36
FINANSIJSKA REVIZIJA I KONTROLA DEO I GLAVA I FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE U TRŽIŠNOJ PRIVREDI 1. FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE – opšti naziv i označava komplet finansijskih izveštaja koji čine: bilans stanja – prikazuje finansijsku poziciju firme na određeni dan, neutrošene ekonomske resurse, obaveze kao i visinu sopstvenog i pozajmljenog kapitala bilans uspeha – račun dobitka i gubitka, prikazuje profitabilnost biznisa u periodu za koji se sastavlja bilans sopstvenog kapitala – izveštaj o promenama na kapitalu i pruža analitički pregled svih promena u periodu na koji se odnosi, bilans novčanih tokova – prikazuje priliv i odliv gotovine u istom periodu za koji se radi bilans uspeha obrazloženja svih ovih izveštaja, izveštaj o poslovanju i izveštaj nezavisnog revizora. Korišćenjem ovih izveštaja se smanjuje informacioni rizik korisnika finansijskih izveštaja. I njihova osnovna namena je da korisnicima pruži pouzdanu osnovu za procenu finansijske situacije i na osnovu njih donošenje odgovarajućih odluka. Donosioci finansijskih odluka procenu rizika donose upoređivanjem finansijskih izveštaja različitih privrednih subjekata, pa stoga ti izveštaji moraju biti urađeni prema određenim standardima koji se zovu „računovodstveni principi“ ili standardi (IFRS – International Finacial Reporting Standards). 2. KORISNICI FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA SU : PRE SVIH MENADŽMENT a zatim i: Postojeći i potencijalni akcionari Postojeći i potencijalni zajmodavci Postojeći, potencijalni i bivši zaposleni Analitičari, novinari, statističari, savetnici, sindikati, berzanski posrednici ... Poslovni partneri Vlada i njeni organi Javnost tj. poreski obveznici i druge interesne grupe 3. FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE ILI FINANCIAL REPORTING – dostavljanje informacija opšte namene korisnicima izvan firme i koristi se tzv. Transakcioni pristup: Pristup koji u fokusu ima promene koje dovode do direktnih promena na nivou raspoloživih sredstava i Mogu se objektivno kvantifikovati i monetarno iskazati Ovaj pristup karakteriše pouzdanost ali mu je osnovni nedostatak neevidentiranje neki bitnih događaja kao što su tehnološke inovacije, organizacione promene, smrt ključnih rukovodilaca ... Menadžeri uglavnom koriste informacije bazirane na internom računovodstvenom sistemu, a pouzdanost takvih informacija se proverava nezavisnom eksternom revizijom koju sprovode eksperti iz oblasti finansijskog izveštavanja zaposleni u specijalizovanim revizorskim kompanijama. Od kvaliteta i pouzdanosti ove aktivnosti zavisi i blagostanje čitavog društva jer potencijalni investitori donose svoje investicione odluke najpre na osnovu razvijenosti i usklađenosti računovodstvenog sistema (finansijskog izveštavanja) sa međunarodnm standardima i pouzdanosti finansijskih izveštaja koji daju pravu sliku o investicionom okruženju, što će u krajnjoj liniji dovesti do rasta investicija i dobrobiti za sve članove jednog društva. 4. EKONOMSKE POSLEDICE FINANSIJSKIH INFORMACIJA Redistribucija ekonomske moći na stranu bolje informisanih investitora Alokacija ukupnog rizika prilikom donošenja investicionih odluka Ukupna potrošnja i proizvodnja odnosno njihov odnos se menja u zavisnosti od finansijskih informacija Alokacija resursa zavisi od bolje ili lošije finansijske informisanosti i očekivanja investitora zasnovanih na takvim informacijama

Finansijska Revizija i Kontrola

  • Upload
    civid

  • View
    154

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Podsetnik

Citation preview

Page 1: Finansijska Revizija i Kontrola

FINANSIJSKA REVIZIJA I KONTROLA DEO I GLAVA I  

FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE U TRŽIŠNOJ PRIVREDI 1. FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE – opšti naziv i označava komplet finansijskih izveštaja koji čine:  

• bilans  stanja  –  prikazuje  finansijsku  poziciju  firme  na  određeni  dan,  neutrošene  ekonomske  resurse, obaveze kao i visinu sopstvenog i pozajmljenog kapitala 

• bilans uspeha – račun dobitka i gubitka, prikazuje profitabilnost biznisa u periodu za koji se sastavlja • bilans sopstvenog kapitala –  izveštaj o promenama na kapitalu  i pruža analitički pregled svih promena u 

periodu na koji se odnosi, • bilans novčanih tokova – prikazuje priliv i odliv gotovine u istom periodu za koji se radi bilans uspeha • obrazloženja svih ovih  izveštaja, • izveštaj o poslovanju i izveštaj nezavisnog revizora.  

Korišćenjem ovih izveštaja se smanjuje informacioni rizik korisnika finansijskih izveštaja. I njihova osnovna namena je da korisnicima pruži pouzdanu osnovu za procenu finansijske situacije i na osnovu njih donošenje odgovarajućih odluka. Donosioci  finansijskih odluka procenu rizika donose upoređivanjem finansijskih izveštaja različitih privrednih subjekata, pa stoga  ti  izveštaji moraju biti urađeni prema određenim  standardima koji  se  zovu  „računovodstveni principi“  ili  standardi (IFRS – International Finacial Reporting Standards). 

2. KORISNICI FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA SU : • PRE SVIH MENADŽMENT  a zatim i: • Postojeći i potencijalni akcionari • Postojeći i potencijalni zajmodavci • Postojeći, potencijalni i bivši zaposleni • Analitičari, novinari, statističari, savetnici, sindikati, berzanski posrednici ... • Poslovni partneri • Vlada i njeni organi • Javnost tj. poreski obveznici i druge interesne grupe 

3. FINANSIJSKO IZVEŠTAVANJE ILI FINANCIAL REPORTING – dostavljanje informacija opšte namene korisnicima izvan firme i koristi se tzv. Transakcioni pristup: 

• Pristup koji u fokusu ima promene koje dovode do direktnih promena na nivou raspoloživih sredstava i  • Mogu se objektivno kvantifikovati i monetarno iskazati 

Ovaj pristup karakteriše pouzdanost ali mu  je osnovni nedostatak neevidentiranje neki bitnih događaja kao što su tehnološke inovacije, organizacione promene, smrt ključnih rukovodilaca ... 

Menadžeri uglavnom  koriste  informacije bazirane na  internom  računovodstvenom  sistemu,  a pouzdanost  takvih informacija  se  proverava  nezavisnom  eksternom  revizijom  koju  sprovode  eksperti    iz  oblasti  finansijskog izveštavanja zaposleni u specijalizovanim revizorskim kompanijama. Od kvaliteta i pouzdanosti ove aktivnosti zavisi i blagostanje  čitavog  društva  jer  potencijalni  investitori  donose  svoje  investicione  odluke  najpre  na  osnovu razvijenosti  i  usklađenosti  računovodstvenog  sistema  (finansijskog  izveštavanja)  sa međunarodnm  standardima  i pouzdanosti finansijskih  izveštaja koji daju pravu sliku o  investicionom okruženju, što će u krajnjoj  liniji dovesti do rasta investicija i dobrobiti za sve članove jednog društva. 

4. EKONOMSKE POSLEDICE FINANSIJSKIH INFORMACIJA • Redistribucija ekonomske moći na stranu bolje informisanih investitora • Alokacija ukupnog rizika prilikom donošenja investicionih odluka • Ukupna potrošnja i proizvodnja odnosno njihov odnos se menja u zavisnosti od finansijskih informacija • Alokacija  resursa  zavisi od bolje  ili  lošije  finansijske  informisanosti  i očekivanja  investitora  zasnovanih na 

takvim informacijama 

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Highlight
websploited
Sticky Note
Unmarked set by websploited
websploited
Comment on Text
Ili upoređivanjem finansisjkih izveštaja iz dva različita perioda za isti subjekat - konzistentnost
Page 2: Finansijska Revizija i Kontrola

• Veličina  resursa namenjenih  za  finansijsko  izveštavanje  ‐ obelodanjivanje  (obelodanjivanjem  se  smanjuje  informacioni jaz između svih korisnika tih izveštaja. Nisu privilegija samo onih koji imaju načina da dođu do izveštaja već svih stakeholder‐a) 

• Resursi namenjeni za regulaciju – troškovi informisanja • Izmena u redosledu prioriteta menadžmenta u odnosu na željene projekte 

5. NEDOSTACI POSTOJEĆEG MODELA FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA • Fokusiranost na finansijskim transakcijama koje ne zadovoljavaju ostale informacione potrebe menadžera • Periodičnost izrade izveštaja ne zadovoljava potrebu češćeg izveštavanja • Ograničenost vrsta informacija (datum, konto, iznos). Korisnici žele više vrsta informacija (npr. opisnih) • Sintetizovanost (sumiranost) podataka ograničava korišćenje savremenih  alata i koncepata • Visoki troškovi postojećeg sistema prikupljanja, obrade i prezentacije finansijskih informacija 

6. PREDLOZI ZA POBOLJŠANJE SADRŽAJA FINANSIJSKOG IZVEŠTAVANJA  • Proširenje modela poslovnog informisanja ‐ zagovara da pored finansijskih (informacija o događajima koji 

su se već desili i monetarno izraženi), novi model treba da sadrži informacije više usmerene ka budućnosti što bi dovelo do boljeg razumevanja veze  između tekućih događaja  i  faktora koji unapređuju ekonomski položaj kompanije. To bi npr. bile sledeće informacije 

o Globalni ciljevi i strategija o Buduće, planirane informacije o Podaci o menažmentu i akcionarima o Istorijski podaci o Analiza istorijskih podataka 

• Poboljšanje sadržaja finansijskih izveštaja – neke od sugestija su o Kvalitetnije obrazloženje informacija po segmentima o Detaljnije  obrazloženje  šansi  i  rizika  po  osnovu  korišćenja  računovodstveno  obuhvaćenih 

finansijskih instrumenata o Detaljnije obrazloženje šansi i rizika po osnovu vanbilansnog finasiranja (garancije, avali, dugoročni 

zakupi, zajednička ulaganja ... o Jasno razdvajanje efekata osnovnih od povremenih aktivnosti i događaja (suša, poplava ...) o Poboljšanje sistema kvartalnog izveštavanja sa posebnim naglaskom na četvrtom kvartalu 

• Unapređenje postupka revizije 

Prema  sadašnjem  modelu  revizori  daju  mišljenje  koje  je  izvedeno  iz  računovodstvenih  evidencija. Preporuke u pravcu unapređenja veština revizora su: 

o Uvođenje novih računovodstvenih i revizorskih standarda o Administrativne sposobnosti o Analitičko umeće o Savetodavno umeće o Poznavanje poslovanja preduzeća/grane o Komunikacione sposobnosti o Efikasnost o Intelektualne sposobnosti o Stalno učenje i usavršavanje o Upravljanje rizicima o Upravljanje međuljudskim odnosima o Kooperativnost i tačnost u radu 

7. ODNOS TROŠKOVA/KORISTI  OD NOVOG MODELA POSLOVNOG INFORMISANJA • Koristi 

o Sniženje troškova pribavljanja kapitala preko smanjenja investicionog rizika o Povećanje efikasnosti kao rezultat bolje informisanosti o Zadovoljenje potreba za informacijama institucionalnih investitora i finansijskih analitičara o Smanjenje troškova kao rezultat vođenja objedinjenog seta računovodstvenih evidencija o Smanjenje mogućnosti pravnih sporova zbog nedostavljanja izveštaja pojedinim korisnicima o Smanjenje mogućnosti neslaganja podataka kada se dostavlja različitim korisnicima 

• Troškovi 

websploited
Highlight
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Underline
websploited
Highlight
Page 3: Finansijska Revizija i Kontrola

o Troškovi prikupljanja, obrade i distribucije podatakao Dodatni troškovi u slučaju nepouzdanih informacijao Oportunitetni troškovi ako prikupljene podatke koristi konkurencija

Zaključak  je  da  su  koristi  ipak  veće  od  troškova.    Sublimirano  novi  model  bi  trebao  da  bude  idealan  spoj vrednosnog  izveštavanja  (kao  predominantni  način  u  postojećem  modelu)  i  opisnog  izveštavanja    koji  će maksimalno koristiti prednosti oba načina, a istovremeno smanjiti negativne uticaje i efekte oba modela. 

GLAVA II  

ZNAČAJ I ULOGA SAVREMENE REVIZIJE 8. DEFINICIJA NEZAVISNE REVIZIJE

Definicija Američke računovodstvene asocijacije 

“Revizija je sistematičan proces objektivnog pribavljanja i ocene dokaza koji se odnose na tvrdnje o ekonomskim aktivnostima  i  događajima  u  cilju  utvrđivanja  stepena  povezanosti  tih  tvrdnji  i  unapred  utvrđenih  kriterijuma,  kao  i obaveštavanje zainteresovanih korisnika o rezultatima te provere.” 

Revizija  (eng  –  Audit)  –  izražavanje mišljenja  nezavisnog  revizora  o  tome  da  li  su  finansijski  izveštaji  pravilno sastavljeni  i  obelodanjeni  u  skladu  sa  opšteprihvaćenim  računovodstvenim  principima  ili  standardima  (za  sada  su  to američki, britanski i Međunarodni standardi revizije) 

9. NAJVAŽNIJI DELOVI DEFINICIJE NEZAVISNE REVIZIJE1. Revizija je sistematičan proces koji se odvija po precizno utvrđenom redosledu i planu.2. Revizija mora da bude obavljena objektivno, bez prejudiciranja mišljenja i bez pristrasnosti3. Pribavljanje  i ocena dokaza proizilaze  iz sistematičnosti samog procesa, a dokazivanje se ogleda u proveri

usaglašenosti korišćenih metoda sa opšteprihvaćenim standardima i sprovodi se putem:• ispitivanja i ocene računovodstvenih sistema  i  provere tog sistema kao i• obavljanja drugih vrsta provera i verifikacije za koje revizor smatra da su prikladne

4. Tvrdnje  o  ekonomskim  aktivnostima  ili  događajima  su  izjave  menadžmenta  koje  se  mogu  potvrditi  iliosporiti. Npr. tvrdnja da imovina koja je uvrštena u bilans stanja zaista postoji se može lako utvrditi.

5. Utvrđivanje stepena podudarnosti (povezanosti) između tvrdnji i unapred utvrđenih kriterijuma (najčešće jeto  Opšteprihvaćeni  računovodstveni  princip  ili  GAAP  –  Generally  Accepted  Accounting  Principles)  jeosnovni zadatak revizora.  Potpuna podudarnost odovodi do pozitivnog mišljenja revizora. Npr. po GAAP‐uda bi zalihe mogle biti iskazane u bilansu stanja

• one moraju i stvarno postojati na dan bilansiranja,• moraju biti pravilno vrednovane i razvrstane• moraju biti adekvatno obelodanjene

6. Izveštavanje  o  rezultatima  obavljene  provere  je  krajnji  cilj  revizije  i  sprovodi  se  na  način  koji  je  prikladan svim zainteresovanim strankama. Izlazni dokument se zove Izveštaj o reviziji i u njemu se jasno označava da li su tvrdnje menadžmenta iznete u finansijskom izveštaju  u skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim principima.

10. INFORMACIONI RIZIK KAO GENERATOR POTREBE I NEOPHODNOSTI REVIZIJE FINASIJSKIH IZVEŠTAJAOsnovni razlog korišćenja revizije finansijskih izveštaja je mogućnost potencijalnog konflikta interesa menadžmenta i 

korisnika  finansijskih  izveštaja. Nezavisna  i objektivna revizija smanjuje  informacioni rizik prilikom donošenja  investicionih odluka. Alokacija nedovoljnih ekonomskih resursa ka profitabilnijim delatnostima, proizvodima i uslugama za kojima postoji veća tražnja je u direktnoj zavisnosti od tačnosti finansijskih izveštaja. Netačni finansijski izveštaji prikrivaju neracionalnost u korišćenju  ekonomskih  resursa.  nezavisna  revizija  povećava  kredibilnost  informacija  koju  najširi  krug  zainteresovanih stranaka može koristiti prilikom donošenja investicionih odluka.  

