IzvorničlanakUDK165.62:17/J.SeifertPrimljeno14.04.2008.

Iris TićacTeologijauRijeci,PodručnistudijKatoličkogbogoslovnogfakultetauZagrebu,Tizianova15,HR–51000Rijeka

iticac@rijeka.kbf.hr

Fenomenološko novo promišljanje odnosa ćudorednosti i besmrtnosti u misli J. Seiferta1

SažetakCilj je ovog rada prikazati i vrednovati doprinos Josefa Seiferta promišljanju odnosa ću­dorednosti i besmrtnosti, tj. filozofijskom utemeljenju besmrtnosti. Iako su racionalni ra­zlozi za besmrtnost u okviru metafizike duše uvjerljivi, Seifert polazi od onog što je bliže, uvjerljivije za čovjeka, od antropološko-moralnih dokaza. U radu se nastoji odgovoriti na pitanje zašto Seifert klasične argumente za besmrtnost iz jednostavnosti duše ne smatra dostatnim, te zašto mu se čine dubljim argumenti iz smisla personalne egzistencije. U tu svrhu analiziraju se premise Seifertova dokaza za besmrtnost: prva, prema kojoj ćudoredni život postavlja smislene zahtjeve za besmrtnošću, i druga, prema kojoj takvi zahtjevi moraju biti ispunjeni.

Ključne riječiJosefSeifert,besmrtnost,ćudorednost,duhovnaduša,smislenizahtjevzabesmrtnošću

Filozofskopitanjeobesmrtnostiuskojepovezanosasredišnjimstvarnostimaiuopćesasmislomnašegživota.Augustinkažekakobiodsvihstvarikojeneznanajradiježeliospoznati»jesamlibesmrtan«.2Pitanjeobesmrtnosti jestnajegzistencijalnijepitanječovjeka.Uodnosunaneumoljivučinjenicunašegumiranja,nesamoljudskabesmrtnostnegoimisami,kakojepisaoAugustinnakonsmrtiljubljenogprijatelja,postajemosebi»velikimpitanjem«.Štojesnašimja?Štosedogađasnašomsviješću?Ciljalismisaoljudskogživotauop­ćenabesmrtnost,kakosutomislilimnogifilozofiodPlatonadoG.Marcela?3

1

JosefSeifert,austrijskifilozofirektorInterna­cionalneakademijezafilozofijuuLiechten­steinu,jedanjeodnajznačajnijihpredstavnikafenomenološkogrealizma.UJ.Seiferta,kaoiunjegovaučiteljaDietrichavonHildebranda,Husserlov»natragkstvarisamoj«značipo­vratak»objektivnojfilozofiji«irehabilitacijuautentičnefilozofskeanalize»stvarisamih«,tj. racionalnoguvidaunesvodljivepradano­sti.Daojeposebandoprinosutemeljenjufe­nomenologije kao filozofijske metode, kojanijenanužninačinpovezanasHusserlovimtranscendentalnim idealizmomnego, upravosuprotno,vodimetafizičkojspoznaji.Glavnimotiv za primjenu fenomenološke metodeSeifertvidiunužnostidaseotkloniredukci­onizam.Usp.JosefSeifert,Back to Things in Themselves. A Phenomenological Foundati­

on of Classical Realism, Routledge, Boston–London1987.

2

AurelijeAugustin, Soliloquia II, 1,1. Nave­denopremaJosefSeifert,»DasUnsterblich­keitsproblem aus der Sicht philosophischenEthik und Anthropologie«, Franziskanische Studien, Dietrich-Coelde-Verlag, (60/1997),str.297.

3

Nakoji senačin tretiraoproblembesmrtno­stiufilozofijskojmisli,vidiopširnije:QuirinHounder, Das Unsterblichkeitsproblem in der abendländischen Philosophie,W.Kohl­hammer, Stuttgart 1970.; Josef Pieper, Tod und Unsterblichkeit,Kösel-Verlag,München1972.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…716

Jeliblaženstvonašezadnjeodređenje?Postojilidrugiivišisvijet,ukojemćenašenajplemenitijetežnje,našažeđzaapsolutnomharmonijom,zaapsolut­nimdobrom,zavječnimživotombitiispunjena?Kojisurazlozinadeumjestoočekivanjatrivijalnogilineograničenognastavkanašegsadašnjegživotailiumjestosumnjeubesmrtnost?Filozofijskoutemeljenjebesmrtnostimorariješitineketeškoće,tj.premaSei­fertuonomoraponajprijepokazatikakoljudskasvijestmoženadživjetismrt,budućidaizgledanerazdvojnaodljudskogtijelakojeusmrtibivauništeno.Nijelinašasvijestjednostavnofunkcija,epifenomentijela?Kaotakvanebimoglanadživjetismrt.Poredtoga,iskustvopokazujedasuinajdubljiljudskičiniidoživljaji–kaoštosuljubav,ćudorednodjelovanje,govor,smijehiplač–neodvojiviodtjelesnogizraza, takodabionisami,čakikadbibilivišenegoepifenomeni tijela,moralibiti timuništenjempogođeni.4Kakomožebitipomišljivživotbeztijela?Drugo,onomoraodgovoritinaupit,kakosemožeopravdatitvrdnjaljudskogpostojanjanakonsmrtiiljudskabesmrtnostgledečinjenicedasuljudskopostojanjeisvijestbitnovremenitiiponaraviupravljenik smrti.Kao treće, filozofijskoutemeljenjebesmrtnosti suočavasespitanjem,jelimogućeukazatinaputevekakoseumjestoneispunjenog,možepostićipozitivni iusrećujući sadržajživotanakonsmrti, jer smisleniinadedostojniživotnakonsmrtimorabiti ispunjen ipunovrijedanživot.5Dabimogaoodgovoritinaovapitanja,Seifertusenužnonamećepitanjeoduši.Filozofijskijeneodrživogovoritiobesmrtnomilivječnomživotu,anepriznatiegzistencijuduhovneduše,itoiznajmanjedvarazloga:prvo,samopodpretpostavkomduhovneduševječniježivotsmislen,idrugo,besmrtnostčovjekapretpostavljadaonostajeistinakonsmrti.Seifertovo tematiziranje pitanja besmrtnosti događa se u kontekstu njego­veraspravesrazličitimoblicimaredukcionizmakojiseočitujuuporicanjurealneegzistencijeduše.Kritičkomanalizomprinosaistraživanjuproblemaodnosatijelaiduše,onnastojiindirektnopružitiodređenidoprinosrješenjupitanjaobesmrtnosti.6DokjeTomaAkvinskiusvojevrijemebiosuočenspogrešnimrazdvajanjemtijelaiduše(neoplatonizam),aumodernomempi­rizmuipozitivizmu,transcendenatlnojfilozofiji,relativizmuiagnosticizmususrećemoporicanjeegzistencijeduše,danassmosuočenisredukcionizmomkojiseočitujeuporicanjurealneegzistencijeduše,njezinerazličitostiodtije­la,odmozga.Danasraširena»Mind-Brain-Identity-Theory«promatradušu,tj.»duševnedoživljaje«kaoistovjetneprocesimamozga.7

Suprotno onima koji egzistenciju netjelesne supstancijalne duše smatrajupukom »hipotezom«, Seifert ukazuje na jednoznačnu danost supstancijal­ne»duhovneduše«napozadiniistraživanjaobitnimobilježjima»duševnihstvarnosti«.

