FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI HRVATSKOJoliver.efri.hr/zavrsni/1036.B.pdf · sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultet tamara Šuput fondovi za gospodarsku suradnju u

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Tamara Šuput

FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Financijska tržišta i institucije

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Komentor: doc.dr.sc. Bojana Olgić Draženović

Student: Tamara Šuput

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081100700

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 1

1.3. Svrha i cilj 2

1.4. Znanstvene metode 2

1.5. Struktura rada 2

2. ZNAČAJKE FONDOVA RIZIČNOG KAPITALA 4

2.1. Investicijski fondovi 4

2.1.1. Definicija investicijskih fondova 4

2.1.2. Vrste investicijskih fondova 6

2.2. Fondovi rizičnog kapitala 8

2.2.1. Pojam i karakteristike fonda rizičnog kapitala 8

2.2.2. Vrste fondova rizičnog kapitala 9

2.2.3. Proces ulaganja fondova rizičnog kapitala 10

3. TRŽIŠTE RIZIČNOG KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ 14

3.1. Zakonodavni okvir tržišta investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj 14

3.2. Tržište investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj 15

3.3. Razvoj tržišta rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj 29

3.4. Značaj rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj 32

3.5. Ograničenje razvoja rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj 34

4. FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI HRVATSKOJ 38

4.1. Društva za upravljanje fondovima za gospodarsku suradnju 38

4.2. Analiza stanja i pokazatelji poslovanja fondova za gospodarsku suradnju 43

4.3. Nadzor nad poslovanjem fondova za gospodarsku suradnju 48

4.4. Najznačajnija ulaganja i značaj fondova za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj 54

5. ZAKLJUČAK 58

LITERATURA 61

POPIS TABLICA 64

POPIS GRAFIKONA 65

POPIS SLIKA 66

1

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

U ovom radu predmet i objekt istraživanja je utvrđivanje utjecaja fondova za gospodarsku

suradnju na razvoj gospodarstva, očuvanje sadašnjih i stvaranje novih radnih mjesta te

jačanje postojećih i pokretanja novih gospodarskih subjekata. Rješenje problema korištenja

fondova za gospodarsku suradnju može se riješiti poznavanjem prednosti i nedostatka istih.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Temeljem analiziranja i sustavnog istraživanja moguće je postaviti radnu hipotezu:

primjenom znanstvenih metoda moguće je istražiti ulogu fondova za gospodarsku suradnju

kao važnog dijela financijskog sustava koji osigurava kapital tvrtkama te dokazati da

fondovi za gospodarsku suradnju nisu ispunili svoju ulogu u hrvatskom gospodarstvu,

odnosno ostvarili su malo ulaganja s obzirom na visoke naknade koje su im isplaćene od

države.

Tako postavljena hipoteza implicirala je više pomoćnih hipoteza:

1. Sustavno istraživanje pojmova i povijesnog razvoja investicijskih fondova i fondova

rizičnog kapitala.

2. Objektivne spoznaje o primjeni te prednostima i nedostacima fondova za gospodarsku

suradnju.

3. Temeljem istraživanja fondova moguće je predvidjeti njihov značaj i doprinos

konkurentnosti poduzeća na nacionalnoj i globalnoj razini.

2

1.3. Svrha i cilj

Svrha izrade ovog diplomskog rada je istražiti i prezentirati sve važnije čimbenike koji

utječu na korištenje fondova za gospodarsku suradnju te njihovu ulogu u hrvatskom

gospodarstvu.

Cilj je istražiti sve aspekte fondova za gospodarsku suradnju. Imajući na umu svrhu i cilj

istraživanja potrebno je dati odgovore na nekoliko važnih pitanja:

1. Što su investicijski fondovi i fondovi rizičnog kapitala?

2. Što su fondovi za gospodarsku suradnju i koji je njihov značaj?

3. Koje su prednosti i nedostaci fondova za gospodarsku suradnju?

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja složene tematike koja je prezentirana u

ovom diplomskom radu, pod naslovom Fondovi za gospodarsku suradnju u Republici

Hrvatskoj, u odgovarujućim kombinacijama koristiti će se sljedeće znanstvene metode:

povijesna metoda, induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda

apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda dokazivanja i

opovrgavanja, komparativna metoda, empirijska metoda, metoda deskripcije i metoda

kompilacije.

1.5. Struktura rada

U prvom dijelu, Uvodu, definiran je problem, predmet i objekt istraživanja. Postavljena je

radna hipoteza te pomoćne hipoteze. Definirani su svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene

metode te struktura rada.

3

Drugi dio, pod naslovom Značajke investicijskih fondova, istaknuo je pojam

investicijskih fondova, njihove prednosti i nedostatke te tržište u Republici Hrvatskoj.

U trećem dijelu, Relevantne značajke o fondovima rizičnog kapitala, riječ je o

definiranju i karakteristikama fondova rizičnog kapitala te prikazu procesa ulaganja.

Četvrti dio Fondovi za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj ukazuje na stanje i

pokazatelje poslovanja fondova za gospodarsku suradnju te društva koja njima upravljaju.

Peti dio pod nazivom Primjeri ulaganja u fondove za gospodarsku suradnju analizira

istraživanje o korištenju fondova i njihovoj funkciji u hrvatskom gospodarstvu.

U šestom dijelu, Zaključku, biti će dana sinteza istraživanja kojom je dokazivana

postavljena hipoteza.

4

2. ZNAČAJKE FONDOVA RIZIČNOG KAPITALA

2.1. Investicijski fondovi

2.1.1. Definicija investicijskih fondova

Investicijski fondovi su derivati koji su nastali (kao što i sama riječ «derivati» kaže) iz

nekih drugih vrsta financijskih instrumenata s ciljem da prosječnom stanovniku ponude

specifične prednosti poput smanjenog rizika, osiguranja od gubitaka, povećane mogućnosti

zaštite, smanjenih troškova održavanja, diversifikacije, smanjenja kamatne stope na

posuđeni novac i sl. Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni

investitori koji prikupljaju sredstva od svojih ulagača te ih tada plasira|u u kratkoročne i

dugoročne investicije, odnosno u različite financijske oblike (Saunders, Cornett, 2006, p.

59.).

Ulaganjem novčanih sredstava u investicijske fondove, ulagatelji svoj novac daju na

raspolaganje specijaliziranim institucijama, odnosno društvima za upravljanje

investicijskim fondovima s ciljem ostvarivanja dobiti za ulagatelje, a kao dodatni faktor

nameće se rizik koji prati samo ulaganje na financijskim tržištima, a koliki će biti omjer

dobiti i rizka ovisi o kojem se obliku financijskog instrumenta radi te koliko vremenski

traje ulaganje.

Investicijski fondovi na financijskom tržištu imaju ulogu institucionalnih ulagača budući

da prikupljena novčana sredstva ulažu u vrijednosnice, ali i u nekretnine ili u depozite u

bankama, a sve pridržavajući se određenih prospisanih im načela. Društva za upravljanje

investicijskim fondovima upravljaju istima te utvrđuju vrijednost njihove imovine.

Početak razvoja investicijskih fondova veže se za Veliku Britaniju budući je 1868. u

Londonu osnovana državna zaklada koja je imala određene karakteristike investicijskog

fonda. Većina britanskih investicijskih kompanija i njihove američke podružnice imale su

karakteristike koje su danas značajne za zatvorene investicijske fondove. Te su institucije

prodavale fiksan broj dionica, a cijene su se određivale ovisno o ponudi i potražnji.

Prvi službeni investicijski fond osnovan je u Sjedinjenim Američkim Državama 1924.

godine kao otvoreni investicijski fond naziva Massachusetts Investors Trust i početni

5

portfelj sastojao se od 45 dionica, a vrijednost aktive bila je 50.000 dolara te se u prvoj

godini poslovanja povećala na 392.000 dolara, a svoje uloge dalo je oko 200 dioničara.

Velika depresija 1929. godine usporila je razvoj fondovske industrije što je dovelo do

nastanka krize i pada dioničarskog tržišta dionica, a 40-ih i 50-ih godina počela je rasti

njihova popularnost te su se počeli osnivati različiti fondovi ovisno o željama i potrebama

malih ulagača što je dodatno pridonijelo popularnosti investicijskih fondova.

Zbog mogoćnosti različitih oblika isplate udjela u fondu i isplate udjela u dobiti u

različitim periodima, investicijskim fondovima potrebni su likvidni oblici ulaganja, a s

druge strane investicijski fondovi su takav oblik ulaganja koji omogućavaju preuzimanje

većeg ulagateljskog rizika. Pravo na udio u dobiti regulirano je prospektom tj. statutom

fonda te jednako postoji i kod otvorenog i kod zatvorenog fonda, a osobe koje su uložile u

otvorene fondove imaju i dodatno pravo svakodobne isplate udjela u fondu. "Otvoreni

fondovi nemaju svojstvo pravne osobe, dok ju zatvoreni imaju. Glavnica otvorenih

fondova u konstantom je rastu, a postoji obveza otkupa udjela od vlasnika udjela, za

razliku od glavnice zatvorenih fondova koja je iskazana u temeljnom kapitalu društva"

(Čulinović-Herc, 2007, p. 10.).

Investicijski fond je zajednički (mutual) u tom smislu što sve prihode umanjene za

troškove raspodjeljuje na vlasnike udjela. Fondovi su organizirani kao korporacije ili kao

trust institucije, ali postoje određene razlike u odnosu na klasične kompanije (Samodol,

1999, p. 56.):

1. većina fondova je upravljana izvana što znači da nemaju vlastitih zaposlenika jer

sve poslovne aktivnosti obavljaju drugi kao što su investicijski menadžeri, brokeri,

banke i dr.,

2. kontinuirano nude nove udjele na prodaju novim investitorima,

3. prema zakonskim odredbama moraju otkupljivati prodane udjele na zahtjeve

investitora i to po tekućoj neto vrijednosti,

4. uloga tzv. nezavisnih direktora je posebno definirana zakonom, pri čemu se misli na

vlasničku neovisnost od menadžerske kompanije.

6

Investicijski fondovi su financijske organizacije osnovane da prikupljaju sredstva od svojih

ulagača te da ih investiraju u imovinu različitih oblika.

2.1.2.Vrste investicijskih fondova

Fondovi se u Hrvatskoj najčešće razvrstavaju prema njihovoj pravnoj osobnosti te prema

ovom kriteriju postoje otvoreni i zatvoreni investicijski fondovi.

"Otvoreni investicijski fondovi nemaju pravnu osobnost, a definiraju se kao zasebna

imovina koju osniva i kojom upravlja društvo za upravljanje za razliku od zatvorenih

investicijskih fondova imaju pravnu osobnost, a definiraju se kao pravne osobe koje mogu

biti ustrojene samo kao dionička društva" (Belanić, Mihelčić, 2008, p. 582.).

Ulaganje u investicijske fondove u svijetu ima dugu tradiciju. "Srednjoročna i dugoročna

ulaganja u fondove imaju niz prednosti pred drugim oblicima štednje kao što su štednja u

bankama, životno osiguranje ili kupovina nekretnina. Udjeli u fondovima vrlo su likvidni,

čemu posebno pridonose profesionalno upravljanje i velika disperzija ulaganja. Na taj se

način postižu sigurnost i povjerenje u fond. Broj investitora u investicijske fondove svakim

se danom povećava, što govori da je većina zadovoljna postignutim rezultatima" (Morić

Milovanović i Galetić, 2006, p. 80.).

Prema Čulinović-Herc postoji više kriterija razlikovanja investicijskih fondova. Prvi

kriterij razlikovanja investicijskih fondova je pravna osobnost fonda. Ako je fond pravna

osoba radi se o dioničkom društvu i riječ je o zatvorenom investicijskom fondu, a u slučaju

kada fond nije pravna osoba govori se o otvorenom investicijskom fondu. Prema drugom

kriteriju razlikovanja investicijski se fondovi razlikuju ovisno o načinu prikupljanja

kapitala, a ovisno nude li se udjeli javnom ponudom ili privatnom, otvoreni investicijski

fondovi mogu biri s javnom ponudom, s privatnom ponudom te rizičnog kapitala s

privatnom ponudom, a od 2010. uvedeni su i fondovi za gospodarsku suradnju, dok prema

istom kriteriju zatvoreni investicijski fond može biti samo s javnom ponudom. Treći

kriterij razlikovanja dijeli investicijske fondove prema potencijalnom ulagatelju jer se

pretpostavlja da se udjeli plasirani privatnom ponudom upućuju tzv. kvalificiranim

7

ulagateljima koji prema zakonu mogu poslovati kao investicijski fond ili mirovinski fond

ili pak društvo koje njima upravlja. Ulogu kvalificiranog ulagatelje može imati i banka te

osiguravajuće ili brokersko društvo, kao i ostala trgovačka društva pa čak i fizičke osobe

(Čulinović-Herc, 2007, p. 10-13.).

Prema vrsti ulaganja razlikuju se četiri vrste otvorenih investicijskih fondova. Obveznički

fondovi u svom portfelju imaju pretežno ili isključivo obveznice, a namijenjeni su

konzervativnijim ulagačima nesklonim rizicima i promjenama tečaja. Obveznički su

fondovi manje rizični, jamče veću sigurnost ulagateljima, ali nemaju mogućnosti naglog

ostvarivanja velikog profita te su primjereni ulaganjima na relativno kratko vrijeme, npr.

na tri do pet godina. Mješoviti fondovi sadržavaju dionice, ali i obveznice te su rizičniji od

obvezničkih fondova, ali imaju mogućnost ostvarivanja većeg profita. Preporučuje se

ulaganje na dulje vremensko razdoblje, npr. na pet do deset godina. Dionički fondovi imaju

cjelokupan portfelj u dionicama te su najrizičnija vrsta fonda, ali istodobno imaju

mogućnost ostvarivanja najvećeg profita. Primjereni su za dugoročna ulaganja, recimo, na

deset i više godina. Novčani fondovi uglavnom imaju konstantan i umjeren rast. Predmet

poslovanja im je isključivo prikupljanje novčanih sredstava javnom ponudom svojih udjela

i ulaganje prikupljenih sredstava u sigurne i profitabilne instrumente na financijskom

tržištu (Morić Milovanović i Galetić, 2006, p. 83.).

U pravu Europske unije materija investicijskih fondova uređena je tzv. UCITS –

Smjernicama (eng. Undertakings for Colective Invenstment in Transferable Securities

Directives), prema kojima je tvrtka za zajedničko ulaganje u vrijednosne papire samostalni

predmet zajedničkog ulaganja kapitala kojeg ulagatelji uplaćuju u financijsku imovinu, a

po načelu raspodjele rizika, pri čemu se udjeli takve tvrtke mogu na zahtjev njihovih

imatelja otkupiti ili isplatiti, izravno ili neizravno iz imovine takve tvrtke, a takva tvrtka

može biti osnovana u obliku investicijskog fonda kojim upravlja upravljačko društvo, u

obliku trusta ili u obliku investicijskog društva. Pored investicijskih fondova koji

pripadaju pod UCITS-Smjernice na području EU potrebno je istaknuti i Private equity

fondove (fondovi koji se temelje na dugoročnom ulaganju, s aktivnim sudjelovanjem

ulagatelja u njihovom upravljanju) i Hedge fondove (fondovi koji prilikom ulaganja koriste

čitav niz tehnika i instrumenta koji nisu dopušteni investicijskim fondovima koji se temelje

8

na tradicionalnim oblicima zajedničkog ulaganja). Osim Private equity i Hedge fondova

UCITS-Smjernice ne primjenjuju se još ni na investicijske fondove zatvorenog tipa,

fondove čija društva za upravljanje ne obavljaju promidžbu prodaje njihovih udjela na

prostoru Europske unije, fondove čiji se udjeli sukladno njihovom statutu mogu prodavati

samo u državama koje nisu članice Europske unije i fondove na koje je neprikladno

primjenjivati investicijsku politiku koja je propisana UCITS Smjernicama (Belanić,

Mihelčić, 2008, p. 583.).

