SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ U TRAVNIKU

FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS: II GODINA

SMJER: POSLOVNA INFORMATIKA

FISKALNA POLITIKA –OPOREZIVANJE S AKCENTOM NA

PORESKI SISTEM U BiH

SEMINARSKI RAD

Travnik, 2012.

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ U TRAVNIKU

FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS: II GODINA

SMJER: POSLOVNA INFORMATIKA

FISKALNA POLITIKA –OPOREZIVANJE S AKCENTOM NA

PORESKI SISTEM U BiH

SEMINARSKI RAD

IZJAVA:

Potpis studenta:_____________

STUDENT:

PREDMET:

PROFESOR:

ASISTENT:

SADRŽAJ

1. UVOD 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT

ISTRAŽIVANJA............................1

1.2. SVRHA I CILJEVI

ISTRAŽIVANJA.........................................................1

1.3. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE

HIPOTEZE.......................................2

1.4. ZNANSTVENE

METODE...........................................................................3

1.5. STRUKTURA

RADA....................................................................................3

2. FISKALNA POLITIKA.....................................................................4

2.1. OSTVARIVANJE FISKALNE POLITIKE.................................................7

2.1.1. Automatski stabilizatori.......................................................................7

2.1.2. Diskreciona fiskalna politika................................................................7

2.2. FISKALNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE.................................8

2.2.1. Funkcije fiskalne politike......................................................9

2.2.2. Vertikalna i horizontalna fiskalna ravnoteža......................10

3. OPOREZIVANJE S AKCENTOM NA

PORESKI SISTEM U BiH...............................................................12

3.1. POREZI ……...……...............

……….........................................................13

3.2. PODJELA

POREZA...................................................................................14 3.2.1.

Direktni i indirektni porezi................................................................14

3.3. POREZ NA DODATU VRIJEDNOST

( PDV )........................................15

3.4. PREDNOSTI I NEDOSTACI PDV-

a...................................................18

4. ZAKLJUČAK 20

LITERATURA 22

1. UVOD

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Ovaj seminarski rad, kome je tema „Fiskalna politika –oporezivanje sa

akcentom na poreski sistem u BiH“ ima zadatak da pokaže da je neupitan značaj

fiskalne politike u Bosni i Hercegovini ali ostaje pitanje da li je ona dovoljno

prilagođena specifičnim uslovima u kojima se sprovodi kao i da li može zadovoljiti

sve zahtjeve koji se pred nju postavljaju.

Porez na dodatu vrijednost (PDV) je najrasprostranjeniji sistem oporezivanja

prometa roba (dobara) i usluga u svijetu.

U Bosni i Hercegovini, porez na dodatu vrijednost (PDV) se počeo primjenjivati 1.

januara 2006. godine i to sa samo jednom jedinstvenom stopom od 17%.

Ekonomski teoretičari navode i određene nedostatke sistema PDV-a (kao npr.

povećano administriranje i tokovi poreskog obveznika, izražena regresivnost,

relativno izraženiji inflatorni potencijal, problem raspodjele sredstava), ali je

očekivati da će brojne prednosti PDV-a dovesti do pozitivnih ekonomskih i

finansijskih tokova u našoj zemlji.

Predmet seminarskog rada je da se istraži i definiše fiskalnu politiku, njeno obilježje

i vrste, porez i način oporezivanja sa akcentom na poreski system u BiH.

1

Objekt istraživanja je poreski sistem BiH.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Osnovni cilj seminarskog rada, a ujedno i istraživanja jeste da pokaže da se

fiskalna politika bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog

trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda.

U vrijeme inflacije često se primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu

povećanih poreza i smanjenja javnih rashoda.

Fiskalni sistem svake zemlje odraz je ekonomskih potreba ali i brojnih

neekonomskih uticaja. Za fiskalnu politiku Bosne i Hercegovine se može

reći da su je upravo ti neekonomski uticaji stavili u žižu interesovanja.

Ukoliko posmatramo poreski sistem savremenih država, mogu se uočiti da su to

različite kombinacije direktnih i indirektnih poreza, obzirom da i jedna i druga

grupacija poreza imaju i prednosti i nedostatke, te je neprihvatljivo davati prioritet

bilo jednoj bilo drugoj grupaciji poreza. I u poreskom sistemu BiH zastupljena je

kombinacija direktnih i indirektnih poreza.

Porez na dodatu vrijednost je indirektni porez, što znači da se ne prikuplja direktno

od lica koje je porezni obveznik, već od lica koja se smatraju krajnjim potrošačima.

Prema redovnom i najčešćem slučaju oporezivanja, porez na dodatu vrijednost

poreski obveznik plaća na promet svih dobara (proizvoda, robe, nekretnina isl.) i na

sve usluge izvršene u Bosni i Hercegovini uz naknadu baveći se privrednom

djelatnošću.

1.3. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Na osnovu problema i predmeta istraživanja postavlja se glavna (radna)

hipoteza ovog seminarskog rada:

2

„Poreska politika u BiH, a samim time i poreska politika indirektnih poreza na nivou

države idu u tom pravcu da omoguće da BiH postane zemlja poduzetništva čiji

ekonomski razvoj neće zavisiti od međunarodne pomoći“.