Nedostatak objektivne revizije dovodi to tzv. jaza kredibilteta, jer se od menadžmenta ne može očekivati potpuna objektivnost prilikom  sastavljanja  finansijskih  izveštaja.  Finansijski  izveštaji mogu biti  sastavljeni  tačno ali neke  stavke  sa strane obaveza mogu biti  izostavljene, stavke sa strane  imovine mogu biti precenjene, a u najgoroj situaciji  izveštaji mogu biti  svesno  falsifikovani u  cilju prikrivanja  krađe    ili nekih drugih nezakonitih  radnji.  Svrha  revizije  je da ovakve  situacije otkrije i pravilno informiše stakeholder‐e. 

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 4: Finansijska Revizija i Kontrola

11. VRSTE REVIZIJA • Revizija  finansijskih  izveštaja  (Audits of  financial statements) – obično uključuje bilans stanja, bilans uspeha  i 

bilans novčanih tokova,  izveštaj o promenama na kapitalu, kao  i napomene  i obelodanjivanja (tzv. komponente finansijskih  izveštaja)  i  za  cilj  ima  da  utvrdi  da  li  su  ti  izveštaji  urađeni  u  skladu  sa  Opšteprihvaćenim računovodstvenim standardima. Ovom vrstom revizije se uglavnom bave nezavisni finansijski revizori 

• Revizija  poslovanja  (Operational  audit)  –  ispitivanje  poslovanja  nekog  ekonomskog  entiteta  u  cilju merenja njegovih ekonomskih učinaka tj. da bi se procenila: 

Efektivnost poslovanja – utvrđivanje obima u kojem jedna organizacija ostvaruje svoje zadatke i ciljeve  Efikasnost  poslovanja    ‐  utvrđivanje  u  kojoj meri  jedna  organizacija  ekonomično  koristi  raspoložive 

resurse 

Ova  vrsta  revizije  uključuje  veći  obim  subjektivne  procene  revizora  jer  obuhvata  i  procenu  organizacione strukture, marketinga, metoda proizvodnje … Ovom vrstom revizije se uglavnom bave interni revizori. 

• Revizija dosledne primene zakona i drugih propisa 

Cilj ove vrste revizije je da utvrdi da li su ispoštovani svi zakonski i drugi propisi koji regulišu predmetnu materiju. Npr. revizija poslovanja banaka ima za cilj da utvrdi da li je poslovanje banaka u skladu sa zakonskom regulativom koja  reguliše  njihovo  poslovanja  kao  i da  li  je  u  skladu  sa  tradicionalnim  standardima  koji  odražavaju  zdravu bankarsku praksu.  Ili revizija poslovanja  javnih preuzeća  i organa državne uprave kojom se utvrđuje zakonitost poslovanja, npr. revizija trošenja budžetskih sredstava ovih  institucija. Ovom vrstom revizije se uglavnom bave državni revizori (Državna revizorska institucija). 

 12. VRSTE REVIZORA 

 • Interni  revizori  –  eksperti  zaposleni u  samim  kompanijama  i njihov primarni  cilj  je da  vrše procenu 

efikasnosti  i efektivnosti poslovanja za potrebe sopstvenog menadžmenta.  Imaju  i svoju profesionaln organizaciju  (IAA‐  The  institute  of  Internal  Auditors).  Pretežno  obavljaju  reviziju  poslovanja,  ređe finansijsku reviziju. 

• Eksterni  revizori  –  Pojedinci  ili  kompanije  koje pružaju  revizorske usluge.  Zahvaljujući obrazovanju  i iskustvu obavljaju sve vrste revizija finansijskih izveštaja. Osnovni zahtev koji se postavlja pred revizora je nepristrasnost prema klijentu, objektivnost prema korisnicima njegovog izveštaja. Za bavljenje ovom profesijom  neophodna  je  licenca  koju  izdaje  profesionalna  asocijacija.  Uglavnom  obavljaju  reviziju finansijskih izveštaja, ređe reviziju poslovanja. 

• Državni revizori – vrše kontrolu zakonitosti poslovanja rada vlade, njenih agencija, korišćenje budžeta tj reviziju  opšte  i  zajedničke  potrošnje.  Pretežno  obavljaju  državnu  reviziju  (reviziju  poslovanja  vlade  i agencija), ređe reviziju finasijskih izveštaja vlade i njenih organa.  

13. USLUGE KOJE PRUŽA NEZAVISNI REVIZOR • FINANSIJSKA REVIZIJA  ILI REVIZORSKE USLUGE – usluga kojom revizor pruža visok stepen uveravanja da su 

informacije koje  su predmet  revizije u  skladu  sa opšteprihavćenim  računovodstvenim  standardima  tj. da ne sadrže nepouzdane informacije.   

• USLUGE SRODNE REVIZIJI o Pregledi – Obuhvataju  ispitivanje  i analitičke postupke čiji  je zadatak da se oceni pouzdanost tvrdnji 

koje  jedan  subjekat  stavlja na uvid  i korišćenje drugom  subjektu. Oni po pravilu ne uključuju ocenu računovodstvenog sistema,  već samo iznošenje tvrdnje da nije nađeno ništa što bi revizora navelo na zaključak da  finansijski  izveštaji nisu objektivno  i  istinito  sastavljeni. Stepen uveravanja pregleda    je znatno niži nego što je onaj koji je iznet u izveštaju o reviziji, dakle umeren stepen uveravanja. 

o Ugovoreni  postupci  ‐    imaju  karakter  revizije  i  podrazumevaju  podnošenje  izveštaja  o  utvrđenim nalazima,  ali  je  korisnicima  ostavljeno  da  sami  izvuku  zaključke.  Izveštaj  se  isključivo  dostavlja subjektima sa kojima su postupci ugovoreni, kako se ne bi dogodilo da druge strane izvedu pogrešne zaključke. Ne izražava se bilo kakvo uveravanje. 

o Sastavljanje  (kompilacija)  informacija  –  ne  koristi  se  revizorska  već  računovodstvena  ekspertiza. Obuhvata sažimanje detaljnih podataka u razumljive oblike prezentacije informacija bez proveravanja 

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 5: Finansijska Revizija i Kontrola

tačnosti tih tvrdnji  i bez  izražavanja uveravanja. Korisnici sami  izvlače odrđene koristi  iz ovog oblika angažovanja računovodstvenih eksperata. 

• OSTALE USLUGE KOJE PRUŽAJU NEZAVISNI REVIZORIo Poreske usluge – obuhvataju

savetodavne usluge kod poreskih povraćaja po propisima na različitim nivoima iporesko planiranje – maksimiziranje rokova i minimiziranje iznosa dospelih poreskih obavezau skladu sa zakonskim rokovima

o Konsultantske usluge – imaju za cilj povećanje efektivnosi i efikasnosti poslovanja klijenatao Računovodstvene usluge i usluge pregleda – kada klijent ne raspolaže sopstvenim računovodstvenim

kadrovimao Usluge  pravne  pomoći  –  U  sudskim  sporovima  eksperti  pružaju  usluge  sudskog  veštačenja  kod

utvrđivanja obima štete za strane u sporu, tumačenja složenih poslovnih i računovodstvenih izveštajao Lično finansijsko planiranje

14. ORGANIZACIJA I STRUKTURA REVIZORSKIH FIRMI –profili revizora koji ulaze u sastav tima• Partneri  –  Održavaju  kontakte  sa  klijentima,  razmatraju  ciljeve  i  obim  finansijkih  izveštaja,

prisustvuju  skupštinama  akcionara  i  odgovaraju  na  pitanja  akcionara,  prijem  novih  kadrova,potpisuju izveštaje o reviziji … Imaju status top menadžera u drugim kompanijama.

• Menadžeri ili supervizori – odgovaraju za koordinaciju dva  ili više revizorskih timova koji obavljajureviziju u  istom periodu. Rešavaju otvorena pitanja u  timu, odgovorni su za primenu ujednačenihstandarda, a veoma često su odgovorni i za naplatu usluga kod klijenata.

• Stariji revizori – odgovaraju za planiranje  i obavljanje revizije  i  izradu nacrta  izveštaja o reviziji kojikasnije  odobravaju menadžeri  ili  partneri.  Zaduženi  su  za  obuku  kadrova,  delegiranje  zadataka,kontrolu vremena provedenog u obavljanju poslova revizije

• Mlađi  revizori –  Imaju brojna  zaduženja koja  za cilj  imaju da  ih profilišu  za kasnije profesionalnonapredovanje u hijerarhiji jedne revizorske kompanije.

15. PROFESIONALNE ORGANIZACIJE OD ZNAČAJA ZA NEZAVISNE REVIZORE• IFAC ‐  International Federation of Accountants – Međunarodna federacija računovođa• IASC – International Acounting Standards Committee – Komitet za Međunarodne rač. standarde• EAA ‐  European Accounting Association – Evropska računovodstvena asocijacija• AICPA – American Institute of Certified Public Accountants• FASB ‐  Financial Accounting Standards Board

GLAVA III 

JAVNA ULOGA NEZAVISNOG REVIZORA Revizori su  čuvari  javnog  interesa  jer  imaju funkciju da smanjuju  informacioni rizik prilikom donošenja  investicionih 

odluka,  tj.  optimalne  alokacije  ograničenih  ekonomskih  resursa  u  najprofitabilnije  grane  i  delatnosti  jedne  nacionalne  ekonomije što bi u krajnjoj liniji trebalo da dovede do povećanja opšteg blagostanja jednog društva. 

Računovodstvo  je proces  generisanja  finansijskih  izveštaja  u opšte prihvaćenoj  formi, dok  je  revizija dinamički proces prikupljanja i ocene dokaza o stepenu usklađenosti tako dobijenih izveštaja sa opšteprihvaćenim računovodstvenim principima 

16. PROFESIONALNA ODGOVORNOST NEZAVISNOG REVIZORA I DVA GLAVNA PODRUČJA KOJA JE DEFINIŠU

Rad nezavisnih revizora je uglavnom organizovan u vidu revizorskih kompanija, koje kao i svaka druga kompanija imaju  za  cilj maksimiziranje  sopstvenog  profita.  Sa  druge  strane  osnovna  funkcija  revizora  je  čuvanje  opšte  društvenog interesa smanjenja  informacionog rizika pri donošenju  investicionih odluka  i maksimiziranje društvenog blagostanja. Da bi se ostvario optimalan balans između ova dva, ponekad suprotstavljena interesa, rad revizorskih kompanija je usmeren u dva područja: 

• Donošenje kodeksa profesionalne etike i• Donošenje i ažuriranje revizorskih standarda

websploited
Highlight
Page 6: Finansijska Revizija i Kontrola

17. ŠEST PRINCIPA AICPA KODEKSA PROFESIONALNE ETIKE

AICPA – American Institute Certified Public Accountants – Američki institut ovlašćenih javnih računovođa 

Etika  –  set  moralnih  principa  koji  uređuju  ponašanje  članova  jedne  profesije  i  obavezuju  ih  na  viši  standard ponašanja od onog koji je propisan zakonom 

Prvi deo kodeksa sadrži sledeće principe: 

1. Odgovornost – članovi u svom radu treba da primenjuju istančano profesionalno i moralno rasuđivanje2. Javni interes – članovi su obavezni da rade u javnom interesu3. Integritet – članovi svoje obaveze treba da izvršavaju sa najvišim stepenom integriteta4. Objektivnost    i nezavisnost – u obavljanju svoje profesije članovi treba da budu objektivni  i da  izbegavaju

sukob interesa5. Dužna  pažnja  –  pridržavanje  najviših  profesionalnih  i  etičkih  standarda  uz  stalno  povećavanje  kvaliteta

usluga6. Područje i karakter usluga – članovi su dužni da se pridržavaju Principa kodeksa profesionalnog ponašanja.

18. TRI OSNOVNA DELA IFAC KODEKSA PROFESIONALNE ETIKE

IFAC  ‐  International  Federation of Accountants – Međunarodna  federacija  računovođa u  koju ulaze  sva  lica  koja obavljaju poslove računovodstva i revizije. 

A. Deo kodeksa koji je primenljiv  na sve računovodstvene eksperte i reguliše pitanja kao što su : a. integritet i objektivnost,b. rešavanje etičkih sukoba,c. profesionalna osposobljenost,d. poverljivost,e. poreska praksa.

B. Deo kodeksa koji je primenljiv samo na revizore i reguliše sledeća pitanja: a. nezavisnostb. profesionalnu osposobljenostc. naknade i provizijed. sukob interesae. raspolaganje novcem klijentaf. odnose sa kolegama

C. Deo kodeksa koji  je primenljiv na  računovodstvene eksperte koji  rade kod poslodavaca  i  reguliše  sledeća pitanja: 

a. konflikt lojalnostib. podrška kolegama iz profesijec. profesionalna osposobljenostd. prezentiranje informacija

Ciljevi koji su deklarisani u ovom kodeksu moraju zadovoljiti sledeće potrebe: 

• Poverenje• Profesionalizam• Kvaliteta usluga• Sigurnost

19. GAAS STANDARDI Američkog instituta ovlašćenih javnih računovođa (AICPA)

GAAS – Generally Accepted Accounting Standards – generalno prihvaćeni računovodstveni standardi 

1) OPŠTI STANDARDIa) Reviziju  može  da  obavlja  samo  lice  ili  lica  koje/a  imaju  odgovarajuću  praktičnu  obuku  ili

umešnost revizorab) U obavljanju svih aktivnosti revizor mora da sačuva mentalnu nezavisnostc) Planiranje i pripremu revizije i izveštaja, revizor mora da obavlja sa profesionalnom pažnjom

websploited
Highlight
Page 7: Finansijska Revizija i Kontrola

2) STANDARDI ZA OBAVLJANJE RADA (posebno pitanje)a) Rad treba da bude pravilno planiran, a neiskusni članovi tima odgovarajuće kontrolisanib) Treba obezbediti  razumevanje  sistema  interne  kontrole u  cilju određivanja  vrste, dinamike  iobima provere koju treba obaviti c) Treba  pribaviti  dovoljno  kompetentne  dokaze  kako  bi  se  dalo  odgovarajuće  mišljenje  opredmetu revizije 

3) STANDARDI ZA IZVEŠTAVANJEa) U  izveštaju  revizora  treba navesti da su  finansisjki  izveštaji koji su predmet  revizije urađeni uskladu sa opšteprihvaćenim principima računovodstvene prakseb) U  izveštaju revizora treba navesti kada ovi principi nisu konzistentno primenjeni u  tekućem uodnosu na prethodni periodc) Informativna  obrazloženja  u  finansijskim  izveštajima  treba  smatrati  adekvatnim  ukoliko  uizveštaju o reviziji nisu izneti suprotni dokazid) Izveštaj o reviziji treba da sadrži izraženo mišljenje o finansijskom izveštaju u celini  ili tvrdnju damišljenje ne može da se izrazi

20. ZAKONSKE OBAVEZE I ODGOVORNOST REVIZORA

Revizori podležu potencijalnoj zakonskoj odgovornosti za ono što rade ili ne rade. Zakonska odgovornost revizora je delimično određena odnosom revizora i druge ugovorne strane. DVE GRUPE SUBJEKATA PREMA KOJIMA REVIZORI IMAJU ZAKONSKU ODGOVORNOST SU: 

• Klijenti i• Korisnici finansijskih izveštaja – treća lica

Odnos sa klijentima  je direktno regulisan odredbama ugovora koje su prihavtile obe ugovorne strane. Najčešće se taj odnos definiše pismom o angažovanju (Engagement letter) 

21. ODGOVORNOST REVIZORA PREMA TREĆI LICIMATreća lica ili korisnici usluga revizora se dele u tri grupe:I. Primarni korisnici – su ona  lica  ili subjekti za koje revizor unapred  i  i pouzdano zna da će koristiti 

njegove izveštaje II. Unapred  predviđeni  ‐  kao  korisnik  se može  pojaviti  npr.  banka  kojoj  se  klijent može  obratiti  sa

zahtevom za kredit III. Predvidivi korisnici – svako lice ili subjekat za koje se opravdano može pretpostaiviti da će koristiti

izveštaj revizora. Najčešće su ovi korisnici tužioci u sporovima sa revizorima u slučajevima kada su pretrpeli eventualnu štetu i traže naknadu štete jer su koristili izveštaj revizora kao oslonac prilikom donošenja investicionih odluka. 