Bitno je naglasiti da iako prvenstveni cilj djelovanja fondova rizičnog kapitala nije

doprinos razvoju pojedinog sektora ili gospodarstva u cjelini, već zarada ulagača i

ostvarenje visoke stope povrata, može se primijetiti da uglavnom svako ulaganje fonda ima

pozitivan utjecaj i utječe na razvoj gospodarstva.

2.2. Fondovi rizičnog kapitala

2.2.1. Pojam i karakteristike fonda rizičnog kapitala

Fondovi rizičnog kapitala poznatiji su kao private equity fondovi (u nastavku teksta: rizični

kapital ili fond), a u Republici Hrvatskoj su definirani Zakonom o investicijskim

fondovima (NN 150/05) kao otvoreni investicijski fondovi rizičnog kapitala s privatnom

ponudom, a njihova je karakteristika da prikupljena sredstva od kvalificiranih ulagatelja

ulažu u fondove rizičnog kapitala. Uloga je rizičnog kapitala da spaja investitore s onim

društvima kojima je onemogućen izravan doticaj s investitorima ili ne mogu doći do

financijskih sredstava iz klasičnih izvora financiranja.

"Fond rizičnog kapitala kao institucionalni investitor ulaže vlasnički kapital na određeno

vrijeme čime postaje suvlasnikom u trgovačkom društvu u koje ulaže što ga diferencira od

ostalih vrsta fonova, a to se stječe ili kupnjom vlasničkog udjela ili procesom

dokapitalizacije, čime fond opreuzima rizik od eventualnog neuspjeha u poslovanju

poduzeća te mu je od iznimne važnosti aktivno sudjelovanje i doprinos u stvaranju

vrijednosti poduzeća" (Makek et al., 2011, p. 6.).

9

"Značajka rizičnog kapitala je da ulaže u mlada poduzeća koja uglavnom pripadaju brzo

rastućim i ekspanzivnim sektorima, a prilikom ulaganja koriste se samo sredstva koja

fondu stoje na raspolaganju. Budući su ulozi manjih vrijednosti, a udio riziko kapitala je

veći, govori se o ulaganjima koristeći financijsku polugu, tzv. buyout. Prosječni životni

vijek fondova rizičnog kapitala je desetak godina, a razdoblje od tri do pet godina smatra

se idealnim za investicijske aktivnosti te se sve aktivosti preusmjeravaju na njihovo

praćenje i upravljanje kako bi se povećala vrijednost uloženog kapitala i ostvario što veći

profit" (Ćurak, 2012, p. 147.).

2.2.2. Vrste fondova rizičnog kapitala

Postoji široki spektar oblika i tipova rizičnog kapitala, budući da pojam private equity

može imati uže definicije i šire definicije, no suštinski se ulaganja rizičnog kapitala dijele

prema strategiji ulaganja.

Venture Capital je kategorija rizičnog kapitala koja se odnosi na ulaganja u mlada društva,

za pokretanje i rani razvoj ili ekspanziju mladog poslovanja, a podjela se može izvšiti

ovisno o fazi razvoja društva, od kapitala za rani razvoj kojim se financira pokretanje

poslovanja pa sve do kasnije faze i kapitala za rast koji se koristi za financiranje ekspanzije

postojećeg poslovanja koji generira prihode no još uvijek nije profitabilan ili ne generira

potreban novčani tok za financiranje budućeg rasta društva. "Growth Capital se odnosi na

ulaganja u vlasničke vrijednosne papire, uglavnom manjinske udjele, u već zrelija društva

koja traže kapital za širenje ili restrukturiranje poslovanja, za ulazak na nova tržišta ili za

financiranje većih akvizicija bez promjena u kontroli nad tvrtkom. Leveraged buyout

(LBO) ili Buyout se odnosi na strategiju ulaganja u vlasničke vrijednosne papire kao dijela

transakcije u kojoj se aktivira drugo društvo, poslovna jedinica ili imovina od postojećih

vlasnika tipično koristeći financijsku polugu. Društva koje sudjeluju u ovakvim

transakcijama su tipično zrelije tvrtke koje generiraju dostatni operativni novčani tok"

(Makek et al., 2011, p. 7.).

10

Pored ovih najčešćih oblika postoje i neki drugi oblici rizičnog kapitala kao što su npr.

mezzanine kapital ili ulaganja u društva u poteškoćama u kojima je potrebno provesti

značajna restrukturiranja.

2.2.3. Proces ulaganja fondova rizičnog kapitala

Proces ulaganja fonda rizičnog kapitala započinje analizom ciljane kompanije te tržišta i

industrije u kojoj ona posluje. Pri analizi ciljane kompanije fond ustvari procjenjuje

sadašnju vrijednost kompanije te njezinu sposobnost da kontinuirano stvara dodanu

vrijednost. Fond preliminarnu analizu ciljne kompanije u pravilu provodi svojim vlastitim

resursima, bez korištenja vanjskih savjetnika. Ukoliko nakon preliminarne analize postoji

interes fonda za ulaganje u ciljnu kompaniju, fond (kupac) i prodavatelj će pristupiti

pregovorima o transakciji i izradi predugovora koji definira sve bitne elemente transakcije,

odnosno cijenu i udjel koji je predmet transakcije, način isplate kupoprodajne cijene, uvjete

koji se moraju ispuniti da bi ugovor stupio na snagu itd. Temeljem sklopljenog

predugovora kupac uobičajeno dobiva ekskluzivitet odnosno vrijeme u kojem se

prodavatelj obavezuje da neće pregovarati s drugim potencijalnim kupcima. Za to vrijeme

kupac će provesti financijski i pravni due diligence ciljane kompanije koristeći vanjske

savjetnike (financijski due diligence uobičajeno provode revizorske kuće, a pravni due

diligence odvjetnički uredi). "Due diligence, odnosno dubinsko snimanje, odnosi se na niz

radnji provjere financijskih, pravnih i drugih aspekata poslovanja ciljne kompanije koje

poduzima investitor prije nego što sklopi kupoprodajni ugovor da bi dobio određenu

sigurnost u odnosu na imovinu koju kupuje odnosno da bi identificirao i kvantificirao

eventualne rizike koji mogu nastati nakon stjecanja udjela u ciljnoj kompaniji. Nakon

provedenog due diligence-a kupac i prodavatelj sklapaju kupo-prodajni ugovor u kojem se

detaljno definiraju svi uvjeti transakcije. Proces provođenja transakcije, od preliminarne

analize do sklapanja konačnog kupo-prodajnog ugovora, je kompleksan i dugotrajan te

uobičajeno traje tri do šest mjeseci, a nerijetko i dulje" (Zemlić, 2011, p. 23-25.).

Djelovanje rizičnog kapitala u odnosu na druge vrste ulaganja ne prestaje samo nakon

odabira objekta ulaganja financijskih sredstava i investiranja, nego podrazumijeva i aktivan

angažman na povećanju vrijednosti i smanjivanju rizika ulaganja. Djelovanje svih vrsta

11

rizičnog kapitala sastoji se od nekoliko osnova; odabir poduzeća sa kvalitetnim poslovnim

projektom, menadžmentom i mogućnošću izlaza uz ostvarivanje visokih prinosa, ulaganje

financijskih sredstava, nadzor rada i razvoja poduzeća te aktivna suradnja sa njegovim

menadžmentom na povećanju njegove vrijednosti te izlaz iz ulaganja (Šotić, 2011).

Odabir poduzeća sa kvalitetnim poslovnim projektom i menadžmentom se odnosi na

donošenje odluka o investiranju ne samo na temelju kvalitetnog poslovnog projekta nego i

kvaliteti menadžmenta koji poduzeće posjeduje. Sposoban menadžment je osnovna

pretpostavka da bi bilo koji poslovni projekt zaživio ma kako kvalitetan bio, investitori mu

stoga posvećuju iznimnu pažnju prije nego što se odluče na investiranje. Osim izbora

poslovnog projekta sa navedenim karakteristikama, investitori će prije ulaganja temeljito

proučiti i koje su mogući izlazi iz ulaganja, a koji bi rezultirali sa što većim mogućim

profitom (Šotić, 2011).

Ulaganje financijskih sredstava u poslovni projekt uvijek se vrši po njegovim unaprijed

određenim fazama razvoja. Ovim načinom investitor rizičnog kapitala smanjuje rizik svoga

ulaganja, jer iako se obavezao da će u slučaju pozitivnog odvijanja poslovnog plana izvršiti

njegovo financiranje od početka do kraja, u suprotnom slučaju potpisani ugovori mu

omogućuju izlazak iz ulaganja. Ovim načinom investitoru je olakšano upravljanje

vlastitom likvidnošću kao i mogućnost financiranja većeg broja poslovnih projekata.

Nadzor razvoja poduzeća i aktivan rad na povećanju njegove vrijednosti predstavlja zaštitu

vlastitog ulaganja od strane investitora rizičnog kapitala. Nadziru se sve bitne informacije

koje su od interesa za pravilno funkcioniranje i razvoj poduzeća, a posebna se pozornost

posvećuje nadzoru upravnog odbora gdje će investitor inzistirati na postavljanju svojih

vlastitih članova koji će osim nadzora sudjelovati i u njegovom radu. Aktivnim

sudjelovanjem u radu poduzeća investitor rizičnog kapitala osigurava njegov snažan i

kvalitetan razvoj po unaprijed određenim razvojnim fazama čime se povećava njegova

vrijednost, a samim time i profitabilnost ulaganja. Izlaz iz ulaganja – ulaganje rizičnog

kapitala u razne poslovne projekte zasniva se na temelju promišljanja da je jedino dobro

ulaganje ono kod kojeg postoji dobra izlazna opcija. Funkcioniranje rizičnog kapitala

temelji se na mogućnosti izlaza iz ulaganja koja predstavlja kraj investicijskog procesa i

suradnje između investitora i poduzetnika (Šotić, 2011).

12

Budući da je svrha ulaganja u razne poslovne projekte zarada odnosno dobivanje što većeg

prinosa na uložena financijska sredstva investitor će iskoristiti neku od izlaznih strategija

kako bi ostvario maksimalnu moguću tržišnu cijenu.

Osnovne faze investiranja rizičnog kapitala prikazane su na grafikonu 1.

Grafikon 1. Osnovne faze investiranja rizičnog kapitala

Izvor: Šotić, 2011

Kao što je vidljivo iz grafikona najčešće razdoblje životnog vijeka investicije jest od 2 do 7

godina. Osim postojanja investicijske prilike, na investiranje utječe i odabir poslovnog

projekta te kvaliteta institucionalne i zakonodavne podrške.

Fondovi rizičnog kapitala koriste međunarodno priznate metodologije za procjenu tržišne

vrijednosti poduzeća u industriji fondova rizičnog kapitala koje uključuju diskontiranje

novčanih tokova, usporedbu sa tržišnim omjerima vrednovanja tvrtki komparativnih

poduzeća u regiji i sličnoj industriji. Fond rizičnog kapitala dakle započinje svoju analizu

13

poduzeća s grubom procjenom isplativosti ulaganja koja uključuje analizu tržišta,

industrije i ciljane tvrtke. Primjer postupka ulaganja opisan je na slici 1.

Slika 1. Primjer procesa ulaganja fonda rizičnog kapitala

Izvor: Makek et al., 2011, p. 13.

Proces ulaganja fonda rizičnog kapitala sastoji se od osam etapa, a započinje analizom

tržišta, industrije i ciljanih tvrtki. Nakon prethodne odluke o mogućnostima ulaganja i

komunikacije s vodstvom ciljane tvrtke slijedi dubinsko snimanje ciljane tvrtke te procjena

njene vrijednosti. Posljednja je faza donošenje odluke o ulaganju s čime završava proces

ulaganja fonda rizičnog kapitala

.

14

3. TRŽIŠTE RIZIČNOG KAPITALA U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1. Zakonodavni okvir tržišta investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj

Zakonom o investicijskim fondovima (NN 150/05) propisuju se uvjeti za osnivanje

investicijskih fondova i društava za upravljanje investicijskim fondovima te se uređuje

način njihova poslovanja.

Donošenje novog Zakona o investicijskim fondovima donijelo je pozitivne pomake u

propisima vezanim uz sustav fondova, a ublažavanjem ograničenja koja nameću porezni

propisi za razvoj privatnog vlasničkog i rizičnog kapitala oslobodio bi se potencijal

ulaganja u privatni, vlasnički i riziko kapital (Švaljek, 2007, p. 77.).

Zakon o investicijskim fondovima definira otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s

privatnom ponudom kao zasebnu imovinu bez pravne osobnosti, koju osniva društvo za

upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala s privatnom ponudom sa

ciljem prikupljanja novčanih sredstava i privatnom ponudom udjela u fondu, čija se

sredstva ulažu u skladu s ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim

prospektom fonda te čiji imatelji udjela imaju pravo, pored prava na razmjerni udio u

dobiti fonda, na način i pod uvjetima utvrđenim prospektom fonda, zahtijevati isplatu

udjela i na taj način istupiti iz fonda (Zakon o investicijskim fondovima, 2005, čl. 202.).

Društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala osniva se u

pravnom obliku društva s ograničenom odgovornošću ili dioničkog društva, kojemu je

predmet poslovanja isključivo osnivanje i upravljanje otvorenim investicijskim fondovima

rizičnog kapitala s privatnom ponudom, odnosno ulaganje novčanih sredstava u vlastito

ime i za račun imatelja udjela fondova te obavljanje drugih poslova određenih Zakonom o

investicijskim fondovima. Za potrebe otvorenoga investicijskog fonda rizičnog kapitala s

privatnom ponudom poslove pohrane zasebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih

računa za imovinu fonda i odjeljivanja imovine svakoga pojedinoga investicijskog fonda

od imovine ostalih investicijskih fondova, obavlja depozitna banka (Zakon o investicijskim

fondovima, 2005, čl. 195-196.).

15

Otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom može izdavati samo

jednu vrstu udjela i ne smije izdavati niti jednu drugu vrstu vrijednosnih papira koji nose

prava na bilo koji dio imovine fonda. Udjeli u otvorenom investicijskom fondu rizičnog

kapitala s privatnom ponudom smatraju se vrijednosnim papirima i mogu se prodavati i

prenositi isključivo kvalificiranim ulagateljima u investicijske fondove rizičnog kapitala u

skladu s odredbama Statuta fonda. Imatelji udjela u otvorenom investicijskom fondu

rizičnog kapitala s privatnom ponudom imaju pravo, pored prava na razmjerni udio u

dobiti fonda, zahtijevati isplatu udjela u fondu prema dinamici, na način i prema uvjetima

isplate utvrđenim statutom i prospektom fonda, a za obveze otvorenoga investicijskog

fonda rizičnog kapitala s privatnom ponudom odgovaraju do visine iznosa svojega udjela u

fondu (Zakon o investicijskim fondovima, 2005, čl. 207-208.). Naknade koje se

naplaćuju ulagatelju, odnosno otvorenom investicijskom fondu rizičnog kapitala s

privatnom ponudom, ograničene su na ulaznu naknadu koja se pridodaje neto vrijednosti

imovine fonda po udjelu u trenutku prodaje, izlaznu naknadu koja se odbija od neto

vrijednosti imovine fonda po udjelu u trenutku otkupa te naknadu za upravljanje, a

određuje se samostalnom odlukom društva za upravljanje te mora biti naznačena u

prospektu fonda, a smije biti utvrđena na način da ovisi o prinosu fonda, a utvrđuje ju

društvo za upravljanje u prospektu fonda (Zakon o investicijskim fondovima, 2005, čl.

