Sveučilište u ZagrebuEkonomski fakultet

Diplomski sveučilišni studij„Poslovna ekonomija“

FAKTORING I FORFAITING KAO NAČINI OSIGURANJA OD RIZIKA U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU

FACTORING AND FORFAITING AS WAYS OF AVOIDING

RISKS (INSURING FROM RISKS) IN INTERNATIONAL

BUSINESSDiplomski rad

Ivana Humić, 0067370870Mentor: Prof. dr. sc. Vlatka Bilas

Zagreb, rujan 2012.

SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................21.1. Predmet i cilj rada............................................................................................................................. 2

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja.......................................................................................2

1.3. Sadržaj i struktura rada...................................................................................................................3

2. RIZICI U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU..............................................................42.1. Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom..................................................................................5

2.2. Upravljanje rizicima......................................................................................................................... 8

3. FAKTORING KAO NAČIN OSIGURANJA OD FINANCIJSKIH RIZIKA.............113.1. Značajke faktoringa........................................................................................................................ 11

3.1.1. Nastanak i razvoj faktoringa..................................................................................................................12

3.1.2. Vrste faktoringa...........................................................................................................................................12

3.1.2. Sudionici faktoringa...................................................................................................................................19

3.1.3. Prednosti i nedostaci faktoringa..........................................................................................................19

3.1.4. Ugovor o faktoringu...................................................................................................................................21

3.2. Zakonska regulativa faktoringa i njegova međunarodna udruženja............................23

3.2.1. Međunarodna udruženja faktoringa..................................................................................................24

3.2.2 Hrvatska udruženja faktoringa..............................................................................................................24

3.3. Analiza tržišta faktoringa u Hrvatskoj i u svijetu.................................................................25

4. FORFAITING KAO NAČIN OSIGURANJA OD RIZIKA...........................................344.1. Značajke forfaitinga........................................................................................................................ 34

4.1.1. Povijesni razvoj forfaitinga.....................................................................................................................35

4.1.2. Sudionici forfaitinga..................................................................................................................................36

4.1.3. Financiranje forfaitingom.......................................................................................................................37

4.1.4. Instrumenti forfaitinga.............................................................................................................................38

4.1.5. Prednosti i nedostaci forfaitinga..........................................................................................................40

4.1.6. Primjer forfaitinga......................................................................................................................................41

4.2. Zakonska regulativa forfaitinga i njegova međunarodna udruženja............................42

4.3. Analiza tržišta forfaitinga u Hrvatskoj i u svijetu.................................................................44

5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................47

POPIS LITERATURE...........................................................................................................49

POPIS SLIKA.........................................................................................................................53

POPIS PRILOGA...................................................................................................................54

POPIS TABLICA....................................................................................................................56

SAŽETAK...............................................................................................................................57

1

SUMMARY.............................................................................................................................58

ŽIVOTOPIS............................................................................................................................59

2

1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Kada poslovni subjekt kreće u nekakav poslovni pothvat svjestan ja da se izlaže riziku. Rizici

mogu biti mali, zanemarivi, ali i oni koji poduzeće mogu odvesti u propast ukoliko se

realiziraju. Kako bi osigurao svoju budućnost i budućnost svoje tvrtke poduzetnik poduzima

sve potrebne korake da se zaštiti, odnosno da te potencijalne rizike umanji. Rizik koji se

velikim dijelom javlja u poslovnoj praksi u Republici Hrvatskoj (RH), kao i u ostatku

poslovnog svijeta je nemogućnost naplate potraživanja. Poduzeće u pravilu treba novac za

odvijanje normalnog poslovanja bez davanja odgoda plaćanja prilikom prodaje roba ili usluga

Ukoliko se primici od naplate ne usklađuju sa dospijećem obveza, mogu uzrokovati

financijske poteškoće i probleme s likvidnošću. Moguća rješenja za navedene probleme su

pozajmice i krediti od banaka ili druga rješenja koja podrazumijevaju suvremene metode

financiranja kao što su otkup potraživanja ili faktoringa, te financijska usluga namijenjena

izvoznicima ili forfaiting.

Ovim radom želi se prikazati faktoring i forfaiting kao jedne od relativno novijih usluga koje

se nude u financijskim institucijama u Republici Hrvatskoj. Radom se žele prikazati način

kako se oni provode, koliko su važni za izvoznike i uvoznike, te koje su mnogobrojne

prednosti koje oni pružaju.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja

Pri izradi ovog rada korištena je razna literatura domaćih i stranih autora, te razni stručni

članci i publikacije, dok se do dijela informacija došlo i putem web pretraživanja.

Od metoda korištena je deskriptivna metoda kojom će biti iznijete definicije važnih pojmova

vezanih za to područje. Prilikom istraživanja korištena je i induktivno-deduktivna metoda za

prikupljanje činjenica vezanih za glavnu temu. Rad je napravljen na osnovu znanstvenih i

stručnih članaka.

3

1.3. Sadržaj i struktura rada

Rad se sastoji od pet poglavlja.

Nakon uvodnog poglavlja gdje je definiran predmet i cilj rada, izvori i metode prikupljanja

podataka te sadržaj i struktura rada, slijedi drugo poglavlje.

Drugo poglavlje «Rizici u međunarodnom poslovanju» obuhvaća definiciju, rizika,

pojašnjenje vrsta rizika u međunarodnom poslovanju te definira proces upravljanja rizicima.

U trećem poglavlju «Faktoring kao način osiguranja od financijskih rizika”, predstavljene su

temeljne značajke faktoringa. U sklopu poglavlja prikazan je nastanak i razvoj faktoringa,

vrste faktoringa te sudionici u faktoring transakcijama. Osim toga opisane su prednosti i

nedostaci koje donosi ta vrsta transakcije te je u prilogu prikazan ugovor o faktoringu. Osim

toga u sklopu ovog poglavlja prikazana je zakonska regulativa faktoringa te njegova

međunarodna udruženja, a na kraju je i analizirano je stanje na tržištu faktoringa u Hrvatskoj

i svijetu.

Četvrto poglavlje “Forfaiting kao način osiguranja od rizika» donosi također pregled značajki

forfaitinga. Prikazan je povijesni razvoj, sudionici transakcije, financiranje forfaitingom te

instrumenti forfaitinga. Između ostalog definirane su prednosti i nedostaci istih te je prikazan

primjer forfaitinga. U sklopu poglavlja također je prikazana zakonska regulativa forfaitinga te

njegova međunarodna udruženja, a u zadnjem podpoglavlju analizirano je stanje na tržištu

forfaitinga u Hrvatskoj i svijetu.

Zadnje poglavlje je zaključak.

4

2. RIZICI U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU

Pojavom sve snažnije konkurencije, ali i veće rizičnosti poslovanja u kojem banke i ostale

financijske institucije te poslovni subjekti obavljaju svoju djelatnost, trend globalizacije i

ostale pojave i promjene koje ga prate, poput deregulacije, volatilnosti tržišta,

disintermedijacije i reregulacije, zahtijevaju posvećivanje veće pozornosti rješavanju

problema učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima.

Glavni su ciljevi poslovanja sigurnost poslovanja uz ograničenu izloženost rizicima i

maksimalizacija profita, prije svega banaka kojima su to glavni ciljevi, a tako i ostalih

financijskih institucija i poslovnih subjekata.

Rizik je vrlo uobičajena riječ koja se liberalno koristi u medijima, posebice financijskom

novinarstvu, znanstvenim i stručnim časopisima, a najčešće od strane regulatora. Rizik je

najčešći faktor koji utječe na financijsko ponašanje, i bilo bi prilično jednostavno dodijeliti i

upravljati resursima u odsustvu rizika.

Rizici u poslovanju s inozemstvom mogu se definirati kao prijeteća mogućnost da nastupe

vremenski i prostorno nepredviđeni događaji izazvani subjektivnim okolnostima («ljudski

faktor») ili objektivnim okolnostima (okolnosti izvan mogućnosti utjecaja sudionika u

vanjskotrgovinskoj razmjeni) zbog čega može nastati šteta. Međunarodno poslovanje, od

potpisivanja ugovora pa sve do isporuke robe ili usluge prati cijeli niz različitih rizika. Za

kupca ključni i najveći rizik je hoće li mu biti isporučena dogovorena roba odnosno hoće li

isporučena roba biti upravo one kvalitete i u onoj količini kakvu je dogovorio. Za prodavatelja

je pak najveći rizik naplate isporučene robe odnosno rizik naplate u dogovorenom iznosu i u

skladu s ugovorenom klauzulom o plaćanju. 1

Za mnoge tvrtke volatilnost tržišta može imati veliki utjecaj na dobit. U posebnim situacijama

koje proizlaze iz neočekivanih promjena tečaja, cijena robe ili kamata mogu materijalno

uništiti prihode. Kako bi izbjegle moguće negativne posljedice za svaku kompaniju je bitno da

definiraju okvirnu politiku koja bi ih vodila u njihovim poslovima.

1 Matić, B. (2004) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb: Sinergija, str.186.

5

2.1. Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom

Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom su: 2

1. poslovni rizici

2. robni rizici

3. financijski rizici

4. tečajni rizici

Za kupca – uvoznika postoji rizik hoće li primiti robu upravo one kvalitete i količine kakvu je

naručio i platio. Uvijek postoji rizik da se robi na putu do kupca nešto dogodi, bilo havarija

transportnog sredstva a time i djelomično ili potpuno uništenje robe, bilo da se roba na putu

pokvari ili ošteti pri prekrcaju, skladištenju i slično.

Za prodavatelja je važno pitanje naplate isporučene robe ili izvršene usluge koja može izostati

zbog raznih razloga, npr. zbog nesposobnosti plaćanja (insolventnosti) inozemnog kupca,

prisilne odgode (moratorija) plaćanja u zemlji kupca, ratnog stanja, valutnih poremećaja,...

Rizici mogu biti prenosivi i neprenosivi, odnosno pretežito neprenosivi. Najjasnija i

najjednostavnija je podjela poslovnih rizika u vanjskotrgovinskoj praksi na skupinu robnih

rizika i skupinu financijskih rizika.3

Robni rizik proizlazi iz poteškoća određivanja količine, kvalitete i vrijednosti robe, iz prirode

njene nepostojanosti, osjetljivosti, složenosti ili potreba održavanja, posebne njege te raznih

zahtjeva i drugih vanjskih opasnosti po proizvod. Ovaj rizik je to veći što poduzeće ima širi

asortiman, Kada je posrijedi uzak asortiman, postoji dovoljno stručno poznavanje robe i

posebna iskustva, tako da robni rizik nema veliko značenje, dok je kod širokog asortimana,

posebno u trgovačkim organizacijama, veoma čest slučaj da se roba obrađuje s nedovoljnim

stručnim poznavanjem, i gdje vlada princip da se rizici određene robe kompenziraju

mogućnostima druge robe. Robni rizik do izražaja najviše dolazi skladištenjem zbog kvarenja

kala, rasipa, prirodnog gubitka, nepažnje u rukovanju, krađe, uništenja i slično.

Robni rizik očituje se u određivanju količine, kvalitete i vrednovanja robe. Proistječe iz

poteškoća koje nastaju u poduzeću, čiji je uzrok u prirodi robe, njezine složenosti i

2 Fraser, D. R., Gup, B. E. i Kolari, J. W. (2001) Commercial Banking (The Management of Risk), South

Western College Publishing Cincinnati.3Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:

http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].

6

osjetljivosti održavanja njene uporabne vrijednosti (korisnosti), te posebne njege robe u

odnosu na njene fizičke, estetske, kemijske i biološke osobine. Rizik je veći što poduzeće ima

veći izbor roba. To zahtijeva znanja i iskustva raznovrsne prirode, a često takva znanja

nedostaju. No, robni rizik najčešće se pojavljuje pri skladištenju, kao kvarenje, kalo, rasip,

lom, prirodni gubitak, nepažnja u rukovanju, krađa, uništenje i slično.

Financijski su rizici opasnost koja može djelomično ili potpuno onemogućiti da se plaćanje i

naplata izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Oni mogu znatno utjecati na

pogoršanje predviđenog financijskog rezultata. Pojavljuju se kao posljedica subjektivnih

osobina uvoznika kao i tržišnih okolnosti koje utječu na kretanje odnosa u prometu valuta na

svjetskom novčanom i deviznom tržištu.

Uobičajena je podjela ovih rizika na: 4

1. Komercijalne rizike

2. Nekomercijalne rizike

Nekomercijalni rizici se dijele na:

Katastrofičke rizike – rezultat razarajućih prirodnih sila i događaja koji izazivaju

gubitak ljudskih života i velikih pustošenja pojedinih područja (potres, pomicanje ili

klizanje tla, vulkanske erupcije, poplave, uragani, veliki požari i druge prirodne

nepogode). Čovjek ne može utjecati na uzrok njihova nastanka i stoga predstavljaju

«višu silu».

Političke rizike – predstavljaju opasnosti što mogu nastati zbog iznenadnih mjera

državnih organa dužnikove zemlje koje mogu dovesti do toga da uvoznik – dužnik

postane nesposoban za izvršenje svoje ugovorne obveze (ratovi, pobune, štrajkovi,

građanski nemiri, revolucije, prevrati, smjene političkih vlasti,...)

Ove je rizike veoma teško, odnosno nemoguće procijeniti. Radi njihovog lakšeg uočavanja

podijelili smo ih prema uzrocima i posljedicama u odnosu na novčani aspekt likvidacije

poslovnih transakcija na slijedeće: 5

- rizik cijene

4Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:

http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].5 Ibid, str. 51.

7

- rizik izvoznog kredita

- rizik konvertiranja

- rizik transfera

- tečajni rizik

- valutni rizik

- politički rizik.

Tečajni rizik postoji zbog neizvjesnosti u promjenama tečaja domaće valute u odnosu prema

stranima.6 Pod utjecajem brojnih ekonomsko-političkih činitelja i neprestanih promjena

ponude i potražnje za devizama, devizni tečaj podložan je učestalim fluktuacijama, koje

dovode do odstupanja stvarne vrijednosti jedne (ugovorene) valute i druge valute, tj. one u

kojoj se mora izvršiti plaćanje.