22. MERE KOJE REVIZORI PREDUZIMAJU KAKO BI SMANJILI PROSTOR ZA UTUŽIVANJE OD STRANE KORISNIKANJIHOVIH IZVEŠTAJA 

• Ažuriranje standarda revizije i kodeksa profesionalnog ponašanja• Unapređenje procesa istraživanja i unapređenje nezavisnosti revizora• Precizno definisanje prava i obaveza u Pismu o angažovanju• Stalna edukacija korisnika finansijskih izveštaja• Sankcionisanje neprofesionalnog ponašanja članova revizorske profesije• Osiguranje rizika od utuživanja kod osiguravajuće kompanije

23. FENOMEN JAZA U OČEKIVANJIMA I FAKTORI KOJI UTIČU NA STVARANJE JAZA

Jaz  u  očekivanjima  je  raskorak  ili  neslaganje  između  onoga  što  revizori  stvarno  rade    i  očekivanja  koje  korisnici njihovih usluga imaju od njihovog rada. Faktori koji utiču na stvaranje tog jaza su: 

a) Uloga  revizora    –  se  od  tradicionalne  uloge  čuvara  javnog  interesa,  koja  je  za  posledicu  imala  velikopoverenje  revizora, pomerila na proširivanja njihove uloge na druge usluge  (npr. konsultantske usluge  zaklijenta), što dovodi do smanjenja nezavisnosti revizora, što je jedan od glavnih principa njihovog rada

b) Ponašanje revizora – pri čemu se ne misli na  lične osobine, već profesionalne kompetencije, nezavisnost,principijelnost, nepristrasnost znatno utiče na moguće nezadovoljstvo korisnika usluga revizora.

websploited
Comment on Text
Expectation gap
Page 8: Finansijska Revizija i Kontrola

c) Standardi  finansijskog  izveštavanja  ‐  nedostaci  u  samom  procesu  pripreme  i  prezentacije  finansijskihizveštaja, kao i metodologija izveštavanja o reviziji znatno utiču na stvaranje jaza u očekivanjima.

d) Poslovno okruženje – povećanje konkurencije u oblasti finansijske revizije dovodi do pada kvaliteta revizijejer se fokus pomera i na druge usluge kako bi se zadržali klijenti

e) Znanje i edukacija revizora – su faktori koji utiču na kompetentnost revizora i do nezadovoljstva klijenata ikorisnika može doći kada revizori obavljaju poslove za koje nisu dovoljno kompetentni.

f) Kompetentna  tela  –  koja  regulišu  rad  revizorske  i  računovodstvene  profesije  ponekad  ne  rade  potpunotransparntno, pa je njihov rad često predmet tužbi nezadovoljnih klijenata i korisnika

g) Neadekvatna forma izveštavanja – često je uzrok jaza u čekivanjima

24. METODE ZA SMANJENJE JAZA U OČEKIVANJIMA• Pojačana marketinška  strategija – kojom bi  se korisnici  revizorskih  izveštaja bliže obavestili o društvenoj

ulozi revizorske profesija kao i ključnim aspektima samog procesa revizije• Unapređenje metoda komuniciranja sa korisnicima – ima ograničeni efekat na smanjenje jaza• Unapređenje procesa finansijskog izveštavanja• Povećanje odgovornosti• Zadovoljenje očekivanja raznih grupa korisnika – tj. zadovoljenje izmenjenih potreba i zahteva korisnika• Povećanje regulacije profesije – od strane nezavisnih regulatornih tela• Brže rešavanje potencijalno konfliktnih situacija

GLAVA IV 

OPŠTEPRIHVAĆENI STANDARDI REVIZIJE 

25. OPŠTEPRIHVAĆENI STANDARDI REVIZIJE

Tri grupe standarda koji se mogu nazvati opšteprihvaćenim su:  

• Američki – primenjuje se u SAD• Britanski – primenjuje se u Velikoj Britaniji i• Međunarodni standardi revizije – Publikuje ih Međunarodna federacija računovođa (IFAC)

Nazivaju  se opšteprihvaćenim  jer  su u njih ugrađena dostignuća do  kojih  je došla najrazvijenija  teorija  i najbolja praksa iz oblasti računovodstva i revizije.  

Finansijski izveštaji se pripremaju i prezentiraju u skladu sa Opšteprihvaćenim računovodstvenim principima ili eng. GAAP – Generally Accepted Accounting Principles. 

Nezavisna revizija tih  izveštaja se vrši u skladu sa Opšetpihvaćenim standardima revizije  ili eng. GAAS – Generally Accepted Auditing Standards. 

26. OPŠTEPRIHVAĆENI STANDARDI REVIZIJE (GAAS)

Standardi  revizije  predstavljaju  opšte  smernice  koje  revizorima  treba  da  pomognu  izvršavanju  njihove  zakonske  i  profesionalne odgovornosti prilikom revizije finansijskih izveštaja. Ima ih 10 i podeljenji su u tri grupe: 

27. TRI GLAVNE GRUPE STANDARDA U UŽEM SMISLU

• Opšti GAAS standardi – odnose se na lični integritet i kompetentnost revizora

• GAAS standardi za obavljanje revizije – odnose se na adekvatnost planiranja i nadzora procesa revizije

• GAAS standardi za  izveštavanje – nalažu da u  izveštaju o  reviziji bude  jasno naznačeno da  li su  finansijskiizveštaji koji su predmet revizije prezentirani u skladu sa GAAP principima.

28. OPŠTI GAAS STANDARDI

a) Reviziju može da obavlja samo lice ili lica koje/a imaju odgovarajuću praktičnu obuku ili umešnost revizora

Page 9: Finansijska Revizija i Kontrola

To  znači da mora  imati  formalno obrazovanje  iz oblasti  računovodstva  i  revizije, odgovarajuće  iskustvo  i da  teži stalnom usavršavanju i unapređenju znanja i veština. 

b) U obavljanju svih aktivnosti revizor mora da sačuva mentalnu nezavisnost

Od revizora se očekuje da bude nepristrasan u odnosu na finansijske  izveštaje koji su predmet revizije  i to u svim fazama procesa revizije 

o planiranju i pripremi – programska nezavisnost u odnosu na  menadžment klijentao dokazivanju opravdanosti tvrdnji – istraživačka nezavisnost, slobodan pristup izvorima informacijao izveštavanju – potpuno  otvoreno i tačno izveštavanje

c) Planiranje i pripremu revizije i izveštaja, revizor mora da obavlja sa dužnom profesionalnom pažnjom

29. GAAS STANDARDI ZA OBAVLJANJE REVIZIJE

a) Rad treba da bude pravilno planiran, a neiskusni članovi tima odgovarajuće kontrolisani i nadziranib) Treba obezbediti razumevanje sistema interne kontrole u cilju određivanja vrste, dinamike i obima provere

koju treba obaviti. Ukoliko revizor proceni da klijent ima pouzdan sitem interne kontrole obim dokaza kojetreba da pribavi može biti značajno smanjen

c) Treba pribaviti dovoljno kompetentne dokaze kako bi se dalo odgovarajuće mišljenje o predmetu revizije

30. GAAS STANDARDI ZA IZVEŠTAVANJE

a) U  izveštaju  revizora  treba  navesti  da  su  finansijski  izveštaji  koji  su  predmet  revizije  urađeni  u  skladu  saopšteprihvaćenim  principima  računovodstvene  prakse  (GAAP).  Prilikom  izražavanja  mišljenja  o  revizijifinansijskog  izveštaja,  revizor  izražava  samo  razumno  uveravanje    o  pravilnosti  prezentiranja  finansijskihizveštaja koji su predmet revizije.

b) U  izveštaju  revizora  treba  navesti  kada  ovi  principi  nisu  konzistentno  primenjeni,  tj  da  su  korišćeni  istiračunovodstveni principi u tekućem kao i u prethodnom periodu, kako bi podaci mogli da se upoređuju.

c) Informativna obrazloženja u finansijskim izveštajima treba smatrati adekvatnim ukoliko u izveštaju o revizijinisu izneti suprotni dokazi

d) Izveštaj o reviziji treba da sadržio izraženo mišljenje o  finansijskom  izveštaju u celini    ili  tvrdnju da mišljenje ne može da se  izrazi ucelini

o ako nije izraženo u celini treba navesti razloge zašto nije izraženo u celinio vrstu obavljenog posla i odgovornost koju je revizor preuzeo

31. KOJA REČENICA JE DIREKTNA KOPČA IZMEĐU VAŽEĆIH STANDARDA REVIZIJE I IZVEŠTAJA O REVIZIJI?

Ona  se  nalazi  u  pasusu  o  obimu  izvršene  revizije  i  glasi  “Revizija  je  izvršena  u  skladu  sa  opšteprihvaćenim  standardima revizije” 

32. KADA JE OTPOČEO PROCES STANDARDIZACIJE U REVIZIJI U SAD?

Proces standardizacije u SAD je počeo 1939. godine nakon slučaja McKesson‐Robbins 

33. KADA JE OTPOČEO PROCES STANDARDIZACIJE U REVIZIJI U SAD?

Proces standardizacije u V. Britaniji je počeo 1961.godine – objavljivanjem “Opštih principa revizije” 

34. KADA JE OTPOČEO PROCES STANDARDIZACIJE U REVIZIJI NA MEĐUNARODNOM PLANU?

Na međunarodnom planu je počeo 1977.godine. sa osnivanjem IFAC – međunarodne federacije računovođa 

Page 10: Finansijska Revizija i Kontrola

GLAVA V 

NEZAKONITE RADNJE I GREŠKE 

35. GREŠKE I NEZAKONITE RADNJE U FINANSIJSKIM IZVEŠTAJIMA I PO ČEMU SE RAZLIKUJU

a) Greške – nenamerne radnje i postupci osoblja klijenta koje rezultiraju netačnim iskazivanjem nekih pozicijau bilansu.

b) Nezakonite radnje• Lažno finansijsko izveštavanje – menadžerske pronevere

o Falsifikovanje računovodstvenih evidencija ili prateće dokumentacijeo Pogrešno iskazivanje ili namerno izostavljanje važnih informacijao Namerna pogrešna primena računovodstvenih principa

• Nezakonito  prisvajanje  imovine  –  prisvajanje  gotovine,  hartija  od  vrednosti  ili  zaliha.  Prate  gafalsifikovanje evidencije i obično ga izvršavaju niži menadžeri i ostali zaposleni. Zove se još i proneverazaposlenih

Razlika  između greške i nezakonitih radnji se najpre ogleda u postojanju namere kod nezakonitih radnji i odsustva namere  kod  greške.  I  jedna  i  druga mogu  dovesti  do  štete  koja može  biti materijalno  značajna  ili  zanemarljiva. Pažljivim planiranjem revizije procenjuje se rizik od postojanja pronevera ili greške 

36. CRVENE ZASTAVICE – RED FLAGS

Ukazuju na verovatnoću postojanja pronevera kod klijenta i u njih spadaju: 

• Sistem interne kontrole koji je nepouzdan ili ignorisan od strane menadžmenta• Veliki iznos manjkova zaliha• Neuobičajene bankarske transakcije• Preterani troškovi i iznosi nabavki kod dobavljača

37. NAJČEŠĆI RAZLOZI “FRIZIRANJA BILANSA”

Krivotvoreno  ili  lažno  finansijsko  izveštavanje  ili  friziranje  bilansa,  je  namerno,  unapred  smišljeno  finansijsko  izveštavanje koje za krajnji cilj ima materijalno netačne iznose u izveštajima, a koristi se da bi se finansijska situacija u kompaniji prikazala boljom nego što jeste. Neki od razloga za ovu vrstu pronevere su: 

• Da se akcije kompanije učine atraktivnijim potencijalnim investitorima• Da se obezbede dodatni izvori finansiranja ili očuvaju postojeći• Da se fiktivno poveća dobit kompanije i poveća iznos isplaćenih dividendi• Da se ostvare planirani strateški ciljevi

Dva načina friziranja bilansa su: 

• Iskazivanje prihoda u ranijem obračunskom periodu – prihod se proknjiži prilikom prijema porudžbine, a nenakon isporuke i fakturisanja. Zadržava se vlasništvo nad robom a istovremeno se knjiži prihod i samim timuvećava finansijski rezultat

• Fiktivna realizacija – evidentiranje realizacije robe koja nikada nije isporučena kupcima.

38. FAKTORI KOJI DOVODE DO NEZAKONITIH RADNJI

Verovatnoća nastanka pronevere ili nezakonite radnje je u funkciji tri osnovna faktora: 

• Motiva• Mogućnosti (ili šanse)• Odsustva integriteta

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 11: Finansijska Revizija i Kontrola

39. MOTIVI KOJI PODSTIČU NA VRŠENJE NEZAKONITIH RADNJI

• Psihološki motivi – relativno su retki i karakteriše ih “sklonost ka kriminalu”• Egocentrični motivi – navode na vršenje pronevere da bi se ostvario lični prestiž u okruženju• Ideološki motivi – na vršenje pronevere podstiču ljude koji se osećaju moralno superiornijim jer “rade više

od drugih”• Ekonomski motivi  – mnogo  češći  nego  prethodna  tri motiva. Ogledaju  se  u  jednostavnoj  potrebi  da  se

proneverom stekne materijalna korist koja bi se iskoristila za zadovoljenje najrazličitijih potreba, koje se nemogu zadovoljiti regularnim putem.

o plaćanje školarineo plaćanje troškova lečenjao isplata kockarskih dugovao kupovina luskuznih materijalnih dobarao finansiranje poslovnih poduhvata

40. ŠANSE ILI MOGUĆNOSTI  ‐ OKOLNOSTI KOJE OLAKŠAVAJU VRŠENJE PRONEVERA

Okolnosti koje olakšavaju vršenje pronevere  se pre  svega ogledaju u nepostojanju  interne kontrole  i  zloupotrebi poverenja (lične odgovornosti) koje svaki zaposleni  ima u skladu sa sopstvenim položajem odn. nivoom poverenja. Što je veći nivo odgovornosti, veća je mogućnost pronevere većih razmera. Primeri: 

• Zalihe se ne popisuju – za krađu zaliha se i ne sazna• Priručni blagajnički sef se ne zaključava• Rukovodioci iznose artikle van poslovnih prostorija• Neki zaposleni su uhvaćeni u krađi a nisu kažnjeni

41. NEKA OD OPRAVDANJA ONIH KOJI ČINE PRONEVERE

• Meni je novac potrebniji nego drugima• Ja sam novac samo pozajmio i ja ću ga vratiti• Niko nije pretrpeo štetu• Kompanija je dovoljno velika da može da podnese proneveru• I drugi to rade

42. FAKTORI KOJI OLAKŠAVAJU MENADŽERSKE PRONEVERE

• Slaba interna kontrola• Dominacija pojedinca ili uske grupe pri odlučivanju• Agresivno ponašanje menadžera• Profit kompanije je ispod proseka branše• Kompanija je decentralizovana• Kompanija ima poteškoće u računovodstvenoj proceni• Kompanija ima značajan obim transakcija koje su teške za reviziju

DEO II GLAVA VI  

CILJEVI REVIZIJE, REVIZORSKI DOKAZI I 

 RADNI PAPIRI REVIZIJE 

43. Ciljevi revizije finansijskih izveštaja

Opšti  cilj  revizije  je  izražavanje  mišljenja  o  tome  da  li  su  finansijski  izveštaji  klijenta  urađeni  u  skladu  sa  opšteprihvaćenim računovodstvenoim standardima. 