Argumenti za egzistenciju ljudske duhovne duše

Prijenegoštosemožetretiratiproblempostojiliuopćeduša,odnosnoštosutijeloiduša,premaSeifertu,moraseishodištezatakvopostavljanjepitanjapokazatiuiskustvu,toznačidasenajprijemorautvrditištosudanostikojesenazivajumaterijalnimiduhovnim.8Seifertnastojipružitiuvidubitnurazli­čitostizmeđu»fizičkih«i»psihičkih«(tjelesnihiduševnih)stvarnostiunutarčovjekananačindapromatraiuspoređuje,sjednestrane,»duševnu«stvar­nost,kaoštoječinradostii,sdrugestrane,»fizičku«stvarnost,diotijelakaošto jeruka.Kakobiomogućioshvaćanjeobajupodručjastvarnosti,Seifertslijedidvaputa.Najprije istražujeobilježjastvarnostioznačenekao»fizič­ka« ipritom istražujemogu li se taobilježjaubilokojemsmislupripisati

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…717

»duševnoj«stvarnosti.Seifertnajprijeuforminegativnogdokazastvarapri­stupnetjelesnostiduše.Dokrukaposjedujeprotežnost,djeljivost,opažamojeosjetilnimorganima,svatatemeljnaobilježjefizičkihstvarnostinemožemonaćiu»duševnoj« stvarnosti, kao što je,primjerice, čin radosti, spoznava­nja,htijenja.Potomslijedidrugi,prvomesrodanput,alikojivodiudrugompravcu.Seifertpropitkujepozitivnaobilježjakojabitnopripadaju»duševnimstvarnostima«ipitasemogulitaobilježjapripadatimaterijalnimbićima.Kaoishodišteslužečiničovjekaštootvarajusubjektkojiihizvršavakaoobda-renspecifičnimsposobnostima.Opažanje,radost,htijenje…svjesnosuizvrše-ničiniidanisunamnaposvedrukčijinačinnego»fizičkestvarnosti«,tj.u»nutarnjemopažanju«.9Drugobitnoobilježje»duševnihstvarnosti«,aprijesvegapersonalnihčinakaošto suopažanje,uvjerenje,čini suđenja,voljneodluke,sastojiseutomedapretpostavljajusvjesnisubjekt(ja),osobu.Ovičinikao idoživljajipretpostavljajuživi, realni, svjesni subjektkoji tečinesvjesnoizvršavailidoživljavastanja.Ništaodtoganebimoglirećioruci,stanicimozgailielektrokemijskimmoždanimprocesima.Unatoč tome što se razlikujuod tjelesnih stvarnosti, duševne su stvarnostiipaksnjimauskopovezane,tesestoganamećepitanje»nebi li‘duševne’stvarnosti–unatočnjihovimbitnorazličitimobilježjima–mogleegzistiratinailiutijelima«,tj.biti»‘epifenomeni’tjelesnihstvarnosti?«10TovodiSei­fertadaljedoodgovaranapitanje,jeliopravdanotemeljemspecifičnebitnerazličitostiizmeđu»tjelesnih«i»duševnih«stvarnostigovoritiotijeluidušikao o dvije supstancijalno različite stvarnosti unutar čovjeka, jer »iz bitnerazličitosti između‘tjelesnih’i‘duševnih’stvarnostikaotakvihnemožesezaključitidasepritomradiosupstancijalnojrazličitosti«.11Drugimriječima,postavljasepitanjeda linesvodljivabitnarazlikanužnopretpostavljasup­stancijalnurazliku?

4

Josef Seifert, »Das UnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAnthropologie«,str.290.

5

Usp. JosefSeifert, »Gibt es einLebennachdemTod?PhilosophischenGedankenzurUn­sterblichkeit«,Forum Katholische Theologie,Aschaffenburg,Pattloch(4/1989),str.244.

6

Usp. Josef Seifert,Das Leib-Seele-Problem in der gegenwärtigen philosophischen Dis­kussion,WissenschaftlicheBuchgesellschaft,Darmstadt1979.

7

Seifert razvija niz argumenatakojimapoka­zujeidokazujedasementalniživotnemožereduciratinamozak.Otomevidišire:JosefSeifert,What is Life? The Originality, Irre­ducibility and Value of Life,H.G.Callaway,Amsterdam–Atlanta1997.

8

Ovdje jasno dolazi do izraza da Seifert pri­mjenjuje fenomenološkumetodu koju se nesmijepoistovjetitisdeskripcijomdanostida­tihu iskustvu.Ovdje je riječo racionalnomuviduili intuicijiusmisluneposrednogpro­diranjaunužnebitnostiistanjastvarikojasu

unjimautemeljena.Usp. J.Seifert,Back to Things in Themselves. A Phenomneological Foundation for Classical Realism,str.65.

9

SosloncemuF.BrentanuiM.Scheleru,Sei-fert ovdje rabi izraz ‘nutarnje opažanje’, aligaipaksmatraneprikladnimzaoznačavanjejedinstvene forme svijesti u kojoj opažamonaše vlastite doživljaje. Seifert ga smatraneprikladnimstogašto taj terminlakomožesugeriratidamimoramonašedoživljajeuči­nitiobjektimanutarnjegopažanjakakobiihupoznali.Upravo da bi označio ovu razlikuSeifert uvodi izraze »lateralna« ili izvršnasvijest,sjedne,te»frontalna«ili»vijesto«,sdrugestrane.OvorazlikovanjepreuzeojeodsvogučiteljaDietrichavonHildebranda.

10

J.Seifert,Leib und Seele,str.17.

11

Uokviruovogradanijenammogućeukaza­ti na koji način Seifert raspravlja prigovoreprotiv takvog razlikovanja. On predstavljai kritički osvjetljuje četiri skupine pozicija:materijalizam i »metafizički biheviorizam«,fenomenalizamiepifenomenalizam.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…718

Odgovorajućinanjega,Seifertzapravoodgovoranaprigovorezagovarate­ljaepifenomenalizmakojineporičudaseovdjeradiopravojinesvodljivojbitnojrazlici,aliističudanesvodljivarazlikanepretpostavljanužnosupstan­cijalnu i realnurazliku.OvajproblemsusrećemovećuPlatonovudijaloguFedon,ukojemSimijanaprimjeruharmonijeiljepotezvukalireililjepoteslike,raspravljaotomenijelita»‘harmonija’,ta‘ljepota’«,iako»neprotež­na«,ipak»što‘na’tijelu«Zaslikuiliglazbukažemodajelijepa,aliljepotaneposjedujenijednoobilježjespecifičnomaterijalnestvarnosti.Analognotomenamećesepitanje»nebilitakođer‘duševnestvarnosti’moglebiti‘duhovna’,‘netjelesna’‘svojstva’materije«?12Seifertskrećepozornostnatodaizmeđuduhovnihtvorevinakaoštojeumjetničkaljepotai»duševnih«stvarnostikaoštosuspoznavanjeihtijenje,postojebitnerazlike.Nikadaljepotanebimoglaukazivati ni na jednoodbitnih obilježja koje susrećemounutar »duševnihstvarnosti«.»Umjetničkaljepota«,kaoi»tjelesna«stvarnost»nemoženikadabiti‘dioizvršnesvijesti’,‘dio’svjesnogbitka«.13Onanepretpostavljasvjesnisubjekt kao nositelja ljepote. I ostala obilježja, kao što su intencionalnost,sloboda,motivacija,štoihnalazimougotovosvim»duševnim«stvarnostima,ovdjesuisključena.Poredtoga,našautorukazujeinabitnorazličitinačinnakojiseobjeodnosepremasnjimaujedinjenim»tjelesnim«stvarnostima.Uumjetničkomdjeluljepotasedodušena»dubokičuđenjavrijedannačinuzdiže iznad‘nosite­lja’ , ali ona ipak ‘ovisi’ o tijelima, bojama ili tonovimauzkoje ‘prianja’,dok‘duševnestvarnosti’niukomslučajunisupuka‘harmonija’,posljedicamaterijalnihprocesa,neštouznjih‘prianjajuće’«.14Iakoljepotaidrugine­materijalniaspektimaterijalnihstvarinadvisuju testvariu inteligibilnosti ivrijednosti,nikadaihnenadvisujuurealnosti.Napozadini istraživanjaobitnimobilježjima»duševnihstvarnosti«Seifertrazvija argumente protiv poricanja supstancijalnosti duše.15 Prvi argumentkaopolazište uzimaAristotelovu fundamentalnudistinkcijuunutar realnogbića,razlikuizmeđusupstancijeiakcidenata,toznačiizmeđuizmeđuonogštojeautonomno,temožeopstojatiusebi, ionogaštonijeautonomno,pamožeegzistiratisamounečemudrugome.Seifertovarazmišljanjapolazeodprethodnozadobijenih rezultata,oduvidada stvarnosti»kaošto su radost,voljničin ilibojanemogunastupiti izolirano i ‘zasebe’,negozahtijevaju‘bićekojeimležiutemelju’kaosvog‘nositelja’«.16Drugimriječima,spozna­vanjeihtijenjenisusupstancije,aliistovremenokaoneštoštostvarnopostojimorajubiti»unečemdrugom«kaosubjektu.Analizekojeslijedetemeljesenafilozofijskimdokazimazasupstancijalnostljudskeduše.Seifertnajprijeuforminegativnogdokazastvarapristupnetjelesnostiduše,odnosnopokazujedasvjesniživotčovjekanemožeinheriratimaterijalnojsupstanciji.Stomnakanom,kaopolazišteanalizeuzimapersonalnečine.Pođemoliodetičkespoznajevrijednostiilićudorednodobrogčinavolje,npr.spoznajedasmodužnitragatizaistinomiodlukomtočiniti,tadashvaćamodatajčinnitiseprotežeuprostoru,nitijesastavljenodmeđusobnorazličitihdijelova.Isto­vremeno,spoznajemokaopozitivnoobilježjetihčinadasuobilježenisvjes-nimizvršenjem.Pođemoliodspoznajnihivoljnihčina,ipitamozanjihovsubjekt,uviđamodaspecifičničiniidoživljajikaoštosučinispoznavanja,sumnje, ljubavi,sjećanja…pretpostavljajusupstanciju-subjektkojispozna­je,sumnja, ljubi,sjećase.Tečine,premdasurazličiti, izvršavajedani istisubjekt.Misaoisvakisvjesniživotzahtijevasupstanciju-subjekt,nekogtkomisli,hoće,itd.U»negativnomdijelu«dokazadošlismodospoznajedasebitsvjesnihdoživljaja iliodređenihduhovnihčinasuprotstavlja inheriranjuumaterijalnojsupstanciji.Upozitivnomdijeludokazashvaćamopozitivna

