51
WWW.EUROPARL.EUROPA.EU/SAKHAROV SLAVIMO 25 GODINA POTPORE LJUDSKIM PRAVIMA SLAVIMO 25 GODINA POTPORE LJUDSKIM PRAVIMA EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV ZA SLOBODU MIŠLJENJA BD-03-13-570-HR-C

EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

  • Upload
    vokien

  • View
    214

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

www.europarl.europa.eu/sakharov

slav

IMo

25 G

oDIN

a po

Tpor

e lJ

uDsk

IM p

ravI

Ma

SLAVIMO 25 GODINA POTPORE LJUDSKIM PRAVIMA

EUROPSKI PARLAMENT

NAGRADA SAHAROVZA SLOBODU MIŠLJENJA

BD-03-13-570-H

R-C

Page 2: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila
Page 3: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

2 3

„Ljudi uvijek trebali slijediti svoju savjest”, kao i vlastito uvjerenje da su „ljudska prava temelj civilizacije”.

Elena Bonner

Page 4: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

4 5

Predgovor

i izbornih promatračkih misija. Europski parlament glasno i snažno staje u obranu političkih zatvorenika, disidenata i branitelja ljudskih prava.

Preko „Mreže nagrade Saharov” Europskog parlamenta kojom su obuhvaćeni svi dobitnici i predstavnici Europskog parlamenta nastojimo pružiti snažnu platformu za sve one koji njeguju slobodu misli radi jačanja poruke mira, tolerancije, slobode, ljudskih prava i vladavine prava. Izrazito sam ponosan što je 2013. Europski parlament održao je svečanosti dodjele nagrade za tri dobitnika koji su ranije bili politički spriječeni doći u Europski parlament u vrijeme kad su proglašeni dobitnicima: Dame u bijelom (Damas de Blanco) i Guillermo Fariñas s Kube i

Godine 2013. slavi se dvadeset i pet godina obrane i promicanja ljudskih prava uz dodjelu nagrade Saharov.

Tijekom godina prepoznavali smo i podupirali borbu pojedinaca i organizacija pojedinaca koji su se hrabro suprotstavljali rasizmu i represiji, ratu i terorizmu, zatvaranju i mučenju radi ostvarivanja svojih prava i prava drugih.

Posebno sam sretan što ove godine među dobitnike nagrade Saharov mogu ubrojiti Malalu Jusafzaj, hrabru djevojčicu iz Pakistana čija je odlučnost da se bori za prava djece na obrazovanje iznimno poticajna. Malala je svoju borbu proširila i izvan Pakistana, na svijet, boreći se za osnaživanje djevojčica i žena u njihovim

bivša mjanmarska/burmanska politička zatvorenica Aung San Suu Kyi.

Kako bismo obilježili posebnu, 25. obljetnicu nagrade Saharov koju slavimo ove godine, pozvao sam dobitnike iz cijeloga svijeta da se okupe s Europskim parlamentom radi jačanja naše zajedničke borbe za ljudska prava i temeljne slobode diljem svijeta te za ideale kojima naši dobitnici streme u svojoj svakodnevici.

Zajedno s hrabrim muškarcima i ženama te sad s ovom djevojčicom, Malalom, kojima smo odali počast nagradom Saharov, nastavit ćemo surađivati na tome da univerzalna ljudska prava u koja vjerujemo postanu stvarnost za sve.

Martin SchulzPredsjednik Europskog parlamenta

naporima za samoodređenje. Malala je nadahnuće djeci i odraslima svugdje i put kojim je ona kročila nastojimo slijediti uz konkretnu potporu. Štoviše, Europska unija izdvojila je novčana sredstva koja su joj dodijeljena 2012. uz Nobelovu nagradu inicijativi Djeca mira u sklopu koje se pomaže djeci diljem svijeta, uključujući i djevojčicama u Pakistanu, da ostvare svoje pravo na obrazovanje.

Europski parlament predstavlja više od 500 milijuna europskih građana i potpuno je predan cilju ostvarenja ljudskih prava. Europski parlament čvrsto podupire naše zajedničke vrijednosti na vrlo konkretan način preko donošenja rezolucija o ljudskim pravima, posjeta na terenu, intervencija na diplomatskim razinama

Page 5: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

76

Nagrada Saharov

Nagrada Saharov za slobodu misli, osnovana 1988. u čast ruskoga nuklearnog znanstvenika i aktivista za ljudska prava Andreja Saharova, najviše je priznanje naporima uloženima u borbu za ljudska prava koje daje Europska unija. Laureatima odaje priznanje i pruža im moralnu potporu, jačajući ih i osnažujući u borbi za njihove ciljeve.

Nagrada je dodijeljena pojedincima i udruženjima: disidentima, političkim vođama, novinarima, odvjetnicima, aktivistima civilnog društva, piscima, majkama i ženama, vođama manjina, protuterorističkoj skupini, mirovnim aktivistima, aktivistu protiv mučenja, karikaturistu, dugotrajnom zatvoreniku savjesti, redatelju, čak i UN-u kao tijelu. Posebice nagrađuje slobodu izražavanja, zaštitu prava manjina, poštovanje međunarodnog zakona, razvoj demokracije i provedbu vladavine prava.

EP nagradu Saharov, uz pripadajuću donaciju u iznosu od 50 000 eura, dodjeljuje na formalnoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu krajem svake godine. Kandidate mogu nominirati klubovi zastupnika ili najmanje 40 članova Europskog parlamenta. Predstavljaju ih na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i razvoj i Pododbora za ljudska prava te njihovi članovi glasaju za uži izbor od triju kandidata. Konačnog laureata ili konačne laureate za svaku godinu bira Konferencija predsjednika, tijelo EP-a koje vodi predsjednik i koje čine vođe svih različitih skupina zastupljenih u Parlamentu, što izbor laureata čini uistinu europskim izborom.

„U životu nije važna puka činjenica da smo živjeli. Važna je razlika koju smo činili u životima ostalih.”

Nelson Rolihlahla Mandela

Page 6: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

8 9

Andrej Saharov

Nadahnuće za nagradu

progonom, gubitkom osobne slobode, premlaćivanjem ili egzilom. U velikom broju slučajeva dobitnici nisu bili slobodni osobno preuzeti nagradu.

Jedna je od njih Nasrin Sotoudeh, dobitnica nagrade iz 2012., koja je iz zatvora u Iranu pokojnom Andreju Saharovu pisala pisma, filozofski preispitujući značenje disidenstva i uspoređujući svoje ciljeve s njegovim.

„Čitanje Vaših memoara bilo mi je uzbudljivo na mnogo načina. Sličnosti u našim metodama i mnogobrojne zajedničke točke iznimno su me ohrabrile, a Vaše je odupiranje da se predate autoritarnim metodama vlade u Vašoj zemlji vrijedno divljenja.”

„Vaše je dnevno obnavljanje životnosti i otpora bilo zadivljujuće. Naravno, odražavali ste duh Goethea kada je rekao da „slobodu i život zaslužuje samo onaj tko ih svakodnevno ponovno osvoji”.

Andrej Saharov (1921. – 1989.), priznati fizičar, član Akademije znanosti, disident i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975., živio je u egzilu u Gorkome (današnjem Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila je 1987. godine poslao poruku Europskom parlamentu, dajući dopuštenje da se nagrada nazove po njemu i ističući koliko je time ganut. Nagradu je ispravno smatrao poticajem svima koji su se, poput njega, obvezali na borbu za ljudska prava.

Andreja Saharova, pionira nuklearne fizike u SSSR-u, zabrinuo je početak utrke u naoružanju koja je pojačala opasnost od nuklearnog svjetskog rata koja se nadvila nad svijet u vrijeme hladnog rata. Nakon što je objavio esej Reflections on Progress, Peaceful Coexistence, and Intellectual Freedom (Razmišljanja o napretku, mirnom suživotu i intelektualnoj slobodi), najprije u obliku samizdata (samostalno otisnuti tipkani primjerci), a potom i u zapadnom tisku,

„Postigli ste veliku pobjedu za sve borce za slobodu diljem svijeta. Neka oni koji će doći u budućnosti ostvare Vaše neostvarene snove. Oni će se svakako boriti da realiziraju svoje snove i štitit će ih.”

Poput Andreja Saharova, svi su dobitnici nagrade koja nosi njegovo ime pokazali koliko je hrabrosti, strpljenja i unutarnje snage potrebno za obranu ljudskih prava i zauzimanje za njihovo univerzalno priznanje.

Saharovu su zabranjena sva istraživanja koja su se odnosila na vojsku. Godine 1970. postao je jedan od suosnivača Odbora za ljudska prava u SSSR-u, a 1972. oženio se Elenom Bonner, također aktivisticom za ljudska prava. Unatoč sve većem pritisku vlade, Saharov ne samo da je zahtijevao oslobođenje disidenata u svojoj zemlji nego je postao jedan od najodvažnijih kritičara režima, utjelovljujući križara u borbi protiv uskraćivanja temeljnih prava. Riječima Odbora za Nobelovu nagradu, bio je „glasnogovornik savjesti čovječanstva”. Njegov otpor nisu mogli slomiti ni zastrašivanje ni egzil.

Sovjetske su vlasti Andreja Saharova protjerale u egzil u Gorki kako bi ograničile njegove kontakte sa strancima. Nagrada koja nosi njegovo ime nadilazi granice, čak i one ugnjetavačkih režima, kako bi nagradila aktiviste za ljudska prava i disidente diljem svijeta. Prepoznati zaštitnici ljudskih prava skupo plaćaju svoju obvezu obrane ljudskog dostojanstva: mnogi su se suočili s

Page 7: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

10 11

Mreža dobitnika nagrade Saharov

Mreža je tada svoje aktivnosti obogatila Konferencijom na visokoj razini koja se održala u studenom 2011., na koju je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek pozvao sve laureate kako bi raspravljali o problemima prijelaznih demokracija, ulozi žena i utjecaju novih tehnologija. Kako je gospodin Buzek naglasio na Konferenciji, „ni Facebook ni Twitter nisu srušili ugnjetavačke režime, nego su za to, u konačnici, odgovorni ljudski duh i želja za slobodom i mijenjanjem stvari nabolje”.

Na Godišnjem događaju Mreže dobitnika nagrade Saharov 2012. tadašnji su dopredsjednici Mreže, predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz i laureati iz 2011., Ali Ferzat, Asmaa Mahfouz

Mreža dobitnika nagrade Saharov osnovana je 2008. kada je nagrada Saharov proslavila svoju 20. obljetnicu.

Da bi obilježio taj događaj, Europski parlament organizirao je konferenciju pod nazivom: 20 godina aktivne potpore ljudskim pravima: priče laureata nagrade Saharov. Na konferenciji su sudjelovali mnogi laureati koji su podijelili svoja stajališta o ljudskim pravima diljem svijeta, kao i o utjecaju nagrade Saharov. Hauwa Ibrahim, laureat 2005., iskoristila je novac kojim je nagrađena kako bi školovala više od 100 djece. Majke sa Svibanjskog trga, laureati 1992., svoju su nagradu iskoristile za otvaranje knjižare, političkog kafića i sveučilišta za više od 2 400 studenata. Elena Bonner, udovica Andreja Saharova,

i Ahmed El Senussi, javno raspravljali o svojim stajalištima o demokraciji u nastajanju u svjetlu Arapskog proljeća. Ti su laureati bili govornici i na prvom Svjetskom forumu za demokraciju u Strasbourgu, koji je održan pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta.

Godine 2013. obilježava se 25. obljetnica nagrade Saharov. Tijekom godine održan je niz rasprava mreže nagrade Saharov i konferencija na visokoj razini na kojoj su se okupili dobitnici iz cijeloga svijeta kako bi s Europskim parlamentom raspravili o svojim naporima te se uzajamno ojačali i obogatili u okviru mreže nagrade Saharov.

i sama priznata sudionica kampanja za ljudska prava i demokraciju, na konferenciji je potvrdila uvjerenje svojeg supruga da bi „ljudi uvijek trebali slijediti svoju savjest”, kao i vlastito uvjerenje da su „ljudska prava temelj civilizacije”.

Mrežu je službeno pokrenuo Hans-Gert Pöttering, tadašnji predsjednik Europskog parlamenta, kao platformu za laureate kojom mogu povezati svoje aktivnosti i pokazati solidarnost.

Laureati su potpisali zajedničku izjavu u kojoj su se „složili povećati zajedničke napore u podupiranju branitelja ljudskih prava diljem svijeta zajedničkim djelovanjima dobitnika nagrade Saharov i u suradnji s Europskim parlamentom”.