Na osnovu svrhe i ciljeva istraživanja postavljaju se i tri pomoćne hipoteze:

1. PH. PDV znatno umanjuje uslove za postojanje sive ekonomije

2. PH. PDV obezbjeđuje ravnopravan konkurentski položaj uvezenih i

domaćih proizvoda

3. PH. Poreskii obveznici i ulazni porez na korištene usluge mogu

koristiti kao poreski odbitak, a što sistem poreza na promet nije

omogućavao

1.4. ZNANSTVENE METODE

U ovom seminarskom radu prilikom istraživanja i formulisanja rezultata

korištene su u kombinaciji slijedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna,

analize i sinteze, generalizacije, klasifikacije i kompilacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Struktura seminarskog rada je usklađena sa Upustvom za pisanje seminarskog

rada na prvom ciklusu studija kao i temi seminarskog rada. On sadrži četiri poglavlja.

Prvo poglavlje, Uvod, sadrži pet podpoglavlja:

- Problem, predmet i objekt istraživanja,

- Svrha i ciljevi istraživanja,

- Radna hipoteza i pomoćne hipoteze,

- Znanstvene metode,

- Struktura rada.

Drugo poglavlje, Fiskalna politika općenito obrađuje pojam, podjelu i ostvarivanje

fiskalne politike.

3

Treće poglavlje, Oporezivanje sa akcentom na poreski sistem u BiH, u kojem je

istaknut poreski sistem u BiH, obješnjeni direktni i indirektni porezi i PDV kao

najrasprostranjeniji sistem oporezivanja.

Četvrto poglavlje, Zaključak, daje generalnu ocjenu o poreskom sistemu BiH,

njegovoj primjeni i potrebi kako bi se BiH pridružila većini evropskih zemalja kada

je u pitanju ova vrsta poreza, a što daje mogućnost da postane zemlja poduzetništva.

2. FISKALNA POLITIKA

Doslovno značenje izraza fiskalna politika, prema engl. Fiscal policy, je

politika javnih prihoda i javnih rashoda (javne potrošnje).

Fiskalna politika se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog

trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda. U vrijeme inflacije

često se primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih poreza i

smanjenja javnih rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna

politika u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda.

Fiskalna politika utiče na prihode i potrošnju ljudi, pomaže u određivanju alokacije

resursa između privatnih i kolektivnih dobara te utiče na poticanje investicija. 1

Fiskalna politika se može definisati kao svjesna promjena državnih prihoda i rashoda

kojima je svrha ostvarivati makroekonomske ciljeve ekonomske politike, poput pune

zaposlenosti, stabilnih cijena, zadovoljavajuće stope rasta gospodarstva i ostvarivati

eksternu ravnotežu.

Osnovne funkcije fiskalne politike mogu se formulisati na slijedeći način:

1 http://bs.wikipedia.org/wiki/Fiskalna_politika

4

stabilizaciona funkcija - nosioci fiskalne politike nastoje da njenim

instrumentima obezbijede privrednu stabilnost kao osnovu za neometano

obavljanje ekonomskih aktivnosti;

alokativna funkcija - fiskalnom politikom i njenim instrumentima, odnosno

politikom javnih prihoda i javnih rashoda utiče se na odluke privrednih

subjekata u vezi sa alokacijom oskudnih resursa na različite djelatnosti;

redistributivna funkcija - fiskalna politika obezbjeđuje neometano

snabdijevanje javnim dobrima, odvijanje javne potrošnje i transfer sredstava

prema ugroženim dijelovima stanovništva.

 Fiskalna politika ima svoje globalne i specifične ciljeve. Globalni ciljevi fiskalne

politike su:

privredni rast i razvoj kroz pospješivanje rasta društvenog proizvoda,

ekonomska ravnoteža i stabilnost cijena,

pravednija raspodjela dohotka.

 Specifični ciljevi fiskalne politike su:

finansiranje ponude javnih dobara i usluga,

ravnomjernija socijalna raspodjela javne potrošnje,

stabilizaciona funkcija (kroz rast bruto društvenog proizvoda, rast

zaposlenosti i stabilne cijene),

strukturno-razvojna funkcija.

Fiskalna politika se sastoji od:

- politike javnih prihoda i

- politike javnih rashoda (javne potrošnje).

Javni prihodi (politika ubiranja javnih prihoda: poreza i drugih dažbina) koja na

domaću agregatnu potražnju i agregatnu ponudu utiču na dva načina:

a) veći porezi smanjuju dohodak stanovništva i tako ostavljaju domaćinstva sa

manje raspoloživog dohotka, smanjivajući njihovu potražnju (potrošnju) za

5

dobrima i uslugama, što na kraju smanjuje ostvareni GDP. I suprotno,

smanjivanje poreza utiče na povećanje dohotka domaćinstva.

b) Porezi utiču na tržišne cijene, a time mna poticaje i ponašanja ekonomskih

subjekata. Npr. što su poduzetnici više oporezovani više će biti obeshrabreni

da pokreću nove investicije, i suprotno tome: smanjivanjem poreskih stopa

daje poticaj poduzetnicima na nove aktivnosti i proširivanje investiranja, što

će dovesti do većeg GDP-a. 2

Politika javnih rashoda (troškovi državne administracije, vojske i policije,

izgradnja puteva, škola i bolnica i sl.), odnosno budžetska politika - budžet

predstavlja novčani predračun države kojim se određuju prihodi i rashodi državnih

organa prema unapred određenim namjenama; politika javne potrošnje definiše

načine potrošnje odnosno namjenu svih sredstava koja postoje u budžetu. Potrošnja

države određuje relativnu veličinu javnog i privatnog sektora, tj. koliko se GDP-a

troši kolektivno, a koliko privatno.

