Etnogeneza Slavena-Margetic

89

L. Margetiæ: Etnogeneza SlavenaLujo MargetiæHrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Izvorni znanstveni èlanakRukopis prihvaæen za tisak: 15. VI. 2005.

UDK 94(=16)94(4)�03/14�

ETNOGENEZA SLAVENA

Posveæeno Franji Bari�iæu*

Autor poku�ava razrije�iti problem etnogeneze Slavena analizom vijestio njihovoj najstarijoj pro�losti, osobito Prokopa i Jordanesa.

Kao jedan od glavnih elemenata iznenadno brzog �irenja Slavena u sred-njoj i istoènoj Europi autor vidi u njihovoj povezanosti s Hunima.

U ovome se radu etnogeneza Slavena prouèava analizom pisanih vrelauz pomoæ rezultata do kojih su do�la lingvistièka i arheolo�ka istra�ivanja.

Od pisanih vrela najstarije su vijesti Prokopa i Jordanesa iz sredine 6.stoljeæa. Prokopovu najstariju vijest, �to se odnosi na Slavene, autor dati-ra s 506./507. god. Tada bi od Langobarda pobijeðeno ratnièko pleme He-rula krenulo iz svoje tada�nje postojbine sjeverno od Dunava, �pre�lo svapodruèja Sklavina� i konaèno stiglo u Skandinaviju. Kod Jordanesa je saèu-vana razmjerno pouzdana vijest da je sredinom 4. stoljeæa moæni gotskivladar Ermenrik pobijedio Venete koji se �sada� nazivaju �Veneti, Anti iSklavi�. Jordanes prièa dalje da je Ermenrikov praneæak Vinitarije � oèitokrajem 4. stoljeæa n. e. � pobijedio antskog kralja Bo�a i pribio na kri� njega,cjelokupnu njegovu obitelj i 70 antskih uglednika.

Dakle, Slaveni su kao etnija u Prokopovim i Jordanesovim vijestimanedvojbeno utvrðeni u prvoj polovici 6. stoljeæa. Razumno je pretpostavitida su se oni kao etnija formirali neko vrijeme ranije. Jordanesova pak vijesto Antima sredinom 4. st. najjednostavnije se mo�e tumaèiti kao vijest oProtoslavenima (�Urslaven�), tj. o samostalnoj etniji koja se veæ odvojila odbaltoslavenske plemenske zajednice. Vrijeme etnogeneze Slavena treba,dakle, tra�iti izmeðu 4. stoljeæa n. e. i prve polovice 6. stoljeæa kada se taetnija definitivno afirmirala.

Sve ovo upuæuje na to da su se Slaveni kao etnija formirali u povoduburnih dogaðaja povezanih s dolaskom Huna u drugoj polovici 4.

Veæ u doba svojih prvih velikih osvajanja na europskim podruèjimapred Hunima se pojavio problem organiziranja takve uprave, koja æe od

* Franjo Bari�iæ, ugledni bizantolog svjetskog glasa, bio je èlanom Vizantolo�kog instituta SANUu Beogradu. Svojom prijateljskom naklono�æu i nesebiènom pomoæi uèinio je veliku èast au-toru ovoga èlanka pa ga se autor sjeæa s trajnom zahvalno�æu.

90

Rad 492. Razred za dru�tvene znanosti 43 (2005) 89-143

pokorenih naroda izvlaèiti �to veæu korist za vladajuæu elitu. Taj se prob-lem i u drugim razdobljima i kod drugih naroda obièno rje�avao tako dase meðu pokorenim narodima izabralo za to najpogodniju etniju, koja jeu odnosu na druge dobila povla�teni polo�aj. Etnija s tako povla�tenimpolo�ajem postala je �etnija upravitelja�, koja je bila, i tako se osjeæala, hi-jerarhijski nadreðena svim ostalim pokorenim narodima i, dakako, pod-reðena vladajuæoj etniji Huna. Razumljivo je, da Huni kao povla�tenu et-niju nisu izabrali onu, koju su svojim naletom pobijedili i uni�tili njezinpolo�aj vladajuæe elite. Konkretno govoreæi radi se o pobijeðenim Goti-ma. Izbor je nu�no morao pasti na onu etniju, koja je poraz Gota prihvati-la kao osloboðenje i koja je trebala biti i te kako zahvalnom Hunima zanjihovu intervenciju tj. na Slavene.

Da su Slaveni bili na poseban naèin povezani s Hunima vidi se i po veæspomenutoj vijesti koju donosi Jordanes, po kojoj su Goti koncem 4. stoljeæapoku�ali pokoriti Ante poubijav�i njihova kralja Bo�a, njegovu djecu i 70uglednika. Slaveni su na�li za�titu u Hunima, koji su ovaj poku�aj osa-mostaljivanja Gota odmah ugu�ili, a gotskog vladara za kaznu smaknuli.

S izborom slavensko-antskog plemenskog saveza kao �etnije upravi-telja� u hunskoj dr�avi povezan je nu�ni korolar, tj. (pra)slavenski jeziktime postaje u hunskoj dr�avi jezikom komuniciranja �etnije upravljaèa�s ostalim etnijama. To je osnovni razlog nevjerojatnog i inaèe posve nera-zumljivog �irenja slavenskih jezika na golemo podruèje sjeverne, istoènei jugoistoène Europe.

Daljnji korolar koji se ne èini manje uvjerljivim, bio bi nu�na posljedi-ca prvih dvaju: nezamislivom bi bila upravo nadnaravna sposobnostslavenskih �ena da zavidnom uporno�æu i trajno�æu toliko brzo porodetako golemi broj Slavena u tako kratkome razdoblju od jedva ne�to vi�eod pola stoljeæa, tj. od Atiline smrti (453.) do prvog nedvojbenog dokazaslavenske �sveprisutnosti� u srednjoj i istoènoj Europi. Ta je neobièna èi-njenica oduvijek iznenaðivala autore, ali ona postaje posve razumljivomi evidentno jasnom uz pomoæ pretpostavke da su Slaveni bili �etnija upra-vitelja� hunske dr�ave na cjelokupnom golemom podruèju hunske dr�ave.To je ujedno imalo za posljedicu da mladi i sposobni èlanovi drugih po-dreðenih etnija �ivo za�ele uæi u taj otmjeni krug ljudi koji za Hune, uzugodni povla�teni vlastiti polo�aj, sabiru podavanja, povezano s uobièa-jenim i propisanim pravom na udio podavanja. To je, uostalom usko pove-zano s dijelom podavanja koji im dodu�e nije pripadao, ali je � poznava-juæi ljudsku prirodu, sklonu kraði i otimaèini � bez i najmanje dvojbe bit-no poveæavao imetak � a time i ugled � èlanova �etnije upravitelja�. Daka-ko, da se svaki onaj koji je htio �to br�e nauèiti njezin jezik, morao u sva-kom pogledu identificirati s njome i tako postati èlanom ugledne �slaven-ske� etnije. Veæ je prvi potomak svih tako slaviziranih upravitelja govorioslavenski i s ponosom se dr�ao �Slavenom�, tj. èlanom povla�tene etnije.

91

L. Margetiæ: Etnogeneza Slavena

Dok su plemena Germana silom prilika osvajanjem novih podruèjaizgraðivala svaka svoj jezik, prilagoðavala ga novim okolnostima i time gasve vi�e udaljavala od pragermanskog, dotle su specifiène okolnosti novo-nastale etnije upravitelja èak kroz nekoliko generacija saèuvale neuspore-divo veæu razinu sporazumijevanja, o èemu jo� i danas svjedoèi sliènostslavenskih jezika.

Daljnji je korolar samo posljedica prethodna tri. Naime, sigurno je dasu Huni i te kako pazili na to da zadr�e svoj povla�teni polo�aj osvajaèa igospodara. Oni su te�ko primali èlanove drugih etnija u svoj krug, jer jeto znaèilo �irenje vlastitog krvlju steèenog polo�aja na druge. Oni nisuimali ni�ta protiv toga da manji dio svojih povlastica ustupe �etniji upra-vitelja�, jer im je to osiguralo prisvajanje lavljeg dijela podavanja, èemutreba pridodati i plijen osvojen u pljaèkama, osobito novac, nakit, ostaledragocjenosti i sl. Pa ipak, u�i krug osvajaèa, �pravih� Huna, morao se uratovima smanjivati. Usto, nedvojbeno su Huni u svoje borbene jedinicevrlo rado primali za rat spremne mladiæe drugih etnija pa je bilo samopitanje proteka vremena od dvije-tri generacije, da vladajuæa elita uglav-nom izgubi rasne osobine �pravih� Huna, ako su takve uopæe postojale.

Vjerojatno je taj proces veæ bio uznapredovao u zadnjim godinamaAtilina �ivota. Od osvajanja istoènoeuropskih prostora u drugoj polovici4. stoljeæa, ili toènije, od zadnje èetvrtine tog stoljeæa do smrti Atile, tj. dosredine 5. stoljeæa, pro�lo je vrijeme od oko 3-4 generacija, u kojem su mnogi�pravi� Huni poginuli, a njih zamijenili u hunskim bojnim redovima bez-brojni novi ratnici. Tako se hunska dr�ava postupno popunjavala sve veæimbrojem èlanova drugih etnija, a osobito èlanova �etnije upravitelja�.Posljedica takvih okolnosti bila je da su se podruèja, kojima su gospodariliHuni razmjerno brzo �slavizirala�, tj. toènije govoreæi, preuzela jezik ko-jim je govorila �etnija upravitelja�. Ovo je dodatno jednostavno i uvjer-ljivo obja�njenje munjevitog �irenja praslavenskog jezika u srednjoj i is-toènoj Europi.

Uostalom, u prilog toga shvaæanja govori etimologija rijeèi Slaven. Tarijeè, èini se, potjeèe iz hunsko-turske rijeèi saqla � koja znaèi �nadzirati�.

Kljuène rijeèi: etnogeneza Slavena

I. UVOD

Problem pojave Slavena u povijesnim zbivanjima i njihova diferencijacija oddrugih etnija jo� su uvijek ostali jedno od va�nijih nerazrije�enih pitanja ranogaeuropskog srednjovjekovlja. S pravom se 2000. god. zapitao Pohl wer eigentlich diefrühen Slawen waren i dodao tom pitanju drugo koje je takoðer do danas ostalo bez

92


zadovoljavajuæeg odgovora: kako objasniti njihovo zaèuðujuæe naglo �irenje.1 Pohlse nadalje pita u èemu se sastoji ona znaèajka po kojoj se Slaveni razlikuju odsusjednih etnija. Pohlov se oprezni odgovor sastoji u tome, da se Slaveni, Germa-ni i Skiti/Huni meðusobno ne razlikuju po samosvijesti o vlastitom identitetu (Selb-stbewußtsein), nego po uoèljivo drukèijem naèinu �ivota (Lebensweise), pri èemu suodluèujuæi jezik, fizièki izgled, kultura, pravo itd., s time, dakako, �to mnoge takvekulturne zajednièke pojave ipak ne moraju imati upravo etnièko znaèenje. Ukratko,unatoè svim te�koæama interpretacije, nastavlja Pohl, pojavljuje se kod Slavena�razmjerno jedinstvena slika njihova naèina �ivota�.2 Oni su �seljaci, koji �ive ulokalnim zajednicama. Oni tek povremeno stvaraju veæe jedinice radi rata ipljaèkanja�.3 Pohl upozorava da se pri tome treba èuvati Herderova kli�eja Slave-na kao miroljubivih seljaka.4 S druge se strane uskoro iz razliènosti avarskog i sla-venskog naèina �ivota razvilo jasno etnièko razlikovanje:5 Slaveni �ive decentra-lizirano, kod njih postoje male dru�tvene razlike, a otvoreni su prema strancima.6

To bi bio razlog rijetkih slavenskih dr�avnih tvorevina, od kojih Pohl spominjekao primjer Samovu dr�avu.7 Posljedica takvog naèina �ivota bila je ovisnost odAvara i kasnije Bugara. Ali, nerijetko su slavenski ratnièki konjanici preuzimaliavarsku ili bugarsku tradiciju, dok su s druge strane avarski poljoprivrednici gu-bili svoj ratnièki ugled. Tako su na periferiji avarske dr�ave nastali dru�tveni or-ganizmi koji su bili obilje�eni slavenskim naèinom �ivota, ali koji su preuzeli iodreðene avarske tradicije.

Pohl nagla�ava da je tijekom 7. i 8. stoljeæa nastao golem tako reæi cjeloviti sla-venski prostor �èije jezièno i djelomièno kulturno jedinstvo iznenaðuje�.8 Avarskadr�ava stvorila je okvir za �irenje regionalnih slavenskih saveza pa je �nakonnestanka avarske vlasti prethodno stanovni�tvo (Vorbevölkerung) bilo izravno uklju-èeno u slavenske kulturne i dru�tvene oblike i bilo naprosto slavizirano�.9 Pohlnagla�ava da iz spomenutih konstatacija slijedi da avarska vlast i slaviziranje isto-

1 POHL, 2000, 341.2 N. dj., 344.3 N. dj., 346: �Bauern, die meist in lokalen Siedlungsverbänden lebten, gelegentlich aber für Krieg und

Plünderung kurzfristig größere Einheiten bildeten�.4 Na i. mj.: �Allerdings nicht bloß friedliche Bauern, wie es dem Herderschen Klischee entsprechen würde�.5 Na i. mj.: �Bald entwickelte sich aus dem awarischen und slawischen Lebensmodell eine deutliche et-

nische Unterscheidung�.6 Na i. mj.: �Dezentrale Organisation, Leben in lokalen Gemeinschaften (...), relativ geringe soziale Un-

terschiede, Offenheit für Fremde�.7 N. dj., 348-349.8 N. dj., 350: �Im Lauf des 7. und 8. Jahrhunderts war ein riesiger, fast ausschließlich slawisch geprägter

Raum entstanden, dessen sprachliche, und zum Teil kulturelle Einheitlichkeit überrascht�.9 N. dj., 350.

93


ga prostora nisu bili ni u kakvoj suprotnosti, veæ su se meðusobno popunjavali.Avari su èak nerijetko podupirali nastanak vojnièkih elita u Slavena, ako je to nji-ma bilo u interesu. Taj je proces osobito uoèljiv na perifernim podruèjima avarskedr�ave pa se, osobito nakon 625. god., osnovni problem tih podruèja sastoji u utvr-ðivanju omjera avarske prevlasti nad regionalnim slavenskim grupacijama.10

Kao �to se vidi, Pohl se smjelo i ozbiljno uhvatio u ko�tac s jo� uvijek posveotvorenim pitanjima najstarije slavenske pro�losti: tko su zapravo Slaveni i kakoje do�lo do njihova iznenaðujuæi naglog �irenja na golemim prostranstvima srednjei istoène Europe. Pohl je problem jasno postavio i predlo�io teze za njegovo rje�enje.

Poku�at æemo s na�e strane predlo�iti neka dodatna razmi�ljanja, u nadi da biona mogla biti od koristi u daljnjem istra�ivanju.

Smatramo nu�nim prethodno upozoriti èitatelje, da starogrèki pisani tekstnije posve bez grje�aka zbog donekle nepotpunih elemenata grèkih simbola kojisu stajali na raspolaganje autoru, ali rijeè je o bezazlenim sitnicama, koje nimalone ometaju praæenje teksta.

Zapoèet æemo s pregledom osnovnih podataka koje pru�aju pisana vrela.

II. PISANA VRELA

1. Jordanes

Spomenimo prije svega Jordanesove vijesti o Hunima nakon Atiline smrti (453.).Jordanes spominje Slavene sjeverno od Karpata i nadodaje da oni �ive na

golemim prostranstvima od rijeke Visle i da su mnogobrojni (Winidarum natio popu-losa). Istièe da sada (nunc) nose razna plemenska i rodovska imena, ali da se naj-èe�æe (principaliter) zovu Sklavini (Sclavini) i Anti (Antes). Sklavini prebivaju odMusijanskog jezera do Dnjestra a na sjeveru do Visle; organizirani su po moèva-rama i �umama. Ante, za koje ka�e da su moæniji od Sklavina, Jordanes smje�ta odDnjestra do Dnjepra.11 Na drugom mjestu Jordanes prièa kako je ostrogotski vla-dar Ermenrik (poèetkom druge polovice 4. stoljeæa) pobijedio Venete. Veneti sesada (nunc) nazivaju Veneti, Anti i Slaveni (Veneti, Antes, Sclavi). Jordanes naroèitonagla�ava da oni sada (nunc) �zbog na�ih grijeha� posvuda pljaèkaju (desaeviunt).12

10 N. dj., 351.11 JORDANES, gl. 5: Introrsus illi Dacia est, ad coronae speciem arduis alpibus emunita, juxta quorum

sinistrum latus, quod in Aquilonem vergit, et ab ortu Vistulae fluminis per immensa spatia venit,Winidarum natio populosa consedit. Quorum nomina licet nunc per varias familias et loca mutentur;principaliter tamen Sclavini et Antes nominantur. Sclavini a Civitate nova et laco, qui appellatur Mur-siano, usque ad Danastrum, et in Boream Viscla tenus commorantur; hi paludes sylvasque pro civita-tibus habent. Antes vero qui sunt eorum fortissimi, qui ad Ponticum mare curvantur, a Danastro ex-tenduntur usque ad Danubium, quae flumina multis mansionibus ab invicem absunt.