209-211.).

3.2. Tržište investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj pravna infrastruktura fondovske industrije postavljena je još 1995.

godine donošenjem Zakona o investicijskim fondovima (NN 36/95) no snažniji zamah

ulaganja u fondove, pogotovo ulaganje stanovništva, bilježi se posljednjih desetak godina.

U novije vrijeme fondovski oblici ulaganja jače su marketinški zastupljeni pa raste i interes

građana, a time i ukupna imovina uložena u fondovsku industriju. U Republici Hrvatskoj

tržišna situacija upućuje na porast važnosti otvorenih investicijskih fondova dok se kod

zatvorenih fondova javlja suprotan proces te dolazi do smanjenja broja fondova, a

pretpostavlja se da će se oni razvijati prije svega u pravcu specijaliziranih investicijskih

fondova kao što je to slučaj upravo s fondovima koji ulažu u nekretnine. Za sada u fondove

16

ulaže mali broj ulagatelja no do značajnijeg porasta ulaganja će doći kada investicijski

fondovi počnu kroz duže vremensko razdoblje ostvarivati visoke prinose (Čulinović-Herc,

2007, p. 79.).

Domaću industriju investicijskih fondova karakterizira rast sve do posljednjih nekoliko

godina, a dolazak stranih investicijskih fondova povećao je konkurenciju te utjecao na

industriju domaćih fondova po pitanju ponude već postojećih fondova, ali i po pitanju

strategija i naknada. Dolaskom stranih investicijskih fondova u Hrvatsku nametnula se

potreba za regulacijom istih u Hrvatskoj, a njihov je dolazak doveo i do akvizicije,

odnosno spajanje nekoliko fondova, a pojedini su bili primorani otvoriti stečaj. Određene

administrativne barijere koje su kočile ulazak stranih investitora na domaće tržište prestale

su postojati ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, a od dana ulaska regulirano je i

djelovanje domaćih fondova na stranim tržištima.

Grafikon 2 prikazuje kretanje investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj od 2000. do

2014. godine.

Grafikon 2. Kretanje investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

iiiiiiiiiiiiiiiiiiii2000. do 2014. godine

Izvor: izrada prema http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section3

17

Promatrajući grafikon 2 koji prikazuje razvojni tijek investicijskih fondova u Republici

Hrvatskoj od 2000. do 2014. godine vidljive su oscilacije u kretanju broja fondova tijekom

cjelokupog analiziranog razdoblja. Prvih 9 godina karakteristira razvoj fondova i njihov

eksplicitan rast koji doseže vrhunac 2009. godine kada je evidentirano ukupno 140

investicijskih fondova te slijedi pad iz godine u godinu i može se zaključiti da je

ekonomska kriza zahvatila i fondovsku industriju. Promatrajući udio pojedine vrste fonda,

vidljivo je da dominiraju otvoreni investicijski fondovi, a strukturna se analiza daje u

nastavku rada.

Jedan od pokazatelja razvijenosti pojedinog tržišta je vrijednost neto imovine, stoga se u

tablici 1 prikazuje ukupna neto imovina investicijskih fondova od 2000. do 2014. godine te

neto imovina zasebno za pojedinu vrstu.

Tablica 1. Neto imovina investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

iiiiiiiiiiiiiiii2000. do 2014. godine (u tis. kn)

Otvoreni

investicijski

fondovi

Zatvoreni

investicijski

fondovi

UKUPNO

2000. 168.835 1.163.699 1.332.534

2001. 1.306.652 1.210.173 2.516.825

2002. 2.462.855 1.208.836 3.671.691

2003. 2.941.801 976.996 3.918.797

2004. 4.527.735 1.120.273 5.648.008

2005. 8.834.460 1.537.356 10.371.816

2006. 16.038.989 2.443.431 18.482.420

2007. 30.056.247 3.682.360 33.738.607

2008. 9.890.231 1.895.576 11.785.807

2009. 12.034.941 1.840.765 13.875.706

2010. 13.674.365 1.917.555 15.591.920

2011. 11.928.895 1.670.814 13.599.709

2012. 12.962.205 1.633.339 14.595.544

2013. 13.257.078 1.382.933 14.640.011

2014. 12.978.397 1.473.939 14.452.336


18

Ukupna imovina investicijskih fondova prati jednaki razvojni trend kao i kretanje broja

fondova te je najveća neto imovina bila 2007. godine zahvaljujući iznimno visokim

prinosima i iznosila je 33.738.607 tisća kuna, a tome je najviše doprinijela prodaja Plive te

inicijalna javna ponuda dionica telekomunikacijskog operatera T-HT-a i INA-e, čime se

tržište kapitala dodatno afirmiralo.

Nakon najuspješnijeg rezultata dosegnutog 2007. godine, korekcije cijena krajem 2007. i

početkom 2008. godine dovele su do pada vrijednosti imovine investicijskih fondova za

gotovo trostruko što je uzrokovano padom cijena vrijednosnica, a pritom je uzrokovalo

naglo povlačenje udjela iz investicijskih fondova s javnom ponudom.

Posljednje analizirane 2014. godine ukupna se vrijednost smanjila za 1,28% u odnosu na

2013. godinu, a tome je najviše pridonio pad neto imovine otvorenih investicijskih

fondova, budući je vrijednost zatvorenih u 2014. porasla za gotovo 100 milijuna kuna. Rast

imovine rezultat je odlične likvidnosti domaćeg tržišta kao i povećanje svijesti domaćih

ulagača o prednostima i mogućnostima koje im donosi ulaganje, a određeni doprinos imaju

i strani ulagači.

Analiza otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova i njihovih specifičnih vrsta prikazuje

se u sljedećim tablicama.

U tablici koja slijedi prikazan je broj otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova u

Republici Hrvatskoj od 2004. do 2014. godine.

19

Tablica 2. Investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2014.

iiiiiiiiiiiiiiiiigodine

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Otvoreni

investicijski

fondovi 41 56 72 100 126 130 131 126 121 108

107

s javnom

ponudom 41 56 62 83 98 103 101 101 96 86

82

s privatnom

ponudom 9 16 26 25 23 18 18 15

17

s privatnom

ponudom

rizičnog kapitala

1 1 2 2 7 2 2 7

7

Zatvoreni

investicijski

fondovi 5 6 7 9 11 10 8 7 7 4

4

s javnom

ponudom 4 4 4 4 4 4 4 4 4 3

3

s javnom

ponudom

za ulaganje

u nekretnine

1 2 3 5 7 6 4 3 3 1

1

UKUPNO 46 62 79 109 137 140 139 133 128 112

111


Kao što je već rečeno, desetogodišnje razdoblje karakterizira rast ukupnog broja

investicijskih fondova sve do 2009. godine kada ih je bilo najviše, 140 fondova, od kojih

130 otvorenih što je ujedno i najveći broj od svih analiziranih godina te 10 zatvorenih

fondova. Najveći je broj zatvorenih fondova registriran 2008. godine kada ih je na

teritoriju Republike Hrvatske djelovalo 11 i od te su godine u konstantnom padu te ih je u

2013. i 2014. godini najmanje u cjelokupnom razdoblju, samo 4 fonda.

Tablica 3 analizira broj otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom u Republici

Hrvatskoj od 2004. do 2013. godine prema vrstama.

20

Tablica 3. Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom u Republici Hrvatskoj u

iiiiiiiiiiii iiiu razdoblju od 2004. do 2013. godine

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Novčani 12 13 15 15 17 20 19 23 23 23

Obveznički 10 15 14 14 14 10 9 8 8 8

Mješoviti 11 15 18 18 19 20 20 18 18 16

Dionički 8 13 15 36 48 53 53 52 47 39

UKUPNO 41 56 62 83 98 103 101 101 96 86


U sljedećoj se tablici analizira broj otvorenih investicijskih fondova s privatnom ponudom

u Republici Hrvatskoj od 2004. ido 2013. godine prema vrstama.

Tablica 4. Otvoreni investicijski fondovi s privatnom ponudom u Republici Hrvatskoj

iiiiiiiiiiii iiiiu razdoblju od 2004. do 2013. godine

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Novčani 1 3 3

Obveznički 1 1 1 1 1 1 1 2

Mješoviti 6 6 9 10 9 8 8 6

Dionički 2 9 15 11 10 9 9 7

UKUPNO 9 16 26 25 23 18 18 15


Na sljedećem se grafikonu prikazuje kretanje broja otvorenih investicijskih fondova s

privatnom ponudom rizičnog kapitala.

21

Grafikon 3. Otvoreni investicijski fondovi s privatnom ponudom rizičnog kapitala u

iiiiiii iiiiiiiiii Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013. godine


Na grafikonu 4 prikazan je udio pojedinog zatvorenog fonda u ukupnom broju zatvorenih

fondova od 2004. do 2013. godine.

Grafikon 4. Zatvoreni investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

iiiiiiiiiiiiiiiiiiii2004. do 2013. godine


22

Promatrajući grafikon 4 vidljiv je rast ukupnog broja zatvorenih investicijskih fondova od

2004. do 2008. godine nakon koje slijedi opadanje do kraja razdoblja. Najviše je

zatvorenih investicijskih fondova evidentirano 2008. godine, ukupno 11, dok je 2013.

godine taj broj najniži (4 fonda). Promatra li se kretanje pojedine vrste zatvorenih

investicijskih fondova može se uočiti stagnacija u broju zatvorenih investicijskih fondova s

javnom ponudom budući je broj jednak tijekom cjelokupnog razdoblja (4) osim 2013.

godine kada se broj fondova smanjio za jedan fond te ih je evidentirano 3.

Tržište investicijskih fondova u 2014. obilježilo je zaustavljanje trenda pada vrijednosti

ukupne imovine investicijskih fondova iz proteklih godina kao posljedice gospodarske

krize. 2014. godina je značajna za fondovsku industriju jer su osnovane i započele su s

radom posebne vrste otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom (UCITS fondovi)

i alternativni investicijski fondovi (AIF-ovi).

U sljedećoj se tablici prikazuje struktura investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj na

dan 31.12.2014. godine.

23

Tablica 5. Struktura investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj na dan 31.12.2014.

iiiiiiiii iiiiiiigodine

31.12.2014. Udio (%)

UCITS fondovi 82 73,87

Novčani 21 18,92

Obveznički 10 9,01

Mješoviti 10 9,01

Dionički 28 25,23

Ostali 13 11,71

Alternativni investicijski fondovi 29 26,13

- S javnom ponudom 5 4,5

Otvoreni s javnom ponudom 1 0,9

Zatvoreni s javnom ponudom 3 2,7

Zatvoreni s javnom ponudom za ulaganje u

inekretnine 1 0,9

- S privatnom ponudom 24 21,62

Osnovni s privatnom ponudom 14 12,61

Posebni s privatnom ponudom 3 2,7

Rizičnog kapitala 7 6,31

-Rizičnog kapitala s privatnom ponudom 2 1,8

-Rizičnog kapitala s privatnom ponudom - IFondovi za gospodarsku suradnju

5 4,5

UKUPNO 111 100%


Na dan 31.12.2014. godine u Republici Hrvatskoj registrirano je 111 investicijskih fondova

od kojih je 82 UCITS fonda, dok su preostalih 29 alternativni investicijski fondovi. Od

UCITS fondova, najveći udio od 25,23% odnosi se na dioničke fondove, a 18,92 % odnosi

se na novčane fondove. Istog je dana evidentirano i 29 alternativnih investicijskih fondova,

onih s javnom ponudom je 5, a s privatnom 24, što predstavlja udio od 21,62% od ukupnog

broja investicijskih fondova. U sljedećem se grafikonu prikazuje kretanje UCITS fondova

u 2013. i 2014. godini.

24

Grafikon 5. Usporedba broja UCITS fondova u Republici Hrvatskoj na dan

iiiiiiiiiiiiiiii iiii31.12.2013. i 31.12.2014. godine


Na dan 31.12.2014. registrirano je u Republici Hrvatskoj 86 UCITS fondova, dok ih je

godinu dana ranije 2013. registrirano 82, odnosno 4,65% manje. Od ukupno 82 fonda u

2013. godini najviše je dioničkih, njih 35 i 23 novčana fonda, zatim 13 mješovitih fondova,

a ostatak čine obveznički (8) i ostali fondovi. U 2014. nastavljen je trend smanjenja broja

UCITS fondova u odnosu na prethodno razdoblje budući da je ukupan broj fonda bio manji

za 4 fonda, a gledajući po vrstama najviše je smanjeno dioničkih fondova, njih 7, a

zanimljiv je podatak da je došlo do rasta u broju ostalih UCITS fondova. Navedeno je

rezultat izmjena zakonske regulative koja uređuje osnivanje i poslovanje ove vrste

fondova, a koja je stupila na snagu 2013. godine, što je dovelo do povećanja ostalih

fondova za 6. Promjene u regulatornim aktivnostima se također odnose i na poslovanje

društava za upravljanje fondovima kojima je pružena mogućnost proširenja ponude.

Osim što je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u nastavku teksta: HANFA)

po zaključenju likvidacije brisala 4 UCITS i 1 AIF fond iz Registra, također je donijela

odluku o pripajanju dva fonda u jedan, što je u konačnici rezultiralo smanjenjem ukupnog

broja fondova 2014. godine za njih 4.

25

Neto imovina UCITS fondova prikazana je u tablici 6.

Tablica 6. Neto imovina UCITS fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006.

iiiiiiiiiiiiiiiido 2014. godine (u mlrd. kn)

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

UCITS 15,179 29,017 9,322 11.406 13,007 11,490 12,615 13,035 12,978

Novčani 4,274 4,140 3,907 6,044 6,859 7,240 9,124 9,797 9,180

Obveznički 1,138 0,674 0,510 0,554 1,180 0,723 0,446 0,393 0,934

Mješoviti 5,994 10,022 2,150 1,929 1,945 1,361 1,107 0,748 0,749

Dionički 4,311 14,180 2,753 2,878 3,021 2,165 1,936 1,873 1,696

Ostali 0,221 0,417


Iz prethodne tablice koja prikazuje neto imovinu UCITS fondova, odnosno prema

nekadašnjoj regulativi otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom vidljivo je da je

najveća imovina 2007. godine u vrijednosti iznad 29 milijardi kuna, što je rezultat porasti

fondova ove vrste 2007. godine u odnosu na 2006. godinu jer je osnovan 21 novi fond, a

tako velikom porastu najviše su pridonijeli dionički fondovi. U 2008. godini evidentan je

pad tržišta koji se očituje ne samo u smanjenju broja fondova, već i u drastičnom padu

vrijednosti imovine za gotovo 20 milijardi kuna, a kao razlog nametnuli su se problemi i

poremećaji ne samo na hrvatskom, već i ostalim svjetskim tržištima, naročito američkom

što ukazuje na početak globalne ekonomske krize. Tijekom 2009. godine pad financijskog

tržišta nije nastavljen iako je to bilo za očekivati, već je zabilježen lagani rast, što je

rezultiralo i povećanjem imovine UCITS fondova za 22,36%., a rast bilježi i 2010. godina.

Lagani pad evidentiran je 2011. Godine, no oporavak slijedi već sljedeće 2012. godine i

nastavlja se u 2013. godini kada neto imovina iznosi 13 milijardi kuna, a gotovo 10

milijardi čini imovina novčanih fondova. 2014. godine neto imovina UCITS fondova

neznatno je smanjena u odnosu na 2013., a na navedeno je u najvećoj mjeri utjecalo

smanjenje imovine novčanih fondova, koji i dalje imaju dominantan udio u ukupnoj neto

imovini UCITS fondova.

26

U sljedećoj se tablici daje prikaz broja AIF-ova od 2006. do 2014. godine.