Definisanjem osnovnih komponenti fiskalne politike u velikoj mjeri su definisani i

instrumenti fiskalne politike - nivo budžetske potrošnje, nivoi transfera, autonomni

porezi i nivoi poreskih stopa. Fiskalna vlast može na privredne subjekte da utiče i

preko budžetske politike i preko politike budžetskih prihoda odnosno i preko javne

potrošnje i preko poreske politike. Na primjer, ako je cilj nosilaca ekonomske

politike u određenom periodu da povećaju ulaganja privrednih subjekata u određenu

djelatnost onda će vrlo vjerovatno svim preduzećima koja se odluče na obavljanje te

djelatnosti smanjiti poreze kako bi ih stimulisala. Na taj način bi fiskalna vlast uticala

na privredne tokove svojom poreskom politikom. Ako bi preduzeća, koja se odluče

da uđu u navedenu granu, dobijala i druge vrste pomoći (na primjer subvencije),

onda bi fiskalna vlast i kroz javne rashode uticala na privredni život.

Postoje dvije vrste fiskalne politike:

- ekspanzivna fiskalna politika se primjenjuje u doba ekonomske depresije, i

odnosi se na smanjivanje poreza kako bi se povećale potrošnja stanovništva i

2 Kadrija Hodžić i Edin Arnaut, Skripta – Makroekonomija, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, Travnik, 2010. str. 73

6

investicije u preduzećima (domaćinstva i preduzeća plaćaju manje poreza pa

će im više preostati dohotka za potrošnju i investicije);

- restriktivna (ili kontrakcijska) fiskalna politika se primjenjuje u uslovima

prekomjerne ekspanzije i opasnosti od inflacije u zemlji, pa se putem porasta

poreza smanjuje potrošnju stanovništva i obim investicija preduzeća. 3

Vođenje fiskalne politike ne može biti nezavisno od vođenja monetarne politike, kao

što se ni monetarna politika ne može formulisati i sprovoditi bez obzira na način na

koji se sprovodi fiskalna politika. One su međusobno povezane, ne samo kao dijelovi

ekonomske politike države, već i zbog toga što se i jednom i drugom može djelovati

na iste ekonomske kategorije, zbog čega moraju da budu usklađene.

2.1. OSTVARIVANJE FISKALNE POLITIKE

Ostvarivanje stabilizacionih (spriječavanje makroekonomskih nestabilnosti) i

razvojnih ciljeva (poticanje ekonomskog rasta) fiskalna politika ostvaruje na dva

osnovna načina:

1. Automatskim stabilizatorima i

2. Diskrecionim mjerama fiskalne politike.

2.1.1. Automatski stabilizatori

Automatski stabilizatori su oni javni prihodi i rashodi koji služe za održavanje

makroekonomske stabilnosti, bez posredovanja nosilaca ekonomske politike. Djeluju

automatski i anticiklično bez preduzimanja posebnih mjera od strane vlade. Oni služe

kao amortizeri neočekivanih ekonomskih promjena.

Najznačajniji automatski stabilizatori su:

3 Kadrija Hodžić i Edin Arnaut, Skripta – Makroekonomija, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, Travnik, 2010. str. 73

7

a) Progresivno oporezivanje profita i zarada preduzeća. Ovo je najznačajniji

automatski stabilizator u slučaju pojave inflacije ili silaznih faza poslovnih

ciklusa. Država smanjuje poreske stope što treba da ublaži pad agregatne

potražnje.

b) Naknade za slučaj nezaposlenosti, socijalna pomoć i ostala transferna

plaćanja. Programi porodične socijalne pomoći, zaštitne carine u poljprivredi

isl. uvode se u vremenu silaznih faza poslovnog ciklusa u kojima dolazi do

rasta nezaposlenosti i drugih socijalnih problema.

2.1.2. Diskreciona fiskalna politika

Automatski stabilizatori nisu uvijek dovoljni za održavanje pune zaposlenosti

pa država koristi mjere diskrecijske fiskalne politike. Diskreciona fiskalna politika je

ona u kojoj država mijenja porezne stope ili programe potrošnje kako bi

neutralizirala poslovne cikluse. Osnovne mjere diskrecione fiskalne politike su:

- javni radovi (kapitalno intenzivni, dugotrajni projekti, poput oni o izgradnji

autiputeva, bolnica, škola i sl.; na ovaj način u SAD su 1935. riješili problem

3 miliona nezaposlenih);

- programi zapošljavanja u javnom sektoru (za razliku od javnih radova

namjenjeni za privremeno zapošljavanje nezaposlenih radnika, nakon čega bi

ovi ljudi mogli preći na radna mjesta u privatnom sektoru);

- privremene promjene poreza na dohotke ( njihovim smanjivanjem

preostaju veći raspoloživi dohoci i spriječavamo ekonomsko usporavanje i

srljanje u recesiju). 4

Nasuprot automatskim stabilizatorima koji podrazumijevaju spontanu i trenutnu

promjenu u nacionalnom dohotku, ovdje je potrebno određeno vrijeme kao bi se

provela odgovarajuća zakonska procedura.

Državni izdaci (javni rashodi) imaju multiplikatorski efekat na proizvodnju, slično

investicijama.

4 Kadrija Hodžić i Edin Arnaut, Skripta – Makroekonomija, Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, Travnik, 2010. str. 74

8

Ekonomisti preporučuju kombiniranu primjenu automatskih stabilizatora i

diskrecionih fiskalnih mjera u obliku „formule fleksibilne politike“, a čije dostizanje

ujedno znači i mogućnost i obavezu nosilaca ekonomske politike u preduzimanju

predviđenih fiskalnih mjera.