12 N. dj., gl. 23: tria nunc nomina reddidere, id est, Veneti, Antes, Sclavi; qui quamvis nunc, ita facienti-bus peccatis nostris, ubique desaeviunt.

94


Atila je zbog svoje nezaja�ljive po�ude za �enama imao toliko djece, da suona èinila �tako reæi narod� (pene populus).13 Ona su nakon njegove smrti poku�alakockom podijeliti golemo carstvo,14 ali se tome usprotivio Ardarik, kralj Gepida inakon pobjede nad Hunima izvojevao za svoj narod slobodu. Gepidi su, prièadalje Jordanes, zavladali podruèjem koje je do tada bilo sredi�te hunskog carstva(totius Daciae fines).15 Jordanes spominje i ostale narode, osloboðene hunskog gos-podstva: Gote, Sarmate, Scire, Satagare, Alane, Ruge i Ostrogote.16

�to se pak tièe Huna, Jordanes najprije navodi da su Gepidi u te�koj borbipoubijali 30.000 Huna i njihovih saveznika (tam Hunnorum, quam aliarum gentium,quae Hunnis ferebant auxilium), a i najstarijeg Atilina sina Elaka. �Ostali su sinovipobjegli du� obala Crnog mora gdje su prije stanovali Goti (Reliqui vero germaniejus eo occiso fugantur juxta littus Pontici maris, ubi prius Gothos sedisse descripsimus).17

Sve se ovo de�avalo neposredno nakon Atiline smrti, dakle, pribli�no 454. god.�to se pak tièe Ostrogota, Jordanes istièe da im je Rimsko carstvo dodijelilo Panon-

iju, pod èime treba razumjeti dana�nju Slavoniju, jer Jordanes ovako opisuje njezinegranice: na istoku Mezija, na jugu Dalmacija, na zapadu Norik a na sjeveru Dunav.18

Sarmati, Cemandri i dio Huna naselili su �Ilirik kod kastra Martena� (in parteIllyrici ad Castrum Martenam), �to bi po nekima bilo u blizini Maribora. Èini nam sevjerojatnim da je rijeè o Castrum martis, nedaleko Ni�a.19

Sciti, Satagari (pod njima treba razumijevati dio Huna) i dio Alana smjestili suse u �Maloj Skitiji i Donjoj Mesiji� (Scythia Minor i Moesia Inferior), dakle, u Dobrud�ii ju�no od Donjeg Dunava.20

Ernak, najmlaði Atilin sin, smjestio se s dijelom Huna oko Dobrud�e (in extremisminoris Scythiae), a druga dva Atilina sina u Dacia Ripensis, dakle, zapadno od Ernaka.21

Prema Jordanesu22 upravo spomenuti Huni napali su (oko 456. god.) Ostrogote,i to onaj dio njihove zemlje, kojim je vladao Valemir, jedan od trojice ostrogotskihvladara. U literaturi se spore oko toga, gdje se nalazio Valemirov dio Panonije.23

13 N. dj. gl. 50.14 Na i. mj.15 JORDANES, gl. 50.16 Na i. mj.17 Na i. mj.18 Na i. mj.19 Usp JORDANES, 604: rijeè je o gradu Kastramartis (¹ Kastram£rtij pÒlij) v. SOZOMEN, IX, 5,

2. (izdanje Hansen).20 JORDANES, gl. 50.21 JORDANES, gl. 50.22 JORDANES, gl. 52.23 Vidi npr. SCHMIDT, 269-277.

95


Skloni smo prihvatiti starije mi�ljenje da je Valemir vladao istoènom Slavonijom,�to ne bismo ovdje dalje analizirali, jer bi nas to predaleko odvelo od osnovneteme. Naime, Valemir je pobijedio �Atiline sinove�, a oni su se nakon poraza po-vukli u �dijelove Skitije koji se nalaze sjeverno od Dunava i koje oni nazivajuHunska dr�ava� (eas partes Scythiae peteret, quas Danubii amnis fluenta praetermeant,quae lingua sua Hunnivar appellant).24

Samo nekoliko godina kasnije Dincik, jedan od Atilinih sinova, sabrao je svojepodlo�ne narode i napao Basianu (danas Donji Petrovci u istoènom Srijemu), alije i on hametice pora�en i potjeran.25 Èini se da ne bi trebalo dvojiti da se Dinci-kova vlast protezala sjeverno od Donjeg Dunava. Spomenuti Dincik bio je hunskivladar, kojeg spominju takoðer i Prisk,26 Chronicon Paschale27 i Marcellinus Comes,28

iz èega treba zakljuèiti da nije bio beznaèajna liènost. Uostalom, Jordanes tvrdi daje Dincik �sabrao narode, koji su, iako malobrojni, ostali pod njegovom vla�æu, tj.Ulcingure, Angiskire, Bitugore i Bardore�.29

Goti su Dincika tako stra�no porazili, zavr�ava Jordanes svoju vijest, da sespomen na to zadr�ao �sve do danas�.30

2. Prokop

U svojoj �Tajnoj povijesti� (Anekdota) daje Prokop nekoliko opæih zapa�anjao katastrofalnim posljedicama Justinijanove vladavine.

Tako, prema tvrdnji Prokopa, od dolaska Justinijana na vlast Huni, Sklavini iAnti pljaèkali su, ubijali i zarobljavali po prefekturama Ilirije i Tracije tako reæisvake godine (OÔnno� te ka� Sklabhno� ka� �Antai scedÒn ti ¦n¦ p©n kataq�on-

tej �toj).31 Nadalje, Huni, Sklavini i Anti pljaèkali su �cijelu Europu�, uni�tavali ispaljivali gradove.32

Nadalje, Prokop pi�e da se dio Herula, koje su pobijedili Langobardi, smjestiooko Beograda, dok je drugi dio krenuo prema sjeveru, �pro�ao po redu sva pod-ruèja narodâ Sklavina� (Émeiyan t¦ Sklabhnîn �qnh �fexÁj ¤panta)33 i nenaseljenuzemlju, do�ao do Varna i Danaca i konaèno se smjestio u Skandinaviji.

24 JORDANES, 554-556 (gl. 53).25 JORDANES, 556 (gl. 53).26 EXCERPTA, 588.27 CHRONICON PASCHALE, I, 598.28 MARCELIN, ad a. 469.29 JORDANES, 556 (gl. 53).30 Vidi bilj. 24.31 PROKOP, ANEKDOTA, 18, 20.32 N. dj., 23, 6.33 PROKOP, II, 15, 1-2.

96


Sljedeæa Prokopova vijest odnosi se na razdoblje �cara Justina� (518.-527.).34

�Anti, susjedi Sklavina� pre�li su Dunav i i pljaèkali po bizantskom podruèju, aliih je pobijedio German, komandant (strathgÒj) Tracije. Kako je German bio inakon Justinijanova stupanja na vlast ugledni vojskovoða, vjerojatnije je da sedogaðaj desio pri kraju Justinove vlasti, mo�da oko 526. god.

Oko 530. god. granica je na donjem Dunavu postala krajnje pogibeljna zaBizant jer su Huni, Anti i Sklavini (Oßnnoi ka� �Antai ka� Sklabhno�) èinili Rome-jima stra�ne stvari (¢n»kesta).35 Zbog toga je Justinijan postavio Hilvuda, vrsnogvojskovoðu, za traèkog stratega, ali je taj nakon prvotnih velikih uspjeha poginuou borbi sa Sklavinima.36

Nakon Hilvudove smrti do�lo je po Prokopu do rata izmeðu Anta i Sklavina.Pobijedili su Sklavini.37

�U to doba� upali su Anti u Traciju, pljaèkali i zarobljavali domaæe stanovni-�tvo.38 Prokop dodaje da je kasnije do�lo do ponovnih prijateljskih odnosa izme-ðu Sklavina i Anta te èak do njihova �spajanja� (¢nem�gnunto),39 �to bi se moglotumaèiti tako da je izmeðu ta dva naroda postojala neka vrsta �konfederacije�.Vijest o pljaèkanju Anta po Traciji mo�e se datirati pribli�no s 536./537. god.

Za god. 539./540. Prokop javlja ovo:

�Ubrzo je velika hunska vojska (m�ga str£teuma OÙnnikÒn), pre�av�i rijekuDunav napala cjelokupnu Europu (Balkanski poluotok). To se èesto de�avalo i ra-nije, ali toliku u�asnu gomilu i tako velik broj nisu tamo�nji ljudi nikad do�ivjeli.Od Jonskog mora do predgraða Carigrada sve su odreda pljaèkali, osvojili 32 utvrdeu Iliriku, silom uni�tili grad Kasandreju (�) premda ranije nisu osvajali gradoveopsadom. S otetim su se plijenom i sa 120.000 zarobljenika vratili svi kuæi, a da imse nitko nije suprotstavio. U kasnije su vrijeme èesto (poll£kij) tamo dolazili ièinili stra�ne stvari Rimljanima�.40

Vijest je upadljivo precizna: osvajanje 32 utvrde, uni�tenje grada Kasandrejei hvatanje velikog broja zarobljenika. Èini se da ne bi smjelo biti dvojbe, da jeProkop ovu detaljnu i preciznu vijest preuzeo iz nekog slu�benog izvje�æa.

Prema Prokopu, 545. god. sve bizantske vojne jedinice, unovaèene u Iliriku,samovoljno su se povukle iz Italije, gdje su vojevale protiv Gota i potajno se vra-

34 PROKOP, III, 40, 5. Prokop zabunom pi�e o Justinijanu, ali je iz konteksta vidljivo da je rijeè oJustinu.

35 PROKOP, III, 14, 2.36 PROKOP, III, 14, 1-6.37 PROKOP, III, 14. 17.38 PROKOP, III, 14, 11.39 PROKOP, III, 14, 16.40 PROKOP, II, 4, 1-7.

97


tile. One su poslale svoje predstavnike caru Justinijanu i obrazlo�ile to svoje pov-laèenje okolno�æu da veæ odavno nisu dobile svoju plaæu i da im dr�ava dugujemnogo novaca. Dodali su da je hunska vojska provalila u Ilirik i odvukla u zarob-ljeni�tvo njihovu djecu i �ene. Konaèno, naveli su da se povlaèe zbog gladi, koja jezavladala u Italiji.41

Za istu, 545. god., javlja Prokop da je �velika gomila Sklavina (polÝj Ómiloj

Sklabhnîn)� pre�la Dunav, pljaèkala i zarobljavala stanovnike tamo�njih krajeva.42

Izaziva posebnu pozornost jo� jedna Prokopova vijest za istu, 545. god.Justinijan je te godine predlo�io Antima da se nastane na sjevernoj obali Duna-

va u gradu Turris i da dobiju polo�aj plaæenih bizantskih federata (�nspondoi)koji bi trebali braniti granicu od hunskih upada.43

Nadalje, prema Prokopu44 vojska Slavena (str£teuma Sklabhnîn) u jaèini od3.000 vojnika pre�la je 550. god. Dunav, podijelila se na dva dijela i pljaèkala poIliriku i Traciji. Jedna od tih dviju jedinica pobijedila je i èak uhvatila bizantskogkomandanta grada Tzurula (nedaleko tzv. Dugih zidova) i nakon toga ga �ivogspalila. Na to su opljaèkali sva podruèja Tracije i Ilirika i osvojili nakon opsademnoge utvrde, �dok ranije nisu (gradove) opsjedali niti se usuðivali siæi u ravnicu,jer ti barbari nisu (ranije) nikad èak ni bizantsku zemlju osvajali. A nisu nikadprelazili ni Dunav, osim od onog vremena, o èemu sam veæ govorio�.45

Nakon toga uslijedilo je osvajanje grada Topera, pri èemu su Slaveni uèinilistra�na zvjerstva46, i jo� jedan prijelaz Dunava od tolike �gomile Sklavina (Skla-

bhnîn Ómiloj)47 kao nikad dosad�. Njima su se uskoro pridru�ile druge slavenskeèete, koje su èak i prezimile na bizantskom podruèju.48 Za njih se sumnjalo (�nØpoy�a e�con) da ih je Totila platio da navale na Bizant.49

Konaèno, Prokop za 552. god. izvje�tava o napadu velike gomile Sklavina(polÝj Ómiloj Sklabhnîn). Uèinili su stra�na nedjela pljaèkajuæi i zarobljavajuæi.50

41 PROKOP, III, 11, 13-15.42 PROKOP, III, 13, 24.43 PROKOP, III, 13,33.44 PROKOP, III, 29, 1.45 PROKOP, III, 38, 1-8.46 PROKOP, III, 38, 9-22.47 PROKOP, III, 40, 1.48 PROKOP, III, 40, 33.49 PROKOP, III, 40, 32.50 PROKOP, IV, 25, 1-4.

98


3. Agatija

Pisao je sredinom 6. stoljeæa. Po njemu se Huni nazivaju i Skitima. Dijele se naKutrigure, Utigure (ne�to dalje u tekstu naziva ih Ultizare), Burgunde i na jo�neka plemena koja ne imenuje. Voða Kutrigura bio je, nastavlja Agatija, Zaber-gan.

Agatija prièa da su Kutriguri opusto�ili Meziju, Skitiju, Traciju i Hersones istigli do Carigrada � usput ubijajuæi, pljaèkajuæi i zarobljavajuæi. Blizu Carigradasuzbio ih je veæ ostarjeli slavni Justinijanov vojskovoða Belizar. Kutriguri su seubrzo povukli i vratili zarobljenike nakon �to su za njih primili bogatu otkupninu.51

4. Malala

Malala je pisao u drugoj polovici 6. stoljeæa. Meðu ostalim, u vijestima iz poèet-ka Justinijanove vladavine, on spominje hunskoga kralja Groda, koji je vladaonad podruèjem blizu Bospora, dakle, oèito u dana�njoj ju�noj Ukrajini. Grod seobratio na Justinijana sa �eljom da se pokrsti i da preda svoje kraljevstvo podbizantsku za�titu. Groda su ubrzo ubili tamo�nji sveæenici i postavili za kralja Gro-dova brata Mugela. Car je zbog toga poslao svoju vojsku, u kojoj su se nalazili igotski vojnici. �Barbari su pobjegli�, a Bospor je potpao pod Bizant.52

Za godinu 528. bilje�i Malala provalu dvojice hunskih kraljeva, koji su s ve-likom vojskom provalili u Skitiju i Meziju, a onda prodrli do Tracije. Rimljani su ihpobijedili i ubili oba kralja. Ipak, rat je svr�io porazom bizantske vojske pa je Bi-zant bio prisiljen otkupiti svoje zarobljene vojskovoðe.53

I iduæe, 529. god., napali su Huni �zajedno s velikim brojem razlièitih naroda�(OÜnnoi met¦ polloà plÁqouj diafÒrwn barb£rwn), ali ih je bizantski strateg Mundopobijedio i èak uhvatio jednoga od kraljeva.54

Za 559. god. Malala bilje�i napad na Traciju �Huna i Slavena� (OÜnnoi ka�

Skl©boi). Oni su doprli èak do Velikog zida.55

5. Marcelin

Marcelin (Marcelinus comes,56 prva polovica 6. stoljeæa) donosi o prilikama uBizantu i oko njega mnogo korisnih vijesti. Do dolaska Justinijana na vlast bio je

51 AGATIJA, V, 11-25.52 MALALA, XVIII, 431-433.53 N. dj., XVIII, 450-451.54 Na i. mj.55 N. dj., XVIII, 490.56 MARCELIN, 60-108.