Tablica 7. Stanje AIF fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2014.

iiiiiiiiiiiiiiiiigodine

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Privatna

ponuda 10 17 28 27 30 25 25

22

24

Osnovni 9 16 26 25 23 18 18 15 14

hedge

(posebne

vrste)

- - - - - - - - 3

rizičnog kapitala

1 1 2 2 2 2 2 2 2

rizičnog kapitala – fgs

5 5 5 5 5

Javna ponuda 1 9 11 10 8 7 7 4 5

Otvoreni - - - - - - - - 1

zatvoreni 4 4 4 4 4 4 4 3 3

zatvoreni

nekretninski 3 5 7 6 4 3 3 1 1

UKUPNO 17 26 39 37 38 32 32 26 29


U Republici Hrvatskoj na kraju 2014. bilo je 29 alternativnih investicijskih fondova,

odnosno 3 fonda više nego prethodne 2013. godine, što je povećanje za 11,53%. Ukupni

broj AIF-ova bio je najviši 2008. godine kada ih je evidentirano 39, odnosno 28 sa

privatnom i 11 sa javnom ponudom. Analiziraju li se alternativni investicijski fondovi

rizičnog kapitala s privatnom ponudom uočava se da je u 2006. i 2007. godini djelovao

samo jedan fond, a od 2008. pa do kraja razdoblja registrirana su dva fonda, a ukupnom

povećanju najviše je pridonijelo osnivanje fondova za gospodarsku suradnju kojih je 5 u

svakoj godini počevši od 2010. godine kada su i osnovani. Što se zatvorenih alternativnih

investicijskih fondova s javnom ponudom tiče, uočava se stagnacija od početka razdoblja

kada ih je evidentirano 4 te je jednak broj do 2013. kada jedan prestaje sa radom, a 2014.

godine ostali su nepromjenjivi u odnosu na 2013. Zatvoreni nekretninski AIF-ovi s javnom

27

ponudom bilježe rast u prve tri analizirane godine te ih je najviše upravo 2008. godine (7)

i od tada su u konstantnom porastu, a u posljednje dvije godine posluje samo jedan takav

fond. Stanje njihove neto imovine na dan 31.12. u razdoblju od 2006. do 2014. godine

prikazano je u tablici.

Neto imovina AIF-ova od 2006. do 2014. godine analizira se u nastavku.

Tablica 8. Neto imovina AIF-ova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006.

iiiiiiiiiiiiiiii do 2014. godine (u mlrd. kn)

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Privatna

ponuda 0,319 1,038 0,567 0,628 0,666 0,752 0,764

0,692 1,125

Osnovni 0,319 1,038 0,567 0,628 0,666 0,438 0,346 0,221 0,236

hedge-

posebne

vrste

- - - - - - - - 0,8

rizičnog kapitala

0,246 0,168 0,134 0,97

rizičnog kapitala –

fgs

0,68 0,249

0,336 0,782

Javna

ponuda 2,443 3,682 1,895 1,840 1,917 1,670 1,633 1,382 1,490

otvoreni - - - - - - - - 0,28

zatvoreni 2,280 3,299 1,298 1,309 1,402 1,217 1,285 1,254 1,343

zatvoreni

nekretninski 0,163 0,382 0,596 0,531 0,514

0,453

0,348 0,128 0,118

UKUPNO 2,763 4,720 2,463 2,468 2,584 2,423 2,397 2,075 2,615


Ukupna vrijednost neto imovine AIF-ova najviša je 2007. godine u iznosu od 4,7 milijardi

kuna, najviše zahvaljujući imovini zatvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom s

udjelom od 69,9%. Ukupna imovina analiziranih fondova već sljedeće 2008. godine opada

i to za 47,82%, dok je 2009. imovina u porastu za 5 milijuna kuna, a ukupan je porast

imovine zabilježen i 2010. 2011. godinu karakterizira porast neto imovine kod AIF-ova s

privatnom ponudom, ali zbog značajnijeg smanjenja vrijednosti imovine AIF-ova s javnom

28

ponudom od preko 200 milijuna kuna, ukupna se vrijednost imovine smanjila za 6,23%, a

ona se smanjuje i u sljedeće dvije godine i doseže svoju najnižu vrijednost 2013. u iznosu

nešto višem od 2 milijarde kuna. Na dan 31.12.2014. ukupna neto imovina AIF fondova

iznosila je 2.615.748 tisuća kuna, što je povećanje od 26,11% u odnosu na imovinu krajem

2013. godine vrijednost koja je iznosila više od 2 milijarde kuna (2.075.806 tisuća kuna), a

taj porast rezultat je porasta neto imovine fondova za gospodarsku suradnju. Posljednje je

2014. godine evidentiran i porast imovine zatvorenih alternativnih investicijskih fondova s

javnom ponudom za više od 88 milijuna kuna u odnosu na 2013., dok je neto imovina

jedinog zatvorenog nekretninskog AIF-a s javnom ponudom smanjena.

Osim UCITS i AIF fondova, fondovsko tržište Republike Hrvatske čine i fondovi osnovani

posebnim zakonima, odnosno Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova

njihovih obitelji i Umirovljenički fond, a njihova je imovina prikazana u tablici 6.

Tablica 9. Neto imovina investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj osnovanih

iiiiiiiiiiiiiiiii iposebnim zakonima u razdoblju od 2006. do 2014. godine (u mlrd. kn)

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

Fond hrvatskih

branitelja iz

Domovinskog rata i

članova njihovih obitelji

2,945

4,236

2,400

2,223

2,005

1,145

1,133 0,971 0,749

Umirovljenički fond

6,621

4,491

3,474

2,675

1,856

0,979

0,197

0,193

0,190


Ukupna imovina fondova prema posebnim zakonima, odnosno Fonda Hrvatskih branitelja

iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Umirovljeničkog fonda u 2006. godini

iznosi više od 10,5 milijardi kuna. Imovina Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

i članova njihovih obitelji najviše je porasla 2007. godine i to za 43,84%, za razliku od

imovine Umirovljeničkog fonda koja se u istom razdoblju smanjila za 32,17%. Do kraja

razdoblja imovina obje vrste fonda u konstantnom je opadanju, a najnižu vrijednost dosežu

posljednje 2014. godine. Na dan 31.12.2014. neto imovina Fonda hrvatskih branitelja iz

Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iznosila je 749.507 tisuća kuna, a

Umirovljeničkog fonda 190.673 tisuća kuna te je vrijednost imovine kod oba fonda manja

29

u odnosu na prethodnu 2013. godinu kao posljedica ne samo novčanih odljeva, već je do

smanjenja došlo pod utjecajem tržišta.

Sukladno razvoju fondovske industrije, rasla je i potreba za osnivanjem novih fondova,

različitih vrsta i različitih strategija ulaganja. Analiza prethodnog desetogodišnjeg

razdoblja od 2000. do 2014. godine pokazala je konstantan rast i povećanje broja fondova

sve do 2009. godine nakon koje pod utjecajem negativnih efekata krize počinje njihovo

nazadovanje. Što se raspodjele unutar pojedinih vrsta fondova tiče, novčani fondovi su bili

vodeći u početnim godinama ne samo po broju fondova već i po vrijednosti njihove neto

imovine, a nakon 2006. godine jača uloga mješovitih i dioničkih fondova i to više

imovinom pod upravljanjem nego brojem.

3.3. Razvoj tržišta rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj

Zakon o investicijskim fondovima (NN 150/05) uvodi fondove rizičnog kapitala na

hrvatsko fondovsko tržište kao posebnu klasu imovine prema uzoru na već razvijeno

američko Private Equity tržište.

Korijeni rizičnog kapitala potječu iz SAD-a iz davne 1946. godine kada su osnovane

American Research and Development Corporation (ARDC) and J.H. Whitney &

Company, prve Private Equity firme koje su prikupile kapital institucionalnih ulagatelja

kako bi potakle ulaganja u tvrtke koje su pokrenuli vojnici koji su se vratili s bojišnica

Drugog svjetskog rata, a po uzoru na takav sistem i u Hrvatskoj su se pojavili prvi riziko

fondovi nakon povratka hrvatskih vojnika iz Domovinskog rata.

"Najpoznatiji fond čiji je cilj bio uvođenje obrazaca korporativnog upravljanja i ulaganja

privatnog kapitala uz pristojan financijski povrat je bio SEAF-Croatia, a skupinu

investitora su činili fondovi skandinavskih Vlada (Norveške, Finske i sličnih zemalja), a

slijede regionalni fondovi poput Horizonte Venture Management (Austrija). Zajedničke

karakteristike navedenih fondova su da su mali ne samo po veličini, već i po iznosima

ulaganja, a njihov najveći uspjeh smatra se odgoj i stvaranje kvalitetnih kadrova koji su i u

današnje doba aktivni" (Trzić, 2011, p. 27.).

30

Prve tvrtke rizičnog kapitala koje su počele sa radom i investiranjem u Hrvatsku djelovale

su na teritoriju Republike Hrvatske kao predstavništva ili lokalna konzultantska poduzeća

upravljačkih kompanija iz raznih zemalja, a sredinom 1997. godine osnovan je i počeo sa

radom Copernicus Capital (Trzić, 2011, p. 27).

Quaestus je prva hrvatska tvrtka za upravljanje rizičnim kapitalom koja je osnovana 2003.

godine te je vodeća hrvatska grupacija za upravljanje alternativnim ulaganjima, dok ukupni

kapital pod upravljanjem iznosi više od 100 milijuna eura. Iste 2003. godine osnovan je i

Quaestus Private Equity Kapital kao prvi hrvatski fond rizičnog kapitala te je sljedećih pet

godina djelovao kao jedini hrvatski Private Equity fond sve do 2008. godine kada se osniva

i Nexus Alfa (http://www.quaestus.hr/? comp= content&cont=company).

Investitori prvog domaćeg fonda rizičnog kapitala bili su devet renomiranih hrvatskih

tvrtki koje su u fond investiranja uložile 35 milijuna eura i to u poslovne projekte

Hospitalije, Trgovine, Metroneta, Tele2-a i Hlada, a od onda slijedi razvoj investicija

rizičnog kapitala, a presedan je 2010. godina kada Vlada donosi odluku o osnivanju

fondova za gospodarsku suradnju. Fondovi za gospodarsku suradnju primaju od države

naknadu samim time što postoje, bez obzira da li ostvare ulaganje.

Nezadovoljstvo sa rezultatima FGS-ova rezultiralo je u izmjenama koje je Vlada donijela

krajem 2012. godine u pogledu naknada tako što bi naknada za upravljanje trebala iznositi

1,6 posto od uloženog novca od treće do pete godine, a poslije na ukupnu vrijednost

ulaganja. Navedena izmjena ne ide u prilog društvima koja upravljaju FGS-ovima jer su

zakinuti za zagarantirane milijunske prihode (Barilar, 2013).

S obzirom na planirano, može se konstatirati da su rezultati djelovanja FGS-a poražavajući

budući da je od planiranih ulaganja od dvije milijarde kuna od 2011. do 2016. godine, koje

bi preko FGS-ova trebale biti uložene u gospodarstvo, do kraja 2014. godine realizirano

ulaganja od 380 milijuna kuna, tj. samo 19 posto.

Na početku prethodne 2014. godine ulaganja u FGS-ove iznosila su više od 266 milijuna

kuna, a krajem godine ta su ulaganja povećana za 114 milijuna kuna te su koncem 2014.

31

iznosila više od 380 milijuna kuna (http://www.revizija.hr/izvjesca/2015/ ministarstva

/ministarstvo_poduzetnistva_i_obrta.pdf).

Odlukom o sudjelovanju u fondovima za gospodarsku suradnju planirano je da bi

Republika Hrvatska u razdoblju od 2011. do 2015. trebala u FGS-ove uložiti najviše do

1.000.000.000,00 kn.

"U veljači 2014. godine, Povjerenički odbor fonda Alternative Private Equity je donio

odluku o otkazu upravljanja društvu za upravljanje ovim fondom, a daljnje upravljanje

fondom je povjereno društvu Nexus Private Equity Partneri d.o.o., uz suglasnost Hrvatske

agencije za nadzor financijskih usluga te su na kraju 2014. poslovala četiri društva za

upravljanje FGS-ima, a upravljala su s pet fondova. Krajem listopada 2014. smanjena je

ukupna veličina fonda Quaestus Private Equity Kapital II za 200.000.000,00 kn, jer su dva

ulagatelja prekinula daljnja ulaganja u fond, čime je smanjena obveza Republike Hrvatske

za ulaganje u navedeni fond za 100.000.000,00 kn te je ukupan iznos sredstava koji bi

Republika Hrvatska trebala uložiti u fondove za gospodarsku suradnju smanjen s

1.000.000.000,00 kn na 900.000.000,00 kn" (http://www.revizija.hr/izvjesca/2015/

ministarstva /ministarstvo_poduzetnistva_i_obrta.pdf).

Sve do početka 2006. godine i stupanja na snagu novog Zakona o investicijskim

fondovima, poslovanje fondova rizičnog kapitala u Hrvatskoj nije bilo zakonom

regulirano, a njegovim su donošenjem oni definirani kao otvoreni investicijski fondovi s

privatnom ponudom s rokom osnivanja do najviše 10 godina te veličinom od minimalno 75

milijuna kuna.

Nekoliko godina nakon osnivanja i aktivnog početka djelovanja na tržištu investicijskih

fondova, broj ulaganja rizičnog kapitala naglo se smanjio zbog novonastale situacije i

nastanka krize 2009. godine. Hrvatska u ovom području nije privlačna investitorima iz

stranih zemalja ne samo radi niske stope povrata, već i zbog razvijenijih tržišta susjednih

zemalja za kojima Hrvatska zaostaje ne samo po broju fondova, već i po broju ulaganja i

vrijednosti investicija.

32

3.4. Značaj rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj

Za razvoj industrije privatnog vlasničkog i rizičnog kapitala važna je razvijenost

poduzetništva i inovacijska sposobnost tvrtki.

"Ulaganja su u privatni vlasnički i rizični kapital najčešće usmjerena u nove poduzetničke

poduhvate, odnosno u mlade, inovativne tvrtke, a država mjerama gospodarske politike

može poticati poduzetništvo i jačati inovativni kapacitet (Švaljek, 2007, p. 58.).

Hrvatska je jedna od niza zemalja Europe sa nepovoljnim poreznim i pravnim sustavom

koji je neatraktivan za ulaganja u rizični kapital, a sektor malog gospodarstva nedovoljno

koristi ovu vrstu financiranja za pribavljanje novčanih sredstava. Okruženje koje utječe na

ulagače i tvrtke u koje se ulaže smatraju se ključnim elementima za procjenu razvijenosti

tržišta rizičnog kapitala.

"Okruženje koje utječe na ulagače i fond menadžere, prikupljanje sredstava za fondove

rizičnog kapitala jedan je od osnovnih preduvjeta kako bi se dalje moglo odvijati

investiranje u kvalitetne poslovne projekte poduzetnika. Utjecaj zakonodavnih propisa

kojima se uređuju mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i općenito ulaganja u rizični

kapital, u Hrvatskoj nisu osobito povoljni. Propisi ne omogućavaju da mirovinski fondovi i

osiguravajuća društva potpuno slobodno ulažu u rizični kapital u postotku koji odgovara

rizičnom profilu njihovih klijenata te smiju ulagati u fondove rizičnog kapitala samo ako

oni kotiraju na javnom tržištu. Budući da rizični kapital nije prepoznat od strane države

kao bitan čimbenik u razvijanju ekonomije, postojanje nekih većih poreznih poticaja za

ulaganje u rizični kapital od strane države nema" (Cvijanović et al., 2008, p.113.).