Page 8: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

12 13

DOBITNICI NAGRADE

2002. Oswaldo José Payá Sardiñas2003. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan i svi zaposlenici Ujedinjenih naroda2004. Udruženje bjelaruskih novinara2005. Dame u bijelom; Hauwa Ibrahim; Reporteri bez granica2006. Aliaksandr Milinkevič2007. Salih Mahmoud Mohamed Osman2008. Hu Jia2009. Memorial (Oleg Orlov, Sergej Kovaljev i Ljudmila Aleksejeva

uime Memoriala i ostalih zaštitnika ljudskih prava u Rusiji)2010. Guillermo Fariñas2011. Arapsko proljeće (Mohamed Bouazizi, Asmaa Mahfouz,

Ahmed El Senussi, Razan Zaitouneh i Ali Ferzat)2012. Nasrin Sotoudeh i Jafar Panahi2013. Malala Jusafzaj

1988. Nelson Rolihlahla Mandela; Anatolij Marčenko (posthumno)1989. Aleksandar Dubček1990. Aung San Suu Kyi1991. Adem Demaçi1992. Majke sa Svibanjskog trga1993. Oslobođenje1994. Taslima Nasreen1995. Leyla Zana1996. Wei Jingsheng1997. Salima Ghezali1998. Ibrahim Rugova1999. Xanana Gusmão2000. ¡Basta Ya!2001. Izzat Ghazzawi; Nurit Peled-Elhanan; Dom Zacarias Kamwenho

Page 9: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

14 15

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

15

© Is

opix

/Act

ion

Pres

s

2013

Malala Jusafzaj Malala Jusafzaj šesnaestogodišnja je djevojčica iz Pakistana kojoj su talibani pucali u lice kako bi nju i druge djevojčice spriječili da pohađa nastavu.

„Pucali su joj u glavu iz neposredne blizine i učinili je jačom,” rekla je holivudska glumica Angelina Jolie pri pokretanju prvoga projekta kojemu je cilj bio pomoći skupini od 40 djevojaka u pakistanskom okrugu Swat da idu u školu.

Malala se oporavila od ozljeda nakon dugotrajnog liječenja u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje sada živi te je izjavila da želi da „svaka djevojčica, svako dijete bude obrazovano”.

Njezina borba započela je kad joj je bilo 11 godina i kad je na internetu za BBC Urdu pisala anonimni dnevnik o životu školarke pod talibanima u pakistanskoj dolini Swat.

U njezinoj objavi za srijedu 14. siječnja 2009. stoji: „Možda više nikad neću ići u školu.” Njezin školski ravnatelj najavio je početak zimskih praznika, ali ne i datum ponovnog početka nastave. Talibani su 15. siječnja 2009. dekretom proglasili zatvaranje svih škola za djevojčice u okrugu Swat. Više od 150 škola već je bilo dignuto u zrak.

Nedugo potom Malala i njezina obitelj morali su napustiti svoj opkoljeni grad Mingoru dok su se talibani i pakistanska vojska borili za kontrolu nad gradom. Malalina škola uništena je.

Po povratku kući nakon što se sigurnosno

stanje popravilo, Malala i njezin otac Zjaudin, liberalni član džirge (plemenske skupštine) koji je vodio školu za djevojčice, bili su izloženi prijetnjama. No Malala se nastavila zalagati za obrazovanje djevojčica u otvorenim intervjuima i televizijskim nastupima, dobrovoljno sudjelujući u dvama dokumentarcima o obrazovanju djevojčica u dolini Swat naslovljenima „Nastava gotova u dolini Swat” i „Odiseja jedne školarke”. Uz pomoć donacija kupila je školski autobus i na povratku kući u tom istom autobusu u Malalu su pucali te su još dvije djevojčice bile ranjene u napadu za koji je odgovornost preuzela organizacija Tehrik-e-Taleban.

Napadači su htjeli usmrtiti Malalu i „održati lekciju” svima povezanima s njom i njezinom borbom za pravo na obrazovanje, slobodu i samoodređenje djevojčica i žena u Pakistanu. No Malala nastavlja borbu.

Na svoj šesnaesti rođendan, 12. srpnja 2013., obratila se Ujedinjenim narodima u sjedištu UN-a, na događaju kojeg je organizirao posebni izaslanik UN-a za globalno obrazovanje Gordon Brown.

„Teroristi su mislili da će promijeniti moje ciljeve i zaustaviti moje ambicije,” rekla je, „ali ništa se u mome životu nije promijenilo, osim ovoga: slabost, strah i beznadnost umrli su. Rodile su se snaga, moć i hrabrost.”

UN je odlučio 10. studenoga proglasiti Malalinim danom kako bi se pozornost usmjerila na pravo djevojčica na pohađanje škole, a Pakistan i UNESCO osnovali su Fond Malala za obrazovanje djevojčica.

Page 10: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

16 17

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

PE-

EP

10 godina od dana kada je položio predsjedničku zakletvu – napomenuo da su „povijesni neprijatelji uspjeli u pregovaranju mirnog prijelaza iz aparthejda u demokraciju upravo zato što smo bili spremni prihvatiti inherentne sposobnosti za dobrotu u drugome”.

Nelson Mandela, kojemu je 1993. dodijeljena i Nobelova nagrada za mir, povukao se iz javnog života, ali je u svojim dobrotvornim organizacijama, Zakladi Nelsona Mandele i Dječjem fondu Nelsona Mandele, i dalje predan svojim idealima.

Nelson Mandela (94) hospitaliziran je u lipnju 2013. zbog ozbiljne plućne infekcije koju je dobio tijekom boravka u zatvoru. Poruke ljubavi i podrške stigle su od tisuća ljudi iz cijelog svijeta.

Kao što je sam Mandela jednom kazao:„U životu nije važna puka činjenica da smo živjeli. Važna je razlika koju smo činili u životima ostalih.”

Šest godina nakon što je primio prvu nagradu Saharov, Nelson Mandela izabran je za prvoga crnog predsjednika i predsjednika vlade Južnoafričke Republike na prvim slobodnim izborima u toj zemlji. U zatvoru je proveo 27 godina tijekom aparthejda te je postao simbol otpora rasizmu. Kad mu je 1988. dodijeljena nagrada Saharov, Mandela je još bio u kućnom pritvoru, no samo četiri mjeseca nakon što je iz njega otpušten, u lipnju 1990., obratio se Europskom parlamentu. Odlučno je zagovarao potrebu pravednog i trajnog rješenja koje će Južnu Afriku preobraziti u „ujedinjenu i demokratsku zemlju bez rasizma„. Sve manje od toga bila bi „uvreda sjećanju na nebrojene domoljube u Južnoj Africi i ostatku naše regije koji su žrtvovali vlastite živote kako bi nama omogućili današnji trenutak u kojemu sa sigurnošću možemo reći da se nazire kraj sustava aparthejda”.

U svojem je oproštajnom govoru u Južnoafričkom parlamentu – točno

1988

Nelson Rolihlahla Mandela

Page 11: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

18 19

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

19

© In

styt

ut S

acha

row

a w

Mos

kwie

Prilikom dodjele nagrade Saharov njegovoj udovici Larissi Bogoraz 1988., sam je Andrej Saharov odao priznanje Anatoliju Marčenku kazavši u svojoj poruci EP-u: „U knjizi My Testimony (Moje svjedočanstvo) Marčenko je prvi rekao istinu o poststaljinovskim radnim kampovima i zatvorima. Njegova je knjiga postala jedan od kamena temeljaca pokreta za ljudska prava u našoj zemlji. Svojim duhom moralnosti u nenasilnoj borbi za pravdu, svojom težnjom za neskrivenom i potpunom istinom, knjiga je pobudila mnogo mržnje represivnih organa prema autoru. Cijeli njegov život nakon toga, kao i njegova tragična smrt u čistopoljskom zatvoru, bio je način na koji su mu se odužili za tu istinu, tu postojanost, za njegova visoka moralna načela. Postignuće Marčenkova života i rada golem je doprinos u svrhu demokracije, humanosti i pravde.”

Anatolij Marčenko, jedan od najpoznatijih disidenata bivšega Sovjetskog Saveza, umro je 1986. u čistopoljskom zatvoru nakon tromjesečnog štrajka glađu za oslobođenje svih sovjetskih zatvorenika savjesti. Imao je samo 48 godina, a u zatvoru i unutrašnjem egzilu proveo je više od 20 godina. Međunarodni protest koji je uslijedio nakon njegove smrti bio je ključan čimbenik koji je Mihaila Gorbačova, tadašnjega Glavnog tajnika Komunističke partije, 1987. potaknuo da dopusti masovno oslobođenje političkih zatvorenika.

Marčenko je široj javnosti postao poznat zbog autobiografske knjige My Testimony (Moje svjedočanstvo) o vremenu koje je proveo u sovjetskim radnim logorima i zatvoru. Školu je napustio kao osmogodišnjak te se sam obrazovao tijekom boravka u zatvoru. Nakon oslobođenja 1966. napisao je ovu utjecajnu knjigu te se i pridružio sovjetskom pokretu za ljudska prava, postavši 1975. jednim od članova osnivača utjecajne Moskovske helsinške skupine. Organizirao je prosvjede i apele te pisao brojna otvorena pisma, a zbog nekih od njih opetovano je bio u zatvoru.

1988

Anatolij Marčenko

Page 12: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

20 21

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

CTK

Pho

to/Ig

or Z

ehl

Njegove su reforme u Moskvi izazvale zabrinutost, a njegovi pokušaji davanja „ljudskog lica” socijalizmu slomljeni su 21. kolovoza 1968. kada su tenkovi Varšavskog pakta ušli u Čehoslovačku i preuzeli kontrolu nad Pragom. Dubčeka je oteo KGB i odveo u Kremlj, gdje je nakratko pritvoren.

Godine 1970. optužen je za izdaju, lišen je svojih funkcija te izbačen iz Komunističke partije Čehoslovačke. Petnaest je godina živio kao običan radnik, a političkom se životu vratio 1988. kao aktivist za civilna prava.

Nakon čehoslovačke revolucije 1989., Dubček je izabran za predsjednika Savezne skupštine, što je obavljao od 1989. do 1992. Kao jedna od osoba koje su održavale nadu sovjetskim disidentima u njihovoj dugotrajnoj borbi za glasnost, kako ga je Andrej Saharov opisao u poruci koju je pročitao tijekom svečanosti dodjele nagrade Saharov, Dubček je izrazio želju da će „velika simfonija duha Europske zajednice, kao rezultat Praškog proljeća, i dalje odzvanjati tijekom 1990-ih i u svim godinama koje slijede”.

Umro je u automobilskoj nesreći 1992.

Aleksandar Dubček (1921. – 1992.) bio je jedan od katalizatora u pozadini procesa obnove i promjene u nekadašnjem Istočnom bloku te vodeća osoba reformatorskog pokreta poznatog pod nazivom Praško proljeće koji se 1968. zbivao u Čehoslovačkoj.

Odrastao je u obitelji posvećenoj pomaganju izgradnje socijalizma u Sovjetskom Savezu. Godine 1939. Dubček se potajno pridružio Komunističkoj partiji te se nakon okupacije Čehoslovačke u Drugome svjetskom ratu pridružio i podzemnom pokretu otpora protiv pronjemački orijentirane Slovačke.

Kad je Dubček, predani komunist, 1968. postao novi prvi tajnik Komunističke partije Čehoslovačke, želio je liberalizirati komunistički režim.

Započeo je sa serijom liberalnih reformi, dajući novinarima veću slobodu izričaja, rehabilitirajući žrtve Staljinove ere političkih čistki te započinjući program reformi koji je predviđao gospodarske reforme i sveobuhvatnu demokratizaciju čehoslovačkoga političkog života.

1989

Aleksandar Dubček

Page 13: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

232222

Aung

San

Suu

Kyi

-© P

lato

n/Tr

unk

Arch

ive

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

vlast je njezinu suprugu, kojemu je dijagnosticiran rak, odbila izdati vizu kako bi je posjetio u Mjanmaru, potičući Aung San Suu Kyi da napusti zemlju. Pretpostavljajući da joj neće dopustiti da se vrati, odbila je pa supruga nije vidjela sve do njegove smrti 1999.

U kućnom je pritvoru bila i tijekom prvih izbora u dva desetljeća u Mjanmaru 2010. godine u., ali je šest dana poslije oslobođena. S obzirom na to da su u zemlji pokrenute demokratske reforme, u travnju 2012. kandidirala se na parlamentarnim dodatnim izborima na kojima je njezina stranka osvojila 43 od ukupno 45 mjesta. Sada vodi parlamentarnu oporbu.

EP, koji je opetovano zahtijevao njezino bezuvjetno oslobođenje, aplaudirao joj je nakon izborne pobjede kao „primjeru nesebične hrabrosti i borbe za slobodu i demokraciju pod prijetnjom tiranije”.

Godine 2013. Aung San Suu Kyi istaknula je želju da se kandidira za predsjednicu.