Budući da promjena tečaja može realno smanjiti ili uvećati odnos vrijednosti dviju valuta, a

time i iznos ugovorene veličine obveza ili potraživanja prilikom zaključivanja ugovora o

isplati osiguranja, kredita ili drugih oblika plaćanja, ugovorne strane često dogovaraju i

valutnu klauzulu kojom se zaštićuju od tečajnog rizika; one time de facto fiksiraju odnos

vrijednosti dviju valuta.7

Tečajni odnosno valutni rizik se pojavljuje ukoliko promjene međunarodne vrijednosti

domaće valute ili intervalutnih tečajeva svjetskih valuta prouzroče nepovoljne učinke na račun

dobiti i gubitka i novčane tijekove poslovnog subjekta.8

Tri su tipa tečajnog rizika: 9

1. Obračunski rizik

2. Ekonomski rizik

3. Transakcijski rizik

6 Latković, M. (2002) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola, Financijska teorija i praksa 26,

str. 466.7 Andrijašević, S., Račić-Žlibar, T.(1997) Rječnik Osiguranja, Zagreb:Masmedia, str. 412.8 Shapiro, C.A.: (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston: Allyn und Bacon, str. 188.9 Walmsley, J. (1992) The Foreign Exchange and Markets Guide, New York: John Willey and Sons, str. 407.

8

Obračunski rizik pojavljuje se i u bankama, poduzećima i drugim subjektima koji dio

poslovanja vode u domaćoj valuti, a dio u stranim valutama i koncem svakog mjeseca, prema

važećim propisima iskazuje svoje poslovanje u domaćoj valuti.10

Ekonomski rizik tečaja može se definirati kao potencijalna promjena u budućim zaradama i

novčanom tijeku koji su posljedica kretanja međunarodne vrijednosti domaće valute ili

intervalutarnih tečajeva, a vidljive su u promjenama u konkurentnosti poslovnog subjekta na

tržištu. 11

Transakcijski rizik ili rizik devizne transakcije je pojam kojim se označava rizik proistekao iz

poslovne transakcije, bez obzira da li je u pitanju transakcija koja je obavljena, koja je u tijeku

ili je tek u pripremi, a odnosi se na tekuće devizne transakcije. 12

2.2. Upravljanje rizicima

U suvremenom okruženju sve snažnije konkurencije ali i veće rizičnosti poslovanja u kojem

banke i ostale financijske institucije te poslovni subjekti obavljaju svoju djelatnost, trend

globalizacije i ostale pojave i promjene koje ga prate, poput deregulacije, volatilnosti tržišta,

disintermedijacije i reregulacije, zahtijevaju posvećivanje veće pozornosti rješavanju

problema učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima.

Upravljanje rizicima neizostavni je dio investicijskog poslovanja, a sastoji se od identifikacije

različitih oblika rizika kojima su izloženi portfelji investitora, mjerenja rizika pomoću

kvantitativnih metoda te definiranja postupaka kojima se provodi upravljanje. Razvoj

metodologije upravljanja rizicima donedavno je bio usmjeren prema kratkoročnim

investicijskim horizontima pogodnima za investicijske banke, hedge fondove i korporacije. 13

Sigurnost poslovanja uz ograničenu izloženost rizicima i maksimalizacija profita glavni su

ciljevi poslovanja prije svega banaka kojima su to glavni ciljevi, a tako i ostalih financijskih 10 Jurman, A. (2001) Valutni rizik u poslovnim bankama, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci

Ekonomski fakultet Rijeka, 19 (2), str. 163.11 Shapiro, C.A. (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston: Allyn und Bacon, str. 22.

12 Ibid, str. 201.13 Latković , M. (2001) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola, Zagreb: HAGENA, str. 463.

9

institucija i poslovnih subjekata.

Upravljanje rizikom je poprimilo izuzetnu pažnju među menadžerima i nadglednicima

aktivnosti trgovanja. 14

Provedba jakog i efikasnog upravljanja rizikom i kontrola unutar tvrtke promiče stabilnost

kroz cijeli financijski sustav. Naime, kontrola upravljanja internim rizikom osigurava četiri

važne funkcije: 15

štiti tvrtku od tržišnog, kreditnog, operacijskog, legalnog i rizika likvidnosti

štiti financijsku industriju od sistemskog rizika

štiti klijente tvrtke od velikih gubitaka koji nisu u vezi s tržištem (pronevjere, prijevare

i sl.)

štiti tvrtke i njihove franšize od patnje koji izaziva rizik reputacije.

Za mnoge tvrtke volatilnost tržišta može imati veliki utjecaj na dobit. U posebnim situacijama

koje proizlaze iz neočekivanih promjena tečaja, cijena robe ili kamata mogu materijalno

uništiti prihode.

Najbolje formirana politika rizika mora jasno komunicirati s objektima upravljanja rizicima i

zahtjevima visokog menadžmenta. Mora biti kreirana oko glavne pretpostavke da je

ponašanje na tržištu nepredvidivo, i da je većina prognoza nerealna. Osobe zadužene za

upravljanje rizikom, moraju očekivati i planirati neočekivano. Koraci koje svaki rizik

menadžer mora imati na umu prikazani su Slikom 1.

Slika 1. Koraci upravljanja rizikom

14Khandelwal, A. K. (2012) Importance of Risk Management, Dostupno na:

http://www.shilpabichitra.com/shilpa2003/dest037.html, [28.5.2012].15Harper, D. (2005) Market Risk [online], Bionic Turtle, Dostupno na:

http://www.bionicturtle.com/how-to/article/market_risk/, [20.6. 2012].

10

Izvor: Karol, A. i Hughes, R. (2010) A Practical Framework for Managing Market Risk [online], Visual Risk,

Dostupno na: http://www.visualrisk.com/underthehood/UndertheHood_RiskManagement_Issue1.pdf ,

[25.6.2012.].

Sustav upravljanja rizicima jest sveobuhvatnost organizacijske strukture, pravila, procesa,

postupaka, sustava i resursa za utvrđivanje, mjerenje odnosno procjenjivanje, ovladavanje,

praćenje i izvještavanje o izloženosti rizicima odnosno upravljanju rizikom u cjelini te

podrazumijeva uspostavu odgovarajućeg korporativnog upravljanja i kulture rizika.16

3. FAKTORING KAO NAČIN OSIGURANJA OD FINANCIJSKIH RIZIKA

3.1. Značajke faktoringa

16 Hrvatska narodna banka (2010) Odluka o upravljanju rizicima [online], Narodne novine d.d., Dostupno na:

http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/odluke-zoki-veljaca-2010/h-odluka-o-upravljanju-

rizicima.pdf [20.6.2012.].

11

Faktoring je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao

posebne organizacije. Prodavaoci, odnosno kupci mogu se financirati posredstvom faktora

pod uvjetom da kupac sve narudžbe prije izvršenja isporuke od strane poslodavca mora dati

faktoru na odobrenje, te da faktor stalno ispituje kreditnu sposobnost kupaca, prije nego što

preuzme bilo kakvo potraživanje. Faktoring je posao kratkoročnog financiranja robnih

potraživanja na osnovi fakture i robnih dokumenata. Temelj je ugovor o faktoringu i čini ga

globalna cesija budućih potraživanja dobavljača. Cediraju se na osnovi fakture i inkasa tih

potraživanja, a može se predvidjeti i komercijalni rizik i avansiranje vrijednosti ustupljenih

potraživanja do izvjesne granice. 17

Faktor za svoju uslugu zaračunava faktoring proviziju. Visina provizije uvjetovana je

ukupnim prometom, prosječnom svotom svih računa, brojem i postojanošću kupaca, kao i

prosječnim rokom potraživanja. Za preuzimanje komercijalnog rizika i avansiranja plaća se

posebna naknada.

Faktoring predstavlja jedan od suvremenih oblika kratkotrajnog financiranja. Najveće

prednosti faktoringa su široka primjenjivost i kratki rokovi realizacije tj. trenutno

osiguravanje likvidnosti. Prodajom svojeg stečenog potraživanja (npr. od kupaca za prodana

dobra i usluge) poduzetnik može doći do prijeko potrebnih novčanih sredstava prije službenog

datuma valute, naravno uz određenu cijenu. Razlozi koji nas dovode do odluke o upotrebi

faktoringa su najčešće slijedeći: 18

potreba za hitnim pretvaranjem potraživanja u novac iako potraživanja još nisu

dospjela na naplatu

nemogućnost naplate potraživanja od kupca te prodaja istog uz diskont onom

poduzetniku koji ima mogućnosti naplate otkupljenog potraživanja direktnim ili

alternativnim putem (kompenzacije, asignacije i dr.)

3.1.1. Nastanak i razvoj faktoringa

Autori koji se bave pitanjima izučavanja raznih oblika financiranja domaćeg i međunarodnog

prometa ne slažu se o vremenu i zemlji nastanka faktoringa. Jedna grupa autora nastanak

17 Andrijašević, S. i Račić Žlibar, T. (1997) Rječnik osiguranja, Zagreb: Masmedia, str.112.18 Jelić, F. (2012) Faktoring - model kratkotrajnog financiranja, Dostupno na:

http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/faktoring-–-model-kratkotrajnog-financiranja/, [5.6.2012.].

12

faktoringa vezuje za velika kolonijalna osvajanja prekomorskih zemalja pojedinih država

Zapadne Europe, u prvom redu Engleske, a i nekih drugih zemalja i razvoja trgovine

metropola sa njihovim zemljama kolonijama. Proizvođači i trgovci u matičnim zemljama

koristili su usluge faktora koji su bili domicilirani u prekomorskim zemljama i koji su

primajući na sebe del credere rizik garantirali prodajne cijene i davali avans za vrijednost

izvršene isporuke.19

Druga grupa autora smatrala je da je faktoring proizvod angloameričke trgovačke prakse, koji

se razvio iz komisioniranog del credere posla. Početak modernog faktoringa vezuje se za

razvoj tekstilne industrije krajem 19. stoljeća u SAD-u, koja je poticaje dobila uvođenjem

carinskih ograničenja za dotadašnji masovni uvoz tekstilne robe iz Engleske. Izgubivši

mogućnost da zarađuju na uvozu robe, trgovački posrednici su počeli financirati i kreditirati

domaće, američke proizvođače tekstila, kako bi omogućili da se djelatnost prodaje tekstilne

robe, koju su dobro poznavali, odvija i dalje. Proizvođači su, radi svoje sigurnosti od agenata

sve više zahtijevali garanciju naplate, i to kroz davanje predujma. S vremenom su agenti

umjesto posredovanja u prodaji, sve više prelazili na financiranje proizvodnje i umjesto da

daju predujam počeli otkupljivati potraživanja od svog klijenta po nižoj cijeni. Tako je iz

ugovora o kreditiranju, koji je najčešće bio u obliku del credere, unošenjem kreditnih

elemenata, nastao novi ugovor o faktoringu, koji je s vremenom, pored naplate i osiguranja

potraživanja, počeo dobivati i uslužnu funkciju. 20

Faktoring se posebno razvija nakon 2. svjetskog rata i predstavljao je oblik financiranja ne

samo u nacionalnim granicama zemlje, već i sve više kada se radi o njegovoj funkciji u

međunarodnoj trgovini.

3.1.2. Vrste faktoringa

Na tržištu postoji nekoliko vrsta faktoringa, a osnovna podjela bila bi na: 21

domaći,

izvozni i

19 Salinger, F. R. (1984) Tooley's Factoring, Cambridge, str. 26.20 Ibid, str. 27.21 Krolo, N. (2011) Faktoring proizvodi i usluge [online], Dostupno na:

http://www.zg.hgk.hr/WritePerm/assets/pdffiles/factoring_5.pdf., [ 25.6.2012.].

13

uvozni.

Domaći faktoring je financijska usluga kod koje se otkupljujuju kratkoročna potraživanja od

domaćih kupaca na teritoriju Republike Hrvatske. Prednost ovog sistema je što omogućuje

brzo financiranje, kontaktiranje kupaca, opominjanje kupaca, unovčavanje fakture i briga o

naplati.

Cijena faktoringa ovisi o vrsti ustupljenih potraživanja (faktura), obujmu posla, broju kupaca i

njihovom bonitetu, uvjetima plaćanja i vrijednostima pojedinih isporuka. U osnovi, cijena

faktoringa sastoji se iz:

faktoring naknada - od 0,5 do 2% od nominalnog iznosa potraživanja (fakture)

administrativni trošak po fakturi - od 100 do 500 kn

kamatna stopa - zavisi od tržišnih uvjeta kao za kratkoročne kredite.

Primjerice domaći faktoring koji nudi Privredna banka, prikazan na Slici 2., sastoji se od

sljedećih koraka: 22

1. Prodavatelj proda i isporuči robu kupcu- dužniku i ispostavi mu fakturu

2. Prodavatelj ustupa potraživanje PBZ Faktoringu uz kopiju fakture i ostale dokumente

kojima dokazuje postojanje potraživanja

3. PBZ Faktoring izvješćuje kupca /dužnika o ustupljenom potraživanju (cesiji)

4. PBZ Faktoring može već u vrlo kratkom roku od ustupanja potraživanja temeljem

potpisane ugovorne dokumentacije isplatiti na račun prodavatelja 70-90% vrijednosti

fakture, umanjeno za faktoring naknadu

5. Po dospijeću potraživanja dužnik plaća fakturu na račun PBZ Faktoring

6. Nakon naplate fakture PBZ Faktoring isplaćuje razliku sredstava u visini 10-30%

umanjeno za faktoring kamatu obračunatu na visinu isplaćenog avansa.

22 PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira domaći faktoring?, [online], Zagreb: Privredna banka Zagreb,

Dostupno na: http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-domaci-faktoring.html, [ 5.6.2012.].

14

Slika 2. Shema domaćeg faktoringa

Izvor: Privredna banka Zagreb (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:

http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].

Izvozni faktoring je primarni tip faktoringa u većini zemalja u razvoju i u tranzicijiskim

zemljama. Naime, u ovim zemljama je u mnogim slučajevima lakše i sigurnije faktorirati

kratkoročna potraživanja iz inozemstva, u odnosu prema domaćim kratkoročnim

potraživanjima, jer su u izvoznom faktoringu povezana kratkoročna potraživanja obično

locirana u zemljama sa jakim zakonskim, informacijskim i stečajnim okruženjima. Relativno

neiskusni izvozni faktori dobivaju na znanju uskom kooperacijom sa stranim uvoznim

faktorima, kompanijama koje obično egzistiraju mnogo godina i dostigle su liderstvo na

njihovim odgovarajućim tržištima.23

Primjer izvoznog faktoringa koji nudi Privredna banka prikazan je na Slici 3. Kao što je na

slici prikazano izvozni faktoring obavlja se prema sljedećim koracima: 24

1. Prodavatelj-izvoznik proda i isporuči robu kupcu-uvozniku i ispostavi mu fakturu

2. Prodavatelj ustupa potraživanje PBZ Faktoringu uz kopiju fakture i ostale dokumente

kojima dokazuje postojanje potraživanja

23 World Bank Development Research Group (2004) The Role of Reverse Factoring in Supplier Financing of

Small and Medium Sized Enterprises, N.York.24 PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira izvozni faktoring? [online], Dostupno na:

http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-izvozni-faktoring.html [10.7.2012.].