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…719

obilježjaduhovnesupstancije,kojasepretpostavljakaonositeljsvjesnih,du­hovnihčina.Upozitivnaodređenjaduhovnesupstancijespadajednostavnost.Duševno»ja«nijesamo»nositelj«negoizvršavajućisubjekttihdoživljajaičina.Načinnakojisutičiniu duši,nemožeseusporeditisnačinomnakojibojailidrugiakcidentiinherirajutijelu.Specifičnopersonalničini»participi­raju«nasupstancijalitetuizvršujućegsubjekta.Primjerice,činrazumijevanjapretpostavljasposobnostintelekta.Sposobnostičovjekakaoštosusposobnostsebetranscendiratiistupitiusmisleniodnospremadrugimosobama,slobod­noinaćudorednoodgovorannačinutjecatinasvijet,sebesvjesnospoznavatiiodređivati–pretpostavljajusvjesni,duhovnisubjekt.Slijedećiargument temelji seuspecifičnojbîtiodređenihčina.Spoznajaseosimsviješćukaotakvomodlikujeiintencionalnošću.Uspoznajismosvjes-noismislenousmjereninaobjekt.Kadamislimonaobilježje»intencional­nosti«jasnouviđamodase»nikadaintencionalničinsamnemožesvjesnoismislenousmjeritinapredmet,negojedinosubjektkojigasvjesnoizvrša­va«.17Seifertukazujeinapostojanjeneposrednijegpristupasupstancijalitetuljudskeduhovneduše.Ovdjeseradioargumentukojiimaishodišteuspe­cifičnojbîtirefleksije,tj.kojiproizlaziizrefleksijeneposrednogiskustvajakoje»prati«svanašaiskustva.

»Kadakažemo‘ja’iliizričitomislimonasebesame,kadaizričitospoznajemo,tj.znamodane­štoznamo,kadasmosvjesniistinesuda,kadareflektiramonašuprošlostilinašeslobodnečineiprispitujemonašuodgovornost–utiminebrojenimdrugimčinimasusrećemorefleksiju.«18

Činjenicamogućnostipotpunogvraćanjasamomesebipretpostavljaljudskuduhovnudušu.Samoduhovnisubjektimasposobnostusvimsvjesnimdoživ­ljajimasu-danojaučinitipredmetomrazmišljanja.Utomeseotkrivanesamonjegova nematerijalnost u negativnom smislu nego i pozitivna duhovnost.Svaovaotkrićakojase tičusupstancijepomažunamda razumijemozaštosesubjektisvjesniživotkojimujeintrinzičannemožereduciratinamozakilibilokojikompleksnimaterijalnisustav.Kadabisvijestbilaepifenomeniliprodukt tijela,nebibilamogućaspoznaja istinenitislobodavolje.Nikadajednobićekojesesastojiodne-identičnihatoma,molekula,stanica,kaoštojematerija,nemožebitinositeljspoznavanjailihtijenja.Spoznajabibilanemogućakadbispoznavanjebilopukiepifenomenmateri­jalnihprocesa,jer

»…tadauraspravinekogpitanja,primjericematerijalizmapremapriznanjuduše,nikadastvar­nostnebibilamjerilo,negobijedanodsugovornikabioprisiljenprocesimausvommozgubitimaterijalist,drugibibioprisiljentoodbaciti.Initkonebimogaoodlučitijelinjegovouvjerenjeistinito,štovišenitkonebimogaopodićisamojedansmislenizahtjevzaistinom,budućibinje­govduhodvječnostibiodeterminiranmaterijalnimtijekomunaravimozga.Iduhkojibiovisiootakvomprogramiranjunikadanebimogaokritičkiispitatiiliopravdatisvojuspoznaju.«19

12

J.Seifert,Leib und Seele,str.17.

13

Isto,str.21.

14

Isto,str.24.

15

NakojinačinSeifertrazrađujeklasičnipojam‘supstancije’naspramrasprostranjenihpogreš-nihshvaćanja,vidišire:J.Seifert,Leib-Seele-Problem,str.112–117.

16

J.Seifert,Leib und Seele,str.26.

17

Isto,str.43.

18

J.Seifert,Das Leib-Seele-Problem,str.91.

19

J.Seifert,»GibteseinLebennachdemTod?Philosophische Gedanken zur Unsterblich­keit«, str.246.Činjenicada svijestnemožebiti identičnaprocesimamozga,ne isključu­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…720

Duhovničiničovjeka,kaoštosunpr.svićudoredničini,kojipretpostavljajusloboduiodgovornost,»bilibiiluzijakadabibilipukepratećepojavema­terijalnihprocesaumozgukojipodliježuprirodnomkauzalitetuuformifizi­kalno-kemijsko-psihologijskihzakona«.20Kadabičinbiorezultatkemijskihprocesaumozgu,nebibioslobodaninebibiounašojmoći.Ipakmismosvjesničinjeniceslobode.Tojeevidentnoakopromatramotranscendencijunašeslobode(umoralnodobromčinuičinuljubavi)kojajesposobnaodgo­voritinadobrozbognjegasamog.Reflektiramoliopredikatimaja,njihovojprisutnostiunebrojenimdoživlja­jimaopažanja,htijenja iosjećanja,njegovoj sposobnostiučiniti sebepred­metomspoznavanja,sposobnostiuzrokovatislobodnočinekaoštosuodluka–tadauviđamodasetajsubjektnemožeobjasnitikaoidentičanmaterijalnojsupstancijimozga.Kadabi svijestbila epifenomen iliprodukt tijela,nebibilamogućaspoznajaistinenitislobodavolje.ZaslugaJosefaSeifertasastojiseutomeštojeaugustinovsko-tomističkomisaonodobroučinioplodnimzaargumentaciju u prilog duhovne supstancijalnosti duše.No njegova se na­kananeiscrpljujesamoutomekakoukazatinasupstancijalitetdušenegoirazvitiargumentekojipokazujudaseudušinaprincipijelnosavršenijinačinostvarujuobilježjasupstancije.Prvoobilježjesupstancijesastojiseučinjenicidajeonasubzistirajućinositeljakcidenata.Promatranausvjetluovogprvogobilježjasupstancije,dušajenaprincipijelnovišinačin»nositelj«doživljajaičina,negoštotijelomožebitinositeljprotežnosti,djeljivosti.