Aung San Suu Kyi dobila je priznanje za vodstvo burmanske/mjanmarske prodemokratske borbe kad joj je 1990. dodijeljena nagrada Saharov. Godinu poslije dobila je i Nobelovu nagradu za mir.

Kći Aunga Sana, nacionalnog heroja neovisne Burme koji je ubijen kada je imala dvije godine, i Khin Kyi, istaknute burmanske diplomatkinje, Suu Kyi se nakon života u inozemstvu vratila u Burmu 1988. kako bi njegovala majku na samrti.

Tada je svjedočila brutalnim masakrima prosvjednika protiv vojnog režima Ua Nea Wina, što ju je potaknulo da započne svoju nenasilnu borbu za demokraciju i ljudska prava.

Većinu vremena tijekom dvaju desetljeća nakon 1990. provela je u kućnom pritvoru ili u zatvoru nakon odluke vojne hunte koja je uhićenjima i krvavim protumjerama pokušala slomiti njezinu Nacionalnu ligu za demokraciju, odbijajući joj predati vlast iako je na izborima održanima te godine Nacionalna liga odnijela premoćnu pobjedu. Dok je bila u kućnom pritvoru,

1990

Aung San Suu Kyi

Page 14: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

24 25

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

Od 1998. do 1999., tijekom Kosovskog rata, bio je politički predstavnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) te je ostao na Kosovu iako su ostali vođe napustili zemlju.

Nakon rata prvenstveno se posvetio procesu etničkog pomirenja i povratku izbjeglica. Postao je predsjednik Odbora za međusobno razumijevanje, toleranciju i suživot, koji predstavlja sve etničke skupine u Kosovu „jer Kosovo pripada svima” i „želimo slobodno, demokratsko i multietničko društvo”.

Demaçi je 1996. bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir. Autor je nekoliko knjiga, poput Quantified love (Kvantificirana ljubav) i Mother Shega and her five daughters (Majka Shega i njezinih pet kćeri). Njegova trilogija Ashes 99 (Pepeo 99) predstavlja spiritualnu sliku albanske drame, njegove vlastite drame.

Adem Demaçi pisac je rođen 1936. u Prištini u Kosovu. Veći je dio svojeg života, između 1958. i 1990., proveo u zatvoru zbog borbe za temeljna prva Albanaca u Kosovu te objavljivanja gorke istine o srpskom ugnjetavanju dvaju milijuna Albanaca na Kosovu.

„U naše vrijeme možemo potvrditi da je sloboda govora prvi, ključni korak prema demokraciji. Bez slobode govora nema dijaloga, bez dijaloga ne može se utvrditi istina, a bez istine nije moguće napredovati.”

Nakon oslobođenja, Demaçi je preuzeo vodstvo Vijeća za obranu ljudskih prava i sloboda. Godine 1996. započeo je političku karijeru, pridruživši se Parlamentarnoj stranci Kosova i postavši njezin predsjednik.

Pozvao je na otvoreni prosvjed protiv srpskog režima, ustvrdivši da nenasilje ne znači nužno i pasivnost te je započeo vidljivu, ali nenasilnu prosvjednu kampanju protiv srpske vladavine.

Sastojala se od pozivanja Kosovaraca da isključe svjetla na pet minuta i da u točno isto vrijeme stoje mirno na ulici jednu minutu.

1991

Adem Demaçi

Page 15: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

26 27

Bez slobode govora nema dijaloga, bez dijaloga ne može se utvrditi istina, a bez istine nije moguće napredovati.”

Adem Demaçi

Page 16: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

28 29

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

200

5 Jo

hn Is

aacs

on

četrnaest žena, no poslije im se pridružilo još na stotine žena i njihov je pasivni otpor izdržao čak i kada su neke od njih „nestale”.

U svjetlu demokratskih promjena u Argentini 2006., Majke su održale završni godišnji Marš otpora, kazavši da „neprijatelj više nije u Vladinoj kući”. Pokret se raspao zbog internih neslaganja. „Founding line” (Osnivačka linija) je međutim, nastavila održavati tjedne marševe četvrtkom kako bi obilježila svoju dugotrajnu borbu, a pridružila im se i nova skupina, Sinovi nestalih.

Hebe de Bonafini, predvodnica pokreta, na 36. je obljetnicu otvorenim pismom od Vrhovnog suda Argentine zatražila da „razmisli o vlastitom ugledu te, s vremena na vrijeme, brani argentinski narod, a ne samo velike korporacije”.

Ono što su Majke sa Svibanjskog trga započele kao osobnu potragu za svojom otetom djecom danas se razvilo u političku borbu za neovisno pravosuđe.

Mnogo su godina Majke sa Svibanjskog trga ostale ujedinjene u svojoj borbi i tuzi jer nikad nisu pronašle svoju izgubljenu djecu. Ovaj pokret, nastao iz potrage majki za svojom djecom nestalom tijekom „Prljavog rata” (1976. – 1983.) u Argentini, pomogao je u rušenju vojnog režima u zemlji te pokušao poslati u zatvor neke od osoba odgovornih za zločine protiv čovječnosti.

Biti Majka sa Svibanjskog trga značilo je suočiti se sa strahom, podnositi prijetnje, nasilje i nepredvidiva uhićenja u zemlji u kojoj se od žena očekivalo da nepravdu trpe u tišini.

Svojim su se tijelima koristile kao „hodajućim oglasnim pločama” za slike, imena svoje nestale djece i molbe da ih se vrati. U vrijeme kada je bilo zabranjeno i samo zajedničko stajanje u skupini, majke su organizirale svoj prvi prosvjed na Svibanjskom trgu, polako hodajući u krug u smjeru suprotnome od smjera kazaljke na satu. Prvi je prosvjed okupio

1992

Majke sa Svibanjskog trga

Page 17: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

30 31

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

Časopis World Press Review proglasio je urednike Oslobođenja Međunarodnim urednicima godine za 1993. zbog njihove „hrabrosti, ustrajnosti i predanosti novinarskim načelima”. Za svoj su izniman rad i trud novinari Oslobođenja primili još nekoliko nagrada: Novine godine 1992., nagradu Sloboda 1993., nagradu Oscar Romero 1993., nagradu zaklade Nieman Louis M. Lyons za savjest i poštenje u novinarstvu 1993. te nagradu Postignuća u novinarstvu 1993. Godine 1995. glavni je urednik Mehmed Halilović primio od Škole novinarstva u Columbiji počasnu medalju Sveučilišta u Missouriju za neprekidno izdavanje dnevnih novina tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995.

Oslobođenje je osnovano 1943. te i dalje ima sjedište u Sarajevu. Godine 2006. novine su prešle u vlasništvo dviju najvećih tvrtki u gradu, Tvornice duhana Sarajevo i Sarajevske pivare.

Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji popularne su dnevne novine Oslobođenje zapošljavale Bosance, bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Unatoč smrtima i ozljedama među kolegama te uništavanju ureda novina srpskom artiljerijom, otprilike 70 novinara nastavilo je raditi u atomskom skloništu u podrumu zgrade u Sarajevu, riskirajući vlastite živote kako bi se Oslobođenje i dalje moglo izdavati.

Zlatko Dizdarević, jedan od tadašnjih urednika i poslije veleposlanik za Bosnu, rekao je da je cilj Oslobođenja bio očuvati i braniti Bosnu i Hercegovinu kao multietničku državu.

„Naši su napori bili usmjereni protiv smrti i protiv dijeljenja ili čak potpunog brisanja Bosne i Hercegovine s karte. Narod Sarajeva, Bosne i Hercegovine, nastavit će se boriti protiv dijeljenja čije je korijenje u Europi koja je postojala prije Velikog rata.”

1993

Oslobođenje

Page 18: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

32 33

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

1 PE

-EP

Nekoliko godina poslije, u rujnu 1998., Taslima Nasreen vratila se u Bangladeš umirućoj majci. Čim se to saznalo, vjerski su fundamentalisti ponovno pozvali na njezino pogubljenje. Sud je izdao nalog za njezino uhićenje te zaprijetio oduzimanjem imovine. EP je odgovorio na molbu Taslime Nasreen za pomoć te je svojom rezolucijom pozvao vladu Bangladeša da zaštiti Taslimin život i osigura joj sigurnost. Suočena s neprekidnim prijetnjama, Nasreen je u siječnju 1999. ponovno morala napustiti rodnu zemlju. Sada živi u New Delhiju.

Prilikom posjeta Europskom parlamentu u lipnju 2013. Nasreen je istaknula potrebu za potporom sekularnim pokretima u Bangladešu kako bi se oduprli porastu islamskog fundamentalizma, argumentirajući da je on posebno štetan za ženska prava. Zauzela se protiv fundamentalizma u svim regijama.

Rođena 1962. u Bangladešu, Taslima Nasreen počela je pisati kada je imala 13 godina, a poznata je po svojim snažnim književnim djelima o ugnjetavanju žena te nepokolebljivoj kritici religije, unatoč prisilnom egzilu i brojnim fetvama kojima se zahtijeva njezina smrt. Nagrađivana je autorica čija su djela prevedena na trideset jezika.

Nasreen je i liječnica, sekularna humanistica i aktivistica za ljudska prava te snažno osjeća svoje bengalsko podrijetlo. Međutim, zbog njezinih su stajališta i ideja neke od njezinih knjiga zabranjene u Bangladešu te joj je zabranjen ulazak u Bengal, i u Bangladeš i u Zapadni Bengal.

Kad je 1994. osvojila nagradu Saharov, već je zatražila utočište u Europi te je živjela u Francuskoj i Švedskoj. U svojem je govoru prilikom preuzimanja nagrade kazala da dolazi iz dijela svijeta u kojem su socijalne tenzije i teškoće s kojima se ljudi nose nepodnošljive: kao pisac, nije mogla zatvoriti oči pred svakodnevnom patnjom i gladovanjem.

1994

Taslima Nasreen

Page 19: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

3534

© E

urop

ean

Uni

on 2

010

PE-E

P

EP joj je 1995. dodijelio nagradu Saharov zbog hrabre obrane ljudskih prava i predanosti mirnom, demokratskom rješavanju sukoba između turske vlade i kurdskog stanovništva.

Godine 2004., nakon što je Europski sud za ljudska prava presudio da nije imala pošten i nezavisan sudski postupak, Zana se napokon mogla osobno obratiti EP-u na svečanoj dodjeli nagrade koju je primila.

Godine 2012. osuđena je na još 10 godina zatvora zbog „širenja terorističke propagande”. S obzirom na to da je 2011. ponovno izabrana za člana parlamenta, ima parlamentarni imunitet do 2015.

U lipnju 2012. Zana se susrela s premijerom Erdoğanom nakon što je javno izjavila da se nada kako će on riješiti kurdsko pitanje. Njezina je inicijativa postavila temelje za postupak pregovora zahvaljujući kojemu je vođa PKK-a Abdullah Öcalan u ožujku 2013. donio povijesnu odluku o prelasku PKK-a s oružanog otpora na demokratsku političku borbu.

Leyla Zana postala je 1991. prva kurdska žena koja je osvojila mjesto u turskom parlamentu. Zbog svojega je političkog aktivizma, za koji su turski sudovi smatrali da je usmjeren protiv jedinstva zemlje, u zatvoru provela 10 godina.

S 15 se godina udala za nekadašnjega gradonačelnika Dijarbakira, Mehdija Zana, koji je „zbog separatizma” bio u zatvoru tijekom vojne vladavine 1980-ih. Školovati se počela u 23. godini, a osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završila je za tri godine. S vremenom je preuzela neželjenu ulogu vođe jer je njezin osobni razvoj doživljen gotovo kao sinonim ostvarenja temeljnih prava za kurdsko stanovništvo. Nadmoćnom većinom izabrana u Parlament, na ceremoniji prisezanja izazvala je skandal izjavivši na kurdskome:„Prisežem u ime bratstva između turskog i kurdskog naroda.” Javno govoriti kurdskim jezikom tada se smatralo kaznenim djelom.

Godine 1994. oduzet joj je parlamentarni imunitet te je osuđena na 15 godina zatvora zbog optužbe za „izdaju i članstvo u oružanoj Kurdistanskoj radničkoj stranci (PKK)”, što je ona zanijekala.

1995

Leyla Zana

Page 20: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

36 37

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

37

© E

urop

ean

unio

n

u kojemu je Denga Xiaopinga, tadašnjega komunističkog vođu, prepoznao kao novog diktatora. Uhićen je tri dana poslije i osuđen za „proturevoluciju” te je 1979. osuđen na 15 godina. Bio je smješten u dijelu zatvora u kojem se nalaze osuđenici na smrt, potom u samici, a potom u prisilnim radnim logorima pod strogim nadzorom do 1993., kada je otpušten zbog Kinine odluke da se natječe za dobivanje Olimpijskih igara 2000. Za šest je mjeseci uhićen po drugi put, ponovno mu je suđeno i ponovno je osuđen za „proturevoluciju” te je dobio 14 godina zatvora.

