca; tko ovdje stanuje ili noi, u izvjesnom smislu stanuje, odnosno noi, u dvorcu. A to nitko ne smije bez grofove dozvole. Meutim, vi tu dozvolu nemate, ili je barem niste pokazali.K. se bijae napola pridignuo, zabacio kosu i, gledajui ljude odozdo, ree: U kakvo sam to selo zalutao? Zar ovdje postoji dvorac?Postoji, svakako, odgovori mladi polako, dok su neki vrtjeli glavom zbog postavljenog pitanja, dvorac grofa Westwesta. ;>I za prenoite treba imati dozvolu? pitao je K., kao da se htio uvjeriti da nije sanjao to je prethodno uo.Dozvolu treba imati, glasio je odgovor, a bilo je prilino podrugivanja na raun K. kad mladi rairenih ruku upita gostioniara i goste: Ili se, valjda, ne mora imati dozvola?Onda moram nabaviti dozvolu, ree K. zijevajui i podiepokriva kao da eli ustati.4Da, ali od koga? upita mladi.Od gospodina grofa, ree K. ne preostaje mi nita drugo.Sada, u pola noi, traiti dozvolu od gospodina grofa! uzviknu mladi i ustuknu jedan korak.Zar to nije mogue? upita K. ravnoduno. Zato ste me onda budili?Mladia obuze bijes. To je mangupsko ponaanje! uzviknu on. Zahtijevam da se potuje grofovska vlast. Probudio sam vas zato da vas obavijestim da morate odmah napustiti grofoviju.Dosta gluposti, ree K. upadljivo tiho, isprui se i navue , pokriva preko sebe. Vi ste, mladi ovjee, malo pretjerali i mi emo sutra jo razgovarati o vaem ponaanju. Gostioniar i ova gospoda su mi svjedoci, ako mi svjedoci uope trebaju. Inae, primite na znanje da sam ja zemljomjer kojeg je grof pozvao. Moji pomonici s aparatima stii e sutra kolima. Nisam htio propustiti priliku za pjeaenje po snijegu, ali sam, na alost, , nekoliko puta zalutao i skretao s puta, pa sam zato stigao tako kasno. Da je sada kasno da se prijavim u dvorac znao sam i sam, bez vae pouke. Zato sam i pristao ovdje prenoiti, u emu ste me vi blago reeno neljubazno omeli. S tim sam zavrio svoje izlaganje. Laku no, gospodo. I K. se okrene prema pei.Jo je uo kako se iza njegovih leda s ustruavanjem pitaju: Zemljomjer?, a onda nastupi opa tiina. Ali mladi se brzo pribra i glasom koji je bio dovoljno priguen da bi izgledalo kao da je to iz obzira prema zaspalom K., i dovoljno glasan da ga ovaj ne preuje, ree gostioniaru: Pitat u telefonski. to, ova seoska gostionica ima i telefon? Ba je sve savreno ureeno! U pojedinostima to je iznenadilo K., ali, uzevi u cjelini, to je i oekivao. Pokae se da je telefon bio gotovo iznad njegove glave, to on onako pospan

nije ni primijetio. Ako je ve mladi morao telefonirati, onda ni uz najbolju volju to nije mogao uiniti a da mu ne omete san. U pitanju je bilo samo hoe li mu K. dopustiti telefoniranje ili ne, a on je odluio dopustiti. Ali tada, naravno, nije vie imalo smisla glumiti da spava, i on se okrene i opruzi na leda. Vidio je seljake kako se, zaueni, pribijaju jedan uz drugog i doaptavaju dolazak zemljomjera nije bio nevaan dogaaj. Vrata na kuhinji bila su otvorena i sav otvor ispunjavala je krupna prilika gostioniarke koja je ondje stajala. Gostioniar joj se na prstima priblii da je obavijesti. A onda poe telefonski razgovor. Upravitelj je spavao, ali podupravitelj, odnosno jedan od podupravitelja, neki gospodin Fritz, bio je tu. Mladi, koji se predstavi kao Schwarzer, ispria da je naao K., ovjeka tridesetih godina, prilino odrpanog, kako mirno spava na slamarici, s malenom torbom kao uzglavljem i jednim vornatim tapom nedaleko od sebe. To je njemu, naravno, bilo sumnjivo, i kako je gostioniar oigledno zanemario svoju dunost, to je njegova, Schwarzerova dunost, bila da stvar temeljito ispita. Buenje, sasluavanje, prijetnju po dunosti protjerivanjem iz grofovije, sve je to K. vrlo neljubazno primio, kako se na kraju pokazalo, a moda i s pravom, jer on tvrdi da je zemljomjer kojeg je grof pozvao. Naravno, dunost je u najmanju ruku formalno provjeriti tvrdnju, i Schwarzer zato moli gospodina Fritza da se u glavnom uredu raspita oekuje li se doista takav zemljomjer i da mu se odgovor odmah telefonski priopi.Onda je nastala tiina: ondje je Fritz primao obavijesti, a ovdje se ekao odgovor. K. ostade leei, nijednom se ne okrene, izgledalo je da nije nimalo radoznao, i gledao je preda se. Schwarzerov govor, mjeavina zajedljivosti i obazrivosti, dade mu predstavu o izvjesnom diplomatskom obrazovanju koje u dvorcu u prilinoj mjeri imaju i mali ljudi kao Schwarzer. A bili su ondje i marljivi: glavni ured ima nonu slubu. I, oito, dao je brzo odgovor, jer Fritz je ve zvonio. Istina, izgledalo je da je njegov izvjetaj vrlo kratak, jer Schwarzer odmah bijesno baci slualicu: Jesam li ja kazao! uzviknu on. Kakav zemljomjer! Obina laljiva skitnica, a vjerojatno i neto gore! K. pomisli da e sad svi navaliti na nj, Schwarzer, seljaci, gostioniar i gostioniarka, svi. Da bi izbjegao barem prvi nalet, on se sav zavue ispod pokrivaa. Meutim, telefon jo jednom zazvoni i, kako se K. uini, ovaj put

posebno glasno. On polako izvue glavu ispod pokrivaa. Iakonimalo nije bilo vjerojatno da je opet u pitanju K., svi zaute iSchwarzer se vrati aparatu. On saslua poduu obavijest i ondaree polako: Dakle, pogreka? To mi je zaista neugodno. Sefureda osobno telefonira. udno, udno. Kako da to objasnim ,gospodinu zemljomjeru?: \-K. poslua. Dakle, dvorac ga je imenovao zemljomjerom. To je za njega s jedne strane bilo nepovoljno, jer se ptSkazalo da ,j u dvorcu znaju o njemu sve to je potrebno, da je odnos snaga f odmjeren i da je borba prihvaena s osmijehom. Ali s druge {4 strane, to je bilo povoljno jer je, po njegovu miljenju, pruala f dokaz daje bio podcijenjen, a da e imati vie slobode nego to je > smio oekivati. Meutim, prevarili su se ako vjeruju da e ga tim ., doista promuurnim priznanjem njegova profesionalnog statusa stalno drati u strahu. To ga je samo malo acnulo, i to je sve.K. odmahnu rukom Schvvarzeru koji mu se bojaljivo '. pribliavao, odbi i ponudu da prijee u gostioniarevu sobu, uze samo od gostioniara nekakav napitak za spavanje, a od njegove ene umivaonik sa sapunom i runikom; to se tie gostionice, nije morao ak ni traiti da se ona isprazni, jer svi navalie na , vrata, okreui glave od njega da ih ujutro ne bi prepoznao. ; Lampa bi ugaena i oko njega napokon zavlada mir. Spavao je j; vrsto sve do jutra, samo jednom ili dvaput lako uznemiren u snu ukanjem takora.Htio je otii u selo odmah poslije doruka, koji se kao i sva njegova prehrana i prenoite, po navodima gostioniara, plaao na raun dvorca. Ali kako j e gostioniars koj im j e on progovorio samo nekoliko neophodnih rijei, sjeajui se njegova sinonjeg ponaanjas nijemom molbom na usnama neprestano oblijetao oko njega, on se saali i dopusti mu da sjedne pokraj njega.Jo se nisam upoznao s grofom, ree K., kau da dobro plaa dobar rad, je li to istina? Kad netko, kao ja, ode tako daleko : j od ene i djeteta, onda hoe neto i donijeti kui.Sto se toga tie, gospodin ne treba nita brinuti, nitko se ne 1 ali da je slabo plaen.Istina, dodade K., ja nisam ba stidljiv i znao bih rei ' grofu svoje miljenje, ali, naravno, puno je bolje izii na kraj s ,' gospodom mirnim putem.

Gostioniar je sjedio prema K. na samom rubu prozorske daske, kao da se nije usuivao sjesti udobnije, i neprestano je gledao K. svojim velikim, mrkim, plaljivim oima. Najprije se trudio da doe do K., a sad je izgledalo da bi najradije od njega pobjegao. Je li se bojao da ga ovaj ne ispituje o grofu? Je li bio siguran u ovog gospodina, kakvim je on smatrao K.? K. ga je morao razonoditi. On pogleda na sat i ree: Uskoro e stii moji pomonici, moe li ih ovdje smjestiti?Svakako da mogu, gospodine, odgovori gostioniar, ali zar nee i oni stanovati s tobom u dvorcu?Zar se to on tako laka srca odrie svojih gostiju, a posebno K., kad ga bezuvjetno preputa dvorcu?To jo nije sigurno, uzvrati K, prvo moram znati kakav posao imaju za mene. Ako trebam, na primjer, raditi ovdje dolje, onda je pametnije da ovdje dolje i stanujem. Osim toga, bojim se da mi ivot gore u dvorcu nee odgovarati. elim uvijek biti slobodan.Ne zna ti dvorac, ree gostioniar tiho.Svakako, ree K., ne treba prerano suditi. Zasad o dvorcu ne znam nita vie nego da oni ondje umiju izabrati pravog zemljomjera. Imaju moda oni i druge prednosti. I on ustade da bi oslobodio gostioniara, koji je nemirno grizao usne. Nije bilo lako zadobiti povjerenje tog ovjeka.Izlazei, K. primijeti na zidu tamni portret u tamnom okviru. Primijetio ga je jo dok je leao, ali sa svog leaja nije mogao razlikovati pojedinosti i inilo mu se da je prava slika bila izvaena iz okvira i da se vidi samo crna podloga. Ali kao to se sada pokazalo, to je ipak bila slika, poprsje nekog ovjeka pedesetih godina. Glavu je drao tako duboko pognutu na grudi da su se oi jedva vidjele. U tom pognutom stavu najvie su se, izgleda, isticali visoko izrazito elo i jak povijen nos. Brada, zbog poloaja glave pritisnuta o grudi, bila je znatno nie. Lijeva ruka, zavuena u gustu bradu, sluila je kao podupira, ali glavu nije mogla vie podii. Tko je to? upita K. Grof? On je stajao ispred slike i nije ni obraao pozornost na gostioniara. Ne, ree ovaj, to je upravitelj dvorca. Istina, imate lijepog upravitelja u dvorcu, ali je teta to ima onakvog sina, dodade K. He, uzvrati gostioniar, privue K. malo k sebi i apne mu na uho: Schwarzer je sino malo pretjerivao, njegov otac je samo podupravitelj i toposljednji po rangu. U tom trenutku gostioniar mu je izgledaokao kakvo dijete. Mangup, ree K. kroz smijeh, ali gostioniarse nije smijao, nego ree: Ali i njegov otac je moan. Hajde, timisli da je svatko moan, ree K. Moda smatra da sam i ja? 'Ne, odgovori ovaj zaueno, ali odluno, ne smatram da si i timoan. Znai, umije dobro opaati!, ree K. U povjerenju Ne, ree ovaj, ja se zovem Jeremias. To je svejedno, ree K. \ Imenom Artur zvat u obojicu. Poaljem li nekamo Artura, ii ete obojica; dam li neto Arturu da napravi, radit ete obojica. ; Za mene je veliki nedostatak to vas ne mogu upotrijebiti za odvojene radove, ali i prednost, jer za sve to vam stavim u zadatak odgovarate zajedno i slono. Kako ete vi podijeliti posao medu sobom, meni je svejedno, samo se ne smijete jedan na drugog izgovarati, jer za mene ste jedan ovjek. Oni su razmiljali, a onda rekoe: To e nam biti vrlo nezgodno. Kako da ne, ree K., naravno da e biti nezgodno, ali tako ostaje. Ve od nekog vremena K. je primijetio jednog seljaka kako se ulja oko stola. Seljak se na kraju odlui, prie jednom pomoniku i htjede mu neto apnuti. Oprostite!, uzviknu K., tresnu rukom o stol i ustade. To su moji pomonici i mi sada imamo poslovni razgovor. Nitko nam nema pravo smetati. O, molim, molim, ree seljak sa strahom i, idui natrake, vrati se svom drutvu. To prije svega morate imati na umu, ree K. poto je opet sjeo, bez moje dozvole ne smijete ni s kim razgovarati. Ja sam ovdje tuinac, a i vi, ako ste moji stari pomonici, onda ste i vi to isto.