2.2. FISKALNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE

Fiskalni sistem svake zemlje odraz je ekonomskih potreba ali i brojnih

neekonomskih uticaja. Za fiskalnu politiku Bosne i Hercegovine se može

reći da su je upravo ti neekonomski uticaji stavili u žižu interesovanja.

Naime, u ratom razorenoj i osiromašenoj privredi Bosne i Hercegovine

neminovno se javlja potreba za intervencijom države pred koju se stavlja

širok dijapazon zadataka: od pomoći pri uspostavljanju saobraćajne,

telekomunikacione i druge infrastrukture do organizacije i finansiranja

zdravstva, obrazovanja itd.

Kako je dejstvo monetarno-kreditne politike suženo postojanjem

valutnog odbora poseban naglasak se stavlja na fiskalnu politiku. Osim toga,

postojanje složene i u mnogome specIfične državne zajednice kao i

činjenica da se Bosna i Hercegovina nalazi u periodu tranzicije također

zahtijevaju poseban napor u vođenju fiskalne politike.

Zadaci fiskalne politike u Bosni i Hercegovini postaće jos složeniji u

periodu koji slijedi i zbog činjenice da se očekuje znatno smanjenje dotoka

strane pomoći i donacija.

2.2.1. Funkcije fiskalne politike

Djelovanje fiskalne politike ispoljava se na mikroekonomskom i

makroekonomskom nivou. Mikroekonomski uticaji fiskalne politike idu posebno

u pravcu stimulacije obima strukture ponude. Posmatrana sa

9

makroekonomskog aspekta fiskalna politika ima tri osnovna kompleksa ciljeva

kojima mora pristupiti sihronizovano, a to su:

• Alokacija sredstava

• Distribucija sredstava

• Efikasno stabilizirajuće djelovanje

Prva dva kompleksa ciljeva odnose se na obezbjeđenje sredstava za

zadovoljavanje javnih potreba, čime se na tržištu vrši odgovarajuća

alokacija raspoloživih sredstava, kao i aktiviranje specifičnog

mehanizma koji vrši korekciju u stanju raspodjele na način da se ovim

preraspodjelama generiraju maksimalni pozitivni učinci, odnosno

najmanje šteti privredi. Alokacija sredstava podrazumjeva takvo

dijelovanje odgovarajućeg instrumentarija fiskalne politike putem

kojeg se vrši prebacivanje sredstava iz područja zadovoljavanja privatnih

potreba u područje zadovoljavanja javnih potreba.

Distribucija sredstava je najosjetljivija dimenzija fiskalne politike jer ona

podrazumjeva djelovanje fiskalnog instrumentarija putem kojeg se vrši

prebacivanje sredstava jednog lica/regije na drugo lice/regiju.

Treći set ciljeva bitno je različit od predhodna dva. Kod stabilizirajućeg seta

ciljeva funkcija fiskalne politike se ispoljava u težnji održavanja visokog

stepena korištenja raspoloživih proizvodnih potencijala, prije svega

upošljavanja radne snage i kapaciteta ali i održavanja stabilnog novca i cijena.

U Bosni i Hercegovini alokativna i distributivna funkcija fiskalne politike

uokvirena je u složenu državnu strukturu to se ovaj aspekt izražava na četiri

nivoa državne organizacije što predstavlja veoma složen mehanizam u

odnosu na praksu u svijetu.

Pitanje stabilizirajuće funkcije fiskalne politike u Bosni i Hercegovini je

naročito važno, posebno ako se respektuje njena pozicija "male

otvorene privrede". U prilikama kakve postoje u Bosni i Hercegovini

mjerama fiskalne politike se presudno utiče na opredjeljenja preduzeća i

pojedinaca izmedu štednje i potrošnje, uvoza i izvoza i različitih drugih

aktivnosti. Pri tome treba imati u vidu da se u kratkom roku fiskalnom

10

politikom značajno može uticati na regulisanje obima i strukture efektivne

potražnje, te na nivo i strukturu likvidnosti privrede. Međutim, uticaj

fiskalne politike sa aspekta razvojnih ciljeva može se ostvariti na dugi rok

kroz razne stimulativne mjere.

2.2.2. Vertikalna i horizontalna fiskalna ravnoteža

Fiskalni sistem neke države je vertikalno uravnotežen ako svaki nivo

vlasti ima dovoljne prihode za finansiranje rashoda za koje je

odgovoran. Zbog nedostupnosti podataka teško je iskazati nivo

vertikalne uravnoteženosti/ neuravnoteženosti, ali se ona može približno

predstaviti na dva načina:

U užem smislu, udjelom rashoda koje pod-državne vlade mogu

finansirati iz vlastitih sredstava (nad kojima imaju kontrolu),

U širem smislu udjelom rashoda koje oni mogu finansirati iz

svojih poreskih prihoda, uključujući zajedničke prihode, ali bez transfera.

Za Bosnu i Hercegovinu relevantna je prva definicija. Na osnovu te

definicije, kao što možemo zaključiti iz dosadašnjeg izlaganja postoji

značajan pritisak vertikalne neravnoteže na državnom nivou i u entitetima.

Primjena šire definicije vertikalne neravnoteže tj. proširivanje općinskih

prihoda za zajedničke poreze, smanjuje pritisak vertikalne fiskalne

neravnoteže na općinski nivo samo u ograničenoj mjeri.