»Duševno‘ja’nijesamo‘nositelj’negosubjektkojiizvršavačineidoživljaje.«21

OslanjajućisenaAristotela,Seifertističedajesupstancija»autentičnobiće«,»ozbiljnislojstvarnosti«.Timeona tvorisuprotnostpukoopćem,apstrakt-nom,iidealnimtvorevinama.Usvjetlurečenogmožemorećidadušaposje­dujeiovobitnoobilježjesupstancijenaneuporedivnačin.Ona»nijesamo–naspramtijela–nanovinačin‘odnošajnatočka’svihrealnih,individualnih‘duševnihobilježja’ i stvarnosti, prije svegaonihkoje svjesnodoživljava iizvršava,negojenapunovišinačinnegotijelo‘ozbiljnislojstvarnosti’,punastvarnost«.22Iobilježjesupstancijekaoštojetrajnostupromjenama,nalaziseusvjesnomsubjektusavršenijenegoumaterijalnojtvari.Zaidentitetsvjes-nog subjekta pretpostavlja se očuvanje jednog i istog identičnog subjekta.Bilokojumaterijalnusupstancijumožesezamijenitidrugom,dokjeosobanezamjenjiva.Onoštoupromjenamaostajeidentično,nijematerijalnisup­strattjelesnihstanicakojesemijenjajusvakihsedamgodina,negoostajeistisubjekt.Bitnoobilježjeduhovnesupstancijekaobićaupravomsmislujestiindividualnostuzetauznačenjuτοδετί(»ovoovdje«),suppositum.Kaore­zultatovogdijelapromišljanjamožemozajednosaSeifertomutvrditidadušakaoduhovnasupstancijaobilježjasupstancijalnostiostvarujeuvećemstupnjunegomaterijalnasupstancija.Ona,dakle,nemožebitiepifenomentijela.Sveštojerečeno,međutim,neisključujedajedušakaoduhovnisubjektuosobipovezanananajužinačins tijelom.23 Iakonaprincipijelnosavršenijinačinposjedujesvaobilježjasupstancije,ljudskajeduša»nepotpuna«sup­stancija.24

UsvomdjeluEssere e Personanašautorpostavljaidokazujetezudase»bićeupravom smislu«možeupotpunosti shvatiti isključivo izmotrišta osobe,tj.akosenezaustavljamonatomedagakarakteriziramokaosupstanciju.25VećjePlaton,isnjimvelikazapadnoeuropskatradicijafilozofije,došaodouvjerenjadapostojijednostavnaduša,nesvodljivanamateriju.Onjedošaodozaključkadajeprisustvoduhovnedušeučovjekunužnapretpostavkaza

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…721

njezinuegzistencijenakonuništenjatijela.UFedonu Platonukazujenatodajeracionalnadušakao»nositeljicaživota«nedostupnasmrti.Seifertmuprigovoradajestomtezom»prešutnoidentificiraoposvedrugutezupremakojojubitdušenužnospadadaživi«.26Nasuprottome,Seifertističedajedušaponajprijekontingentnainikadanemožeegzistiratiizsebeibitisavršena,kakotozastupaPlatonnarazličitimmjestimauFedonu.DajePlatonprevidioevidentnukontingencijuduše,imaprijesvegasvojrazlogutomedasčitavomantikomnijemislionamogućnostcreatio ex nihilo.No,zaSeiferta, egzistencija duhovneduše u čovjekunije već i dostatni dokazbesmrtnosti,iakojenjenpreduvjet.

Smisao ćudorednog – ishodište dokaza za besmrtnost

IakoSeifertuargumentuizjednostavnostiduševidinužnuprepostavkusva­kogdokazabesmrtnosti, smatraganedostatnim, jernedokazujenajvažnijielementsmislenogbesmrtnogživota,naimenjegovpozitivnisadržaj.Iakosuracionalnirazlozizabesmrtnostuokvirumetafizikeduše27uvjerljivi,Seifertpolaziodonogštojebliže,uvjerljivijezačovjeka,odantropološko-moralnihdokaza.Zanašegautoradubljisečineoniargumentikojipočivajunaspeci­fičnopersonalnojbîtičovjeka,budućidazarazlikuspramčistoontoloških,uključujupozitivnisadržaj i svijestživotanakonsmrti, takodabesmrtnostne bi bila uzrokom zdvajanja.28 Naime, Seifert skreće pozornost na jednuposebnustranupitanjaobesmrtnosti,atoje»strahprednečimnakonsmrti«.Kaosredišnje tusenenamećepitanje jesmo li ilinismobesmrtni,nego je

je ovisnostmisli o aktivnostimamozga kaoempirijskog uvjetamentalne aktivnosti. No,Seifertspravomističedamoramorazlikovatiizmeđuuzrokaiuvjeta,kaoiizmeđuempirij­skogiapsolutnonužnoguvjeta.

20

J.Seifert,»DasUnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAn­thropologie«,str.296.

21

JosefSeifert,Leib und Seele,str.61.

22

Isto,str.63.

23

Iako jedušaubitnovišemsmislu»supstan­cija«negobilokojamaterijalna supstancija,ipakjebitsupstancijeudušisamo»nesvršenoostvarena«.J.Seifertukazujenadubljenutar­nje jedinstvo duše i tijela, tj. na osobu kaosupstancijalnojedinstvodušeitijela.Usp.J.Seifert,Leib und Seele,str.65–66.

24

O realnoj, supstancijalnoj različitosti tijela iduše kao pretpostavci »jedinstva« čovjekavidi:J.Seifert,Leib und Seele,str.191-219.

25

PolazećiodAristotelovihkriterija, J.Seifertpostavlja i nastoji dokazati tezu da se tek u

osobiostvarujukriterijiautentičnopostojećegbića na savršeniji način.Vidi: Josef Seifert,Essere e persona. Verso una fondazione fe­nomenologica di una metafisica classica e personalista, Universita Cattolica del SacroCuore,Milano1989.,str.326–354.

26

JosefSeifert,Leib und Seele,str.160.

27

Metafizičkedokazezabesmrtnostdušepose-bicerazrađujeTomaAkvinski,Summa theo­logica,EditioMarietti,Taurini1932.(I,q.75a 6); Suma protiv pogana. Summa contra Gentiles,svezakprvi(knjigaI-II),Kršćanskasadašnjost,Zagreb1993.,sv.I,Knj.II.,pogl.55,str.571–579.;sv.I,Knj.II,pogl.79,str.737–745.