U vrijeme dodjele njegove nagrade Saharov 1996. i dalje je bio u zatvoru. Godine 1997., nakon golemoga međunarodnog pritiska, Wei je oslobođen te je upućen da zrakoplovom otputuje u Sjedinjene Američke Države. On tvrdi da nije oslobođen, nego da je njegov egzil dodatna kazna.

Wei iz Washingtona vodi Zakladu Wei Jinsheng, Kinesku demokratsku koaliciju u inozemstvu i Azijski demokratski savez.

Iako „otac kineskoga demokratskog pokreta” živi u egzilu, aktivan je vođa oporbe komunističkoj diktaturi u Kini.

Autor je članaka The Courage to Stand Alone: letters from Prison and Other Writings (Hrabrost odolijevanja: pisma iz zatvora i ostali zapisi) koje je u početku pisao na toaletnom papiru u zatvoru, a koji su danas objavljeni na više od dvanaest jezika.

Dvaput je osuđen na zatvorsku kaznu u ukupnom trajanju od 29 godina te je odslužio više od 18 godina zbog svojih aktivnosti i pisanja u znak potpore demokraciji, uključujući revolucionaran esej The Fifth Modernization: Democracy (Peta modernizacija: demokracija) iz 1978. Esej je u početku bio potpisani zidni plakat na Zidu demokracije u Pekingu na kojem su radnici, umjetnici i intelektualci izražavali slobodu izražavanja. To je izazvalo zaprepaštenje, ne samo zato što je otvoreno vrijeđao „narodnu demokratsku diktaturu” komunista nego i zato što se usudio potpisati se svojim pravim imenom i ostaviti kontaktne podatke.

U subverzivnom časopisu Exploration (Istraživanje), koji je osnovao i uređivao, napisao je članak Democracy or a New Dictatorship? (Demokracija ili nova diktatura?)

1996

Wei Jingsheng

Page 21: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

38 39

© E

urop

ean

Uni

on 2

013

EP

Tjednik La Nation nastavio je 2011. izlaziti na internetu. U Pismu urednika, Ghezali je objasnila razloge koji je motiviraju: „Ne možemo biti ravnodušni prema dinamici mladih ljudi u arapskom svijetu koji se bore za svoje dostojanstvo i slobodu. Ne možemo biti ravnodušni prema onome što se događa u našoj zemlji. Želimo da alžirski narod bude sretan jer on to zaslužuje. Želimo snažne institucije, bolje ljudske resurse u pravoj demokraciji i vladavinu prava.” Zaključila je željom „za boljim Alžirom u kojem vlada dobra vlada”.

Salima Ghezali dobila je niz nagrada za ljudska prava, poput nagrade časopisa World Press Review, nagrade Olof Palme i nagrade Oscar Romero kapelice Rothko. I dalje je aktivistica za prava žena, ljudska prava i demokraciju u Alžiru.

Salima Ghezali alžirska je novinarka, književnica i aktivistica za prava žena. Tijekom 1980-ih uključila se u Alžirski ženski pokret, između ostalog, kao članica osnivačica Žena Europe i Magreba i kao urednica ženskog časopisa NYSSA, koji je sama utemeljila.

Ova učiteljica koja je postala novinarka uređivala je od 1994. najčitaniji tjednik u Alžiru, La Nation, koji se objavljuje na francuskom jeziku. S obzirom na to da je bjesnio jedanaestogodišnji građanski rat između vlade i islamističkih pobunjeničkih skupina, koji je počeo 1991., tjednik La Nation zagovarao je politički dijalog među svim zaraćenim stranama, ljudska prava i slobodu izražavanja za sve te je jedini među tiskanim medijima kritizirao i vladu i islamske skupine.

Stoga je ovaj tjednik mnogo puta napadan i suspendiran, a konačno je zabranjen 1996. nakon što se pojavio u Le Monde Diplomatiqueu Ghezalijina izvješća o stanju ljudskih prava u Alžiru.

1997

Salima Ghezali

Page 22: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

40 41

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

EP

PE

dijalog s Beogradom. Njegov položaj u pregovorima kritizirao je Adem Demaçi koji je podupirao pristup s više nacionalističkih obilježja. Istodobno je pokušavao pridobiti mišljenje cijelog svijeta u prilog problemu svojeg naroda.

Nikad se nije pokolebao u molbama međunarodnoj zajednici da pojača pritisak i ponudi Kosovu zaštitu.

Uvjeren da se njegov narod može samoodrediti jedino mirnim putem, Rugova je 18. ožujka 1999., kao glavni pregovarač kosovskih Albanaca, potpisao Mirovni sporazum iz Rambouilleta. Odbijanje Beograda da potpiše taj sporazum dovelo je 24. ožujka do pokretanja NATO-vih napada na Jugoslaviju te do povlačenja jugoslavenskih snaga s Kosova. Rugova je bio prisiljen skrivati se. U ožujku 2002. Rugova je izabran za prvog predsjednika Kosova. Umro je od raka 21. siječnja 2006.

Godine 1998., kada je eskalirao oružani sukob između srpskih jedinica i Oslobodilačke vojske Kosova, Europski je parlament odao počast čovjeku predanog načelu mirnog otpora nasilju.

Primajući nagradu, Rugova je rekao:„Ova nagrada predstavlja meni i narodu Kosova priznanje za našu mirnu borbu i naše žrtve.”

Rugova, rođen 2. prosinca 1944. u Crncu (općina Istok) u Kosovu, predavao je književnost na Sveučilištu u Prištini prije nego što je 1989. izabran za vođu Demokratskog saveza Kosova (DSK). Te je godine Beograd ukinuo autonomni status pokrajine Kosovo te su Albanci postali predmet ugnjetavanja, dok su oporbene vođe uhićene. Godine 1990. dva milijuna kosovskih Albanaca usvojilo je vlastiti ustav. Referendumom održanim 1991. 97% kosovskih Albanaca glasalo je za neovisno Kosovo, a 1998. potvrdili su Rugovu kao predsjednika samoproglašene Države Kosovo.

Rugova je ustrajao u svojem pristupu utemeljenom na nenasilnom otporu srpskom režimu, neprestano ponavljajući svoju spremnost na miran

1998

Ibrahim Rugova

Page 23: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

42 43

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

EP

PE

Godine 1986. uspio je okupiti razne političke i društvene skupine kako bi osnovali Timorsko nacionalno vijeće otpora (TNRC).

Međutim, 20. studenog 1992. Xanana Gusmão uhićen je i osuđen na doživotni zatvor, kaznu koja je poslije smanjena na 20 godina. No, timorski se otpor održao, a Indonezija se susrela s golemim međunarodnim pritiskom da ga se oslobodi. Kad je oslobođen u rujnu 1999. – kratko nakon održavanja referenduma 30. kolovoza na kojem je 80% stanovništva Timora glasalo za neovisnost – Gusmão je obećao „učiniti sve u svojoj moći kako bi Istočnom Timoru i svojem narodu omogućio mir”.

U travnju 2002. u Istočnom su Timoru održani prvi predsjednički izbori, na kojima je Gusmão izabran s gotovo 83% glasova. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan službeno je 20. svibnja 2002. proglasio Demokratsku Republiku Istočni Timor neovisnom državom, a Gusmão je dužnost predsjednika obnašao do svibnja 2007. Godine 2008. preživio je pokušaj atentata. Trenutačno obnaša dužnost premijera.

Xanana Gusmão poznat je kao „Mandela Timora”. Priznat kao vođa i simbol timorskog otpora, čiji je cilj bio završiti oružani sukob za neovisnost od Indonezije, Gusmão je tek bio pušten iz zatvora, u kojemu je odslužio sedam godina 20-godišnje kazne zbog optužbi za separatizam, kad mu je EP u prosincu 1999. dodijelionagradu Saharov.

Kad su se Portugalci povukli iz Istočnog Timora, Indonezija je započela provoditi politiku destabilizacije susjeda. Dana 7. prosinca 1975. Indonezija je napala Timor. Gusmão je morao djelovati potajno te je 1978. postao vođom vojnog krila Revolucionarne fronte za neovisnost Istočnog Timora (FRETILIN).

Procjenjuje se da je nasilje koje je pratilo invaziju uzelo 200 000 života, ali nije uspjelo slomiti ustrajnost naroda u pružanju otpora.

Xanana Gusmão želio je osigurati mirno rješenje sukoba, predlažući indonezijskoj vladi mirovni plan i pregovore pod nadzorom UN-a.

1999

Xanana Gusmão

Xanana Gusmão zakonski je promijenio svoje ime iz Jose Alexandre Gusmão u Kay Rala Xanana Gusmão. Kay Rala bio je njegov pseudonim tijekom borbe za slobodu i samoodređenje Timor-Lestea, a Xanana je

bilo ime po kojem je bio poznat u svojoj mladosti.

Page 24: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

44 45

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

- 20

00 E

P

Građanskoj je inicijativi, čiji naziv u prijevodu glasi Sad je dosta, Gospodarsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda u srpnju 2004. dodijelilo savjetodavni status, a činili su je ljudi koji su radili za osnovna ljudska prava, demokraciju i toleranciju u regiji Baskiji.

Organizacija je provela nekoliko aktivnosti, među kojima se ističu dvije velike demonstracije u San Sebastijanu, održane u veljači i listopadu 2000. Zahtijevali su ukidanje ETA-e, podupirali žrtve terorizma i branili Ustav i Statut kao osnove dostojanstvena suživota svih stanovnika Baskije.

Organizacija Basta Ya prestala je djelovati 2007. Njezini vođe, Carlos Martinez Gorriarán, Juan Luis Fabo, Rosa Díez i Fernando Savater, osnovali su političku stranku (UPyD) koja je trenutačno aktivna na španjolskoj političkoj sceni. Fernando Savater bio je intelektualni vođa pokreta i predstavljao je organizaciju Basta Ya na dodjeli nagrade Saharov u EP-u 2000.

Članovi organizacije Basta Ya riskirali su svoje živote boreći se protiv terorizma. Jedino „oružje” koje su imali bila je mirna mobilizacija naroda kako bi zaštitili svoje temeljne slobode. Mnogo su godina temeljne slobode i ljudska prava u Baskiji bili ugroženi terorističkim prijetnjama ETA-e i povezanih skupina. Tisuće su ljudi bile žrtvama zastrašivanja, iznuda, ucjena i napada, kao i njihove obitelji i imovina. Slobodno izražavanje ili ostvarivanje prava bili su velik rizik.

Organizacija Basta Ya osnovana je jer su u regiji Baskiji temeljne ljudske slobode i prava bili ugroženi, posebno za „nenacionalistički” nastrojene građane, zbog ETA-ina terorizma i aktivnosti s njome povezanih skupina.

Razlog osnivanja organizacije leži i u porastu etničkog i ksenofobnog nacionalizma među umjerenijim nacionalističkim strankama te u skupinama koje su s ETA-om željele postići sporazum.

2000

¡BASTA YA!

Page 25: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

46 47

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

47

© E

urop

ean

Uni

on 2

001

- EP

Bio je i član Izvršnog ureda Palestinskog vijeća za pitanja pravde i mira te mu je 1995. u Stavangeru dodijeljena Međunarodna nagrada za slobodu govora. Izraelske su ga vlasti često zatvarale i kažnjavale, što je bila posljedica njegovih političkih aktivnosti.

Prilikom uručivanja nagrade Saharov 2001. tadašnji predsjednik EP-a, Nicole Fontaine, odao mu je priznanje za „neumorno promoviranje mira i dijaloga između izraelskog i palestinskog naroda.

Vaša žestina nikad nije popustila, unatoč zatvoru i cenzuri te, što je gore od svega ostaloga, nenadoknadivom gubitku šesnaestogodišnjeg sina Ramyja.”

Ubrzo nakon sinove smrti, s izraelskim je piscem Abrahamom B. Yehoshuaom i fotografom Olivierom Toscanijem objavio katalog Enemies (Neprijatelji) o vezama između Palestinaca i Izraelaca, koji je postao vrlo uspješan.

Izzat Ghazzawi umro je 4. travnja 2003.

Izzat Ghazzawi (1952. – 2003.) bio je palestinski pisac i profesor čije je pisanje bilo usredotočeno na probleme i patnje koje je izraelska okupacija nametnula na palestinskim teritorijima, kao i na njegove osobne patnje za koje je smatrao da se mogu pretočiti u iscjeljujuću snagu.

Život mu je obilježilo ubojstvo šesnaestogodišnjeg sina Ramyja, kojeg je 1993. ubila izraelska vojska. Ramy je ubijen u školskom dvorištu dok je pomagao ranjenom prijatelju.