Zbog toga se nas tri tudinca moramo drati zajedno. Dajte mi zato ruke. Oni ih bre-bolje ispruie. Ostavite svoje ruerde, ree K., ali moja naredba vrijedi. Idem sada spavati, a i vama to savjetujem. Danas smo propustili jedan radni dan, ali sutra posao poinje vrlo rano. Morate nai jedne saonice za vonju u dvorac i s njima ekati spremni, ovdje ispred kue, u est sati. Dobro, ree jedan. Ali drugi doda: Kae dobro, a zna da nije mogue. Mir!, ree K. Da se niste, valjda, ve poeli meusobno razlikovati. Ali sada i onaj prvi ree: Ima pravo, nije mogue, bez dozvole nijedan tuinac ne smije u dvorac. Od koga treba traiti dozvolu? Ne znam, valjda od upravitelja dvorca. Onda emo je zatraiti telefonski, odmah telefonirajte upravitelju, obojica! Oni potrae aparatu, dobie vezu kako su se gurali! U takvim stvarima bili su pretjerano poslunii upitae moe li K. s njima doi sutra u dvorac. Odgovor Ne! dopre ak do stola za kojim je K. sjedio. Istina, odgovor je bio jo potpuniji i glasio je: Ni sutra, ni bilo koji drugi dan. Sam u telefonirati, ree K. i ustade. Dok se dotle na njega i njegove pomonike malo obraala panja osim sluaja s onim seljakom njegova posljednja primjedba izazva opu radoznalost. Kad se K. podie, podigoe se i svi drugi, i, premda je gostioniar pokuavao zadrati seljake, oni se pribliie telefonskom aparatu, tiskajui se u polukrug oko K. Kod njih je prevladavalo miljenje da K. nee dobiti odgovor. On ih je morao moliti da budu mirni i uvjeriti da mu ne treba njihovo miljenje.Iz slualice je dopiralo zujanje kakvo K. jo nije uo pri telefoniranju. Izgledalo je kao kad se brujanje bezbrojnih djejih glasova ali ni to opet nije bilo brujanje, nego pjesma dalekih, beskrajno dalekih glasova kao kad se to brujanje na neki gotovo nemogu nain slije u jedan jedini visok, ali snaan glas koji udara na uho, kao da trai da prodre dublje, a ne samo do bijednog sluha. K. nije telefonirao, nego je oslukivao oslonjen lijevom rukom o naslon telefona, i tako sluao.Nije znao koliko dugo; uostalom sve dotle dok ga gostioniar ne povue za kaput jedan momak je doao s porukom za njega. Bjei, dreknu K., ne mogavi se obuzdati. Moda se to ulo i kroz telefon, jer ba tada se netko javi. Razvi se ovakav razgovor: Ovdje Oswald. Tko je ondje?, u se jedan strog, ohol glas, s20

21malom govornom manom, kao to se K. uini, a koju je glas nastojao nadoknaditi poveanom strogou. K. se ustruavao rei tko je, jer ga je telefon inio bespomonim; onaj ondje mogao ga je zasuti grdnjom, spustiti slualicu i na taj mu nain zatvoriti jedan put koji moda nije bio nevaan. Ali njegovo oklijevanje izazvalo je nestrpljenje onog drugog. Tko je ondje?, ponovi on i dodade: Bilo bi mi vrlo milo kad se odatle ne bi toliko telefoniralo; maloprije je netko telefonirao. K. se ne odlui odgovoriti na tu primjedbu, nego ree, stvorivi iznenadnu odluku: Ovdje ' je pomonik gospodina zemljomjera. Koji pomonik? Kojega gospodina? Kakav zemljomjer? K. se prisjeti jueranjeg telefonskog razgovora. Pitajte Fritza, ree on kratko. To je pomoglo, na njegovo uenje. Ali jo vie nego to je pomoglo, njega zaudi usklaenost slube ondje. Odgovor je glasio: Znam sad. Vjeiti zemljomjer! Da, da, pa dalje. Koji pomonik? Josef, ree K. Malo mu je smetalo mrmljanje seljaka iza njegovih leda; oigledno, oni se nisu slagali s tim to se on lano predstavio. Meutim K. nije imao vremena baviti se njima jer je bio potpuno zauzet razgovorom. Josef? u se pitanje. Pomonici se zovu... nastade mala stanka; oigledno, onaj ondje traio je imena od nekog drugog Artur i Jeremias. To su novi pomonici, ree K. Ne, to su stari. To su novi, a ja sam stari koji je danas doao gospodinu zemljomjeru. Ne, odjeknulo je u aparatu. Tko sam onda ja? upita K., mirno kao i dosad. Poslije izvjesne utnje ree taj isti glas, s istom govornom manom, pa ipak kao da je kakav drugi, dublji i vie potovanja dostojan glas: Ti si stari pomonik.K. je oslukivao zvuk glasa i pritom gotovo preu pitanje: to si htio? On bi najradije ve spustio slualicu. Od ovog razgovora nita vie nije oekivao. Ali stjecajem okolnosti on jo upita: Kad moj ef moe doi u dvorac? Nikad!, glasio je odgovor. Dobro, ree K. i spusti slualicu.Seljaci koji su stajali iza njega ve su se sasvim primakli. Pomonici, gledajui ga ispod oka, bili su zauzeti tjeranjem seljaka od njega. Meutim, izgledalo je da je sve to samo komedija, a i seljaci, zadovoljni razgovorom, polako popustie. Tada, otraga, jedan ovjek, hodajui brzo, razdvoji njihovu grupu, pokloni se pred K. i preda mu jedno pismo. K. zadra

pismo u ruci i gledae u donositelja, koji mu se na trenutak uini vaniji. Izmeu njega i pomonika postojala je velika slinost: i ovaj je bio vitak kao i oni, isto onako oskudno odjeven, gibak i okretan kao i oni, pa ipak sasvim drukiji. Kad bi K. imao njega za pomonika! On ga je malo podsjeao na enu s dojenetom koju je vidio kod tavioca koa. Bio je odjeven u bijelo, istina, njegovo odijelo nije bilo od svile, nego zimsko kao sva druga, ali je imalo finou i svean izgled odijela od svile. Lice mu je bilo svijetlo i vedro, oi vrlo krupne, a njegov osmijeh je imao neto nevjerojatno ohrabrujue; on prijee rukom preko lica kao daje htio rastjerati taj osmijeh, ali u tome ne uspije. Tko si ti?, upita K. Zovem se Barnabas, ree on. Ja sam momak. Dok je govorio, njegova usta otvarala su se i zatvarala muki, pa ipak blago. Svia li ti se ovdje?, upita K. i pokaza na seljake iju je radoznalost jo pobuivao i koji su sa svojim potpuno izmuenim licima lubanja kao da im je odozgo udarcem spljotena i kao da su crte lica nastale pri tom udarcu sa svojim pohlepnim usnama i otvorenim ustima, gledali, ali opet i nisu gledali, jer neki put njihov pogled je lutao uokolo i zaustavio bi se na nekom nezanimljivom predmetu. K. zatim pokaza i na pomonike koji su se drali zagrljeni, obraz uz obraz, i smjekali se, nije bilo jasno iz poniznosti ili podsmijeha. Sve mu to pokaza, kao da mu predstavlja svoju pratnju koju su mu izuzetne prilike nametnule, i oekivae u tome je leala povjerljivost do koje mu je bilo stalo da Barnabas stalno uvia razliku izmeu njega i njih. Ali Barnabas ne odgovori na pitanje istina iz bezazlenosti, to se moglo vidjeti nego kao dobro odgojeni posluitelj shvati to kao uobiajenu rije gospodara, samo to u smislu pitanja baci pogled uokolo, pozdravi znakom ruke poznanike meu seljacima i izmijeni nekoliko rijei s pomonicima, sve to slobodno i prirodno, ne mijeajui se s njima. K. se odbijen, ali ne i postien vrati pismu koje je drao u ruci i otvori ga. Ono je glasilo: Vrlo potovani gospodine! Vi ste, kao to znate, primljeni u grofovsku slubu. Va prvi pretpostavljeni je opinski naelnik u selu koji e vam iscrpnije priopiti uvjete vaega rada i nagrade, i kojem ete vi polagati raune o svome radu. Ipak, ja vas neu gubiti iz vida. Barnabas, donositelj ovog pisma, raspitivat e se kod vas s vremena na vrijeme da bi doz-22

23nao vae elje, i meni e ih priopavati. Vi ete me uvijek nai spremnog da vam budem na usluzi, ako je to mogue. Meni je stalo do toga da imam zadovoljne radnike. Potpis nije bio itak, ali je uz potpis stajalo: Upravitelj ureda X. Priekaj!, ree K. Barnabasu, koji se pokloni, a zatim zovnu gostioniarku da mu pokae jednu sobu, jer eli neko vrijeme biti sam s pismom. Istovremeno se prisjeti da je Barnabas, uza svu naklonost koju on ima prema njemu, ipak samo momak, i on mu narui pivo. Obrati panju kako e Barnabas to primiti; ovaj to primi sa za-"" dovoljstvom i odmah popi pivo. Onda K. ode s gostioniarem. U kuici mu nisu mogli staviti na raspolaganje nita drugo osim male sobe na tavanu, a i tu je bilo tekoa jer je trebalo smjestiti na neko drugo mjesto dvije slukinje koje su tu dotle spavale. Istina, trebalo je samo udaljiti slukinje, inae, soba je ostala nepromijenjena, bez pokrivaa na jednom krevetu, samo dva jastuka i jedna konjska deka, i to sve onako kako je ostalo od prole noi. Na zidu nekoliko svetih slika i fotografija vojnika. Nije ak bilo ni provjetreno, oigledno se nije ni oekivalo da novi gost tu ostane dugo, i nita nije uinjeno da bi on ostao. Meutim, K. je pristajao na sve; on se zamota u deku, sjede za stol i pri svijei poe itati pismo.Pismo nije bilo ujednaeno, imalo je mjesta u kojima se s njim razgovaralo kao s ravnopravnim, kao s nekim ija se volja potuje. Takav je bio naslov, takvo ono mjesto koje se odnosilo na njegove elje. Ali bilo je opet mjesta u kojima se otvoreno ili prikriveno postupalo prema njemu kao prema kakvom radniku koji je s mjesta onog upravitelja jedva primjetan i upravitelj se mora naprezati da ga ne gubi iz vida; njegov pretpostavljeni nije nitko vii nego seoski naelnik, kojem on mora ak i raune o sebi polagati, a njemu je ravan valjda samo seoski policajac. To su nesumnjivo bile proturjenosti, i one su tako oite da su morale biti namjerne. Jer za njega je bilo gotovo nemogue da prema jednoj takvoj ustanovi gaji suludu pomisao daje tu moda djelovala i neodlunost. tovie, on je u tome vidio da mu je otvoreno pruen izbor i ostavljeno na volju to da uini s uputama u pismu: eli li biti seoski radnik s, istina, oznaenom, ali samo prividnom vezom s dvorcem, ili samo prividno seoski radnik koji u stvarnosti sav svoj radni odnos zasniva na izvjetajima koje

prenosi Barnabas. K. nije oklijevao s izborom, ne bi oklijevao ni da nije imao dosadanja iskustva. Samo kao seoski radnik, po mogunosti to dalje od gospode iz dvorca, on je bio u stanju postii neto u dvorcu. Ovi ljudi u selu, koji su jo tako nepovjerljivi prema njemu, progovorit e opet kad on postane ako ne ba njihov prijatelj, a ono barem njihov sugraanin, i kad se jednom ne bude razlikovao od Gerstackera ili Lasemannaa to se treba dogoditi brzo, jer o tome sve ovisi onda e mu se svakako najednom otvoriti svi putovi koji bi mu, da je upuen samo na onu gospodu gore i njihovu milost, ostali ne samo zauvijek zatvoreni, nego i nevidljivi. Istina, postojala je jedna opasnost, i ona je u pismu bila dovoljno naglaena, ak s izvjesnim veseljem prikazana kao neizbjena. To je bio poloaj radnika. Sluba, pretpostavljeni rad, odredbe o nadnicama, radnici, o tome je vrvjelo u pismu, i ak kad je reeno ono drugo, o osobi, reeno je s toga stajalita. Ako je K. elio biti radnik, on je to mogao, ali sa svom strahovitom ozbiljnou i bez ikakvih drugih izgleda. K. je znao da se ne prijeti otvorenom prisilom, nje se nije ni bojao, najmanje ovdje, ali sila obeshrabrujuih okolnosti, navikavanje na razoaranja, djelovanje neprimjetnih utjecaja svakog trenutka toga se nesumnjivo bojao, pa ipak, morao je s tom opasnou prihvatiti se borbe. U pismu takoer nije preueno da ako treba doi do borbe, K. mora imati smjelosti da je pone; to je reeno s finoom i samo nemirna savjest nemirna, ne neistamogla je to primijetiti. To su bile one tri rijei kao to znate, u vezi s njegovim prijemom u slubu. K. se prijavio i otada je znao, kao to je u pismu bilo naglaeno, da je primljen.On skide sliku sa zida i objesi pismo o avao. U ovoj sobi e stanovati, tu moe visjeti pismo.Onda side u gostionicu. Barnabas je sjedio s pomonicima za jednim stoliem. Ah, tu si, ree K. bez nekog povoda, nego samo zato to mu je bilo drago vidjeti Barnabasa. Ovaj odmah skoi. im je K. uao, podigoe se i seljaci da bi mu se pribliili, jer im je ve ulo u obiaj da ga prate. Ali to hoete stalno od mene?, uzviknu K. Oni se ne uvrijedie, okrenue se i polako se vratie svojim mjestima. Odlazei, jedan, s neodreenim osmijehom koji neki drugi prihvatie, olako ree, kao da objanjava: uje se uvijek neto novo, i on obliznu usnu, kao da je novo24