"Okruženje koje utječe na tvrtke u koje se ulaže , budući da se investira u nove inovativne

poduzetničke poduhvate, odnosno mlada i inovativna poduzeća za razvoj industrije

rizičnog kapitala važna je njihova nacionalna razvijenost. Država mjerama gospodarske

politike dosad nije dovoljno poticala poduzetništvo i jačala inovativni koncept zemlje tako

da se poduzetnici nalaze u vrlo teškom okruženju koje ih demotivira da se upuštaju u

poslovne poduhvate sa većim stupnjem rizika, ali i većim prinosom na uložena financijska

sredstva" (Cvijanović et al., 2008, p.113.).

33

"Okruženje koji utječe na zadržavanje nadarenih na području rizičnog kapitala , za

napredak rizičnog kapitala od presudne je važnosti privući, poticati i zadržati nadarene

pojedince, osobito poduzetnike, istraživače, visokokvalificirane menadžere u poduzećima i

društvima za upravljanje fondovima. Bitne čimbenike koji utječu na ovo područje država

nije kvalitetno riješila pa visina najviše granične stope poreza na dohodak, trenutak

oporezivanja dioničkih opcija i način oporezivanja udjela u zaradi predstavljaju najveći

problem na ovom području" (Cvijanović et al., 2008, p.113.).

Prednosti rizičnog kapitala u odnosu na financiranje putem bankovnog kredita jesu (Makek

et al., 2011, p. 8.):

· raspon ulaganja je od srednjeg do dugoročnog ulaganja,

· osjećaj pripadnosti i predanosti poduzeću i njegovu razvoju za vrijeme trajanja

investiranja),

· kapitalna osnova za realizaciju plana budućeg rasta i razvoja je dovoljna i

fleksibilna,

· pritisak i opterećenje usmjereno je na povrat na uloženi kapital koji ovisi o

uspješnosti poslovanja,

· rast i uspjeh utječu na visinu povrata,

· fond s društvom dijeli i rizike i rezultate,

· u slučaju ne ostvarivanja pozitivnih rezultata poslovanja, fond se nalazi u istom

položaju kao i ostali dioničari, a nakon banaka i drugih vjerovnika mogu izgubiti

svoje ulaganje.

Tvrtke rizičnog kapitala u Hrvatskoj ne nalaze dovoljan broj kvalitetnih poslovnih

projekata pa u velikom broju slučajeva prikupljeni kapital ostaje neiskorišten. Kod

previđanja bolje budućnosti ulaganja rizičnog kapitala u Hrvatskoj može se osloniti na

činjenice da država polako prepoznaje važnost rizičnog kapitala u gospodarstvu te u

suradnji sa EU donosi razne poticajne mjere, da će se neiskorišteni potencijali hrvatskih

mirovinskih fondova po uzoru na europske početi slijevati u fondove rizičnog kapitala, da

promijenjeni uvjeti na tržištu bitno otežavaju poduzetnicima da dolaze do standardnih

34

oblika financiranja za svoje projekte kao i to da se poduzetnici polako informiraju o tome

što je zapravo rizični kapital i koje uvjete trebaju zadovoljavati kako bi ga dobili.

Ostvari li se sve ovo Hrvatska će slijediti primjere usporedivih zemalja u kojima je zbog

rizičnog kapitala došlo do razvoja gospodarstva i povećanja BDP-a što je u konačnici

rezultiralo povećanjem kvalitete života njenih stanovnika.

3.5. Ograničenje razvoja rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj

Korisnici rizičnog kapitala trebali bi biti svi pojedinci kao i poduzeća u raznim fazama

razvoja koja posjeduju kvalitetan poslovni projekt, a u Hrvatskoj je mali broj onih

poduzetnika koji se odlučuju za ovaj vid financiranja, a od onih koji se na to odluče to su

ponajprije nove tvrtke, inovativne brzorastuće tvrtke, tvrtke u procesu restrukturiranja i sl.

Premda su ulaganja rizičnog kapitala najčešće usmjerena u nove poduzetničke poduhvate,

odnosno u mlade, inovativne tvrtke, država mjerama gospodarske politike do sada nije

dovoljno poticala poduzetništvo i jačala inovativni kapacitet zemlje. Poduzetnici se teško

odlučuju za neke profitabilnije poslovne projekte koji su po definiciji rizičniji pa stoga

investitori rizičnog kapitala teško dolaze do novih kvalitetnih korisnika. Nedostatak znanja

o tome što je to investiranje rizičnog kapitala također se pokazao kao bitan čimbenik

razloga pojavljivanja malog broja novih korisnika što je negativno utjecalo na nastajanje i

razvitak mladih i inovativnih poduzeća kao i gospodarstvo u cjelini (Šokić, 2011).

"U pogledu prikladnosti pravnog okruženja za djelovanje investicijskih fondova za

ulaganje u privatni vlasnički i rizični kapital, najprije se ocjenjuje jesu li takvi fondovi

uopće predviđeni postojećim propisima, tj. postoji li odgovarajući sustav fondova, odnosno

mehanizam ulaganja u privatni vlasnički i rizični kapital. Osim toga, ocjenjuje se

prikladnost poreznog okruženja za domaće i inozemne ulagače i s tim u vezi se postavlja

pitanje porezne transparentnosti, mogućnosti da međunarodni ulagači izbjegnu stalnu

poslovnu jedinicu i time uklone rizik dvostrukog oporezivanja te mogućnosti izbjegavanja

plaćanja PDV-a na naknade za upravljanje i naknade koje ovise o prinosu" (Švaljek, 2007,

p. 57.).

35

Rizični kapital ima i određena ograničenja koja se očituju u sljedećem (Makek et al., 2011,

p. 9.):

· realizacija ulaganja zahtijeva više vremena budući da je prije samog ulaganja

potrebno izvršiti detaljno i dubinsko snimanje poslovanja društva,

· dio vlasničkog udjela u društvu te kontrole nad odlučivanjem poduzetnici

prepuštaju fondu,

· fond samostalno odlučuje o trenutka izlaza iz društva.

Faze poslovanja rizičnog kapitala generiraju različite probleme na većinu kojih poduzetnik

i investitor računaju već i prije početka odvijanja samog poslovnog projekta. U slučaju

pojavljivanja problema koji su unaprijed predviđeni poduzetnici i investitori u većini

slučajeva već imaju pripremljen plan njihovog rješavanja. Nepredviđeni problemi stvaraju

veće poteškoće koje ako se ne isprave odmah na početku mogu uzrokovati propadanje

cijelog ulaganja. Prilikom predviđanja mogućih problema u djelovanju rizičnog kapitala

uzima se u obzir da su mogući financijski problemi, problemi ljudske prirode te tržišni

problemi (Šokić, 2011).

Izvor financijskih problema može biti ili investitor rizičnog kapitala ili poduzeće koje je

predmet investiranja. Financijski problemi investitora ogledaju se u nemogućnosti da

ispuni ugovorenu obavezu daljnjeg financiranja poslovnog projekta radi pomanjkanja

likvidnosti sa njegove strane. Financijski problemi poduzetnika javljaju se ili zbog lošeg

poslovanja poduzeća ili radi raznih nepredviđenih situacija. Neovisno sa koje strane

dolaze, financijski problemi često znaju biti razlog propadanja cijelog poslovnog projekta.

Problemi ljudske prirode manje ugrožavaju sami poslovni projekt od onih financijske

prirode, ali samo ukoliko se uoče na vrijeme te pristupi njihovom pravodobnom

ispravljanju. Ukoliko investitor prilikom svog nadzora poduzeća uoči da menadžeri ili bilo

koji drugi zaposlenici ne ispunjavaju određenu normu u svom radu treba ih odmah

zamijeniti. Budući da investitor dobivanjem udjela u vlasništvu poduzeća kao i ugovorima

koje potpisuju sa poduzetnicima stječe upravljačka prava to može i mora učiniti odmah

kako bi se otklonila daljnja šteta i pad vrijednosti cijelog ulaganja.

36

Promjene tržišta uzrokuju probleme u poslovanju i profitabilnosti poduzeća u koje se

uložilo te onemogućuju profitabilan ili bilo kakav izlaz investitora iz ulaganja. Tržišni

problemi predstavljaju značajan problem budući da se u većini slučajeva na njih ne može

odgovoriti na zadovoljavajući način.

"Tradicionalne financijske institucije redovito odbijaju financirati inovativne poslovne

projekte visokog stupnja rizika koji nemaju značajnijeg kolaterala i temelje se isključivo na

intelektualnom vlasništvu. Bez rizičnog kapitala poduzetnici sa najboljim idejama često

nikad ne bi uspjeli pretočiti svoje ideje u stvarnost radi nerazumijevanja od strane

tradicionalnih investitora, manjka kontakata i svojeg nerazumijevanja poslovnog procesa"

(Šotić, 2012).

Glavni nedostatak partnerstva s fondovima rizičnog kapitala ogleda se u svojevrsnom

gubitku neovisnosti u odlučivanju poduzetnika jer se za svaku važniju odluku u pravilu

treba usuglasiti s fondom rizičnog kapitala. Fondovi se rijetko miješaju u operativno

poslovanje nakon što se zajednički definira i prihvati poslovni plan. Isto tako, tijekom

partnerstva uvijek je u podsvijesti poduzetnika prisutna činjenica da će fond morati izaći iz

poduzeća i da će taj fond možda morati prodati svoj udjel dosadašnjem konkurentu, a

navedeno se može eliminirati ako i poduzetnik odluči istovremeno s fondom izaći iz

poduzeća te time više zaraditi od njegove prodaje (Marović, 2011, p. 33.).

Iako je rizični kapital prisutan na teritoriju Republike Hrvatske i predstavlja jednu od

mogućnosti financiranja poduzeća, njegova uloga je nedovoljno značajna u usporedbi sa

razvijenijim zemljama te se rijetko koristi ne samo zbog slabe ponude, već i zbog neznanja

o svim prednostima koje ovaj investicijski proces donosi.

37

4. FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI

HRVATSKOJ

4.1. Društva za upravljanje fondovima za gospodarsku suradnju

Zakon o investicijskim fondovima (NN 150/05) u članku 2. definira društvo za upravljanje

kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici

Hrvatskoj, koje je dobilo odobrenje HANFA-e za obavljanje poslova osnivanja i

upravljanja investicijskim fondovima.

Prema članku 19. Zakona o investicijskim fondovima društva za upravljanje mogu osnivati

i upravljati investicijskim fondovima u vlastito ime i u ime dioničara te za račun imatelja

udjela odnosno za račun dioničara, ovisno radi li se o otvorenom ili zatvorenom

investicijskom fondu.

Zakonom je također propisano da upravljanje investicijskim fondovima osim

administrativnih poslova, uključuje i upravljanje imovinom fonda, promidžbu

investicijskih fondova i prodaju udjela odnosno dionica u otvorenim odnosno zatvorenim

investicijskim fondovima.

Člankom 19. Zakona o investicijskim fondovima definirano je društvo za upravljanje

investicijskim fondovima (engl. Management Company, slov. družba za upravljanje, njem.

Kapitalanlagesellschaft) kao trgovačko društvo koje može biti društvo s ograničenom

odgovornosti ili dioničko društvo, a kao predmet poslovanja može biti osnivanje

investicijskih fondova i upravljanje njima, a navedeno se odnosi na ulaganje novčanih

sredstava u vlastito ime i za račun imatelja udjela otvorenih i zatvorenih investicijskih

fondova. U određenim se stvarima na njihovo poslovanje primjenjuje i Zakon o

trgovačkim društvima i Zakon o tržištu vrijednosnih papira. Društva za upravljanje imaju

sličan princip definiranja i u Sloveniji, Njemačkoj i ostalim europskim zemljama (Jurić,

2008, p. 154.).

Društva za upravljanje zadužena su i za poduzimanje upravljačkih aktivnosti nad

fondovima za gospodarsku suradnju, a dužna su provoditi analize eventualnih prilika za

38

ulaganje. Ulaganje FGS-ova ograničeno je budući je propisano da ona mogu ulagati jedino

u ona društva koja imaju sjedište u Hrvatskoj te na njezinom teritoriju ostvaruju većinu

poslovanja. Također je propisano da mogu ulagati maksimalno 33% u dionice i udjele u

trgovačkim društvima jednog društva, a u sektor maksimalno maksimalno 40%.

Fondovima za gospodarsku suradnju zabranjeno je ulagati u one vrijednosnice koje su

uvrštene na burzu ciljano da bi se s njima trgovalo u kratkom roku (Vlada Republike

Hrvatske, 2012, p.12.).

Iako je razvoj industrije investicijskih fondova započeo 1999. godine kada je osnovano 7

privatizacijskih investicijskih fondova, kao preteča razvoju dvije godine ranije prvo je

društvo za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj dobilo odobrenje za početak

rada (Morić Milovanović i Galetić, 2006, p. 80.).

Broj društava za upravljanje investicijskim fondovima od 2008. godine prikazan je u

tablici.

Tablica 10. Broj društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici

aaaaaaaaaaHrvatskoj od 2008. do 2014. godine

Godina Broj

društava

31.12.2008. 39

31.12.2009. 36

31.12.2010. 34

31.12.2011. 30

31.12.2012. 27

31.12.2013. 25

31.12.2014. 23


39

U Republici Hrvatskoj tijekom 2014. djelovala su ukupno 23 društva za upravljanje

investicijskim fondovima, a 2013. godine bilo ih je registrirano 25, a smanjenje je rezultat

pripajanja dva društva u jedno te oduzimanja dozvole za rad jednom društvu u 2014.

godini. Poslove upravljanja UCITS i alternativnim fondovima obavljalo je 11 društava, od

kojih je njih 7 upravljalo samo UCITS fondovima, a 5 samo alternativnim investicijskim

fondovima.

Od ukupne neto imovine, 90,0% imovine svih UCITS fondova bilo je pod upravljanjem

društava za upravljanje koja su dio bankarskih grupacija, a 4 su takva društva upravljala sa

5,0% imovine svih alternativnih investicijskih fondova. Posljednjeg dana 2014. godine od

ukupno 23 društava za upravljanje investicijskim fondovima više od polovice (12) se

nalazilo u izravnom vlasništvu rezidenata , a njih 8 u posrednom, dok su 3 društva bila u

izravnom vlasništvu nerezidenata.

Tablica 11. Financijski rezultat društava za upravljanje investicijskim fondovima u

aaaaaaaaaiRepublici Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2014. godine (u tis. kn)

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

Dobit ili

gubitak

289.064

156.604

16.755

51.600

78.236

42.756 55.780 46.634


U svim promatranim godinama društava za upravljanje poslovala su pozitivno te

ostvarivala dobit koja je u opadanju od 2007. godine do 2009. godine. U 2007. godini

društva za upravljanje investicijskim fondovima ostvarila su dobit od 289.064 tisuća kuna,

koja je sljedeće godine smanjena za 54,18%. Dobit u 2009. iznosila je 16,8 milijuna kuna,

a sljedeće je godine povećana za 51,62% što je najveći porast u analiziranom razdoblju. U

2010. društva za upravljanje investicijskim fondovima ostvarila su dobit nakon

oporezivanja u iznosu 51,6 milijuna kuna, što je porast od 208% u odnosu na 2009. 2012.

karakterizira ponovan pad dobiti od gotovo 36 milijuna ukuna u odnosu na 2011. godinu.

U 2014. dobit nakon oporezivanja društava za upravljanje investicijskim fondovima

iznosila je 46,6 mil. kuna, što predstavlja smanjenje za 6,4% u odnosu na 2013 godinu

40

kada je iznosila gotovo 56 milijuna kuna. Analiza stavaka bilance društava za upravljanje

investicijskim fondovima prikazana je u nastavku na grafikonu.