Unatoč toj tragediji, Izzat Ghazzawi nije prestao zahtijevati kulturni i politički dijalog s izraelskim narodom.

Rođen je u obitelji izbjeglica, magistrirao je američku i englesku književnost te je bio profesor na Sveučilištu Birzeit. Bio je predsjednik Saveza palestinskih pisaca, pisao je romane i pripovijetke, bio je književni kritičar te je organizirao i predsjedao prvom Međunarodnom konferencijom pisaca u Palestini (1997.).

2001

Izzat Ghazzawi

Page 26: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

48 49

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

3 EP

Također, vrlo je predana mijenjanju mentaliteta izraelskog društva, posebice mlade generacije. Njezino najnovije djelo pod naslovom Palestine in Israeli school books. Ideology and propaganda in education (Palestina u izraelskim školskim udžbenicima. Ideologija i propaganda u obrazovanju) skreće pozornost na obrazovanje u izraelskim školama za koje se čini da naginje rasizmu umjesto toleranciji i raznolikosti. Oštro kritizira svjetske vođe, uključujući Georgea Busha, Tonyja Blaira i Ariela Sharona, zbog „zaraze vlastitih građana slijepim strahom od muslimana”.

Nurit Peled Elhanan suosnivačica je suda Russel, međunarodnoga pučkog suda osnovanog 2009. za ispitivanje uloge i složenosti trećih stranaka, poput vlada, ustanova i korporacija, u kršenjima međunarodnog zakona koja je protiv palestinskog naroda počinio Izrael.

Nurit Peled-Elhanan, rođena 1949. u Izraelu, sveučilišna je profesorica i književnica. Godine 1997. njezina je trinaestogodišnja kći Smadar ubijena u samoubilačkom napadu koji je izveo Palestinac u zapadnom Jeruzalemu.

„Moja je djevojčica ubijena jer je bila Izraelka, a ubio ju je mladić koji je bio ugnjetavan i ogorčen do točke samoubojstva i ubojstva samo zato jer je bio Palestinac. Oboje su žrtve izraelske okupacije Palestine. Sada su njihove krvi pomiješane na kamenju Jeruzalema koje je oduvijek bilo ravnodušno prema krvi.” Izraelskim vlastima, uključujući premijera, nije dopustila dolazak na sprovod.

I sama kći generala Mattija Peleda, poznatog po pacifističkim i progresivnim kampanjama, Nurit Peled postala je simbol onih koji se u Izraelu bore protiv okupacije i za slobodu Palestine.

2001

Nurit Peled-Elhanan

Page 27: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

50 51

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

3 EP

Godine 2003. nadbiskup Kamwenho odstupio je s mjesta predsjednika Biskupske konferencije Angole i São Toméa, ali se u dijecezi i Ekumenskom odboru za mir u Angoli nastavio aktivno boriti za ostvarivanje demokracije, poštovanja temeljnih sloboda i ljudskih prava, provedbu vladavine prava i trajnu nacionalnu pomirbu. Godine 2007. izjavio je da se „posebice u posljednje dvije godine među angolskim narodom razvila nova svijest o potrebi borbe za mir i ljudska prava koju potiču i predstavljaju napori Crkvenih vođa i tijela različitih građanskih društava, a čiji je konačni cilj inkluzivna nacionalna pomirba“.

Godine 2012. sada umirovljeni nadbiskup pozvao je Angolce da iskoriste svoje pravo glasovanja.

Godine 1999. svijest o potrebi za borbom za mir i ljudska prava ponovno se počela širiti među angolskim narodom, ohrabrenim naporima crkvenih vođa i tijelima različitih civilnih društava da potiče „inkluzivne nacionalne pomirbe”. Nadbiskup Zacarias Kamwenho bio je prethodnik ovoga mirovnog pokreta.

Rođen je 1934. u Chimbundu (Huambo, Angola) i zaređen 1961., a nadbiskup Lubanga postao je 1995. Dom Zacarias Kamwenho izražavao je svoja čvrsta, nepristrana i odlučna stajališta svim sukobljenim strankama kako bi nakon 26 godina građanskog rata političkim dijalogom postigao trajan mir.

Nagrada Saharov dodijeljena mu je 2001. kao priznanje za neumorne napore za postizanje mira.

Primirje postignuto 2002. nakon ubojstva gerilskog vođe Jonasa Savimbija, mirovni razgovori i opća klima potpore demokratizacije mogu se uvelike pripisati kampanji koju je vodio Kamwenho te ostali crkveni i građanski vođe.

2001

Dom Zacarias Kamwenho

Page 28: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

5352

© E

urop

ean

Uni

on E

P PE

Godine 2012. šesti je put nominiran za Nobelovu nagradu za mir. Iste je godine, 22. srpnja 2012., poginuo u automobilskoj nesreći na Kubi. Predsjednik EP-a Martin Schulz odao mu je priznanje, istaknuvši svoje uvjerenje da će „ideje Osvalda Payáe preživjeti jer su njegov rad i predanost nadahnuli generaciju kubanskih aktivista koji su slijedili njegov primjer promovirajući političku slobodu i ljudska prava”.

Kršćanski oslobodilački pokret i dalje poziva na razrješavanje okolnost njegove smrti. Njegova je obitelj odbila službenu verziju o automobilskoj nesreći. Njegova kći Rosa Maria zatražila je nepristranu međunarodnu istragu o očevoj smrti pred UN-ovim Vijećem za ljudska prava i ostalim međunarodnim organizacijama te je otkrila da agenti Državne sigurnosti progone i prijete obitelji. U lipnju 2013. Payáina se obitelj preselila u SAD, gdje planiraju privremeno živjeti kao političke izbjeglice.

Oswaldo José Payá Sardiñas (1952. – 2012.) najpoznatiji je kao osnivač projekta Valera, kampanje koja podupire referendum o zakonima koji jamče civilna prava, slobodne pluralističke izbore, oslobođenje svih političkih zatvorenika te gospodarskih i društvenih reformi u Kubi.

Aktivni reformator od mladosti, u nekoliko je navrata bio progonjen i suđen zbog kritika politika i nepravdi Fidela Castra, no to ga nije spriječilo da 1988. osnuje Kršćanski oslobodilački pokret, trenutačno jedan od najvećih oporbenih pokreta u Kubi. Godine 1990. Oswaldo Payá pozvao je na nacionalni dijalog i počeo prikupljati 10 000 potpisa kao bi građanski prijedlog postao zakon. Tajna ga je policija zbog toga pritvorila.

Godine 1997. osmislio je ambiciozan projekt Varela. Unatoč tome što su vlasti osporavale ovaj popularni projekt i što su sudionici kampanje koju su se zalagali za projekt uhićeni, Payá nije odustao te je 2008. Narodnoj skupštini predstavio nacrt zakona o amnestiranju političkih zatvorenika. Nadalje, 2010. godine pokrenuo je forum Foro Todos Cubanos.

2002

Oswaldo José Payá Sardiñas

Page 29: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

5554

© U

N P

hoto

/Ser

gey

Berm

enie

v

Afrike te je tražio način kako UN približiti svjetskoj javnosti učvršćujući veze s civilnim društvom, privatnim sektorom i ostalim partnerima.

Godine 2005. Kofi Annan predstavio je Općoj skupštini UN-a izvješće In larger freedom (U većoj slobodi), u kojemu je naznačio svoju viziju sveobuhvatne i opsežne reforme UN-a. To je, između ostalog, u ožujku 2006. rezultiralo osnivanjem novog Vijeća za ljudska prava, koji je zamijenio Komisiju o ljudskim pravima, s ciljem jačanja mašinerije svjetskih organizacija u promoviranju i zaštiti temeljnih prava te hvatanju u koštac s najvećim kršiteljima ljudskih prava.

Nakon isteka dvaju mandata na položaju Glavnog tajnika UN-a 2007., Annan se uključio u rad nekoliko organizacija koje se bave globalnim i afričkim problemima. Godine 2012. obnašao je dužnost Zajedničkoga posebnog izaslanika UN-a i Arapske lige za Siriju, a cilj mu je bio pronaći rješenje za sukob. Godine 2013. imenovan je predsjednik Vijeća starijih.

Dodijelivši 2003. nagradu Saharov Ujedinjenim narodima, Europski parlament odao je priznanje UN-ovim pokušajima obrane mira, ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nagrada Saharov posebice je odala priznanje onim zaposlenicima Ujedinjenih naroda koji su neumorno radili za svjetski mir, često u teškim uvjetima.

Nagrada je dodijeljena u posebno sjećanje na Sergija Vieire de Mella, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava te jednog od najvrednijih predstavnika UN-a koji je, dok je obavljao dužnost posebnog predstavnika Kofija Annana u Iraku, umalo poginuo 2003. u napadu na sjedište UN-a u Bagdadu.

Kofi Annan bio je sedmi Glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Dužnost je obavljao od 1997. do 2006. te je bio među prvima koji su se izdignuli iznad redova zaposlenika Ujedinjenih naroda. Bio je stalni zagovornik ljudskih prava, vladavine prava, Milenijskih razvojnih ciljeva i

2003

Glavni tajnik UN-a Kofi Annan i svi zaposlenici Ujedinjenih naroda

Page 30: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

56 57

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

Unatoč velikim naporima da poprave medijsko stanje u Bjelarusiji, ono je i dalje daleko od poželjnoga. Godine 2009. bjelaruski su zakoni o medijima ostavili vlastima prostor za gašenje medija koje smatraju prekritičnima. Strani mediji moraju dobiti licenciju za rad u Bjelarusiji, a rade li za njih bez akreditacije, lokalni novinari mogu naići na zapreke te ih, ako ih ulove, upozoravaju KGB i Ured tužitelja. Kazneni zakon i dalje sadržava članke kojima se kažnjava klevetanje viših dužnosnika. Godine 2011. član UBN-a Andrzej Paczobut, dopisnik poljskih dnevnih novina Gazeta Wyborcza, osuđen je na trogodišnju suspenziju. Godine 2012. protiv njega je podignuta optužnica pod istim člankom, ali je slučaj tada zaključen. Neovisni mediji pate od ekonomske diskriminacije: najvećim distribucijskim, poštanskim i tipografskim tvrtkama upravlja država te one mogu odbiti pružanje usluga medijima oštra jezika, kao što je slučaj s regionalnim novinama Novy Chas, Gazeta Slonimskaya, Intex-Press.

Udruženje predstavlja više od 1 000 profesionalaca koji rade u iznimno teškim uvjetima kako bi zaštitili prava novinara te su stoga često žrtve zastrašivanja, uznemiravanja, kaznenih progona i ekspatrijacije.

Predanost Udruženja bjelaruskih novinara (UBN) slobodi govora i promicanju nezavisna i profesionalna novinarstva u Bjelarusiji nadahnjuje. UBN djeluje kako bi povećao javnu svijest o ustavnom pravu na slobodu informiranja i o tome kako ljudi mogu ostvariti svoja prava.

Brani prava novinara, osobito u vrijeme krize, kao u nasilno postizborno vrijeme osporavanih predsjedničkih izbora 2010.

UBN stremi liberalizaciji pravnih regulativa o medijima te potiče visokokvalitetno i etičko novinarstvo. Otkad je osnovan, UBN je najveće udruženje neovisnog tiska u Bjelarusiji čiji je glavni cilj pružanje javnosti najobjektivnije, istinite, sveobuhvatne i pravodobne informacije.

2004

Udruženje bjelaruskih novinara

Page 31: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

58 59

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

AFP

Imag

eFor

um

TProsvjedovale su ulicama i napisale mnogobrojna pisma kubanskim vlastima, moleći za oslobođenje zatvorenika. Ni na jedno od njih nisu dobile odgovor. No, njihovi su uporni prosvjedi urodili rezultatima: posljednja dva zatvorenika Crnog proljeća puštena su iz zatvora u ožujku 2011. Većina ih je prihvatila egzil u Španjolsku. Mali je broj ostao na Kubi, nastavljajući borbu u teškim uvjetima i po veliku osobnu cijenu.

I nakon što su njihovi voljeni pušteni iz zatvora, Dame u bijelom nastavile su svake nedjelje hodati ulicama Havane noseći cvijeće, boreći se za socijalnu pravdu na Kubi. Skupini se priključivalo sve više i više žena usprkos teškoćama u komuniciranju i premlaćivanjima, pritvorima i psihološkom ugnjetavanju koje su Dame trpile.

U travnju 2013., kratko nakon dodjele nagrade Saharov, Dame su s ostalim disidentima, uključujući laureata iz 2010. Guillerma Fariñasa, osnovale Međunarodnu platformu za ljudska prava na Kubi.

Godine 2013. kubanske su se Damas de Blanco, poznate i kao Dame u bijelom, konačno mogle obratiti EP-u i osobno primiti nagradu Saharov koja im je dodijeljena 2005.