25neko jelo. K. ne ree nita u znak pomirenja s njima bilo je dobro da ga se malo boje. Meutim, tek to je sjeo za Barnabasov stol, osjeti iza leda nekog seljaka; doao je, kae, uzeti soljenku, ali K. tresnu ljutito nogom i seljak umakne bez soljenke. Zaista je bilo lako ovladati njime; trebalo je samo nahukati seljake na njega. Njihovo uporno sudjelovanje inilo mu se gore nego zatvorenost drugih, a uostalom, i to je bila zatvorenost, jer kad bi K. sjeo za njihov stol, oni sigurno ne bi ostali sjediti. Samo ga je Barnabasova prisutnost zadravala da ne die galamu. Ipak se, i dalje prijetei, okrene prema njima; i oni su se bili okrenuli prema njemu. Ali kad ih vidje kako sjede svaki na svome mjestu, razgovarajui meusobno, bez neke vidljive meusobne veze, povezani jedni s drugima samo time to u njega zure, njemu se uini kao da ih uope zlonamjernost ne navodi da ga proganjaju. Moda bi zaista htjeli neto od njega, ali nisu u stanju to rei, a ako nije to, onda je moda samo djetinjarijadjetinjarija koja se ovdje izgleda udomaila. Zar nije djetinjast i gostioniar koji stoji kao ukopan, drei objema rukama au piva koju treba donijeti nekom gostu, gleda K. i ne uje dozivanje gostioniarke, koja je promolila glavu kroz kuhinjski prozori?Neto malo smireniji, K. se obrati Barnabasu. Pomonike bi rado iskljuio, ali nije mogao pronai povod. Uostalom, oni su mirno gledali svoje pivo. Proitao sam pismo, ree K. Zna li ti sadraj? Ne, odgovori mu Barnabas, ali izgledalo je da njegov pogled kae vie nego njegove rijei. Moda se K. varao ovdje u ocjeni dobra, kao to se kod seljaka varao u ocjeni zla, ali i dalje se osjeao ugodno u Barnabasovoj prisutnosti. U pismu se govori i0tebi. To jest, ti mora povremeno prenositi vijesti izmeu mene1upravitelja, pa sam zato mislio da ti je poznat sadraj. Ja sam,ree Barnabas, samo dobio nalog da pismo predam, da ekamdok bude proitano i da prenesem tvoj odgovor, bilo usmeni ilipismeni, ako se tebi uini da je to potrebno. Dobro, ree K.,nije potrebno nita pismeno, ali isporui gospodinu upravitelju kako se on zove? Nisam mogao proitati potpis. Klamm,ree Barnabas. Isporui, dakle, gospodinu Klammu moju zahvalnost za prijem u slubu i za njegovu iznimnu ljubaznost kojuja, kao netko tko se ovdje jo nije imao priliku pokazati, znamcijeniti. Ja u se potpuno ravnati prema njegovim smjernicama;

Posebne elje danas nemam. Barnabas, koji je paljivo sluao, zamoli K. za dozvolu da ponovi njegov nalog. K. pristade, i on ponovi sve doslovno. Onda ustade kako bi se oprostio.Cijelo vrijeme K. je promatrao njegovo lice i uini to sad posljednji put. Barnabas je bio gotovo isto toliko visok kao i K., pa ipak je izgledalo kao da se njegov pogled sputa na K., ali to se dogaalo gotovo ponizno, jer je bilo nemogue da taj ovjek hoe nekog postidjeti. Istina, on je bio samo momak, prenositelj poruka, nije ak znao ni sadraj pisma koje je morao isporuiti, ali sam njegov pogled, njegov osmijeh, njegov hod, izgledali su ve kao neka poruka, iako on ni o njoj nita nije znao. IK. mu prui ruku, to njega oigledno iznenadi, jer se htio samo pokloniti.im je Barnabas otiao prije nego to e se otvoriti vrata, on se jo malo osloni ramenom o njih i preleti sobu jednim pogledom koji nikome nije bio namijenjen K. ree pomonicima: Donijet u iz sobe svoje crtee, a onda emo razgovarati o sljedeem poslu. Oni htjedoe poi. K. je morao jo odlunije ponoviti svoju naredbu. Barnabas vie nije bio u hodniku. Ali ipak, tek to je iziao. Meutim, ni pred kuom padao je novi snijegK. ga ne vidje. On viknu: Barnabase! Nema odgovora. Da nije jo u kui? Izgledalo je da je to jedina mogunost koja jo ostaje. Pa ipak, K. je vikao njegovo ime iz sve snage. Ime je odjekivalo kroz no. Iz daljine doe jedva ujan odgovor; znai Barnabas je ve odmakao toliko daleko. K. ga ponovno zovnu i istovremeno mu pode u susret; kad su se sreli, gostionica se vie nije vidjela. Barnabase, ree K., ne mogavi svladati izvjesno podrhtavanje glasa, htio sam ti jo neto rei. Primjeujem i to da je ipak vrlo loe ureeno to to sam ja, ako mi neto zatreba, upuen samo na tvoj sluajni dolazak iz dvorca. Da te sad sluajno nisam stigao a ti leti, ja sam mislio da si jo u kui tko zna koliko bih morao ekati dok se ti ponovno ne pojavi. Ali ti moe moliti upravitelja da dolazim uvijek u vrijeme koje ti odredi. Ni to nije dovoljno, ree K., moda ja neu imati nita rei cijelu jednu godinu, a da etvrt sata poslije tvog odlaska iskrsne neto neodgodivo. Treba li onda rei upravitelju da se izmeu njega i tebe uspostavi neka druga veza, a ne preko mene? Ne, ne, ree K. Ja sam tu stvar spomenuo samo usput, ovaj put ipak sam te sretno stigao. Barnabas ree: Hoemo li se vratiti u26

27

gostionicu da bi mi mogao dati novi nalog? On ve uini jedan korak u pravcu gostionice. Nije potrebno, Barnabase, ree K., ja u te pratiti jedan djeli puta. Zato nee u gostionicu? upita Barnabas. Smetaju mi ljudi ondje, ree K. I sam si vidio kako su seljaci nametljivi. Mogli bismo otii u tvoju sobu, ree Barnabas. To je soba za slukinje, prljava i pljesniva; da ne bih morao ondje biti, htio sam otii malo s tobom. Ti sarntt mora dopustiti, dodade K., da bi sasvim svladao njegovo oklijevanje, da se dobro uhvatim za tebe, jer ti ide sigurnije. IK. se objesi o njegovu ruku. Bilo je sasvim mrano, K. uope nije mogao vidjeti njegovo lice, jedva je nazirao njegovo tijelo, a jo maloprije mu je pokuavao napipati ruku.Barnabas je popustio, udaljavali su se od gostionice. Istina, K. je osjeao da unato najveem naprezanju ne moe drati korak s Barnabasom, da oteava njegovo slobodno kretanje i da u slinim okolnostima zbog ovakve sitnice moe sve propasti, osobito u sporednim ulicama, kao u onoj u kojoj je K. prije podne upao u snijeg, te da se samo uz Barnabasovu pomo moe iz njih izvui. Ali sada se otresao takvih strahova, a tjeilo ga je i to to je Barnabas utio. Budui da idu utei, onda i za Barnabasa samo hodanje mora predstavljati svrhu njihova udruivanja.Ili su, ali K. nije znao kamo; nita nije mogao vidjeti. Nije znao ak ni jesu li proli pokraj crkve. Zbog napora koje je hodanje iziskivalo, on nije bio u stanju gospodariti svojim mislima. Umjesto da budu upravljene prema cilju, one su lutale. Stalno je iskrsavao zaviaj, i on bi obuzet sjeanjem na njega. I ondje je na glavnom trgu stajala crkva koja je dijelom bila opkoljena starim grobljem, a ono jednim visokim zidom. Samo malo koji djeak uspijevao se uspeti uz taj zid; to ni njemu nije bilo polo za rukom. Djeake na to nije tjerala radoznalost, groblje za njih nije vie predstavljalo nikakvu tajnu. Oni su esto ulazili u groblje, kroz njegova mala vrata sa eljeznim reetkama. Jedino je glatki visoki zid bio ono to su oni htjeli svladati. Ali jedno prije podne miran, prazan trg bio je kao obliven svjetlou; kad ga je K. prije ili poslije vidio takvog? on u tom uspije iznenaujue lako. Na jednom mjestu, na kojem je ve nekoliko puta uzalud pokuavao, on odmah uspuza uza zid, drei medu zubima jednu malu zastavu. Jo se buka odronjavala pod njim, a on je ve bio

gore. Zabode zastavicu, koja zalepra na vjetru; pogleda naokolo, a i preko ramena, na krieve koji kao da su tonuli u zemlju; ovdje sada nitko nije bio vei od njega. Tada sluajno naie uitelj i skine ga sa zida jednim ljutitim pogledom. Pri skakanju malo ozlijedi koljeno i s mukom je uspio doi kui, ali na zidu je ipak bio. Tada mu se inilo da e mu taj osjeaj pobjede sluiti kao podrka dugo kroz ivot, to nije bilo sasvim budalasto, jer ono mu doe u pomo sada poslije toliko godina, u snjenoj noi, dok je drao Barnabasa ispod ruke. On se jo vie prip^uz njega, Barnabas ga je gotovo vukao, utnja nije prekidana. to se tie puta, K. je, sudei po stanju druma, mogao samo zakljuiti da nisu skretali na sporedne putanje. On se zavjetova da ga nikakve tegobe hodanja, jo manje briga zbog povratka, nee odvratiti od nastavka puta. A imat e ve dovoljno snage da dalje tetura. Ni put valjda nije beskrajan? Po danu, dvorac je leao kao meta koju je lako dostii, a momak je svakako znao najkrai put.Tada Barnabas stade. Gdje su sad? Moe li se dalje? Hoe li ga Barnabas ostaviti? U tome nee uspjeti. K. je drao Barnabasa ispod ruke tako vrsto da je i njega samog boljelo. Ili se dogodilo ono nevjerojatno, pa su oni ve u dvorcu, ili pred vratima dvorca? Ali koliko je K. znao, uope nisu ili uzbrdo. Ili ga je moda Barnabas vodio nekim putem koji se neprimjetno penje? Gdje smo mi, upita K. tiho, vie sebe nego njega. Kod kue, ree Barnabas isto tako. Kod kue? Ali sad pazi, gospodine, da se ne okliznem. Put ide nizbrdo. Nizbrdo? Jo samo nekoliko koraka, dodade on, i ve zakuca na vrata.Otvori ih jedna djevojka. Stajali su na pragu velike sobe koja je bila gotovo u mraku, jer je samo u dnu, iznad jednog stola, lijevo gorjela majuna uljana svjetiljka. Tko dolazi s tobom, Barnabase?, upita djevojka. Zemljomjer, odgovori on. Zemljomjer, ponovi djevojka glasnije prema onima za stolom. Nato se odatle podigoe dvoje starijih ljudi, ovjek i ena, i jo jedna djevojka. Pozdravie K., a Barnabas mu ih sve predstavi; to su bili njegovi roditelji i njegove sestre, Olga i Amalija. K. ih jedva pogleda. Skinue mu mokar kaput da se sui pokraj pei. On to dopusti.Dakle, nisu bili oni kod kue, nego je kod kue bio samo Barnabas. Ali to e oni ovdje? K. povede Barnabasa sa strane i upita ga: Zato si doao kui? Ili moda vi stanujete ve u28krugu dvorca? U krugu dvorca?, ponovi Barnabas kao da nije razumio pitanje. Ali, Barnabase, ti si htio iz gostionice otii u dvorac?, ree K. Ne, gospodine, uzvrati Barnabas, htio sam otii kui; ja tek ujutro idem u dvorac. Nikad ondje ne noim. Tako, ree K., ti nisi htio u dvorac, nego samo ovamo? Bar-nabasov osmijeh uini mu se sad manje vedar, a i on sam manje ugledan. Zato mi to nisi rekao? Ti me nisi pitao, gospodine, ree Barnabas. Htio si mi dati jo jedan nalog, ali nisi htio ni u gostionicu ni u svoju sobu, pa sam onda pomislio da mi nalog moe nesmetano dati i ovdje, kod mojih roditelja. Oni e odmah otii, ako ti zapovjedi. Ti bi mogao, ako ti se kod nas vie svia, ovdje i prenoiti. Zar nisam postupio kako treba? K. nije mogao odgovoriti. To je, dakle, bio nesporazum, gadan, nizak nesporazum, i K. je potpuno nasjeo. Dopustio je da ga zanese Barnabasov uski svileno sjajni kaputi koji je ovaj sad otkopao i ispod kojeg se na koatim grudima seoskog sluge pojavila gruba koulja, siva od prljavtine s mnogo zakrpa. I sve unaokolo ne samo daje bilo kao ta koulja, nego jo i gore; stari rahitini otac, koji se primicao pomaui se vie rukama kojima je pipao nego ukoenim nogama koje su se polako vukle, i majka, s rukama prekrienim na grudima, koja je zbog svoje punoe mogla praviti samo majune korake. Oboje, otac i majka, im je K. uao, poli su iz svoga kutka k njemu, a jo su bili daleko od njega. Sestre, plavojke sline jedna drugoj, a obje Barnabasu, ali s otrijim crtama lica od Barnabasovih, visoke snane djevojke, stajale su oko pridolih i oekivale koju pozdravnu rije od K. On, meutim, nije mogao nita rei. Vjerovao je da ovdje, u selu, svatko ima znaenja za njega, i tako je zaista i bilo, jedino ovi ljudi ovdje nisu ga se nimalo ticali. Da je mogao svladati put do gostionice sam, otiao bi odmah. Mogunost da ujutro rano ode s Barna-basom u dvorac nije ga nimalo privlaila. On je htio dospjeti u dvorac sada, u noi, neprimijeen, pod vodstvom Barnabasa, ali onakvog Barnabasa kakav mu se dosad prividao, ovjeka koji mu je bio blii nego svi drugi koje je dosad ovdje vidio i za kojeg je vjerovao da je usko povezan s dvorcem, mnogo vie nego to bi se moglo suditi prema njegovu poloaju. Ali sa sinom ove obitelji, kojoj je on potpuno pripadao i s kojom je ve sjedio za stolom, s jednim ovjekom kojeg karakterizira i to da nije smio u dvorcu