Grafikon 6. Struktura aktive društava za upravljanje investicijskim fondovima u

aaaaaaaaai Republici Hrvatskoj na dan 31.12.2014. (u tis. kn)


Ukupna aktiva društava za upravljanje investicijskim fondovima na kraju 2014. iznosila je

985.941.000 kuna, a najveći udio odnosio se na financijsku imovinu 89,33%, zatim

potraživanja 9,22%, dok sve preostale stavke zajedno čine udjel od 1,45%.

Sljedeći grafikon prikazuje strukturne udjele pasive društava za upravljanje investicijskim

fondovima na kraju 2014. godine.

41

Grafikon 7. Struktura pasive društava za upravljanje investicijskim fondovima u

aaaaaaaaai Republici Hrvatskoj na dan 31.12.2014. (u tis. kn)


Ukupna pasiva društava za upravljanje investicijskim fondovima na dan 31.12.2014.

godine iznosila je 985.941.000 kuna, a najveći udio odnosio se na obveze koje su iznosile

590.439 tisuća kuna što predstavlja udio od 69,43%. Sljedeća značajna stavka su kapital i

rezerve sa 29,01%. Društva u obje analizirane godine nisu ulagala u nekretnine, dok su

rezerviranja i odgođene porezne obveze najmanje zastupljene među stavkama pasive.

U 2014. godini provođenjem određenih Direktiva iz pravnog sustava Europske Unije došlo

je do određenih promjena djelatnosti društava za upravljanje UCITS fondovima na način

da je dotadašnja pomoćna djelatnost društava za upravljanje koja se odnosi na osnivanje i

upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom pretvorena u osnovnu djelatnost. Također

uvedene su među pomoćne djelatnosti upravljanje portfeljom i savjetovanje u domeni

investiranja s financijskim instrumentima.

4.2. Analiza stanja i pokazatelji poslovanja fondova za gospodarsku suradnju

Fondovi za gospodarsku suradnju (u nastavku teksta: FGS) osnovani su sukladno Zakonu o

investicijskim fondovima (NN 150/05) te Pravilniku o uvjetima i postupku sudjelovanja

Vlade Republike Hrvatske u osnivanju fondova za gospodarsku suradnju. Ova poticajna

inicijativa Vlade Republike Hrvatske za hrvatsko gospodarstvo kroz osnivanje fondova za

42

gospodarsku suradnju, gdje bi uz privatni kapital i Republika Hrvatska uložila financijska

sredstva, osmišljena je s ciljem stimuliranja razvoja gospodarstva Republike Hrvatske na

tržišnim osnovama.

Razlog osnivanja ovih fondova i sudjelovanja Vlade jest poticanje razvoja gospodarstva,

naročito malih i srednjih poduzeća te očuvanje sadašnjih i stvaranje novih radnih mjesta,

kao i osnivanje i brži razvitak novih poduzeća.

Udio Vlade s kojim sudjeluje u veličini svakog FGS-a ne može biti niži od 25% plus jedan

udjel, a taj udjel također ne smije biti viši od polovice ukupnog udjela, dok visina ulaganja

ostalih ulagatelja nije Zakonom ograničena. Odlukom je propisano da će država u FGS-

ima sudjelovati do milijardu kuna, a društvima za upravljanje odozvoljeno je da mogu

upravljati s više FGS-a (Odluka o sudjelovanju u fondovima za gospodarsku suradnju,

2013).

Veličina Fonda za gospodarsku suradnju iznosi najmanje 150.000.000,00 kuna, u čemu je

udio Privatnih ulagatelja najmanje 75.000.000,00 kuna, dok maksimalna obveza uplate

Vlade Republike Hrvatske prema jednom Fondu za gospodarsku suradnju može iznositi do

300.000.000,00 kuna. Fondovi za gospodarsku suradnju se osnivaju na određeno vrijeme

od deset godina uz mogućnost produljenja za maksimalni dodatni rok od dvije godine

(Pravilnik o sudjelovanju Vlade Republike Hrvatske u fondovima za gospodarsku

suradnju, 2013, čl. 5-6.).

Tablica 12. donosi pregled broja fondova za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj

od njihova osnivanja do kraja 2014. godine.

43

Tablica 12. Broj fondova za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj u

aaaaaaaaaaaiirazdoblju od 2010. do 2014. godine

Godina Broj društava

31.12.2010. 5

31.12.2011. 5

31.12.2012. 5

31.12.2013. 5

31.12.2014. 5


Iz prethodne je tablice vidljivo da je u posljednjih 5 godina broj fondova za gospodarsku

suradnju nepromijenjiv, odnosno, svake ih je analizirane godine na dan 31.12. evidentirano

5. Na dan 31.12.2014. godine pet fondova za gospodarsku suradnju ima odobrenje za rad u

Republici Hrvatskoj. To su Honestas Private Equity partneri, Alternative Private Equity,

Quaestus Private Equity II., Nexus Private Equity partneri i Prosperus invest.

U sljedećoj tablici data je usporedba neto imovine fondova za gospodarsku suradnju i

ostalih alternativnih investicijskih fondova koji djeluju u u Republici Hrvatskoj.

44

Tablica 13. Usporedni prikaz neto imovine fondova za gospodarsku suradnju i ostalih

iiiiiiiiiiiiiiiiiiAIF-ova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2014. godine (u

iiiiiiiiiiiiiiiiiitis. kn)


Posljednjeg dana 2014. godine ukupna imovina alternativnih investicijskih fondova

iznosila je 2.615.748 tisuća kuna što predstavlja porast u odnosu na prethodne dvije

godine. Imovina AIF-ova s privatnom ponudom porasla je gotovo dvostruko u odnosu na

2013. godinu kada je zabilježen pad u odnosu na 2012. kao posljedica smanjenja broja

fondova, ali i situacije na tržištu. Kretanje imovine zatvorenih nekretninskih investicijskih

fondova lagano je u opadanju 2012. u odnosu na 2011. godinu, a od svih AIF-ova

najsnažniji rast od 2012. godine pa nadalje ima imovina fondova za gospodarsku suradnju

koja se udvostručila u odnosu na 2013. godinu i to prvenstveno radi novih ulaganja.

Kretanje neto imovine fondova za gospodarsku suradnju od 2011. godine pa do danas

prikazano je na grafikonu 8.

45

Grafikon 8. Kretanje neto imovine fondova za gospodarsku suradnju u Republici

iiiiiiii iiiiiiiii Hrvatskoj (u tis. kn)


Početak poslovanja fondova za gospodarsku suradnju je početak 2011. godine te su od

onda dostupni podaci njihova poslovanja. Kretanje njihove neto imovine karakterizira

konstantan rast i ima uzlaznu krivulju djelovanja. U početnoj 2011. godini evidentirana je

ukupna neto imovina fondova za gospodarsku suradnju u iznosu od 68.087 tisuća kuna

nakon koje strmoglavo raste te se već sljedeće godine utrostručila i dostigla vrijednost od

249.079 tisuća kuna nakon koje je rast ubrzan te je imovina 2013. godine uvećana za

34,94 %. Najveća evidentirana vrijednost je u 2014. godini te je iznosila 782.691 tisuća

kuna, a porasla je u odnosu na 2013. godinu za 132,9% i to najviše zbog novih ulaganja.

Ulazak u Europsku Uniju stvorio je uvjete za korištenje financijskih instrumenata

Europske Unije među kojima su i fondovi rizičnog kapitala te je potrebno osmisliti

proračunski učinkovit omjer javno - privatnog partnerstva do izlaska države iz takvih

fondova u cilju jačanja financijskog i fondovskog tržišta sukladno EU (Vlada RH, 2012,

p.12).

46

Osnivanje fondova za gospodarsku suradnju jedna je od mjera kojom je Vlada Republike

Hrvatske nastojala potaknuti razvoj gospodarstva temeljen na tržišnim osnovama. Kroz

fondove za gospodarsku suradnju stvara se pozitivna ulagačka klima jer se osim kapitala

privatnih ulagača, kao ulagač javlja i Republika Hrvatska, koja sa privatnim ulagačima

očekuje iznadprosječni povrat uloženih sredstava, ali sa njima dijeli i iznadprosječni rizik,

a stvaranjem takve suradnje sa privatnim sektorom razvija se industrija fondova rizičnog

kapitala.

Tablica 14. Neto imovina fondova za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj u

iiiiiiiiiiiiiiiiii 2013. i 2014. godini (u tis. kn i %)

Fond Društvo za upravljanje

31.12.2013. Udio

(%) 30.06.2014.

Udio

(%)

Alternative

Private Equity

FGS

Alternative Private

Equity d.o.o. 46.990 13,08 31.323 5,02

Honestas FGS

Honestas Private

Equity Partneri

d.o.o.

11.014 3,07 10.880 1,74

Nexus FGS

Nexus Private

Equity Pratneri

d.o.o.

131.545 36,63 325.443 52,19

Prosperus

FGS

Prosperus Invest

d.o.o. 79.959 22,27 150.778 24,18

Qauestus

Private Equity

Kapital II

Quaestus Private

Equity d.o.o. 89.608 24,95 105.174 16,87

UKUPNO 359.117 100 623.597 100


Od njihova osnivanja, u Republici Hrvatskoj aktivno je 5 fondova za gospodarsku

suradnju, a njihova ukupna neto imovina krajem 2013. godine iznosila je 359.117 tisuća

kuna, a sa najvećim udjelom od 36,63% pridonosi Prosperus FGS, dok je najmanji udio od

3,07% fonda za gospodarsku suradnju Honestas čija neto imovina na dan 31.12.2013.

iznosi 11.014 tisuća kuna. U sljedećih šest mjeseci neto imovina se gotovo udvostručila te

na dan 30.06.2014. iznosi 623.597 tisuća kuna, a tako velikom porastu imovine najviše je

doprinijelo ulaganje u Nexus FGS kojim upravlja društvo Nexus Private Equity Pratneri

47

d.o.o., a njegova imovina zauzima više od 50% ukupne imovine svih fondova za

gospodarsku suradnju. Najmanja je neto imovina fonda Honestas FGS u iznosu od 10.880

tisuća kuna, a pridonosi ukupnoj imovini s udjelom od 1,74%, dok grafikon predstavlja

udio neto imovine pojedinog fonda u ukupnoj imovini u 2013. i 2014. godini.

Grafikon 9. Udio neto imovine fonda za gospodarsku suradnju u ukupnoj neto

iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimovini u Republici Hrvatskoj u 2013. i 2014. godini (u %)


Grafikon predstavlja udio neto imovine pojedinog fonda za gospodarsku suradnju u

ukupnoj imovini svih pet fondova za gospodarsku suradnju u Republici Hrvatskoj.

Promatrajući grafikon, vidljivo je da u oba promatrana razdoblja sa najvećim udjelom u

ukupnoj imovini sudjeluje fond Nexus, u 2013. godini sa udjelom od 36,63%, dok na dan

30.06.2014. isti fond pridonosi ukupnoj imovini sa visokih 52,19%. Sa visokim udjelom

slijede fondovi Prosperus i Quaestus Private Equity Kapital II, dok najmanji udio u obje

godine pripada Honestas fondu za gospodarsku suradnju.

48

4.3. Nadzor nad poslovanjem fondova za gospodarsku suradnju

Do donošenja Zakona o osnivanju Agencije za nadzor financijskih usluga, nadzorne ovlasti

na tržištu kapitala bile su razdijeljene budući su društva za upravljanje investicijskim

fondovima bila pod nadzorom Komisije za vrijednosne papire. Bankovni i nebankovni

financijski sektor imaju zajednički problem, a odnosi se na sustav upravljanja rizicima

odnosno nadzor nad poslovanjem financijskih institucija koji se po primjeru na susjedne

zemlje objedinio u jednu instituciju – HANFA-u koja je zadužena za nadziranje svih

institucija i poslovanja nebankovnog segmenta financijskog tržišta, odnosno osim

investicijskih fondova i obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi, osiguravajuća društva,

društava za posredovanje u osiguranju te leasing i faktoring društva, dok je sektor banaka i

dalje pod nadzorom Hrvatske narodne banke, a u pojedinim je slučajevima potrebna

suradnja i zajedničko djelovanje ovih dviju nadzornih institucija.

U sklopu svojih nadzornih ovlasti HANFA obavlja nadzor poslovanja društava za

upravljanje investicijskim, mirovinskim fondovima, kao i nad samim investicijskim i

mirovinskim fondovima, nalaže mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i

nepravilnosti, daje i oduzima odobrenje za obavljanje poslova osnivanja i upravljanja

investicijskim fondovima. Nadzorne funkcije usmjerene su prvenstveno na nadzor

financijskog poslovanja društava i fondova, pri čemu se najviše nadzire pridržavanje

zakonskih ograničenja ulaganja kod pojedinih fondova i Hrvatske narodne banke čiji će

Sektor bonitetne regulative i nadzora banaka biti pripojen Agenciji u srednjoročnom

razdoblju. Na taj će način Hrvatska narodna banka i Agencija, koje odgovaraju Hrvatskom

saboru, preuzeti regulatornu i nadzornu funkciju cijelog financijskog sustava u Republici

Hrvatskoj (Čulinović-Herc, 2007, p. 10.).

Nadzor nad poslovanjem otvorenih i zatvorenih investicijskih fondova, s javnom ili

privatnom ponudom, društava za upravljanje i depozitnih banaka, kao i pravnih osoba koje

su ovlaštene za prodaju dionica ili udjela u investicijskim fondovima provodi Hrvatska

agencija za nadzor financijskih usluga. Društva za upravljanje investicijskim fondovima,

zastupnici u prodaji udjela ili dionica investicijskih fondova te depozitne banke koje za

investicijske fondove obavljaju poslove depozitne banke ili druge osobe koje sudjeluju u

poslovanju investicijskih fondova moraju Nadzornom tijelu redovito podnositi izvješća o

49

svom radu. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga će donijeti pravilnik kojim se

uređuju obvezni sadržaj, rokovi i oblik obveznih izvješća za pojedine vrste investicijskih

fondova, društava za upravljanje i depozitne banke. Izvješća mogu biti nadzorna izvješća i

statistička izvješća. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je ovlaštena obavljati

nadzor zatvorenih i otvorenih investicijskih fondova, društava za upravljanje fondovima,

zastupnika u prodaji udjela ili dionica, depozitne banke ili svake druge osobe koja obavlja

posao za koji je odgovorna neka od uvodno naznačenih osoba, putem nadzora na redovnoj

ili izvanrednoj osnovi o namjeravanoj provedbi nadzora, nadzorno tijelo nije dužno

unaprijed obavijestiti osobu, iako to može učiniti u slučaju redovnog nadzora. Ako društvo

za upravljanje ili zaposlenik društva u vezi s upravljanjem fondom povrijedi odredbe

Zakona o investicijskim fondovima, Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima

ili pravilnike donesene na temelju tih zakona, ako društvo upravlja fondom suprotno

statutu, prospektu ili ugovoru o upravljanju fondom ili ako je društvo u postupku osnivanja

fonda dalo neistinite podatke, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može

oduzeti odobrenje za poslovanje društva za upravljanje, izdati nalog društvu za upravljanje

da poduzme određene radnje, odnosno da upravljanje fondom uskladi s propisima, objaviti

poziv drugim društvima za upravljanje fondovima da podnesu ponude i zahtjeve za

upravljanje određenim fondom, zabraniti isplate sa računa jamstvenog pologa ili zabraniti

raspolaganje imovinom fonda (Zakon o investicijskim fondovima, 2005, čl. 224-228.).

HANFA je u 2014. godini donijela niz izmjena i dopuna postojećih pravilnika kojima je

reguliran rad UCITS fondova i AIF-ova. Tijekom 2014. HANFA je sudjelovala u radnoj

skupini za izradu nacrta novog Zakona o Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i

članova njihovih obitelji te je sudjelovala u aktivnostima institucija Europske unije.