Predsjednici Berti Soler i predstavnicama Belkis Cantillo Ramirez i Lauri Mariji Labrada Pollán, kćeri voljene suosnivačice Dama Laure Pollán, koja je umrla 2011., bilo je dopušteno napustiti Kubu nakon što su kubanske vlasti u siječnju građanima smanjile putna ograničenja.

Berta Soler usporedila je nagradu Saharov sa „štitom” koji će Dame zaštititi prilikom povratka na Kubu.

Godine 2005. EP je prepoznao njihovu hrabrost i predanost ljudskim pravima na Kubi te svratio pozornost na pritvaranje 75 političkih disidenata koji su u zatvoru završili u ožujku 2003., za vrijeme kubanskog Crnog proljeća, samo zbog kritiziranja nedostatka političke slobode u zemlji.

Pokret Dama oformio se spontano, kao reakcija na zatvaranje njihovih supruga i rođaka tijekom Crnog proljeća.

2005

Dame u bijelom

Page 32: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

60 61

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

61

© E

urop

ean

Uni

on 2

011

PE-E

P

osuđenu na amputaciju udova. Njezina profesionalna vještina u sudnici, potpora Odvjetnika bez granica i usredotočena pozornost međunarodnih i nacionalnih medija te javnog mišljenja spasile su živote Amine Lawal, Safiye Hussaini, Hafsatu Abukabar i mnogih drugih.

Iznimno je svjesna važnosti obrazovanja u osnaživanju žena: siromaštvo i nepismenost idu ruku pod ruku, a fundamentalizam se hrani neznanjem. Hauwa Ibrahim, i sama odgojena kao muslimanka, neumorno se bori protiv vjerskog fundamentalizma.

Godine 2012. objavila je knjigu Practicing Shariah Law: Seven Strategies for Achieving Justice in Shariah Courts (Šerijatski zakon u praksi: sedam strategija za postizanje pravde na šerijatskim sudovima), pružajući stvaran uvid u zamršenost šerijatskog zakona. Knjigu je napisala dok je radila kao gostujući predavač na fakultetu Harvard Divinity School (2010. – 2013.).

Hauwin rad odzvanja preko nigerijskih granica, ali njezin će se glas u vlastitoj zemlji tek čuti.

Hauwa Ibrahim, odvjetnica za ljudska prava iz Nigerije i majka dvojice sinova, rođena je 1967. u malom, osiromašenom selu kao kći mule. Odvjetnička karijera nije bila zacrtana u njezinoj sudbini. Od nje se očekivalo da se uda u dobi od 10 godina i da ima osnovnoškolsko obrazovanje. Odbila je takvu sudbinu.

Budući da je među rijetkim ženama odvjetnicama u sjevernoj Nigeriji, njezin ju je posao odveo u ruralno zaleđe do kojega je katkad putovala devom ili magarcem. To vrijeme opisuje kao najbolje doba svojeg života, kada je bila u dodiru sa svojim korijenima.

Hauwa Ibrahim izgradila je praksu koja se može nazvati iznimnom: branila je ljude koji su bili osuđeni prema islamskom šerijatskom zakonu koji se primjenjuje u 12 sjevernih država Nigerije.

Smrtne se kazne, iako se trenutačno ne provode, i dalje donose. Hauwa Ibrahim je od 1999. besplatno radila kao savjetnik obrane u više od 150 slučajeva, od kojih su se mnogi odnosili na žene optužene za preljub i osuđene na smrt kamenovanjem te djecu

2005

Hauwa Ibrahim

Page 33: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

62 63

„Moj jedini cilj je da se poštuju temeljna prava svakog čovjeka, poput vladavine prava i prava na pravično suđenje.”

Hauwa Ibrahim

Page 34: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

64 65

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

Višejezične internetske stranice Reportera bez granica svakodnevno prate napade na novinarsku slobodu diljem svijeta te pruža mogućnost potpisivanja internetskih peticija potpore zatvorenim novinarima.

Kako bi izbjegli cenzuru, na internetskim stranicama katkad objavljuju članke koji su zabranjeni u njihovim zemljama podrijetla, ugošćuju novine koje su u njihovim zemljama ugašene, a stranice služe i kao forum za novinare koje su vlasti njihove zemlje „utišale”.

Kao laureat nagrade Saharov, Reporteri bez granica združili su ostale laureate i koordinirali aktivnosti.

Prema Reporterima bez granica, više od trećine stanovništva Zemlje živi u zemljama u kojima mediji nisu slobodni. Godine 2012. u Barometru slobode medija Reportera bez granica zabilježeno je da je 50 novinara ubijeno i 147 zatvoreno dok su radili svoj posao ili zbog motiva koji se odnose na njihovu profesiju.

Reporteri bez granica redovito nadziru i prokazuju napade na slobodu informiranja diljem svijeta, bore se protiv cenzure i zakona koji ciljaju ograničiti slobode informiranja, moralno i financijski pomažu progonjenim novinarima i njihovim obiteljima te nude materijalnu pomoć ratnim dopisnicima kako bi poboljšali njihovu sigurnost. Kako bi osigurali da se sudi za ubojstva i mučenja novinara, Mreža Reportera od 2002. žrtvama pruža pravne usluge i zastupa ih na sudu.

2005

Reporteri bez granica

Page 35: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

66 67

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Uni

on E

urop

éenn

e 20

10 E

P-PE

Aliaksandr Milinkevič nije se kandidirao na predsjedničkim izborima 2010. jer je smatrao da u nacionalne izborne odredbe nije unesena nijedna izmjena kako bi se osigurali pošteni, slobodni i otvoreni izbori.

Kao laureat nagrade Saharov, Milinkevič je sudjelovao na nekoliko konferencija o ljudskim pravima koje su organizirali Europski parlament, think-tankovi i organizacije civilnog društva. U svojim je prezentacijama izrazio zabrinutost zbog represivnih politika koje provodi diktatorski režim na vlasti, naglašavajući kritičnu gospodarsku situaciju u Bjelarusiji koja se suočava s rastućim proračunskim manjkom, što vodi do stvarne ovisnosti, prvenstveno o Rusiji. Pozvao je na demokratski razvoj i jačanje veza svoje zemlje s Europskom unijom i SAD-om.

Stanje ljudskih prava u Bjelarusiji dodatno se pogoršalo nakon izbora 2010. Vlasti su donijele zakon kojim se kriminalizira ponašanje koje se smatra kritičnim za državu. Nastavlja se ušutkivanje i zatvaranje novinara, aktivista i ostalih kritičara trenutačnog režima.

Aliaksandr Milinkevič, vođa demokratske oporbe u Bjelarusiji, izabran je u listopadu 2005. za zajedničkoga predsjedničkog kandidata Ujedinjene demokratske oporbe. Tijekom predsjedničke kampanje prikupio je više od 100 000 potpisa potpore zaključno s 19. ožujkom 2006.

Milinkevič je pozivao na uistinu demokratsku budućnost Bjelarusije te se pokazao kao stvarna alternativa autoritarizmu predsjednika Lukašenka.

Oporba u Bjelarusiji i inozemstvu žestoko je kritizirala pobjedu predsjednika Lukašenka zbog manipuliranja glasovima. Nakon osporavanja, Milinkevič je uhićen pod različitim izlikama, ali protiv njega nije podignuta nijedna optužnica.

Na pitanje je li mu nagrada Saharov pomogla u političkoj aktivnosti, Milinkevič je izjavio da „samo mi možemo mijenjati stvari iznutra kako bismo svoju zemlju učinili demokratskom i slobodnom. No, solidarnost koju su iskazali europski vođe veoma je važna. Što potpora EP-a i vođa EU-a bude veća, to će diktatoru biti teže nastaviti represiju.”

2006

Aliaksandr Milinkevič

Page 36: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

6968

© E

urop

ean

Uni

on

Policija u Darfuru mučila je i raselila članove moje obitelji. Mnogo sam godina u svojem radu pred sudovima zastupao tisuće ljudi kojima je bila potrebna moja pomoć. Vidio sam tisuće ljudi koji su bili mučeni, vidio sam stotine žena i mladih djevojaka koje su bile žrtvama seksualnog zlostavljanja”, kazao je Salih Osman u svojem govoru prilikom preuzimanja nagrade.

Osman je aktivno uključen u zaštitu milijuna Sudanaca iseljenih iz svojih domova. Kategorizirao je zločine koji su se dogodili, posebice u Darfuru, i angažirao se u kampanji koja se zalaže da se silovanje procesuira kao ratni zločin. Između 2005. i 2010. bio je oporbeni član sudanskog parlamenta.

Više od dva desetljeća Salih Mahmoud Osman u Sudanu je pravno zastupao osobe koje su nasumce pritvarane, mučene i podvrgnute ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, zbog čega mu je EP 2007. jednoglasno dodijelio nagradu Saharov.

„U ime ljudskog dostojanstva, Salin Osman ponovno je sve te muškarce i žene – lišene sredstava za život, bez zaštite i zastrašene, potonule u zaborav – uvjerio da je svijet svjestan njihove patnje”, rekao je Hans-Gert Pöttering, tadašnji predsjednik EP-a, prilikom uručivanja nagrade Osmanu.

„U ime pravde, Salih Osman nastoji, dan za danom, osigurati da oni koji su odgovorni za ratne zločine odgovaraju i nacionalno i međunarodno.”

„Rođen sam u Darfuru, u Jebel Marru, planinskoj regiji smještenoj u središtu Darfura. Mnogo sam godina bio odvjetnik u Darfuru u Sudanu. Zbog svojeg sam rada bio žrtva privođenja i mučenja.

2007

Salih Mahmoud Mohamed Osman

Page 37: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

70 71

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

na tri i pol godine zatvora, dok su mu politička prava oduzeta na jednu godinu.

Kada mu je dodijeljena nagrada Saharov, državna ga je sigurnosna politika pritiskala, čak i preko roditelja, da je se odrekne.

Hu Jia hrabro je prihvatio nagradu, nazvavši je „važnom nagradom za Kinu”. Zeng Jinyan, njegova supruga koja je također bila nominirana za nagradu 2007., izjavila je u videoporuci u njegovo ime da je nagrada priznanje kineskim braniteljima ljudskih prava na njihovu dugotrajnu i mukotrpnu putu obrane ljudskih prava, zbog čega i oni i njihova rodbina plaćaju iznimno visoku cijenu.

Hu Jia je u pismu predsjedniku EP-a u srpnju 2012. izjavio da nagradu smatra „istinski velikom čašću” koja ga je „ohrabrila i uvelike poboljšala način na koji su se odnosili prema njemu u zatvoru”.

Iz zatvora je pušten u lipnju 2011. Unatoč čestom ugnjetavanju, premlaćivanjima i proizvoljnim pritvaranjima, i dalje je glasan disident i zagovornik promjene u Kini.

Kineski disident Hu Jia zatvoren je i pušten iz zatvora otkad ga je EP nagradio na 20. obljetnici nagrade zbog njegovih pozivanja na službenu istragu masakra na Trgu Tiananmen te naknadu obiteljima žrtava, zbog njegova ekološkog aktivizma i djelovanja u borbi protiv side. Hu Jia bavio se problemima vezanima uz HIV/sidu dok je to još bila zabranjena tema u Kini i dok se s brojnim sumnjivim slučajevima postupalo kao da su „državna tajna”.

On je i jedan od koordinatora „bosonogih odvjetnika”, neformalne skupine pravnih savjetnika koji brane aktiviste za ljudska prava u Kini.

Godine 2007. hrabro je konferencijskim pozivom svjedočio pred Pododborom za ljudska prava EP-a, skrećući pozornost na milijun ljudi koje kinesko Ministarstvo nacionalne sigurnosti progoni zbog borbe za ljudska prava, od kojih su mnogi pritvoreni u zatvorima, radnim logorima ili u psihijatrijskim bolnicama.

Izravna posljedica tog svjedočenja bilo je uhićenje Hu Jia 27. prosinca 2007., uz optužbu da je „poticao subverziju državne vlasti”. Dana 3. travnja 2008. osuđen je

2008

Hu Jia

Page 38: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

72 73

© E

urop

ean

Uni

on 2

009

PE-E

P

Oleg Orlov, član Vijeća Memoriala i jedan od vođa Memoriala od 1994., radio je u Čečeniji u opasnim ratnim uvjetima. Godine 2007. Orlova su vladini zaposlenici u Inguškoj oteli, pretukli i prijetili mu smrću.

Ruskim Memorialom trenutačno predsjeda Sergej Kovaljev. Deset je godina (1974. – 1984.) proveo u radnom logoru i egzilu zbog uređivanja tajnoga disidentskog časopisa Chronicle of current events (Kronike trenutačnih događaja). Bio je na čelu Odbora, u čijem je radu sudjelovao i Orlov, koji je 1995. pregovarao o oslobođenju približno 2 000 taoca čečenskoga pobunjeničkog napada na bolnicu u Budennovskom. Napad je doveo do kraja Prvoga čečenskog rata i to je jedini put kada teroristički napad u Rusiji nije rezultirao masovnom smrću taoca.