Postoji mnogo razloga za takvu situaciju uključujući ograničeno pravo

odlučivanja i autonomiju općina kada su u pitanju njihovi vlastiti prihodi i

prenošenje za finansiranje socijalnih usluga na općine, to nije praćeno

dodjeljivanjem odgovarajućih sredstava za finansiranje, posebno socijalne

zaštite. Kao rezultat ovakve neuravnoteženosti općine često posluju uz

dugovanja ili uz pomoć transfera od strane kantona.

Ako sve vlade na istom nivou (npr. općine) imaju sličan kapacitet

prihoda za finansiranje svojih rashoda tada postoji horizontalna

11

uravnoteženost fiskalne politike.Vertikalno uravnotežena struktura prihoda ne

mora nužno biti i horizontalno uravnotežena, jer svaka vlada može imati

različite potrebe za rashodima ali i različite kapacitete za ubiranje prihoda.

3. OPOREZIVANJE S AKCENTOM NA

PORESKI SISTEM U BiH

Uopćeno se može se reći da je porez instrument kojim država prikuplja

sredstva potrebna za financiranje državnih potreba (financiranje državnog aparata,

odgoja i obrazovanja, financiranje određenih socijalnih davanja, financiranje

određenih infrastrukturnih projekata, davanje poticaja i subvencija). U tom smislu

moglo bi se reći da su porezi cijena javnih dobara koje na razne načine koristimo, ali

uvijek obavezno i posredno putem državnih institucija.

Kao što je već rečeno, građani plaćanjem poreza osiguravaju sredstva za financiranje

određenih javnih dobara (npr. obrazovanje, zdravstvo, policija, vojska i td.), ali ne

stječu prava da u omjeru uplaćenog poreza dobiju određenu vrstu usluge, kao što je

npr. kod plaćanja doprinosa za penziono osiguranje, gdje se penzija određuje visinom

uplaćenog doprinosa. Zato se za poreze i kaže da se njima financiraju određena javna

dobra ili općedruštvene potrebe čije se korištenje ne može individualno odrediti, ni

po opsegu ni po vremenu, već se zbog njihovog vitalnog značaja za funkcionisanje

društva propisuje kao zakonska obaveza, u pravilu prema ekonomskoj snazi poreznih

obveznika uz određene korekcije koje su socijalnopolitički motivirane. 

12

Poreski sistem FBiH uređen je s više zakonskih i podzakonskih propisa, a najvažniji

su:

Zakon o porezu na dohodak

Zakon o porezu na dobit

Zakon o porezu na dodanu vrijednost ( na nivou BiH )

Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dohodak

Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dobit

Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dodanu vrijednost ( na nivou BiH )

Zakon o posebnim porezima

Zakon o računovodstvu

3.1. POREZI

Pitanje suštine i osnovnih karakteristika poreza bilo je predmet definisanja čitavog

niza autora koji su pokušavali da iznesu osnovne karakteristike ovog oblika prihoda.

Definicije se u znatnoj mjeri razlikuju zavisno od perioda u kome su nastale.

Tako, u antičkoj Grčkoj i Rimu porez je tumačen kao davanje pokorenih pobjedinaca

i poreska obaveza se izjednačavala sa pojmom potčinjenosti. U feudalizmu, porez se

tretira, na prvom mjestu kao dar, a zatim kao pomoć.

Novija shvatanja o suštini poreza kao oblika prihoda stavljaju akcenat na ekstra

fiskalne zadatke u uslovima državnog intervencionizma. Porezi gube neutralan

karakter i vrlo uspješno počinju da se primjenjuju u ostvarivanju vanfiskalnih ciljeva

( ekonomsko-političkih, socijalno-političkih i političkih).

Opšte karakteristike poreza kao oblika prihoda u savremenim uslovima ogledaju se u

sljedećem:

U osnovi poreza leži prinuda, što znači da su poreski obveznici dužni da plate

poreze, a u protivnom – iznos poreza bit će naplaćen prinudnim putem.

13

Porez predstavlja davanje bez direktne protunaknade. Međutim, iako nije

riječ o direktnoj protunaknadi ne može se poreći da porezi, u principu,

predstavljaju indirektnu protunaknadu, čija veličina uveliko zavisi od toga u

kojoj mjeri široki slojevi naroda imaju uticaja na kreiranje politike javne

vlasti.

Porez predstavlja takav prihod kod koga nije unaprijed utvrđena svrha za koju

će se koristiti, što znači da prilikom naplate poreza, država nije dužna da

poreskom

obvezniku daje obavještenje u koju svrhu će se upotrijebiti prihodi koji potiču

od poreza.

Kao posebnu karakteristiku poreza moderne države treba navesti da se oni

naplaćuju isključivo u novcu, a samo u izuzetnim slučajevima u naturi.

Porezi u savremenim uslovima dobijaju sve značajnije mjesto pri ostvarenju

pojedinih ekonomsko-političkih i socijalno-političkih zadataka i ova

orjentacija postaje sve izraženija.

3.2. PODJELA POREZA

U teoriji i praksi nailazi se na niz pokušaja da se izvrši podjela, klasifikacija

poreza. Već prema tome šta se uzima kao baza klasifikacije, mogu se razlikovati i

različite grupacije poreza:

porezi u novcu i naturi,

redovni i vanredni porezi,

direktni (neposredni) i indirektni (posredni) porezi i dr.