ak ni noiti da ode s njim u dvorac ruku pod ruku i po danjem svjetlu, predstavljalo bi smijean, beznadan pokuaj.K. sjede na naslon prozora, odluan da i no provede tu, a da inae ne prima nikakve usluge od obitelji. Ljudi iz sela, koji su ga tjerali od sebe ili su ga se bojali, izgledali su mu manje opasni, jer su ga u osnovi upuivali na njega samog. Pomagali mu da dri pribrane snage; meutim, ovakvi prividni pomagai koji ga, zahvaljujui jednoj maloj maskaradi umjesto u dvorac, vode obitelji, samo ga dovode u zabunu i, htjeli oni to ili ne htjeli, rade na razbijanju njegovih snaga. On uope ne odgovori na jedan poziv s obiteljskoga stola, nego ostade sjediti pognute glave.Tada ustade Olga, ona njenija od sestara, koja pokaza ak izvjesne znakove djevojake nesnalaljivosti, prie mu i zamoli ga da doe za stol. Kruh i slanina stoje ondje spremni, a ona e sad donijeti pivo. Odakle?, upita K. Iz gostionice, ree ona. To ga razveseli. On je zamoli da za njega ne donosi pivo, ali da ga otprati do gostionice, jer ga ondje ekaju vani poslovi. Pokaza se, meutim, da ona nije htjela ii tako daleko, ne u njegovu gostionicu, nego u jednu drugu, mnogo bliu, u Gospodski konak. K. je ipak zamoli daje moe pratiti, moda e mu se, mislio je, ondje pruiti mogunost da prenoi. Kakva god bila ta mogunost, on bi je pretpostavio najboljoj postelji ovdje u kui. Olga ne odgovori odmah, nego gledae prema stolu. Ondje bijae ustao brat, koji kimnu glavom odobravajui i ree: Kad gospodin hoe. Ta suglasnost zamalo ne navede K. da povue svoju molbu, jer onaj ondje mogao je davati suglasnost samo manje vanom od sebe. Meutim, kad se povede razgovor o pitanju hoe li K. biti primljen u gostionicu, i svi u to izrazie sumnju, on uporno ostade pri tome da ide, ne trudei se svojoj molbi nai neki razumljiv razlog, jer ova obitelj morala ga je primiti onakvog kakav je, on je prema njoj u izvjesnoj mjeri bio lien osjeaja srama. Istina, samo ga je Amalija pomalo zbunjivala svojim ozbiljnim, otvorenim, hladnim i moda malo tupim pogledom.Na kratkom putu do gostionice K. se bio pripio uz Olgu, jer drukije se nije mogao pomoi, i ona ga vukla gotovo isto onako kao njen brat prije on doznade da je ta gostionica odreena u stvari samo za gospodu iz dvorca, koja se kad imaju u selu neka posla, hrane u njoj, a poneki put i noe. Olga je govorila

30

tiho i kao u povjerenju, i njemu je bilo ugodno ii s njom, gotovo isto onako kao i onda kad je iao s njenim bratom. K. se branio od tog osjeaja ugode, ali on je bio tu.Gostionica je izvana bila vrlo slina onoj u kojoj je stanovao K. U selu, izgleda, uope nije bilo velikih vanjskih razlika, ali male razlike ipak su se mogle odmah primijetiti. Ulazne stepenice imale su ogradu, a jedna lijepa svjetiljka visjela je izSd vrata. Kad uoe, jedna zastava s grofovskim bojama zalepra nad njihovim glavama. U hodniku ih odmah susrete gostioniar, koji je oigledno pregledao sve po kui. On u prolazu pogleda K. svojim malim oima, ispitivakim ili sanjivim, i ree: Gospodin zemljo-mjer ima pristup samo u krmu. Svakako, ree Olga, koja se odmah zauze za K., on samo mene prati. Meutim, onako nezahvalan, K. se odvoji od Olge i pozva gostioniara na stranu. Olga ostade strpljivo ekajui na kraju hodnika. Rado bih htio prenoiti ovdje, ree K. Na alost, to je nemogue, odgovori gostioniar. Vama, izgleda, to jo nije poznato. Cijela kua je namijenjena iskljuivo gospodi iz dvorca. Moda je to propis, ree K., ali me sigurno moete pustiti da spavam u nekom kutku. Ja bih vam izvanredno iziao u susret, ree gostioniar, ali bez obzira na strogost propisa o kojem vi govorite na nain neupuenoga, to nije ostvarivo ni zato to su gospoda u krajnjoj mjeri osjetljiva; uvjeren sam da ona nisu u stanju, u najmanju ruku su nepripremljena, podnijeti ni samu pojavu nekoga stranog ovjeka. Kad bi vas ja, dakle, pustio da prenoite ovdje, i vi sluajno a sluaj je uvijek na strani gospode bili otkriveni, to ne bi bila propast samo za mene, nego i za vas samog. To zvui smijeno, ali je istina. Taj visoki, do grla zakopani gospodin koji je, s jednom rukom uprtom o zid a drugom podboenom o kuk i s prekrtenim nogama, govorio u povjerenju s K., malo nagnut prema njemu, izgledao je gotovo tako kao da ne pripada vie selu, iako je njegovo tamno odijelo jo imalo izgled praznikog seljakog odijela. Vjerujem vam potpuno, ree K., a nimalo ne podcjenjujem ni znaaj propisa, premda sam se nevjesto izrazio. Ali bih vam na jedno htio skrenuti panju: u dvorcu imam jake veze i imat u jo vee, one vas osiguravaju od svake opasnosti koja bi mogla nastati zbog mog noenja ovdje, i pruaju vam ujedno jamstvo da sam ja u stanju potpuno se oduiti za uinjenu

malu uslugu. Znam, ree gostioniar i ponovi jo jednom: Ja to znam. Sada je trebalo da K. svoje traenje jo energinije iznese, ali njega zbuni ba ovakav odgovor gostioniara, i on samo upita: Ima li danas mnogo gospode iz dvorca ovdje na prenoitu? U tom pogledu danas je bolje, ree gostioniar s izvjesnim zadovoljstvom. Ostao je samo jedan gospodin. K. jo nije bio u stanju navaljivati, ali se ve nadao da je skoro primljen i zato samo jo upita za ime gospodina. Klamm, ree gostioniar kao usput, obraajui se svojoj eni koja je dotrala u iznoenoj staromodnoj haljini, pretrpanoj naborima, ali varoki otmjenoj. Dola je pozvati gostioniara, jer gospodin upravitelj ima neku elju. Prije nego to e otii, gostioniar pogleda K., kao da sam K., a ne vie on, treba odluiti o prenoitu. Meutim, K. nije bio u stanju ita rei, posebno ga je okirala okolnost da je ba tu njegov pretpostavljeni. Iako ni sam sebi nije mogao to sasvim objasniti, on se prema Klammu nije osjeao onako slobodan kao inae prema dvorcu. Da ga Klamm zatee ovdje, ne bi istina znailo nita uasno u gostioniarevu smislu, ali bi mu to ipak bilo muno i neugodno, kao kad bi lakomisleno nanio bol nekome kome duguje zahvalnost. Pritom ga je teko pritiskivalo to to vidi da se u tim obzirima ve odraavaju posljedice stanja podreenosti, radnikog stanja, posljedice kojih se bojao i koje nije mogao svladati ak ni ovdje gdje su se one tako jasno primjeivale. Stajao je tako, grizao usne i utio. Jo jednom, prije nego to e ieznuti iza jednih vrata, gostioniar baci pogled na K. Ovaj je gledao za njim i nije se micao s mjesta sve dok nije dola Olga i povukla ga. to hoe od gostioniara?, upita Olga. Htio bih ovdje prenoiti, ree K. Ali ti e noiti kod nas, ree Olga zaueno. Da, svakako, ree K., ostavljajui joj da tumai njegove rijei.32

n

Glava treaU krmi, jednoj velikoj sobi, potpuno praznoj u sredini, sje-> dilo je nekoliko seljaka pokraj zidova, uz bave i na njima. Ali ti seljaci su izgledali drukije nego oni iz gostionice u kojoj je K. odsjeo. Bili su istiji i djelovali skladnije, odjeveni u sivoukasto grubo sukno, kaputii su bili debeli, hlae pripijene uz tijelo. To su bili mali, na prvi pogled meusobno vrlo slini ljudi, s plosnatim, koatim, a ipak punanim licima. Svi su bili mirni i gotovo se nisu micali, samo su pogledima pratili pridole, polako i ravnoduno. Pa ipak, zato to ih je bilo toliko i to je sve bilo tako mirno, oni ostavie izvjestan dojam na K. On opet uze Olgu pod ruku da bi ljudima objasnio svoju prisutnost. Iz jednog ugla se podie neki ovjek, jedan Olgin poznanik, i htjede joj prii, ali je K. rukom kojom ju je drao okrene na drugu stranu. Osim nje, nitko to nije mogao primijetiti, a ona to primi s prikrivenim pogledom i osmijehom.Pivo je toila mlada djevojka po imenu Frieda; neugledna, sitna, plava djevojka s tunim oima i mravim obrazima, ali koja je privlaila svojim pogledom koji je odavao izuzetnu promiljenost. Kad se njezin pogled zaustavi na K., njemu se uini da je taj pogled ve raspravio stvari koje se njega tiu, o ijem postojanju on sam dotle nita nije znao, ali u to ga je uvjerio taj pogled. K. je neprestano i sa strane promatrao Friedu, cak i kad je ona poela govoriti s Olgom. Prijateljice, reklo bi se, Olga i Frieda nisu bile; one izmijenie jedva nekoliko hladnih rijeci. K. im htjede pomoi, i zato upita iznenada: Poznajete ligospodina Klamma? Olga se nasmija. Zato se smije?, upita K. ljutito. Pa ja se ne smijem, ree ona i nastavi se smijati. Olga je jo sasvim djetinjasta djevojka, ree K. i nagne se preko anka da bi jo jednom vrsto privukao Friedin pogled. Ona je, meutim, imala sputen pogled, i ree tiho: Biste li htjeli vidjeti gospodina Klamma? K. je zamoli za to. Ona pokaza rukom na jedna vrata odmah lijevo do nje. Ovdje je jedna mala rupa na vratima kroz koju moete gledati unutra. Ali ovi ljudi ovdje?, upita K. Ona napui donju usnu i svojom neobino mekom rukom privue K. vratima. Kroz malu rupu, koja je oigledno bila probuena zato da bi sluila za virenje, on sagleda gotovo cijelu susjednu sobu. Za jednim pisaim stolom u sredini sobe, na udobnoj okrugloj stolici s naslonom, sjedio je, blistavo osvijetljen elektrinom sijalicom koja je visjela ispred njega, gospodin Kla-mm. Debeli, tromi gospodin srednjeg rasta. Njegovo lice jo nije imalo bora, ali obrazi su bili malo oputeni pod teinom starosti. Crni brkovi dugi i usiljeni. Oi pokrivene nakrivljenim naoalama ija su stakla bljeskala. Daje gospodin Klamm potpuno sjedio za stolom, K. bi mogao vidjeti samo njegov profil. Ali kako je bio gotovo okrenut prema njemu, K. ga je gledao ravno u lice. Klammov lijevi lakat leao je na stolu, a desna ruka, u kojoj je drao cigaru, poivala je na koljenima. Na stolu je stajala pivska aa. Kako je rub susjednog stola bio visok, K. nije mogao vidjeti lee li na stolu spisi i kakvi su, ali mu se inilo da je stol prazan. Da bi to provjerio, zamoli Friedu da i ona pogleda kroz rupu i kae mu to vidi. Meutim, s obzirom na to da je ona bila u sobi kratko vrijeme prije toga, mogla je odmah potvrditi da ondje ne lee nikakvi spisi. K. je upita je li vrijeme da se skloni, ali mu ona ree da moe viriti kroz rupu dokle ga je volja. K. je sad bio sam s Friedom, jer Olga je, kako je on letiminim pogledom mogao utvrditi, ipak nala put do svojih poznanika, i sjedila na jednoj visokoj bavi, maui nogama. Friedo, upita K. apatom, poznajete li vi gospodina Klamma dobro? O da, ree ona, vrlo dobro. Ona se nasloni na K. vragolasto, kao to on tek sad primijeti, dovede u red svoju tanku, izrezanu sivkastu bluzu, koja je visjela na njezinu mravom tijelu kao da mu ne pripada. Onda ree: Ne sjeate li se Olgina smijeha? Da, vraica, ree K. Ah, ree Frieda pomirljivo, ona je imala i razloga da se smije.