Page 12: Finansijska Revizija i Kontrola

Da  bi  se  ostvario  opšti  cilj  revizije,  treba  definisati  posebne  ciljeve  za  svaku  stavku  u  finansijskim  izveštajima. Posebni ciljevi su izvedeni  iz tvrdnji menadžera da su evidentiranje, obrada, sumiranje i prezentiranje finansijskih izveštaja urađeni u skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim standardima. 

44. Tvrdnje menadžera u finansijskim izveštajima kao element procesa revizije

Prilikom pripreme  finansijskog  izveštaja menadžment  firme  iznosi određene  tvrdnje, a  revizor određuje cilj  revizije dovođenjem  u  vezu  tih  tvrdnji  sa  ciljevima  revizije  kako  bi  se  utvrdilo  da  li  su  tvrdnje  menadžmenta  zasnovane  na  činjenicama i validne. 

Same tvrdnje mogu biti: 

• eksplicitne – određene i• implicitne – prećutne

Postoje dve vrste tvrdnji: 

• Opšte i• Ostale ili posebne

45. Opšte tvrdnje menadžmenta

Sedam opštih tvrdnji (pet osnovnih i dve dodatne) koje su povezane sa ciljevima revizije su: 

• Postojanje ili dešavanje• Kompletnost ili sveobuhvatnost• Prava i obaveze• Vrednovanje ili alokacija• Prezentacija ili obelodanjivanje• Matematička tačnost• Razgraničenje

46. Postojanje ili dešavanje

Menadžeri  u  izveštajima  tvrde da  sva  imovina,  kapital  i obaveze  koj  su prikazani u  bilansu  stanja  zaista  i  fizički postoje na dan obračunskog perioda. Ove  tvrdnje se odnose na bilansne pozicije u materijalnom obliku  (zalihe, oprema, gotovina)  kao  i  na  račune  koji  su materijalne  prirode  (kupci  i  dobavljači). Dakle  da  li  evidentirane  poslovne  transakcije kupovine i realizacije odražavaju ono što se stvarno dogodilo.   

Isto tako oni tvrde da su svi prihodi  i rashodi, svi gubici  i dobici stvarno  i nastali u obračunskom periodu za koji se finansijski izveštaj i sastavlja. Ova tvrdnja je ograničena na to da ukazuje samo na to da li se neki događaj stvarno i desio ali ne i na to da li je iznos pravilno prezentiran. 

47. Prava i obaveze

Ova  tvrdnja  se  odnosi  na  to  da  li  je  imovina  vlasništvo  kao  i  na  to  da  li  su  obaveze  stvarni  dug  u  određenom obračunskom periodu. Menadžment u finansijskom izveštaju tvrdi da je gotovina vlasništvo firme, a da su obaveze prema dobavljačima zakonska obaveza koja se mora platiti. 

48. Kompletnost

Ova tvrdnja menadžmenta pokazuje da  li su sve transakcije  i računi koji moraju biti uključeni u fin.izveštaj zaista  i uključeni. Oni na taj način tvrde da ne postoje neobelodanjena  imovina  ili obaveze. Kada proveravaju ovu tvrdnju revizori obično proveravaju da li je došlo do potcenjivanja nekih bilansnih pozicija. Znači da se proverava da li su izostavljene neke pozicije koje bi morale biti uvrštene za razliku od tvrdnji koje se tiču postojanja gde revizori proveravaju da li su u izveštaj uvrštene neke pozicije koje ne bi trebale da budu uvrštene. 

49. Vrednovanje ili alokacija

Tvrdnje o vrednovanju se odnose na to da  li su  imovina, obaveze, prihodi, rashodi uključeni u finansijski  izveštaj u odgovarajućim  iznosima.  Gotovina  u  realnom  iznosu,  realizacija  i  nabavka  u  nabavnim  vrednostima,  plasmani  i  zalihe  u  nabavnim vrednostima ali  i tržišnim vrednostima (u zavisnosti koja  je niža), osnovna sredstva po nabavnim vrednostima umanjenim za akumuliranu ispravku vrednosti. 

websploited
Comment on Text
Princip opreznosti ili konzervativizam
Page 13: Finansijska Revizija i Kontrola

50. Prezentacija i obelodanjivanje

Ova tvrdnja ukazuje da su sve komponente izveštaja pravilno klasifikovane, opisane i obelodanjene. 

51. Matematička tačnost

Ova tvrdnja ukazuje na pravilno zbrajanje i knjiženje svih transakciju u glavnoj knjizi. 

52. Razgraničenje

Ova  tvrdnja  je  tesno povezana  sa  tvrdnjama o postojanju  i  tvrdnjama o  kompletnosti  i odnosi  se na  to da  li  su transakcije  koje  su  obavljene  neposredno  pre  ili  posle  završetka  obračunskog  perioda  evidentirane  u  odgovarajućem obračunskom periodu. 

53. OSTALE TVRDNJE MENADŽMENTA

a) Konzistentnost – tvrdnja da se računovodstveni principi koji su korišćeni ne razlikuju od onih koji su korišćeni u prethodnom periodu kako bi izveštaji iz dva perioda mogli da se upoređuju

b) Odnosi sa povezanim ili zavisnim subjektima – tvrdnja da su transakcije koje su uključene u finansijski izveštajnastale između nezavisnih subjekata

c) Nastavak  poslovanja  –  tvrdnja  da  ć e  subjekat  koji je predmet revizije nastaviti  sa  poslovanjem  barem  još  godinu  dana  nakon sastavljanja bilansa.

d) Poštovanje zakona i propisa – smatra se da sastavljač bilansa poštuje zakone i propise, standarde i pravila.

54. Posebni ciljevi revizije

a) Da oceni da li su tvrdnje iskazane u izveštajima u skladu sa GAAPb) Da oceni mogućnost pojavljivanja pronevere kod klijentac) Da oceni verovatnoću nastavka poslovanja klijentad) Da oceni potencijale klijenta da poboljša svoju poziciju

55. Dokazi revizije kao element procesa revizije

Dokazni materijal  je  bilo  koja  informacija  koja  potvrđuje  ili  opovrgava  neku  tvrdnju menadžera.  Sastoji  se  od bazičnih računovodstvenih podataka (knjiženja u glavnim i pomoćnim knjigama kao i neformalne evidencije) i  informacija kojima  raspolaže  revizor  (razna  izvorna  dokumenta,  informacije  pribavljene  od  strane  revizora).  Dve  ključne  osobine revizorskih dokaza su: 

a) Kompetentnost ili kvalitet dokazaFaktori koji određuju kompetentnost revizorskih dokaza su: 

1) Izvor dokaza  Dokaz koji je pribavljen iz eksternih izvora je kompetentniji od dokaza pribavljenih od klijenta2) Kompetentnost  davaoca  dokaza    Dokaz  je  kompetentniji  ako  je  pribavljen  od  kvalifikovanije  i  kompetentnije

osobe, pri čemu položaj u hijerarhiji nije uvek u skladu sa kvalifikovanošću i kompetentnošću 3) Struktura sistema interne kontrole   Što je pouzdaniji sistem interne kontrole to je kompetentniji izvor podataka

od  značaja za reviziju 4) Objektivnost  dokaza    Dokazi  pribavljeni  neposredno  od  strane  revizora  (uvid  u  izvorna  dokumenta,  prisustvo

popisu…) su mnogo objektivniji od dokaza dobijenih od drugih (sudskog veštaka, neposrednog rukovodioca …) 5) Vreme pribavljanja dokaza   Dokazi koji su pribavljeni pri kraju obračunskog perioda su kompetentniji od dokaza

pribavljenih za npr. prvih 6 ili 9 meseci. 6) Raspoloživost i troškovi pribavljanja dokaza

b) Dovoljnost  ili adekvatnost   Pitanje donošenja odluke koji  je to obim dokaza dovoljan da bi se  izrazilo mišljenjerevizora. Osnovna dva faktora od kojih zavisi dovoljnost dokaza su• značajnost (materijalnost) dokaza i• umešnost pribavljanja dokaza revizora

Page 14: Finansijska Revizija i Kontrola

56. Metode (postupci) prikupljanja dokaza

a. Inspekcija  ‐

i. Fizičko  ispitivanje  imovine  (sredstava)    se  vrši  brojanjem  ili  popisivanjem  i  proverom  da  li  suprethodno numerisana dokumenta uključena u obradu

ii. Ispitivanje  dokumenata  i  evidencija  internih  dokumenata  (pripremio  ih  klijent)  i  eksternihdokumenata (pripremila ih treća lica)

iii. Provera matematičke tačnosti

iv. Analitički  postupci    obuhvataju  skeniranje  (detaljno  izračunavanje)  i  izračunavanje  (obračunobavljen od strane samog revizora)

b. Posmatranje   ‐ predmet posmatranja su zaposleni, postupci  i procesi tj. provera da  li se postupci  i procesipoštuju

c. Ispitivanje  –  razgovor  sa  osobljem  –  pribavljanje  određenih  informacija  od  stručnih  lica  u  pisanom  iliusmenom obliku

d. Konfirmacija  ‐    ili nezavisna potvrda  salda  je pribavljanje dokaza putem direktne komunikacije od  stranetrećih  lica,  inicira  se u pisanoj  formi  i  revozor  ima punu kontrolu. Postoji pozitivna konfirmacija kada  sezahteva odgovor nezavisno da  li  je  informacija tačna  ili netačna. Negativna konfirmacija   kada se zahtevaodgovor samo ako tražena informacija nije tačna.

57. Tri postupka suštinskih provera

a. Analitički postupci   obuhvataju  skeniranje  (detaljno  izračunavanje)  i  izračunavanje  (obračun obavljen odstrane samog revizora)

b. Provera  poslovnih  transakcija    ‐  uključuje  ispitivanje  pojedinačnih  zaduženja  i  odobrenja  na  pojedinimračunima

c. Provera salda računa – uključuje direktno ispitivanje realnosti zaključenih salda

58. Radni dokumenti kao element procesa revizije – Svrha i sadržaj

U radnim papirima revizor evidentira informacije o planiranju revizije, vremenu i obimu revizije, rezultatima revizije i zaključcima izvedenim na osnovu pribavljenih dokaza. 

Glavni cilj radnih papira  je da pomognu revizoru da pribavi razumno uveravanje da  je revizija urađena u skladu sa Opšteprihvaćenim standardima revizije – GAAS. 

Njihov sadržaj treba da bude takav da oni odražavaju stvarnu sliku svega što se dešava u procesu revizije. Sadrže informacije od opšteg značaja (podaci o firmi) do finansijskih izveštaja i izveštaja o reviziji. 

59. Stalni i tekući dosije revizije

Stalni dosije sadrži: 

• Izvode ili kopije dokumenata od trajne važnosti (osnivačka akta, statut …)• Analize salda iz prethodnih godina• Organizacione šeme, šeme tokova dokumenata• Rezultate revizija iz prethodnih godina

Tekući dosije sadrži  

• Program revizije• Opšte informacije• Probni bilans i zaključni list• Šeme i analize• Vlasništvo radnih papira

websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 15: Finansijska Revizija i Kontrola

DEO II GLAVA VII 

PRIHVATANJE REVIZORSKOG ANGAŽMANA I 

PLANIRANJE PROCESA REVIZIJE 

60. Četiri faze u procesu revizije finansijskih izveštaja

I. Prihvatanje revizorskog angažmana 

Donošenje  odluke  o  prihvatanju  ili  odbijanju  angažmana  i  na  ovu  fazu  se  odnose  opšti  GAAS  standardi  u  vezi  sa  kompetentnošću revizora, integritetom, nezavinošću i dužnom profesionalnom pažnjom. 

II. Planiranje procesa revizije

Izrada strategije za obavljanje  i obim  revizije. na ovu  fazu se odnose opšti GAAS standardi kao  i GAAS standardi za obavljanje revizije koji se odnose na obaveznost planiranja revizije  i nadzor nad radom manje  iskusnih članova tima kao  i obavezu revizora da pribavi dovoljan obim kompetentnih dokaza revizije. 

III. Obavljanje revizorskih provera

Pretežno  se  obavlja  u  objektima  klijenta  i  glavni  cilj  ove  faze  je  pribavljanje  dokaza  revizij  o  efektivnosti knjigovodstvenog  sistema  klijenta  i  pravilnosti  finansijskih  izveštaja. Na  ovu  fazu  se  odnose  opšti    i GAAS  standardi  za obavljanje revizije. Od valjanosti obavljanja ove faze zavisi adekvatnost mišljenja revizora. 

IV. Izveštavanje o nalazima revizije

Izveštavanje o revizorskim nalazima može biti tzv. standardno izveštavanje (izražava se pozitivno mišljenje revizora) i modifikovani izveštaj (izražava se mišljenje sa rezervom, uzdržano mišljenje ili negativno mišljenje) 

61. Faktori prihvatanja revizorskog angažmana

a. Integritet menadžmenta klijenta

b. Identifikovanje specifičnih okolnosti

c. Procena kompetentnosti za obavljanje revizije

d. Procena nezavisnosti revizora

e. Utvrđivanje sposobnosti da se koristi dužna profesionalna pažnja

f. Priprema pisma o angažovanju

62. Integritet menadžmenta klijenta

Revizor  ne  mora  da  prihvati  angažman  kod  klijenta.  Da  li  će  prihvatiti  umnogome  zavisi  od  integriteta menadžmenta.  Neregularnosti  u  računovodstvenim  izveštajima  menadžmenta  mogu  dovesti  do  pogrešno  izraženog mišljenja revizora.  Procena se vrši: 

a) komunikacijom sa prethodnim revizorom,b) razgovorom sa kompetentnim trećim licima  ic) na osnovu iskustva sa postojećim klijentima.

63. Identifikovanje specifičnih okolnosti

a) Identifikovanje potencijalnih korisnika finansijskih izveštajab) Procena poslovne i finansijske stabilnost klijentac) Procena mogućnosti za obavljanje revizije

websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 16: Finansijska Revizija i Kontrola

64. Procena kompetentnosti za obavljanje revizije obuhvata

a) Određivanje tima revizije ib) Ocena potrebe angažovanja konsultanata i eksperata sa strane – posebno u sledećim segmentima:

i. Procena vrednosti specifičnih vrsta imovineii. Utvrđivanje količine specifičnih vrsta imovine (rude, podzemne rezerve nafte i gasa i sl)iii. Utvrđivanje stepena završenosti poslova

65. Procena nezavisnosti revizora

• Pojavna nezavisnost – nema interes za konačni ishod revizije• Faktička nezavisnost – revizor mora ostati nezavisan tokom celog procesa revizije. Osobine koje su bitne u

procesu procene faktičke nezavisnosti su:o Integritet – podrazumeva ne samo intelektualno poštenje već i fer postupanje i istinoljubivosto Objektivnost – podrazumeva stanje svesti i mentalni stav revizora u procesu prosuđivanjao Čvrstina  karaktera  –  odnosi  se  na  sposobnost  revizora  da  se  odupre  pritiscima  i  sačuva  svoj

integritet i nezavisnost

66. Pismo o angažovanju revizora – okvirni sadržaj

• Cilj revizije• Odgovornost rukovodstva klijenta za finansijske izveštaje• Obim revizije• Forma izveštaj revizije i drugih oblika saopštavanja rezultata revizije• Neograničen pristup bilo kojoj evidenciji• Potrebu angažovanja eksternih specijalista• Eventualna ograničenja obima revizije koju na insistiranje klijenta revizor može da prihvati

67. Ključna pitanja u procesu analize novih klijenata

• Šta klijent proizvodi, ko su mu glavni kupci, koja su mu tržišta?• Koja je strategija klijenta za ostvarivanje konkurentske prednosti?• Priroda poslovnog ciklusa klijenta?• Koji su ključni procesi?• Struktura izvora finasiranja?• Složenost informacionog sistema?• Koje informacije generiše informacioni sistem klijenta?