28

SeifertovučiteljDietrichvonHildebrandza-počinje svoje tematiziranje problema smrtii besmrtnosti iz posebne perspektive – izperspektive interpersonalnosti utoliko što jepredmetnjegovihrefleksija»smrtljubljenogčovjeka«.PremaHildebrandu,sviracionalnirazloziuprilogprirodnebesmrtnostidušenepridonose prevladavanju tjeskobe pred smr­ću.Usp.DietrichvonHildebrand,Über den Tod, Dietrich von Hildebrand Gesellschaft,St.Ottilien1980.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…722

li dobro i vrijedno želje da smo besmrtni, jer bez pozitivnog, usrećujućegsadržaja»našanambesmrtnostdoslovnoništanekoristi«.29Ostajeneodgo­vorenomPlatonovadilema:ilifilozofkojisvojciljzaobuhvatnomistinomipravednošćuuovomživotumožesamonesavršenopostići,tajciljnikadanećepostići,ilijetomogućejedinoposlijesmrti,jerjeupravotektadačovjekoslobođenmnogihzaprekakojemukodostvarenjanajvišihciljevazavrijemeovogživotastojenaputu.StogaSeifertposvećujepozornostargumentimaizmoralnosti.Seifertusvomdokazupolaziodpretpostavkedaljudskiživot(ćudorednodo­broizlo)postavljasmislenizahtjevzabesmrtnošću.Drugimriječima,smisaoćudorednogiunjemuutemeljenezahtjeveuzimaSeifertkaoishodištedokazazabesmrtnost.KadaSeifertističekakonutarnjismisaoivrijednostćudored­nogzahtijevabesmrtnost, tadase toniukomslučajunesmijerazumjetiusmisluKantovasubjektivnogpostulata.Ovdjejeriječoetičkomsmislenomzahtjevukojisetemeljiuobjektivnojbîtićudorednog.Ćudoredniživotzahti­jevabesmrtnostzbogsmislaivrijednostikojegaimausebi.Drugimriječima,bilobipogrešnoovajzahtjevshvatitinanačinkaodabi

»…ćudoredniživotisključivozadobiosmisao‘besmrtnošću’,ausebibibiobesmislen.Kadabitobioslučaj,ondanebibilomogućesmisaoćudorednogiunjemuutemeljenezahtjeveuzetizaishodištedokazabesmrtnosti«.30

Seifertnajprijeukazujenatodaćudorednonijezatvorenouimanencijuvre­menaipovijestinegojeusmjerenopremavječnom.

Usmjerenost moralnog života prema vječnosti

Seifertponajprijeukazujenaodnospremavječnomuspoznavanjuidjelova­nju.Većusvakojspoznajitežimozaistinomkojasamanijeništavremeni­toiprolazno.Tovrijedizasvakuopćuspoznaju.Čovjektranscendirasvojuvremenitostuusmjerenostinaistinu.Istovrijedizanastojanjeokospoznajevječnogiskonasvihstvari.SeifertnavodidaiPlatonovnajoriginalnijidokazkojiizranjavećuMenonu,auFedonupostajenosivitemeljsvihdrugihargu­menatazabesmrtnostduše,povezujeučenjeospoznajiivječnunaravduše.Budućidajedušaustanjuzadobitispoznajuvječnog,ondaisamamorapar­ticipiratiuvječnom.SeifertukazujeinaAugustinovomiljenidokazkojipo­laziodnužnepovezanostiizmeđudušeinepromjenjiveistine,tj.odduhovnedušekaonositeljicevječnihistina.Istinajevječnainepromjenjiva,aljudskiduhkaosubjektinositeljistinesnjomjenerazdvojnopovezan.Sljedstvenotome,morailjudskiduhbitibesmrtan.No,pritombibilopotrebnoukazatinaključnurazlikuizmeđuPlatonaiAugustina.UPlatonovuMenonupitanje»štonasopravdavadavjerujemoubesmrtnost«,javljaseuuskojsvezispitanjem»kakonamjedanaspoznajaosjetilnomiskustvunedostupnihideja«.No,Pla­tonunijeuspjelodatizadovoljavajućeobjašnjenje.Kaoštojepoznato,premaPlatonovumišljenjuproblemapriornespoznajenijemogućeobjasnitiakosenepretpostavidajespoznavanjeanamnesis.Augustindonosiboljerješenjetogproblema.Vječnu,nepromjenjivuistinunespoznajemosjećanjemnaonoštosmoneposrednomotriliupreegzistentnomstanju.IdejesuutemeljeneuBožjemumu.Augustinidejeneoznačavasamokaovječne»razloge«(ratio­nes)promjenjivihstvari,negoihodređujekaoonekojesusameistinite(ipsae verae sunt),tj.kaovječneistine.31

Seifertkaopolazišterazmišljanjaoodnosućudorednostiibesmrtnostiuzimaprimjer ćudorednog djelovanja. »Mislimo li na nepravednu osudu na smrt

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…723

kojajeuslijedilatemeljemklevetekaoštoopisujePlatonuObrani SokratovojiliSolženjicinuArhipelagu Gulag«,vidimoda

»…izistinedostojanstvaljudskeosobekojajesposobnaspoznavati,slobodnainositeljprava,izkonkretnihpravaproizlazićudorednadužnostpoštovatičovjeka,njegovapravakaoiistinuonjemu.Tkotočiniuslobodi,djelujećudorednodobro,tkotonečini,djelujeloše.«32

Akosetoipriznaje,izgledadasenavedenesituacijedjelovanjaisamadjelo­vanjaodvijajuuvremenuipovijesti.Stimusvezinamećesepitanje,odakletaćudorednasituacijasadržibilokakavodnospremabesmrtnosti?Uodgovo­runatopitanje,Seifertukazujenasljedećemomente:

»Iakoćudorednodjelujućičovjekuopisanimsituacijamaodgovaranasasvimodređeni,ćudo­rednorelevantniobjekt,kojipostojiuvremenu:nadostojanstvotogčovjeka,natuistinukojaseodnosinapovijesnedogađaje…ipakćudorednodjelujućineodgovarasamonakonkretnusituacijukojaseiscrpljujeiprolaziuvremenu,negozauzimastavpremanečemvječnom.Ću­dorednodjelujućihoćečinitipravednonesamoovdjeisadanegoiusvakojsituaciji.Topostajejasnimčimsepredočidabićudorednodjelateljgovorio:‘Uovojsituacijikojapogađagospo­dinaMüllerapoštovatćunjegovodostojanstvo,njegovaprava,istinuonjemu;alisutra,kadasretnemgospodinaFischeranećutočinitiilićumoratibaremrazmisliti’.«33

Našautorskrećepozornostnatodaseiuhtijenjukojeseusmjeravanaćudo­rednuvrijednostštojučovjektrebaostvaritiukonkretnomdjelovanjunalaziopćielement.

»Itavoljaneupravljasenaizoliranućudorednuvrijednost…negoituvoljutrebashvatitikao‘općuvoljubitidobar’.«34

Kadaseućudorednomdjelovanjuneposrednobavivremenitimdogađanjem,čovjekistovremenozauzimastavpremavječnom.Tosejasnopokazujeuči­njenicidaćudorednakrivnjakojaproizlaziiznećudorednihčinajednostavnonezastarijeva.Tonasvodidaljnjeminutarnjemobilježjućudorednesfere,kojuSeifertoznačujekao»kvalitativnudimenzijuvječnostiili‘trajanje’ću­dorednog«.Ovasedimenzijamanifestiraurazličitimsvojstvimaćudorednog.Bitnoobilježjećudorednihvrijednostijestnjihovodnospremanagradiikazni.Ovdjeseradioelementarnojdanostidaćudorednomdobrupripadanagrada,aćudorednojkrivnjikazna.Kadaosobadoživljavazahtjevdasekrivnjakazni,tadasetajdoživljajnesmijepomiješatisasubjektivnomreakcijomsvojstve­nomsvimoblicimaosveteikojase»nepojavljujesasviješćudaćudorednakrivnjanužnozahtijevakaznu;jerovaseposljednjaodnosiisključivonane­vrijednostćudorednogzla«.Nasličannačinmožemorazumjetidajenepra­vednokadaćudorednoplemenitičovjek trpi ilikadaćudorednevrijednosti

29

Josef Seifert, »Das UnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAnthropologie«,str.300.

30

Isto,str.304.