Ljudmila Aleksejeva predsjednica je i suosnivačica Moskovske helsinške skupine. Rođena 1927., među rijetkim je disidentima iz sovjetske ere koji su još aktivni u modernoj Rusiji. Poznata je po svojim kampanjama za poštena suđenja uhićenim disidentima i za objektivno praćenje njihova slučaja u medijima.

Nagrada Saharov u 2009. dodijeljena je Olegu Orlovu, Sergeju Kovaljevu i Ljudmili Aleksejevoj, koji su je primili u ime Memoriala i ostalih zaštitnika ljudskih prava u Rusiji.

Memorial je osnovan 1988. kao neformalna skupina građana, a jedan od njegovih osnivača bio je i Andrej Saharov.

Usmjerena je na žarišta oružanih sukoba, nadziranje i javno objavljivanje sustavnih kršenja ljudskih prava u zemljama bivšeg SSSR-a.

Ruske vlasti stvaraju neprestan pritisak na Memorial prijeteći, otimajući i čak ubijajući njegove članove i bliske suradnike.

Nakon što je u studenom 2012. donesen zakon kojim se od nevladinih organizacija koje se financiraju izvan države zahtijeva da se registriraju kao „strani agenti”, Ured javnog tužitelja pretražio je 2013. Memorialove urede. Memorial se odupro prisili da se registrira kao strani agent te je na sudu zatražio preispitivanje zakonitosti pretrage koju je proveo Ured tužitelja. No, prvostupanjskom je presudom potvrđena zakonitost te pretrage.

2009

Memorial

Page 39: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

74 75

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

3 EP

Guillermo Fariñas nije mogao nazočiti ceremoniji dodjele nagrade Saharov u EP-u 2010. jer mu nije bilo dopušteno napustiti Kubu. U srpnju 2012. uhićen je na sprovodu Oswalda Payáe, drugog laureata nagrade Saharov i kubanskog disidenta, te je nakratko zadržan u zatvoru.

Nakon što je kubanska vlada ublažila ograničenja putovanja Kubancima i nakon povratka Dama u bijelom na Kubu nakon što su 2013. posjetile EP, 3. srpnja 2013. u EP-u je održana zakašnjela ceremonija dodjele nagrade Saharov u čast Guillerma Fariñasa.

„Danas sam ovdje ne zato što se situacija bitno promijenila, nego zbog stvarnosti modernog svijeta, a ponajprije zbog rastućega građanskog prkosa Kubanaca koji je prislio režim da – kao što je to rekao legendarni princ Don Fabrizio iz ll Gattoparda – „promijeni nešto kako se ništa ne bi promijenilo”, kazao je Fariñas u govoru prilikom preuzimanja nagrade.

Doktor filozofije, nezavisni novinar i politički disident na Kubi, Guillermo Fariñas tijekom godina je 23 puta štrajkao glađu u znak prosvjeda protiv kubanskog režima i s ciljem postizanja mirne političke promjene, slobode govora i slobode izražavanja u svojoj zemlji.

Kao novinar, osnovao je nezavisnu novinsku agenciju Cubanacán Press s ciljem informiranja ostatka svijeta o sudbini političkih zatvorenika na Kubi, no vlasti su ga s vremenom natjerale da je zatvori.

U veljači 2010., nakon kontroverzne smrti Orlanda Zapate, Fariñas je započeo štrajk glađu koji je završio tek u srpnju 2010, nakon što je kubanska vlada objavila da je u postupku oslobađanja 52 politička zarobljenika. Dotad je Fariñas, koji je pozivao na oslobođenje političkih zatvorenika koji su se razbolili nakon mnogo godina zatvora, odbijao hranu i tekućinu dulje od 130 dana.

2010

Guillermo Fariñas

Page 40: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

76 77

„Ne možemo biti ravnodušni prema dinamici mladih ljudi u arapskom svijetu koji se bore za svoje dostojanstvo i slobodu”.

Salima Ghezali

Page 41: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

78 79

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

1 PE

-EP

Čin Mohameda Bouazizija potaknuo je takozvanu „narodnu revoluciju i protresao despotske vlasti čak i drugdje u arapskom svijetu. Među mladim je Arapima proširio svijest o tome da više ne trebaju šutjeti pred nepravdom, korupcijom i autokratskom vladavinom: mogli su iskazati svoje frustracije i boriti se za svoje dostojanstvo. Međutim, danas su u Tunisu i arapskim zemljama optimizam koji je potaknulo samožrtvovanje Mohameda Bouazizija i popularnost ustanaka koji su uslijedili ublaženi okrutnom realnom činjenicom – život se u Tunisu i drugdje nije preko noći promijenio nakon Arapskog proljeća.

Mohamed Bouazizi, prodavač povrća iz Sidija Bouzida, postao je legenda u Tunisu i arapskom svijetu te simbol tuniske borbe za demokraciju i slobodu. Umro je 4. siječnja 2011., u dobi od 26 godina, nakon što se zapalio u znak prosvjeda protiv sustava koji mu je onemogućivao da zaradi dovoljno za dostojanstven život sebe i svoje obitelji. Mohamed je nekoliko puta bio žrtva tuniskih provoditelja zakona. Tražio je pravdu, koju nikada nije našao. Umjesto toga, bio je ponižavan i obeshrabrivan. Očajan, zapalio se.

Njegova je smrt pomogla potaknuti ustanak koji je srušio vladu predsjednika Zinea El Abidinea Bena Alija.

2011

Mohamed Bouazizi

Page 42: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

80 81

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

e

81

© E

urop

ean

Uni

on 2

012

- EP

Protivi se ideji o tome da se u Siriji događa građanski rat. Umjesto toga, 2013. godine na Forumu za slobodu u Oslu izjavio je da se na jednoj strani nalazi režim i njegovi inozemni saveznici, Rusija, Iran, Hezbollah, a na drugoj je strani sirijski narod.

Nije mogao prisustvovati ceremoniji dodjele nagrade Saharov 2011. jer je u Kuvajtu bio na liječenju ozljeda pa je nagradu primio na javnoj raspravi Mreže dobitnika nagrade Saharov koja se održala u listopadu 2012. u Europskom parlamentu, a na kojoj je s predsjednikom EP-a i ostalim laureatima raspravljao o revoluciji u Siriji i budućnosti demokracije nakon arapskog buđenja. Kao laureat nagrade Saharov, obratio se prvom Svjetskom demokratskom forumu Vijeća Europe. Ferzat je kazao da je revolucija u Siriji, iako je u tijeku, već dobivena: nije bilo povratka.

Godine 2012. Ali Ferzat uvršten je na popis 100 najutjecajnijih osoba na svijetu po izboru časopisa Time, a osvojio je i mnoge nagrade za zaštitu ljudskih prava.

Ali Ferzat priznati je sirijski politički satirist i jedna od najpopularnijih kulturnih figura arapskog svijeta. Rođen je 1941. u Hami, a objavio je više od 15 000 karikatura u sirijskim i međunarodnim novinama: crteže koji su pomaknuli granice slobode izražavanja u Siriji.

Godine 2011., kada je eruptirao val pobuna Arapskog proljeća i kada su Sirijci počeli protestirati protiv režima Bashara al-Assada, njegovim se karikaturama mahalo ulicama.

Njegova kritika režima dovela je do toga da su ga maskirani muškarci mučki pretukli u javnosti u Damasku te ga ostavili na ulici kao mrtvoga. Obje su mu ruke bile slomljene, što su maskirani muškarci nazvali upozorenjem da ne sramoti svoje gospodare.

Obje su ruke Alija Ferzata zacijeljele, a on je nadišao barijeru straha i postao jedan od najglasnijih kritičara režima, koji je kritizirao i riječima i svojim crtežima.

2011

Ali Ferzat

Page 43: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

82 83

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

1 PE

-EP

nema smisla jer će se skupiti samo šačica ljudi, želim mu poručiti:‚Ti si razlog tome i ti si izdajica, kao i predsjednik ili bilo koji sigurnosni policajac koji nas tuče na ulici’”.

Asmaa Mahfouz, jedna od suosnivačica pokreta za mlade pokrenutoga 6. travnja, kasnije je tijekom 2011. uhićena i protiv nje je podignuta optužnica zbog klevete egipatskih vojnih vođa koje je nazvala „vijećem pasa”. Kao rezultat, upućena je na vojni sud, no poslije je puštena uz jamčevinu. Dana 23. listopada 2011. Mahfouz je na Trgu slobode održala edukativnu predstavu kojom je poduprla pokret Occupy Wall Street.

Bila je glavni govornik na raspravi Mreže dobitnika nagrade Saharov koja je u listopadu 2012. održana u Bruxellesu, u Europskom parlamentu.Govorila je o postrevolucijskoj evoluciji situacije u Egiptu i budućnosti demokracije u arapskim zemljama nakon Arapskog proljeća.

Asmaa Mahfouz egipatska je aktivistica za obranu ljudskih prava rođena 1985. koja se usprotivila Mubarakovu režimu i njegovu strožem kažnjavanju internetskih aktivista te preko različitih društvenih mreža na internetu pozvala Egipćane da mirnim prosvjedom na Trgu Tahrir 25. siječnja 2011. zahtijevaju svoju slobodu, dostojanstvo i ljudska prava.

Videozapis brzo se raširio internetom i nadahnuo val sličnih videozapisa, što je rezultiralo stotinama tisuća ljudi koji su okupirali trg Tahrir, pozivajući Hosnija Mubaraka da prekine svoju tridesetogodišnju vladavinu Egiptom, što je on i učinio 11. veljače 2012. Asmaa Mahfouz u svojem je drugom videozapisu objavila sljedeću poruku: „Smatrate li se čovjekom, pridružite mi se 25. siječnja. Tko god kaže da žene ne mogu prosvjedovati jer će ih pretući, neka bude dovoljno častan i dovoljno muško da mi se pridruži 25. siječnja. Tko god kaže da

2011

Asmaa Mahfouz

Page 44: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

84 85

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

1 PE

-EP

Na raspravi Mreže dobitnika nagrade Saharov koja je u listopadu 2012. održana u Europskom parlamentu govorio je o posljedicama revolucije i oružanog sukoba u Libiji te o budućnosti demokracije u arapskim zemljama nakon Arapskog proljeća. Na prvom Svjetskom demokratskom forumu u Vijeću Europe, na koji je pozvan kao laureat nagrade Saharov, El Senussi prokazao je nepostojanje učinkovite vlade u Libiji te skrenuo pozornost na otmice, mučenje, stalni nadzor i ucjenjivanje naroda, čime se truje libijsko društvo. Kazao je da je zbog pozivanja na uvođenje federalnog sustava u Libiji bio suočen s optužbama za izdaju, posebice od imama. Po riječima El Senussija, optužbe su bile jasan način pogrešnog čitanja njegova prijedloga i narušavanja ugleda onih koji žele poboljšati situaciju.

Ahmed El Senussi, rođen 1934., najdugovječniji je zatvorenik savjesti u Libiji. Godine 1970. optužen je za urotu u pokušaju državnog udara na Gadafijev režim, a u zatvoru je proveo 31 godinu. Oslobođen je u kolovozu 2010., uz desetke drugih političkih zatvorenika. Kao član Nacionalnog prijelaznog vijeća osnovanog 2011. kad je libijska revolucija srušila Gadafijev režim, bio je zadužen za političke zatvorenike.

Ni danas ne posustaje u svojemu hrabrom radu za unapređenje ljudskih prava i vladavine prava u Libiji, a dobivenu nagradu Saharov smatra nagradom libijskom narodu.

„Ova nagrada ima golemu simboličku i moralnu vrijednost”, rekao je prilikom preuzimanja nagrade. „Također nam pruža daljnji poticaj za konsolidaciju vrijednosti kojima smo oduvijek težili, stvaranje demokratične i ustavne države temeljene na jednakosti svih građana, države u kojoj žene imaju pravo birati i kandidirati se na izborima kako bi se njihov glas čuo.”

2011

Ahmed El Zuber El Senussi

Page 45: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

86 87

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Shu

tters

tock

koja je počinio sirijski režim te kojom upozorava na branitelje ljudskih prava koji su u opasnosti. Razan je i aktivna članica Odbora za potporu obiteljima političkih zatvorenika u Siriji te je suosnivačica lokalnih odbora za koordinaciju revolucije u Siriji, osnovanih u travnju 2011.