68. Faktori rizika krivotvorenja finasijskih izveštaja

• Karakteristike menadžmentao Sklonost ka vršenju proneverao Odnos menadžmenta prema sistemu interne kontroleo Ponašanje menadžmenta

• Karakteristike industrije i grane• Poslovne karakteristike

o Poslovni faktorio Računovodstveni faktori

• Sklonost (tendencije ka pronevrama)• Slabosti u sistemu interne kontrole

69. U kojim fazama revizije se koriste analitički postupci?

• U fazi planiranja revizije• U fazi pribavljanja dokaza (opciono)• U fazi kompletiranja procesa revizije

Page 17: Finansijska Revizija i Kontrola

70. Tri posebne okolnosti od uticaja na inicijalno planiranje revizije 

• Postojanje povezanih subjekata  

Primeri transakcija sa povezanim subjektima: 

o Neobične transakcije (visoke ili niske cene kamatne stope, neuobičajene garancije i uslovi plaćanja) o Transakcije koje nemaju logične poslovne razloge za nastanak o Transakcije čija se forma i sadržina razlikuju o Neobično obrađene transakcije o Veći ovim transakcija sa nekim kupcima ili dobavljačima u odnosu na druge o Neevidentirane  poslovne  transakcije  (besplatno  korišćenje  ili  pružanje  usluga  od  strane 

menadžmenta) • Potreba za angažovanje specijalista (inženjera, procenitelja, aktuara, advokata …) • Oslonac na rad funkcije interne revizije 

DEO II GLAVA VIII 

MATERIJALNOST, RIZIK I POČETNA STRATEGIJA REVIZIJE  

71. Koncept materijalnosti  

“Informacija  je  materijalno  značajna  ako  bi  njeno  izostavljanje  ili  pogrešno  prikazivanje  moglo  uticati  na ekonosmke odluke koje bi korisnici doneli na bazi finansijskih izveštaja. Materijalnost zavisi od veličine stavke ili greške procenjene u okolnostima njenog  izostavljanja  ili pogrešnog prikazivanja. Materijalnost obezbeđuje prag koji informacija mora da ima da bi bila korisna” 

72. Početna procena materijalnosti 

Početna procena materijalnosti  se obavlja u  fazi planiranja procesa  revizije. Ova procena  se može  razlikovati od procene materijalnosti  u  fazi  kompletiranja  revizije  jer  klijent može  u međuvremenu  da  obezbedi  dodatna materijlna sredstva pa se prag materijalnosti koji se koristi u fazi ocene revizorskih nalaza može postaviti na viši nivo. Vrši se na dva nivoa: 

• Na nivou finansijskih izveštaja • Na nivou salda računa 

 73. Dimenzije materijalnosti 

• Kvantitativna dimenzija – ne postoje zvanična uputstva o kvat. merama materijalnosti. Iskustveno ovo su mere za procenu nivoa materijalnosti na nivou finansisjkih izveštaja: 

o 5‐10% dobiti o 5‐10% obrtnih sredstava o 5‐10% tekućih obaveza o 0,5‐2% ukupne aktive o 0,5‐2% ukupnog prihoda o 1‐5% sopstvenog kapitala 

• Kvalitativna  dimenzija  –  se  određuje  u  odnosu  na  uzrok  pogrešnog  iskaza,  umesto  na  njegovu  veličinu. Pogrešan iskaz koji je kvanitativno zanemarljiv, može sa kvalitativnog aspekta biti izuzetno značajan. 

 74. Tolerantna greška 

Tolerantna  greška  je  iznos  greške  koju  revizor može  da  prihvati  za  pojedini  račun,  a  da  se  to  ne  smatra  kao materijalno pogrešan iskaz. Tolerantna greška se razlikuje od računa do računa jer su neki računi podložniji greškama ili su mnogo značajniji za ukupne finansijske rezultate firme. 

 

websploited
Highlight
Page 18: Finansijska Revizija i Kontrola

75. KOMPONENTE REVIZORSKOG RIZIKA 

a. Inherentni rizik (rizik po prirodi stvari) – podložnost bilansne pozicije pogrešnim iskazima 

b. Kontrolni  rizik  (rizik  da  sistem  računovodstva  i  interne  kontrole  neće  pravovremeno  sprečiti  ili  ispraviti pogrešan iskaz koji je materijalno značajan) 

c. Detekcioni rizik – predstavlja rizik da postupci istraživanje koje sprovodi revizor neće otkriti pogrešan iskaz 

 

76. Faktori procene inherentnog rizika na nivou finansijskih izveštaja 

• Integritet menadžmenta • Organizacija i struktura menadžmenta • Pritisci na menadžent za ostvarenje određenih poslovnih rezultata • Priroda poslovanja klijenta • Faktori u oblasti u kojoj posluje klijent 

 77. Faktori procene inherentnog rizika na nivou salda računa 

• Računi podložni pogrešnim iskazima • Složenost ključnih transakcija • Pogrešna primena računovodstvenih standarda • Podložnost imovine manjkovima i nezakonitom poslovanju • Neuobičajene i složene poslovne transakcije • Transakcije koje nisu predmet redovnog procesa obrade 

 78. Faktori koje revizor uzima u obzir prilikom procene obima detekcionog rizika 

• Vrsta suštinskih postupaka • Vreme obavljanja suštinskih postupaka • Obim suštinskih postupaka 

 79. Odnos između revizorskog rizika, dokaza revizije i materijalnosti 

Odnos između ove tri veličine je inverzan, tj. smanjenje jedne iziskuje povećanje druge 

 80. Razlika između početne strategije revizije i detaljnog programa revizije 

Planiranje revizije se vrši u dve faze: 

• Priprema početne  strategije  revizije  (opšti plan  revizije) predstavlja početnu procenu  revizora o pristupu reviziji i zasnovan je na pretpostavkama o tome kojem pristupu treba dati prednost: 

o Strategiji revizije pretežno zasnovanoj na suštinskim procesima revizije   Planirani kontrolni rizik je uzet kao najviši  Minimalno razumevanje sistema interne kontrole  Mali obim provere kontrole  Veliki obim suštinskih provera ili 

Odnos između:

Dokazi revizije

Nivo materijalnosti

Revizorski rizik

Page 19: Finansijska Revizija i Kontrola

o Pristupu koji je zasnovan na niskom nivou procenjenog kontrolnog rizikaPlanirani kontrolni rizik je uzet kao nizakDetaljno razumevanje sistema interne kontroleObimna provera kontrolaSkroman obim suštinskih provera

• Dizajniranje suštinskih postupaka revizije (detaljni program revizije)

Predstavlja operacionalizaciju opšteg plana revizije. U njemu se navode detalji postupaka revizije koje treba obaviti za  svaki  segment  revizije,  sa posebnim naglaskom na one  koje  treba obaviti u prethodnoj  i na one  koje  treba obaviti u završnoj reviziji 

DEO II GLAVA IX 

SISTEM INTERNE KONTROLE I PROCENA KONTROLNOG RIZIKA81. Pojam i komponente sistema interne kontrole, procena obima kontrolnog rizika

Sistem interne kontrole je nastao kao odgovor na brojne finansijske skandale i  za cilj ima unapređenje korporativno finansijskog izveštavanja. Uvodi obavezu obelodanjivanja slabosti u internom sistemu kontrole. 

Prema COSO Committee of Sponsoring Organizations (COSO) definicija glasi: 

 “Interna kontrola je proces koji iniciraju upravni odbori ekonomskih entiteta, menadžment ili  drugi zaposleni u tim entitetima, koji za cilj ima da pruži razumno uveravanje koje se odnosi na ostvarenje ciljeva u sledeće tri kategorije: 

• Pouzdanost finansijskog izveštavanja• Efikasnost i efektivnost poslovanja• Usaglašenost u primeni zakona i drugih propisa”

Iz definicije se mogu izvući četiri osnovna koncepta interne kontrole: 

• IK je proces – nije cilj već sredstvo za ostvarenje ciljeva• Sistem IK funkcioniše zahvaljujući ljudima – kadrovima• Sistem IK obezbeđuje razumno uveravanja da će definisani ciljevi biti ostvareni• Kategorizacija ciljeva – cilj sistema IK je da pomogne u ostvarenju ciljeva u tri posebne kategorije:

o U  poslovnoj  oblasti  –  dobra  reputacija,  prinos  na  investicije,  udeo  na  tržištu,  uvođenje  novogproizvoda …

o U oblasti finansijskog  izveštavanja – pouzdani finansijski  izveštaji, zaštita  imovine od neovlašćenogkorišćenja

o U oblasti usaglašenosti primene zakona i drugih propisa – dosledna primena zakona i drugih propisa

82. Komponente sistema interne kontrole:

1. Kontrolno okruženje2. Menadžerska procena rizika3. Kontrolne aktivnosti4. Sistem informisanja i komuniciranja5. Monitoring

83. Kontrolno okruženje i ključni činioci

Odražava poslovnu filozofiju i ponašanje menadžmenta klijenta i čine ga: 

a) Integritet  i  etičke  vrednosti  –  efikasnost  i  efektivnost  sistema  IK ne može  biti  iznad  integriteta  i  etičkihvrednosti ljudi koji kreiraju i upravljaju tim sistemom. 

websploited
Highlight
Page 20: Finansijska Revizija i Kontrola

b) Obaveznost  kompetencije  –  obaveznost    utvrđivanja  znanja  i  veština  koje mora  da  ima  svaki  pojedinac kojem  se  poverava  obavljanje  određenih  zadataka  u  okviru  sistema  interne  kontrole.  Pored  znanja  i  stalnost  je važna jer visok nivo fluktuacije osoblja negativno utiče na sistem IK 

 c) Upravni odbor i komitet za reviziju 

U sastav komiteta za reviziju ulaze eksterni stručnjaci (tri do šest članova upravnog odbora) izvan poslovnog sistema klijenta. i zadatk komiteta je da prate proces finansijske revizije. 

d) Filozofija i stil poslovanja menadžmenta 

Kroz poslovne aktivnosti koje  inicira, menadžer daje  jasne signale osoblju o važnosti kontrole. Ako se revizor uveri da se finansijskom  izveštavanju ne pridaje veliki značaj on  inicira da se kontrolni rizik procenjuje kao visok , što za sobom povlači veći obim neophodnih postupaka revizije. 

e) Organizaciona struktura 

Optimalno delegiranje ovlašćenja i odgovornosti  olašava posao revizora, jer može imati veće poverenja u efikasnost i  efektivnost  organizacione  strukture,  tj.  da  će  sve  poslovne  transakcije  biti  pravilno  evidentirane.  Gomilanje ovlašćenja povećava verovatnoću pojave grešaka. 

f) Delegiranje ovlašćenja i odgovornosti 

Postojanje  i  efikasan  rad  sistema  interne  kontrole  smanjuje  rizik  od  uključivanja materijalno  pogrešnih  iskaza  u finansijske izveštaje.  

g) Politika i praksa korišćenja kadrovskih resursa 

Najvažniji aspekt  interne kontrole su kadrovi. Kompetentno osoblje od poverenja garantuje pouzdanost finasijskih izveštaja. Ni najbolji sistem interne kontrole ne može sprečiti pojavu grešaka ako je osoblje nekompetentno. 

84. Sedam grešaka u finansijskim izveštajima  

1) Nepravilno evidentirane transakcije – fiktivna realizacija i zaduženi nepostojeći kupci 2) Neproknjižena validna transakcija – roba isporučena kupcima nije fakturisana 3) Izvršene i evidentirane neodobrene transakcije  4) Iznos transakcije netačno evidentiran – isporučena roba fakturisana po pogrešnoj ceni 5) Transakcije  evidentirane  na  pogrešne  račune  –  realizacija  sa  povezanim  subjektima  je  evidentirana  kao 

realizacija spoljnim kupcima 6) Transakcija pogrešno proknjižena  7) Transakcije evidentirane u pogrešnom obračunskom periodu 

  

85. Menadžerska procena rizika i komponente modela upravljanja rizikom 

Procena  rizika  predstavlja  identifikaciju,  analizu  i  upravljanje  rizikom  koji  se  odnosi  na  pripremu  finansijskih izveštaja. Model upravljanja rizikom se sastoji iz sledeći osam komponenti: 

1) Svest o postojanju rizika 2) Definisanje ciljeva organizacije 3) Identifikovanje događaja koji se mogu negativno odraziti na ciljeve organizacije 4) Procena rizika – proces utvrđivanja verovatnoće dešavanja negativnih događaja 5) Reagovanje na negativne događaje 6) Kontrolni postupci – postupci menadžmenta da eliminiše ili ublaži utvrđene rizike 7) Informisanje i komuniciranje – povezuje sve komponente u sistem upravljanja rizikom 8) Nadzor nad celim procesom 

 

 

 

Page 21: Finansijska Revizija i Kontrola

86. Kontrolne aktivnosti 

Politike i postupci koje menadžment koristi za ostvarenje svojih poslovnih ciljeva i svrstane su u pet kategorija: 

1) Pravilno razgraničenje dužnosti – npr razdvajanje obaveze čuvanja imovine od obaveze vođenja evidencije o imovini, razdvajanje poslovne odgovornosti od od odgovornosti za vođenje evidencije … 

2) Propisno odobrenje transakcija i aktivnosti 3) Adekvatnost dokumentacije i evidencija – kontni plan 4) Fizička kontrola dokumentacije i evidencija 5) Nezavisna provera poslovnih učinaka 

 87. Sistem informisanja i komuniciranja 

Cilj sistema računovodstvenog informisanja i komuniciranja je da identifikuje, sakupi, klasifikuje, analizira, evidentira i prezentujeinformacije o poslovnim transakcijama firme. 

88. Monitoring 

Proces koji  firma koristi da vrši povremenu procenu kvliteta  sistema  interne kontrole  i eventualno preduzimanje korektivnih mera. 

89. Prirodna ograničenja sistema IK  

• Zaobilaženje  sistema  IK  od  strane  menadžmenta  –  teško  se  otkriva  i  ozbiljno  narušava  integritet menadžmenta 

• Greške i propusti od strane izvršilaca  • Dosluh između izvršilaca  

90. Faze procesa procene obima kontrolnog rizika  

I. Dokumentovanje razumevanja sistema interne kontrole II. Početna procena kontrolnog rizika III. Provera kontrola i konačna procena kontrolnog rizika  

91. Postupci revizije za razumevanje sistema IK  

• Razgovor sa odgovarajućim nivoom menadžmenta • Inspekcija dokumenata i izveštaja klijenta • Posmatranje poslovnih aktivnosti klijenta 

 92. Metode za razumevanje sistema IK 

 

• Kopije priručnika o postupcima kontrole i organizacione šeme 

Priručnici sadrže politike i postupke interne kontrole i neki delovi priručnika mogu sadržati i dokumentaciju koja se odnosi na računovodstvene sisteme. Organizacione šeme prikazuju željene linije ovlašćenja i odgovornosti. 

• Upitnik o sistemu interne kontrole 

Upitnik  sadrži  seriju  pitanja  o  svim  aspektima  interne  kontrole  i  služi  revizorima  da  u  formalnom  razgovoru  sa menadžerima otkrije eventualne nezadovoljavajuće aspekte interne kontrole. 

• Sistem flowchart‐a 

Šema  tokova  dokumentacije    je  izuzetno  efikasan metod  za  razumevanje  sistema  interne  kontrole  pogotovo  u kombinaciji sa upitnikom. 