31

Okvirisvrharadanamnedopuštajudubljeras-pravitinakojinačinAugustinpokazujemo­gućnost spoznaje rationes kao pravog pred­metacognitio intellectualis,ikakosamone­tjelesna,racionalnadušamožebitiizvršujućisubjekttakvihspoznajnihčina.Otomevidi:Ludger Höschler, Die Realität des Geistes. Eine Darstellung und phänomenologische

Neubegründung der Argumente Augustins für diegeistige Substantialität der Seele,Univer­sitätsverlagC.Winter,Heidelberg1986.

32

Josef Seifert, »Das UnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAnthropologie«,str.301.

33

Isto,str.301.

34

Josef Seifert, »Das UnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAnthropologie«,str.302.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…724

ostajubeznagrade.Ovajodnos razlikujeseododnosakojipostoji izmeđuvanćudorednihvrijednosti i djela i znakapriznanja.Nagradaza ćudorednezaslugeimadublji,metafizičkikarakter.Odnosćudorednogpremanagradiikazniznakjejedinstvenetranscendencijećudorednog.

»Makakojeistinitodakvalitativnevrijednostiovdjenazemljinemajunitikaraktersupstancijenitimoćpobjednosnopodvrgnutisvebrutalnesilekojesunižeodčovjeka,ništamanjeonenesadržebitnoobećanje(objavu)metafizičkemoći…«35

Najjasnijeiuposvenovomsmislu,takvalitativnadimenzijavječnostićudo­rednograzvijasesamoućudorednodobrom.Ćudorednodobroima»karakterfilozofskidostupne‘radosnevijesti’,ukolikogovoriovišoj,savršenijojsferivrijednostinegoštojesusrećemouovomživotu«.36Ućudorednojodluci iuglasućudorednesavjestičovjeksekonfrontirasnečimvječnovažećim,sdahomvječnog,kaoštoosavjestikažeS.Kierkegaard.Tojošjačedolazidoizražajauodgovoru ipodređivanjućudorednojdužnostikojačovjekakon­frontirasdahomvječnog.IKantpostulirabesmrtnost,jerseinačenebimoglautemeljitibezuvjetnostćudorednedužnosti.Moralniživotciljananapredakusavršenosti.Ćudorednasferasadržiusebineograničenumogućnostrastausavršenosti,štoseočitujeutomeda»nijedančovjeknemoževidjetisvojećudorednostanjekaonon plus ultra,kaozavršnutočkunakojojbimogaosa­mozadovoljnostajati«.37SeifertukazujenapoznatomjestoKritike praktičkog umanakojemKantističedasesvetostkaopotpunaprimjerenostvoljećudo­rednomzakonunemožepostićiukonačnomvremenu,jerzatosavršenstvo»nijednoumnobićeniujednomčasusvojegaopstankanijesposobno«.38

Težnjazaćudorednomsavršenošćupokušavaseostvaritiurazličitimkrepo­stima.Iziskustvaznamo,da

»…tatežnjauljudskompodručjuostajeneispunjenaiusmjerenajenaapsolutnodobro,dokjećudorednasposobnostograničenaljudskomnaravi.(…)TakovećAristotelprimjećujedamu­drostkaoblaženstvonadilazi‘ljudskusnagu’«.39

ĆudorednozahtijevaispunjenjebezostatkaAlinijedankonačninapredakumoralnomživotomnemože ispuniti tu bitnu tendenciju.Govori li to pro­tivmogućnostinjenaispunjenja?Izsvegarečnogslijedidaćudorednatežnjazaprevladavanjemsvihpogreškiićudorednihnesavršenostinemoženikadanaćisvojeispunjenjeunutarživota,unutarkonačnogvremena,alitoneznačidanemoženaćisvojeispunjenjeuopće.Mogućnostjećudorednesavršenostidanasamopobesmrtnosti.TimejeSeifertpotkrijepioprvupremisudokazabesmrtnostipremakojoj ljudskiživotpostavljasmislenizahtjevzabesmrt­nost.No,potrebnojejošpotvrditidrugupremisupremakojojtakvizahtjevimorajubitiispunjeni.Kaoštosmoprijeistaknuli,ćudorednevrijednostipoputdobrote,poniznosti,blagosti,pravednosti,prianjajuuzjezgruosobekaoduhovneosobeiciljajuposvomsmislunavječnost.Većsamačinjenicadačovjekmožebitinositeljćudorednihvrijednosti,činibesmislenompredodžbupremakojojbionkaoduhovnaosobastjelesnomsmrćuprestaopostojati.Mogućnost,bitinositeljtakvihvrijednosti,ukazujenavječnuintencijuduše,pasemožemozapitati»ne postoji li proturječje izmeđunaravi tih vrijednosti i takve prolaznosti,izmeđusposobnostibitinositeljtakvihvrijednosti–iprolaznosti?«40Pomisli­molinaljubavpremadrugomčovjekuisnjomnerazdvojnopovezanutežnjuzasrećom,uviđamodaonauključujeujednoitežnjuzabesmrtnošću.Kakobimoglabitimogućasrećausvijetuukojemubisveonoštomožeusrećitiuko­načnicibiloprivid,razočarenje,varka?Jeronajkojijesretannebibinikadadragovoljnoiradopristaonaotimanjesreće.Dakle,srećazahtijevabesmrt­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…725

nost.KadaG.Marcelkažeda:»Ljubitinekobiće«značirećimu:»Ti,tinećešumrijeti«,41tadaseovatvrdnjanesvodinanekuželju,negoimavišekarakter»proročkesigurnosti«.Akojeljubavusmjerenanajedinstvo,nanerazdvojnovjernozajedništvo,nasrećudrugeosobe, testogamožebiti ispunjenaakopostojibesmrtnost,tadasepostavljapitanjedali»najplemenitijijeinajsvetijeuljudskomživotu,ljubavivjernost«,moguprevaritiibitipukailuzija.Ovausmjerenostmoralnogpremavječnomdokazujebesmrtnost,kadporedpremisa,daispunjenjesmislaćudorednogživotazahtijevabesmrtnost,tako­đermožedokazatiidrugupremisu,atojedanemogupostojatizadnjaap­surdna proturječja smisla. Još uvijek stojimopred sljedećomalternativom:iliječitavovajsvijetpukafasada,privid,ismislenizahtjevzabesmrtnošćunikadanećebitiispunjen,iličovjekneprestajeegzistiratisasmrću,njegovajedušaodređenazavječnost,postojionostranostukojojse ispunjasvenaštociljazadnjismisaosvihnajdubljihduhovnihčina.Ali,nepodliježemolipukoj želji kada od zahtjeva za cjelinomživotnog smisla zaključujemonabesmrtnost,nasmislom ivrijednošću ispunjenživotnakonsmrti?Kakobiodgovorionaovopitanje,Seifertdržipotrebnimukazatinaradikalnurazlikuizmeđusubjektivneiliproizvoljneželjeiobjektivnogzahtjevazasmislom.Turazlikuilustriranaprimjeruslučajasanjaneželje:

»Kadanetkosanjaoonostranostiukojojćenestatisvefrustracijenjegovihželja,ukojojćesvladati svojemoćneprijatelje, pokoriti svojeneprijatelje… jasno jeda takav san i željanezahtijevajuninakojinačinobjektivno‘ispunjenje’.Štoviše,u takvomslučajuukojemželjapotječeizneplemenitihmotivakaoštojezavist,subjektivnaosvetoljubivostitd.,postojimetafi­zičkismislenizahtjevdatakvasubjektivnailošaželjanebudeispunjena.«42

No,ikadseradioplemenitimželjamaisnovima,oniseradikalnorazlikujuodfenomenaetičkihsmislenihzahtjeva.Zanjihovopostojanjeodlučujućejedasu»utemeljeniunečempunovrijednom,bilouvrijednosti,tj.ćudorednomdobruizkojegaproizlazeiliuvrijednostikojaležiuispunjenjuzahtjeva«.43VidjelismodaSeifertusvomdokazupolaziodpretpostavkedaljudskiživot(ćudorednodobroizlo)postavljasmislenizahtjevzabesmrtnošću.Potrebnojejošpotvrditidrugupremisupremakojojtakvizahtjevimorajubitiispunjeni.