Tijekom 2014. HANFA je aktivno sudjelovala u radu Stalnog odbora za upravljanje

investicijama kroz razradu savjeta Europskoj komisiji, tehničkih standarda, kao i smjernica

i preporuka u cilju poticanja nadzorne usklađenosti među nacionalnim tijelima u području

upravljanja ulaganjima. Također je sudjelovala u izradi Tehničkih savjeta Europskoj

komisiji o delegiranim aktima iz Direktive UCITS V (HANFA, 2015, p. 54.).

Osim opisanih regulatornih aktivnosti HANFA-e, zadužena je i za licenciranje. Društva za

upravljanje koja su na dan stupanja na snagu ZOIFJP-a imala odobrenje za obavljanje

50

poslova upravljanja investicijskim fondovima i upravljala otvorenim investicijskim

fondovima s javnom ponudom nastavila su poslovati kao društva za upravljanje UCITS

fondovima na temelju postojećeg odobrenja te su bila dužna uskladiti temeljni kapital,

kapital, organe i organizacijske zahtjeve i HANFA-i dostaviti Izvještaj o usklađenju.

Društva za upravljanje koja su na dan stupanja na snagu ZAIF-a imala odobrenje za

obavljanje poslova upravljanja investicijskim fondovima i otvorenim investicijskim

fondovima rizičnog kapitala te su upravljala zatvorenim investicijskim fondovima s

javnom ponudom i/ili otvorenim investicijskim fondovima s privatnom ponudom i/ili

otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala s privatnom ponudom, a odobrenje

je bilo upisano u sudski registar i izdano od HANFA-e na temelju Zakona o investicijskim

fondovima (NN 150/05), nastavila su poslovati kao UAIF-ovi na temelju postojećeg

odobrenja te su bila dužna u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ZAIF-a

uskladiti svoje poslovanje s odredbama ZAIF-a. U postupcima licenciranja značajan dio

poslova odnosio se i na izdavanje suglasnosti za članove uprave društava za upravljanje

UCITS fondovima i UAIF-ova. HANFA je uspješno surađivala s domaćim i

međunarodnim institucijama, kao i nadzornim i regulatornim tijelima u smislu razvijanja i

uvođenja novih analitičkih i nadzornih tehnika, razmjene iskustava te sustavnog rada na

unaprjeđenju i unifikaciji zakonske regulative (HANFA, 2015, p.58.).

Sljedeća tablica prikazuje usporedbu broja postupaka licenciranja vezanih uz poslovanje

društava za upravljanje investicijskim fondovima.

51

Tablica 15. Usporedba broja postupaka licenciranja vezanih uz poslovanje

iiiiiiiiiiiiiiiiii društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici Hrvatskoj

uuuuuuuu u razdoblju od 2010. do 2014. godine

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Odobrenje za rad UAIF-u (usklađenje s odredbama ZAIF-a)

0 12

Proširenje odobrenja za rad za obavljanje djelatnosti osnivanja i upravljanja alternativnim

investicijskim fondovima

0 1

Oduzeta odobrenja za rad društvima za upravljanje 3 3 3 1 1

Odobrenje za osnivanje i rad fonda 4 7 0 3 15

Odobrenje za osnivanje i rad AIF-a (usklađenje s odredbama ZAIF-a)

0 11

Suglasnost na izbor depozitara 10 7 0 5 27

Suglasnost na promjenu depozitara 4 0 4 3 4

Suglasnost na ugovor s depozitarom 0 19

Likvidacija fondova 4 5 1 4 5

Brisanje fondova iz registra fondova koji nisu

započeli s radom

0 7

Pripajanje/spajanje fondova

2 6 4 8 2

Suglasnost za obavljanje funkcija člana uprave 26

10 18 15 43

Odobrenje prospekta i izmjena prospekta 105 26 28 23 27

Suglasnost na pravila fonda 53 55

Odobrenje statuta i izmjena statuta 77 25 9 7 0

Promidžbeni sadržaj 16 8 3 3 9

Odobrenje pravilnika o sukobu interesa 8 8 2 1 0

Suglasnost za delegiranje poslova na treću osobu 1 9 3 3 15

Suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela u

društvu za upravljanje (pripajanje)

0 1 15

Suglasnost na statusnu promjenu društva 0 2

Odobrenje izuzeća od primjene odredbi članaka 7. Pravilnika o organizacijskim zahtjevima društva za upravljanje UCITS fondovima

0 6

Odobrenje za nuđenje udjela AIF-a malim

ulagateljima

0 1

Suglasnost za prijenos poslova upravljanja fondom 0 1


52

HANFA je u 2014. zaprimila ukupno 27 notifikacija nadležnih tijela iz drugih država

članica Europske unije o namjeri prekograničnog trgovanja udjelima investicijskih fondova

odnosno obavljanja djelatnosti društava za upravljanje, pri čemu se 26 notifikacija odnosilo

na AIF-ove, a jedna na UCITS fond. U 2010. godini najveći se broj aktivnosti odnosio na

poslove odobrenja prospekta i izmjena prospekta (117) te se u sljedećim godinama znatno

smanjuje ovaj oblik djelovanja, a slična je situacija i kod odobrenja i izmjene statuta. S

novom zakonskom regulativom broj postupaka licenciranja znatno je raznovrsniji u 2014.

godini u odnosu na prethodna razdoblja.

HANFA unutar svojih nadzornih aktivnosti vrši neposredni i posredni nadzor. Budući da

su dana 1. srpnja 2013. na snagu stupili ZOIFJP i ZAIF, kao i niz pripadajućih propisa,

kojima je u odnosu na do tada važeću regulativu puno detaljnije uređeno poslovanje

društava za upravljanje UCITS fondovima i UAIF-ova, dana 1. srpnja 2014. istekli su

zakonski rokovi za usklađenje društava s odredbama navedenih zakona koje se odnose na

organizacijske zahtjeve. Nakon isteka tih zakonskih rokova HANFA je pokrenula ukupno

12 neposrednih nadzora nad društvima za upravljanje, čijim su predmetom bili upravo

organizacijski zahtjevi društava za upravljanje i to investicijski proces i ulaganje imovine

fondova, mehanizmi unutarnjih kontrola, koji uključuju funkciju upravljanja rizicima,

funkciju usklađenosti s relevantnim propisima i funkciju interne revizije te upravljanje

sukobom interesa i osobnim transakcijama. S obzirom na to da HANFA primjenjuje

pristup nadzora temeljenog na rizicima, postupci nadzora uključivali su razgovore s

rukovodećim osobama društava za upravljanje UCITS fondovima i UAIF-ova, iz kojih se

dobio jasan uvid u organizaciju poslovanja i podjelu odgovornosti u društvima, ljudsku i

tehničku kapacitiranost te poslovno okruženje. Na osnovi saznanja, postojeći, uglavnom

kvantitativni model nadzora temeljenog na rizicima dodatno je proširen kvalitativnim

pokazateljima. Na taj je način poboljšan postojeći model nadzora temeljenog na rizicima,

koji predstavlja važan alat u pravovremenom prepoznavanju kritičnih dijelova poslovanja

pojedinih društava ili sistemski bitnih događaja te posljedično usmjeravanju aktivnosti

nadzora na njih, a sve u svrhu sprječavanja realizacije identificiranih rizika ili umanjivanja

njihova utjecaja.

53

Unutar navedenih cjelina, u postupku neposrednih nadzora dovršeno je devet nadzora nad

društvima za upravljanje UCITS fondovima i UAIF-ovima, pri čemu su donesena dva

rješenja o otklanjanju utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti., a društva su postupila u

skladu s izdanim rješenjima i otklonila utvrđene nedostatke (HANFA, 2015., p. 59.).

Posredni nadzor nad poslovanjem investicijskih fondova i društava za upravljanje

investicijskim fondovima provodio se na temelju analiza dostavljenih dnevnih i periodičnih

izvještaja o poslovanju investicijskih fondova i društava za upravljanje investicijskim

fondovima, godišnjih financijskih izvještaja društava za upravljanje investicijskim

fondovima i investicijskih fondova revidiranih od strane neovisnog ovlaštenog revizora,

kao i analizom ostalih prikupljenih informacija od strane subjekata nadzora. Tijekom 2014.

u posrednom nadzoru poseban je naglasak stavljen na provjeru usklađenosti ulaganja

imovine investicijskih fondova s ograničenjima ulaganja, vrednovanje imovine u

portfeljima investicijskih fondova, obavještavanje ulagatelja u vidu sadržaja internetskih

stranica društava za upravljanje investicijskim fondovima i redovitih izvještaja

investicijskih fondova te kapitalnu adekvatnost društava za upravljanje investicijskim

fondovima. U sklopu posrednog nadzora izrađivali su se i periodični te ad hoc izvještaji o

stanju fondovske industrije i tržišta kapitala općenito te kvalitativno i kvantitativno

procjenjivali rizici poslovanja investicijskih fondova i društava za upravljanje

investicijskim fondovima. Procjenjivala se i financijska stabilnost subjekata nadzora,

provjeravala primjerenost računovodstvenih politika društava za upravljanje investicijskim

fondovima i investicijskih fondova te promjene prospekata investicijskih fondova i

kontrolirao izračun naknada. Tijekom 2014. zbog utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti

sastavljeno je osam zapisnika o posrednom nadzoru nad subjektima nadzora, na osnovi

kojih je HANFA donijela dva rješenja o otklanjanju utvrđenih nezakonitosti i

nepravilnosti, dok je za ostale nezakonitosti i nepravilnosti HANFA utvrdila kako su ih

društva otklonila po primitku zapisnika (HANFA, 2015., p. 60.).

54

4.4. Najznačajnija ulaganja i značaj fondova za gospodarsku suradnju u

Republici Hrvatskoj

Osnivanjem fondova za gospodarsku suradnju Vlada Republike Hrvatske željela je

potaknuti razvoj hrvatskog gospodarstva, a najprihvatljivija za ulaganje su ona poduzeća s

nadprosječnim potencijalom rasta i razvoja te s prepoznatljivim konkurentskim

prednostima i stručnim i motiviranim upravljačkim timom. Ključna stvar je da projekt u

koji se ulaže bude ekonomski isplativ i to predstavlja temeljni koncept ulaganja fondova za

gospodarsku suradnju.

Osnovni ciljevi pokretanja fondova za gospodarsku suradnju bili su pokretanje novih

poduzeća i jačanje postojećih te stvaranje novih radnih mjesta, odnosno zadržavanje

postojećih.

Tvrtke rizičnog kapitala uložile su relativno velika financijska sredstava u razne poslovne

projekte, ali većih poslovnih rizika nije bilo, dok su područja ulaganja raznovrsna, a

najčešća su (Cvijanović et al., 2008, p. 113.):

· kabelska televizija i mobilna telefonija,

· internet i informacijska tehnologija,

· distribucija medicinske opreme i farmaceutskih proizvoda,

· specijalizirane bolnice,

· distribucija opreme za ugostiteljstvo,

· prehrambena industrija i restorani brze hrane te dostava,

· arhiviranje dokumenata i zaštita.

Primjeri financiranja fondovima rizičnog kapitala nalaze se u gotovo svim sektorima, a u

Hrvatskoj oni uključuju i različita poduzeća, a u nastavku su opisana ulaganja u

najznačajnija.

Jedno od prvih ulaganja bilo je ulaganje prvog hrvatskog fonda rizičnog kapitala Quaestus

Private Equity Kapital koji je napravio 7 ulaganja od kojih čak 4 u start-up projekte. Dva

ulaganja od ukupno četiri start-up projekta odnosila su se na projekte iz sektora

telekomunikacijskih usluga te je upravo zahvaljujući ovom fondu na hrvatsko tržište ušao

55

treći mobilni operater Tele2 do čijeg je dolaska vladao duopol. Najznačajnije koristi ovog

projekta očituju se u enormnim uštedama korisnika mobilnih usluga u iznosu većem od tri

milijarde kuna. Po uspješnom primjeru Tele2, na tržištu fiksne telefonije pojavila se ideja

alternativnog telekom operatera, iz čega je nastala tvrtka Metronet telekomunikacije

(Terzić, 2011, p. 30.).

Još jedan primjer start-up ulaganja u kojem je ostvareno učinkovitije upravljanje resursima

i omogućavanje kvalitetnije razine usluge je ulaganje u specijalnu bolnicu za ortopedsku

kirurgiju Akromion u Krapinskim Toplicama. Na ideju četvero vrhunskih hrvatskih

ortopeda o osnivanju privatne bolnice fond Quaestus Private Equity Kapital je 2007.

godine uložio sredstva u ovaj projekt. Bolnica je započela s radom u travnju 2008. godine

te u 3 godine poslovanja uspjela postati 3. bolnica u Hrvatskoj po broju obavljenih

ortopedskih operacija. Govoreći o efikasnosti pojedine tvrtke i sektora te u krajnjoj mjeri

konkurentnosti cijelog gospodarstva, ovo je također odličan primjer, jer po broju liječnika

ortopeda bolnica Akromion je daleko od broja 3 u Hrvatskoj. Drugim riječima, doktori u

Akromionu nisu nikada izvodili više operacija u javnom sektoru nego što to čine sada u

vlastitoj privatnoj bolnici (Terzić, 2011., p. 32.).

Značajnijim ulaganjima u projekte iz područja medicine i zdravstvene zaštite i njege mogu

se ostvariti uštede i mnogobrojne koristi što doprinosi boljem prosperitetu i bržem razvoju,

odnosno oporavku nacionalnog gospodarstva.

Uspješni primjeri poduzeća koja se već nalaze u fazi poslovanja u koja je Quaestus Private

Equity Kapital uložio su Hospitalija trgovina, Hlad i Vulić&Vulić. Ulaganje u poduzeća

koja se bave preradom voća Hlad i Vulić&Vulić je primjer ulaganja rizičnog kapitala zbog

potreba dodatnih ulaganja za proširenje i unaprjeđenje već postojećeg i uhodanog

poslovanja obiteljske tvrtke, kojoj je potrebna svježina te nova znanja, ideje i iskustva.

Zahvaljujući ulaganju ovog fonda u poduzeća Hlad i Vulić&Vulić te su tvrtke uspjele

ostvariti svoje planove i uložiti ulaganja u nove proizvodne kapacitete i probiti se sa svojim

proizvodima na europsko tržište.

Potrebno je istaknuti i društvo Nexus Private Equity Partneri koje pod svojim nadzorom i

upravljanjem ima dva fonda, Nexus ALPHA i Nexus FGS, a u oba su fonda investitori

56

hrvatske tvrtke, institucionalni investitori i fizičke osobe iz Hrvatske. Značajnija ulaganja

fonda Nexus ALPHA su stopostotno ulaganje i dokapitalizacija društva PROMOTEHNA

d.o.o. te uspješno investiranje u tvrtku iz sfere dizajna proizvoda i maloprodaje u turizmu

AQUA MARITIME d.o.o., a cilj ulaganja je dokapitalizacija za širenje poslovanja.

Značajnije ulaganje ovog Fonda je i kupnja udjela poznatog lanca trgovine drogerijskih i

kozmetičkih proizvoda KOZMO d.o.o. (http://www.nexus-pe.hr/hr/ulaganja/ulaganja/).

Drugi fond Nexus FGS je uspostavljen u veljači 2011. i trenutno je u fazi aktivnog

razmatranja potencijalnih ulaganja. Fond je od svojeg osnivanja do sada realizirao ulaganja

u IT sektor (PODATKOVNI CENTAR KRIŽ d.o.o.), sektor energetike (Dalekovod d.d.),

restrukturiranje društva POŽGAJ d.o.o. u drvo-prerađivačkom sektoru te ulaganje u

dokapitalitaciju Mare Conecto d.o.o., tvrtke iz sektora nautičkog turizma

(http://www.nexus-pe.hr/hr/ulaganja/ulaganja-fgs/).