• Narativni ili opisni metod 

Ovaj metod se svodi na verbalni opis sistema interne kontrole i koristi se za razumevanje kontrolnog okruženja. 

websploited
Highlight
Page 22: Finansijska Revizija i Kontrola

 93. Uticaj Informacionih tehnologija na funkciju nezavisne revizije 

Ključne promene u IT sektoru koje imaju uticaj na proces revizije su: 

• Elektronska  trgovina – poslovne  transakcije  se obavljaju bez potrebe  za papirnom dokumentacijom,  već isključivo upotrebom računara i internet komunikacije, pa revizor mora imati u vidu potencijalne rizike. Posebno treba da se vodi računa o integritet transakcija, zaštita ličnih podataka kupaca, neovlašćeni pristup mreži klijenta … 

• Distribuirana obrada podataka, umrežavanje resursa i razmena podataka 

Može se vršiti na nivou lokalne računarske mreže LAN ili intranet i na nivou mreže širokog spektra ili WAN kojom se IS  klijenta  povezuje  sa  kupcima  i  dobavljačima.  Time  se  omogućuje  brža  i  jeftinija  komunikacija,  razmena  podataka, naručivanje, fakturisanje … 

  Glavna briga revizora je da se obezbedi kontrola pristupa, sprečavanje neovlašćenog pristupa … 

• Sistemi  obrade  u  realnom  vremenu  –  najbolji  primer  obrade  u  realnom  vremenu  je  sistem  upravljanja zalihama “Just‐in‐time”, zatim sistem bar kodova u trgovini na malo … 

• Inteligentni sistemi  • Opremanje krajnjih korisnika računarskom opremom 

 94. Dve vrste kontrole u IT okruženju 

• Opšte kontrole o Organizacione kontrole o Centar podataka i kontrola funkcionisanje mreže o Kontrola pristupa IT resursima 

• Aplikacione kontrole o Kontrola obuhvata podataka o Kontrola ispravnosti podataka o Kontrola obrade podataka o Kontrola izlaza podataka o Kontrola grešaka u obradi podataka 

 

DEO II GLAVA IX 

DETEKCIONI RIZIK I POSTUPCI SUŠTINSKIH PROVERA  

95. Procena detekcionog rizika i formula za izračunavanje planiranog detekcionog rizika 

Planirani detekcioni rizik se utvrđuje za svaku glavnu tvrdnju u finansijskim izveštajima i to po sledećoj formuli: 

 

PDR = ‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐ gde je RR‐ ukupan revizorski rizik, IR – inherentni rizik, KR‐ kontrolni rizik 

 

Detekcioni rizik je pod direktnom kontrolom revizora i da bi utvrdio prihvatljiv nivo detekcionog rizika, revizor mora da uradi globalni plan revizije i da odabere strategiju pribavljanja revizorskih dokaza. 

96. Detekcioni rizik u fazi ocene dokaza revizije – Ostvareni detekcioni rizik ODR  ODR = ‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐  

 

gde je ORR‐ ostvareni revizorski rizik, IR – inherentni rizik, KR‐ kontrolni rizik 

RR 

IRxKR 

IRxKR 

ORR 

Page 23: Finansijska Revizija i Kontrola

Ostvareni  detekcioni  rizik  predstavlja meru  rizika  da  obim  dokaza  po  segmentima  revizije  nije  otkrio  pogrešne iskaze. Smanenje ORR je moguće: 

• Smanjenjem kontrolnog rizika – poboljšanjeme sistema intene kontrole. • Smanjenjem ODR putem povećanja suštinskih provera 

 97. Vrste revizorskih provera 

1) Postupak razumevanja sistema interne kontrole – obezbeđivanje dovoljnog obima dokaza revizije 2) Provera kontrola – određivanje nivoa procenjenog kontrolnog rizika 

a. Razgovori sa kompetentnim osobljem klijenta b. Ispitivanje dokumenata,evidencija i izveštaja c. Posmatranje kontrolnih postupaka koje obavlja osoblje klijenta d. Ponavljanje postupaka koje je već obavio klijent 

3) Suštinska provera  transakcija –  cilj  je da  se proveri da  li  finansijski  izveštaji  sadrže materijalno pogrešne iznose 

4) Analitički postupci 5) Detaljna provera salda računa 

 98. Ubedljivost dokaza revizije je određena sledećim determinantama 

• Relevantnost – dokazi moraju bitirelevantni u odnosu na cilj revizije koji revizor želi da ostvari • Kompetentnost – odnosi se na obim u kojem se dokazi mogu smatrati pouzdanim • Dovoljnost –  što  je manji  iznos za koji  revizor  smatra da  je od materijalnog  značaja,    to  je potreban veći 

obim dokaza koji se moraju pribaviti • Blagovremenost – odnosi se na vreme kada su dokazi pribavljeni ili na period koji je obuhvaćen revizijom. 

 99. Šest vrsta revizorskih dokaza 

 • Neposredna fizička provera (popis) materijalne imovine • Potvrda salda od subjekta izvan firme • Uvid u izvornu dokumentaciju • Razgovori sa osobljem klijenta • Ponavljanje postupaka koje je već obavio klijent • Analitički postupci 

 100. Analitički postupci kao revizorski dokaz 

Analitički postpuci se definišu kao “procena  finansijskih  informacija putem  istraživanja mogućih korelacija  između finansijskih  i nefinansijskih podtaka … uključujući tu  i upoređivanje evidentiranih  iznosa sa očekivanjima koja su definisana od strane revizora” 

Analitički postupci se koriste u : 

• Fazi planiranja revizije • Fazi prikupljanja revizorskih dokaza • Fazi kompletiranja procesa revizije 

 101. Pet vrsta analitičkih postupaka 

 

 

 

 

 

 

Page 24: Finansijska Revizija i Kontrola

DEO III GLAVA XI  

REVIZIJA OSNOVNIH SREDSTAVA I NEMATERIJALNIH ULAGANJA 102. Specifičnosti revizije osnovnih sredstava 

Ukupno vreme utrošeno na reviziju OS je relativno malo u odnosu na reviziju ukupnih sredstava: 

• Promene na računima OS su relativno retke u odnosu na promene na obrtnim sredstvima• Početni  saldo  na  računima OS  je  već  proveren  tokom  prethodnih  revizija,  pa  su  predmet  revizije  samo

promene u tekućoj godini• OS su manje podložna nezakonitom prisvajanju• Razgraničenje  transakcija  je od manjeg  značaja u  reviziji OS nego  što  je  slučaj  sa  kupovinom  i prodajom

zaliha• Prilikom revizije OS revizor se ne suočava sa problemom uvrđivanja njihove dnevne ili tržišne vrednosti

103. Kontrola evidencije od značaja za reviziju OS 

Dva osnovna vida kontrole su: 

• Putem plana kapitalnih ulaganja• Putem  vođenja  analitike  osnovnih  sredstava  –  koja  predstavlja  evidenciju  za  svako  OS  o  tome  kada  je

nabavljeno, po  kojoj nabavnoj  vrednosti, metodu  amortizacije, procenjenom  veku  trajanja,  inventarskombroju, lokaciji …

Tri glavne vrste evidencije o OS su: 1) U knjizi osnovnih sredstava (knjizi inventara) – evidentiraju se sva OS hronološkim redom i unose se sledeći

podaci: a. Inventarski brojb. Nomenklatura (šifra) OSc. Naziv OSd. Dobavljače. Nabavna vrednostf. Iznos amortizacije (godišnjeg otpisa)g. Sadašnja vrednosth. Evcidencija o prenosu, prodaji ili rashodovanju

2) Na analitičkim karticama u knjigovodstvu OS3) U glavnoj knjizi (finansijsko knjigovodstvo)

104. Ciljevi revizije koji su predmet provere prilikom revizije OS – ima ih pet (tvrdnje menadžmenta u vezi sa OS) 

1) Postojanje osnovnih sredstava   ‐ se utvrđuje sledećim metodama

i. Inspekcija OS – primenjuju se dve tehnike• Da li zaista i fizički postoje OS• Ispituju se glavne pozicije OS koja su nabavljena u tekućem obračunskom periodu

ii. Ispitivanje dokumentacije o nabavci OS –  Ispituju  se dokumenta o vlasništvu, ugovori o nabavci,fakture dobavljača …

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 25: Finansijska Revizija i Kontrola

iii. Provera da li su prodaja i rashodovanje OS pravilno proknjiženi

2) Kompletnost obrađenih transakcija – proverava se putem sledećih postupaka:i. Obavljanje  analitičkih  postupaka  –  pomaže  revizoru  da  pažnju  usmeri  na  proveru  onih

područja bilansa koja sadrže materijalno pogrešne iskaze (uglavnom su to one pozicije gde se javljajutroškovi održavanja, troškovi amortizacije …)

ii. Analiza troškova za opravke i održavanjeiii. Ispitivanje ugovora o lizingu i zajmu

3) Prava i obaveze

Cilj revizije je da se utvrdi da li su OS koje je klijent uključio u svoj bilans zaista njegovo vlasništvo 

4) Vrednovanje ili alokacija

Revizor  treba  da  proveri  da  li  su OS  evidentirana  i  bilansirana  u  skladu  sa  opšteprihvaćenim  računovodstvenim standardima. Za proveru tih tvrdnji revizori ispituju : 

• tačnost  evidentiranih  OS  –  iz  tabele  koja  sadrži  nabavnu  vrednost  (osnovica  za  obračun  amortizacije)  i ispravku vrednosti OS

• pravilnost  obračuna  amortizacije  –  uzimaju  se  u  obzir  osnovica  za  obračun,  trajanje  obaveze  obračuna,metode  obračuna  kao  i  postojanje  i  korišćenje  OS  i  nematerijalnih  ulaganja  koja  ne  podležu  obračunuamortizacije

5) Prezentacija ili obelodanjivanje

105. Revizija nematerijalnih ulaganja 

Kao nematerijalna ulaganja smatraju se izdaci koji se otpisuju u periodu dužem od jedne godine, a koji se ne mogu rasporediti na pojedina materijalna ulaganja. To su:  

• osnivačka ulaganja• ulaganja u istraživanje i razvoj• koncesije, patenti, licence i slična prava• kupovinom stečeni goodwill• druga nematerijalna ulaganja

Revizija  nemat.  ulaganja  se  vrši  proverom  primenjene metode  otpisa,  tj.  da  li  je  primenjeni metod  u  skladu  sa propisanim pravilima  i standardima. Otpis se vrši prema ugovorenom roku  ili primenom godišnjih stopa amortizacije  i   to isključivo i samo primenom proporcionalne metode amortizacije. 

GLAVA XII 

REVIZIJA CIKLUSA PRODAJE I PRIHODA 

106. Prihod 

Veliki finansijski skandali poput Enron, WorldCom i sl. su uglavnom uzrokovani nepravilnim priznavanjem prihoda   precenjivanjem potraživanja  iskazivanjem fiktivne neto dobiti.  U okviru IFAC prihodi su definisani kao: 

“Definicija  prihoda  obuhvata  kako  prihode  tako  i  dobitke.  Prihod  nastaje  u  toku  redovnih  aktivnosti  nekog preduzeća  i on  se označava  čitavom  lepezom  različitih  imena  kao  što  su: prodaja, naknade,  kamate, dividende, autorski honorari, zakupnina” 

Da bi prihod bio priznat, mora biti ostvaren (Realized) i zarađen (Earned) 

Prema  tački  92.  IFAC  “Prihod  se  priznaje  u  bilansu  uspeha  onda  kada  dolazi  do  porasta  budućih  ekonomskih koristi,koje se odnose na porast imovine ili smanjenje obaveza, pod uslovom da se ta korist može pouzdano izmeriti.”  

websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 26: Finansijska Revizija i Kontrola

Američka komisija za hartije od vrednosti navodi sledeće kriterijume da bi prihod bio priznat: 

• Ubedljiv dokaz da dogovor o prodaji postoji• Isporuka dobara ili izvršenje usluge• Prodajna cena određena ili odrediva• Naplata realno obezbeđena

107. Vrste transakcija i računa 

Transakcije realizacije 

• Potraživanja po osnovu prodaje• Prihod od realizacije/prodaje• Ispravka vrednosti potraživanja od kupaca• Rashodi po osnovu otpisa potraživanja

Transakcije naplate potraživanja 

• Tekući računi/gotovina• Potraživanja po osnovu prodaje• Odobreni popusti u ceni

Transakcije povraćaja robe 

• Prihod od prodaje robe• Popusti u ceni i druga odobrenja kupcima• Potraživanja po osnovu prodaje

108. Ključne poslovne funkcije u procesu prodaje 

Dokumenta  u  procesu  prodaje  su:  porudžbine  kupaca,  otpremnica,  izlazna  faktura,  dnevnik  prodaje,  pregled potraživanja od kupaca (izvod otvorenih stavki), dnevnik uplata, knjižno odobrenje … 

a) Unos podataka iz porudžbenice kupacab) Odobrenje prodaje na počekc) Fakturisanje – izdavanje faktura kupcima dobara ili usluga, umanjenje faktura, popusti u cenid) Naplata potraživanja – obrada uplata kupaca dobara ili uslugae) Računi potraživanja – Evidentiranje faktura, naplata potraživanja i knjižnih odobrenjaf) Glavna knjiga – Knjiženje, klasifikacija i zbrajanje prihoda, uplata i potraživanja

109. Ključna razgraničenja dužnosti 

Posebno je važno razgraničenje zbog sprečavanja krađe i pronevere.  

1) Funkcija odobrenja prodaje na poček treba da bude odvojena od funkcije fakturisanja2) Funkcija otpreme robe odvojena od funkcije fakturisanja3) Vođenje analitike od vođenja glavne knjige4) Funkcija naplate potraživanja od funkcije analitike kupaca

110. Faktori procene inherentnog rizika 

1) Oblast  poslovanja  klijenta  ‐    Ukoliko  u  oblasti  poslovanja  dođe  do  opadanja  tražnje,  smanjenja  obimaprodaje i slabog priliva novčanih sredstava

2) Složenost priznavanja prihoda  ‐ povećava rizik od materijalno pogrešnih iskaza u izveštajima klijenata3) Teškoće u reviziji transakcija i salda računa – Specifične bilansne pozicije kao što je ISPRAVKA VREDNOSTI

NENAPLATIVIH POTRAŽIVANJA mogu dovesti do mater. pogrešnih iskaza4) Materijalno pogrešni iskazi utvrđeni u prethodnim revizijama

111. Tri koraka u postupku procene kontrolnog rizika 1) Razumevanje i dokumentovanje procesa prodaje zasnovano na planiranom nivou rizika – pet komponenti

a. Kontrolno okruženje – integritet i etičke vrednosti zaposlenih i menadžmenta

websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 27: Finansijska Revizija i Kontrola

b. Menadžerska procena rizikac. Kontrolne aktivnosti – pouzdanost internog sistema kontroled. Sistem informisanja i komuniciranjae. Monitorning (nadzor)

2) Planiranje  i  obavljanje  provera  kontrola  transakcija  prodaje  –  u  ovom  koraku  revizor  ispituje  procesprodaje i identifikuje interne kontrole koje pomažu da se spreče ili otkriju materijalno pogrešni iskazi

3) Procena  i dokumentovanje obima kontrolnog  rizika  za proces prodaje –  revizor ustanovljava procenjeninivo  kontrolnog  rizika  i  ukolko  utvrdi  da  je  kontrolni  rizik  manji  ili  veći  od  planiranog  revizor  inicirapovećanje ili smanjenje nivoa kontrolnog rizika što dovodi do smanjenja ili povećanja detekcionog rizika i dopovećanja ili smanjenja nivoa suštinskih provera.

112. Ključni kontrolni ciljevi za proces prodaje i prihoda 

a) Validnost  transakcija  prodaje  –  sprečavanje  precenjivanja  prihoda  (prodaja  fiktivnim  kupcima  i  evidentiranje realizacije kad roba nije isporučena)

b) Kompletnost  transakcija prodaje – Glavni materijalno pogrešni  iskaz  je kada su dobra  ili usluge  isporučeni, aa prihod po tom osnovu nije priznat (faktura nije poslata i klijent neće imati prihod).

c) Ažurnost evidentiranja transakcija prodaje – Klijent treba da zahteva da se sve otpremnice dnevno prosleđujuna fakturisanje

d) Odobrenje transakcija prodaje – Pogrešni materijalni iskazi usled nepravilnog odobrenja uključuju prodaju robenesolventnim kupcima, realizaciju po neodobrenim cenama.

e) Vrednovanje transakcija prodaje – Transakcije koje nisu pravilno vrednovane dovode do materijalno pogrešnihiskaza  koji  direktno  utiču  na  iznose  u  finansisjkim  izveštajima.Odobreni  cenovnici,  tačnost  obračuna  nafakturama…

f) Klasifikacija transakcija prodaje – Korišćenjem kontnog plana i pravilno kontiranje transakcijag) Knjiženje  i  zbrajanje  transakcija prodaje  – U procesu prodaje  treba  koristiti  kontrolne  zbireve  za  sravnjenje

izlaznih faktura sa dnevnikom realizacije.