15

3. PBZ Faktoring ustupa potraživanje faktor kući u državi kupca-dužnika na temelju

prethodno dobivenog limita za konkretnog kupca-uvoznika

4. Faktor kuća u inozemstvu obavještava kupca o cesiji potraživanja

5. PBZ Faktoring isplaćuje na račun prodavatelja 80% vrijednosti fakture, umanjeno za

faktoring naknadu

6. Po dospijeću potraživanja dužnik plaća fakturu na račun faktor kuće u inozemstvu, a

faktor kuća u inozemstvu doznačuje sredstva PBZ faktoringu

7. PBZ Faktoring isplaćuje izvozniku razliku sredstava u visini 20% umanjeno za faktoring

kamatu za korišteno financiranje obračunatu na visinu avansa

Slika 3. Shema izvoznog faktoringa

Izvor: Privredna banka Zagreb (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:

http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].

Izvozni faktoring se odnosi na gospodarstvenike koji se bave međunarodnom trgovinom. On u

potpunosti podržava prodajni proces budući da faktor pokriva 100% kreditnog rizika prodaje

(zaštita od neplaćanja uvoznika), naplatu duga iz inozemstva pristupom uvozniku u njegovoj

zemlji na njegovom jeziku i na njemu prihvatljiv način. Rezultat je da udaljenost i kulturne

razlike prestaju da budu problem. Osim toga, sa prijenosom potraživanja Faktor, na zahtjev

16

prodavatelja, izvršava avansno plaćanje u postotku koji ovisi od prirode proizvoda, trgovačkih

uvjeta koji povezuju kupca i prodavatelja, njihovih boniteta, broja dužnika/kupaca

dodijeljenih faktoru, itd.

Izvozni faktor, pak, financira izvoznika do visine odobrenog limita, koji se određuje prema

predviđenom godišnjem prometu. Nakon ustupa potraživanja izvozniku se naplaćuje do 100

posto fakture umanjenu za trošak faktoringa. Ako izvozniku nisu potrebna likvidna sredstva,

moguće je ugovoriti samo osiguranje i naplatu potraživanja. Kod tog modela izvoznik ima

osigurana potraživanja u slučaju neplaćanja inozemnoga kupca (ako je insolventan).

Uvozni faktoring je financijski instrument koji se koristi kao odgovor na situaciju u kojoj

dobavljači poduzeća moraju osigurati proširene uvjete prodaje. Prošireni uvjeti prodaje mogu

uzrokovati više problema za manje dobavljače poduzeća - mala i srednja poduzeća nego za

velike dobavljače.

U proširenim uvjetima prodajne situacije, dobavljači koji žele poslovati s društvima i

vladinim tijelima moraju prihvatiti odgodu plaćanja tog društva ili vladinog tijela za 30, 60

dana ili čak i duže. Problem sa proširenim uvjetima prodaje je taj da dobavljači posebno mala

i srednja poduzeća su suočena s razlikama između priljeva od korporacija i vladinih tijela i

novčanim odljevima dobavljača. To može dovesti do raspada novčanog toka i dobavljači ne

mogu imati dovoljno novca na raspolaganju za nastavak djelovanja. 25

Uvozni faktor, koji najbolje poznaje vlastito tržište, provjerava bonitet kupca i na temelju

analize odobrava maksimalni limit do kojeg su ustupljena potraživanja osigurana. Uvozni

faktor naplaćuje potraživanje i vodi knjigovodstvo faktura i za te usluge naplaćuje određenu

naknadu.

Domaći i izvozni faktoring se razlikuju po broju uključenih strana. U domaćem faktoringu,

uključene su tri strane (prodavatelj, kupac i faktor), dok u izvoznom faktoringu postoje četiri

(prodavatelj, kupac, domaći faktor i faktor u inostranstvu).26 U domaćem faktoringu, faktor

posreduje između prodavatelja i kupca. Sve tri strane su locirane u istoj zemlji. Izvozni

25 Evans, M. (2012) Import Factoring [online], Dostupno na: http://www.ehow.com/facts_7716710_import-

factoring.html, [6.6.2012.]. 26 Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije, str. 7.

17

faktoring je sličan domaćem faktoringu, osim što su četiri strane uključene. Kao rezultat toga,

postoje dva faktora u transakciji, i to se zove dvofaktorski sistem faktoringa.

Osim ove podjele značajna podjela faktoringa je i na: 27

otvoreni i

zatvoreni ili skriveni.

Otvoreni faktoring je kada izvoznik prenosi svoje potraživanje prema inozemnom kupcu, s

tim da dugovanja isplati faktoru. Postoje dva oblika otvorenog faktoringa.

Prvi oblik otvorenog faktoringa predstavlja kada izvoznik svoje potraživanje koje ima prema

inozemnom kupcu, definitivno prenese na faktora. Kod ove vrste faktoringa vrijednost je i do

95% od knjigovodstvene vrijednosti potraživanja, i ovisi od obujma prometa koji se ostvaruje

preko faktora, stupnja rizika u koji ulazi faktor, kao i bilančnog stanja inozemnog kupca. Za

prenijeto potraživanje faktor isplaćuje izvoznu vrijednost potraživanja uz dobitak kamate,

provizije i troškova oko naplate potraživanja.

Drugi oblik otvorenog faktoringa je prisutan kada izvoznik ustupi svoja potraživanja samo

radi naplate. Tada se vrši cesija u cilju definitivnog prenošenja na potraživanja na faktora, da

bi faktor naplatio potraživanje od inozemnog kupca na svoje ime, a za račun domaćeg

izvoznika. U praksi se može vršiti kombinacija ove dvije vrste faktoringa.

Zatvoreni tj. skriveni faktoring je kada izvoznik robu namijenjenu izvozu prodaje za novac

faktoru, tako što banka u svojstvu skrivenog principa tu istu robu preko istog izvoznika

preprodaje inozemnom kupcu na kredit. U ovom slučaju faktor ostvaruje dobit na razlici u

cijeni. Zarada je po obujmu značajna, jer se svodi na financiranje izvoznog posla, što

izvozniku omogućava plasman robe u inozemstvo.

Osim toga postoji i faktoring s regresom i bez regresa. U faktoringu s regresom, faktor se

obraća klijentu (prodavatelju) ako potraživanja postanu loša, tj. ako klijent ne plati na

dospijeću. Rizik loših potraživanja ostaje na klijentu, a faktor ne preuzima rizik povezan s

potraživanjem. Faktor pruža uslugu naplate potraživanja, ali ne pokriva rizik kupca koji ne

uspijeva platiti dug. Faktor može povratiti sredstva od prodavatelja (klijenta) u slučaju takvog

27 Ibid, str. 10.

18

neizvršenja. Prodavatelj preuzima rizike povezane s kreditom i kupčevom kreditnom

sposobnošću. Faktor naplaćuje prodavatelju za upravljanje potraživanjima i usluge naplate

dugova, dok također naplaćuje kamatu na iznos unaprijed plaćen klijentu (prodavatelju).

U faktoringu bez regresa, faktor preuzima rizik neplaćanja klijentovih klijenata. Faktor ne

može tražiti nepodmireni iznos od klijenta (prodavatelja). Provizija ili takse naplaćene za

usluge faktoringa bez regresa su više nego za faktoring s regresom. Faktor preuzima rizik

neplaćanja po dospijeću i kao rezultat toga uzima dodatnu proviziju koja se zove del credere

provizija.

Osim toga postoji podjela na: 28

objavljeni i

neobjavljeni faktoring

U objavljenom faktoringu prodavatelj obavještava kupca o imenu faktora u fakturi, govoreći

kupcu da izvrši plaćanje faktoru na dan dospijeća. Objavljeni faktoring može biti i na osnovu

faktoringa s regresom i bez regresa. U neobjavljenom faktoringu prodavatelj ne obavještava

kupca o postojanju faktoringa, tako da ime faktora nije objavljeno na fakturi. U objavljenom

faktoringu, faktor ipak zadržava kontrolu, vodeći evidenciju prodavateljeve prodaje i

osigurava kratkoročno financiranje prema fakturama o prodaji, iako se transakcije izvršavaju

u ime prodavatelja.

Kod podjele na potpuni i nepotpuni faktoring, u potpunom faktoringu, faktor pruža gotovo sve

usluge: naplatu, vođenje evidencije o prodaji, kreditnu kontrolu i kreditno osiguranje. To je

poznato kao konvencionalni faktoring ili tradicionalni faktoring. Faktor, također, može

osigurati druge usluge osnovane na zahtjevima klijenta: naplatu mjenica po dospijećima,

vođenje računa, davanje limita unaprijed za ograničeno diskontiranje faktura na selektivnoj

osnovi. Faktori obično osiguravaju potpuni faktoring s regresom za dobre kompanije. U

ograničenom faktoringu faktor bira ograničen broj faktura koje će biti predmet sporazuma o

faktoringu s klijentom. 29

28 Triangle trade finance (2012.) Glossary of factoring terms [online], Dostupno na:

http://www.triangletradefinance.com/gloss_1.htm, [ 2.7.2012.].29 Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije, str. 8.

19

3.1.2. Sudionici faktoringa

Sudionici u međunarodnom faktoringu su: 30

1. Izvoznik tj. prodavatelj (koji se obično naziva i klijent ili dobavljač) - strana koja

izdaje fakturu za isporuku robe ili pružanje usluga;

2. Uvoznik tj. dužnik (koji se obično naziva i kupac ili stranka) - strana koja je dužna

platiti potraživanja temeljem isporuke robe ili pruženih usluga;

3. Izvozni faktor - banka ili specijalizirana financijska institucija kojoj izvoznik ustupa

svoja potraživanja u skladu s ugovorom o faktoringu;

4. Uvozni faktor - banka ili specijalizirana financijska institucija kojoj izvozni faktor

ustupa potraživanja, te koja vrši naplatu od uvoznika tj. dužnika.

U uvoznom faktoringu javljaju se četiri sudionika: klijent, faktoring-kuća, kupac (u

inozemstvu) i korespondentna faktoring kuća u zemlji dužnika. Putem uvoznog faktoringa,

smatraju financijaši, uvoznici mogu razviti svoje poslovanje jer se dugovanje ne bilježi u

poslovnim knjigama uvoznika kao financijska obveza, već kao obvezu prema dobavljaču za

razliku od bankovnih akreditiva ili jamstava koji smanjuju kreditnu sposobnost. Na taj način

tvrtke mogu uvesti više robe i eventualno više zaraditi.

3.1.3. Prednosti i nedostaci faktoringa

Faktoring pruža brojne prednosti. Neko od njih su: 31

kreditna sposobnost u poslu faktoringa vezuje se za kvalitetu i veličinu osnovnog

potraživanja, a ne kreditnu sposobnost klijenta što posao kreditiranja čini efikasnijim

potraživanja koja preuzme faktor nisu dio imovine poduzeća koji bankrotira, što je

bitno za mala poduzeća, s obzirom da su u najvećem broju slučajeva visoko rizična

efikasnost u otkupu potraživanja i pogodnosti koje faktor nudi u uvjetima kreditiranja

ali i drugim uslugama pomažu da veliki gospodarski subjekti održe korak u

konkurenciji na tržištu.

Najznačajnije prednosti faktoringa su prije svega poboljšanje likvidnosti prodavatelja,

rentabilnost i smanjenje rizika naplate od dužnika. Financiranjem od strane faktora klijent

30 Splitska banka (2012.) Vrste faktoringa [online], Dostupno na: http://www.splitskabanka.hr/Mali-

poduzetnici/Faktoring-forfeiting-otkup-mjenica/Vrste-faktoringa, [ 4.7.2012.].31 Matić, V. (2007) Suvremeni instrumenti financiranja – faktoring, Bankarstvo, Zagreb: Ekoleks, str. 76.

20

naplaćuje veći dio svojeg potraživanja prije roka njegova dospijeća. Tim se oslobađa dio

platežnih potencijala i prodavatelj može financirati daljnji rast prodaje i povećavati

konkurentnost, što je posebno značajno za poduzeća u ekspanziji, čiji je rad često ograničen

zbog nedostatka obrtnih sredstava.

Faktor preuzimanjem del credere rizika za naplatu od dužnika (pravi faktoring) štiti klijenta

od gubitka tražbine, iako se danas faktori zaštićuju regresnim pravom (nepravi faktoring).

Zbog toga je jako važan korak u faktoringu ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika od strane

faktora, što klijent često zbog ograničenih informacija i koncentriranja na drugi dio

poslovanja ne može dovoljno kvalitetno i objektivno procijeniti. Isto tako faktor može voditi

knjigovodstvo svih dužnika svojih klijenata, jer je on specijalist za takav posao i omogućava

klijentu oslobađanje ostalih potencijala, te obavlja poslove knjiženja faktura, usklađenja

kartica, knjiženja parcijalne naplate, obračun provizija, opominjanje dužnika i sl. Za

prodavatelja, odnosno klijenta faktoring kuće važna je činjenica da novac dobiven od faktora

može koristiti za plaćanje dobavljača, što mu ujedno jača poziciju za otvaranje dodatnih

prednosti u smislu cassa-sconta, dopunskih rabata i bonusa, dakle pojeftinjuje nabavu i time

jača rentabilnost.32

Danas faktori otkupljuju kratkoročna nedospjela potraživanja od kupaca (dužnika) temeljem

dokumentacije kojom se dokazuje postojanje potraživanja kao što su fakture, njihova

specifikacija, kartica otvorenih stavaka i sl. Faktor je taj koji preuzima rizik naplate od

dužnika (pravi faktoring), vodi knjigovodstvo, utjeruje i naplaćuje tražbine, on daje predujam

klijentu, on izdaje formulare i sl., dok klijent, odnosno prodavatelj potraživanja plaća faktoru

naknadu (jednokratna naknada i kamata) za pružene usluge.

Ostale prednosti faktoringa kako za kupca tako i za prodavatelj su:33

poboljšanje likvidnosti

mogućnost ekspanzije poslovanja

povećanje prodaje i veća konkurentnost

mogućnost dodatne odgode plaćanja.

32 Dashofer, V. (2010) Prednosti faktoringa [online], Dostupno na: http://www.racunovodja.hr/33/prednosti-

faktoringauniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4oB3dA74fqci/?

copyright=1&PHPSESSID=147fc12ff169ba91f3a1b221377b7f12, [ 1.7.2012.].33 Ibid.