Vi ste pitali poznajem li Klamma, pa zaboga, tu se ona nehotice malo uspravi, i opet na K. pohrli njezin pobjedonosni pogled koji nije bio ni u kakvoj vezi s onim to se govorilo, pa ja sam Klam-mova ljubavnica. Klammova ljubavnica? ree K. Ona kimnu glavom. Onda ste vi za mene jedna uvaena osoba, ree K., smijeei se da razgovor medu njima ne bi izgledao previe ozbiljan. Ne samo za vas, ree Frieda ljubazno, ali ne prihvati njegovo smjekanje. On je imao sredstvo protiv njezine ponesenosti i upotrijebi ga, upitavi: Jeste li ve bili u dvorcu? Ali to nije upalilo, jer ona odgovori: Nisam, ali zar nije dovoljno da sam ovdje, u krmi? Ona je, oigledno, bila ludo ponosna i htjela je, izgleda, to pokazati, posebno u odnosu prema K. Zaista, ree K., ovdje u krmi. Pa vi se razumijete u gostioniarski posao. Svakako, ree ona. A poela sam u gostionici Kod mosta, kao djevojka za staju. S tim njenim rukama, ree K. upola pitajui i ni sam ne znajui laska li on to samo ili ga je ona doista osvojila. Njezine ruke su bile uistinu male i njene, ali isto tako bi se moglo rei i slabane i neupadljive. O tome onda nitko nije vodio rauna, ree ona, pa ak ni sad. K. je pogleda upitno. Ona zavrti glavom i ne htjede dalje govoriti. Vi, naravno, ree K., imate svoje tajne i ne elite o njima razgovarati s nekim koga poznajete tek od prije pola sata i koji jo nije imao priliku da vam kae tko je i kakav je. Ali, kao to se pokaza, to je bila neumjesna primjedba, jer je izgledalo kao da je Friedu probudio iz sanjarenja koje je njemu bilo ugodno. Iz kone torbice, koja je visjela o njenu pojasu, ona izvadi jedno drvce, zaepi njime rupu na vratima i ree, oigledno prisiljavajui se da K. ne primijeti promjenu u njenu raspoloenju: Sto se vas tie, ja ipak znam sve, vi ste zemljomjer. A onda dodade: Ali sad moram na posao, i ode na svoje mjesto za stolom, dok se tu i tamo podie ponetko od gostiju da mu ona natoi praznu au. K. je htio jo jednom neupa-> dljivo govoriti s njom, i zato uze sa stola jednu praznu au i prie joj. Samo jo neto, gospoice Friedo, ree on, izvanredan je sluaj i zaista je potrebna izuzetna snaga uzdii se od djevojke za staju do krmarice, ali je li time dostignut krajnji cilj za jedno takvo ljudsko stvorenje? Besmisleno pitanje. Nemojte mi se smijati, gospoice Friedo, ali iz vaih oiju vie govori borba koja vas eka u budunosti nego ona koja je ve prola. Meutim, u svije-

tu su prepreke velike, one su sve vee ako su vei ciljevi, i zato nije sramota osigurati pomo jednog malog, beznaajnog, ali isto tako borbenog ovjeka. Moda bismo mogli jednom nasamo i u miru razgovarati, bez tih mnogih oiju koje bulje u nas. Ne znam to hoete, ree ona, ali je izgledalo da ovaj put i protiv njene volje u njenu glasu ne odjekuju pobjede njena ivota, ve prije beskrajna razoaranja. Hoete me, valjda, odvojiti od Kla-mma? Gospode Boe! i ona sklopi ruke. Vi ste me prozreli, ree K. kao zamoren tolikim nepovjerenjem, ba to bila je moja potajna namjera. Vi trebate ostaviti Klamma i postati moja ljubavnica. Ali, naravno, sad mogu ii. Olga! vikne K. Hajdemo kui. Olga posluno side s bave, ali se nije mogla odmah osloboditi svojih prijatelja koji bijahu napravili krug oko nje. Tada Frieda ree tiho, gledajui ga prijeteim pogledom: Kad mogu razgovarati s vama? Mogu li ovdje prenoiti? upita K. Da, odgovori Frieda. Mogu li odmah ostati? Iziite s Olgom da bih mogla ispratiti ove ljude. Onda se malo poslije moete vratiti. Dobro, ree K. i ekae nestrpljivo Olgu. Ali seljaci je nisu putali. Oni su izmislili jednu igru iji je centar bila Olga. Uhvaeni u kolo, plesali su oko nje i uvijek, na zajedniki usklik, jedan bi priskoio Olgi, obuhvatio je jednom rukom oko bokova i obrnuo je nekoliko puta. Kolo je bivalo sve bre, usklici pohlepni, promukli, slijevali su se postupno gotovo u jedan jedini. Olga, koja je maloprije bez muke mogla probiti krug, sada je jo samo razbaruene kose teturala od jednog do drugog. Evo kakve mi ljude alju ovamo, ree Frieda i od ljutnje ugrize svoje tanke usne. Tko su oni? upita K. Klammova posluga, ree Frieda. Stalno mi dovodi taj svijet ija me prisutnost uznemirava. Ne znam to sam danas s vama govorila, gospodine zemljomjere. Da nisam moda rekla neto runo? Oprostite mi, ali tome je kriva prisutnost tih ljudi. Oni su najgori i najodvratniji za koje uope znam. I njima ja moram toiti pivo u ae! Koliko sam puta ve molila Klamma da ih ne dovodi; ako ve moram podnositi sluge druge gospode, bar on bi mogao imati obzira prema meni, ali sve su molbe uzalud, i cijeli sat prije nego to e on stii, oni navale ovamo kao stoka u staju. Ali sada zaista neka idu u staju, gdje im je i mjesto. Da niste vi tu, ja bih razvalila ova vrata i Klamm bi ih sam morao istjerati. Zar ih on ne uje? upita K. Ne, ree

Frieda, on spava. Kako! uzviknu K. Spava? Kad sam gledao kroz rupu u sobu, on je jo bio budan i sjedio za stolom. Tako on sjedi i dalje, objasni Frieda, ali i onda, kad ste ga vi gledali, on je ve spavao. Zar bih vas ja inae pustila da gledate kroz rupu? To je njegov nain spavanja, gospoda spavaju vrlo mnogo, upravo neshvatljivo. Uostalom, da ne spava toliko, kako bi mogao podnositi ove ljude? Ali sada u ih sama istjerati. Ona uze iz ugla bi i priskoi plesaima jednim jedinim visokim, ne ba sigurnim skokom kao, na primjer, kad janje skae. Oni je najprije doekae kao kakvu novu plesaicu i za trenutak je zaista izgledalo kao da e Frieda ispustiti bi, ali onda ga ona opet podie. U ime Klamma, uzviknu ona, u staju! Svi u staju! Sada su vidjeli da nema ale. Obuzeti jednim za K. nerazumljivim strahom, oni se poee tiskati prema zadnjem dijelu krme, gdje se, pod pritiskom prvog koji je navaljivao, otvorie jedna vrata, svje noni zrak prodre unutra i oni svi ieznue iz krme, zajedno s Friedom, koja ih je oito tjerala kroz dvorite u staju.U tiini koja iznenada nastade, K. u korake u hodniku. Da bi se nekako sklonio, on skoi iza stola s piem, gdje se jedino mogao skriti. Istina, zadravanje u krmi nije mu bilo zabranjeno, ali kako je htio prenoiti ovdje, bilo je dobro izbjei svaki neeljeni susret. I zato, kad se vrata otvorie, on se zavue pod stol. Biti tu pronaen nije naravno bilo sasvim bezopasno, ali ipak u tom sluaju ne bi bio neuvjerljiv ni izgovor da se skrio od seljaka koji su bili podivljali. To je bio gostioniar. Friedo! vikao je i nekoliko puta proao kroz sobu.Sreom, ubrzo doe Frieda, koja i ne spomenu K., nego se samo poali na seljake i onda ode za stol, u elji da nade K. Tu je K. mogao dodirivati njezinu nogu, i odsad se osjeao sigurnim. Kako Frieda nije spomenula K., morao je to na kraju uiniti gostioniar. A gdje je zemljomjer? upita on. To je uope bio pristojan ovjek, lijepo odgojen stalnim i u izvjesnoj mjeri slobodnim ophoenjem s daleko viima od sebe, ali je s Friedom govorio s posebno mnogo uvaavanja, to je upadalo u oi najvie zbog toga to se on u razgovoru neprestano ponaao kao poslodavac prema namjetenici, uz to jednoj ne ba smjernoj namjetenici. Sasvim sam zaboravila zemljomjera, ree Frieda i stavi svoju malu nogu K. na grudi. Sigurno je ve odavno otiao. Ali ja ganisam vidio, ree gostioniar, a gotovo cijelo vrijeme bio sam u hodniku. Ovdje svakako nije, ree Frieda hladno. Moda se skrio, ree gostioniar. Sudei po dojmu koji sam o njemu stekao, moe se za njega mnogo to povjerovati. Ali tu smjelost on zacijelo nema, ree Frieda i pritisnu K. jae nogom. Bilo je neeg ugodnog i neusiljenog u njenu biu, to K. prije uope nije zapazio, a to se posebno pokaza kad se ona odjednom nasmija i s rijeima: Moda se ovdje skrio, sagne se prema njemu, letimice ga poljubi, a onda opet uspravi i kao razoarana ree: Ne, nije ovdje. Ali sad i gostioniar dade povod za uenje, kad ree: Vrlo mi je neugodno to ne znam sigurno je li otiao. Nije to samo zbog gospodina Klamma, nego i zbog propisa. Ali propis vrijedi za vas, gospoice Friedo, kao i za mene. Za krmu odgovarate vi, a sve ostalo u kui ja u jo pretraiti. Laku no. Ugodan san! On jo poteno nije ni napustio sobu, a Frieda ve ugasi elektrinu svjetiljku i nade se pokraj K. ispod stola. Dragi moj, mili moj! aputala je ona, ali uope ne dodirnu K., ve je kao opijena ljubavlju leala na leima, rairenih ruku; za njihovu sretnu ljubav vrijeme je bilo beskrajno i ona je vie uzdisala nego pjevala neku pjesmicu. Onda se prestrai to je K. ostao miran i predan mislima, i poe ga vui kao dijete. Doi, pa mi emo se uguiti ovdje dolje! Oni se zagrlie, njeno malo tijelo gorjelo je u njegovim rukama, i oni se kao u besvijesti iz koje se K. neprestano, ali uzalud pokuavao spasiti otkotrljae nekoliko koraka dalje, lupie tupo o Klammova vrata, a onda se naoe leei u jednoj lokvici piva i smeu koje je pokrivalo pod. Tu prodoe sati, sati u kojima je K. stalno imao osjeaj da luta ili da je ve toliko daleko u tuini kao nijedan ovjek prije njega, u tuini u kojoj ak ni zrak nije kao zrak u zaviaju, u kojoj se od tudintine ovjek mora uguiti, i protiv ijih se bezumnih oma-mljivanja ne moe uiniti nita drugo nego ii dalje, dalje lutati. I zato, barem u prvom trenutku, njega ne preplai, nego je prije djelovalo kao utjeno buenje, kad Friedu iz Klammove sobe pozva dubok, zapovjedniki i ujedno ravnoduan glas. Friedo, ree joj K. na uho, i tako prenese poziv iz sobe. S potpuno uroenom poslunou Frieda htjede skoiti, ali onda se prisjeti gdje je, opruzi se, tiho se nasmija i ree: Neu valjda, nikad vie neu mu otii. K. joj je htio proturjeiti, nagovarati da ide Kla-