Iz navedenih se primjera očituje uloga i doprinos fondova riziko kapitala u stvaranju

konkurentnosti unutar određenog sektora koji donosi zdravu konkurenciju i tržišno

natjecanje te mnogobrojne koristi za krajnje korisnike.

Budući da su fondovi za gospodarsku suradnju po svom profilu fondovi rizičnog kapitala

te se još uvijek nalaze u razdoblju investiranja kad se obično ne ostvaruju prihodi od

investiranja, može se zaključiti da status dosadašnjih ulagačkih projekata pokazuje da oni

nisu ostvarili svoju ulogu, odnosno da Vlada Republike Hrvatske u većem dijelu nije

ostvarila ciljeve koje je postavila donošenjem odluke o njihovom osnivanju.

Država ne može biti zadovoljna s dinamikom ulaganja FGS-ova s obzirom da nisu ispunili

svoju ulogu u hrvatskom gospodarstvu te iz godine u godinu ostvaruju malo ulaganja s

obzirom na visoke naknade koje im država isplaćuje.

Vlada nema u namjeri ukidati model fondova za gospodarsku suradnju, već je u više

navrata mijenjala akte kojima se uređuje njihovo poslovanje. Najčešće promjene su se

odnosile na stopu godišnje naknade, kamate i prava te izmjene o sudjelovanju države u

njima. Društva za upravljanje fondovima također su naišla na probleme s likvidnošću, a

sve su promjene donesene kako bi država bi dobila veću moć i kontrolu nad fondovima.

57

Vlada je po osnivanju FGS-ova očekivala brze i pozitivne rezultate, no oni nisu ostvareni,

ali ona nisu niti bila moguća u tako kratkom ruku s obzirom na činjenicu da sam proces

istraživanja i odabira poduzeća za ulaganje traje čak i do pet godina nakon čega slijedi

razdoblje upravljanja investicijom, a o uspješnosti i visini povrata može se analizirati tek

nakon isteka deset godina od njihova osnivanja. Unatoč navedenom, može se zaključiti

kako fondovska industrija nije odgovorila funkciji zbog koje su osnovani fondovi za

gospodarsku suradnju.

58

6. ZAKLJUČAK

Investicijski fondovi predstavljaju važan segment financijskog tržišta. Njihov je osnovni

zadatak prikupljanje novčanih sredstava od ulagatelja kako bi se taj novac uložio u

vrijednosne papire ili neku drugu imovinu koja će fondu ostvariti prinos.

Investicijski su fondovi subjekti za zajednička ulaganja, koje osniva i njima upravlja

društvo za upravljanje. Jedina je svrha i namjena investicijskih fondova prikupljanje

sredstava javnom ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine

u skladu s unaprijed određenom strategijom. Osnovna je prednost investicijskih fondova za

ulagatelje zajednički nastup na tržištu, čime ostvaruju niže troškove u odnosu na

samostalno ulaganje, jednostavniji pristup različitim financijskim instrumentima i

tržištima, profesionalno vođenje fonda, dostupnost i diverzificiranost ulaganja i s manjim

novčanim iznosima, jednostavnost uplata te brza isplata ulaganja.

Uvjeti osnivanja i rada investicijskih fondova i društava za upravljanje, izdavanje i prodaja

udjela i dionica, otkup udjela, promidžba fondova, poslovi koje za fondove obavljaju treće

osobe te nadzor nad radom fondova, društava za upravljanje, depozitara i osoba koje

obavljaju prodaju udjela i dionica fondova regulirani su Zakonom o otvorenim

investicijskim fondovima s javnom ponudom (NN, 16/13, 143/14) i Zakonom o

alternativnim investicijskim fondovima (NN, 16/13, 143/14), koji su stupili na snagu 1.

srpnja 2013. godine. Postoje dvije vrste investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj, a to

su zatvoreni i otvoreni investicijski fondovi. Otvoreni investicijski fondovi osnivaju se kao

osobe bez pravne osobnosti, dok su zatvoreni investicijski fondovi pravne osobe, a

osnovna im je razlika pravo na isplatu ulagateljima.

Kao otvoreni investicijski fondovi rizičnog kapitala s privatnom ponudom u skladu sa

Zakonom o investicijskim fondovima djeluju i fondovi za gospodarsku suradnju. U

osnivanju navedenih fondova sudjelovala je Vlada Republike Hrvatske posredovanjem

Hrvatske banke za obnovu i razvitak u suradnji sa zainteresiranim privatnim ulagateljima, s

ciljem poticanja razvoja gospodarstva, očuvanja i stvaranja novih radnih mjesta te jačanja

postojećih i pokretanja novih gospodarskih subjekata putem vlasničkog restrukturiranja

kroz ulaganje dodatnog kapitala.

59

Fondovi rizičnog kapitala financijske su institucije čija specijalnost su investicije u

temeljni kapital društava. Financiranje putem fondova rizičnog kapitala osjetno je

drugačije od ostalih oblika financiranja jer iziskuje od poduzetnika prepuštanje dijela

vlasničkih udjela kao i dijela kontrole nad upravljanjem poduzeća. Stoga je iznimno važno

da se vlasnici poduzeća i menadžment upoznaju s njegovim specifičnostima prije nego se

odluče za isti kako bi osigurali optimalan iznos kapitala i podrške iz fonda, ali i postavili

zdrave temelje dugoročnog partnerstva s fondom.

U cijelom svijetu, rizični kapital se godinama, pokazao kao pokretač razvoja zemalja, što je

pozitivno utjecalo na gospodarstvo i povećanje BDP-a. Prihvaćajući velike rizike u

ulaganju kapitala kojim raspolažu i vodeći mlada poduzeća ili poduzeća u nastajanju kroz

sve faze poslovnog procesa rizični kapital ima značajnu ulogu za poduzetnike sa vizijom.

Bez rizičnog kapitala poduzetnici sa najboljim idejama često nikad ne bi uspjeli pretočiti

svoje ideje u stvarnost radi nerazumijevanja od strane standardnih kreditora, financijskih

institucija i banaka, manjka kontakata i svojeg nerazumijevanja poslovnih procesa.

Republika Hrvatska je razvila svoju fondovsku industriju relativno kasno u usporedbi s

razvijenijim zemljama u Europi. Investicijski fondovi se bolje i brže prihvaćaju u

zemljama gdje je stanovništvo obrazovanije, bogatije i bolje informirano.

Vlada Republike Hrvatske osnovala je pet fondova za gospodarsku suradnju s ciljem

poticanja gospodarskog rasta i razvoja tržišta kapitala. Raspoloživi iznos kapitala za

ulaganje je dvije milijarde kuna, od kojih se jedna milijarda odnosi na privatna ulaganja, a

jedna milijarda na ulaganja države. Nakon gotovo pet godina od kad su fondovi za

gospodarsku suradnju osnovani, sigurno je da su njihovi dometi manji od očekivanoga.

Dosadašnji rezultati njihova djelovanja su razočaravajući, od ukupno 12 ulaganja putem

FGS-ova, za jedno ulaganje se može konstatirati da nema vrijednosti zbog stečaja,

poslovanje triju društava je visokorizično, dok se za preostalih osam ulaganja može reći da

su u rasponu od graničnog do umjerenog rizika. Iako većina društava posluje s gubitkom,

pozitivna je činjenica povećanje broja zaposlenih od ulaska fondova za gospodarsku

suradnju.

60

Da bi fondovi za gospodarsku suradnju u potpunosti ostvarili svoju ulogu u hrvatskom

gospodarstvu, zbog čega su i osnovani, potrebno je osnažiti timove s financijskim

stručnjacima, povećati ulagačku fleksibilnost, ne samo u visini iznosa i udjela, nego i

izbora tvrtki u koje će se ulagati, a to će se utvrditi donošenjem primjerenijih kriterija za

donošenje odluka o perspektivnim ulaganjima.

61

LITERATURA

KNJIGE

Cvijanović, V., Marović, M., Sruk, B. (ur.), 2008, Financiranje malih i srednjih poduzeća,

Binoza press : HVCA, Zagreb

Prohaska, Z., 1996, Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb

Samodol, A., 1995, Investicijski fondovi, Poslovna knjiga Infoinvest, Zagreb

Samodol, A., 1999, Financijska tehnologija & investicijski fondovi, Progres d.o.o., Zagreb

Saunders, A., Cornett, M., 2006, Financijska tržišta i institucije; Poslovni dnevnik,

Masmedia, Zagreb

ČASOPISI

Belanić, L., Mihelčić, G., 2008, Promidžba i prodaja udjela i dionica u investicijskim

fondovima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 29, No. 1, p. 579-614.

Čulinović-Herc, E., 2007, Investicijski fondovi koji ulažu u nekretnine prema Zakonu o

investicijskim fondovima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 28, No. 1,

p. 75-106.

Ćurak, M., 2012, Private equity ulaganje i moderna portfelj teorija, u:Vidučić, Lj.:Mala i

srednja poduzeća, Financijska politika i ekonomsko-financijski okvir podrške, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Splitu, p.147-161.

Jurić, D., 2008, Društva za upravljanje investicijskim fondovima i njihove statusne

posebnosti, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 29, No. 1, p. 149-185.

Kancelir, D., 2009, Investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj, Pravo i porezi, Vol. 29,

No. 4, p. 385-398.

62

Milanov, H, 2010, Istraživanje uloge inozemnih ulagača rizičnog kapitala u zemljama u

razvoju, Ekonomski institut, Zagreb, Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 15, No.

103, p. 50-71.

Morić Milovanović, M., Galetić, F., 2006, Otvoreni investicijski fondovi u Hrvatskoj,

Financijska teorija i praksa, Vol. 30, No. 1, p. 79-91.

Špoljarić, D., 2006, Private equity fondovi - novina u hrvatskom zakonodavstvu,

Osiguranje, Vol. 47, No. 3, p. 68-76.

Švaljek, S., 2007, Ulaganje u privatni vlasnički i rizični kapital u Hrvatskoj: porezno i

pravno okruženje, Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 17., No. 113, p. 53-84.

ELEKTRONSKI IZVORI

Barilar, S., 2013, Fondovi gospodarske suradnje: U krizi su pomogli samo 7 tvrtki. Za to ih

je država nagradila sa 34 milijuna kuna, dostupno na: http://www.jutarnji.hr/fondovi-

gospodarske-suradnje--u-krizi-su-pomogli-samo-7-tvrtki--za-to-ih-je-drzava-nagradila-sa-

34-milijuna-kuna/1078807/ (08.09.2015.)

Jurić, D., 2005, Perspektiva razvoja investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj, Croatian

Government initiative to jump start PE/VC markets in Croatia, dostupno na:

http://www.cvca.hr/news/more /?id=238 (19.05.2015.)

Makek, M. et al., 2011, Kako financirati poslovanje fondovima rizičnog kapitala?,

Hrvatska Private Equity i Venture Capital Asocijacija (HVCA), Zagreb, dostupno na:

www.hbor.hr/lgs.axd?t=16&id=1853, (19.05.2015.)

Šotić,T., 2011, Djelovanje rizičnog kapitala, dostupno na: http://cerpcentar.com/rizicni-

kapital-hrvatska/ (31.05.2015.)

Šotić, T., 2012, Problemi djelovanja rizičnog kapitala i njegova uloga u gospodarstvu,

dostupno na: http://cerpcentar.com/uloga- rizicnog-kapitala-u-gospodarstvu/ (31.05.2015.)

63

Vlada Republike Hrvatske, 2012, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Strateški plan za

razdoblje od 2012. – 2014. godine, dostupno na:

www.minpo.hr/.../MINPO%20STRATEŠKI%20PLAN%202012%20DO, (31.05.2015.)

http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=53, (31.05.2015.)

http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=51, (31.05.2015.)

http://cerpcentar.com/djelovanje-rizicnog-kapitala/#prettyPhoto, (31.05.2015.)

http://www.nexus-pe.hr/hr/ulaganja/ulaganja/, (31.05.2015.)

http://www.nexus-pe.hr/hr/ulaganja/ulaganja-fgs/, (31.05.2015.)

http://www.quaestus.hr/?comp=content&cont=company, (07.09.2015.)

ZAKONSKI AKTI

Odluka o sudjelovanju u fondovima za gospodarsku suradnju, Narodne novine 40/13

Pravilnik o sudjelovanju Vlade Republike Hrvatske u fondovima za gospodarsku suradnju,

Narodne novine 47/13

Zakon o investicijskim fondovima, Narodne novine 150/05

Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, Narodne novine 16/13,

143/14

Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, Narodne novine broj 16/13, 143/14

64

POPIS TABLICA

Tablica 1. Neto imovina investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od i2000. do 2014. godine (u tis. kn) 17

Tablica 2. Investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2004. do 2014. godine 18

Tablica 3. Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom u

Republici Hrvatskoj uirazdoblju od 2004. do 2013. godine 19

Tablica 4. Otvoreni investicijski fondovi s privatnom ponudom u

Republici Hrvatskojiu razdoblju od 2004. do 2013. godine 20

Tablica 5. Struktura investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj na

dan 31.12.2014. godine 21

Tablica 6. Neto imovina UCITS fondova u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2006. do 2014. godine (u mlrd. kn) 24

Tablica 7. Stanje AIF fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2006. do 2014. iigodine 25

Tablica 8. Neto imovina AIF-ova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2006. ido 2014. godine (u mlrd. kn) 26

Tablica 9.

Neto imovina investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj

osnovanih posebnim zakonima u razdoblju od 2006. do

2014. godine (u mlrd. kn) 29

Tablica 10. Broj društava za upravljanje investicijskim fondovima u

Republici Hrvatskoj od 2008. do 2014. godine 36

Tablica 11.

Financijski rezultat društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do

2014. godine (u tis. kn) 37

Tablica 12. Broj fondova za gospodarsku suradnju u Republici

Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2014. godine 41

Tablica 13.

Usporedni prikaz neto imovine fondova za gospodarsku

suradnju i ostalih AIF-ova u Republici Hrvatskoj u razdoblju

od 2006. do 2014. godine (u itis. kn) 44

Tablica 14. Neto imovina fondova za gospodarsku suradnju u Republici

Hrvatskoj u 2013. i 2014. godini (u tis. kn i %) 46

Tablica 15.

Usporedba broja postupaka licenciranja vezanih uz

poslovanje društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2014. godine 51

65

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1.

Osnovne faze investiranja rizičnog kapitala 12

Grafikon 2.

Kretanje investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od i2000. do 2014. godine 17

Grafikon 3.

Otvoreni investicijski fondovi s privatnom ponudom rizičnog kapitala u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2013.

godine 20

Grafikon 4.

Zatvoreni investicijski fondovi u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2004. do 2013. godine 21

Grafikon 5.

Usporedba broja UCITS fondova u Republici Hrvatskoj na dan

31.12.2013. i 31.12.2014. godine 22

Grafikon 6.

Struktura aktive društava za upravljanje investicijskim

fondovima u Republici Hrvatskoj na dan 31.12.2014. (u tis.

kn) 40

Grafikon 7.

Struktura pasive društava za upravljanje investicijskim fondovima u a Republici Hrvatskoj na dan 31.12.2014. (u tis.

kn) 41

Grafikon 8.

Kretanje neto imovine fondova za gospodarsku suradnju u

Republici Hrvatskoj (u tis. kn) 45

Grafikon 9.

Udio neto imovine fonda za gospodarsku suradnju u ukupnoj

neto imovini u Republici Hrvatskoj u 2013. i 2014. godini (u

%) 49

66

POPIS SLIKA

Slika 1. Primjer procesa ulaganja fonda rizičnog kapitala 13

67

Documents

FONDOVI ZA GOSPODARSKU SURADNJU U REPUBLICI HRVATSKOJoliver.efri.hr/zavrsni/1036.B.pdf · sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultet tamara Šuput fondovi za gospodarsku suradnju u