21

Treba naglasiti da, pored očiglednih prednosti, faktoring također ima nedostatke, kao što su:

Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može rezultirati prekomjernom

trgovinom i pogrešnim upravljanjem

Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može također rezultirati gubitkom

izravnih odnosa s klijentom

Neke vrste kompanija nisu atraktivne za faktoring, kao što su:

male kompanije,

kompanije čija potraživanja potječu od samo nekoliko klijenata

kompanije s mnogo malih klijenata

kompanije sa spekulativnim poslom

kompanije sa širokim spektrom proizvoda koji se prodaju općoj javnosti

Troškovi faktoringa su obično veći nego troškovi bankarskih kredita, tako da je cijena

konačnog proizvoda također veća

Izvoznici moraju osigurati da nema neslaganja s kupcima u pogledu

Neki kupci ne žele da budu uključene druge strane, osim prodavatelja

Faktoring je kratkoročno financiranje i ne može zadovoljiti sve poslovne potrebe

Do faktoringa dolazi samo kada je faktor zaista siguran u solventnost klijenta

Faktoring kompanije preferiraju klijente s većim poslovima

Samo faktoring bez regresa oslobađa klijenta od rizika naplate. U svim drugim

slučajevima, klijent ostaje odgovoran za neizvršenje obveza (čak i za diskontirana

potraživanja)

Klijent može pretrpiti znatan gubitak dohotka, uzimajući u obzir sve provizije i rizik

gubitka koji je uključen.

3.1.4. Ugovor o faktoringu

Ugovor o faktoringu (Prilog 1.) je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka)

cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove

dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako

ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili

bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.

22

Faktor preuzima ujedno i upravljanje klijentovim tražbinama kao što su ispitivanje platežne

sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva, opominjanje, utjerivanje dugova i sl. 34

Ugovor o faktoringu kao moderan ugovor poslovnog prometa proistekao iz lex mercatorie je

inominantan, dvostrano obvezujući, teretan, trajan i intuitu personae ugovor. Iako se ugovor o

faktoringu najčešće zaključuje u pismenom obliku , ona nije zakonska forma niti je uvjet

njegove egzistencijalnosti.

Učestala praksa zaključivanja ugovora o faktoringu između banaka i malih odnosno srednjih

poduzeća utjecala je na razvoj formularnog prava, jer se on u pravilu zaključuje kao ugovor

po pristupu unošenjem općih uvjeta poslovanja banaka koji se unaprijed objavljuju određujući

fizionomiju odnosa između ugovornih strana. Zbog toga ne treba zanemariti ni sve prisutnija

teorijska stajališta izvedena iz stavova sudske prakse i službenih stavova organa kontrole

poslovanja banaka o definiranju faktoringa kao bankarskog posla i sredstva realizacije

knjigovodstvenih potraživanja od strane banke.

U pravnoj teoriji postoje različita stajališta u pogledu elemenata koji dominiraju ili tvore

strukturu ugovora o faktoringu. U teoriji trgovačkog prava postoje shvaćanja da je ugovor o

faktoringu, sastavljen od cesije, predugovora i glavnog ugovora. Na što se nadovezuje

teorijsko stajalište da je faktoring u osnovi bio okvirni ugovor ili samo predugovor. Tako se u

njemačkoj teoriji ugovor o faktoringu promatra kao okvirni ugovor kojim se zasniva trajniji

odnos u kome postoji opća ponuda klijenta i otkup ponuđenih potraživanja od strane faktora.35

Neki autori smatraju da strukturu ugovora o faktoringu treba sagledavati ovisno od funkcija

koje je na sebe preuzeo faktor, konkretne vrste ugovora o faktoringu, stvarne namjere

ugovarača, te prisustva različitih elemenata obligacijske prirode kojima se na izvjestan način

uspostavlja njegova složena ali nadasve harmonična cjelina (npr. prodaje, globalne cesije,

kredita, zastupanja, itd.). 36

3.2. Zakonska regulativa faktoringa i njegova međunarodna udruženja

34 Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia, str. 514.35 Gorenc, V. (1988) Ugovor o faktoringu, Zagreb: Školska knjiga, str.1-2.36 Ibid, str.3.

23

Kada se govori o faktoringu u Hrvatskoj važni zakoni koje valja spomenuti, a koji uključuje

regulativu faktoringa su: 37

1. Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju

U ovom Zakonu faktoringu se spominje u članku 6. gdje se definira da: „Osobe iz

stavka 3. ovoga članka38 ne smiju imati dionice ili vlasničke udjele u društvima za

osiguranje, pravnim osobama koje se bave posredovanjem u osiguranju, društvima za

upravljanje investicijskim fondovima, društvima za upravljanje mirovinskim

fondovima, mirovinskim osiguravajućim društvima, brokerskim društvima i

ovlaštenim društvima, pravnim osobama koje se bave

poslovima leasinga i faktoringa kao i s njima povezanih osoba.” 39

Članak 15. spominje faktoring kao djelatnost koju obavlja Agencija za nadzor

financijskih usluga, a kaže: „U obavljanju javnih ovlasti Agencija je ovlaštena:

obavljati nadzor nad poslovanjem subjekata nadzora utvrđenih u propisima iz točke 1.

ovoga članka40 te pravnih osoba koje se bave poslovima faktoringa, osim ako ih banke

obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti i nalagati mjere za uklanjanje utvrđenih

nezakonitosti i nepravilnosti“ 41

2. Zakon o bankama

Članak 6. spominje faktoring kao financijske usluge koje su banke ovlaštene

obavljati. 42

3. Zakon o deviznom poslovanju

37 Croatia factoring (2006) O factoringu – Zakoni i dokumenti [online], Zagreb: Croatia factoring d.o.o.,

Dostupno na: http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Ofactoringu/Zakoniidokumenti/tabid/117/Default.aspx,

[2.7.2012.].38 Predsjednik i članovi Upravnog vijeća Agencije i zaposlenici u stručnim službama Agencije.39 Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99), Zagreb: Narodne

novine d.d., čl.6.40 donositi provedbene propise na temelju ovoga Zakona, zakona koji uređuju tržište kapitala, investicijske i

druge fondove, preuzimanje dioničkih društava, mirovinska osiguravajuća društva, osiguranje i reosiguranje te

financijske usluge, kao i drugih zakona kada je to tim zakonima ovlaštena.41 Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99), Zagreb: Narodne

novine d.d., čl.15.42 Narodne novine (2002) Zakon o bankama (NN 84/2002), Zagreb: Narodne novine d.d., čl.6.

24

Članak 11. spominje faktoring u smislu kreditnih poslova odnosno

komercijalnih kredita u koje spada i faktoring. 43

4. Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 87/08).

Najvažniji zakon u sklopu kojeg se donose različiti pravilnici vezani za fatoring je Zakon o

Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.44

3.2.1. Međunarodna udruženja faktoringa

Članstvo u Međunarodnom udruženju faktoringa (eng. International Factoring Association -

IFA) je otvoreno za sve banke i financijske kompanije koje obavljaju financiranje ili faktoring

kroz kupnju faktura ili drugih oblika potraživanja. Svi članovi moraju se pridržavati etičkog

kodeksa IFA-e.

IFA je svjetska najveća organizacija za faktore i trgovačko – financijske kompanije. IFA nudi

razne robe i usluge faktoring grupama uključujući diskusijske grupe, konvencije, tečajeve,

sastanke, povoljnije proizvode i slično.

Cilj IFA-e je pomoći faktoring zajednici pružanjem informacija, obučavanjem, kupovnom

moći i resursima. Osnovana je 1999. godine. 45

3.2.2 Hrvatska udruženja faktoringa

Najpoznatije hrvatsko udruženje faktoringa je Croatia Faktoring d.o.o., društvo za pružanje

faktoring usluga i financijsko savjetovanje i 100% su vlasništvu hrvatskih građana. Unutar

svog djelovanja Croatia Faktoring d.o.o. sinergijskim učinkom kapitala i intelektualnih

potencijala pokreće nove procese i potpomaže gospodarstvenike. Prvenstveno u njihovim

poduzetničkim pothvatima i razvoju tvrtki, a daju im i potporu pri stabilizaciji financijskih

tijekova i omogućavaju ubrzani i stabilni razvoj na domaćem i međunarodnim tržištima.

Glavni partneri su financijske institucije u zemlji i inozemstvu, a tu se prvenstveno misli na

najznačajnije bankarske grupacije, državnu upravu, međunarodne i druge financijske i

43 Narodne novine (2003) Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/2003), Zagreb: Narodne novine d.d., čl.11.44 Narodne novine (2005) Zakon o nadzoru financijskih usluga (NN 140/05), Zagreb: Narodne novine d.d..45 Charter Capital (2012) Charter Capital is a Member of the International Factoring Association [online],

Houston: Charter Capital – Factoring Made Simple, Dostupno na:

http://www.chartercapitalusa.com/international_factoring_association.html, [7.6.2012.].

25

gospodarske institucije. Također su preko svojih partnera povezani s međunarodnim

udruženjima za faktoring. 46

Tvrtka Prvi faktor d.o.o. je prvo hrvatsko poduzeće specijalizirano za domaći i inozemni

faktoring, otkup kratkoročnih nedospjelih potraživanja s rokom dospjelosti do 180 dana. Dio

su Grupe Prvi Faktor koja je član najveće međunarodne faktoring udruge Factors Chain

International, a riječ je o udruženju 212 vodećih društava za faktoring iz 61 zemlje svijeta. S

povezanim tvrtkama prisutni su u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Češkoj i Slovačkoj, a osim

sjedišta u Zagrebu imaju i dislocirane urede u Splitu, Rijeci i Osijeku.

3.3. Analiza tržišta faktoringa u Hrvatskoj i u svijetu

Faktoring je u svijetu dominantan izvor financiranja baziran na imovini. Posljednjih godina

bilježi značajan rast, posebno u zemljama u tranziciji. U svijetu je faktoring već jedinstveno

prihvaćen i od vitalnog je značaja za mala i srednja poduzeća. Ono ima potporu vladinih

ureda i središnjih banaka diljem svijeta. Kako međunarodna trgovina nastavlja s rastom tako u

svijetu postoje velike mogućnosti za faktoring industriju. Kako međunarodni faktoring djeluje

na sličan način kao domaći faktoring, izvoznici žele također biti konkurentni i na složenijim

svjetskim tržištima. 47

Faktoring je dobro uspostavljen i u zemljama u razvoju kao i u onim visoko

industrijaliziranim. U različitim azijskim zemljama, rast faktoringa kroz godine je dramatičan,

dok u Latinskoj Americi, financijske institucije se nastavljaju pridruživati industriji. Sličan

rast dogodio se i u Srednjoj Europi, Baltičkim zemljama i Srednjem Istoku. Danas gotovo

svaka industrija može profitirati od faktoringa.

Uspoređujući europske države prema domaćem i izvoznom faktoringu, prema podacima iz

2010.48 može se zamijetiti da je najveći uvozni faktoring imala Velika Britanija dok je najveći

izvozni faktoring imala Njemačka. (Tablica 1.)46Croatia factoring (2012) O nama – O Croatia factoringu [online], Dostupno na:

http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Onama/OCroatiafactoringu/tabid/125/Default.aspx, [ 15.6.2012.].47 Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain International,

Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.

48 Ibid, str.22.

26

Zemlja sa najmanjim domaćim faktoringom je Bosna i Hercegovina, a slijede je Malta i

Luksemburg. Osim Velike Britanije koja ima daleko najveći domaći faktoring, zemlje sa

visokim domaćim faktoringom su i Francuska sa 141,410 milijuna eura, te Italija sa 142,686

milijuna eura. Hrvatska u usporedbi sa tim zemljama ima vrlo nizak faktoring od svega 2,153

milijuna eura, ali u usporedbi sa susjednom BIH je relativno visok, čak pet puta veći.

Tablica 1. Domaći i izvozni faktoring europskih zemalja u 2011. godini (u milijunima eura)

domaći međunarodni ukupnoAustrija 7,009 1,977 8,986Belgija 28,704 9,500 38,204BIH 30 15 45Bugarska 800 210 1,010Hrvatska 2,153 116 2,269Cipar 3,700 58 3,758Češka 3,865 1,250 5,115Danska 5,510 3,650 9,160Estonija 972 192 1,164Finska 11,050 1,950 13,000Francuska 141,410 33,170 174,580Njemačka 119,120 38,140 157,260Grčka 12,685 2,046 14,731Mađarska 2,455 362 2,817Irska 17,047 1,283 18,330Italija 142,686 32,496 157,182Latvija 200 171 371Litva 795 1,339 2,134Luksemburg 177 3 180Malta 150 50 200Nizozemska 30,000 16,000 46,000Norveška 14,334 2,061 16,395Poljska 14,200 3,700 17,900Portugal 24,812 3,067 27,879Rumunjska 1,922 660 2,582Rusija 20,944 230 21,174Srbija 726 200 926Slovačka 810 361 1,171Slovenija 410 140 550Španjolska 109,083 13,042 122,125Švedska 28,259 1,000 29,259Švicarska 3,352 98 3,450

27

Turska 25,591 278 30,869Ukrajina 933 22 955Velika Britanija 249,664 18,416 268,080UKUPNO 1,025,558 192,253 1,217,811

Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain

International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.

Gledajući na američke države (Tablica 2.) najveći domaći i izvozni faktoring imaju SAD.

Tablica 2. Domaći i izvozni faktoring američkih zemalja u 2011. godini (u milijunima

eura)

domaći međunarodni ukupno

Argentina 455 20 475

Bolivija 32 3 35

Brazil 45,580 43 45,623

Kanada 4,981 303 5,284

Čile 20,000 1,500 21,500

Kolumbija 4,790 200 4,990

Honduras 0 30 30

Meksiko 21,058 16 21,074

Panama 700 0 700

Peru 2,267 194 2,461

SAD 90,000 15,000 105,000

UKUPNO 189,863 17,309 207,171

Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain

International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.

Među američke države koje također imaju visoki domaći faktoring spadaju SAD, a slijede

Brazil i Meksiko. Što se tiče međunarodnog faktoringa, nakon SAD-a, najveći međunarodni

faktoring ima Čile. Ukupni faktoring u američkim zemljama iznosi 207,171 milijuna eura od

čega 189,863 milijuna eura otpada na domaći, a 17,309 milijuna eura na međunarodni

faktoring.

28

Gledajući na azijske zemlje najveći i domaći i međunarodni faktoring ima Kina (Tablica 3.).

Zemlja koja uopće ne sudjeluje u domaćem faktoringu je Koreja, a zemlje koje također vrlo

malo sudjeluju u njemu su Armenija sa 10 milijuna eura i Vijetnam sa 42 milijuna eura.

