13
Ivan Leposavić Nikola Đurović Petar Đurović

Euglenoidne alge

Embed Size (px)

Citation preview

Ivan Leposavić

Nikola Đurović

Petar Đurović

Predstavnici Euglenophyta su jednoćelijski organizmi.

Telo većine predstavnika ovog razdela najčešće je izduženog, vretenastog oblika.

Protozoolozi su ih smatrali praživotinama, dok su ih algolozi smatrali algama.

Kao najvažnija karakteristika ovog razdela protista se najčešće izdvaja prisustvo proteinskih traka koje izgrađuju pelikulu.

Danas klasifikacioni sistemi izdvajaju i do 40 rodova u koje su grupisali oko 800 recentnih vrsta razdela Euglenophyta.

 Kao organele koje služe za kretanje kod ovih algi su prisutni bičevi.

Primarno se kod ovih organizama se nalaze dva biča koji mogu biti jednake ili različite dužine.

Kod većine vrsta savremenih Euglenophyta je uočljiv samo jedan bič, a drugi je jako kratak, tako da ne izviruje iz prednjeg udubljenja.

Dokaz da su i jednobičasti oblici nekada imali dva biča jeste prisustvo dva bazalna tela u osnovi rezervoara. Radom bičeva predstavnici razdela se kreću kroz vodu.

Pri kretanju celo telo jedinke se okreće oko svoje ose i kao svrdlo prolaze kroz vodu.

 U citoplazmi se na prednjem kraju ćelije, uz bočnu stranu prednjeg udubljenja, nalazi očna mrlja (stigma).

Stigma se sastoji od nekoliko telašaca u kojima se nalaze pigmenti karotin i astaksantin koji daju narandžastocrvenu boju telašcima i celoj stigmi.

Stigma je osetljiva na svetlosne nadražajei reguliše kretanje jedinke tako da svetlost uvek pada pod određenim uglom u odnosu na osu tela ili, kod fotoautotrofnih predstavnika, na hromoplast.

 Na prednjem kraju tela kod predstavnika ovog razdela nalazi se udubljenje koje oblikom podseća na bocu i naziva se cytopharynx.

Prednji, suženi deo ovog udubljenja naziva se „ždrelo“, a donji, prošireni deo rezervoar.

Kroz ždrelo u spoljašnju sredinu izlaze bičevi. U novije vreme, javlja se shvatanje da je rezervoar nastao spajanjem otvora za izlazak biča sa citoplazmom.

Rezervoar je u direktnom kontaktu sa pulsativnom (kontraktilnom) vakuolom.

Sadržaj vakuola se prazni u pravilnim intervalima na svakih 20 do 30 sekundi.

Pulsativna vakuola se egzocitoznim procesom stapa sa rezervoarom, a zatim se sadržaj preko ždrela izbacuje u spoljašnju sredinu.

Ponovno stvaranje pulsativne vakuole dešava se spajanjem vezikula koje su nastale u goldžijevom aparatu.

JEDRO Alge ovog razdela su mononukleusni organizmi, tj. u njihovim ćelijama se nalazi jedno jedro koje je loptastog ili izduženog, odnosno elipsoidnog oblika. Smešteno je blizu centra ćelije ili u njenom zadnjem delu.

Hloroplasti ovih algi mogu biti različitog oblika, ali je on stalan i značajan je sistematski karakter. I broj hromoplasta se takođe kreće u velikom rasponu. ali je i ovaj karakter stalan. Fotosintetičke lamele se najčešće sastoje od tri tilakoida, a na priferiji hromoplasta se nalazi još jedan tilakoid koji opasuje sve ostale. Organizovanje tilakoida u grane nije zabeleženo ni kod jednog predstavnika ovih algi što ukazuje na primitivnost u odnosu na alge razdela Chlorophyta i Charophyta.

U hloroplastima pojedinih vrsta javljaju se pirenoidi. Kod predstavnika koji imaju pirenoide oni su centar obrazovanjarezervne supstance koja se naziva paramilon i po hemijskomsastavu je ugljeni hidrat. Kod vrsta koje nemaju pirenoide,paramilon se obrazuje neposredno u citoplazmi.Oblik i veličina paramilonskih struktura (granula u kojima se nalazi ova supstanca)i njihov prostorni raspored u ćelijiznačajna su taksonomska obeležja.

 Predstavnici razdela Euglenophyta na površini ćelije nemaju ćelijski zid, već se umesto njega nalazi pelikula.

Kod ovih algi možemo razlikovati dva tipa pelikule: elastičnu i čvrstu pelikulu.

Elastična pelikula je meka i tanka, pa zato vrste sa ovim tipom pelikule mogu da menjaju oblik svog tela.

Vrste koje na površini ćelije imaju čvrstu pelikulu, koja je nešto deblja, su stalnog oblika. Površina pelikule je retko glatka.

Pelikula se nalazi ispod ćelijske membrane. To je, zapravo, tanki omotač koji je izgrađen od proteinskih traka koje se uvijaju duž ćelije.

 Većina predstavnika razdela karakteriše se miksotrofnim tipom ishrane. Pojedini oblici razdela Euglenophyta su saprofiti, tačnije osmotrofi.Oni apsorbuju organske materije iz svoje vodene sredine. Takođe, poznate su vrste koje se hrane holozojskim (animalnim) tipom ishrane. Ti predstavnici kao hranu koriste bakterije, mikroalge, heterotrofne bičare ili čestice detritusa. Među vrstama ovog razdela nalaze se i paraziti. Takvi predstavnici razdela žive u želucima nekih životinja i na škrgama riba.

Vršeni su mnogi eksperimenti sa ovim algama. Tako je primećeno da autotrofne vrste koje su gajene u čistim kulturama i u mraku postaju bezbojne i počinju da se hrane saprofitski. Međutim, kada se isti organizmi vrate na svetlost oni opet ozelene i prelaze na autotrofan način ishrane. Eksperimentima je dokazano da se pod dejstvom visokih temperatura hromoplasti predstavnika razdela Euglenophyta razgrađuju, a tako dobijeni bezbojni organizmi trajno se saprofitski ishranjuju.

 Sve vrste razdela se razmnožavaju vegetativno uzdužnom deobom ćelije. Pri razmnožavanju pojedine vrste ne prestaju da se kreću, dok se kod drugih kretanje obustavlja. Što se vremenske dužine deobe tiče, ona se razlikuje od vrste do vrste, a zavisi i od pojedinih ekoloških faktora, kao što je temperatura. Tako, na primer, proces mitoze kod vrsta roda Euglena traje od 2 do 4 sata, a kod vrsta roda Phacus 48 sati.

Tipičan dan u životu alge