113. Definicija konfirmacije 

Konfirmacija    je postupak pribavljanja  i ocene visine potraživanja od kupaca putem direktnog pismenog  zahteva revizora pojedinim kupcima. 

Nezavisna konfirmacija    je uvedena kao obaveza nakon mnogih primera   falsifikovanja naloga za prodaju, faktura, otpremnica  i ostale knjigovodstvene dokumentacije od strane mnogih kompanija i naduvavanja vrednosti imovine. 

Prema odredbama MSR 505 Eksterna konfirmacija je: 

“Proces  pribavljanja  i  ocene  revizijskog  dokaza  kroz  direktnu  komunikaciju  sa  trećim  licima,  kao  odgovor  na zahtev za informacijama o nekoj poziciji koja utiča na tvrdnje rukovodstva sadržane u računovodstvenim izveštajima.” 

114. Četiri tehnike koje se koristi za krivotvorenje potraživanja od kupaca 

1) Evidentiranje nepostojećih prihoda se može obaviti uz pomoć nezakonitih  radnji, evidentiranje  realizacijebez  isporuke  robe  ili  isporukom  veće  količine  robe  od  one  koja  je  poručena,  kao  i  koristeći mehanizamgreške evidentiranje realizacije na osnovu porudžbine kupca a ne na osnovu otpremnice.

2) Suviše rano ili suviše kasno priznavanje prihoda – takođe putem nezakonitih radnji (namerno evidentiranjerealizacije u narednoj  iako se ona desila u prethodnoj godini)  ili putem greške (evidentiranje realizacije naosnovu pogrešne informacije o momentu isporuke)

3) Evidentiranje   prihoda onda  kada postoji  veliki obim neizvesnosti  zbog mogućnosti povraćaja  isporučenerobe i

4) Precenjivanja  visine  iskazanog  prihoda  –  primer  je  pogrešna  primena  procena  dovršenosti  objekta  kaoposledica nezakonitih radnji

websploited
Highlight
websploited
Highlight
Page 28: Finansijska Revizija i Kontrola

GLAVA XIII 

REVIZIJA CIKLUSA NABAVKE I RASHODA  

115. Definicija rashoda i obaveza 

“Definicija rashoda obuhvata gubitke kao i one rashode koji nastaju u toku redovnih aktivnosti preduzeća, a u koje ulaze troškovi prodatih proizvoda, troškovi zarada i amortizacija. Obično imaju oblik odliva dela imovine kao što su gotovina  i gotovinski ekvivalenti,  zalihe nekretnine, postrojenja  i oprema. Obaveze    su  sadašnje obaveze koje  se javljaju kao posledica prošlih događaja, čije izmirenje podrazumeva odliv resursa.” 

Rashodi se mogu klasifikovati u tri kategorije: 

• Troškovi proizvodnje  • Troškovi perioda • Troškovi koji se alociraju pomoću sistematskih poistupaka – npr. amortizacija 

Dokumenta   u procesu nabavke su zahtev za nabavku, nalog za nabavku, prijemnica, faktura dobavljača, nalozi za isplatu obaveza, račun dobavljača, izvod otvorenih stavki dobavljača, dnevnik plaćanja … 

116. Ključne poslovne funkcije u procesu nabavke  

• Zahtev za nabavku – iniciranje i odobravanje nabavke od strane odgovorne osobe • Nabavka – Izvršavanje nabavke po odgovarajućim cenama, količinama od dobavljača • Prijem porudžbine – prijem nabavljenih dobara • Fakturisanje – Obrada faktura dobavljača , povraćaj nabavljenih dobara • Isplata obaveza prema dobavljačima • Računi dobavljača – Knjiženje faktura dobavljača, korektivna knjiženja • Računi glavne knjige – Klasifikacija i zbrajanje   

117. Ključna razgraničenja  

• Funkcija nabavke treba da bude razdvojena od funkcije iniciranja zahteva za nabavku – u suprotnom može doći do fiktivnih i neovlašćenih nabavki, isplate obaveza za neodobrene nabavke… 

• Funkcija  obrade  ulaznih  faktura  treba  da  bude  odvojena  od  funkcije  vođenja  računa  dobavljača  –  u suprotnom može doći do prekomernih isplata za robu i usluge i pronevere novčanih sredstava 

• Funkcija  isplate obaveza odvojena od  funkcije  vođenja  knjogovodstva dobavljača – u  suprotnom može doći do neovlašćenih isplata po fiktivnim dokumentima ili do evidentiranjaneovlašćenih transakcija. 

• Funkcija analitike dobavljača  treba da bude odvojena od  funkcije vođenja glavne knjige – u suprotnom može doći do prikrivanja pronevera koje bi sigurno bile otkrivene prilikom sravnjivanja analitike  i sintetike dobavljača.  

118. Faktori inherentnog rizika   

• Oblast poslovanja klijenta – neblagovremena isporuka od strane dobavljača, česte fluktuacije cena … • Neevidentirane  dospele  obaveze  –  ukoliko  ne  dođe  do  uparivanja  prijemnica  sa  nalozima  za  nabavku  i 

ulaznih faktura što dovodi do neiskazivanja obaveza , čime se potcenjuju troškovi i precenjuje profit. • Kapitalizovanje rashoda – knjiženje rashoda na na računima kapitala čime se rashodi prenose na rashode 

perioda i dolazi do nerealnog povećanja neto dobiti • Greške otkrivene u ranijim revizijama  

 

 

 

 

Page 29: Finansijska Revizija i Kontrola

119. Tri ključna koraka u procesu procene obima kontrolnog rizika  

1) Razumevanje i dokumentovanje interne kontrole a. Kontrolno okruženje – organizaciona struktura i razgraničenje odgovornosti b. Menadžerska procena rizika  c. Kontrolne aktivnosti – identifikovanje sistema IK i procena da li se ostvaruju ciljevi IK d. Sistem informisanja  i komuniciranja e. Nadzor 

2) Planiranje i izvođenje provera kontrola transakcija nabavke – da li pravilno funkcioniše kontrola 3) Procena  i  dokumentovanje  obima  kontrolnog  rizika  –  snimak  tokova  dokumentacije,  rezultati  provere 

kontrola, krajnji zaključak revizora 120. Analitički postupci za reviziju procesa nabavke 

 a) Upoređivanje  obrta  računa  dobavljača  i  broja  dana  vezivanja  sredstava  na  računim  adobavljača  sa 

prethodnim godinama – otkriva se potcenjivanje ili precenjivanje rashoda b) Upoređivanje salda računa dobavljača i obračunatih rashoda u tekućoj sa prethodnim godinama ‐ otkriva 

se potcenjivanje ili precenjivanje rashoda c) Upoređivanje  obaveza  prema  pojedinim  dobavljačima  u  tekućoj  sa  prethodnim  godinama  ‐  otkriva  se 

potcenjivanje ili precenjivanje rashoda d) Upoređivanje  iznosa  povraćaja  i  odobrenja  sa  prethodnom  godinom  ‐  otkriva  se  potcenjivanje  ili 

precenjivanje rashoda  

121. Provera salda računa  

a) Provera  validnosti  – Proveravaju  se  izabrani  znosi  iz  specifikacije dobavljača  i plana obračunatih rashoda. Pregled odabranih dobavljača  i sravnjivanje sa analitikom dobavljača. Nezavisna potvrda salda obaveza prema dobavljačima. Da li obaveze stvarno i postoje. 

b) Kompletnost – Upoređivanje specifikacije dobavljača sa sintetičkim računom dobavljača u glavnoj knjizi  i  sa  analitikom  dobavljača.  Utvrditi  postojanje  neiskazanih  obaveza  u  razgovoru  sa menadžmentom. Nezavisna potvrda salda obaveza prema dobavljačima. 

c) Razgraničenje  (cut‐off)  –  Cilj  razgraničenja  je  da  se  ustanovi    da  li  su  transakcije  evidentirane  u odgovarajućem obračunskom periodu. Proverom prijemnica utvrditi da li su nabavke evidentirane u odgovarajućem obračunskom periodu. 

d) Vlasništvo – Uveriti se da li su iskazane obaveze klijenta validne e) Tačnost – Zbirove specifikacije računa dobavljača sravniti sa glavnom knjigom.Matematička tačnost. f) Vrednovanje – Naći račune dobavljača kod kojih su iskazani popusti u cenama g) Klasifikacija h) Obelodanjivanje 

 

GLAVA XIV 

REVIZIJA ZALIHA  

122. Ključne poslovne funkcije u procesu upravljanja zalihama  a) Menadžment zaliha b) Skladištenje materijala c) Proizvodnja d) Skladištenje gotovih proizvoda e) Računovodstvo troškova f) Vođenje glavne knjige za ciklus zaliha 

  

Page 30: Finansijska Revizija i Kontrola

123. Vrste dokumenta u procesu upravljanja zalihama  • Plan proizvodnje i nabavke • Prijemnice za materijal i robu • Trebovanje materijala • matična datoteka zaliha • Razni izveštaji …  

124. Ključna razgraničenja dužnosti u procesu upravljanja zalihama 

 

• Funkcija  upravljanja  zalihama  treba  da  bude  razdvojena  od  funkcije  računovodstva  troškova  –  u suprotnom može doći do zloupotreba u manipulisanju iznosima za proizvodnju i zalihe. 

• Funkcija skladištenja zaliha treba da bude razdvojena od f‐je računovodstva troškova – u suprotnom može doći do neovlašćenih isporuka ili krađe proizvoda i kasnije prikrivanja kroz računovodstvo 

• F‐ja  računoodstva  troškova  treba  da  bude  razdvojena  od  funkcije  glavne  knjige  ‐    ako  osoba  koja  je zadužena  za  evidenciju  zaliha  ima  pristup  glavnoj  knjizi,  može  prikriti  neovlašćene  isporuke  i  krađu proizvoda 

• Nadzor popisa zaliha treba da bude razdvojen od funkcije upravljanja zalihama – u suprotnom zloupotreba i manjak na zalihama se može prikriti putem ispravke u evidenciji zaliha  

125. Ključni faktori procene inherentnog rizika 

 

a) Oblast poslovanja klijenta –  intenzivna konkurencija dovodi do  razlike u ceni koštanja  i  tržišne vrednosti materijala na alihama, intenzivne tehnološke promene dovode do zastarelosti zaliha 

b) Poslovne  aktivnosti  i  priroda  zaliha  –  transakcije  sa  povezanim  licima,  proizvodi male  veličine  a  velike vrednsoti su podložnije pogrešnim materijalnim iskazima  

126. Procena kontrolnog rizika 

Ukoliko klijent  ima pouzdan  integrisani sistem  interne kontrole, revizor se može u vewćoj meri pouzdati u njega  i smanjiti obim suštinskih provera. Procena obima kontrolnog rizika se obavlja u tri koraka: 

a) Razumevanja i dokumentovanje interne kontrole – Revizor mora da proceni opšte IT kontrole i programske kontrole aplikacija za upravljanje zalihama, mora da razume proces vrednovanja zaliha 

b) Planiranje i obavljanje provera kontrola – Revizor mora da identifikuje relevantne kontrolne postupke. c) Procena  i  dokumentovanje  kontrolnog  rizika  –  kada  se  jednom  provere  kontrole  u  sistemu  upravljanja 

zalihama, revizor procenjuje nivo kontrolnog rizika i dokumentuje zaključcima o procenjenom riziku.  

127. Ključni ciljevi revizije zaliha  

1) Validnost transakcija zaliha – provera da li sve zalihe stvarno i postoje. Glavni postupak interne kontrole za sprečavanje fiktivnih transakcija sa zalihama je pravilno razgraničenje dužnosti. 

2) Kompletnost transakcija zaliha – provera kompletnosti evidentiranja primljenih zaliha 3) Razgraničenje (cut‐off) – Provera da  li su sve transakcije u vezi sa zalihama evidentirane u odgovarajućem 

obračunskom periodu 4) Odobrenje  transakcija zaliha – Ova aktivnost  se odnosi na kontrolu neovlašćenih nabavki  ili neovlašćene 

proizvodnje koja može dovesti do povećanja zaliha nekog proizvoda. 5) Vrednovanje  transakcija  zaliha  – Pravilno  vrednovanje  zaliha podrazumeva precizno utvrđivanje  količina 

proizvoda na zalihama i alociranje cena koštanja na te zalihe 6) Klasifikacija  transakcija  zaliha – Revizor  treba da  se uveri da klijent pravilno klasifikuje  zalihe materijala, 

proizvodnje u oku ili gotovih proizvoda 7) Obelodanjivanje – utvrđuje se da li je u skladu sa međunarodnim standardima 

 

Page 31: Finansijska Revizija i Kontrola

 

128. Revizija zaliha 

Predmet provera su tri kategorije suštinskih provera: 

1) Suštinska provera transakcija – pošto je proces upravljanja zalihama tesno povezan sa procesima prihoda, nabavke i ljudskih resursa onda se transakcije u procesu upravljanja zalihama kontrolišu kao deo tih procesa. 

2) Analitički  postupci  –  moćno  sredstvo  za  ispitivanje  realnosti  vrednosti  zaliha  i  troškova  realizovanih proizvoda. Triglavne kategorije troškova koji ulaze u cenu koštanja proizvoda su: 

• Troškovi materijala • Troškovi zarada • Režijski troškovi 

3) Provera salda računa zaliha ‐ isto kao ciljevi revizije zaliha 

 

GLAVA XVII 

DODATNA PROVERA PRIHODA I RASHODA  

 

129. Računovodstvena doktrina konzervativizma  

Konzervativizam u utvrđivanju vrednosti imovine znači  da u situaciji kada postoje dve ili više opcija za vrednovanje imovine,  računovođa  će se odlučiti za niži  iznos. Kada  je  reč o vrednovanju obaveza,  računovođa  će odabrati   veći  iznos. Kada je reč o bilansu uspeha, koncept konzervativizma ima za rezultata nižu cifru za iskazivanje visine prihoda. 