U ukupnom međunarodnom faktoringu većinu čini faktoring Tajvana i Kine.

Tablica 3. Domaći i izvozni faktoring azijskih zemalja u 2011. godini (u milijunima

eura)

Domaći Međunarodni UKUPNO

Armenija 10 4 14

Kina 229,952 44,918 274,870

Hong Kong 15,044 2,344 17,388

Indija 2,650 150 2,800

Indonezija 0 3 3

Izrael 1,300 350 1,650

Japan 110,195 1,050 111,145

Jordan 0 12 12

Koreja 0 8,087 8,087

Libanon 310 17 327

Malezija 840 210 1,050

Katar 45 30 75

Singapur 4,370 2,300 6,670

Tajvan 76,000 3,800 79,800

Tajland 3,070 10 3,080

United Arab

Emirates

1,000 750 1,750

Vijetnam 42 25 67

UKUPNO 444,828 64,060 508,888

Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain

International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.

Što se tiče hrvatskog tržišta, iako je faktoring relativno kasno ušao na hrvatsko tržište ono se

ipak počelo brzo razvijati. Poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj obavljaju kreditne

29

institucije i društva registrirana za obavljanje poslova faktoringa. Nadzor nad društvima

registriranim za obavljanje poslova faktoringa u nadležnosti je Hrvatske agencije za nadzor

financijskih usluga, dok su kreditne institucije koje obavljaju poslove faktoringa unutar svoje

registrirane djelatnosti u nadležnosti Hrvatske narodne banke. Podaci ovdje izneseni dani su

temeljem Agenciji dostupnih podataka o društvima registriranim za obavljanje poslova

faktoringa budući da osnivanje, licenciranje i poslovanje društava koja obavljaju poslove

faktoringa nije regulirano posebnim propisima već je zakonski okvir za nadzor nad društvima

registriranim za obavljanje poslova faktoringa definiran Zakonom o Hrvatskoj agenciji za

nadzor financijskih usluga (NN 140/05) i Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja

terorizma (NN 87/08).

Do 31.12.2010. društva koja obavljaju poslove faktoringa dostavljaju Statistička izvješća

polugodišnje, a od 01.01.2011. društva koja obavljaju poslove faktoringa dostavljaju ista

tromjesečno. Prema podacima iz Statističkih izvješća 49 društava registriranih za obavljanje

poslova faktoringa, prikupljenim od društava za koje Agencija ima saznanja da obavljaju

poslove faktoringa, na dan 31.03.2011., devetnaest je društava koja obavljaju poslove

faktoringa od čega se 5 društava nalazi u neposrednom većinskom vlasništvu nerezidenata,

dok je njih 14 u vlasništvu rezidenata.

Osamnaest društava organizirano je kao društvo s ograničenom odgovornošću, dok je jedno

društvo organizirano kao dioničko društvo. U društvima koja obavljaju poslove faktoringa na

dan 31.03.2011. zaposleno je 197 osoba. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove

faktoringa na dan 31.03.2011. iznosi 5,77 milijardi kuna čime bilježi lagani porast (0,44%) u

odnosu na dan 31.12.2010., kada je ukupna aktiva iznosila 5,75 milijardi kuna. (Tablica 4.)

49 HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1 [online], Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, [20.6.2012.], str. 62.

30

Tablica 4. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici

Hrvatskoj u HRK (31.12.2010. – 31.3.2011.)

Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.

Tržište faktoringa u Republici Hrvatskoj karakterizira visoka koncentracija jer se na najveće

društvo po visini aktive (Erste faktoring d.o.o.) odnosi 42,60% ukupne aktive društava koja

obavljaju poslove faktoringa, dok udjel prvih triju društava po visini aktive (Erste faktoring

d.o.o., Raiffeisen faktoring d.o.o. i Prvi faktor d.o.o.) čini 84,96% ukupne aktive. Kratkotrajna

imovina na dan 31.03.2011. iskazana je u iznosu od 5,69 milijardi kuna te čini 98,54% aktive

pri čemu se na potraživanja po osnovi faktoringa odnosi 2,42 milijardi kuna ili 41,91%

ukupne aktive, na eskont mjenica 1,42 milijardi kuna ili 24,68%, dok dani depoziti u iznosu

od 1,33 milijarde kuna čine 23,01% ukupne aktive društava koji obavljaju poslove faktoringa.

Imovina društava koja obavljaju poslove faktoringa najvećim se dijelom financira kreditima

inozemnih banaka i financijskih institucija tako da dugoročne i kratkoročne obveze prema

inozemnim bankama i financijskim institucijama u iznosu od 4,71 milijarde kuna čine 81,55%

ukupne pasive na 31.03.2011. godine. Krediti domaćih banaka i financijskih institucija u

iznosu od 529,13 milijuna kuna čine 9,17% ukupne pasive društava koja obavljaju poslove

faktoringa, dok kapital i rezerve s iznosom od 240,00 milijuna kuna čine 4,15% pasive

društava koja obavljaju poslove faktoringa na 31.03.2011. godine. Najveći porast u odnosu na

31.12.2010. iskazana je u stavci Odgođeno plaćanje troškova i prihodi budućeg razdoblja za

48,86%, a najveće smanjenje je iskazano u stavci Ostale dugoročne obveze za 15,63%.

Agregirana pasiva prema zadnjim objavljenim podacima HANFA-e prikazana je Tablicom 5.

31

Tablica 5. Agregirana pasiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj u HRK (31.12.2010. – 31.3.2011.)

Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.

Ukupni prihodi djelatnosti faktoringa u razdoblju od 01.01.- 30.09.2011. iznose 546,49

milijuna kuna, dok ukupni rashodi iznose 461,86 milijuna kuna. U strukturi ukupnih prihoda u

razdoblju od 01.01.-30.09.2011. dvije najznačajnije stavke su prihodi od kamata sa udjelom

od 49,24% te ostali poslovni prihodi s udjelom od 39,82%.

Najznačajnija stavka u ukupnim rashodima su ostali poslovni rashodi koji čine 59,63%

ukupnih rashoda. Dobit prije poreza na dobit djelatnosti faktoringa za razdoblje 01.01.-

30.09.2011. iskazana je u iznosu od 84,63 milijuna kuna. S obzirom da društva koja obavljaju

poslove faktoringa nisu obvezna u kvartalnim izvješćima obračunavati porez na dobit, analiza

je rađena temeljem kategorije dobit/gubitak prije poreza na dobit. Volumen transakcija

predstavlja kumulativni iznos otkupljenih faktura kod poslova faktoringa, kumulativni iznos

eskontiranih mjenica kod poslova eskonta mjenica te danih zajmova u razdoblju od 01.01. do

30.09.2011. godine. 50

U ukupnom volumenu transakcija najznačajnije stavke su faktoring sa udjelom od 64,06% te

eskont mjenica čiji je udjel 34,44%. U strukturi faktoringa dominira domaći faktoring sa

udjelom od 95,57%. (Tablica 6.)

50 HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 61-62.

32

Tablica 6. Volumen transakcija društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 01.01.-30.09.2011. godine (u 000 kn)

Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.

Prvo specijalizirano faktoring društvo u Hrvatskoj je Prvi faktor d.o.o. Zagreb, osnovano

krajem 2003. godine, kao članica Grupe Prvi faktor d.o.o. Ljubljana. Osnivači slovenskog

Prvog faktora su Nova ljubljanska banka i SID – Slovenska izvozna družba.

Faktoring uslugu u Hrvatskoj pružaju i domaće banke, među kojima je prva bila Zagrebačka

banka, dok neke, poput Erste banke, «izvukle» tu uslugu iz banke i prebacile je na posebno

društvo.

U razvijenijim zemljama, najzastupljeniji je faktoring bez regresa. 51

U zemljama u razvoju faktoring pruža nekoliko pogodnosti u odnosu na druge oblike

kreditiranja. Prvo, faktoring može biti naročito koristan u zemljama sa slabim zakonima o

osiguranom kreditiranju i neefikasnim stečajnim sistemima zato što faktorirana potraživanja

nisu dio imovine kompanije pod stečajem. Drugo, u faktoring odnosu kredit je primarno

baziran na kvaliteti faktoriranih računa a ne kvaliteti dužnika. Dakle faktoring može posebno

biti atraktivan za visokorizična mala i srednja preduzeća. Faktoring može prebroditi problem

nedostatka informacija o dužniku u poslovnim sredinama sa slabom informacijskom

infrastrukturom ukoliko su faktori u stanju razviti odgovarajuće baze podataka o platnoj

povijesti i ako su faktorirani računi obaveze relativno transparentnih firmi.

Jedna posebna vrsta faktoringa koje sve više dobiva na značaju u zemljama u razvoju je

reverse faktoring. Naime, u zemljama u razvoju kreditne informacije često nisu dostupne što

znači da faktor na sebe preuzima veliki rizik. Također, u ovim zemljama problem mogu

51 Jović, Z. (2010) Trendovi razvoja faktoring poslova u EU, Univerzitet Sinergija, str. 51.

33

predstavljati i malverzacije – lažna potraživanja, nepostojeći kupci i sl. – što usporedo sa

slabim zakonskim okruženjem i nepostojanjem poslovnih registara i kreditnih biroa otežava

identificiranje ovih problema. Faktoring sa „regresom“ u ovakvim slučajevima ne mora

smanjiti faktorovu izloženost kreditnom riziku budući da u slučaju nemogućnosti naplate

potraživanja od dužnika, klijent faktora možda jednostavno neće imati rezerve kapitala da

isplati faktora. Kod reverse faktoringa, faktor kupuje potraživanja samo od visoko-kavlitetnih

kupaca tako da je kreditni rizik jednak riziku neizvršenja obaveze visoko kvalitetnog kupca, a

ne rizičnom malom ili srednjem poduzeću. 52

4. FORFAITING KAO NAČIN OSIGURANJA OD RIZIKA

4.1. Značajke forfaitinga

52 Worthy, R. G. (2003) Factoring: Modern American Style. Warsaw: World Bank Conference on te Factoring Industry.

34

Suprotno usluzi faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih

transakcija, forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i

poboljšanje likvidnosti i svojih novčanih tokova. Osnovna razlika između faktoringa i

forfaitinga je u tome što se faktoring odnosi na otkup novčanih potraživanja, a forfaiting na

otkup mjeničnih potraživanja.

Forfaiting je izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih

nedospjelih potraživanja, osiguranih financijskim instrumentom.53

Forfaiting predstavlja komercijalni instrument financiranja koji godinama sve više privlači

pažnju u bankarskom i financijskom sektoru izvozno orjentiranih zemalja. Razlog tom

interesu je u činjenici da se u mnogim slučajevima forfaiting pokazao kao najefikasniji i

najprofitabilniji instrument u izvoznom financiranju. Koristi se za izvozne transakcije veće

vrijednosti kao na primjer: kapitalna dobra, potrošačka dobra, vozila te konzultantski i

građevinski ugovori.

Forfaiting poboljšava cash flow dok ostali bankarski instrumenti ostaju nepromjenjeni.

Forfaitingom se kreditna transakcija pretvara u gotovinsku, bilanca stanja je oslobođena

potraživanja, bankarskih kredita i neizvjesnih potraživanja. 54

Forfating označava: 55

1. kupovinu potraživanja izvoznika prema inozemstvu bez prava regresa prema

prodavaocu u slučaju nemogućnosti naplate o dospijeću;

2. instrument financiranja međunarodne trgovine bezregresnom prodajom potraživanja

uz odgovarajuće instrumente osiguranja;

3. diskontiranje kupnje, uz naplatu određene premije (diskonta), određenog potraživanja

bez prava na regres protiv vjerovnika.

Instrumenti forfetiranja su akceptirane i avalirane mjenice što su ih izdali kreditno sposobni

kupci uz klauzulu "bez prava regresa". U procesu forfetiranja rokovi dospijeća potraživanja su

veći od 90-180 dana uobičajenih u poslovima faktoringa, i odnose se na rokove od 6 mjeseci

do 5 godina.

53 Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, NN 87/08, Zagreb:

Narodne novine d.d..54 Marfin Factoring and Forfaiting (2012) Forfaiting [online], Dostupno na:

http://www.marfinfactors.gr/html/page.asp?Lang=3&PageID=7, [15.7.2012.].55 Jurković, P., et al. (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia, str. 121.

35

Pored brojnih mogućnosti u poslovanju domaći izvoznici, kako bi poboljšali likvidnost, mogu

se koristiti forfaitingom. To je usluga koju banke nude svojim klijentima izvoznicima, a riječ

je o otkupu potraživanja koji je ugovoren uz odgodu plaćanja. "Forfaiting se koristi u

međunarodnom poslovanju kada je izvoz osiguran dokumentarnim akreditivom. Prema tome,

ako je riječ o prvoklasnim bankama, potraživanje je sigurno, a klijent na brz i jednostavan

način dolazi do likvidnih sredstava. Forfaiting transakcija može se realizirati u vrlo kratkom

roku, odnosno sredstva isplatiti izvozniku ubrzo nakon izvršene isporuke roba ili usluga. U

svakom slučaju najbolje je da se izvoznik obrati forfaiting organizaciji prije zaključenja

komercijalnog ugovora ili slanja ponude inopartneru kako bi mu mogli predložiti banku, način

i instrument plaćanja i forfaiting naknadu koja se tada može ukalkulirati u cijenu izvoznih

roba i usluga.

4.1.1. Povijesni razvoj forfaitinga

Poslovi u vezi korištenja mehanizma forfaitinga javili su se u nedavnoj prošlosti u uvjetima

kada konkurenciju na tržištu i mehanizmi poticaja prodaje, koje osigurava vlada i državne

organizacije, nisu više mogle zadovoljavati, ili su bile nedovoljne da pobude interese

proizvođača i izvoznika opreme. Nekadašnja praksa, da kupac-uvoznik nabavu inozemne

investicijske opreme i kompletnih objekata ili izvođač radova u inozemstvu financira iz

vlastitih sredstava ili oni koja ne pripadaju njemu već bankama ili drugim financijskim

organizacijama poslije drugog svjetskog rata je u značajnoj mjeri dobila drugu dimenziju i

karakteristike.

Velika ponuda proizvođača - izvoznika investicijske opreme na međunarodnom tržištu stavila

je kupce - uvoznike u položaj da biraju uvjete i najpovoljnije ponude koje su bile privlačnije

ne samo zbog garancije kvalitete, dinamike rokova isporuke, već i u odnosu na financijske

uvjete plaćanja. Kupci uvoznici su se sve više odlučivali na zaključivanje uvjeta uvoza

investicijske opreme sa onim proizvođačima - izvoznicima koji su bili u mogućnosti da im

osiguraju bolje uvjete plaćanja.