3.2.1. Direktni i indirektni porezi

14

Klasifikacija poreza na direktne i indirektne predstavlja veoma staru

klasifikaciju poreza, koja je bila predmet čestih rasprava. Veoma često se diskutovalo

o realnosti podjele poreza na direktne i indirektne, s obzirom da je praksa pokazala

da se kod izvjesnih poreza javljaju nejasnoće prilikom utvrđivanja da li je porez

direktan ili indirektan.

Tako, jedan od osnova za podjelu poreza na direktne i indirektne jeste u tome kako

se manifestuje poreska snaga. Ukoliko se poreska snaga manifestuje posjedovanjem

imovine ili dohotka riječ je o direktnim porezima. Ukoliko se, međutim, poreska

snaga manifestuje u vidu potrošnje radi se o indirektnim porezima.

Ukoliko posmatramo poreski sistem savremenih država, mogu se uočiti da su to

različite kombinacije direktnih i indirektnih poreza, obzirom da i jedna i druga

grupacija poreza imaju i prednosti i nedostatke, te je neprihvatljivo davati prioritet

bilo jednoj bilo drugoj grupaciji poreza. I u poreskom sistemu BiH zastupljena je

kombinacija direktnih i indirektnih poreza.

U poreskom sistemu Bosne i Hercegovine direktni porezi su :

• porez na dobit fizičkih i pravnih lica,

• porez na imovinu,

• porez na prihod od imovine i imovinskih prava,

• porez na prihod od autorskih prava,

• porez na nasljeđe i poklon,

• porez na dobitke od igara na sreću...

U indirektne poreze u Bosni i Hercegovini ubrajamo:

• uvozne i izvozne dažbine,

• akcize,

• putarine,

• porez na promet proizvoda i usluga i

• porez na dodatu vrijednost

15

• porez na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljstvu,

(diskutabilan s obzirom da nisu propisani na nivou BiH) 

3.3. POREZ NA DODATU VRIJEDNOST ( PDV )

Porez na dodatu vrijednost (PDV) je najrasprostranjeniji sistem oporezivanja

prometa roba (dobara) i usluga u svijetu. U nekim zemljama se javlja i pod

drugačijim nazivima, npr. u Velikoj Britaniji, Kanadi, Novom Zelandu ili Singapuru

gdje je poznat kao porez na dobra i usluge (eng. goods and services tax - GST ), dok

je u Japanu poznat kao porez na konzumiranje. Porez na dodatu vrijednost je

indirektni porez, što znači da se ne prikuplja direktno od lica koje je porezni

obveznik, već od lica koja se smatraju krajnjim potrošačima. S obzirom da je PDV

zamišljen kao porez na konzumiranje, izvoz nije predmet oporezivanja.

PDV je osmislio francuski ekonomista Maurice Lauré 1954. godine. On je bio

direktor francuske poreske službe koja je 10. aprila 1954. uvela taxe sur la valeur

ajoutée (TVA). Ovaj porez je isprva uveden kao opterećenje za velike kompanije, ali

je vremenom njegovo djelovanje prošireno na sve oblasti poslovanja.

U Bosni i Hercegovini, porez na dodatu vrijednost (PDV) se počeo primjenjivati 1.

januara 2006. godine i to sa samo jednom jedinstvenom stopom od 17%. U

Evropskoj Uniji poreski sistem je označen serijom direktiva od kojih je

najznačajnija Šesta direktiva. Iako postoje osnovne smjernice, neke države su

uspjele stvoriti različite stope za određene regije i teritorije. Uobičajena stopa je

15%, ali ponegdje postoje i snižene do 5%, ali i povišene gdje je maksimum 25%.

Konačno, iako nije predviđeno Šestom direktivom, neke države za izvjesna dobra i

usluge imaju "nultu stopu". Važna napomena je da to nije isto što i oslobađanje od

poreza na dodatu vrijednost.

U oporezivanju potrošnje, PDV u BiH je zamijenio postojeći porez na promet

proizvoda i usluga. PDV je kao i porez na promet indirektni porez na potrošnju, ali

koji se za razliku od poreza na promet, obračunava i plaća na isporuke dobara i

pružanje usluga u svim fazama proizvodnje i prometa dobara i usluga, kao i na uvoz

dobara.

16

Potrošni oblik PDV-a ogleda se u tome da je on, pored toga što je predmet

oporezivanja dodata vrijednost u pojedinim fazama proizvodnje i prometa dobara i

usluga, ustvari porez na potrošnju, jer se i PDV uvijek prevaljuje na krajnjeg

potrošača.

Drugo osnovno obilježje PDV-a je vezano za načelo odredišta, koje nalaže da od

poreza u cjelini mogu biti oslobođena samo ona dobra i usluge čija se potrošnja

odvija u drugoj poreskoj jurisdikciji. To znači da potrošnja dobara i usluga koji su

isporučeni na teritoriju u nadležnosti druge poreske administracije nije predmet

oporezivanja, a poduzetnici koji su izvršili takve isporuke imaju pravo na povrat

cjelokupnog poreza plaćenog u prethodnim fazama proizvodnje i prometa.

Kreditna metoda prikupljana poreza vrši se tako da poreski obveznik pri svakoj

nabavci plaća zaračunati PDV. PDV koji je platio na svoje nabavke oduzima od

PDV-a kojeg obračuna na svoje prodaje, tako da mu za uplatu „ostaje“ samo razlika

između poreza koji je on obračunao na svoje prodaje i poreza kojeg je platio

dobavljačima za izvršene nabavke, pri čemu se može javiti i pretplata poreza,

ukoliko je izlazni porez manji od ulaznog u određenom obračunskom periodu.