Ispunjenje smislenog zahtjeva za besmrtnošću

Ovadrugapremisa,premakojojetičkizahtijevizasmislommorajubiti is­punjeni, može biti principijelno dokazana kao istinita na različite načine.

35

Dietrich von Hildebrand, Ethik. Gesammel­te Werke, Bd. II,W.Kohlhammer, Stuttgart1973.,str.166.

36

J.Seifert,»DasUnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAn­thropologie«,str.303.

37

Isto,str.302.

38

ImmanuelKant,Kritika praktičkog uma,Na­prijed,Zagreb1990.,str.170.

39

HorstSeidl,Sittengesetz und Freiheit. Erörte­rung zur Allgemeine Ethik,Gustav-Siewerth-

Akademie,Wilheim-Bierbronnen 1992., str.266.

40

DietrichvonHildebrand,Idolkult und Gottes­kult. Gesammelte Werke, VII, Josef Habbel,Regensburg1974.,str.305.

41

GabrielMarcel,Homo viator,EditionsMon­taigne,Pariz1952.,str.205.

42

Josef Seifert, »Das UnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAnthropologie«,str.305.

43

Isto,str.305.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…726

Seifertukazujenadvaputa.Mogućejepoćiodfenomena»nutarnjeistine«ćudorednog.Ćudoredniživotčovjekabiobi»velikalaž«kadnebislijedilabesmrtnost.Našježivotupravljennatakavnačinnabesmrtnostdabibeznjebiliosuđeninatragičnoinutarnjemsmislunašeegzistencijeprijetećeprotu-rječje.

»‘Glas’dobraizla,bitirealitetćudorednogjepreklasičan…dabibioodbijenkaolažan…Nemožemoprihvatitidaononajozbiljnijeinajplemenitijeuljudskomživotu,daonoštojeusvojojbiti‘istinsko’,vara.Toprihvatitipredstavljalobiizdaju…najdragocjenijegučovjeku.«44

Usvakomdubokom,središnjemiskustvukaoštoje,primjerice,ljubav–»sja­jiupravljenostnavječno«.Pomislimolinaljubavpremadrugomčovjekuisnjomnerazdvojnopovezanu težnjuzasrećom,uviđamodaonauključujeujedno i težnju zabesmrtnošću.Tovrijedipodpretpostavkomda srećuneshvatimo isključivo kao imanentno ispunjenje i aktualizaciju ljudskih spo­sobnosti,negospoznamodajesrećaposljedicačovjekovespremnostipredatisedrugojosobiidobrimazbognjihsamih,kadihpotvrđujezbognjihsamihida jeukonačici»srećakaonajunutarnijaradostosobemogućasamokadtrijumfiradobroikadasmouvjereniuuniverzalnupobjedudobraipravednogiznadsvakogzla«.Seifertargumentirapolazećiodnužnogstanjastvarikojeimplicirakakomo­gućnosttakoizbiljnostsreće.ZaTomuAkvinskogtakvonužnostanjestvarijestzakonnaravnogreda,premakojemnaravnatežnjamorabitiispunjenainemožebitibesmislena.UTomeAkvinskognalazimosljedećiargument:

»Vlastitaradnjačovjekakaotakvogjestmišljenje:timeseonrazlikujeodživotinjeibiljakaineživihbića.Amišljenjeseodnosinaopćeinepropadljivezbiljekaotakve.Nemogućejedaprirodnatežnjabudeuzaludna.Aličovjekprirodnotežidavječnopostoji.Tojejasnopotomeštojebitakonozačimsvabićateže;čovjekpakumomsvojimdohvaćabitaknesamokaosa­dašnjitrenutak,kaonerazumneživotinje,negonaprosto.Čovjekdaklepostižetrajnostgledomnadušu,kojomdohvaćabitaknaprostoiucijelomvremenskomrasponu.«45

SličanargumentgradiAugustinnatežnjizasrećom.Svakičovjektežisrećiitimenužnobesmrtnosti.46Izsvegarečenogslijedidajenašživotusmjerenpremabesmrtnostiidabibeznjebiliosuđeninatragičnoinutarnjemsmislunašeegzistencijeprijetećeproturječje.Notime,smatraSeifert,jošuvijeknijedokazanodapostojiživotnakonsmrtijer»jošbifilozofmogaosaSchopenhaueromprigovoritidajesvjetskavoljazlainalazizadovoljstvourazaranjustvariismislasvijeta«.47Daživotčovje­kanijeapsurdan,ukonačnicisemožedokazatisamodokazomtrijumfadobraismislastvarnosti.Drugiputfilozofijskogutemeljenjanemogućnostidabinašživotbiometafizičkavarka ležiu filozofskomdokazuBožjeegzisten-cije.Našautorusredotočujesenaonedokazekojiseizgrađujunabîtićudorednog.Uzmelisekaopolazištekontingencija iograničenost ljudskećudorednostikoja»dopuštabitno‘više’ili‘manje’nasavršenosti«,jasnojedaljudsko,ukonačnombitkuikonačnojslobodiukorijenjenoćudorednodobronesadržidostatnirazlogsvogpostojanjausebisamom.Samobeskonačnaćudorednadobrota,kojaegzistiraubeskonačnoslobodnomibitku,predstavljametafi­zičkirazlogmogućnostiljudskećudorednosti.Kaopolazištemogućejeuzetićudorednudužnostukojojležielementbezuvjetnogzahtjeva.

»Minalazimo jednoznačnounašemmoralnom iskustvu, dapostojekategorički i bezuvjetnizahtjevikojinekažu:Akoilibudućidaželišbitisretan,trebaštoučiniti,onoostvariti;negobezuvjetno:Totrebašučinitiikadsuupitanjutvojživotisreća.«48

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…727

Drugimriječima,akosekaopolazišteuzmećudorednadužnostukojojležielementbezuvjetnogzahtjeva,pokazujesedaonausvojojveličanstvenostiibezuvjetnostikao»najosobniji‘poziv’«ostajeneobjašnjenaakosenekorije­niuapsolutnom,božanskomBitku,jer»takvobezuvjetnotrebanjenemožeutemeljitinaševlastitohtijenje,negosamoapsolutnoTi,božanskaosoba«.Mogućejepoćiodsavjesti,odjednogbezuvjetnogglasaunamaukojemuneležisamosmislenizahtjevzabesmrtnošćunego,kakokažeNewman,»narav­naobjavaBoga«.49

Pođemoliodtogadaćudorednodobromnužnopripadanagrada,aćudorednozlomkazna, jasnouviđamodakonačnovažećakaznazakrivnjuikonačnovažećanagrada

»…samotadamožebitidanakadasuuosobikojanagrađujeikažnjavaispunjenatriuvjeta:prvo,taosobamorabitipravedna,jersvakanepravednailiograničenopravednaosobanebimogla ispunitimetafizički zahtjev zapravdom.Drugo,moraosoba sucabiti sveznajuća, jernijednoograničenobićenemožeproniknutizadnjeitajanstvenemotiveimisličovjekasapso­lutnomizvješnošćuiodvagatipravuitočnumjerukrivnjeizasluge.Treće,osobasucamorabitisvemoćna,jernijednoograničenomoćnobićenemožeosiguratiizvršenjepravednenagradeipravednekazne.«50

PremaSeifertovuuvjerenju,dubokiargumentzabesmrtnostdonosiAnselmoCanterburyjskiudjeluMonologion, jerpovezujeobjespomenutepremiseiformepersonalističkihdokaza zabesmrtnost u jedinstvenuvelikumisao.51Tajargumentpolaziodnajdubljegčinauma,spoznajeBogainajvišegćudo­rednogčina,ljubavipremaBogu.Najvišićudorednizahtjev,naime,daseapsolutnodobroljubivišenegodru­godobro,izvodiseizljudskemogućnostidaspoznanajvišedobro.Spadaunaravljudskogduhadarazlikujevišedobroodmanjegdobraidajesposobanspoznatinajvišedobro,Boga.Čimspoznajedapostojinajvišedobro,onta­kođerrazumijedanijednodobronetrebabitivoljenozbognjegasamognegotodobro.Ljudskajedušastvorenakako

»…bivoljelanajvišubit.Nužnojedakle,dajeonanapravljenailidabivoljelabezkrajailipakdabituljubavjednomizgubila,bilosvojevoljno,bilosilom.Aligrešnojesmatratidabinajvišamudrostbilastvorilazatodajednomtolikodobroprezreilidaga,želećigazadržati,nekomsilomizgubi.Preostaje,dakle,dajeonanapravljenadabibezkrajavoljelanajvišubit.«52

44

Isto,str.307.