99


njegov tajnik, a kasnije je postao sveæenik. Evo njegovih vijesti, koje se odnose nastanje na sjevernoj bizantskoj granici:

441. god. Perzijanci, Saraceni, Cazi, Izauri i Huni napali su romejske granice,Hunski kraljevi (Hunnorum reges) napali su Ilirik i opljaèkali Ni�, Singi-dun i ostale utvrde,

442. god. Braæa Bleda i Atila i kraljevi (reges) mnogih naroda haraèe po Iliriku i Tra-ciji,

445. god. Bleda, kralj Huna (rex Hunnorum) podmuklo je ubijen od Atile,447. god. U stra�nom ratu kralj Atila uni�tavao je cijelu Europu i do�ao do Ter-

mopila. U bitci u priobalnoj Daciji (in Dacia ripensi) Atila je pobijedio iubio bizantskog komandanta Arnigista,

452. god. Atila, hunski kralj poharao Akvileju,454. god. Atila, hunski kralj, umro. Beorgor, kralj Alana, ubijen od kralja Ricimera

(a Ricimere rege),469. god. Glava Dencika, hunskog kralja (Denzicis Hunnorum regis), Atilina sina,

donesena u Carigrad,482. god. Teodorik Valamer pljaèkao po Macedoniji i Tesaliji i osvojio Larisu,489. god. Teodorik, gotski kralj (rex Gothorum) osvojio Italiju i dao ubiti Odoakra,493. god. Bizantski komandant Julijan ubijen �skitskim oru�jem�,499. god. Aristo, vojni komandant Ilirika krenuo s velikom vojskom protiv Bugara

(contra Bulgares) koji su harali po Traciji, ali je te�ko pora�en,502. god. Ozlogla�eni narod Bugara (consueta gens Bulgarorum) harao po Traciji,512. god. Heruli smje�teni na podruèjima i gradovima Rimljana,515. god. Huni, pre�av�i Armeniju poharali Kapadociju do Likaone,517. god. Getae equites poharali Macedoniju i Tesaliju. Kako otkupni iznos nije za-

dovoljavao, rimski su zarobljenici bili zatvoreni u kuæama i spaljeniodnosno pred gradskim vratima ubijeni,

530. god. Komandant Ilirika Mundo �prvi je od svih rimskih vojskovoða� pobi-jedio Gete u Iliriku, a imao i velike uspjehe protiv Bugara (cum Bulgaros)u Traciji,

535. god. Patricij Cita sukobio se s Bugarima (cum hostes Bulgarum) i pobijedio.

Tko su Marcelinovi Gaete? Usporeðujuæi njegovu vijest s vijestima TeofilaktaSimokate moglo bi se postaviti tezu da su Gete Slaveni. Naime, opisujuæi pljaèkanjeSlavena u Traciji u 588. god. Teofilakt ka�e da su �Gete (tÕ GetikÒn), to jest gomileSlavena pljaèkali Traciju�.57 Na drugom mjesto Teofilakt izvje�tava da su bizant-ske trupe 595. god. u svom pohodu protiv Slavena na donjem Dunavu nai�le na

58 N. dj., VII, 2 (247).

100


600 Sklavina (Sklauhno�), koji su vodili zarobljenike. Rimska se vojska pribli�ila�Getima (G�taij) �to je (tim) barbarima staro ime�.58

Kao da nema ni najmanje sumnje da Marcelinovi Getae equites ipak nisu Slaveni,a da su, nasuprot tome, Teofilaktovi Gete doista Slaveni, za koje Teofilakt koristiantièko ime Geta.

6. Menandar

Menandar donosi nekoliko vijesti o Antima i Slavenima.Po njemu su o. 560. god. Anti �do�li u nepriliku� pa su ih odmah Avari napali

i �pljaèkali njihovu zemlju.� Avari ubijaju antskog poslanika i �vi�e su nego rani-je� (pl�on À prÒteron) pusto�ili antsku zemlju i zarobljavali Ante.59

Menandar javlja i o pusto�enju Sklavina po Heladi poèetkom vladavine caraTiberija (578.-582.). Tiberije je zamolio za pomoæ Bajana, avarskog kagana i pre-bacio brodovljem 60.000 avarskih konjanika na bizantska podruèja, a onda su ovi,pre�av�i na lijevu obalu Dunava, pljaèkali i palili slavenska sela (Men., 208-209).Menandar usput spominje i neraspolo�enje Bajana prema Sklavinima, zato �to jeranije poslao poslanike slavenskom voði i njegovim najbli�im suvladarima(Daur�ntion ka� toÝj Ósoi �n t�lei toà �qnouj odnosno Daur�taj d� ka� o� ge xÝn

aÙtù ¹g�monej) i zatra�io od njih da se pokore Avarima i da im plaæaju danak.Stvar se svr�ila tako da su Slaveni ne�to kasnije ubili avarske poslanike.

Ne�to kasnije, 581. god. prikupljalo se 100.000 Sklavina u Traciju da bi tamo i uokolnim podruèjima pljaèkali.60

7. Teofilakt Simokrata

I od ovoga su pisca saèuvane neke vijesti o Sklavinima.Tako Teofilakt javlja da je 585. god. kagan nagovorio Sklavine (tîn Sklauh-

nîn) da krenu protiv Bizanta. Oni su do�li sve do Dugog zida, tj. do predgraðaCarigrada, ali ih je ne�to kasnije te�ko porazio Komentiol, bizantski komandant.61

Iste godine, Komentiol je kod Hadrianopola te�ko porazio slavenskog vojsko-voðu Ardagasta.62

God. 588. �Geti, tj. Sklavini� (tÕ d� Getikîn, taÙtÕn dz e�pe�n a� tîn Sklauh-

nîn ¢g�lai) pljaèkaju po Traciji.63

57 TEOFILAKT, III, 4 (116).59 EXCERPTA, I, 443. Vidi VI, 86.60 N. dj., 469. Vidi VI, 96.61 TEOFILAKT, I, 7.62 Na i. mj.63 N. dj., III, 4.

101


U god. 593. kagan je pri opsadi Sirmija naredio Sklavinima da izrade mnogoplovila.64

God. 594. poslao je car stratega Priska da sprijeèi slavensko prela�enje Duna-va.65 Priskove èete pre�le su Dunav, slavenski kralj Ardagast naredio je gomiliSklavina (t¦ tîn Sklauhnîn pl»qh) da pljaèkaju, ali su do�ivjeli te�ak poraz,mnogi bili poubijani, a mnogi zarobljeni i otpremljeni u Carigrad.66 To se istoponovno desilo nakon kraæeg vremena.67

Iste godine imao je Prisk jo� jedan uspjeh, i to sa slavenskim kraljem Mu�ok(Mousèkion tÕn legÒmenon ·Ága tÍ tîn barb£rwn fwnÍ).68 U prièi o bizantskomuspjehu privlaèi pozornost okolnost da je uspjehu pridonijelo i ratno lukavstvokojim je meðu Slavene ubaèeni �pijun, neki Gepid, dao Aleksandru, komandantuèete znak za napad pjesmom na avarskom jeziku (di� �Abarikîn £sm£twn). Naprvi se pogled èini èudnim da Gepid pjeva usred noæi i usred slavenske vojskeavarsku pjesmu a da to ne samo ne pobudi ni najmanji nemir meðu zaspalimSlavenima, veæ naprotiv, da se takva pjesma smatra posve normalnom, èak umiru-juæom èinjenicom.

Usput budi reèeno, Teofilakt prièa kako je spomenuti Aleksandar zarobljeneSlavene torturom ispitivao o okolnostima u njihovoj vojsci. Prokop nadodaje dasu Slaveni bili sigurni u to da æe ih se nakon ispitivanja ubiti, �ali, kao da je bilarijeè o tuðem tijelu, podnosili su batinanje�. Iz Teofilaktova prièanja izbija dubokopo�tivanje prema tako iskazanom preziru prema smrti.

S druge je strane, nakon �to je Aleksandar osvojio slavenski tabor, pobjedni-èka romejska vojska provela èitavu noæ u ubijanju pa je tek ujutro Aleksandarnaredio �odmor od klanja�.

Iduæe, 595. god., bizantski vojskovoða Petar poslao je izvidnicu od tisuæu voj-nika, koja je nai�la na 600 Slavena, koji su vodili sa sobom bizantske zarobljenike.Poèetkom bitke Slaveni su poubijali veæinu zarobljenika, a kada su se na�li u bez-izlaznom polo�aju, poubijali su i preostale. Na to su Romeji osvojili slavenski ta-bor i poubijali sve Slavene.69

Od ostalih Teofilaktovih vijesti zaslu�uje pozornost ugovor �to su ga 599./600.sklopili Bizant i Avari:

64 N. dj., VI, 3.65 N. dj., VI, 2-3.66 N. dj., VI, 6-7.67 N. dj., VI, 8.68 N. dj., VI, 8-9.69 N. dj., VII, 2

102


Diomologe�tai d� �Rwma�oij ka� �Ab£roij Ð �Istraj mes�thj, kat¦ d� Sklauh-

nîn �xous�a tÕn potamÕn dian»zasqai70 (Dogovoreno je da je Romejima i Avari-ma Dunav sredina (= granica), a da je protiv Sklavina dopu�teno prelaziti rijeku.

8. Ivan Antiohijski

�ivio u prvoj polovici 6. stoljeæa. Za nas je od interesa vijest, �to se odnosi na559. god.:

Za cara Justinijana, hunski voða Zabergan sa 7.000 Huna pre�ao je Dunav ibrzo do�av�i do glavnoga carskog grada opusto�io podruèje kojim je pro�ao, nesusrev�i na putu vojsku koja bi mu se suprotstavila. Prije njega romejska je vojskaimala 645.000 boraca, dok je Justinijan raspolagao s jedva 150.000 vojnika, �to nijebilo dovoljno za podruèja Lazike, Armenije, Libije, Gota i Italije.71

Podaci iz te vijesti uglavnom se sla�u s onima �to ih je donio Agatije V, 21, 13.

9. Victor Tonnennensis

Pisao sredinom 6. stoljeæa. Za nas je ovdje od interesa vijest za 560. god. pokojoj su Bugari napali Traciju (Bulgares Thraciam pervadunt) i ubili patricija Sergija,vojnog komandanta.72

Dodajmo da isti pisac spominje provale Huna 515. god. u Armeniju, Kapado-ciju i Galatiju i ponovno u Armeniju 559. god. god.73

10. Chronicon Paschale

U tom djelu, pisanom u prvoj polovici 7. stoljeæa, pod god. 469. bilje�i se da je�Dincest, Atilin sin� bio ubijen od Anagasta, komandanta Tracije i da mu je glavabila izlo�ena u Carigradu.74

11. Ravenski anonim

Ravenski anonim navodi da istoèno od srednje i zapadno od istoène Europestanuju Sklavini: �Scitharum est patria unde Sclavinorum exorta est prosapia, sed etItites et Chimabes ex illis egressi sunt�75 (domovina Skita, odakle je protekao rodSklavina itd.) Nejasne nazive Itites i Chimabes emendira Schnetz u: Antes, Vinethe(s).

70 N. dj., VII, 15.71 IVAN ANTIOHIJSKI, 218 (str. 622).72 VICTOR TONNENNENSIS, ad a. 560 (str. 205).73 N. dj., ad a. 515 (str. 195).74 CHRONICON PASCHALE, I, 598.75 RAVENSKI ANONIM, 31.

103


12. Zosim

Zosim (poèetak 6. stoljeæa) dobro poznaje Gote i Hune, a u njega nalazimo ivijesti o Alanima, Bastarnima, Herulima, Skitima, Svevima76 � ali o Slavenima ni�ta.

13. Amijan Marcelin

On pi�e koncem 4. stoljeæa. Dobro poznaje Hune, a spominje i Alane, Nerve,Vidine, Gelone, Agatirse, Melanklene itd77 � ali o Slavenima ni�ta.

14. Pseudo-Cezarije

Dodali bismo ovdje par rijeèi o navodnoj �vijesti� Pseudo-Cezarija. On tvrdida Slaveni, slièno Fizonitima i Podunavcima, rado jedu �enska prsa jer su punamlijeka.78 Ova po nama beznaèajna brbljarija ranije se datirala �oko 525. god.�,79

ali se u novije vrijeme sastavljanje tog spisa stavlja u sredinu 6. stoljeæa80 pa nas,dakle, ne vodi u vrijeme prije Jordanesa i Prokopa.

III. RA�ÈLAMBA POJEDINIH PITANJA

1. Datiranje najranije Prokopove vijesti o Slavenima

1. Razumljivo je da posebnu pozornost izaziva najraniji spomen Slavena. Ri-jeè je o ovoj Prokopovoj vijesti.

�Kada su Heruli nakon njihova poraza od strane Langobarda morali napustitisvoja oèinska prebivali�ta, jedan njihov dio (�) smjestio se u Iliriku. Ostali nisuhtjeli preæi preko Dunava,81 veæ su na�li novu domovinu na krajnjim granicamasvijeta. Pod vodstvom mnogih voða kraljevskog roda pre�li su ponajprije sva po-druèja Sklavina, pro�li kroz mnogu pustu zemlju i konaèno do�li do Varna.�82

Prokop zavr�ava ovaj odlomak vije�æu da su Heruli nakon toga konaèno stigliu Skandinaviju.83

76 ZOSIM.77 AMIJAN MARCELIN (vidi osobito gl. XXXI, 3, 1-7 o Hunima).78 PSEUDO-CEZARIJE, 302-306.79 KOS, I, 8, br. 10.80 DUJÈEV, 100-105 (530.-560. god.); RIEDINGER, 125 (559. god.).81 Tj. u biti: podlo�iti se bizantskoj vlasti.82 PROKOP, II, 15, 1-2.83 N. dj., II, 15, 4.

104


Mo�e li se toènije utvrditi vrijeme u kojem su Heruli u svom putu s Dunava uSkandinaviju pro�li kroz podruèja naseljena Slavenima? Na to su se pitanje au-tori prilièno èesto vraæali.

Bari�iæ je 1953. god.84 nakon minuciozne analize predlo�io godinu 495. kaovrijeme prolaska Herula kroz slavenska podruèja. On prije svega citira Prokopa:

�Kada je Anastazije postao romejski car, kako Heruli nisu (vi�e) imali koganapasti, polo�ili su oru�je i primirili se. �ivjeli su tri godine u miru, ali su s timstanjem bili posve nezadovoljni. Napali su svoga kralja Rodulfa te�kim prigovori-ma (�). Zbog toga je Rodulf krenuo u rat protiv Langobarda, premda mu oni nisuuèinili nikakvo zlo�.85 Kako je Anastazije postao carem 491. god., po Bari�iæu pro-izlazi da su Heruli napali Langobarde �oko èetvrte godine po stupanju na vlastcara Anastazije, tj. �oko 495. god.�86 Nakon nesretnog rata s Langobardima dioHerula je krenuo prema Skandinaviji i tom prigodom pre�ao preko podruèjanaseljenih Slavenima. Bari�iæ zakljuèuje da iz toga slijedi da Prokopovu vijest oSlavenima �treba staviti u kraj V, a ne u poèetak VI veka�.87

Dvije godine kasnije Bari�iæ je svoju tezu ponovio.88

Ovakav prijedlog rje�enja veæ je odavno poznat u literaturi, ali nije nai�ao nadobar prijem.

Jo� god. 1900. Hartmann je tvrdio da �Prokop nikako (keineswegs) ne ka�e, dabi se Langobardi 3 godine nakon stupanja na vlast Anastazija oslobodili herulskogjarma. Vjerovalo se da bi tu Prokopovu vijest trebalo tako tumaèiti (hineininterpre-tieren). Ali Prokop ka�e samo da su se Heruli nakon njihovih osvajanja do poraza3 godine dr�ali mirno. Ove tri godine moglo bi se prije povezati s podatkom izOrigo, po kojemu su Langobardi boravili u �Feldu� tri godine.�89

Slièno pi�e i Schmidt po kojem iz Prokopovih vijesti nikako (keinesfalls) neslijedi da bi se poraz Herula dogodio tri godine nakon stupanja na prijestolje caraAnastazija.90

I inaèe se prete�na veæina autora odluèila za jednu od godina izmeðu 505. i512., dakle, bitno drukèije od Bari�iæa.

Oèito se sve svodi na datiranje Prokopove vijesti o Herulima. Prokop je He-rulima posvetio mnogo pozornosti pa je nu�no prethodno razmotriti njegove vijes-

84 BARI�IÆ, 1953, 29.85 PROKOP, II, 14, 10-12.86 BARI�IÆ, 1953, 29.87 N. dj., 30.88 VI, I, 22-23.89 HARTMANN, 1, 28.90 SCHMIDT, 552.

105


ti. U pregledu, koji donosimo, s lijeve se strane nalazi poziv na mjesto, na kojemProkop pi�e o pojedinoj vijesti, a na desnoj regest te vijesti.