Kod kreditnog metoda obračunati PDV mora uvijek biti naznačen u ispostavljenim

fakturama i samo tako naznačeni porez služi kao dokumentovani dokaz za odbitak

ulaznog poreza, zbog čega se ovaj metod naziva još i fakturni, odnosno metod

računa.

U sistemu PDV-a postoje dva tipa poreskih oslobađanja i to:

- sa pravom na odbitak ulaznog poreza i

- bez prava na odbitak ulaznog poreza.

Poresko oslobađanje sa pravom na odbitak ulaznog poreza (u slučajevima tkzv.

nulte stope PDV-a koji važi samo za izvoz) i same isporuke dobara i njihovi

izvršioci- obveznici ostaju u sistemu PDV-a, ali su potrošači tih dobara i usluga

izvan dometa PDV-a, odnosno u drugoj poreskoj jurisdikciji. To znači da poreski

obveznici na svojim računima neće obračunavati PDV, odnosno iskazat će stopu od

0%, a imat će pravo na odbitak cjelokupnog poreza koji su platili svojim

dobavljačima prilikom nabavke dobara i usluga.

17

Poreska oslobađanja bez prava na odbitak ulaznog poreza (kada se isporuke

određenih dobara ili usluga unutar date poreske jurisdikcije oslobađaju obaveze

obračunavanja PDV-a) odnosi se na ona dobra ili usluge, odnosno obveznike koji su

ih isporučili a koji se, u osnovi, isključuju iz sistema PDV-a.

Pošto kod ovakvih poreskih oslobađanja nema prava na odbitak ulaznog poreza, u

cijeni koju za ova dobra ili usluge plaća krajnji potrošač sadržan je i ulazni PDV

zaračunat u svim prethodnim fazama prometa.U ovakvim slučajevima ukupno

poresko opterećenje je manje, ali sama potrošnja nije u potpunosti oslobođena PDV-

a, jer je oslobođena samo ona zadnja faza pri prometu dobara tj. „posljednja dodata

vrijednost“.

3.4. PREDNOSTI I NEDOSTACI PDV-a

Da bi se eventualno mogli sagledati efekti primjene sistema poreza na

dodatu vrijednost potrebno je istaći neke prednosti ali i nedostatke PDV-a u

odnosu na dosada primjenjivani sistem poreza na promet .

Prednosti PDV-a u odnosu na porez na promet proizvoda i usluga su:

Mnogo je izdašniji i efikasniji, jer obuhvata sve faze proizvodnje,

odnosno prometa;

Znatno umanjuje uslove za postojanje sive ekonomije, jer se porez

naplaćuje na ukupnu vrijednost od svake faze prometa (za razliku od

poreza na promet koji, upravo zato što se naplaćuje u najslabijoj

karici-maloprodaji i to za gotov novac, daje velike šanse razvoju sive

ekonomije);

Za razliku od sistema poreza na promet (koji se, kao jednofazan,

zasniva na sistemu oslobađanja svih faza prometa koje prethode

maloprodaji), PDV je višefazan (svefazni neto porez) i zasniva se na

sistemu odbitaka.

Sistem PDV-a dosljednije poštuje princip odredišta i zbog dosljednije

primjene principa odredišta, u sistemu PDV-a su i slučajevi

dvostrukog oporezivanja i slučajevi dvostrukog oslobađanja

18

transakcija u međunarodnom prometu znatno rjeđi nego u sistemu

poreza na promet. Iz istih razloga, PDV obezbjeđuje ravnopravan

konkurentski položaj uvezenih i domaćih proizvoda na tržištu zamlje

uvoznice;

Mali broj stopa, što znatno smanjuje administrativna tehnička

ograničenja i pojednostavljuje tehnike obračunavanja, plaćanja i

kontrole;

Ima znatno logičniju (i ujedno neuporedivo efikasniju) tehniku

naplate, jer kod PDV-a nema odlaganja plaćanja (za razliku od poreza

na promet, čija se naplata sistemski suspenduje sve do maloprodaje);

Obezbjeđuje neutralnost u spoljnotrgovinskim transakcijama, jer je

izvoz u cjelini oslobođen oporezivanja;

PDV se pri uvozu naplaćuje odmah, s tim da poreski obveznici-

uvoznici tako plaćeni porez mogu odmah istaknuti kao poreski kredit

(naravno, ako se ne radi o uvozu za vlastitu krajnju potrošnju);

Prednosti PDV-a su posebno uočljive kod oporezivanja usluga, jer i u

ovom segmentu obezbjeđuju poresku neutralnost sa aspekta poreskih

obveznika (koji i ulazni porez na korištene usluge mogu koristiti kao

poreski odbitak, što sistem poreza na promet nije omogućavao).

Među nedostacimama PDV-a u odnosu na sistem poreza na promet treba

istaći:

Povećano administratiranje i troškovi poreskih obveznika vezane za

obračunavanje, naplatu i plaćanje poreza u odnosu na jednofazni

poreski sistem, a zbog činjenice da se poreskim obveznicima u sistemu

PDV-a smatraju gotovo svi preduzetnici (osim onih „malih“, čiji obim

prometa omogućava neulazak u sistem PDV-a,), te je mnogo veći broj

poreskih obveznika nego u sistemu poreza na promet;

Izraženija regresivnost (što je direktna posljedica relativno malog

broja poreskih stopa u odnosu na sistem poreza na promet, posebno u

situaciji uvođenja PDV-a sa jedinstvenom stopom kakva je u BiH).