45

TomaAkvinski,Suma protiv pogana. Summa contra Gentiles,KnjigaII,poglavlje79,Krš-ćanskasadašnjost,Zagreb1993.

46

Dokazizčovjekovenaravnetežnjezablažen­stvom razvija iT.Akvinski,Summa theolo­gica, I,q.75a6; I-II,q.2,a.8;Suma protiv pogana. Summa contra Gentiles,Knjiga III,pogl.57.

47

J. Seifert, »Gibt es ein Leben nach demTod?«,str.252.

48

J.Seifert,»DasUnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAn­thropologie«,str.308.

49

Usp.JohnHenryNewman,Grammar of As-sent, Doubleday & Company, New York1955.,pogl.5,odj.1,str.97.

50

J.Seifert,»DasUnsterblichkeitsproblemausderSichtderphilosophischenEthikundAn­thropologie«, str. 308. Tu se Seifert oslanjanaKanta,kojijeukazaonatodaretributivnapravednost nagrade pretpostavlja tri uvjetau »vječnom sucu«.Usp. I.Kant,Metafizika ćudoređa,Maticahrvatska,Zagreb1999.,str.223.

51

Usp.J.Seifert,»GibteseinLebennachdemTod? Philosophische Gedanken zur Unster­blichkeit«,str.244–245.

52

Anselmo Canterburyjski, Monologion 71,Demetra,Zagreb1997.,str.225.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…728

Topretpostavljadadušaživizauvijek,tj.dajebesmrtna.Ljudskajeduša»tak-va,da,akoočuvaonoradičegapostoji,jednomblaženoživi,istinskisigurnaodsmrtiisvakedrugeneprilike«.53IzsposobnostičovjekadaspoznanajvišeBiće,proizlazi,kakotoizvodiAnselmo,najvišaćudorednadužnostčovjeka,atojevoljetiiznadsvegabeskonačnodobro,abićekojeBogamožeitrebavoljetislobodno,morabitibesmrtno.StogaispunjanajvišupravednostkadaBoga,najvišedobrovoliiznadkonačnihdobara.Budućidajeljubavdobraipravedna,trebabitinagrađenaakousvijetutrebabitipravde.Alikakotrebaljubavbitinagrađena?Svakadruganagradaosimnerazorivogjedinstvasljubljenimnajvišimdobrombilabiljubećemmučenje,daklebilabikaznakadabiBogdobrotuljubavipremaNjemuhtionagraditibilokojimdrugimdobromosimvječnimujedinjenjemsnjime.

»Čimeda,dakle,najvišadobrotanagradionogakojivoliizanjomežudi,negosamomsobom?Jerštogoddrugodala,nebinagradila,jernitibinadoknadilaljubavnitiutješilaonogakojijevoli,nitizasitilaonogakojizanjomžudi.«54

Njegovadobrotaipravednostzahtijevaju,dabićekojeGaljubibudenagra­đenovječnimujedinjemsNjime.StogajenemogućeiproturječilobiBožjojpravednostiiljubavikadabičovjekbiosmrtan.Akosekaoishodištedokazazabesmrtnostuzmesmisaoćudorednog,kakotočiniSeifert,tadanijemogu­ćeosporitidaAnselmovdokazimapozitivnuvrijednost.Seifertoveanalizepokazujudametodama filozofijske antropologije i etikemožemozadobitivažnespoznaje:dačovjekposjedujejednostavnuduhovnudušu,dačovjeknijesamo»bitak–k–smrti«,negojeućudorednomusmje­rennavječno.Besmrtnostusmisluzadnjegpredmetaljudsketežnjeneštojepunovišenegopukinastavakovog ili sličnogživota.Besmrtnost kojoj sečovjeknadauključujeispunjenjespoznajnetežnje,ćudorednetežnje,čežnjezasrećomipobjedompravednosti.Utomeujednovidinašautorgranicufi­lozofijskih dokaza za besmrtnost duše. Filozof nemože znati da li čovjekstvarnomožepostićipozitivnisadržajkojijediničinismislenombesmrtnost.IakoSeifertspravomprimjećujedaPlatonnijevidiojasnogranicefilozofij­skihdokazazabesmrtnost,ipaknetrebaprevidjetijednomjestouFedonunakojemPlatonupoređujeistraživanjekojesepostižefilozofijskimumom,sa»splavi«,kojomminasebepreuzimamopothvatprijelazaprekomoraživo­ta.55Ljudskiumnemožebitiništadrugonegosplav,sasvimnesigurnostimakojesustimepovezane.Postiglibismomnogovećusigurnostkadabisemog-lipovjeritibožanskomLogosu:božanskiLogosnebibionikakvasplav,negočvrstiisigurnibrodkojibinamomogućiosigurnijeprijećimoreživota.56

MožemosesuglasitisaSeifertomdatimedodirujemozadnjuičistoreligioz-nu dimenziju transcendencije vječnog života, viđenje dostojanstva ljudskeosobekojeležisonestranesvihfilozofijskihargumenatazadostojanstvoibesmrtnost.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(715–729)

I.Tićac,Fenomenološkonovopromišljanjeodnosaćudorednostiibesmrtnosti…729

Iris Tićac

Eine neue phänomenologische Reflektierung des Verhältnisses von Sittlichkeit und Unsterblichkeit im Denken J. Seiferts

ZusammenfassungZiel und Zweck der vorliegenden Arbeit liegen in dem Versuch, den Beitrag Josef Seiferts zur Untersuchung der Beziehungen zwischen Sittlichkeit und Unsterblichkeit bzw. zur philo­sophischen Begründung der Unsterblichkeit aus dem Sinn des Sittlichen darzustellen. Dabei versucht man auf die Frage beantworten, warum Seifert das Argument aus der Einfachheit der Seele nicht als ein ausreichendes Argument für Unsterblichkeit findet und warum unserem Autor jene Argumente die auf dem spezifisch personalen Wesen des Menschen beruhen, bzw. moralische Argumente aus dem Sinn personaler Existenz tiefer scheinen. Um auf diese Frage zu beantworten werden zwei Prämissen Seieferts Unsterblichkeitsbeweises analysiert: erstens, die Prämisse, dass das menschliche sittliche Leben eine Sinnforderung auf Unsterblichkeit stellt, und zweitens, die Prämisse, dass solche ethische Sinnforderungen erfüllt werden müssen.

SchlüsselwörterJosefSeifert,Unsterblichkeit,Sittlichkeit,geistigeSeele,ethischeSinnforderungnachUnsterblichkeit

53

A.Canterburyjski,Monologion 71,str.223.

54

Isto,str.225.

55

Platon,Fedon 85 C-D, Naklada Jurčić, Za-greb1996.

56

NatojeupozoriovrsnipoznavateljPlatonovemisliGiovanniReale.Vidi:GiovanniReale,»Eine wichtige Botschaft für den heutigenMenschen«,u:MarianoCrespo(Hrsg.),Men­schenwürde: Metaphysik und Ethik,Universi­tätsverlag,Heidelberg1998.,str.80–81.