I

mmu; poe ve skupljati krajeve njene bluze, ali nije mogao nita rei, bio je previe sretan to dri Friedu u svojim rukama, ali previe prestraeno sretan, jer mu se inilo, ako ga Frieda napusti, napustit e ga sve to ima. I Frieda, kao da je ojaala njegovim pristankom, stisnutom akom zalupa na vrata i viknu: Ja sam kod zemljomjera! Ja sam kod zemljomjera! Zaista, Klamm uuti na to. Ali onda se podie K., kleknu pokraj Friede, zagleda se u tmurnu svjetlost praskozorja. Sto se dogodilo? Gdje su bile njegove nade? to je mogao oekivati od Friede sada kad je sve bilo izgubljeno? Umjesto da najopreznije ide naprijed, s obzirom na veliinu neprijatelja i cilja, on se ovdje cijelu no valjao u lokvama piva iji ga je zadah sada oamuivao. to si uinila?, ree on kao da govori za sebe. Sad smo oboje propali. Ne, ree Frieda, samo sam ja propala, ali sam ipak dobila tebe. Budi miran, gledaj samo kako se ona dvojica smiju. Tko? upita K. i okrene se. Na stolu su sjedila oba njegova pomonika, malo neispavani, ali veseli; to je bilo veselje koje je proizlazilo iz odanog ispunjavanja dunosti. to ete ovdje? dreknu K., kao da su oni za sve krivi. On potrai bi koji je Frieda sino imala. Morali smo te traiti, rekoe pomonici, jer nisi doao k nama u gostionicu. Onda smo te traili kod Barnabasa i na kraju nali ovdje. Sjedimo ovdje cijelu no. Sluba zaista nije laka. Vi ste meni potrebni danju, ne nou, ree K. Gonite se odavde! Sada je dan, rekoe oni, ne pomaknuvi se. Bio je zaista dan, vrata koja vode u dvorite otvorie se i unutra pohrlie seljaci s Olgom koju K. bijae potpuno zaboravio. Olga je bila ivahna kao i sino, iako su joj haljina i kosa bile u stranom neredu, i ona s vrata potrai K. pogledom. Zato nisi sa mnom iao kui?, upita ona gotovo u suzama. Zbog jedne takve enetine!, ree zatim i ponovi to nekoliko puta. Frieda, koja je za trenutak bila iezla, vrati se s jednim malim zaveljajem rublja. Olga se povue u stranu, alosna. Sada moemo otii, ree Frieda. Bilo je po sebi razumljivo daje mislila na gostionicu Kod mosta u koju su trebali otii. K. s Friedom, iza njih pomonici to je bila povorka. Seljaci pokazae veliki prijezir prema Friedi, to je bilo po sebi razumljivo, jer ona je s njima dosad strogo postupala. Jedan seljak ak uze svoj tap i namjesti ga tako kao da je nije htio pustiti da proe dok ne preskoi tap, ali jedan njen pogled bio je dovoljan da ga otjera. Vani, u snijegu,i'J

mK. malo odahnu. Srea to je vani, u prirodi, bila je tako velika da je ovom prilikom inila podnoljivim tekoe puta; da je bio sam, pjeaio bi jo bolje. U gostionici on odmah ode u sobu i lee u krevet, dok Frieda napravi leaj na podu pokraj kreveta. Pomonici su se takoer uvukli u sobu, bili izbaeni, ali se onda opet vratili kroz prozor. K. je bio previe umoran da ih jo jednom izbaci. Gostioniarka sama doe gore da pozdravi Friedu, koja je nazva mamice. Poee se pozdravljati, neshvatljivo srdano, s ljubljenjem i dugotrajnim grljenjem. U sobici je uope bilo malo mira, esto su ulazile i slukinje, lupajui mukim cokulama koje su imale na nogama, da bi neto unijele ili iznijele. Ako im je trebalo bilo to od raznih stvari koje su sluile kao posteljina u krevetu, one su to bezobzirno izvlaile ispod K. Friedu su pozdravile kao sebi ravnu. Ali usprkos ovom uznemiravanju, K. ostade u postelji cijeli dan i cijelu no. Za sitne potrebe pobrinula se Frieda. Kad je, napokon, idue jutro ustao, sasvim osvjeen, to je bio ve etvrti dan njegova boravka u selu.fV:

Glava etvrtamOn je elio s Friedom govoriti u etiri oka, ali u tome je bio sprjeavan ve samom nametljivom prisutnou pomonika s kojima se Frieda, uostalom, tu i tamo alila i smijala. Istina, njima nije mnogo trebalo: smjestili su se u jednom uglu, na dvije stare enske haljine prostrte na podu. Njihova je elja bila, kao to su esto o tome s Friedom razgovarali, da ne smetaju gospodinu zemljomjeru i da zauzimaju to je mogue manje mjesta. U tom pogledu su inili razne pokuaje, istina, uvijek uz doaptavanje i hihotanje, stiskali ruke i noge, pripijali se jedan uz drugog, i, u sumraku, u njihovu uglu vidjela se samo velika gomila. Ipak, iz iskustva po danu znalo se, na alost, da su oni vrlo paljivi promatrai, da uvijek zure u K., makar i na svoj prividno djetinjast nain, upotrebljavajui ruke kao dalekozore i inei sline besmislice, ili samo namiguju i prave se kao da su mnogo zauzeti njegovanjem svojih bradica, do kojih im je mnogo stalo, i iju su duinu i gustou bezbroj puta upotrebljavali i pozivali Friedu da ona presudi. Sa svoje postelje, K. je esto potpuno ravnoduno promatrao to njih troje rade.Kad se osjetio dovoljno okrijepljen da bi mogao napustiti postelju, oni svi pritrae da mu budu na usluzi. On nije bio toliko okrijepljen da bi mogao odbiti njihove usluge, i primijeti da zbog toga dolazi u izvjesnu ovisnost o njima, to je moglo imati loe posljedice; ali se morao s tim pomiriti. A i nije bilo ba neugodno piti za stolom dobru kavu koju je Frieda donijela, grijati se pokraj pei koju je Frieda naloila, gledajui pomonike kako seustro i nespretno deset puta penju uza stepenice i silaze niz njih, da bi donijeli vodu za pranje, sapun, ealj, ogledalo i, na kraju, jer je K. izrazio tihu i jasnu elju, aicu ruma.Usred tog nareivanja i posluivanja, K. vie u dobrom raspoloenju nego to se nadao uspjehu, ree pomonicima: Ha-jdete sad van, vas dvojica, vie mi niste potrebni, elim razgovarati nasamo s gospoicom Friedom. Kad na njihovim licima ne vidje neki poseban otpor, kao odtetu za to, on pridoda: Onda emo nas trojica ii opinskom naelniku, ekajte me dolje u gostionici. Zaudo, oni posluae, samo to pri izlasku rekoe: Mogli smo i ovdje ekati. K. odgovori na to Znam, ali ja to neu.K. je ljutilo, ali mu je u odreenoj mjeri i godilo, kad Frieda, koja mu odmah nakon izlaska pomonika sjede u krilo, ree: Dragi moj, to ti ima protiv pomonika? Mi ne moramo nita kriti od njih. Oni su odani Ah, odani, ree K., stalno njukaju za mnom, to je besmisleno, odvratno. Vjerujem da te razumijem, ree ona, objesi mu se o vrat i htjede jo neto rei, ali nije mogla govoriti; i kako je stolica stajala pokraj samog kreveta, oni se prevalie u krevet. Ondje su leali, ali ne onako zaneseni kao onda u noi. Ona je traila neto, i on je traio neto, traili su bijesno, pravei grimase, zarivajui glavu u grudi jedno drugom, traili su, i njihovo grljenje i njihova razdraena tijela nisu im pomagala da zaborave, nego su ih naprotiv podsjeala na dunost da trae; i kao to psi oajno eprkaju zemlju, eprkali su oni po svojim tijelima; i bespomoni, razoarani, da bi jo izvukli posljednju sreu, njihovi jezici po koji put prelazili bi svom irinom lica drugog. Tek ih umor smiri i uini zahvalnim jedno drugom. Onda se i slukinje popee gore. Gle, kako ovi ovdje lee, ree jedna, i iz saaljenja baci preko njih pokriva.Kad se K. poslije oslobodio pokrivaa i pogledao oko sebe, pomonici su to ga nije zaudilo opet bili u svom uglu, opominjali jedan drugog na ozbiljnost, pokazujui prstom na K., i vojniki ga pozdravljali, osim toga, uza sam krevet sjedila je gostioniarka i plela arapu, sitan rad koji je malo bio u skladu s njezinim golemim tijelom koje je gotovo zamraivalo sobu. Ve odavno ekam, ree ona i podie svoje iroko, mnogim starakim borama izbrazdano lice, ali koje je, uzeto onako veliko

u cjelini, jo bilo svjee, a nekad moda i lijepo. Rijei su zvuale kao prijekor, istina neumjestan, jer K., naravno, nije traio da ona doe. Ona zato samo kimanjem glave potvrdi njene rijei, podie se i sjede. Ustade i Frieda, ali ostavi K. i nasloni se na stolicu gostioniarke. Zar ne bi moglo, gazdarice, ree K. rastreseno, to to mi hoete rei biti odgoeno dok se ne vratim od opinskog naelnika. Imam tako vaan razgovor. Ovo je vanije, vjerujte mi, gospodine zemljomjere, ree gostioniarka. Ondje je u pitanju svakako samo neki posao, ali ovdje je rije0 jednom ljudskom biu, o Friedi, mojoj dragoj slukinji. A,tako, ree K., onda naravno; samo ne razumijem zato se tastvar ne prepusti nama dvoma. Zbog ljubavi, zbog brige, reegostioniarka i privue sebi glavu djevojke koja je stajala, a njenaglava dopirala je samo do ramena gostioniarki koja je sjedila.Budui da Frieda ima takvo povjerenje u vas, ree K. ni ja nemogu drukije. A kako je Frieda tu nedavno moje pomonikenazvala odanim, to smo mi svi ovdje prijatelji izmeu sebe.Onda, gazdarice, mogu vam rei da ja smatram kao najbolje dase Frieda i ja vjenamo, i to vrlo brzo. Na alost, na alost, ja timene mogu nadoknaditi Friedi to je zbog mene izgubila slubu uGospodskom konaku i Klammovo prijateljstvo. Frieda podieglavu, oi su joj bile pune suza, nieg pobjednikog nije bilo unjima. Zato ja? Zato sam ba ja izabrana? Kako? upitae K.1 gostioniarka istovremeno. Zbunjena je, siroto dijete, reegostioniarka, zbog toliko nakupljene sree i nesree. I kao upotvrdu ovih rijei, Frieda sad jurnu na K., poe ga divlje ljubiti,kao da u sobi nema nikog, i onda, plaui, drei ga stalno uzagrljaju, pade pred njim na koljena.Milujui objema rukama Friedinu kosu, K. upita gostio-niarku: Rekao bih da mi dajete za pravo? Vi ste astan ovjek, ree gostioniarka, i onda sa suzama u glasu, malo oronula i teko diui, ipak nade snage da kae: Treba sada jo samo promisliti o jamstvima koja ete morati dati Friedi, jer ma koliko bilo veliko moje potovanje prema vama, vi ste ipak ovdje strani, ne moete se ni na koga pozvati, vae domae prilike ovdje nisu poznate. Dakle, jamstva su potrebna, to uviate i vi, dragi gospodine zemljomjere, vi ste sami istaknuli to sve gubi Frieda zbog veze s vama. Svakako, jamstva, naravno, ree K., najbolje jedati ih preko javnog biljenika, ali i grofovska uprava umijeat e se valjda u to. Uostalom, i ja imam neto neizostavno obaviti prije svadbe. Moram razgovarati s Klammom. To je nemogue, ree Frieda, podie se malo i pribi uz K. to ti pada na pamet! To mora biti, ree K. ako je meni nemogue to ostvariti, morat e ti. Ja ne mogu, ja ne mogu, ree Frieda, nikad Klamrn nee razgovarati s tobom. Kako moe uope vjerovati da e Klamm razgovarati s tobom?! A hoe li razgovarati s tobom? upita K. Nee, isto tako, uzvrati Frieda, nee ni s tobom ni sa mnom, to je jednostavno nemogue. Ona se rairenih ruku obrati gostioniarki: Vidite, gazdarice, to on trai! Vi ste osobenjak, gospodine zemljomjere, ree gostioniarka i bilo je strano vidjeti kako je sada izgledala, sjedei uspravno, rairenih nogu sa snanim koljenima koja su se probijala kroz tanku suknju. Vi traite nemogue. Zato je to nemogue? upita K. Ja u vam to objasniti, ree gostioniarka, ali takvim glasom kao da to objanjenje nije posljednja usluga koju ini, nego prije prva kazna koju izrie, rado u vam objasniti. Istina, ja ne pripadam dvorcu, samo sam ena i samo gazdarica ovdje u jednoj gostionici posljednjeg reda nije ba posljednjeg, ali nije ni daleko od toga i zato se moe dogoditi da vi ne pridate posebnu vanost mome objanjenju, ali ja sam kroz ivot ila otvorenih oiju i imala sam posla s mnogim ljudima i sav teret posla ovdje sama sam nosila, jer moj mu je dodue dobar ovjek, ali za gostioniara nije, i to znai odgovornost, to nikad nee shvatiti. Vi, na primjer, moete zahvaliti samo njegovoj nemarnosti ja sam te veeri bila ve umorna do iznemoglosti to ste ovdje u selu, to ovdje na krevetu sjedite mirno i udobno. Kako? upita K., budei se iz neke rastresenosti, potaknut vie radoznalou nego ljutnjom. Samo njegovu nehaju to zahvalite!, uzviknu gostioniarka jo jednom, s kaiprstom uprtim u K. Frieda je pokua stiati. to ti hoe? ree gostioniarka, naglo se okrenuvi cijelim tijelom. On me je pitao i moram mu odgovoriti, kako e inae razumjeti ono to je nama po sebi razumljivo, da gospodin Klamm nikad s njim nee razgovarati; to ja kaem, nee! ne moe nikad s njim razgovarati. ujte, gospodine zemljomjere! Gospodin Klamm je gospodin iz dvorca, to po sebi znai neto, da i ne govorim o poloaju koji Klamm inae zauzima, a koji je vrlo visok. A to ste vi, za