Ovaj nedostatak može se djelimično riješiti selektivnim oporezivanjem

specifičnih proizvoda akcizama;

19

Relativno izraženiji inflatorni potencijal (zbog mogućeg, a u mnogo

slučajeva i neminovnog povećanja cijena usljed racionalnih, ali i

raznih psiholoških i drugih iracionalnih motiva i razloga, naročito

ukoliko poreski obveznici nisu pravovremeno pripremljeni i dovoljno

upoznati sa osobinama PDV-a i posljedicama njegove primjene);

Problem raspodjele subcentralnim nivoima (priroda PDV-a zahtijeva

njegovo uvođenje i primjenu na najvišem, centralnom nivou vlasti. U

složenim državama kakva je BiH, to neminovno dovodi do raznih

problema vezanih za adekvatnu i pravednu distribuciju prikupljenog

poreza nižim nivoima vlasti: entitetima, kantonima, opštinama).

4. ZAKLJUČAK

Proučavajući ovu temu zaključili smo da je neupitan značaj fiskalne

politike u Bosni i Hercegovini, ali ostaje pitanje da li je naša fiskalna politika

dovoljno prilagođena specifičnim uslovima u kojima se sprovodi kao i da li je

u stanju zadovoljiti sve zahtjeve koji se pred nju postavljaju?

Pokušaj prilagođavanja karakterističnoj strukturi vlasti u Bosni i

Hercegovini rezultirao je izgradnjom specifičnog fiskalnog sistema. Postavlja

se pitanje koliko je uspješno dizajnirana fiskalna decentralizacija naročito

ako se imaju u vidu sve njene specifičnosti?

U Bosni i Hercegovini postoji znatna neuravnoteženost kako u pogledu

dostatnosti prihoda za finansiranje rashoda svakog pojedinog nivoa vlasti tako

i u kapacitetu prihoda za finansiranje rashoda na istim nivoima vlasti. Nužno je

provesti mjere koje će ublažiti pritisak koji ovakva vertikalna i horizontalna

neuravnoteženost vrše na fiskalni sistem.

Uvođenje jedinstvene stope PDV-a od 17% kao i veći obuhvat dobara i usluga koji

se oporezuju u odnosu na dosadašnji sistem poreza na promet trebao bi rezultirati

bitno većim iznosom ubranih javnih prihoda u prometu.

U odnosu na porez na promet proizvoda i usluga, PDV smanjuje uslove za sivu

ekonomiju, mnogo je izdašniji i efikasniji, jer obuhvata sve faze prometa. Naplata

najvećeg dijela PDV-a se ostvaruje prije maloprodajne faze, tj. kroz sve faze

20

proizvodno-prometnog ciklusa, za razliku od poreza na promet koji se u cijelosti

naplaćuje tek u maloprodaji.

Sama tehnika primjene PDV-a ograničava poresku evaziju i uspostavlja sistem

dvostruke kontrole među samim poreskim obveznicima. Opasnost od evazije pri

uvozu je smanjena samim tim što se PDV obračunava i naplaćuje odmah na granici.

Možemo reći da je BiH kao država započela reformu svog poreskog sistema i da je

glavna značajka te reforme to što je nadležnost za indirektne poreze prešla na nivo

države, entitetima i disktriktu je ostala nadležnost nad direktnim porezima.

Pored istaknutog za politiku indirektnih poreza u BiH najznačajnija je činjenica što

se od 1. janura 2006 godine umjesto poreza na promet proizvoda i usluga primjenjuje

porez na dodanu vrijednost. Time se BiH pridružila većini evropskih zemalja kada je

u pitanju ova vrsta poreza. Moramo konstatovati da je ovo tek početak reformi u BiH

i da poreska politika, samim time i poreska politika indirektnih poreza na nivo BiH

moraju ići u tom pravcu da omoguće da BiH postane zemlja poduzetništva čiji

ekonomski razvoj neće zavisiti od međunarodne pomoći. Izvori budućeg

ekonomskog rasta i povećanja zaposlenosti vide se prvenstveno, u jačanju privatnog

sektora.

Uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora na nivou BiH ojačat će

makroekonomsku stabilnost i u predstojećim reformama treba osigurati povoljnu

klimu za domaća i strana ulaganja, jačati finansijksi sektor, ubrzati privatizaciju,

osigurati vladavinu prava i stvoriti efikasne mehanizme za borbu protiv korupcije i

kriminala.

Radna hipoteza: „Poreska politika u BiH, a samim time i poreska politika indirektnih

poreza na nivou države idu u tom pravcu da omoguće da BiH postane zemlja

poduzetništva čiji ekonomski razvoj neće zavisiti od međunarodne pomoći“, u ovom

seminarskom radu u cijelosti je potvrđena i dokazana. Također i tri pomoćne

hipoteze su potvrđene i dokazane.

21

LITERATURA

Knjige:

1. Kadrija Hodžić i Edin Arnaut, Skripta – Makroekonomija,

Sveučilište/Univerzitet „Vitez“ Travnik, Travnik, 2010.

2. Hodžić, K., Uvod u ekonomiju, IK Penn, Tuzla, 2005.

3. Grupa autora, Ekonomska enciklopedija, drugo izdanje, 1986.

Tekstovi sa interneta:

1. http://bs.wikipedia.org/wiki/Fiskalna_politika (01.11.2012.)

2. http://www.pufbih.ba/ (01.11.2012.)

3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Porez (02.11.2012.)

22

23