II, 14, 1 Heruli su odavno (�k palaioà) �ivjeli s druge strane Dunava.II, 14, 8 Tijekom vremena (pro�Òntoj d� crÒnou) ojaèali su, tako da su konaèno

(teleutîntej) svladali Langobarde i nametnuli im tribut.ii, 14, 10 Car Anastazije dolazi na vlast. Heruli tri godine miruju.II, 14, 11 Podbadan od svoga naroda herulski kralj Rodulf kreæe u rat protiv

Langobarda.II, 14, 13-19 Langobardi �alju Herulima tri izaslanstva i mole mir, spremni èak i

poveæati tribut, ali uzalud.II, 14, 21 U bitci s Langobardima Heruli te�ko pora�eni, njihov kralj Rodulf

pogiba.II, 14, 23 Heruli ubrzo (t£cista) kreæu sjeverno od Dunava. Dolaze do ranijih

sjedi�ta Ruga, koji su u meðuvremenu oti�li s gotskom vojskom uItaliju.

II, 14, 25-27 Zbog gladi u toj zemlji bez ljudi, ne�to kasnije (oÙ pollù Ûsteron)Heruli se sele blizu Gepida, ali ih ovi stalno pljaèkaju.

II. 14, 28 Heruli zbog toga prelaze Dunav, a car Anastazije im dodjeljuje pod-ruèje za smje�taj (ØdrÚesqai).

II, 14, 29-30 Ubrzo (crÒnö d� oÙ pollù) Heruli poèinju napadati Romeje. CarAnastazije �alje vojsku i pobjeðuje Herule.

II, 14, 31 Heruli mole da ih se primi kao saveznike (xumm£couj). Car po�tedipre�ivjele, ali ne kao saveznike

II, 15, 1 Heruli su nakon poraza od Langobarda morali napustiti svoje pod-ruèje.

II, 14, 28 Dio Herula smjestio se u Iliriku.II, 15, 2 Drugi dio, pod vodstvom mnogih voða kraljevskog roda, nije htio

preæi Dunav, veæ je pro�ao prvo �po redu sva podruèjaSklavina�, zatim daljnja nenaseljena podruèja i do�ao do Varna i

II, 15, 26 konaèno do�ao do Skandinavije gdje je primljen od mnogobrojnognaroda Gauta

II, 14, 33-34 Car Justinijan im dodjeljuje zemlju, oni postaju saveznici (�tair�ze-

sqai) i kr�æani te vrlo koriste Romejima.II, 14, 35 Ipak su Heruli i danas nepouzdani Romejima.II, 14, 37-38 Kasnije (Ûsteron) neki Heruli su ostali Romejima �nspondoi (tj.

zadr�ali polo�aj konfederata). Ostali su se odmetnuli, ubili kraljaOhusa i onda odluèili iz Skandinavije priskrbiti kralja iz kraljevskeobitelji.

106


II, 15, 27-30 Heruli, koji �ive u romejskoj zemlji, nakon ubojstva svoga kralja �aljuugledne osobe u Skandinaviju. Tamo su nakon nekih te�koæa na�lipogodnog èlana kraljevskog roda i vratili se s njime i s 200 Herula.

II, 15, 31 Heruli koji su prebivali u Singidunumu zamolili su Justinijana zakralja. On im �alje Herula Suartua, a ovaj se suprotstavlja povrat-nicima iz Skandinavije, ali se konaèno svi Heruli odmeæu od Justini-jana i priklanjaju Gepidima.

Oèito je da Prokopove vijesti nisu toliko sigurne da bi se na njima mogla gra-diti pouzdana kronologija. Pogotovu prièa o tri langobardska poslanstva Heruli-ma djeluje pouèno-moralizatorsko-retorièki. S druge strane, usporedba langobard-skog vrela Origo91 s Prokopovim vijestima pokazuje da je Prokop dobio obavijestiiz prve ruke, tj. izravno od Langobarda i da ih je onda prilagodio svojim politièkimuvjerenjima (tj. prikrivenoj, ali posve uoèljivoj opoziciji Justinijanu) i retorièkimsklonostima. Da je tome tako dovoljno je navesti onaj dio Origo, koji je za nasnajzanimljiviji. Nakon �to Origo obavje�tava da je Odoakar pobijedio Ruge i uni�-tio njihovu dr�avu, ona nastavlja: �Tunc exierunt Langobardi de suis regionibus ethabitaverunt in Rugilanda annos aliquantos. Post eum (tj. Godehoc) regnavit Claffo, filiusGodehoc. Et post eum regnavit Tato, filius Claffoni. Sederunt Langobardi in campis Feldannos tres. Pugnavit Tato cum Rodolfo regem Herulorum et occidit eum (...). Post eumHeruli regnum non habuerunt (tada izaðo�e Langobardi iz svojih podruèja i stano-vahu u zemlji Ruga prilièni broj godina. Nakon njega vladao je Clafo, sin Gode-hoca. Langobardi stanovahu u �Poljima� (Feld) 3 godine. Tato se zaratio s Rodul-fom, kraljem Herula i ubio ga (�). Nakon njega Heruli nisu vi�e imali svojudr�avu�.

Usporedba s Prokopom je pouèna. Po Prokopu su Heruli nametnuli vlast Lan-gobardima, a kada je na vlast u Bizantu do�ao Anastazije (491. god.), Heruli su 3godine mirovali i onda krenuli u rat protiv Langobarda pri èemu su Heruli bilipotuèeni, a njihov kralj Rodulfo ubijen.

Identièni dio prièe u Origo i kod Prokopa o vremenskom razdoblju od 3 godi-ne prije pogibije Rodulfa oèito ne mo�e biti puka koincidencija. Razlika je u tome�to se u Origo te 3 godine odnose na Langobarde, a kod Prokopa na Herule. Posvemu se, dakle, èini, da Origo i Prokop imaju isto zajednièko vrelo, oèito lango-bardsku tradiciju, s time da je u usmenoj tradiciji izvanredno krijeposni postupakLangobarda prema nadreðenim Herulima posve u skladu s uobièajenim postup-kom drugih narodnih tradicija: Langobardi ne �ele rat s Herulima, spremni su naplaæanje povi�enog tributa Herulima samo da bi se izbjeglo rat i èak tri puta �aljuposlanstva Herulima kojima izra�avaju svoju èvrstu �elju izbjegavanja sukoba �

91 ORIGO, 2-6.

107


ali, kako Heruli odbijaju sve ponude za mir i nastavljaju ratne pripreme, Lango-bardi u opravdanoj obrani pobjeðuju i ubijaju nepo�tenog i agresivnog herulskogkralja. Ne mo�emo znati koliko je toj narodnoj prièi Prokop pomogao svojim do-prinosom i cijelu stvar iskitio da bi èitateljima pripremio �to èitljivije i pouènije�tivo, ali to u konaènici i nije va�no. Dakako, da je i ovdje Prokop upleo i elementevlastitog animoziteta prema Justinijanu: Justinijan �titi i poma�e opake Herule ikad se sve zbroji proizlazi kao zakljuèak da je i sluèaj s Herulima samo jedan odmnogih dokaza �tetne i nemoralne Justinijanove politike.

Dakle, do razmjerno prihvatljive povijesne istine, koja se odnosi na najstarijuvijest o Slavenima, tako reæi nemoguæe je doæi iskljuèivo na osnovi Prokopovihvijesti, gdje su elementi iskiæene narodne tradicije povezani s njegovim retorièkimnaèinom prièanja i s njegovom sveopæom antijustinijanovskom tendencijom

Tako se vraæamo na pitanje, kada se dogodio herulsko-langobardski rat u ko-jem je herulski kralj Rodulf izgubio glavu. Posljedica je tog rata povratak u Skandi-naviji velikog dijela Herula koji na tom putovanju prolaze kroz podruèja nasta-njena s mnogobrojnim slavenskim plemenima. Na postavljeno pitanje Schmidt jenakon vrlo minuciozne analize dao ovaj odgovor:

�Bitka pada u vrijeme izmeðu 491. (dolazak na vlast cara Anastazija) i 512. (pri-jelaz Herula na rimsko podruèje); ni u kom sluèaju ne proizlazi iz Prokopa da bi (do tebitke) do�lo tri godine nakon dolaska na carsko prijestolje spomenutog cara�.92

Jo� mnogo minucioznije pozabavio se tim pitanjem Klebel u svome op�irnomradu iz 1939.93 On se pita, kakva je povijesna vrijednost vijesti Pavla Ðakona irazmatra dva rukopisa nastala oko 1200. god., koji uz niz langobardskih kraljevadonose i broj godina vladanja pojedinog kralja. Jedan od tih rukopisa nalazi se usamostanu sv. Faustina u Bresci, a drugi se èuva u Parizu. Pogrje�na èitanja nekihkraljevskih imena u tim rukopisima dovode Klebela na pomisao da su oni pre-pisani iz lombardske kurzive, �to bi omoguæilo nastanak tog pretpostavljenog pre-pisanog rukopisa prebaciti u 10./11. stoljeæe. Ali, neku bi vrijednost, nastavlja Klebel,takvi popisi imali tek onda kad bi ih se moglo povezati s 8. stoljeæem. Kako to nijesluèaj, taj je put zatvoren, ka�e Klebel.

Meðutim, Klebel upozorava na to, da Pavao Ðakon donosi godine vladanjakralja Agelmunda, koje se ne nalaze u Origo. Prema tome bilo bi zamislivo �Klebel rabi vi�e nego opreznu rijeè denkbar � da je postojao jedan stariji popis spojedinostima kojih nema u Origu i u Pavlu Ðakonu. A bilo bi zamislivo (denkbar!),nastavlja Klebel, da je i popis iz Brescie takoðer nastao na temelju jednog starijegpredlo�ka, èime bi imali �neku va�nost (Gewicht) barem podaci nakon 488. god.

92 SCHMIDT, 552.93 KLEBEL.

108


Sve je to po Klebelu vrlo dvojbeno (waghalsig) � ali, ako bi se bar neke od tih poda-taka �popravilo�, onda bi to bilo bar donekle prihvatljivo.

Na osnovi svega toga Klebel daje svoj prijedlog trajanja vladanja nekih odlangobardskih vladara:

Godeoc 488.-496.,Claffo 496.-501.,Tatto 501.-511. itd.

pa bi se propast herulskog kralja Rodulfa po Klebelu moglo postaviti u 509. god.Smatramo da Klebelov poku�aj nije do kraja uspio. Najveæi dio njegovih ana-

liza mo�e se u najboljem sluèaju karakterizirati kao moguæ ali ne i kao bar donek-le vjerojatan.

Nadalje, smatramo da se iz podataka �to ih nude Prokop, Origo i Pavao Ðakonne mo�e doæi do neèeg èvr�æeg od puke moguænosti i da je zbog toga nu�no prob-lemu priæi na drugi naèin, i to tako da se krene od dogaðaja, koji je na vrijeme okojem raspravljamo, imao dubok i odluèujuæi utjecaj.

Kao �to je poznato, Gepidi su se 453. god. nakon Atiline smrti pobunili protivHuna, pobijedili ih i do�li u posjed podruèja izmeðu Tise i Dunava. Ne�to kasnije(471. god.) Gepidi su se domogli podruèja Sirmija. God. 504. Sirmij je osvojio Teo-dorik, vladar ostrogotske dr�ave koja je, uz ostalo, obuhvaæala podruèje Savije iDalmacije. O tome Kasiodorova kronika javlja: virtute domini Theodorici victis Vul-garis Sirmium recepit Italia94 (hrabro�æu gospodara Teodorika Italija je osvojila Sirmij,nakon �to je svladala Bugare) pri èemu su ovdje Bugari pogrje�no zapisani, umjestoispravno Gota. Vijest je toènije pribilje�io Jordanes: (Teodorik) Petzamin suumcomitem (...) ad obtinendam Sirmiensem dirigit civitatem, quam ille expulso rege eiusTransarico (...) obtinuit (Teodorik je poslao je svoga vojnog komandanta Pecaminada zaposjedne podruèje Sirmija, �to je ovaj i uèinio protjerav�i kralja Transari-ka).95

Ovo je ozlojedilo cara Anastazija, zato �to Teodorik vladao Italijom u ime Bi-zanta, pa naèelno nije smio raspolagati bizantskim teritorijem, to vi�e �to je Sirmijbio jo� 427. god. prepu�ten Istoènorimskom carstvu. Time je Teodorik otvorenonajavio da je njegova podlo�nost Bizantu samo puka fikcija. Dakako da Anasta-zije to nije mogao otrpjeti. Do�lo je do otvorena ratnog sukoba izmeðu Ostrogotai Bizanta. Svaka je strana tra�ila saveznike. �to se tièe Teodorika, on je uspio pri-dobiti za sebe Munda, voðu hunskog porijekla dosta jakih samostalnih vojnihsnaga ju�no od Dunava izmeðu Save i Morave. Taj je pljaèkao po Iliriku i èakte�ko porazio carske èete.

94 CASSIODORUS, ad a. 504 (str. 160).95 JORDANES, gl. 58.

109


Teodorik nije na tome stao. On se pribli�io herulskom kralju Rodulfu i � èinise prije 507. godine � imenovao ga svojim sinom (filium te praesenti munere procrea-mus) i u pismu pridodao da æe nositelj pisma podrobnije izlo�iti �ono �to trebareæi�.96

S druge strane sigurno nije ni Anastazije mirovao. Ako je Teodorik privukaosebi Herule, ni�ta prirodnije da i Anastazije ne poku�a ne�to slièno s Langobardima,koji su od Herula bili prisiljeni da im plaæaju tribut. Langobardi su oèito samoèekali priliku da se oslobode herulske prevlasti. U ratu su pobijedili Langobardi, adio pobijeðenih Herula povukao se u dana�nju Austriju, koja je ostala pusta na-kon odlaska Ruga. Drugi dio krenuo je prema Skandinaviji i tom prilikom pro�aokroz podruèja naseljena Slavenima.

Prema tome, smatramo da put Herula prema sjeveru treba datirati u vrijemeoko 506./507. god.

2. O �èestim� hunskim napadima na Bizant

Rijeè je o Prokopovoj vijesti po kojoj su Huni provalili na bizantsko podruèje539./540.97 U toj je vijesti neobièno Prokopovo insistiranje da su Huni i �prije�539./540. i �poslije te godine èesto èinili Romejima stra�ne stvari�. Neobiènost sesastoji u tome �to su za razdoblje od poèetka 6. stoljeæa do analizirane vijestipribilje�ena samo dva hunska napada, i to u 529. i 530. god. koja su oba poznatasamo iz Malale, ali ne i iz Prokopa. Isto tako, nakon 539./540. god., Prokop bilje�isamo jedan hunski napad, i to spomenut samo usput i na naèin, koji izaziva dvoj-be. Naime, rijeè je o vijesti iz 545. god.98 u kojoj Prokop izvje�tava o samovoljnompovlaèenju iz Italije bizantskih vojnih jedinica, unovaèenih u Iliriku. One svojepovlaèenje opravdavaju pred carem ovim argumentima: 1) veæ dulje vremenanisu dobile plaæu, 2) hunska vojska je provalila u Ilirik, 3) u Italiji je zavladalaglad. Smatramo da je upravo oèito, da se te vojne jedinice povlaèe iskljuèivo zato�to im dulje vremena nisu isplaæivane njihove plaæe, a da su ostala dva razlogapridodana samo �iz pristojnosti� i samo u �elji da �ojaèaju� pravi razlog. Uosta-lom, sam Prokop tu navodnu hunsku provalu uopæe ne spominje izvan kontekstarazloga povlaèenja iz Italije koje navode vojne jedinice iz Ilirika.

96 CASSIODORUS, var. IV, 2.97 PROKOP Pers., II, 4, 1-7. Napominje se da se ovaj fragment odnosi na 2. knjigu Prokopova

rada O ratovima, koja se odnosi na ratove s Perzijancima. Nju ne obuhvaæa izdanje O. Veha(vidi Prokop) kojim se inaèe slu�imo. Za Pers. koristili smo standardno izdanje J. Haurija, Pro-copii opera, Lipsiae, 1906.). Nismo imali pri ruci novo izdanje G. Wirtha, Leipzig, 1962.-1964.

98 PROKOP, III, 11, 13-15.

110


Prema tome, navodna hunska provala u 545. god. nije vjerodostojno potvrðe-na vije�æu o povlaèenju ilirskih vojnih jedinica iz Italije. To se vidi i po tome �to sepo Prokopovu nastavku prièanja o toj zgodi, Justinijan navodno poèetno vrlo lju-tio na to povlaèenje, ali ga je ubrzo oprostio. Kako i inaèe o tom hunskom napadunema vijesti, treba ga tumaèiti samo kao izmi�ljeni dodatni razlog povlaèenju izItalije.