Međutim, kod kupovine uz odgođena plaćanja tj. na kredit, u određenim situacijama događalo

se da proizvođači – izvoznici nisu sami raspolagali dovoljnim sredstvima da bi bili u

mogućnosti da osiguraju prodaju opreme na kredit, s obzirom na činjenicu da se vrlo često

radilo o značajnijem i većem angažiranju sredstava. Pored toga, ni vladine specijalizirane

organizacije za financiranje izvoza, nisu bile uvijek u mogućnosti da osiguraju dovoljna i

36

odgovarajuća sredstva. U takvim uvjetima dolazi do pojave jednog novog oblika financiranja

opreme u vidu forfaitinga.

Mišljenja pravnih autora o porijeklu forfaitinga se razlikuju, pa dok jedni autori smatraju da je

nastao 80-ih godina 20. stoljeća u SAD, a potom se proširio i na europsko područje, sa druge

strane, u stranoj pravnoj literaturi se mogu naći tvrdnje, da je forfaiting proizvod moderne

europske bankarske prakse, nastao najprije u Švicarskoj, da bi nakon toga doživio široku

primjenu u međunarodnim financijskim transakcijama, i to u SAD, Japanu i Europi, a

najvažnijim tržištem forfaiting poslova smatra se London. 56

4.1.2. Sudionici forfaitinga

U aktivnostima forfaitinga sudjeluje nekoliko subjekata i to su najčešće: 57

1. Proizvođač – izvoznik koji na trajnoj osnovi proizvodi investicijsku opremu, izrađuje

kompletne objekte, izvodi radove i koji kupcima – uvoznicima odobrava prodaju na

kredit, ali o čijoj realizaciji ne može i ne želi voditi brigu, nastoji da, još u toku

pregovora o kupoprodaji, nađe financijsku organizaciju koja će mu otkupiti

potraživanje.

2. Kupac – uvoznik koji ima namjeru kupiti određenu investicijsku opremu, međutim,

pošto mu nedostaju potrebna sredstva za realizaciju kupovine, obraća se proizvođaču –

izvozniku opreme sa zahtjevom za odgođeno plaćanje, odnosno za odobravanje

kredita.

3. Banka kupca – uvoznika predstavlja financijsku organizaciju preko koje se obavljaju

najznačajniji poslovi osiguranja korištenja mehanizma forfaitinga. Banka kupca –

uvoznika bavi se aktivnostima koje najčešće obuhvaćaju izdavanje, u korist

proizvodne organizacije – izvoznika, instrumenta osiguranja plaćanja kao što su avali

na mjenicama, garancije i drugo.

4. Forfaiter je subjekt, financijska organizacija koja se forfaiting aktivnostima bavi

samostalno i koja takođe raspolaže i dobrim poslovnim vezama u zemlji i inozemstvu

kao i mogućnostima da se za izvršene isplate potraživanja proizvođača/izvoznika

56 Rovčanin, A. (2007) Upravljanje finansijama, IV dopunjeno izdanje, Sarajevo: Ekonomski fakultet u

Sarajevu.57 International Forfaiting association (2012.) What is Forfaiting [online], Dostupno na:

http://www.forfaiters.org/forfaiting/what-is-forfaiting, [ 4.7.2012.].

37

refinancira na domaćem ili na međunarodnom tržištu kapitala. Forfaiting aktivnostima

bave se velike, ugledne i dobro poznate banke u zemlji i inozemstvu koje raspolažu

mrežom filijala i korespondentskih odnosa sa bankama u drugim zemljama. Forfaiting

aktivnostima banke se bave u okviru posebno za te poslove specijaliziranih jedinica ili

službi.

4.1.3. Financiranje forfaitingom

Kao oblik financiranja javlja se kod krupnih pojedinačnih poslova u isporuci opreme,

izgradnje objekata po sistemu "ključ u ruke" ili izvođenja investicijskih radova sa odloženim

rokovima plaćanja od pola godine do nekoliko godina. Sa stajališta prodavatelja - proizvođača

radi se o prodaji njegovih proizvoda, odnosno usluga investitoru na bazi komercijalnog,

odnosno robnog kredita. Ako prodavatelj - proizvođač nema vlastith sredstava da financira

komercijalni kredit, on zaključuje ugovor s bankom o forfaitingu.

Bit tog ugovora je u sljedećem: 58

1. Prodavatelj - proizvođač stavlja na banku svoja potraživanja od investitora (kupca) uz

prijenos instrumenata za naplatu tih potraživanja s rokovima dospijeća koje je

ugovorio sa kupcem (mjenica, dokumentarni akreditiv, garancija treće osobe,..)

2. Banka prihvaća cesiju potraživanja i isplaćuje nominalnu vrijednost prenijetih

potraživanja prodavatelju (proizvođaču) uz odbitak eskontne kamate, provizije i

troškova vezanih za taj posao, pri čemu se banka obavezuje da će ona snositi rizik

naplate cediranih potraživanja, odnosno da neće tražiti regres nenaplaćenih

potraživanja od proizvođača – prodavatelja.

Tako prodavatelj - proizvođač dolazi do gotovine; praktično on je prodao svoj komercijalni

kredit banci i budući da mu je banka isplatila prenijeta potraživanja u gotovini, sada banka

kreditira kupca investitora, naplaćuje cedirana potraživanja po rokovima dospijeća uz pomoć

cediranih instrumenata plaćanja i time, u stvari, vraća datu gotovinu prodavatelju-

proizvođaču, a budući da su cedirana potraživanja veća od date gotovine za iznos eskontne

kamate, provizija i troškova, banka ostvaruje prihod u visini razlike između naplaćenih

cediranih potraživanja i uložene gotovine.

58 Vukmir, B. (2007) Pravo međunarodnih plaćanja, Zagreb: RriF plus d.o.o., str. 489.

38

Zaključivanje ugovora o forfaitingu najčešće se prakticira kod dugoročnih investicijskih

izvoznih poslova, ali to nikako ne znači da se taj sustav financiranja ne može primijeniti i kod

istih takvih poslova u zemlji. Prodavatelju - proizvođaču forfaiting osigurava da može kupcu

ponuditi povoljnije rokove plaćanja, što mu daje veću šansu da ugovori posao, a kupcu

(investitoru) osigurava kredit za financiranje novih investicijskih ulaganja. Naravno,

prodavatelj - proizvođač pri stvaranju ponude, odnosno formiranju cijene koju nudi, mora

uzeti u obzir da će posao biti financiran iz forfatinga i da se pored ostalog u cijenu moraju

ugraditi troškovi eskontne kamate, provizija i drugi troškovi koje će platiti banci, a kupac

(investitor) je svjestan da ponuđena cijena obuhvaća i troškove financiranja.

4.1.4. Instrumenti forfaitinga

Instrumenti pogodni za posao forfaitinga: 59

1. mjenice, po mogućnosti avalirane ili uz bankovnu garanciju

2. dokumentarni akreditiv otvoreni u korist domaćeg izvoznika

3. dokumentarni akreditivi otvoreni u korist inozemnog izvoznika

4. bankovne garancije izdane u korist domaćeg izvoznika

5. bankovne garancije izdane u korist inozemnog izvoznika

Mjenica je vrijednosni papir koji glasi na određeni iznos novca i koja svojem imatelju daje

pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u mjenici naznačena kao dužnik. Mjenica je vrlo

jednostavno sredstvo koje cirkulira iz jednog mjesta u drugo, iz jedne države u drugu

mijenjajući pritom vlasnika i izvršavajući svoju ulogu. Obveze iz mjenice nastaju onog

trenutka kada izdavatelj mjenice preda vrijednosni papir njegovom korisniku. Prema kriteriju

Zakona o mjenici razlikuju se: 60

trasirana ili vučena mjenica - kod koje izdavatelj mjenice (trasant) daje nalog drugoj

osobi (trasatu) da plati u mjenici navedeni novčani iznos korisniku mjenice (remitentu)

vlastita ili solo mjenica- kojom se sami izdavatelj mjenice (trasant) obvezuje isplatiti

mjenični iznos korisniku mjenice (remitentu)

vlastita trasirana mjenica- u kojoj izdavatelj mjenice (trasant) označuje sebe kao

trasata

59 PBZ Faktoring (2012) Proizvodi – Forfaiting [online], Zagreb: Privredna banka Zagreb, Dostupno na:

http://faktoring.pbz.hr/forfaiting.html, [ 4.7.2012.].60 Narodne novine (2010.) Zakon o mjenici, NN 74/94, 92/10, Zagreb: Narodne novine d.d..

39

Mjenica po svom sadržaju predstavlja novčanu tražbinu koja cirkulira u pravnom prometu. Da

bi se omogućilo brzo i jednostavno prenošenje, to se čini u obliku indosamenta. Indosament

predstavlja izjavu danu na mjenici kojom imatelj mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na

treću osobu.

Dugoročne mjenice dospijevaju u roku dužem od godine dana. Slične su obveznicama po

tome što i jedne i druge imaju fiksne datume dospijeća i daju implicitnu ili eksplicitnu

kamatnu stopu. Mjenice obično izdaju mala poduzeća, dok veliki poduzetnici izdaju i mjenice

i obveznice. Kad je mjenica izdana isključivo za novčana sredstva uz tržišnu kamatnu stopu,

prodat će se po nominalnoj vrijednosti. U ostalim slučajevima doći će do diskonta ili premije

koja se treba amortizirati tijekom vijeka trajanja mjenice.

Dokumentarni akreditiv je akreditiv pri kojem je podnošenje dokumenata naznačenih u

samom akreditivu banci od strane korisnika uvjet ispunjenja akreditivne obveze. O kojim će

se dokumentima raditi zavisi od uputa bančinog nalogodavca pri traženju otvaranja akreditiva.

Valja očekivati da će se raditi o dokumentima koje su bančin nalogodavac kao (najčešće)

kupac i prodavalac u svojem ugovoru naznačili uz obvezu kupca da pribavi akreditiv. Među

dokumente koji se zahtijevaju kao uvjet isplate akreditiva uvršćuju se faktura, prijevozna

isprava, polica osiguranja, lista pakovanja, atesti o kvaliteti robe.61

Bankovna garancija (engl. bank guarantee,njem. Bankgarantie) je instrument osiguranja

plaćanja ili izvršenja ugovornih obveza kojim banka garantira da će nalogodavac garancije u

ugovorenom roku ispuniti sve obveze navedene u garanciji prema korisniku garancije, a ako

ih ne izvrši, da će to učiniti sama banka ili će korisniku nadoknaditi štetu.62 Garancija je vrlo

siguran instrument osiguranja plaćanja, ukoliko je garanciju izdala prvorazredna banka

(financijska institucija). Dakle, može će reći da je garancija onoliko siguran instrument

osiguranja plaćanja koliko je sigurna banka koja ju izdaje. Garancijom se banka obvezuje

korisniku garancije da će platiti svotu na koju garancija glasi, ukoliko glavni dužnik ne ispuni

obvezu plaćanja. Garancija može biti uvjetna te bezuvjetna i neopoziva.

4.1.5. Prednosti i nedostaci forfaitinga

61 Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia, str. 34.62 Jurković, P. et. al (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia, str. 38.

40

Forfaiting pruža sljedeće prednosti za izvoznika: 63

poboljšava njihovu likvidnost

povećava njihov potencijal za zaduživanje

uklanja moguće gubitke zbog smanjene likvidnosti

uklanja rizike rasta kamatnih stopa u budućnosti

uklanja rizike po osnovi fluktuirajućih deviznih tečajeva

uklanja rizike po osnovi promjene boniteta i financijskog statusa dužnika

uklanja administrativne probleme i prateće troškove oko naplate potraživanja.

Tim prednostima suprotstavlja se značajan nedostatak, a to je da je cijena financiranja putem

forfaiting potraživanja prilično visoka i viša u odnosu na ostale alternativne mogućnosti

financiranja, jer forfaiter u cijenu financiranja izraženu kroz eskontnu stopu uključuje

troškove financiranja prema tekućim tržišnim uvjetima, rizike i troškove administracije.

Troškove pokrića komercijalnog rizika u pravilu snosi uvoznik koji osigurava garanciju svoje

banke za pravovremeno izvršavanje svojih obveza plaćanja u poslu uvoza robe na kredit.

Zbog toga može se smatrati kako su ovi troškovi neutralni na stranke u forfaiting poslu.

Veličina političkog ili transfernog rizika forfaiter procjenjuje prema konkretnim pravilima

zemlje dužnika i tržišnim ocjenama rizika. Troškovi pokrića ovog rizika su znatni i mogu

varirati od 0,50 do 5%, zavisno od zemlje dužnika. Troškovi refinanciranja, uključujući rizik

kretanja kamatnih stopa, baziraju se na pravilima euro – valutnog tržišta za financiranje u

određenoj valuti na određeni rok uključujući i troškove terminskog pokrića. Za troškove

aranžmana i administracije forfaiting organizacija zaračunava 0,50% na stanje obveze.

Svi ovi troškovi se objedinjavaju i izražavaju u funkciji eskontne stope koju forfaiting

organizacija zaračunava na mjesečnoj osnovi. 64

4.1.6. Primjer forfaitinga

Forfaiting se sastoji od nekoliko koraka:65

1. Tijekom pregovora između izvoznika i uvoznika za nabavu robe, izvoznik se raspituje

za uvjete kreditiranja. 63 Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 128.64 Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika finansiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 124.-

147.65 International forfaiting Association (2012) Forfaiting Example [online], Dostupno na:

http://www.forfaiters.org/forfaiting/example/, [15.6.2012.].

41

2. Izvoznik pristupa forfaiteru i raspituje se da li je on spreman pružiti kredit i koliko bi

zapravo on koštao. U ovoj fazi forfaiter mora znati:

zemlju uvoznika

uvoznikovo ime

vrstu robe

vrijednost robe

očekivani datum pošiljke

uvjete otplate koje zahtijeva od uvoznika

hoće li uvoznikove obveze biti zajamčene od banke i ako da koje su to.