 130. Ciljevi revizije prihoda i rashoda 

1) Razmatranje sistema interne kontrole prihoda i rashoda 2) Utvrđivanje da li su se transakcije evidentiranih prihoda  i rashoda zaista  i desile – validnost 3) Utvrđivanje potpunosti obrade evidentiranih transakcija prihoda i rashoda 4) Utvrđivanje računske tačnosti prikazanih prihoda i rashoda u skladu sa opšteprihvaćenim rač. standardima 5) Utvrđivanje da li je vrednovanje transakcija prihoda i rashoda u sklaud sa opšteprihvaćenim rač. stand. 6) Uveravanje da su prezentacija  i obelodanjivanje pozicija prihoda  i rashoda adekvatni, da su  iznosi pravilno 

razvrstani …  

131. Povezanost prihoda (pozicije u bilansu uspeha) i raznih pozicija u bilansu stanja Bilans uspeha        Bilans stanja 

Realizacija            Potraživanja od kupaca Račun kamata            Primljene menice Kamate, dividende, učešće u dobiti      Hartije od vrednosti i drugi plasmani Zakupnina, dobit od prodaje opreme     Nekretnine, oprema … Autorska prava, licence, tantijeme    Nematerijalna osnovna sredstva 

   

132. Postupci revizije računa prihoda 

Ciljevi revizije: 

a) Tvrdnje menadžmenta na postojanje  i kompletnost – revizor treba da utvrdi da  li  je celokupna realizacija evidentirana u odgovarajućem obračunskom periodu 

b) Tvrdnje vrednovanja ili alokacije – Revizor mora da ustanovi da li je realizacija iskazana u realnim iznosima i u skladu sa MSFI standardima, koji nalažu da se samo dovršena realizacija može evidentirati, da se roba na konsignaciji isključuje iz realizacije, da se prihod ne sme priznati dok se ne okonča proces realizacije … 

c) Tvrdnja prezentacije i obelodanjivanja 

Page 32: Finansijska Revizija i Kontrola

 

Analitički postupci revizije računa prihoda 

a) Testovi razgraničenja – svodi se na ispitivanje izvorne dokumentacije koja se odnosi na period pre i posle dana bilansa. Obično je to druga polovina decembra i prva polovina januara. Dokumentaciju čine nalozi za prodaju, otpremnice,  fakture …  Ispituje se  i da  li  je  razgraničenje urađeno na  isti način kao  i prethodne godine 

b) Potvrda salda potraživanja od kupaca – obično se vrši eksternom potvrdom, direktnim obraćanjem trećim licima i takvi dokazi su mnogo pouzdaniji od internih dokaza 

c) Suštinske  provere  transakcija  i  salda  računa  –  suštinske  provere  transakcija,  suštinske  provere  salda računa bilansa uspeha i analitički postupci 

 

133. Suštinska provera transakcija 1) Postojanje ili dešavanje ‐  evidentirana je samo dokumentacija, moguća greška je da je fiktivna realizacija 

bez isporuke robe 2) Kompletnost transakcije – roba može biti isporučena ali ne i fakturisana 3) Prava i obaveze – Roba predata na konsignaciju može biti evidentirana kao realizacija 4) Vrednovanje – realizacija i kupci mogu biti iskazani po neadekvatnoj vrednosti 5) Prezentacija i obelodanjivanje – Realizacija može biti pogrešno klasifikovana 

 

134. Suštinska provera salda računa realizacije i potraživanja od kupaca 1) Postojanje ili dešavanje ‐  salda su odraz isporučene robe kupcima 2) Kompletnost transakcije – evidentirane su transakcije koje su se zaista i desile, kao i stvarna potraživanja 

od kupaca 3) Prava i obaveze – Potraživanj aod kupaca su vlasništvo klijenta 4) Vrednovanje – proverava se matematička tačnost  5) Prezentacija  i  obelodanjivanje  –  Realizacija  i  potraživanja  od  kupaca  su  pravilno  prezentirana  i 

obelodanjena u skladu sa zahtevima MSFI 

 

135. Obavljanje analitičkih postupaka i oblasti na koje su usmereni ovi postupci a) Precenjivanje ili podcenjivanje realizacije b) Precenjivanje ili podcenjivanje vraćene robe i odobrenih popusta kupcima c) Precenjivanje ili podcenjivanje ispravke vrednosti nenaplativih potraživanja d) Greške na analitičkim računima kupaca 

 

136. Revizija računa ostalih prihoda 

Kao razni prihodi mogu se javiti: 

• Naplata već otpisanih potraživanja ili primljenih menica • Otpis dugo nerealizovanih čekova ili nepodignutih zarada • Prihodi od prodaje škarta • Naplaćene premije osiguranja • Prihodi od prodaje postrojenja 

137. Povezanost rashoda (stavki u bilansu uspeha) sa pozicijama bilansa stanja 

Bilans uspeha          Bilans stanja Nenaplativa potraživanja         Računi potraživanja Nabavke, troškovi realizovanih proizvoda    Zalihe Amortizacija          Nekretnine, postrojenja i oprema   Otpis nematerijalne aktive         Nematerijalna osnovna sredstva Kamata            Zaduženja koja vuku kamatu 

Page 33: Finansijska Revizija i Kontrola

GLAVA XVIII 

KOMPLETIRANJE PROCESA REVIZIJE  

138. Tematske celine koje su predmet razmatranja u fazi kompletiranja revizije 

 

Izražavanje mišljenja  revizora  o  finansijskim  izveštajima  klijenta  je  kruna  procesa  revizije.  Unjima  revizor  iznosi mišljenje o ispravnosti finansijskih izveštaja.. 

Menadžment klijenta je odgovorana za pripremu  i pravilnu prezentaciju finansijskih  izveštaja. Revizor daje dodatni kredibilitet tim izveštajima. On nakon pribavljanja i ocene dokaza pristupa kompletiranju procesa revizije. 

Sam proces kompletiranja se sastoji iz nekoliko tematskih celina: 

1) Revizija ugovorenih obaveza (Commitments) i potencijalnih obaveza (Contingencies) 2) Pregled događaja koji su nastali nakon datuma sastavljanja bilansa stanja 3) Ocena o tome da li klijent može nesmetano da nastavi svoje poslovanje 4) Pribavljanje izjava menadžmenta klijenta o pravima i obavezama 5) Finalizacija postupaka revizije pre izdavanja izveštaja o reviziji 6) Komunikacija sa klijentom u vezi sa izdatim izveštajem o reviziji 7) Odgovornost revizora 

 

139. Revizija ugovorenih i potencijalnih obaveza 

U  fazi  finalizacije  revizije,  revizor upoređuje ugovorene potencijalne obaveze u  tekućoj sa onima  iz prethodnih godina, da bi se uverili da su one pravilno obelodanjene.  

Ugovorene  obaveze  za  klijente  su  obaveze  preuzete  na  osnovu  ugovora  pod  jasno  preciziranim  uslovima.  Svi korisnici  fin.  izveštaja  su  vrlo  zainteresovani  za  ove  obaveze,  jer  one  imaju  uticaj  na  budući  bilans  novčanih  tokova  i obavezuju klijenta da  ih  izvrši bez obzira na buduće uslove poslovanja.   To su npr. obaveze koje se odnose na nabavku  ili prodaju zaliha, dugoročni lizing, obaveze po osnovu penzija … 

Nepredviđene okolnosti  ili neizvesnosti  su okolnosti koje povećavaju neizvesnost ostvarivanja budućeg dobitka  ili gubitka. Takve obaveze se zovu potencijalne i evidentiraju se tek kada se realizuju.  

140. Naknadni događaji 

Događaji  koji  su  od materijalnog  značaja  za  finansijske  izveštaje  i  koji  su  se  desili  nakon  završetka  obračunskog perioda, a pre izdavanja izveštaja zovu se naknadni događaji. 

Revizor  je  dužan  da  pribavi  dokaze  o  svim  događajima  koji  spadaju  u  naknadne  događaje  i  to  potem  sledećih postupaka: 

• Obaveštavanje od strane menadžmenta o eventualnim naknadnim događajima • Pregled zapisnika sa sastanaka UO, NO, sastanaka akcionara i sl 

 

141. Kontinuitet poslovanja klijenta 

Opšteprihvaćeni standardi revizije od revizora zahtevaju da proceni da  li postoji osnovana sumnja o tome da  li  je klijent u stanju da nastavi svoje poslovanje i u doglednom vremenu u budućnosti – načelo stalnosti pravnog lica 

Događaji koji mogu nagovestiti u pitanje ovo načelo su: 

• Negativni trendovi – hronični gubici, nedostatak obrtnog kapitala, negativni novčani tokovi … • Ostale indikacije mogućih fin. teškoća – neispunjavanje obaveza, odlaganje isplate dividendi … • Interni problemi – štrajkovi, nepovoljne dugoročne obaveze … • Eksterni  faktori  –  utuženje  klijenta,  donošenje  zakona  koji  ugrožavaju  nastavka  poslovanja,  carinske 

barijere, elementarne nepogode … 

Page 34: Finansijska Revizija i Kontrola

142. Izjava rukovdostva o pravima i obavezama 

 

U toku revizije menadžment klijenta daje niz usmenih  i pismenih  izjava u odnosu na fin.  izveštaj  i u vezi sa drugim pitanjima.  Izjava  treba  da  bude  potpisana  i  time  menadžment  potvrđuje  obim  odgovrnosti  za  izjave  i  tvrdnje  u  fin. izveštajima. U suprotnom revizor će izraziti svoje mišljenje sa rezervom. Pitanja koja su uključena u izjavu mogu biti: 

• Stavljanje na raspolaganje evidencije i zapisnika revizorima • Garancija da ne postoje nezakonite radnje i greške u fin. izveštajima • Obelodanjivanje transakcija sa povezanim preduzećima • Poštovanje zakona i drugih propisa • Informacije koje se odnose na naknadne događaje 

 

143. Finalizacija poslova u vezi sa izražavanjem mišljenja revizora 

Pre izražavanja konačnog mišljenja finalizacija obuhvata sledećih pet aktivnosti: 

1) Konačni  analitički  postupci  –  su  korisni  jer  mogu  otkriti  materijalno  pogrešne  iskaze  koji  nisu  uočeni prilikom obavljanja prethodnih faza revitije 

2) Konačna  procena  materijalnosti  i  revizorskog  rizika  –  ufazi  planiranja  revizije  revizor  vrši  procenu revizorskog rizika tako što odredi iznos za koji smatra da je od materijalnog značaja. Međutim u toku revizije koja može  trajati  i do  8‐9 meseci, mogu  se desiti  brojni događaji  ili  izmeniti uslovi poslovanja  što može dovesti do preispitivanja ranije utvrđenog nivoa rizika. 

3) Kontrolna  lista obelodanjivanja uz fin.  izveštaje – podseća revizora da utvrdi da  li su sva obelodanjivanja uključena u set finansijskih izveštaja 

4) Pregled radnih papira revizije – pregled radnih papira koje je pripremio šef radnog tima obavlja rukovodilac revizije ili partner. Kasnije ih pregleda ovlašćeni revizor. 

5) Pregled kontrolne liste revizorskog angažmana 

 

144. Kanali komunikacije sa klijentom • Komunikacija sa odborom za reviziju • Pismo menadžmentu – cilj dostavljanja  ovog pisma je da se menadžment klijenta informiše o preporukama 

koje revizor iznosi u vezi sa unapređenjem poslovanja klijenta  

 

145. Odgovornost revizora posle izdavanja izveštaja o reviziji 

Nakon  izdavanja  izveštaja  prestaje  odgovornost  revizora  za  dalje  obavljanje  postupka  revizije.  Ali  postoje  dve situacije kada se može nastaviti postupak: 

1) Naknadno otkrivene činjenice – informacije koje su postojale na dan izdavanja izveštaja koje su mogle  imati uticaj na izveštaj da je revizor u to vreme znao da one postoje. 

2) Naknadno saznanje da neki postupci revizije uopšte nisu obavljeni            

Page 35: Finansijska Revizija i Kontrola

GLAVA XIX 

STANDARDNI IZVEŠTAJI O REVIZIJI Proces  revizije  se  završava  činom  izdavanja  revzorskog mišljenja  u  kojem  se  jasno  naglašava  da  li  su  finansijski 

izveštaji urađeni i prezentirani u skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenbim standardima. 

146. Uslovi za izdavanje standardnog izveštaja o reviziji 1) Da komplet  finansijskih  izveštaja  sadrži  sve njegove komponente – bilans  stanja, bilans uspeha, bilnas 

novčanih tokova, izveštaj o promenama na kapitalu, napomene i obelodanjivanja 2) Da  su  sve  tri  grupe  standarda  revizije  (opšti,  standardi  za  obavljanje  rada  i  standardi  za  izveštavanje) 

dosledno primenjeni u toku celog procesa revizije 3) Da je pribavljen dovoljan obim dokaza revizije 4) Da su fin. izveštaji prikazan iu skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim standardima 5) Da ne postoje okolnosti koje zahtevaju unošenje dodatnih objašnjenja 

 

147. Struktura izveštaja o reviziji 1) Naslov izveštaja – obavezno navesti nezavisan ili revizor ili izveštaj 2) Adresa izveštaja o reviziji – Obično se adresira na akcionare, upravni odbor ili kompaniju 3) Uvodni pasus – U njemu  se navodi da  je  izvršena  revizija, a ne uvid u  fin.  izveštaje. Zatim  se navodi  fin. 

izveštaji  koji  su bili predmet  revizije.  I  treće u uvodnom pasusu  se navodi da  je  za  tačnost  fin.  izveštaja odgovoran menadžment firme, a da je revizor odgovoran za izraženo mišljenje 

4) Pasusu o obimu revizije – Najpre se napominje da je revizor primenjivao opšteprihvaćene rač. principe, a u nastavku se sažeto opisuju glavni aspekti revizije. U ostatku se govori o prikupljenim dokazima i jasno ističe da su prikupljeni dokazi dovoljni da se izrazi konačno mišljenje revizora. 

5) Pasus o mišljenju revizora – Završni pasus izveštaja u kojem se izražava mišljenje revizora 6) Ime revizorske firme  7) Datum izveštaja o reviziji 

 

148. Primarna odgovornost menadžmenta i revizora 

Primarna  odgovornost menadžmenta  –  Sprečavanje  i  otkrivanje  nezakonitih  radnji,  pronevera,  krađa  i  grešaka, priprema i prezentiranje validnih i materijalno ispravnih informacija 

Primarna odgovornost revizora – da o informacijama koje mu je prezentirao menadžment izrazi svoje stručno i neza visno mišljenje, primenjujući važeće računovodstvene i revizorske standarde 

   

GLAVA XX 

MODIFIKOVANI IZVEŠTAJI O REVIZIJI  

149. Kada dolazi do modifikacije standardnog izveštaja? • Kada postoje neke nove okolnosti koje se tiču izveštaja o reviziji • Kada su izostavljene, nepravilno prezentirane ili neadekvatno ispitane dodatne informacije • Kada postoje druge  informacije u  fin.  izveštajima koji su bili predmet revizije, a koje su nekonzistentne sa 

tim izveštajima 

Postoje dve grupe izveštaja: 

1) Modifikovani zveštaji koji ne  impliciraju  izražavanje uslovljenog  ili negativnog mišljenja  ili uzdržavanje od izražavanja mišljenja revizora 

2) Modifikovani izveštaji koji sadrže izražavanje uslovljenog ili negativnog mišljenja 

 

Page 36: Finansijska Revizija i Kontrola

150. Standardni neuslovljeni izveštaj koji uključuje dopunski pasus ili objašnjenje 

 

Okolnosti koje uzrokuju dodatni pasus ili objašnjenje, čime standardni izveštaj postaje modifikovani: 

• Revizor svoje mišljenje delimično zasniva na mišljenju drugog revizora • Revizor je prihvatio odluku klijenta da ne primenjuje važeće rač. standarde • Postoji osnovana sumnja u kontinuitet poslovanja klijenta • U pripremi fin. izveštaja nisu konzistentni primenjeni rač. principi • Revizor želi posebno da naglasi neka pitanja o klijentu i/ili fin. izveštajima 

 151. Okolnosti koje diktiraju odstupanje od neuslovljenog mišljenja 

 a) Finansijski izveštaji nisu u skladu sa MRS/MSFI/GAAP  b) Ograničena primena postupaka revizije – može doći u dva slučaja  

a. Odbijanja klijenta da revizoru dozvoli da obavi postupke za koje on smatra da su neophodni b. Postojanje okolnosti koje čine nemogućim prikupljanje dokaza revizije c. Nepostojanje dovoljnnog obima dokaza revizije 

c) Narušena  nezavisnost  revizora  –  ako  revizor  izgubi  atribut  nezavisnosti  on  ne može  da  obavlja  nijedan postupak revizije i najmanje što može da uradi je da se uzdrži od davanja mišljenja 

 

152. Definicije modaliteta mišljenja nezavisnog revizora i slučajevi kada se ta mišljenja izražavaju a) Mišljenje bez  rezervi  (pozitivno mišljenje) –  revizor  treba da  izrazi onda  kada dođe do  zaključka da  fin. 

izveštaji daju  istinit  i objektivan prikaz fin. situacije u preduzeću  i takvo mišljenje  implicitno ukazuje da su sve promene ispravno utvrđene i obelodanjene u fin. izveštajima 

b) Mišljenje  sa  rezervom  –  se  izražava u  slučajevima  kada  revizor dođe do  zaključka da ne može da  izrazi mišljenje bez rezerve ali da obim nedostataka nije od takvog materijalnog značaja da bi zahtevo izražavanje uzdržavajućeg ili negativnog mišljenja 

c) Uzdržavajuće mišljenje – se  izražava u slučajevima kada revizor nije u mogućnosti da  izrazi mišljenje o fin. izveštajima 

d) Negativno mišljenje ‐  onda kada je efekat neslaganja takav da finansijski izveštaji navode na krive zaključke ili da su nepotpuni