Vratimo se hunskom napadu iz 539./540. Smatramo da je Prokop u carskomarhivu na�ao samo vijest da je hunska vojska upravo u vrijeme pojave jedne kome-te napala Ilirik, osvojila 32 utvrde i grad Kasandreju.

Tu je vijest Prokop �knji�evno-znanstveno� obradio time �to joj je dodao dasu Huni �èesto� i �ranije� i �kasnije� napadali Bizant. Te Prokopove dodatke trebaprihvatiti samo kao njegovu retorièku obradu. One same po sebi nisu vjerodostoj-na i uporabiva vijest. Dakle, spomenute Prokopove vijesti treba reducirati na po-datak o hunskom osvajanju 32 utvrde i grada Kasandreje u 539./540. god.

3. Slaveni god. 550.

Ni�ta manje iznenaðenje prireðuje Prokop èitatelju svojom vije�æu o Slaveni-ma, koja se odnosi na godinu 550.99 Prokop pi�e o �vojsci Slavena� u jakosti od3.000 vojnika koja je pre�la Dunav i podijelila se u dvije grupe, uhvatila i �ivogspalila bizantskog komandanta Asbada i nakon toga �opljaèkala sva podruèja Tracijei Ilirika�. Prokop nastavlja da su tom prigodom Slaveni froÚria poll¦ poliork�a

�k£teroi e�lon, oÜte teicomac»santej prÒteron, oßte �j tÕ ped�on katabÁnai

tolm»santej, �pe� oud� gen tÁn `Rwma�wn kataqe�n �gkeceir»kai, o� b£rbaroi

oátoi pèpote oÙ m¾n oÙd� stratù potamÕn �Istron fa�nontai diabebhkÒtej �k toà

pantÕj crÒnou, pl¾n ge d¾ �x Ótou moi �mprosqen e�rhtai100 [mnoge utvrde osvo-jili premda ranije nisu opsjedali (gradove) niti se usuðivali siæi u ravnicu pa èakse ti barbari nisu usudili poèiniti (obièan) pohod na zemlju Romeja. Èak je poznatoda vojskom nisu nikad prelazili Dunav, osim od vremena koje sam naprijedspomenuo.]

Bari�iæ je bio u oèitoj neprilici pri tumaèenju ove vijesti. Prokopovu tvrdnjuda Slaveni nisu ranije opsjedali gradove on zbog toga ubla�uje prijevodom: �prenisu ni ratovali oko utvrda�, a tvrdnju da nisu vojskom prelazili Dunav tumaèirestriktivno, tj. da je rijeè o �upadu malih grupica, za razliku od masovnih prela-za, o kojima govori u iduæoj reèenici�.101 Ali, Prokop je jasan: �Slaveni nisu nikadvojskom prelazili Dunav� do 550. god.

99 PROKOP, III, 38, 1-2.100 PROKOP, III, 38, 7-8.101 BARI�IÆ 1955, 42.

111


Kao da je Prokop zaboravio da su po njegovim vlastitim rijeèima �èak prije531. Huni, Anti i Slaveni èesto prelazili Dunav i èinili Romanima strahote�102 kao iono �to je napisao o pohodu Sklavina 548. godine, kada su oni po vlastitim Proko-povim rijeèima osvojili u Iliriku �mnoge utvrde�.

Ne mo�emo se oteti dojmu da je i ovdje Prokopa zavelo pero i da je i ovdjenjegova apodiktièna tvrdnja da Slaveni do 550. god. nisu nikad opsjedali gradovenaprosto posljedica stila.

Rijeèi pl¾n ge itd. moglo bi se, dodu�e, eventualno prevesti: �(Slaveni nisunikada ranije prelazili rijeku Dunav) osim u sluèajevima o kojima sam veæ biogovorio� � tj. u smislu da Prokop misli na cjelokupno ranije vrijeme, o kojem jepisao u ranijem tekstu. Time bi nestalo proturjeènosti, jer bi tako Prokop naglasioda su Slaveni ipak ranije èe�æe prelazili Dunav. Tako to tumaèi Bari�iæ103 i timeizbjegava oèitu neprihvatljivost tvrdnje. Ali, Bari�iæa je ipak i dalje smetao taj ne-obièni podatak i zato je i dodao: �Ovaj podatak, po�to je uop�ten, ne treba doslovnotumaèiti�. Prema tome, unatoè svemu, èini nam se da je Prokop i ovaj fragmentpisao no�en retorièkim zanosom: Slaveni (navodno) ranije nisu nikad opsjedaligradove, nikad se spu�tali u ravnice i nikad prelazili Dunav (osim sluèaja koji jeupravo opisan).

4. O sudjelovanju Slavena pri napadu Huna na Bizant 559. god.

O tome izvje�æuju Agatija, Malala i Teofan.Teofan, koji se bavi tim dogaðajem, nije samostalan izvor, veæ se u svojem

izvje�æu dr�i vijesti, koje je pokupio od Malale. Bari�iæ, svakako jedan od najkom-petentnijih poznavatelja ranoslavenske i ranobizantske povijesti, pogrje�no tvrdida se Teofanov tekst svakako ne zasniva na Malalinom�.104 Ali dovoljno je usporeditita dva izvje�æa, da se uoèi kako se Teofan u svojem tekstu dr�i Malale:

Malala, 18, 490: �pan�sthsan o� Oßnnoi ka� o� Skl©boi tÍ Qr®kh; ka� polem»santej

polloàj ¢p�kteinan ka� tinaj �pra�deusan; tÕn d� u�Õn B£kcou S�rgion tÕn

Strathl£thn ka� �Ed�rman meizÒteron Kalopod�ou �pra�deusan105 itd.Teofan, anno 6051 (559): �pan�sthsan o� Oßnnoi ka� o� Skl©boi tÍ Qr®kÇ

pl»qh poll¦ ka� �pol�mhsan aÙt¾n ka� polloàj �fÒneusan ka� ¾cmalèteusan.

�p�asan d� ka� S�rgion tÕn strathl£thn, tÕn u�Õn B£kcou toà presbut�rou ka�

tÕn �Ederm©n, tÕn strathgÕn Kalopod�ou106 itd.

102 PROKOP, III, 14, 2.103 BARI�IÆ,1955, 42.104 BARI�IÆ,1955, 79.105 MALALA, XVIII, 490.106 TEOFAN, 233.

112


Teofan dakle otpada kao samostalno vrelo. Ostaju Agatije i Malala. Agatijevrlo op�irno opisuje dogaðaje u 558.-559. god. o opasnom napadu Huna Kutrigu-ra.107 U tom vrlo podrobnom izvje�æu Agatije ni na jednom jedinom mjestu nespominje Slavene. On samo spominje Hune Kutrigure, koji su se udru�ili s Utigu-rima, Ultizurima i Burgundima i pod svojim voðom Zaberganom najozbiljnijezaprijetili Carigradu. Agatijevo je izvje�æe vrlo opse�no i vrlo podrobno pa doistazaèuðuje �to Slaveni nisu uopæe spomenuti ni izravno ni neizravno. Nasuprottome, Malala tek vrlo kratko spominje upad �Huna i Slavena�. Kako razrije�iti tuantinomiju? I ima li uopæe antinomije?

Naime, pri ocjenjivanju vrijednosti obaju izvje�æa treba uzeti u obzir da jerijeè o velikom pljaèka�kom pohodu Kutrigura koji su se uputili iz udaljenih pod-ruèja dana�nje Ukrajine, da bi se u Bizantu posvetili pljaèkanju, ubijanju i silovanju,dakako i zarobljavanju, da bi na taj naèin stekli dodatni izvor koristi (zbog plaæa-nja otkupnine). Nedvojbeno je rijeè o dobro organiziranom i pomno planiranompohodu, kojem nije bio cilj osvajanje teritorija, veæ pljaèka. Najvjerojatnije je dasu Kutriguri prolazeæi preko teritorija Slavena sjeverno od donjeg Dunava radoprihvatili brojnu slavensku mlade�, �eljnu sudjelovanja pri tom zamamnom lukra-tivnom pothvatu. To je vjerojatno razlog za�to Agatije ne spominje Slavene. Onisu ovdje oèito samo sporedni element.

5. Razlog slavenskih napada na Bizant (prva polovica 6. stoljeæa)

Najprije o dataciji tih slavenskih napada na Bizant zajedno s nekim drugimdogaðajima usko povezanim s time:526. � Anti prelaze Dunav i pljaèkaju,108

528. � Dva hunska komandanta napadaju Skitiju, Meziju i Traciju,109

521./530. � Dva hunska kralja napadaju Ilirik,110

536. � Anti napadaju Traciju,111

� Hunska vojska �èesto� pljaèka po Balkanu,112

545. � Hunska vojska (str£teuma OÜnnikon) navodno provaljuje u Ilirik,113

545. � Veliko mno�tvo Slavena (polÝj Ómiloj Sklabhnîn) pljaèka po Iliriku,114

107 AGATIJA, V, 21, 13.108 PROKOP, III, 40, 5.109 MALALA, XVIII, 437.110 MALALA, XVIII, 451; MARCELIN, ad a. 530.111 PROKOP, III, 14, 7-11.112 PROKOP, II, 4, 1-7.113 PROKOP, III, 11, 13-15.114 PROKOP, III, 13, 24.

113


545. � Anti postaju konfederati (�nspondoi) Bizanta,115

548. � Slavenska vojska (str£teuma Sklabhnîn) pljaèka po Iliriku i osvajautvrde,116

549. � Slavenska vojska (str£teuma Sklabhnîn) hvata i �ivog spaljuje bizant-skog komandanta,117

549. � Slaveni nakon opsade osvajaju grad Toper i èine zvjerstva,118

550. � Veliko mno�tvo Slavena (Sklabhnîn Ómiloj) prelazi Dunav, ulaziu Dalmaciju, pljaèka i ostaje preko zime,119

551. � Veliko mno�tvo Slavena (polÝj Ómiloj Sklabhnîn) pljaèka po Iliriku.120

Zaèuðuje da do 545. god. Prokop ne spominje Slavene kao opasne napadaèena bizantsko podruèje. Oni se pojavljuju samo u razdoblju od 545. do 551., i to u�est prigoda, u kojima se prikazuju kao vrlo neugodni i opasni pljaèka�i, koji suusto zabilje�eni kao opaki, nemilosrdni i bezdu�ni osvajaèi i sposobni za opsadu iosvajanje gradova i utvrda.

Nadalje, posve je neobièno da ni drugi suvremeni bizantski pisci ne spominjuSlavene. To osobito èudi u pogledu savjesnog i pouzdanog Marcelina comesa kojije do Justinijanova stupanja na prijestolje bio njegov tajnik. Nadalje, èudi �to Aga-tije uopæe ne spominje Slavene, a Malala tek usput i to samo u vijesti iz 559. god.

Ove okolnosti svakako zahtijevaju obja�njenje.Na�e je mi�ljenje da je upravo nedvojbeno i èak oèito da slavenske napade na

Bizant treba povezati s ratom, �to ga je Justinijan vodio s Ostrogotima od 536. do552. god., i to osobito nakon �to je kod Ostrogota 541. god. Totila preuzeo vrhovnuvlast. Nema dvojbe da je paralelno s voðenjem ratnih operacija, koje su se vodileosobito od 542. god. i kulminirale 546. god. ulaskom gotskih èeta u Rim, Totila,potaknuv�i slavenske napade na Bizant, poku�ao olak�ati svoj polo�aj izaziva-njem ratnih po�ara izvan Italije, da bi na taj naèin privezao dio bizantskih snaga.

O tome govori èak i sam Prokop. Za god. 549. on izvje�tava121 da su sna�neslavenske borbene jedinice pre�le Dunav i do�le do Ni�a. Èim je to saznao Justini-jan, nastavlja Prokop, odmah je dao nalog bizantskom vojskovoði koji je oko So-fije sabirao èete za napad na Totilu, da odgodi slanje bizantske vojske u Italiju i dase po�uri u pomoæ Solunu i ostalim susjednim gradovima. Prokop èak izrièito

115 PROKOP, III, 14, 33.116 PROKOP, III, 29, 1-8.117 PROKOP, III, 38, 1-6.118 PROKOP, III, 38, 9-23.119 PROKOP, III, 40, 1-3; 67; 30-34.120 PROKOP, III, 25, 1-6.121 PROKOP, III, 40, 1-3.

114


ka�e da je ovaj vrlo opasni slavenski napad bio mo�da povezan s Totilom: �Nekisu smatrali (�n Øpoy�a e�con) da je Totila potplatio te barbare golemim novcem danavale na tamo�nje Romeje�.122

Ako uzmemo u obzir da je Totila u gotskoj dr�avi preuzeo vlast 541. god. iodmah poduzeo energiène korake da se uspje�no suprotstavi Bizantu i pri tomeimao velikih poèetnih uspjeha, osobito osvajanjem Napulja 543. i privremenimosvajanjem Rima 546. god. onda se �estoki slavenski napadi na Ilirik od 545. do552. doista mogu uvjerljivo povezati s nastojanjem Totile da ugrozi Bizant bor-bom na dva fronta. Smatramo da ne mo�e biti sluèaj �to su kontinuirani slavenskinapadi na Bizant prestali upravo 552. god., tj. upravo u vrijeme kada je Totilaherojski poginuo kod Tegine.123

6. Slaveni prema Bizantu i Avarima u drugoj polovici 6. stoljeæa

Ovo pitanje donekle prelazi okvir ovog rada, ali ga ipak ne mo�emo posvezanemariti. Zadovoljit æemo se s nekoliko opaska. Prije svega, vijesti o Slavenimau tom razdoblju nisu bogate, ali to ne znaèi da se u njima ne mo�e naæi pojedinizanimljivi problem. Evo ih:

558./559. � Hunski narod Kutrigura pod vodstvom Zabergana pljaèka po Traciji.Bizant pod ostarjelim Belizarom jedva odbija napad na Carigrad,124

560. � Avari pljaèkaju antska podruèja �vi�e nego ranije�,125

558./579. � Bizantska mornarica poma�e Avarima da se prebace preko Dunava ida s juga napadnu Slavene,126

581. � Preko 100.000 Slavena pljaèka po Traciji,127

585. � Slaveni, potaknuti od kagana, pljaèkaju sve do Dugog zida, 128

588. � Geti (= Slaveni) pljaèkaju Traciju,129

599./600. � Ugovor Bizanta i Avara: Dunav se ne smije prelaziti, osim zbog ka�-njavanja Slavena.130

122 PROKOP, III, 40, 30-32.123 PROKOP, IV, 32.124 MENANDAR, 443.125 AGATIJA, V, 11, 2-7; MENANDAR, Excerpta, 170-171; VICTOR TONNONNENSIS, 205; MALA-

LA, XVIII, 490.126 MENANDAR, 208-209.127 MENANDAR, 468128 TEOFILAKT, I, 7.129 N.dj., III, 4.130 TEOFILAKT, VII, 15. Vidi bilj. 70 i tamo citirani Teofilaktov tekst.

115


Iz upravo spomenutih Teofilaktovih vijesti vidi se da su Slaveni, koji �ive sje-verno od Dunava a ju�no od Karpata, pod nekom vrsti slabo izra�enog kaganovasuvereniteta i da u skladu s time po nalogu kagana napadaju �u vlastitoj re�iji�Bizant prelazeæi Dunav. To se osobito dobro vidi po spomenutom ugovoru Bizan-ta i Avara iz 599./600. godine po kojem je granica tih dviju dr�ava Dunav, ali jeugovornim stranama dopu�teno prelaziti Dunav radi kaznene ekspedicije protivSlavena.

�to zapravo toèno znaèi zadnje navedena klauzula? U literaturi je ponuðenomnogo teza.131 Rijeè je, smatra se, o odobrenju danom

� bizantskim snagama,� i jednima i drugima,� samo Avarima,� samo Bizantu.

Ovo zadnje tumaèenje prvi je ponudio Hauptmann, a onda su ga prihvatiliGrafenauer i Bari�iæ, tako da je to postalo �vladajuæe mi�ljenje�. Zbog toga smatra-mo da pitanje treba ponovno otvoriti.