3. Forfaiter pruža uvozniku naznaku uključenih troškova. U ovoj fazi ni jedna strana se

ne obvezuje na ništa

4. Kada se detalji trgovinskog ugovora potvrde, ali obično prije potpisivanja izvoznik

traži od forfaitera obvezu kupnje dužničkih obveza nastalih pod izvoznim poslom

5. Forfaiter izdaje obvezu koja je prihvaćena od izvoznika i koja je obvezujuća za obje

strane. Ta obveza sadrži sljedeće točke:

pojedinosti o temeljnim trgovačkim transakcijama

prirodu dužničkih instrumenata koje će biti kupljene od strane forfaitera

kamatna stopa koja se primjenjuje, zajedno sa svim ostalim terećenjima

dokumenti koje zahtijeva forfaiter kako bi dobio potvrdu da je dug valjan i da

postoji

zadnji datum kada izvoznik može dostaviti dokumente forfaiteru

6. Izvoznik potpisuje trgovinski ugovor sa uvoznikom i dostavlja robu;

7. U zamjenu, ako je potrebno, uvoznik pribavlja garanciju svoje banke, daje dokumente

koje izvoznik zahtijeva kako bi se završio forfaiting. Tu razmjenu dokumenata obično

obavlja banka.

8. Izvoznik dostavlja dokumente forfaiteru koji ih provjerava i plaća svoju obvezu kako

je dogovoreno

9. Kako je to plaćanje bez robe, izvoznik više nema interesa za tu transakciju. To je sad

na forfaiteru koji skuplja buduća plaćanja od uvoznika i forfaiter snosi sav rizik

neplaćanja

Tipičan tijek procedure kod financiranja forfaitingom prikazan je na slici 4.

Slika 4.: Procedura tipične transakcije forfaitinga

42

Izvor: Marfin- Factors and forfaiters (2012) Forfaiting – procedura tipične transakcije, Dostupno na:

http://www.marfinfactors.gr/html/page.asp?PageID=7&Lang=3, [15.7.2012.].

4.2. Zakonska regulativa forfaitinga i njegova međunarodna udruženja

Forfaiting je u najvećoj mjeri određen Zakonom o deviznom poslovanju gdje se spominje u

članku 11. kao: «Komercijalni krediti, u smislu ovoga Zakona, odgode su plaćanja, odnosno

plaćanja unaprijed robe i usluga. Komercijalnim kreditom smatra se i financiranje od banke

odgode plaćanja i plaćanja unaprijed te poslovi otkupa potraživanja (faktoring i forfaiting)

ako osnovni posao, koji je podloga za nastalo potraživanje, ima obilježja komercijalnoga

kredita.” 66

Osim toga forfaiting se spominje i u Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja

terorizma u članku 3. gdje se označavaju pojmovi. Tu se forfaiting spominje kao: «izvozno

financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja,

osiguranih financijskim instrumentom;» 67

66 Narodne novine (2009) Zakon o deviznom poslovanju, NN, br. 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008,

92/2009, 133/2009, Zagreb: Narodne novine d.d..67 Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, NN 87/08, Zagreb:

Narodne novine d.d..

43

Najveću pravnu formu kod forfaitinga predstavlja ugovor o forfaitingu. (Prilog 2.) Njime su

definirane ugovorne strane, potraživanje o kojem se radi, obveze jedne i druge strane i slično.

Međunarodna udruga forfaitinga (eng. International Forfaiting Association) je svjetska

trgovinska organizacija za trgovačka društva, financijske institucije i posrednike koji se bave

forfaitingom. Osnovana je u kolovozu 1999. godine sa više od 140 članova a cilj joj je poticati

poslovne odnose i omogućiti najbolju praksu među onima koji se bave rastućom globalnom

forfaiting zajednicom. Organizacija također djeluje kako bi osigurala interakciju među

članovima.68

Primarni cilj članica ove organizacije je obavljanje forfaiting poslova profitabilno i sigurno.

Međunarodna organizacija za forfaiting usko surađuje sa mnogim vanjskim organizacijama

kako bi poboljšala kvalitetu svojih usluga i zadržala članice u toku sa aktualnim razvojem

usluge. Organizacije s kojima surađuje su: 69

BAFT IFSA – organizacija globalnih financijskih usluga

ISMA – organizacija međunarodnog tržišta kapitala

Konferencije IFA-e

4.3. Analiza tržišta forfaitinga u Hrvatskoj i u svijetu

Potražnja za ovom uslugom u Hrvatskoj je mala jer, klijentima nije dovoljno poznata, zatim

zbog volumena hrvatskog izvoza i ugovorenih načina plaćanja između hrvatskih izvoznika i

njihovih partnera u inozemstvu koji je napravljen bez odgovarajućeg instrumenta plaćanja,

npr. akreditiva, koji bi mogao biti predmet forfaitinga ili s vrlo kratkom odgodom plaćanja ili

bez nje.

Hrvatska kao malo tržište ne može očekivati značajniji razvoj i rast gospodarstva bez

snažnijeg izlaska na inozemna tržišta. U Hrvatskoj gotovo sve banke nude uluge forfaitinga a

praksu su uvele uglavnom strane banke.

Privredna banka Zagreb aktivno otkupljuje te instrumente osiguranja i financira izvoznike

diskontnim postupkom, što znači da je 100 posto financiranje umanjeno za naknadu i kamatu. 68 International Forfaiting Association (2012) About Us [online], Dostupno na: http://www.forfaiters.org/about,

[9.6.2012.].69 International Forfaiting Association (2012) Associates [online], Dostupno na:

http://www.forfaiters.org/about/associates, [ 9.6.2012].

44

Forfaiting je posao bez regresa te je naročito pogodan za financiranje izvoznika koji su

naplatu osigurali nekim instrumentom osiguranja.

U Société Générale – Splitskoj banci pružaju uslugu forfaitinga domaćim tvrtkama koje svoje

proizvode plasiraju na strana tržišta. “Forfaiting je odličan proizvod koji je namijenjen

hrvatskim izvoznicima koji koriste loro akreditive, odnosno čiji inozemni kupci kao način

osiguranja i plaćanja otvaraju dokumentarne akreditive s odgođenim plaćanjima u korist naših

izvoznika. Banka, odnosno faktor ovim proizvodom pruža mogućnost naplate akreditva prije

roka dospijeća.

Potražnja za forfaitingom u Hrvatskoj je još uvijek slaba jer proizvod klijentima nije dovoljno

poznat. Ako je izvoz osiguran dokumentarnim akreditivom, odnosno ako se radi o

prvoklasnim bankama potraživanje je sigurno i klijenti na brz i jednostavan način dolazi do

likvidnih sredstava. Uz forfaiting su klijenti u mogućnosti nuditi odgodu plaćanja svojim

inozemnim kupcima pa su samim time i konkurentniji na inozemnim tržištima. Troškovi

forfaitinaga su uglavnom niži od faktoringa, a ovise o iznosu, rokovima i bonitetu inozemnih

banka te rizika zemlje iz koje je banka kupca.

Razloge nastajanja forfaiting tržišta treba tražiti u promjenama u strukturi i konceptu

međunarodnih trgovinskih odnosa karakterističnih za kraj 60 -ih i 70- ih godina. Te godine

odlikuju se snažnom ekspanzijom industrijskog sektora u visoko razvijenim zemljama koji je

dao poticaj bržem razvoju međunarodnih trgovinskih tokova, naročito u razdoblju popuštanja

međublokovske napetosti i smanjivanja barijera izgrađenih tokom predratnog kriznog perioda.

U atmosferi većeg povjerenja oživljava trgovina između sva bloka, a zemlje u razvoju iz

Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike postaju interesantna tržišta za plasman kapitalnih

dobara proizvedenih u visoko razvijenim zemljama.

Počeci forfaitiranja na svjetskom tržištu prvenstveno se vežu za Švicarsku, tradicionalnim

bankarskim centrom sa dugogodišnjim iskustvom u financiranju međunarodne trgovine.

Credit Suisse u Zurichu bila je jedna od prvih banaka koja je ponudila te usluge. Međutim,

brzi razvoj forfaiting tržišta nametnuo je potrebu da se pristupi formiranju specijaliziranih

financijskih institucija koje bi se pretežno bavile poslovima forfaitiranja a posao se potom

prenosio u ostale europske financijske centre, prvo u Švicarsku a kasnije u London, Milano i

Frankfurt. 70

70 Mladenović O. (2010): Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 128.

45

Forfaiting kuće su se počele otvarati diljem svijeta, ali Europljani i dalje drže tržište

uključujući i SAD. 71

Američke kompanije sve se češće suočavaju sa konkurencijom na domaćem tržištu i prisiljene

su tražiti nove prilike u inozemstvu. Većina američkih izvoznika nisu u mogućnosti procijeniti

kreditni rizik izvoznih kompanija koje posluju na tržištima u nastajanju (Latinska Amerika,

Istočna Europa i Jugoistočna Azija). Kako bi američki izvoznici bili konkurentni na tržištima

u nastajanju oni moraju biti u stanju davati financijske uvjete za izvozne kompanije. Izvozne

kompanije znaju kako proizvesti robe, ali nisu spremne prihvatit uvjete poslovanja na

tržištima u nastajanju, oni žele izvoziti i biti isplaćeni u gotovini za svoje robe i usluge. To im

omogućava upravo forfaiting. Na forfaiting tržištu, američki izvoznici mogu razmijenjivati

tržišni rizik u nastajanju (Brazil, Rusija, Kina i drugi) .72

Troškovi forfaitiranja različiti su u različitim zemljama. Oni su determinirani veličinom rizika

i cijenom refinanciranja forfaitora na određenom financijskom tržištu.

U 2011. London Forfaiting je dobio zlatnu nagradu za najbolju forfaiting instituciju u svijetu.

Ta organizacija se počela forfaitingom baviti 90-ih godina nakon akvizicije sa FIMbank.73

Unicredit je također jedna od boljih u svijetu. Ona pruža usluge i poduzećima i financijsim

institucijama diljem Istočne i Zapadne Europe već dugi niz godina. Osim ove dvije institucije

vodeća institucija za forfaiting u Europi je Deutsche Bank.74

Prema izvješću iz 2011., zlatnu medalju dobio je London Forfaiting institucija, srebrnu

Garantibank International i brončanu Duetsche Forfait. 75

71 Business Library (1995) Forfaiting should not be overlooked as an innovative means of export finance,

Business America, dostupno na: http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n2_v116/ai_16543889/?

tag=content;col1, [22.6.2012.].72 Beroiza, R. (1997) Forfaiting in the emerging markets: a financial alternative for American exporters,

Business America, dostupno na: http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n10_v118/ai_19848338/?

tag=content;col1, [20.6.2012.].73 Trade & Forfaiting Review (2011) TFR Awards 2011: Best Forfaiting Institution [online], Dostupno na:

http://www.tfreview.com/awards/receivables-finance/tfr-awards-2011-best-forfaiting-institution, [1.6.2012.].74 Trade & Forfaiting Review (2011) Revealing the Winners, 14( 9), str. 16.75 Ibid, str.17.

46

5. ZAKLJUČAK

Rizici u poslovanju s inozemstvom su prijeteće mogućnosti da nastupe vremenski i prostorno

nepredviđeni događaji izazvani subjektivnim okolnostima ili objektivnim okolnostima zbog

čega može nastati šteta. Rizici koji se najčešće spominju u poslovanju s inozemstvom su:

poslovni, robni, financijski i tečajni rizici. Provedba jakog i efikasnog upravljanja rizikom i

kontrola unutar tvrtke promiče stabilnost kroz cijeli financijski sustav i ono je ključno za

uspješno poslovanje.

Za osiguranje od financijskih rizika dva relativno novija pristupa su: faktoring i forfaiting.

Faktoring je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao

posebne organizacije i njegove najveće prednosti su široka primjenjivost i kratki rokovi

realizacije tj. trenutno osiguravanje likvidnosti. Različite su teorije o nastanku faktoringa.

Jedni ga vežu za velika kolonijalna osvajanja prekomorskih zemalja pojedinih država

47

Zapadne Europe, dok drugi smatraju da je faktoring proizvod angloameričke trgovačke

prakse, koji se razvio iz komisioniranog del credere posla. Za faktoring postoje različite

podjele. On se može podijeliti na domaći, uvozni i izvozni. Osim ove podjele značajna

podjela je i na otvoreni i zatvoreni, te na faktoring s regresom i bez regresa. U procesu

međunarodnog faktoringa sudjeluju: izvoznik, uvoznik, izvozni i uvozni faktor dok se kod

uvoznog faktoringa pojavljuju klijent, faktoring-kuća, kupac u inozemstvu i korespodentna

faktoring kuća u zemlji dužnika. Najznačajnije prednosti faktoringa su prije svega poboljšanje

likvidnosti prodavatelja, rentabilnost i smanjenje rizika naplate od dužnika, dok se nedostaci

odnose na to da prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može rezultirati

prekomjernom trgovinom i pogrešnim upravljanjem, gubitkom izravnih odnosa s klijentom i

slično. Ugovor o faktoringu je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka)

cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove

dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako

ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili

bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.

Od Zakona koji sadrže odredbe o faktoringu najvažniji su: Zakon o posredovanju i zastupanju

u osiguranju, Zakon o bankama, te Zakon o deviznom poslovanju. Svjetska najveća

organizacija za faktore i trgovačko – financijske kompanije je IFA dok je u Hrvatskoj to

Croatia Factoring d.o.o.

Iako je faktoring relativno kasno ušao na hrvatsko tržište ono se ipak počelo brzo razvijati.

Poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj obavljaju kreditne institucije i društva registrirana

za obavljanje poslova faktoringa. Faktoring je u svijetu dominantan izvor financiranja baziran

na imovini. Posljednjih godina bilježi značajan rast, posebno u zemljama u tranziciji.

Suprotno usluzi faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih

transakcija, forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i

poboljšanje likvidnosti i svojih novčanih tokova. To je usluga koju banke nude svojim

klijentima izvoznicima, a riječ je o otkupu potraživanja koji je ugovoren uz odgodu plaćanja.

Poslovi u vezi korištenja mehanizma forfaitinga javili su se u nedavnoj prošlosti u uvjetima

kada konkurenciju na tržištu i mehanizmi poticaja prodaje koje osigurava vlada i državne

organizacije nisu više mogle da zadovoljavati, ili su bile nedovoljne da pobude interese

proizvođača i izvoznika opreme. Sudionici u procesu forfaitinga su: proizvođač, kupac, banka

kupca i forfaiter. Zaključivanje ugovora o forfaitingu najčešće se prakticira kod dugoročnih

investicijskih izvoznih poslova, ali to nikako ne znači da se taj sustav financiranja ne može

48

primijeniti i kod istih takvih poslova u zemlji. Instrumenti pogodni za posao forfaitinga su

mjenice, dokumentarni akreditivi te bankovne garancije. Forfaiting je u najvećoj mjeri

određen Zakonom o deviznom poslovanju. Osim toga forfaiting se spominje i u Zakonu o

sprječavanju pranja novca i financiranja terorizmu. Najveću pravnu formu kod forfaitinga

predstavlja ugovor o forfaitingu. Najpoznatija svjetska organizacija koja se bavi forfaitingom

je Međunarodna udruga forfaitinga (eng. International Forfaiting Association).