U svibnju 2011. agenti obavještajne službe zračnih snaga upali su u njezinu kuću u Damasku. Zaplijenili su mnogobrojne dokumente i osobnu imovinu, a oteli su i njezina djevera Aburrahmana Hammada, koji je bio u posjetu, kao taoca u zamjenu za par bjegunaca. Potom su uhitili i njezina supruga Wa’ila Hammada te su braća tri mjeseca provela u samici prije nego što su puštena na slobodu.

Svoju nagradu Saharov posvetila je malom Ghiyathu, novorođenčetu prijatelja i kolege aktivista, 26-godišnjeg Ghiyatha Matara, koji je nasmrt mučen prije rođenja sina.

Razan odbija napustiti Siriju dok sukobi u toj zemlji ne prestanu i dok se ne sruši režim.

Razan Zaitouneh sirijska je novinarka i odvjetnica za zaštitu ljudskih prava koja se i dvije godine nakon što joj je dodijeljena nagrada Saharov i dalje skrivala u Siriji jer je rat još trajao.

Objavljujući da je, uz svoje sulaureate iz Arapskog proljeća, uključujući Asmaau Mahfouz, upravo ona osvojila nagradu Saharov 2011., tadašnji je predsjednik EP-a Jerzy Buzek kazao da ove „dvije mlade dame zaslužuju naše divljenje i poštovanje, ali i bolje izglede za vlastitu budućnost. Njihova nominacija odaje počast odlučnoj ulozi koju su u Arapskom proljeću imale žene.”

Rođena 1977., Razan Zaitouneh pravom se počela baviti 2001. te je postala braniteljica političkih zatvorenika. Suosnivačica je Udruge za zaštitu ljudskih prava u Siriji, a u njoj je bila aktivna do 2004.

Godine 2005. pokrenula je Link s podacima o ljudskim pravima u Siriji, internetsku platformu koja služi kao baza podataka o kršenjima ljudskih prava

2011

Razan Zaitouneh

Page 46: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

88 89

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Han

dout

/afp

/ Eur

opea

n U

nion

201

2 EP

Pozivajući na ostvarenje ljudskih prava posvuda, utvrdila je da je upravo njihovo kršenje temeljni uzrok vala revolucija na Bliskom Istoku. Braniteljima ljudskih prava i političkim zatvorenicima poručila je:„ Baš kao i vi, i ja znam da je pred demokracijom dug i težak put.”

„Na umu trebamo imati samo ovo:istih godina kada su napori Martina Luthera Kinga protiv rasne diskriminacije urodili plodom, na drugom je dijelu svijeta Nelson Mandela započinjao služiti tri desetljeća dugu zatvorsku kaznu zbog svoje borbe protiv rasne diskriminacije, a iste godine kad je on oslobođen, u Burmi, na drugom kontinentu, žena koja se borila provodila je približno dva desetljeća u kućnom pritvoru zbog zahtijevanja istine.”

„Sada kada je Aung San Suu Kyi oslobođena, Iranci koji traže slobodu, pritom se služeći potpuno mirnim metodama, osuđuju se na dugotrajne zatvorske kazne zbog traženja slobode. Sve su to znaci istine. Baklja istine prelazi iz ruke u ruku, ali nikada se neće ugasiti.”

Kada joj je dodijeljena nagrada Saharov, Nasrin Sotoudeh služila je drugu od ukupno šest godina zatvorske kazne u zloglasnom iranskom zatvoru Evin.

Na zatvor je osuđena jer je neustrašivo branila disidente uhićene 2009. tijekom masovnih prosvjeda protiv predsjedničkih izbora za koje su vjerovali da su namješteni.U vrijeme kad joj je dodijeljena nagrada, Nasrin je bila u samici i sedam je tjedana štrajkala glađu u znak protesta zbog pritiska koji se vršio na njezinu obitelj, uključujući zabranu putovanja nametnutu njezinoj dvanaestogodišnjoj kćeri. Zabrana je posljedično ukinuta i ona je prekinula štrajk glađu, izjavivši da će sa štrajkom nastaviti bude li se sudilo njezinu suprugu, kojemu je i dalje bilo zabranjeno putovati.

Iako veoma slaba i krhka, pronašla je snage i hrabrosti da EP-u napiše znamenitu poruku koju je na dodjeli nagrada u njezino ime pročitala Shirin Ebadi, nobelovka, prijateljica i kolegica.

„Priča o ljudskim pravima i mehanizmima koji ih jamče prešla je dalek put, no njezina realizacija i dalje uvelike ovisi o namjerama vlada: upravo su one najveći kršitelji ljudskih prava”, kazala je Nasrin Sotoudeh.

2012

Nasrin Sotoudeh

Page 47: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

90 91

© c

opyr

ight

in n

etw

ork

phas

Eur

opea

n U

nion

201

2 EP

„Dodjela nagrade Saharov za slobodu misli 2012. Nasrin Sotoudeh i Jafaru Panahiju poruka je solidarnosti i divljenja prema ženi i muškarcu koji se nisu pognuli pred strahom i zastrašivanjem, nego su odlučili sudbinu svoje zemlje staviti ispred vlastite sudbine”, kazao je predsjednik EP-a Martin Schulz.

Panahijeva kći Solmaz i ravnatelj francuske Cinémathèque Serge Toubiana predstavljali su ga na ceremoniji dodjele nagrade Sahrov u EP-u, a Jafarov prijatelj i priznati filmski redatelj Costa Gavras pročitao je njegov govor.

„Prije dvije godine, kada sam osuđen, prijatelj me upitao što ta kazna zapravo znači”, kazao je Panahi. „Prema tom prijatelju, poruka kazne bila je da napustim svoju zemlju i nikada se ne vratim.

Očito je da sam odlučio ostati, čak i ako više ne mogu uzeti svoju kameru i otići u srce društva kako bih radio jedino što znam: snimao filmove. Redatelj koji ne snima filmove polako umire.”

Jafar Panahi redatelj je kojemu je dvadeset godina zabranjeno snimati filmove. Glasan pristalica iranskoga oporbenoga Zelenog pokreta i kritičar tadašnjeg predsjednika Ahmadinedžada, osuđen je na šest godina zatvora zbog „propagande protiv Islamske republike”. Sada takoreći živi u stanju neizvjesnosti jer mu je zabranjeno napuštanje zemlje ili komuniciranje s medijima, a nad njega se nadvila sjena zatvora.

U svojem se radu, inspiriran realizmom i humanističkim pogledom na život, Jafar Panahi usredotočio na tegobe života u Iranu za djecu, osiromašene i posebice žene zbog islamske revolucije, koja je rezultirala gnjevom i cenzurom iranskih vlasti.

Njegovi su nagrađivani filmovi abranjivani u Iranu i zbog njih je više puta završio u zatvoru.

Godine 2010. uhićen je sa svojom suprugom, kćeri i 15 prijatelja, no poslije su svi oslobođeni. Godine 2011. snimio je film This is not a Film (Ovo nije film), koji ga prikazuje kako sjedi na kuhinjskom stolu, razgovara s odvjetnikom i čeka odlazak u zatvor.

2012

Jafar Panahi

Page 48: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

92 93

„Baklja istine prelazi iz ruke u ruku, ali nikada se neće ugasiti.”

Nasrin Sotoudeh

Page 49: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

94 95

Europska unija:

uloga Europskog parlamenta u zaštiti ljudskih prava

poslove. Odbor za razvoj također održava redovite rasprave o ljudskim pravima u zemljama u razvoju.

Parlament na plenarnoj sjednici svakog mjeseca raspravlja o hitnim slučajevima kršenja ljudskih prava u državama koje nisu članice, a posebice o pojedinačnim slučajevima. Rezolucije Europskog parlamenta često služe kao temelj za djelovanje Unijina Vijeća ministara, Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, a katkad mogu imati izravan utjecaj na djelovanje vlada u pitanju.

Zakonodavne ovlasti Parlamenta omogućuju mu da blokira zaključenje sporazuma s državama koje nisu članice ako je došlo do ozbiljnih kršenja ljudskih prava i demokratskih načela. Parlament inzistira na strogoj sukladnosti s načelima zaštite ljudskih prava koja su sistematski uključena u takve sporazume. U travnju 2011. Parlament je EU pozvao da obustavi pregovore o Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Sirije. U rujnu 2011. EU-ov Sporazum o suradnji sa Sirijom bio je djelomično obustavljen „dok sirijske vlasti ne prekinu sustavno kršenje ljudskih prava”.

EU svake godine izdaje godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u

Građani EU-a, ako je suditi po najnovijim anketama, vjeruju da su ljudska prava vrijednost koju Europski parlament treba braniti kao prioritetnu. Europski parlament često pokreće posebne inicijative, poput sprečavanja ugnjetavanja, zaštite branitelja ljudskih prava, sprečavanje sukoba, promoviranje prava žena i djece, zaštite manjina, prava autohtonog stanovništva i osoba s posebnim potrebama. Aktivno podupire kampanju za moratorij UN-a na pogubljenja i ukidanje smrtne kazne diljem svijeta, a podupire i Međunarodni kazneni sud u njegovoj borbi protiv nekažnjavanja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. U okvirima EU-a, Agencija za temeljna prava ima za cilj osigurati zaštitu osnovnih ljudskih prava i dostojanstveno ponašanje prema ljudima.

Poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava te poštovanje ljudskih prava jesu načela utvrđena Ugovorom o Europskoj uniji, što ih čini pravno obvezujućima. Države članice za koje se ustanovi da ozbiljno krše ove vrijednosti mogu, uz dopuštenje Europskog parlamenta, biti suočene s ukidanjem prava, što proizlazi iz Ugovora o Europskoj uniji.

Ljudska su prava navedena u Povelji

svijetu, koje pregledava Parlament. Parlament je također ojačao svoju ulogu u obrani ljudskih prava podupiranjem parlamentarne demokracije i parlamentarnoga političkog dijaloga, održavanjem saslušanja s predstavnicima civilnog društva iz država koje nisu članice i slanjem ad hoc delegacija da procijene situaciju s ljudskim pravima na terenu. Glavni su forumi za politički dijalog između Europskog parlamenta i članova država koje nisu članice EU-a: Zajednička parlamentarna skupština EU-AKP, Parlamentarna skupština Unije za Mediteran, Euro-Latinskoamerička parlamentarna skupština EuroLat i Parlamentarna skupština Euronest s istočnoeuropskim partnerima.

Europski parlament već se koristio svojom proračunskom ovlasti da bi bitno povećao resurse određene za programe koji se bave demokracijom i ljudskim pravima te se uspješno izborio za daljnje funkcioniranje Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR).

EIDHR je ključni financijski i politički instrument kojim EU doprinosi razvoju i konsolidaciji demokracije i vladavine prava, poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda diljem svijeta te potpori i zaštiti branitelja ljudskih prava diljem svijeta.

Europske unije o temeljnim pravima, koja je na snagu stupila 2009. s Ugovorom iz Lisabona. Ovaj je Ugovor pružio i pravni temelj za EU u cjelini kojim je postala članica Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR). Svih 28 država članica EU-a ratificiralo je Konvenciju. Pristupanje EU-a Konvenciji, koje je u tijeku, zatvorit će nesrazmjer između zaštite ljudskih prava i povećati konzistentnost između Vijeća Europe i sustava ljudskih prava EU-a.

U zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i politici suradnje, zakon EU-a kao svoj cilj navodi „razvoj i konsolidaciju demokracije i vladavine prava te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda”. Ovi su ciljevi eksplicitno uključeni uvelike zahvaljujući Europskom parlamentu. U svojim vezama s trećim zemljama Unija je dužna raditi za demokraciju, vladavinu prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog zakona.

Pododbor za ljudska prava, koji djeluje u okviru Odbora za vanjske poslove, tijelo je odgovorno za parlamentarni rad u pitanjima ljudskih prava. Njegova izvješća i rezolucije donosi Odbor za vanjske

Page 50: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

96

Kontaktne adrese Europskog parlamenta

PARLEMENT EUROPÉEN | EUROPEES PARLEMENTRue Wiertz, 60, B-1047 BRUXELLESWiertzstraat, 60, B-1047 BRUSSELTel.: +32/2.284 2111Faks: +32/2.230 6933

PARLEMENT EUROPÉENPlateau du KirchbergBP 1601 | L-2929 LUXEMBOURGTel.: +352/4300 1Faks: +352/4300 24842

PARLEMENT EUROPÉEN1, avenue du Président Robert SchumanBP 1024F | F-67070 STRASBOURG CEDEXTel.: +33/388.17 4001Faks: +33/388.17 4860

Više informacija potražite na:

www.europarl.europa.euwww.europarl.europa.eu/sakharov

Page 51: EUROPSKI PARLAMENT NAGRADA SAHAROV - … · Nižnjem Novgorodu) kad je saznao da Europski parlament namjerava osmisliti nagradu za slobodu misli koja će nositi njegovo ime. Iz egzila

98