Oèito je da je ugovor trebao razrije�iti eventualna buduæa sporna pitanja iz-meðu ugovornih strana. Oèito je, nadalje, da ugovor nije trebao uzimati u obzirgranicu iskljuèivo izmeðu Avara i Slavena, jer se to pitanje uopæe nije ticalo Bi-zanta; isto vrijedi i za granicu du� donjeg Dunava izmeðu Slavena i Bizanta, jer jejasno da su Bizantinci mogli prelaziti preko rijeke, a da kod toga ne dolaze u bilokakav sukob s Avarima pa je, dakle, i u ovoj opciji nepotrebno to pitanje rje�avatiugovorom. Ostaje, prema tome, jedino pitanje koje je trebalo u ugovoru rije�iti:smiju li Avari (preko bizantskog teritorija) napasti Slavene s juga? Ako to ne bi bilorije�eno u ugovoru, Avari to ne bi smjeli uèiniti. Dakle, ovom je odredbom iznim-no odobreno Avarima da preðu na bizantsko podruèje ju�no od Dunava, ali samosa svrhom napada na Slavene.

Da je to jedino moguæe rje�enje, vidi se i po tome, �to se upravo to dogodiloranije, tj. 558./559. god., i to na izrièitu molbu Bizanta.

7. Civitas Novietunensis i lacus Mursianus

Noviji se autori uvijek iznova èude nad okolno�æu da (veæ prve!) vijesti oSlavenima, koje èitamo u Jordanesa i Prokopa, naroèitom uporno�æu istièu velikaprostranstva na kojima �ive Slaveni i njihovu mnogoljudnost.

Tako Jordanes,132 koji Sklavine i Ante obuhvaæa jednim imenom Winidarumnatio, ka�e za tu etniju da je mnogoljudna (populosa) i da stanuje na golemim pros-.131 Usp. STANOJEVIÆ; HAUPTMANN, 318; GRAFENAUER, 72; BARI�IÆ 1955, 122132 JORDANES, gl. 5.

116


transtvima (per immensa spatia), s time da se Sklavini prostiru od zapada, tj. e civi-tate Novietunense et laco qui appellatur Mursiano do Dnjestra i na sjeveru do izvoraVisle, dok se Anti nalaze sjeverno od Crnog mora izmeðu Dnjestra i Dnjepra.

Veæ se odavno autori spore oko ubikacije grada kojeg Jordanes spominje kaocivitas Novietunensis i mursijanskog jezera (lacus Mursianus). Danas prete�e mi�-ljenje, koje je na osnovi ranije literature, osobito Kulakovskoga, zabilje�io �i�iæ:�civitas Novietunensis nalazila se na u�æu Dunava (�danas Isakèi�), a lacus Mur-sianus bilo bi �ime neke moèvare oko dunavskog u�æa� �.133 Prema tom �novijemmi�ljenju� � koje je zastupao jo� 1905. Kulakovski � slavenska podruèja poèinjuzapadno (!) od u�æa Dunava pa ostaje nejasan smjer èestih slavenskih napada okojima opetovano prièa Prokop. Oni bi trebali putovati dobrim dijelom du� sje-verne strane donjeg Dunava i nakon toga preæi Dunav � ili, druga moguænost �oni bi pre�li Dunav kod njegova u�æa i onda prodirali prema jugu i jugozapadu.Smatramo da se tome protivi veæ podatak kod Prokopa po kojem je �gomila Sklave-na, velika kao nikad dosad pre�la Dunav i do�la do Ni�a� (�Istron te potamÕn

dieb£ntej ¢mf� N£�son Âlqon).134 Iz ovoga Prokopova opisa slavenskog napadate�ko je � zapravo nemoguæe � zakljuèiti da bi Slaveni prodirali kroz bizantskopodruèje ju�no od Dunava punih 700 km, i tek onda stigli do Ni�a. Naprotiv, le�ina dlanu da su Slaveni pre�li Dunav negdje na visini mezijskog grada Ratiaria(danas Arèan u Bugarskoj) odakle do Ni�a treba preæi put od jedva 100 km. Doda-jmo, da po Schrammu Jordanes daje kao prvi orijentir civitas Novietunensis nau�æu Dunava, kao drugi Srijem (?!), gdje bi po njemu bio lacus Mursianus a onda bise, sve po Schrammu, Jordanes vratio opet na istok i naveo Dnjestar kao krajnjuistoènu granicu Sklavena. To nije uvjerljivo.

Neki noviji maðarski i rumunjski autori135 skloniji su zbog toga staroj tezi daje civitas Neviotunensis dana�nje Drnovo u Sloveniji, koje se u antici od drugepolovice 1. stoljeæa nazivalo Municipium Flavium Latobicorum Neviodunum. Ali, vre-lima nije potvrðeno da bi se Slaveni sredinom 6. stoljeæa protezali tako daleko nazapad. U doba pisanja Prokopovih i Jordanesovih djela gepidska je dr�ava obuh-vaæala podruèja Karpata, s time da je na zapadu dosizala do rijeke Dunav naonom srednjem dijelu njegova toka, koji teèe od sjevera na jug. Ju�na je granica

133 �I�IÆ, 186-187. Od novijih tako i CURTA, 42. SCHRAMM, 177 tvrdi da Jordanes als südöstlichstenEckpunkt der Sklavenen, die durch den Dnjestr von ihren antischen Stammverwandten geschiedenwerden sollen, die Stadt Noviotunum angibt i da je jedino uvjerljivo tumaèenje tog mjesta da jerijeè o gradu koji le�i na u�æu Dunava. Smatramo da je Jordanes htio reæi da zapadna granicaSklavena poèinje a civitate Novietunensi i da se njihova zemlja prote�e na istoku sve do lacusMursianus i dalje usque ad Danastrum.

134 PROKOP III, 40, 1.135 Tako npr. MIHÃESCU u: Fontes, 413. U bilje�ki se navodi i identièno stajali�te Gh. Stefana.

117


gepidske dr�ave obuhvaæala podruèja do Sirmija i dalje prema zapadu lijevomobalom Dunava do karpatskih obronaka.

�to se pak tièe Slavena, oni su po Jordanesu �ivjeli na sjeveru od u�æa Visle doDnjestra na istoku, na jugu od donjeg toka Dunava, tj. od ju�nih Karpata do u�æaDunava. Kako je granica Gepida i Slavena oèito tekla ju�nim Karpatima, Slavenisu stanovali na onom podruèju, kojeg se kasnije nazivalo Vla�ka. Drugim rijeèi-ma, podruèje koje su sredinom 6. stoljeæa dr�ali (podunavski) Slaveni odgovarauglavnom podruèju Kraljevine Rumunjske god. 1881., s time da je na istoku obuh-vaæalo i Besarabiju, a na sjeveru i Galiciju, ili, drugim rijeèima, civitas Novietunen-sis morala bi se nalaziti negdje na krajnjem (jugo-)zapadnom podruèju na kojempo Jordanesu �ive Slaveni. Svakako je ta civitas morala biti u doba, kada je Jorda-nes pisao svoj rad, tj. oko 551., razmjerno va�an grad, jer bi bilo èudno da Jorda-nes za svoj orijentir uzme neko neugledno mjesto.

Smatramo da nam u rje�avanju ovog pitanja mo�e biti od pomoæi Prokopov rad,poznat u literaturi pod imenom De aedificiis. Za nas je ovdje od interesa ovaj fragment:

�Iduæi od Viminacija naprijed, na obali Dunava nalaze se tri utvrde (Ñcurè-

mata): Pintius, Kupos i Novae (Nob£j)�. Nekoæ su to bile samo puke utvrde, ali jetamo Justinijan izgradio toliko zgrada i utvrda �da im je s pravom dodijelio poèas-ni naziv grada (pÒlewn aÙto�j ¦xièmata).136

Dakle, Justinijan je obiènu utvrdu Novae pretvorio u urbano sredi�te i priznaojoj pravni polo�aj grada. Naziv dunum (grad) vrlo se èesto dodaje imenu nekoggrada. Tako se i danas spominje vinodolski grad �Novi� kao �Novi vinodolski�,�Novi�, i �Novigrad�. �to je �slu�beni� i �pravi� naziv Novoga? On se slu�benozove Novi Vinodolski. U razgovoru i u medijima zove ga se: Novi. U Vinodolskomzakonu on se zove �Novi grad�, u starijim ispravama najèe�æe naprosto �Novi�.Zbog toga nam se èini vjerojatnim da je Jordanes rabio naziv civitas Noviotunensisza grad koji Prokop zove Novae, a koji se nalazi pribli�no na onom mjestu gdjezavr�ava prema istoku teritorij gepidske dr�ave, a zapoèinje teritorij slavenskedr�ave na lijevoj donjoj obali Dunava.

�to se pak tièe ubikacije lacus Mursianus, smatramo da je tradicionalno mi�-ljenje ispravno i da to Mursijansko jezero nije drugo nego jedna od veæih vodenihpovr�ina pri u�æu Dunava.

8. O naravi Slavena

U ovome smo radu opetovano istakli posve neobiènu èinjenicu da prije Jorda-nesa i Prokopa, tj. prije sredine 6. stoljeæa, nema vijesti o Slavenima. U tra�enju

136 PROKOP, De aed., IV, 6, 1. Ravenski anonim, 50 takoðer poznaje te gradove, samo ih navodi uobratnom smjeru: Novas-Vico. Cuppe-Punicum.

118


obja�njenja moramo se, dakle, zadovoljiti onim, �to oni javljaju i poku�ati iskoris-titi ono malo �to nude.

Od Prokopovih vijesti spomenimo ovdje dvije njegove tvrdnje. Prvu, da suSlaveni i Anti ranije imali isto ime i drugu, da su se nekoæ nazivali �Spori� (SpÒroi).Prokop to njihovo ime oprezno (o�mai) tumaèi iz grèke rijeèi spor£dhn, tj. �rasu-to�. I drugu, da Slaveni i Anti nikako nisu pokvareni i lo�i, veæ u svojoj priprostostislijede hunske obièaje (tÕ OÙnnikÕn Áqoj).137

Suvremenik Prokopa, Jordanes, pi�e da se ista etnija naziva Winidi i da jemnogobrojna: Winidorum natio populosa. Po Jordanesu, ta se etnija sada (nunc) na-ziva razlièito, veæ prema rodbinskim vezama (per familias) i prema podruèjima(loca), ali da se uglavnom zove Sclavini i Antes.138 Na drugom mjestu on tvrdi da suta plemena �proiza�la iz iste loze� (ab una stirpe exorta).139

Dakle, upravo u onom pitanju, koje nas ovdje zanima, Prokop i Jordanes sebitno razlikuju. Po Prokopu su se Slaveni i Anti nekoæ zvali jednim imenom, Spori,a po Jordanesu njihovo je zajednièko ime Winidi.

S druge strane, Slaveni su po Jordanesu uzrok mnogih nevolja Romejima,nad kojima se �i�ivljavaju� i �bijesne� na sve strane (ubique desaeviunt),140 dok supo Prokopu vi�e-manje dobroæudni, ali, eto, �slijede hunske obièaje�. Tako Prokopza Hune, Slavene i Ante tvrdi da èesto �rade neizrecive strahote� (¢n»kesta �rga

e�rg£santo)141 i upravo se ta znaèajka èini Prokopu toliko va�nom da je istim timrijeèima za sva tri spomenuta naroda ponavlja na jo� jednom mjestu,142 a samo zaSlavene èak jo� dva puta s malim varijantama.143

Na nekim je mjestima Prokop op�irniji u opisivanju strahota, koje upravo Slave-ni èine nad svojima veæ svladanim neprijateljima.

Tako za 550. god. Prokop opisuje bitku Slavena s jakim bizantskim jedinicama,kojima je na èelu stajao ugledni komandant Azbad. Slaveni su bizantsku vojskupotukli i zarobili samoga Azbada. Prokop nastavlja: �Neko su ga vrijeme po�ted-jeli, ali su ga nakon toga bacili u vatru i spalili, nakon �to su mu prethodno oderaliko�u s leða �.144

Jo� mnogo podrobnije Prokop opisuje slavensko osvajanje va�noga traèkogagrada Topera. Veæina Slavena sakrila se u po�umljenom podruèju pred gradskim

137 PROKOP III, 14, 29.

138 JORDANES, gl. 5.139 JORDANES, gl. 24.140 Na i. mj.141 PROKOP, ANEKDOTA, XVIII, 20.142 PROKOP, III, 14, 2.143 PROKOP, III, 29, 1 i IV, 25, 1.144 PROKOP, III, 38, 1-6.

119


zidinama, a pred gradskim vratima pojavila se samo jedna manja èeta. StanovniciTopera uprilièili su napad iz grada, a Slaveni su se dali u bijeg. ProganjanjemSlavena gradske su se èete udaljile od gradskih zidina pa su ih skriveni Slaveniopkolili i sve poubijali. Na to su Slaveni izvr�ili napad na gradske zidine. Graðanisu se branili polijevajuæi napadaèe vrelim uljem i smolom. Slaveni su ipak uspjeliosvojiti zidine i u�av�i u grad poubijali mu�ko stanovni�tvo od oko 15.000 ljudi,dok su �ene i djecu odvukli u ropstvo.

Prokop nastavlja da su Slaveni i ranije osvajali i ubijali, ali na jo� mnogo okrut-niji naèin. Tako su Slaveni obièavali postavljati u zemlju zabodene za�iljene dr-vene motke i na njih nasaðivati zarobljene. Nadalje, obièavali su ukopati dubokou zemlju po èetiri debele drvene letve i vezati zarobljenike na njih i onda ih udar-cima toljaga po lubanjama ubijati, slièno kao �to su to inaèe radili s psima, zmija-ma i drugim �ivotinjama. A neke zarobljenike zatvarali su u njihovim kuæamazajedno s govedima i ovcama i bez milosti spaljivali.145

Dodu�e, ovdje je Prokop dao maha svojoj spisateljskoj nadarenosti, najvjero-jatnije kombinirajuæi razna izvje�æa o Slavenima, kako bi na èitatelja proizveo �tojaèi dojam, ali smatramo da sr� njegova prièanja ipak odgovara stvarnim doga-ðanjima.

Ukratko, Prokopove vijesti o Slavenima (i Antima) opisuju ih kao ratnike kojipri ratovanju èine �neizrecive strahote� i pri tome ih na tri mjesta146 èak izrièitopovezuju s Hunima. Usto, Prokop izrièito pi�e da Slaveni i Anti �slijede hunskeobièaje�, a tome treba dodati da Slaveni i po Jordanesu �bijesne� protiv bizant-skog stanovni�tva, �to takoðer podsjeæa na Hune.

9. O Hunima (osobito o Dinciku)

Ove èinjenice i okolnosti dovode nas do pitanja, �to se desilo s Hunima nakonAtiline smrti. Evo sa�etka najva�nijih vijesti o njima �to se odnose na problemkojim se bavimo:

453. god. � Umire Atila. Njegovi sinovi dijele golemo hunsko carstvo,147

454. god. � Gepidi se oslobaðaju hunske vlasti, a za njima i drugi narodi. Hunibje�e prema dana�njoj Ukrajini,148 dio njih naseljava Dobrud�u i pred-jele zapadno od nje,149

145 PROKOP, III, 38, 9-23.146 PROKOP, ANEKDOTA XVIII, 10; XXII, 6; PROKOP III, 14, 2.147 JORDANES, gl. 50.148 Na i. mj.149 Na i. mj.

120


456. god. � �Atilini sinovi� napadaju Gote u dana�njoj Slavoniji i nakon porazapovlaèe se u podruèja sjeverno od donjeg Dunava,150

469. god. � Atilin sin Dincik napada Basijanu u istoènom Srijemu, ali se pora�envraæa u podruèja sjeverno od donjeg Dunava.151

Ovdje nas u prvom redu zanima hunski vladar Dincik. Oèito je da su bizant-ski pisci posvetili njemu posebnu pozornost, jer ga opetovano spominju. Zbognjegove iznimne va�nosti za pitanja, kojima se bavimo u ovome radu, neophod-no je sabrati na jednom mjestu vijesti o njemu. On je do svoje smrti vladao nadHunima i njima �pridru�enim� narodima na podruèju sjeverno od donjeg Duna-va, dakle, na podruèju koje je bilo oduvijek vrlo osjetljivo za sigurnost Bizanta.