Potražnja za uslugom forfaitinga u Hrvatskoj je mala jer klijentima nije dovoljno poznata, te

zbog volumena hrvatskog izvoza i ugovorenih načina plaćanja između hrvatskih izvoznika i

njihovih partnera u inozemstvu.

POPIS LITERATURE

KNJIGE

1. Andrijašević, S., Račić-Žlibar, T.(1997) Rječnik Osiguranja, Zagreb:Masmedia.

2. Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia.

3. Gorenc, V. (1988) Ugovor o faktoringu, Zagreb: Školska knjiga.

4. Jurković, P., et al. (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia.

5. Matić, B. (2004) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb: Sinergija.

6. Shapiro, C.A.: (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston:

Allyn und Bacon.

7. Vukmir, B. (2007) Pravo međunarodnih plaćanja, Zagreb: RriF plus d.o.o..

8. Walmsley, J. (1992) The Foreign Exchange and Markets Guide, New York: John

Willey and Sons.

49

ČLANCI I PUBLIKACIJE

1. Beroiza, R. (1997) Forfaiting in the emerging markets: a financial alternative for

American exporters, Business America, dostupno na:

http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n10_v118/ai_19848338/?

tag=content;col1, [20.6.2012.].

2. Dashofer, V. (2010) Prednosti faktoringa [online], Dostupno na:

http://www.racunovodja.hr/33/prednosti-

faktoringauniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4oB3dA74fqci/?

copyright=1&PHPSESSID=147fc12ff169ba91f3a1b221377b7f12, [ 1.7.2012.].

3. Evans, M. (2012) Import Factoring [online], Dostupno na:

http://www.ehow.com/facts_7716710_import-factoring.html, [6.6.2012.].

4. Fraser, D. R., Gup, B. E. i Kolari, J. W. (2001) Commercial Banking (The

Management of Risk), South Western College Publishing Cincinnati.

5. HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor

financijskih usluga.

6. HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor

financijskih usluga.

7. Harper, D. (2005) Market Risk [online], Bionic Turtle, Dostupno na:

http://www.bionicturtle.com/how-to/article/market_risk/, [20.6. 2012].

8. Jelić, F. (2012) Faktoring - model kratkotrajnog financiranja, Dostupno na:

http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/faktoring-–-model-kratkotrajnog-

financiranja/, [5.6.2012.].

9. Jović, Z. (2010) Trendovi razvoja faktoring poslova u EU, Univerzitet Sinergija.

10. Jurman, A. (2001) Valutni rizik u poslovnim bankama, Zbornik radova Ekonomskog

fakulteta u Rijeci Ekonomski fakultet Rijeka, 19 (2), str. 163.

11. Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:

http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me

%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].

12. Karol, A. i Hughes, R. (2010) A Practical Framework for Managing Market Risk

[online], Visual Risk, Dostupno na:

http://www.visualrisk.com/underthehood/UndertheHood_RiskManagement_Issue1.pd

f , [25.6.2012.].

50

13. Khandelwal, A. K. (2012) Importance of Risk Management, Dostupno na:

http://www.shilpabichitra.com/shilpa2003/dest037.html, [28.5.2012].

14. Krolo, N. (2011) Faktoring proizvodi i usluge [online], Dostupno na:

http://www.zg.hgk.hr/WritePerm/assets/pdffiles/factoring_5.pdf., [ 25.6.2012.].

15. Latković, M. (2002) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola,

Financijska teorija i praksa 26, str. 466.

16. Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije.

17. Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza,

Bankarstvo, 39 (3-4).

18. Salinger, F. R. (1984) Tooley's Factoring, Cambridge.

19. Rovčanin, A. (2007) Upravljanje finansijama, IV dopunjeno izdanje, Sarajevo:

Ekonomski fakultet u Sarajevu.

20. Trade & Forfaiting Review (2011) TFR Awards 2011: Best Forfaiting Institution

[online], Dostupno na: http://www.tfreview.com/awards/receivables-finance/tfr-

awards-2011-best-forfaiting-institution, [1.6.2012.].

21. Trade & Forfaiting Review (2011) Revealing the Winners, 14( 9).

22. World Bank Development Research Group (2004) The Role of Reverse Factoring in

Supplier Financing of Small and Medium Sized Enterprises, N.York.

23. Worthy, R. G. (2003) Factoring: Modern American Style. Warsaw: World Bank

Conference on te Factoring Industry.

ZAKONI

1. Narodne novine (2002) Zakon o bankama (NN 84/2002), Zagreb: Narodne novine

d.d..

2. Narodne novine (2003) Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/2003), Zagreb:

Narodne novine d.d..

3. Narodne novine (2010.) Zakon o mjenici, NN 74/94, 92/10, Zagreb: Narodne novine

d.d..

4. Narodne novine (2005) Zakon o nadzoru financijskih usluga (NN 140/05), Zagreb:

Narodne novine d.d..

5. Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99),

Zagreb: Narodne novine d.d..

51

6. Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

NN 87/08, Zagreb: Narodne novine d.d..

INTERNET IZVORI

1. Business Library (1995) Forfaiting should not be overlooked as an innovative means

of export finance, Business America, dostupno na:

http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n2_v116/ai_16543889/?

tag=content;col1, [22.6.2012.].

2. Croatia factoring (2006) O factoringu – Zakoni i dokumenti [online], Zagreb: Croatia

factoring d.o.o., Dostupno na:

http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Ofactoringu/Zakoniidokumenti/tabid/117/

Default.aspx [2.7.2012.].

3. Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam:

Factors Chain International, Dostupno na:

http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.].

4. International Forfaiting association (2012.) What is Forfaiting [online], Dostupno na:

http://www.forfaiters.org/forfaiting/what-is-forfaiting, [ 4.7.2012.].

5. Hrvatska narodna banka (2010) Odluka o upravljanju rizicima [online], Narodne

novine d.d., Dostupno na: http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/odluke-

zoki-veljaca-2010/h-odluka-o-upravljanju-rizicima.pdf.

6. PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira domaći faktoring?, [online], Zagreb:

Privredna banka Zagreb, Dostupno na: http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-

domaci-faktoring.html, [ 5.6.2012.].

7. PBZ Faktoring (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:

http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].

8. Splitska banka (2012.) Vrste faktoringa [online], Dostupno na:

http://www.splitskabanka.hr/Mali-poduzetnici/Faktoring-forfeiting-otkup-mjenica/

Vrste-faktoringa, [ 4.7.2012.].

9. Triangle trade finance (2012.) Glossary of factoring terms [online], Dostupno na:

http://www.triangletradefinance.com/gloss_1.htm, [ 2.7.2012.].

10. Ugovor o faktoringu, dostupno na: http://www.primjerugovora.com/ugovor-o-

faktoringu/, [ 4.7.2012.].

52

11. Ugovor o forfaitingu, dostupno na: virtus-projekti.com/.../ugovor-o-forfaitingu-1528-

2, [ 5.7.2012.].

POPIS SLIKA

Slika 1. Koraci upravljanja rizikom 11

Slika 2. Shema domaćeg faktoringa 15

Slika 3. Shema izvoznog faktoringa 17

Slika 4. Procedura tipične transakcije forfaitinga 41

53

POPIS PRILOGAPrilog 1. . Primjer ugovora o faktoringu

Ugovor o faktoringu

Privredno društvo …………………………………., iz ……………….., koje zastupa ………………………………….,(u daljem tekstu: Faktor)iprivredno društvo ……………………………….., iz ……………….., koje zastupa ………………………………….,(u daljem tekstu: Komitent)zaključuju dana ……….., u ………. sljedeći

UGOVOR O FAKTORINGU

Predmet ugovora

Član 1.

Faktor i Komitent reguliraju njihova prava i obaveze kao i uvjete i način izvršenja poslova

koji su predmet ovog ugovora.

 

Član 2.

54

Komitent ustupa Faktoru sva svoja nedospjela potraživanja navedena u prilozima 1 i 2 koji su

sastavni dio ovog ugovora. Komitent, zajedno s potraživanjima, prenosi Faktoru sva moguća

prava u pogledu vlasništva povezanih s njegovim potraživanjima, a koja su predmet ovog

ugovora. Sastavni dio ugovora je i prilog br. 3 u kojem su navedene pravne osnove

potraživanja.

 

Član 3.

Faktor u cjelini preuzima rizik platežne nesposobnosti stranaka, ali mu Komitent garantira, da

su predmetna potraživanja nastala na osnovu …………………. ili iz drugih Komitentovih

prava koja bi, u skladu sa zaključenim ugovorima, njegove ugovorne stranke bile dužne

ispuniti.

 

Naknada

Član 4.Za prijenos potraživanja po potpisivanju ovog ugovora Faktor plaća Komitentu paušalni dio ………………..

Izvor: Ugovor o faktoringu, dostupno na: http://www.primjerugovora.com/ugovor-o-faktoringu/, pristupano 4.7.2012.

Prilog 2. Ugovor o forfaitingu

………………………….. iz …………………. (u daljem tekstu: prodavatelj potraživanja) i ………………………. iz …………….. (u daljem tekstu: forfeter) sklopili su dana …………… sljedeći

UGOVOR O FORFAITINGU

Članak 1.Prodavatelj potraživanja prodaje svoje novčano potraživanje prema dužniku …………………, koje je nastalo na osnovu ugovora o kupoprodaji od dana …………… u iznosu od ……………… Kn, koje dospijeva dana ………… .

Članak 2.(1) Forfeter preuzima obavezu da u roku od … dana od dana zaključenja ovog ugovora prodavatelju potraživanja isplati kupovnu cijenu u iznosu od ………… .(2) Isplatom ugovorene cijene forfeter stječe pravo koristiti sredstva osiguranja predmetnog potraživanja.

Članak 3.Prodavatelj jamči forfeteru postojanje potraživanja prema dužniku ………… .

Članak 4.Forfeter nema pravo regresa prema prodavatelju u slučaju da ne naplati kupljeno potraživanje.

55

Članak 5.(1) Svaka strana ima pravo odustati od Ugovora u roku od … dana, računajući od dana njegova sklapanja.(2) Ugovorna strana koja u tom roku odustane od Ugovora dužna je drugoj strani naknaditi štetu nastalu zbog odustanka od Ugovora.

Članak 6.Ugovorne strane su suglasne da će sve sporove rješavati mirnim putem, a za slučaj spora koji nastane u vezi s okolnostima iz ovog Ugovora ugovaraju stvarnu i mjesnu nadležnost suda u …………. .

Članak 7.(1) Ovaj Ugovor sačinjen je u ….. (……….) istovjetna primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po … (……..) primjerka.(2) Ovaj ugovor stupa na snagu danom potpisa obiju ugovornih strana.

U ………………., ……………….

Prodavatelj potraživanja Forfeter:…………………….. …………………….

Izvor: Ugovor o forfaitingu,dostupno na: virtus-projekti.com/.../ugovor-o-forfaitingu-1528-2, prisutpano 5.7.2012.

POPIS TABLICA

Tablica 1. Domaći i izvozni faktoring europskih zemalja (u milijunima eura) 25

Tablica 2. Domaći i izvozni faktoring američkih zemalja (u milijunima eura) 26

Tablica 3. Domaći i izvozni faktoring azijskih zemalja (u milijunima eura) 27

Tablica 4. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici

Hrvatskoj u HRK 29

Tablica 5. Agregirana pasiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici

Hrvatskoj u HRK 30

Tablica 6. Volumen transakcija društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici

Hrvatskoj u razdoblju 01.01.-30.09.2011. godine (u 000 kn) 31

56

SAŽETAK

Predmet ovog rada je osiguranje od rizika te je poseban naglasak na faktoringu i forfaitingu

kao jednima od novijih fenomena u osiguranju od rizika. Faktoring je posao kratkoročnog

financiranja robnih potraživanja na osnovi fakture i robnih dokumenata dok je suprotno usluzi

faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih transakcija,

forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i poboljšanje

likvidnosti i svojih novčanih tokova

U radu se definiraju oba pojma te se prikazuju njihove temeljne značajke, sudionici svakog od

tih procesa, te prednosti i nedostaci koje donose ti oblici osiguranja od rizika.

U radu su prikazani i primjeri jednog i drugog oblika osiguranja od rizika, te analizirano

stanje na domaćem i svjetskom tržštu faktoringa i forfaitinga. Zakonski okviri i regulativa

faktoringa i forfaitinga također su obuhvaćeni ovim radom.. Cilj rada je ukazati na važnost

faktoringa i forfaitinga u financiranju poslovnih subjekata s posebnim naglaskom na

Hrvatsku.

57

Ključne riječi: rizik, faktoring, forfaiting

SUMMARY

The subject of this paper is to risk insurance and a special emphasis on factoring and

forfaiting as one of the more recent phenomenon in the insurance risk. Factoring is a short

term commodity receivables on the basis of invoices and documents while the commodity is

the opposite of factoring service, which is mainly used for the early payment of domestic

commodity transactions, forfaiting is a similar service, which companies use to finance export

transactions and improve its liquidity and cash flows

The paper defines both the term and show their basic characteristics, the participants in each

of these processes, and the advantages and disadvantages of bring these forms of insurance

against risk.

The paper also presents examples of both forms of insurance against risk, and analyzed the

situation on the domestic and world markets factoring and forfaiting. Legal frameworks and

regulations of factoring and forfaiting are also covered in this paper. . The aim is to point out

the importance of factoring and forfeiting to finance businesses, with special emphasis on

Croatia.

58

Key words: risk, factoring, forfaiting

ŽIVOTOPIS

OSOBNI PODACI

Ime i prezime: Ivana Humić

Datum i mjesto rođenja: 31. 07. 1987., Varaždin

Adresa: Športska 13, 42000 Varaždin

Telefon: 098/ 651 077

E-mail: ivana.truscec@gmail.com

OBRAZOVANJE

2006. - 2010. Ekonomski fakultet Zagreb, smjer: financije,

sveučilišna prvostupnica ekonomije, VSS

2002. – 2006. Gospodarska škola Varaždin, smjer: ekonomija

RADNO ISKUSTVO

- -

59

TEHNIČKA ZNANJA I VJEŠTINE

Rad na računalu - Aktivno i svakodnevno korištenje MS Office paketa

(Word, Exel, PowerPoint, FrontPage, Internet

- Daktilografske vještine

Strani jezici Engleski jezik

Ostalo - Vozačka dozvola B kategorije

- Komunikativnost, fleksibilnost, timski rad

60