iji se pristanak na enidbu mi ovdje tako ponizno otimamo? Vi niste iz dvorca, vi niste iz sela, vi niste nita. Ali, na alost, vi ste ipak neto, tuinac, netko prekobrojan, i svuda na putu, netko zbog koga ima stalno nezgoda, zbog koga se slukinje moraju iseljavati, netko ije namjere nisu poznate, netko koji je zaveo nau najmiliju malu Friedu i koju mu, na alost, moramo dati za enu. Zbog svega toga ja vam u stvari ne dijelim nikakve prijekore. Vi ste ono to ste. Ja sam u svom ivotu previe vidjela, pa bih mogla podnijeti i ovaj prizor. Ali recite sami po sebi to vi upravo traite. ovjek kao to je Klamm treba s vama razgovarati! Boljelo me je kad sam ula da vas je Frieda pustila da virite kroz rupu na vratima, ve to je to uinila, znai da ste je vi zaveli. Recite, ipak, kako ste se osjeali kad ste vidjeli Klamma? Ne moete odgovoriti. Znam, osjeali ste se dobro. Vi uope niste u stanju Klamma vidjeti onakvog kakav jest, to nije oholost s moje strane, jer ni ja nisam u stanju. Klamm treba razgovarati s vama, ali on nikad ne razgovara ak ni s ljudima iz sela, jo nikad on sam nije razgovarao ni s kim iz sela. To je, naravno, bila velika poast za Friedu, poast zbog koje u ja biti ponosna sve do svoje smrti, to je on imao obiaj uzvikivati barem Friedino ime, i to mu je ona mogla rei to god je htjela, i to je dobila doputenje viriti kroz rupu, ali, on nije razgovarao ak ni s njom. I to to je on ponekad zvao Friedu, ne mora imati onu vanost koja se tome rado hoe pridati, jer on je samo Friedino ime uzvikivao tko zna njegove namjere? a to je, naravno, Frieda trkom dolazila, to je njena stvar, i to je Klamm nju i bez protivljenja putao k sebi, to je njegova dobrota; ali da je on ba nju zvao, to se ne moe tvrditi. Istina, sada je i to to je bilo zauvijek prolo. Moda e Klamm i dalje izgovarati ime Frieda, to je mogue, ali pristup k njemu ona sigurno nee vie imati djevojka koja se upustila s vama. I samo jedno, samo jedno ja ne mogu shvatiti ovom mojom sirotom glavom, kako je jedna djevojka za koju se govorilo da je Klammova ljubavnica uostalom ja smatram da je to obiljeje vrlo pretjerano kako je dopustila da je vi ak i dodirnete.Zaista, to je udno, ree K. i privue u krilo Friedu, koja mu se odmah prepusti, istina sputene glave, ali smatram da to dokazuje da i sve drugo nije ba tono onako kao to vi vjerujete. Tako, na primjer, vi ste svakako u pravu kad kaete da sam ja premaKlammu nitko i nita; i kad ja sad traim razgovor s Klammom i od toga me ne mogu odvratiti ak ni vaa objanjenja, time jo nije reeno da sam ja u stanju izdrati Klammovu prisutnost bez zatvorenih vrata koja nas dijele, i da neu pobjei iz sobe im se on pojavi. Ali jedan takav strah, ma koliko opravdan, za mene jo nije razlog da se ne usudim uiniti jednu takvu stvar. Meutim, uspijem li ja ne ustuknuti pred njim, onda uope nije potrebno da on sa mnom razgovara, meni je dovoljno da vidim dojam koji moje rijei ostavljaju na njega, a ako ne ostave nikakav ili ih on uope ne uje, ipak sam u dobitku, jer sam slobodno govorio pred jednim od monih. Ali vi, gazdarice, sa svojim velikim poznavanjem ivota i ljudi, i Frieda, koja je do juer bila Klammova ljubavnica, ja ne vidim zato bih odbacivao tu rije vi biste mi svakako mogli lako stvoriti mogunost da razgovaram s Klammom, ako ni na koji drugi nain, a ono barem u Gospodskom konaku, vjerojatno je on jo i sad ondje.To je nemogue, ree gostioniarka, i ja vidim da vama nedostaje sposobnost da to shvatite. Ali recite, napokon, o emu hoete razgovarati s Klammom?O Friedi, naravno, odgovori K.O Friedi? upita gostioniarka ne shvaajui i obrati se Friedi: Jesi li ula, Friedo, on, on hoe s Klamom razgovarati o tebi, s Klammom!Ah, gazdarice, ree K. vi ste vrlo pametna ena, i svima ulijevate potovanje, a ipak vas prestrai svaka sitnica. Pa eto, hou razgovarati s njim o Friedi, i to nije toliko neuveno koliko je po sebi razumljivo. Jer vi ste sigurno u zabludi kad vjerujete da je Frieda izgubila svaku vanost za Klamma od trenutka kad sam se ja pojavio. Kad to vjerujete, podcjenjujete ga. Dobro razumijem daje s moje strane neskromno to vas pouavam u tome pogledu, ali ipak to moram initi. U odnosu izmeu Klamma i Friede nita se zbog mene nije moglo izmijeniti. Ili nije postojala nikakva stvarna veza a to u stvari govore oni koji Friedi oduzimaju poasni naziv ljubavnice lijepo, onda ne postoji ni danas; ili je, meutim, postojala, a kako je onda mogla biti pokvarena zbog mene koji sam, kako ste vi tono rekli, nitko i nita u Klammovim oima. U takvo to ne vjeruje se u prvom trenutku straha, ali, ve najmanje razmiljanje postavi stvar na pravo mjesto. Uostalom,

pustimo Friedu da ona kae svoje miljenje o tome.ityS pogledom koji je lutao u daljinu, s obrazom na grudima K., Frieda ree: Sigurno je onako kako je rekla mamica: Kla-mm za mene vie ne eli znati. Istina, ne zato to si doao ti, dragi moj, tako neto ne bi moglo njega uzdrmati. Meutim, ja vjerujem da je njegovo djelo to smo se mi nali zajedno pod stolom... blagoslovljen, a ne proklet, neka je taj as! Ako je tako, ree K. polako, jer slatke su bile Friedine rijei i on na koji trenutak zatvori oi da bi pustio rijeima da ga svega promu, ako je tako, onda ima jo manje razloga bojati se razgovora s Klammom.Zaista, ree gostioniarka i pogleda K. s visine, vi me po koji put podsjeate na mog mua, prkosni ste i djetinjasti kao i on. Samo ste nekoliko dana u ovome mjestu, i ve elite sve znati bolje nego domoroci, bolje nego ja stara ena i bolje nego Frieda, koja je u Gospodskom konaku toliko vidjela i ula. Ne poriem da je izuzetno mogue i postii neto protiv propisa i utvrenih obiaja; ja takvo to nisam doivjela, ali valjda ima takvih primjera, moe biti; meutim, sigurno je da se to ne dogaa na nain kako vi to radite, stalno govorei ne, ne, tvrdoglavo ostajui pri svome i ne sluajui ni najdobronamjernije savjete. Mislite li da su moje brige vas radi? Jesam li ja vodila rauna o vama dok ste bili sami? Premda bi bilo dobro da sam to inila, jer poneto bi se moglo izbjei. Jedino to sam onda rekla svome muu u vezi s vama, bilo je: 'Dri se daleko od njega!' To bi vrijedilo za mene i danas da nije sada Frieda uvuena u vau sudbinu. Njoj trebate zahvaliti svialo se to vama ili ne za moje staranje, ak i obzire koje imam. prema vama. I vi mene ne moete jednostavno iskljuiti, jer ste mi vi strogo odgovorni kao jedinoj koja s materinskom brigom bdije nad malom Friedom. Moda Frieda ima pravo, i da je sve to se dogodilo Klammova volja, ali o Klammu ja sad nita ne znam; nikad neu s njim razgovarati, on je za mene potpuno nedostian; meutim, vi sjedite ovdje, drite moju Friedu i ja u vas zato to preuivati izdravati. Da, izdravati, jer pokuajte, mladiu, ako vas ja ispratim iz kue bilo gdje u selu nai sklonite, pa makar i u pseoj kuici.Hvala vam, ree K. to su neuvijene rijei i ja vam potpunoIvjerujem. Dakle, tako je nesiguran moj poloaj i s njim u vezi i poloaj Friedin.Ne! upade gostioniarka bijesnim uzvikom. Friedin poloaj u ovom pogledu ne stoji ni u kakvoj vezi s vaim. Frieda pripada mojoj kui i nitko nema prava njezin poloaj ovdje nazivati nesigurnim.Dobro, dobro, ree K., ja vam i u tome dajem za pravo, posebno zato to se Frieda, iz meni nepoznatih razloga, previe, izgleda, boji vas da bi se umijeala. Ostanimo, dakle, privremeno samo pri meni. Moj poloaj je u najveoj mjeri nesiguran, vi to ne poriete, nego se tovie trudite to dokazati. Kao i sve to vi kaete, i ovo je tono najveim dijelom, ali ne sasvim. Tako, na primjer; ja znam za jedno sasvim dobro prenoite koje mi stoji na raspolaganju.Gdje to? Gdje to?, povikae i Frieda i gostioniarka, i to u jedan glas i toliko radoznalo kao da imaju iste pobude za to pitanje.Kod Barnabasovih, ree K.Propalice! viknu gostioniarka. Prepredene propalice. Kod Barnabasovih! ujete li vi, i ona se okrene prema uglu, ali pomonici su se ve odavno primakli i drali se za ruke iza gostioniarke koja sada, kao da joj je potrebna podrka, uhvati jednog od njih za ruku; ujete li vi gdje gospodin skita, kod Barnabasove obitelji! Naravno, ondje on dobiva prenoite! Ah, to ga ipak prije nije imao ondje nego u Gospodskom konaku! A gdje ste vi bili?Prije nego to pomonici odgovorie, K. ree: To su, gazdarice, moji pomonici, ali vi postupate s njima tako kao da su vai pomonici, a moji uvari. Ja sam spreman u svemu drugom u najmanju ruku najpristojnije raspravljati o vaem miljenju, ali ne to se tie mojih pomonika, jer je tu stvar sasvim jasna. Molim vas zato da ne razgovarate s mojim pomonicima, a ako moja molba nije dovoljna, zabranjujem svojim pomonicima da vam odgovaraju.Dakle, ne smijem s vama razgovarati, ree gostioniarka, i sve troje poee se smijati, gostioniarka ironino, ali mnogo blae nego to je K. oekivao, a pomonici na svoj uobiajen i potpuno neodgovoran nain, koji je mogao znaiti mnogo i nita.Nemoj se ljutiti, ree Frieda, ti mora pravilno shvatiti nae

uzbuenje. Ako hoe, mi samo Barnabasu moramo biti zahvalni to sada pripadamo jedno drugom. Kad sam te prvi put vidjela u krmi uao si pod ruku s Olgom ja sam o tebi ve poneto znala, ali uglavnom sam bila prema tebi potpuno ravnoduna, ali ne samo prema tebi, prema gotovo svemu bila sam ravnoduna, gotovo svemu. I onda sam, istina, s mnogo im bila nezadovoljna, a poneto me je i ljutilo, ali kakvo je bilo to nezadovoljstvo i ta ljutnja! Vrijeao bi me neki gost u krmi, oni su uvijek jurili za mnom ti si vidio te derane ondje, ali su dolazili jo gori, Klammova posluga nije bila ono najgore dakle, netko bi me vrijeao, ali to je to znailo za mene? Bilo mi je kao da se to dogodilo prije mnogo godina, ili da se ne dogaa meni, ili kao da ujem da se samo pria, ili da sam i sama ve to zaboravila. Ali sve se toliko promijenilo otkad me je Klamm ostavio, da ja to ne mogu opisati, ak vie ni sebi predstaviti.I Frieda prekide svoju priu, glavu je bila tuno pognula, a ruke drala prekriene na krilu.Vidite, uzviknu gostioniarka i to tako kao da ne govori ona sama, nego svoj glas samo posuuje Friedi, ak se i primae blie i sjede sasvim pored Friede, vidite li sada, gospodine zemljomjere, posljedice vaih postupaka, a za svoju pouku mogu gledati i vai pomonici, s kojima ja, naravno, ne smijem razgovarati! Vi ste Friedu istrgli iz najblaenijeg stanja u kojem se ikad nalazila, i to ste uspjeli prije svega zato to Frieda, u svom djetinjasto pretjeranom saaljenju, nije mogla podnijeti da visite Olgi o ruku, i tako budete preputeni Barnabasovoj obitelji. Ona je vas spasila i time sebe rtvovala. I sada, kad se to dogodilo, i Frieda zamijenila sve to je imala, za sreu da sjedi na vaim koljenima, vi dolazite i bacate kao svoj veliki adut u igri to to ste ak imali mogunosti noiti kod Barnabasa. Time valjda elite dokazati da niste o meni ovisni. Svakako, da ste zaista noili kod Barnabasa, vi biste bili neovisni o meni toliko da biste odmah, ali u tren oka, morali napustiti moju kuu.Meni nisu poznati grijesi Barnabasove obitelji, ree K., i Friedu, koja je bila kao bez ivota, paljivo podie, polako stavi na krevet, a sam ustade, moda vi u tome imate pravo, ali sam nesumnjivo i ja bio u pravu kad sam od vas traio da nae stvari, Friedine i moje, pustite nama samima. Vi tada spomenusteneto o ljubavi i brizi, ali ih ja poslije toga nisam mnogo osjetio, vie je bilo mrnje, oholosti i prijetnje izbacivanjem iz kue. Ako ste ciljali na to da odbijete Friedu od mene ili mene od Friede, onda ste postupali vrlo vjeto; pa ipak, uvjeren sam da vam to nee poi za rukom; a ako bi vam i polo, vi ete se dopustite jednom i meni jednu mranu prijetnju za to gorko kajati. to se tie stana koji mi stavljate na uivanje vi pritom moete imati na umu samo ovu odvratnu rupu nije nimalo sigurno davi to inite po vlastitoj volji, tovie, izgleda da o tome postoji jedna uputa grofovske vlasti. Ja u javiti ondje da mi je ovdje otkazano, i kad mi poslije toga bude dodijeljen drugi stan, vi ete, naravno, moi slobodno odahnuti, ali ja jo dublje. A sada zbog ove i drugih stvari idem opinskom naelniku; molim vas, pobrinite se za Friedu, koju su vai takozvani materinski govori dobro udesili.Onda se on obrati pomonicima. Hajdete! ree im, uze s avla Klammovo pismo i htjede krenuti. Gostioniarka ga je utei gledala i tek kad on stavi ruku na kvaku, ona ree: Gospodine zemljomjere, jo neto u vam dati da ponesete: ma to vi govorili i ma koliko me htjeli vrijeati, mene, staru enu, vi ste ipak Friedin budui mu. Samo zato vam kaem da ste vi strahovita neznalica u pogledu prilika ovdje, glava se ovjeku vrti kad vas slua i kad u mislima usporedi sa stvarnou to to vi govorite i mislite. Nemogue je to neznanje ukloniti najednom, a moda nije mogue uope, ali mnogoto bilo bi bolje kad biste vi meni barem malo vjerovali i svoje neznanje stalno imali pred oima. Vi biste, na primjer, odmah postali pravedniji prema meni i poeli shvaati kakav je uas to za mene predstavljalo a posljedice tog uasa jo traju kad sam doznala da je moja najmilija mala, da se tako izrazim, napustila orla da bi se vezala s guterom. Uistinu, stvarni odnos je jo mnogo gori, i ja se moram stalno truditi da to zaboravim, inae ne bih mogla nijednu mirnu rije s vama progovoriti. Ah, vi ste sad opet ljuti. Ali ne, ostanite trenutak da biste uli jo samo ovu molbu: kamo god ili, budite toga svjesni da vi ovdje najmanje znate od svih, i budite oprezni; ovdje kod nas, gdje vas Friedina prisutnost titi od nezgoda, moete od sveg srca slobodno brbljati, ovdje nam moete, na primjer, ispriati kako namjeravate razgovarati s Klammom, ali u stvarnosti, samo