Evo nekoliko najva�nijih vijesti o Dinciku.

a) PriskOn pi�e:�U to je vrijeme do�lo sa strane Atilinih sinova poslanstvo caru Lavu da bi

otklonilo ranije nesuglasice, da bi se uglavilo mir i da bi po starom obièaju Romejiuspostavili na obali Dunava sajam (¢gor©n) gdje bi kupovali ono �to je potrebno.Caru se nije sviðalo da bi Romeji sklapali ugovore s Hunima nakon �to su uvelikenanijeli �tete njegovoj dr�avi. Atilina djeca, nakon �to su dobila odgovor, imala suodvojena mi�ljenja. Dengizih (D�ggizic) je htio, nakon �to su se poslanici vratilibez rezultata, da se krene u rat protiv Romeja, a Ernak se tome protivio zato �to jebio sprijeèen ratom u svojoj zemlji.�152

�Dengezih se zaratio na Romeje i zadr�avao se na obali Dunava. Kada je tosaznao Anagast, sin Ornigiskla (koji je u to vrijeme imao brigu nad dijelom Duna-va uz Traciju) od onih koje mu je on (tj. Dengezih) poslao, odgovorio im je da imanamjeru pripremiti se za bitku. A Dengezih je prezreo Anagasta i vratio njegoveposlanike neobavljena posla. Poruèio je caru, ako neæe dati njemu i njegovoj voj-sci zemlju i novce, da æe otvoriti neprijateljstva. Nakon �to su njegovi poslanicido�li u Carigrad i sve to, �to im je nareðeno, prenijeli, car je odgovorio da je spre-man sve uèiniti, ako postanu njegovi podanici. S veseljem prima kao saveznikeone koji dolaze od (drugih) naroda�.153

b) Chronicon Paschale�(God. 469.) (�) Dincerih (Dinz�ricoj), Atilin sin, ubijen je od Anagasta, traèkog

komandanta. Njegovu su glavu donijeli u Carigrad u vrijeme igara u sredinu sta-

150 JORDANES, gl. 52.151 JORDANES, gl. 53.152 PRISK, 587-588 (t. 18).153 Na i. mj. (t. 20).

121


diona a onda je, postavljena na Ksilokirku,154 stavljena na drvo pa je iza�lo cjelokup-no stanovni�tvo da je u prikladnim danima gleda�.155

c) Marcellinus comes�(God. 469.) Glava Degezisa, sina kralja Atile donesena je u Carigrad�.156

d) JordanesGoti su tlaèili hunsko pleme Satage unutar Panonije. �Kad je to saznao Dincik,

kralj Huna, Atilin sin, do�ao je, sabrav�i one malobrojne narode koji su jo� ostalipod njegovom vla�æu, tj. Ulcingure, Angiskire, Bitugore i Bardore, do Basiane,panonskog grada, opsjednuo ga i poèeo uni�tavati njegovo podruèje. Saznav�i to,Goti su prekinuli svoj pohod protiv Sataga i krenuli na Hune, potjerav�i ih sramotnoiz svojih podruèja tako da se preostali Huni od onoga vremena do danas bojegotskog oru�ja. Tako su Goti primirili Hune (quiescente Hunnorum gente a Gotis).�157

Iz spomenutih vijesti proizlazi da je Atilin sin Dincik bio vrlo ugledan i sna�anhunski vladar, koji je vladao donjom lijevom obalom Dunava od 454. do 469. god.On je napao Srijem koji je bio u vlasti Gota, ali je pri tome do�ivio te�ak poraz.Moglo bi biti da je Bizant iskoristio tu priliku te uhvatio i pogubio Dincika. Me-ðutim, iz Jordanesovih rijeèi proizlazi da su Huni i dalje vladali podruèjem sje-verno od donjeg Dunava.

Na prvi pogled zaèuðuje da o tom podruèju bizantski pisci nakon pogibijeDincika jedva da donose neke vijesti. Ali, vjerojatno neæe biti sluèaj, da se veænekoliko godina kasnije Teodorik sa svojim Gotima na�ao u Donjoj Meziji u blizinigrada Novae (danas Svistov), dakle toèno nasuprot podruèjima preko Dunava,kojima je do svoje smrti vladao Dincik.158 Iz pouzdanog vrela Excerpta Valesiana159

saznajemo da je Teodorik iz Novae poslao vojnu pomoæ caru Zenonu a ovaj mu je,uz ostalo, potvrdio vlast nad Donjom Mezijom i dodijelio visoki polo�aj magistermilitum praesentialis, kao i visoku èast patricijata.160 Ne�to kasnije Zenon je dodi-jelio Gotima dio Dacije i Donje Mezije. Teodorika s njegovim Gotima nalazimo ugradu Novae èak jo� 487. god.,161 dakle, neposredno prije njegova odlaska u Italiju(488.) gdje je kao kralj moæne ostrogotske dr�ave vladao do 526. god.

154 Vrata na carigradskim zidinama.155 CHRONICON PASCHALE I, 589.156 MARCELIN, ad a. 469.157 JORDANES, gl. 53.158 MALCHUS, 129 (frgm. 11).159 EXCERPTA VALESIANA, 42.160 MALCHUS, 128.161 IVAN ANTIOHIJSKI, 214; MARCELIN, ad a. 487.

122


Iz svih raspolo�ivih vrela proizlazi da su � unatoè nekoliko seljenja Ostrogotapo bizantskim podruèjima na Balkanu � Novae bile i ostale Teodorikovo glavnoupori�te. To je, uostalom, bilo od najveæe koristi i za samog Teodorika i njegovnarod, kao i za sam Bizant. Teodorik se u gradu Novae mogao osjeæati sigurnim odeventualnog muèkog iznenadnog napada bizantske vojske jer se u najgorem sluèa-ju mogao skloniti na podruèje sjeverno od Dunava, a Bizant je preko Teodoriko-vih vojnih snaga bio za�tiæen od neugodnih hunskih upada sa sjevera. Ali situa-cija nije bila ba� jednostavnom. O tome uostalom postoje vijesti u vrelima. TakoIvan Antiohijski pi�e da su Ostrogoti napali bizantske podunavske provincije paje car Zenon bio prisiljen �po prvi puta� zatra�iti protiv Ostrogota vojnu pomoæ(summac�an) od �takozvanih Bugara�.162 U svome panegiriku Teodoziju Enodijega hvali, da je pobijedio dotad nepobjedive Bugare.163 Kasiodor izvje�tava da jekoncem 526. god. neki Tolvin nagraðen naslovom patricija zato �to se borio s Hu-nima i Bugarima oko Sirmija,164 a ne�to je kasnije na isti naèin odlikovan i nekiCiprijan, pri èemu je posebno istaknuto da se njegovo hrabro vojnièko dr�anjeodnosi i na razdoblje kralja Teodorika.165 U literaturi se borbe, zbog kojih su na-graðeni Tolvin i Ciprijan, datira u vrijeme oko 485. god. Dodajmo, da Pavao Ða-kon spominje Teodorikovu pobjedu nad gepidskim kraljem Trapstilom i bugar-skim kraljem Busan.166

Pri ra�èlambi ovih vijesti treba uzeti u obzir da su se Dincikovi Huni i nakonnjegova poraza i gubitka glave zadr�ali na podruèjima sjeverno od lijeve obaleDunava jer � ponovimo to � Jordanes istièe da se �oni Huni koji su ostali tamo�ivjeti (jam ex illo tempore, qui remanserant Hunni) èak do danas (usque hactenus) bojegotskog oru�ja�.167

Dakle, Dincikovi Huni ostali su na istom podruèju gdje su bili u doba Dinci-kove pogibije. Te Hune nazivaju Ivan Antiohijski, Enodije i Pavao Ðakon Bugari-ma, a Kasiodor rabi oba imena, tj. Huni i Bugari.

Ali, kada nakon Teodorikove smrti i Justinijanove odluke da uni�ti ostrogot-sku dr�avu, u razdoblju od 545. do 551. dolazi iz tog istog podruèja do opetovanihkrajnje opasnih napada na bizantske provincije ju�no od Dunava, onda se teopasne i opake napadaèe naziva Sklavinima, a ne Hunima ili Bugarima.

162 IVAN ANTIOHIJSKI, 619.163 ENODIJE, pan. 61, V, 15.164 CASSIODORUS VIII, 10 (str. 240).165 N. dj. VIII; 21 (str. 252: sub avo nostro).166 PAVAO ÐAKON, Historia Romana, 203: (Teodorik) priusquam Italiam adventuret, Trapstilam Gepi-

dorum regem insidias sibi molientem bello superans extinxit, Busan quoque Vulgarorum regem magnasimul cum suis agminibus caede prostravit.

167 JORDANES, gl. 53.

123


Radi li se o nekom novom puèanstvu koje je pokorilo, istisnulo ili uni�tilo ra-nije Hune i Bugare i osnovalo svoju vlastitu novu dr�avu koja napada bizantskapodruèja ju�no od Dunava? Ta je pretpostavka malo vjerojatna, jer bi o takvimvelikim i sudbonosnim perturbacijama bizantski pisci valjda ipak ne�to priopæili.

Druga bi se moguænost sastojala u tome, da bi Slaveni sa sjevera postupno na-dirali �u valovima� kao podreðeno poljoprivredno stanovni�tvo i (valjda nakon�to bi se infiltrirali u vladajuæu elitu) preuzeli vlast. Ni ta teza ne izgleda ni naj-manje vjerojatnom.

Preostala bi jo� jedna opcija: nisu li Huni govorili nekim slavenskim dijale-ktom? O tome postoje rijetka svjedoèanstva � zapravo samo dvije rijeèi.

Prva je rijeè �strava�. Jordanes izvje�tava da se u povodu Atiline smrti prire-dilo pogrebni ruèak, �strava�: postquam talibus lamentis est defletus, stravam supertumulum ejus, quam appellant ipsi, ingenti commessatione concelebrant168 (nakon �to su/ga/ oplakali, pripremili su nad njegovim grobom � kako je nazivaju - �stravu� sgolemim kolièinama jela). Kako do danas u poljskom (i èe�kom) jeziku �strava�oznaèava, uz ostalo, i pogrebnu zakusku na kojoj se uzvanici s po�tovanjem i lju-bavlju sjeæaju pokojnika, mnogi su lingvisti skloni pripisati Jordanesovu rijeè�strava� opæeslavenskom odnosno praslavenskom jeziku.

Druga bi rijeè bila m�doj (med), spomenuta u poznatom Priskovu fragmentu.Ona nedvolbeno podsjeæa na slavensku rijeè medô. Naime, Prisk prièa kako subizantski poslanici, putujuæi prema Atilinoj prijestolnici preko rijeka Tise i Tami-�a, u selima bili, uz ostalo, poèa�æeni �umjesto vinom, medovinom, kako se to piæetamo zove� (¢nt� d� o�nou Ð m�doj �picwr�wj kaloÚmenoj). Meðutim, uz slavenskidolazi u obzir jo� i grèki m�qu pa se dokaz ne mo�e uzeti kao dokraja uspio.

Diskusija o tome, radi li se o rijeèima preuzetim iz nekog slavenskog jezika nijeutihnula do danas. Argumenti kojima se pobija veza sa slavenskim nisu apodiktièki.Skloni smo te rijeèi priznati kao slavenske.

Ipak, rijeèi �strava� i �med� preslaba su indicija za tvrdnju da bi DincikoviHuni govorili nekim slavenskim narjeèjem.

Zanimljivo je, da je Pavao Ðakon u svojoj Historia Romana pribilje�io da jeTeodorik, prije nego �to je krenuo u Italiju � dakle prije 488. god. � pobijedio gepid-skog kralja Trapstilam i ubio Busan, Vulgarorum regem.169 Ti Bu�anovi Bugari oèitosu �ivjeli na sjevernoj, lijevoj obali Dunava. Reklo bi se, da je ova vijest osobitoznaèajna, zato �to bi ona dokazivala da su u to doba sjeverno od Dunava �ivjeliHuni s kraljem Bu�anom, oèito nasljednikom Dincika. Ovo bi mogao biti zanim-ljiv dokaz za tezu da su ti Huni zapravo Slaveni, jer ime njihova kralja, Bu�an,

168 N. dj., gl. 49.169 Vidi bilj. 166.

124


nedvojbeno zvuèi slavenski. Na �alost, po svemu se èini da je Pavao Ðakon uspomenutom fragmentu �razradio� podatke, koji su mu bili poznati iz literaturekojom je raspolagao, i to upravo iz Jordanesa. Jordanes prièa o borbama koje su seoko 505. god. vodile oko Sirmija izmeðu Teodorikovih Gota, Bizanta i nekog Mun-da, �Atilinog potomka�. Goti su potjerali iz Sirmija �kralja Transarika, Trafstilovasina� (expulso rege Transanico, filio Trafstile).170 Meðutim, Malala opisuje vrlo sliènedogaðaje u 529. god. (!), u kojima se takoðer pojavljuju Mundo, �sin gepidskogkralja�, �Traustila, njegov stric� i �rimski kralj Teodorik�.171 Prema Malali Justinijanje Munda postavio za komandanta Ilirika. Kada su ne�to kasnije navalili Huni�zajedno s velikim brojem razlièitih barbara�, Mundo ih je potpuno uni�tio.172 Svese to èini nategnutim kombiniranjem, to vi�e, �to se dogaðaj datira po Jordanesu u505., a po Malali u 529. godini.

Ukratko, podaci Pavla Ðakona o �bugarskom kralju Busanu� ne mogu se prih-vatiti kao sigurno svjedoèanstvo.

Tako se vraæamo na isto pitanje: kakva � i da li uopæe � povezanost postojiizmeðu hunskog vladanja nad podruèjem iznad sjeverne, lijeve obale Dunava, okojem ima vijesti do oko 470. god. i jake slavenske dr�ave na istom podruèju okojoj postoje vijesti u drugoj polovici 6. stoljeæa.

Poku�ajmo jo� jednom pozorno ispitati prve pisane vijesti o Slavenima, o ko-jima je u ovome radu veæ vi�e puta bilo rijeèi, naime Prokopov podatak da se dioHerula, nakon svog poraza kojeg su pretrpjeli od Langobarda, u kojem je pogi-nuo i herulski kralj Rodulf, uputio prema sjeveru �nakon �to je po redu pro�ao svapodruèja narodâ Sklavina�.173

Prokop pi�e da su se Heruli nakon poraza najprije smjestili u Rugilandu, tj.dana�njoj Austriji,174 a onda se ubrzo premjestili �posve blizu Gepida� (¥gcist£

pou tÁj Ghpa�dwn cèraj),175 vjerojatno jugoistoèno od Tise.176 Uznemiravani odGepida, Heruli prelaze Dunav, dakle, dolaze na bizantsko podruèje, gdje im carAnastazije 512. god. dodjeljuje podruèja u pokrajini Dacia Ripensis,177 dakle, pod-ruèje istoèno od Smedereva, u prefekturi Ilirik (Illyricum). Ali, jedan dio Herulanije htio preæi Dunav, tj. uæi na bizantsko podruèje, pa je �pod vodstvom mnogih

170 JORDANES, gl. 58.171 MALALA, 450-451.172 Usp. ENODIJE XII, 60-69.173 PROKOP II, 15, 1-2.174 Vidi u ovom radu poglavlje III. (I., 1).175 PROKOP, II,14, 25.176 Usp. SCHMIDT, 553.177 Na i. mj.

125


voða kraljevskog roda pro�ao po redu sva podruèja Sklavina�. Ako se prisjetimoda je po na�im analizama178 podunavska slavenska dr�ava obuhvaæala podruèjeistoèno od ju�nih Karpata, tj. od grada Novae = civitas Novietunensis du� sjeverneobale Dunava do njegova u�æa i dalje prema sjeveru do u�æa Visle, a prema istokudo Dnjestra � onda put Herula, kako ga opisuje Prokop, doista prolazi �sva (¥lan-

ta!) podruèja naroda Sklavina�.Iz ovog slijedi da su Jordanes i Prokop bili dobro obavije�teni i da je put Herula

doista prolazio kroz slavensku dr�avu. Ona je, dakle, potvrðena za 505./506. god.A kako nema nikakvih vijesti o tome da bi neki novo prido�li Slaveni ili neka

druga etnija uni�tili hunsku dr�avu nad Dunavom potkraj 6. stoljeæa, sve govori uprilog tezi da je dr�ava podunavskih Slavena naprosto nastavak prethodne Din-cikove hunske dr�ave s time da je, èini se, do�lo do smjene vladajuæe elite u kojojje do Dincika prevladavao hunski, a nakon njega slavenski element u okviru istevladajuæe elite.

Iz ovoga dalje proizlazi da su Slaveni �ivjeli u okviru Dincikove dr�ave nakon�to su Atilinom smræu �Atilina djeca� podijelila njegovo golemo nasljeðe.

Za nas je ovdje od interesa Jordanesova vijest da je Ernaku, najmlaðem Atili-nom sinu, pripalo kao dio Atiline dr�ave podruèje (sjeverne) Dobrud�e (in extre-mo minoris Scythiae), a da su se druga dva Atilina sina, Emendzar i Uzindur smjes-tila u podunavskoj Daciji (in Dacia ripensi), dakle, s ju�ne strane Dunava istoènood Smedereva.179 Vidi se da je Jordanes imao jasne vremenske i prostorne pre-dod�be, jer on ovdje nije spomenuo podruèje sjeverno od Dunava od Karpata doDobrud�e, tj. upravo podruèje vlasti jo� jednog Atilina sina, Dincika.