u stvarnosti ne inite to, ja vas molim, molim vas.Ona ustade, posrui malo od uzbuenja, prie mu, uhvati ga za ruku i gledae u njega moleivo. Ja, gazdarice, ree K. ne razumijem zato se vi zbog jedne takve stvari poniavate i molite me. Ako je nemogue da ja razgovaram s Klammom, kao to vi kaete, onda neu uspjeti razgovarati, molili me ili ne molili. Ali ako je ipak mogue, zato to ne bih uinio, posebno kad s propadanjem vaeg glavnog prigovora postaju sumnjivi i ostali vai strahovi. Neznalica sam, nema sumnje, ta istina svakako postoji i to je vrlo alosno za mene; ali postoji tu ipak prednost to neznalica ima vie smjelosti, i zbog toga u ja rado neko vrijeme, dok snage traju, ostati pri neznanju i njegovim nesumnjivo loim posljedicama. Meutim, te posljedice uglavnom pogaaju samo mene, i najvie zbog toga ne razumijem zato vi molite. Vi ete se svakako uvijek brinuti o Friedi, i ako ja potpuno ieznem iz njezina vidika, to s vaega stajalita moe znaiti samo sreu. ega se, dakle, bojite? Ne bojite se valjda neznalici sve izgleda mogue, i K. pritom ve otvori vrata, valjda se ne bojite za Klamma? Gostioniarka je utei promatrala kako on uri niz stepenice, u pratnji pomonika.Glava peta

'i tKtr'.SS? Hhh u ti

Razgovor s opinskim naelnikom nije zadavao K. osobite brige, to je gotovo i njega samog zaudilo. Pokuavao je to objasniti time to je, prema njegovu dosadanjem iskustvu, slubeni dodir s grofovskom vlau bio za njega vrlo jednostavan. To je, s jedne strane, potjecalo otuda to je u raspravljanju njegove stvari postavljeno naelo koje je naizgled bilo vrlo povoljno za njega, s druge strane, zbog divljenja dostojnog jedinstva slube, koje se kao napose savreno nasluivalo ba tamo gdje ga prividno uope nije bilo. Kad bi s vremena na vrijeme razmiljao o tim stvarima, K. je bio sklon svoj poloaj smatrati zadovoljavajuim, premda bi uvijek poslije takvih nastupa lagodnosti brzo govorio sebi da ba u tome lei opasnost.Neposredan odnos s vlastima nije, naravno, bio posebno teak, jer ma koliko da su bile dobro organizirane, vlasti su branile njima daleke nevidljive stvari uime daleke nevidljive gospode, dok se K. borio za neto najivotnije i blisko, za samog sebe; uz to jo, bar sasvim na poetku, on je to inio po vlastitoj volji, jer je bio napada; i ne samo da se jedino on borio za sebe nego su to inile i druge snage, koje on nije poznavao, ali u koje je mogao vjerovati zbog mjera koje su poduzimale vlasti. Meutim, time to su mu mnoge izlazile ususret u nevanim stvarima o vanim dotad uope nije bilo govora vlasti su mu uskraivale mogunost sitnih lakih pobjeda, a s tom mogunou i odgovarajue zadovoljstvo, kao i dobro zasnovanu sigurnost u daljnje, vee pobjede, koja proizlazi iz tog zadovoljstva. Umjesto toga, doputole su mu,55istina samo u okviru sela, da se provlai gdje god je htio, i time ga razmazile i oslabile, odstranjujui ovdje svaku borbu, ali su je zato prenijele u jedan stran ivot, izvan slubenih odnosa, potpuno nedogledan i mutan. Na taj nain moglo bi se dogoditi, ako ne bude stalno na oprezu usprkos svoj ljubaznosti vlasti i usprkos potpunom ispunjenju svih tako pretjerano lakih slubenih obaveza, a zavaran prividnom blagonaklonou koja mu se ukazuje da jednog dana svojim ostalim ivotom upravlja tako neoprezno da se ovdje skrha, i da vlasti, jo blage i prijateljske, moda i protiv svoje volje, ali uime nekog njemu nepoznatog javnog poretka, budu prisiljene doi i ukloniti ga s puta. A to je upravo ovdje znaio taj ostali ivot? Nigdje jo K. nije vidio da su sluba i ivot toliko isprepleteni, uistinu isprepleteni toliko da se neki put inilo da su sluba i ivot zamijenili svoja mjesta. to je, na primjer, dosad znaila samo formalna mo koju je Klamm vrio u slubenom odnosu prema K. kad se usporedi s moi koju je Klamm u punoj stvarnosti imao u spavaoj sobi K. I tako se pokazalo da su u odreenoj mjeri lakomislenije postupanje i izvjestan nemir doputeni ovdje samo u neposrednom dodiru s vlastima, a inae je uvijek potreban veliki oprez, osvrtanje na sve strane prije svakog koraka.K. nade da naelnik potpuno potvruje njegovo dosadanje shvaanje o vlastima. Naelnik, jedan ugodan izbrijan debeljko, bio je bolestan, imao je teak napad kostobolje, i bio je u postelji kada je primio K. To je, dakle, na gospodin zemljomjer, ree on, htijui se pridii radi pozdrava, ali nije mogao; ponovno se baci na jastuke i ispria se, pokazujui na svoje noge. Jedna ena, mirna, gotovo kao sjenka u sumraku sobe s malim prozorom, jo vie zamraene zavjesama, donese K. stolicu i stavi je pokraj kreveta. Sjedite, sjedite, gospodine zemljomjeru, ree naelnik, i recite mi svoje elje. K. proita Klammovo pismo i poprati ga nekim primjedbama. Opet je imao osjeaj iznimne lakoe u dodiru s vlastima. One su doslovce nosile svaki teret, sve im se moglo natovariti, a da ovjek sam ostane netaknut i slobodan. Naelnik se nelagodno mekoljio u krevetu, kao da je i on to na svoj nain osjeao. Napokon ree: Gospodine zemljomjere, kao to ste i sami primijetili, ja sam znao o cijeloj toj stvari. Tome to jo nita nisam poduzeo, razlog je ponajprije u mojoj bolesti, a

zatim u tome to vi tako dugo niste doli, pa sam mislio da ste odustali od toga. Ali sada, budui da ste bili tako ljubazni da me posjetite, morat u vam rei cijelu, ali neugodnu istinu. Vi ste primljeni za zemljomjera, kao to kaete; samo, na alost, nama zemljomjer nije potreban. Granice naega malog gazdinstva su povuene, sve je uredno uvedeno. Prenoenja imanja gotovo nema, a sitne prepirke oko razgranienja rasprave se same od sebe. Zato bi nam onda bio potreban zemljomjer?Iako o tome svakako prije nije razmiljao, K. je u dui bio uvjeren da je slian odgovor oekivao. Ba zato je mogao odmah rei: To me jako udi. To kvari sve moje planove. Mogu se samo nadati da je posrijedi nesporazum. Na alost, nije, ree naelnik, onako je kako kaem. Ali, kako je to mogue!, uzviknu K. Nisam valjda prevalio taj beskrajan put zato da biste me sada poslali natrag. To je drugo pitanje, ree naelnik, pitanje o kojem ja ne odluujem, ali, naravno, mogu vam objasniti kako je bio mogu ovaj nesporazum. U jednoj tako velikoj upravi kao to je grofovija moe se dogoditi da jedan odjel naredi ovo, drugi ono, a jedan ne zna za drugi; via kontrola je, dodue, neobino tona, ali po svojoj prirodi stie kasno, i tako ipak moe nastati mala zabuna. Naravno, uvijek su to samo majune sitnice, kao, na primjer, va sluaj. Meni jo nije poznata nijedna greka u velikim stvarima, ali i sitne su esto vrlo neugodne. Sto se, meutim, vaeg sluaja tie, ja u vam, ne pravei nikakve slubene tajne zato nisam dovoljno birokrat, ja sam seljak i ostajem to ispriati otvoreno kako je sve teklo. Prije mnogo vremena, bio sam onda naelnik tek nekoliko mjeseci, doe nalog, ne mogu se vie sjetiti od kojeg odjela, u kojem gospoda priopavaju, na njima svojstven kategorian nain, da jedan zemljomjer treba biti postavljen, i opini se nalae da pripremi sve potrebne planove i skice za njegove radove. Taj nalog, naravno, nije se odnosio na vas, jer to je bilo prije mnogo godina i ja se toga vie ne bih sjeao da sad nisam bolestan pa imam dovoljno vremena razmiljati i o najbeznaajnijim stvarima. Mizzi, ree n, prekidajui iznenada svoj izvjetoj, eni koja je jo tumarala po sobi u nekoj neshvatljivoj zaposlenosti, molim te, pogledaj tamo u ormaru, moda e nai nalog. On je, naime, ree zatim, okreui se prema K., iz mog prvog razdoblja, kad sam ja josve uvao. ena odmah otvori ormar. K. i naelnik promatrali su je. Ormar je bio nakrcan papirima. Pri otvaranju sletjee dva velika svenja spisa, povezana onako kako se povezuje drvo za potpalu, a ena, prestraena, odskoi u stranu. Dolje bi trebao biti, dolje, ree naelnik, upravljajui s kreveta. Da bi dola do donjih papira, ena je posluno bacala sve iz ormara, dohvaajui spise s obje ruke. Ve je pola sobe bilo pokriveno papirima. Mnogo rada je uloeno, ree naelnik kimajui glavom, a ovo je samo jedan mali dio. Glavnu masu drim u kou, ali najvei je dio propao. Tko e sve to zajedno drati! Ali u kou ima jo jako mnogo. Moe li nai nalog?, obrati se on zatim ponovno svojoj eni. Treba traiti spis na kojem je rije zemljomjer podvuena plavim. Ovdje je premrano, ree ena, moram donijeti svijeu, i ode iz sobe gazei preko papira. Moja mi je ena, ree naelnik, velika pomo u ovom tekom slubenom poslu, koji se ipak mora obavljati samo uzgred. Istina, za pismene radove imam jo jednog pomonika, uitelja, ali ipak je nemogue stii, uvijek se mnogo nesvrenog gomila, u onom sanduku, i on pokaza na jedan drugi ormar. A naroito se ne moe savladati sad kad sam bolestan, ree i zavali se umorno, ali ipak ne bez ponosa: Kad se ena vrati sa svijeom i kleei pred ormarom nastavi s traenjem, K. ree: Mogu li ja pomoi vaoj eni pri traenju? Naelnik zavrti glavom, smijeei se: Kao to sam vam ve rekao, pred vama nemam slubenih tajni, ali pustiti vas da sami traite medu spisima, tako daleko ipak ne mogu ii. Sada je u sobi bilo mirno, ulo se samo ukanje papira, i naelnik je ak moda malo i dremuckao. Tiho kucanje na vratima navede K. da se okrene. To su, naravno, bili pomonici. I