10. Uloga Slavena u hunskoj dr�avi

1. U prethodnom poglavlju utvrdili smo da je Dincikova hunska dr�ava sje-verno od donjeg toka Dunava (od ju�nih Karpata do u�æa Dunava) bila znaèajnipolitièki èimbenik do pribli�no 470. god. Nadalje, utvrdili smo da je kroz to istopodruèje 506./507. god. pro�ao dio Herula na svom putu na sjever i tom prigodomprolazio preko podruèja naseljenih Slavenima. Vidjeli smo da je tijekom 6. stoljeæaslavenska dr�ava na tom istom podruèju imala peèat samostalne vrlo jake politièkeorganizacije, koju su itekako uva�avale susjedne dr�ave, osobito Bizant i Avari.Zakljuèili smo da je najprirodnija i èak vjerojatno jedina uvjerljiva teza da ta slaven-ska dr�ava nije drugo, nego nastavak ranije Dincikove hunske dr�ave, iz èega ponama slijedi vjerojatan zakljuèak, da su Slaveni bili dijelom vladajuæe elite veæ u

178 Vidi u ovom radu poglavlje III., 7.179 JORDANES, gl. 56.

126


Dincikovoj hunskoj dr�avi. Drugim rijeèima, smatramo da je slavenski jezik jo� uDincikovoj dr�avi imao va�nu ulogu sporazumijevanja unutar vladajuæe elite, stime da je tijekom tri generacije slavenski jezik potpuno prevladao. To je proces,koji podsjeæa na situaciju u bugarskoj dr�avi na Balkanu koncem 7. i u prvoj polo-vici 8. stoljeæa, kada je bugarska vladajuæa elita jezièno potpuno slavizirana. TakoZlatarski dijeli epohu Prvoga bugarskog carstva na dva dijela: �epohu huno-bu-garske dr�ave� i �epohu slavizacije bugarske dr�ave�.180 Sliènu se slavizacijuprimjeæuje i u staroj ruskoj povijesti: normanski vladari Rusije imaju tijekom prvihgeneracija jo� prava normanska imena (Rurik, Oleg = Helgi, Igor), dok sljedeæivladar iz obitelji Rurikoviæa ima veæ slavensko ime, Svjatoslav.181

Prema tome, nema razloga ne prihvatiti tezu da je slavenska podunavska dr�avapoèetkom 6. stoljeæa izravni slavizirani produ�etak Dincikove hunske dr�ave.

Smatramo da su ovi zakljuèci prihvatljiva osnova za obja�njenje uloge Slave-na u doba najveæe moæi i prostiranja hunske dr�ave za Atile. Iznenadno zapanju-juæe brzo �irenje Slavena dobiva svoje jednostavno i uvjerljivo obja�njenje u tezi,da je slu�beni jezik sporazumijevanja u golemoj hunskoj dr�avi bio slavenski, tovi�e, �to opseg hunske dr�ave u doba Atile pokriva uglavnom ona podruèja, nakojima su se pro�irili slavenski jezici. Ovu tezu, dakako, treba primiti cum granosalis, ali smatramo da jedino ona mo�e � uza sva kasnija povlaèenja i pro�irenjaetnija, koje su prihvatile slavenski jezik kao svoj jezik sporazumijevanja � objas-niti ne samo golema prostranstva na kojima i danas postoje slavenski jezici, negoi drugu èinjenicu: slavenski su jezici zadr�ali meðusobnu uoèljivu srodnost upra-vo zato �to je do �irenja slavenskih jezika do�lo u jednom razmjerno kratkomrazdoblju od dvije-tri generacije.

Dakle, zastupamo tezu da su Huni na osvojenim golemim podruèjima u Europibili prisiljeni prihvatiti neki zajednièki jezik komuniciranja. S druge strane, Huni-ma je � kao i svakom osvajaèu � bilo stalo jedino do toga da zadr�e vlast i svepovlastice koje su iz toga proizlazile. Mo�emo iæi i korak dalje i pretpostaviti da suHuni onoj jeziènoj skupini, onoj etniji, èiji su jezik izabrali kao jezik komunicira-nja odobrili poseban povla�teni polo�aj, kojim su je izdigli iznad ostalog puèan-stva. Etnija s tako povla�tenim polo�ajem bila je, dakle, �etnija upravitelja� osvo-jenog podruèja i naroda, èiji su se èlanovi osjeæali kao hijerarhijski nadreðeni svi-ma ostalima i, dakako, hijerarhijski podreðeni vladajuæoj etniji Huna. Uostalom,ovo je jo� jedan dodatni razlog upadljive sliènosti u kasnijem razvoju slavenskihjezika: jezik sporazumijevanja �etnije upravitelja� meðusobno, a i s nadreðenomhunskom elitom, nu�no je morao biti razumljiv svima zainteresiranima na cjelo-

180 ZLATARSKI, 193-223, osobito 207 i d.181 VERNADSKY II, 19 i d

127


kupnom golemom podruèju. Korolar ovakvim okolnostima bio je ugled koji suu�ivali èlanovi �etnije upravitelja� i s tim povezana �elja èlanova podreðenih nar-oda da uðu u taj elitni krug. Ukratko, sve spomenute okolnosti imale su zaposljedicu priznanje jezika �etnije upravitelja� kao opæeg jezika komuniciranja,kao lingua franca hunskog carstva.

Ostaje jo� problem razloga, za�to su Huni kao opæi jezik komuniciranja iza-brali upravo slavenski jezik, toènije, jednu od njegovih tada�njih varijanata. Èinise da nije rijeè o nesavladivom problemu. �Izbor� je bio manje-vi�e plod nekolikookolnosti. Oèito se veæ koncem 4. stoljeæa osjeæala meðu Hunima, koji su osvojiliistoènoeuropska podruèja, potreba da na neki naèin komuniciraju s pokorenimnarodima. Isto je tako oèito da je izbor morao pasti na neku etniju, koja je bila me-ðu prvima pokorena. Nadalje, oèito je da su Huni sigurno ponudili toj etniji po-vla�teni polo�aj u odnosu na druge etnije. Primjera takvih neravnopravnih save-za u ranijoj europskoj povijesti ima bezbroj. Ovdje mo�emo podsjetiti samo narano doba maðarske plemenske zajednice, koja se po Konstantinu Porfirogenetusastojala od sedam maðarskih plemena kojima se nakon njihova dolaska u dana�-nju Ukrajinu prikljuèio i plemenski savez Kabira, koji se sastojao od tri �potple-mena�. A unutar sedam maðarskih plemena tri su bila va�nija; ona se mogu sve-sti na ugro-finsko, a ostalih pet na turkijsko podrijetlo, s time da meðu trimava�nijima, drugo se zove Meger koje je oèito najva�nije, pa se po njemu èitav sa-vez nazvao �maðarskim�.182

Vrlo je interesantna i hijerarhija u najstarijem hrvatskom dru�tvu. Meðu se-dam hrvatskih plemena nedvojbeno je najva�nije pleme �Hrvat�, po kojem se,uostalom, naziva cijela hrvatska plemenska zajednica. S druge strane, dva zadnjeimenovana plemena nose �enska imena: �Tuga� i �Buga�, èime je istaknut njihovpodreðeni polo�aj u zajednici. Naime, �ene su u takvim konjanièkim dru�tvimazapostavljene pa se dodjelom �enskih imena nekim od plemena nagla�ava s jednestrane prednost plemena koja se kite mu�kim imenom, a meðu njima je najodliè-nije, dakako, pleme s imenom Hrvat.

11. Slaveni i Spori

Veæ je u ovome radu opetovano nagla�eno da su prema Prokopu Slaveni iAnti nekoæ imali zajednièko ime i da su se nazivali �Spori�, navodno zato �to su�ivjeli �rasuto�.183

182 DAI, gl. 39, 1-14; 40, 1-6; 40, 47-48.183 PROKOP, II, 14, 29.184 Usp. KOS I, 26. Drukèije, za èudo, Kunstmann, 75: Möglicherweise ist in dem von Prokop überliefer-

ten älteren Slavennamen SpOroi sogar ein Hinweis auf weit verstreute Siedlungen enthalten (?!).

128


Ovaj se podatak temelji na naivnom etimologiziranju, kakvih su prepuna djelabizantskih pisaca. Njega se zapravo uopæe ne bi smjelo uzeti kao neku moguænostili eventualno makar kao slabu vjerojatnost.184

Najvi�e je pozornosti privukla teza Vernadskoga, koju je on prvi puta predlo�iojo� 1938. god.185 Vernadsky upozorava da bi pod Sporima trebalo pomi�ljati na�Spale�, a narod pod tim imenom pojavljuje se veæ u Plinija i kasnije u Jordanesa.Prijedlog Vernadskog èini se vrlo privlaènim, jer je zamjena likvida �l� i �r� kao isamoglasnika �o� i �a� prihvatljiva. Na �alost, time je poku�aj rje�enja pomaknuttek za jedan korak, jer se Spali u Jordanesu pojavljuju samo na jednom jedinommjestu. Jordanes prièa da su Goti pod Filimerom do�li u zemlju koju su oni na-zivali Ovim (pribli�no dana�nja Ukrajina), zaposjeli je i onda krenuli ad gentemSpalorum, pobijedili ih i prodrli sve do krajnjih granica Skitije u neposrednoj bliziniCrnog mora [exinde (�) ad extremam Scythiae partem, quae Pontico mari vicina est],186

dakle, oèito u podruèje Dona. Iz toga slijedi da su Spali �ivjeli izmeðu Dnjepra iDona. Ako u prièi o dolasku Gota iz Skandinavije ima nekih elemenata koji semogu uskladiti s drugim poznatom dogaðajima, onda bi se Filimerova pobjedanad Spalima dogodila negdje u drugoj polovici 2. stoljeæa. Nakon toga se Spalivi�e ne spominju. Jedino kod Prokopa nalazi se vijest da su se nekoæ Slaveni i Antinazivali Sporima. Dakle, do teze da se Slavene treba povezati s Jordanesovim Spali-ma dolazi se prilièno slo�enim dokazivanjem koje je ujedno nedovoljno uvjer-ljivo: jedan inaèe nepoznati narod koji se nazivao Spali bio bi po Jordanesu pobi-jeðen od Gota potkraj 2. stoljeæa; prema Prokopu Slaveni su se nekoæ zvali Spori;ti bi Prokopovi Spori bili isto �to i Jordanesovi Spali, dakle, u vrelima bi o Slave-nima u Ukrajini navodno postojala vijest, koja se odnosi na dogaðaje iz konca 2.stoljeæa. Neuvjerljivost toga izjednaèavanja Spali = Spori = Slaveni potenciranaje okolno�æu, da su i Spali i Spori u golemoj srednjovjekovnoj latinskoj i grèkojpisanoj rijeèi ¤pax legÒmenon pa se istra�ivanje najranije slavenske pro�losti nemo�e i ne smije temeljiti na takvim lingvistièki i povijesno osamljenim podacima,koji, uostalom, nisu ni�ta drugo nego prazna imena, koja se tek dvojbenim pove-zivanjem mogu nekako �skrpiti� uz problem etnogeneze Slavena.

Nasuprot tome, mnogo nam se izglednijim èini povezati pojavu Slavena sdogaðajima neposredno nakon smrti ostrogotskog kralja Ermenrika. Jordanes prièada su Huni dopustili Ostrogotima da zadr�e vlastitu samoupravu u nekoj vrstivazalne dr�ave. Ermenrikov nasljednik i praneæak Winitharius nastojao je �to vi�eojaèati svoju dr�avu i tako se postupno osloboditi hunske prevlasti. Zato je krenuona zemlju Anta (in Antarum fines) i nakon opetovanih borbi pobijedio njihova kralja

185 Usp. VI, 30, bilj. 38; VERNADSKY I, 104-105.186 JORDANES, gl. 4.

129


po imenu Box (regemque eorum Box nomine) te njega s njegovom djecom i 70 ugled-nika dao na kri� pribiti (cruci adfixit). Ipak takva samostalna ostrogotska akcija nijebila po volji �hunskom kralju� koji je u boju ubio Vinitarija, ali je Ostrogotima idalje dopustio samoupravu pod vlastitim kraljem Hunimundom, Ermenrikovimsinom.187

Sve se to dogaðalo koncem 4. stoljeæa, a imena Anta i njihova kralja Bo�a dois-ta upuæuju na slavenske Ante. Dodu�e, u literaturi se istièe, da je ovdje rijeè oèerkeskim Antima.188 Ipak smo uvjereni, da je rijeè upravo o slavenskim Antima, ito zbog imena kralja Bo�a, koje djeluje upadljivo slavenski.189

U svakom sluèaju upada u oèi da se prvi spomen Anta190 odnosi na vrijeme prije370. god., dok se ime Slavena (Sklavini, Sklavi i sl.) pojavljuje tek sredinom 6. stoljeæa.191

Usto, do sredine 6. stoljeæa Anti se kod Prokopa pojavljuju èak 3 puta, 526.,192 536.193 i545.194 I konaèno, izaziva pozornost da Ante zajedno sa Slavenima Prokop spominjenajprije tako da ih navodi kao prve: �Antai ka� Sklabhno� i to èak dva puta,195 ali,kada ih nakon toga opet zajedno spominje, najprije navodi Slavene, a tek iza njihAnte.196 U kasnijih pisaca spominju se ili samo Slaveni ili, iznimno, zajedno s Antima,ali uvijek tako, da se Slavenima dodjeljuje prvo mjesto.197

Iz upravo spomenutih èinjenica proizlazi da su Anti bili od konca 4. stoljeæaodluèujuæi èimbenik u slavensko-antskom plemenskom savezu,198 ali da je sredi-nom 6. stoljeæa do�lo do znaèajne promjene u odnosu snaga, tako da je poèelanaglo jaèati uloga Slavena. Razlog tome treba vjerojatno tra�iti u politièkim pri-likama u vrijeme Justinijanova obraèuna s Ostrogotima. Kao �to je veæ spomenu-to, Justinijan se oèito oslanjao na Ante, a Totila na Slavene. Slaveni su pobijediliAnte.199 Poraz Anta poslije 534. god. oznaèio je njihov postupni izlazak iz povijes-

187 JORDANES, gl. 48.188 SCHMIDT, 199 i d., 256 i tamo navedena literatura.189 Ne èini nam se prihvatljivom tvrdnja Schramma, 175 da se ime Boz ne mo�e objasniti iz slaven-

skog.190 JORDANES, gl. 24.191 PROKOP, III, 13, 23.192 N. dj., III, 40, 5.193 N. dj., III, 14, 7-11.194 N. dj., III, 14, 33.195 N. dj., III, 14, 2 i III, 14, 7.196 N. dj, III, 14, 22 i III, 14, 29.197 MAURICIJE, XI, 4.198 Usp. Werner.199 PROKOP, III, 14, 7: �Kasnije je do�lo do neprijateljstva izmeðu Anta i Slavena pa su Anti bili

pobijeðeni�.

130


ti, ali su oni ostali kao drugorazredni element u plemenskoj zajednici Slavena iAnta jo� poèetkom 7. stoljeæa.

U praskozorje vijesti o Slavenima Anti igraju va�nu ulogu. Kako se u literaturijo� nije uspjelo na zadovoljavajuæi naèin etimolo�ki objasniti ime Anta, pred na�imlingvistima stoji zadatak da predlo�e prihvatljivo tumaèenje njihova imena.

IV. HUNI PO PRISKU I SLAVENI PO PROKOPU

1. Korisno je ovdje priklopiti usporedbu bizantskog i hunskog dru�tva i dr�ave.Kao �to je poznato, Prisk je u ulozi bizantskog poslanika posjetio 448. god.

Atilin dvor. Taj je povod Prisk iskoristio za neizravnu kritiku rimskog dru�tvenog idr�avnog ureðenja.200 Dakako, da je Prisk morao pisati na prikriveni naèin, stav-ljajuæi kritiku rimskog ureðenja u usta sugovorniku, Romeju, koji je �ivio u hun-skoj dr�avi. Na tu kritiku Prisk odgovara svome sugovorniku obranom rimskogureðenja, koja zapravo u biti potvrðuje kritiku. Fragment je jedan od bisera re-torièke vje�tine koji se svojom porugom i persifla�om mo�e staviti o bok poznatoj�odu�evljenoj pohvali�, koju je Teofilakt Simokata napisao u èast putovanja bi-zantskog cara Mauricija. Mauricije se prema prièanju Teofilakta uputio na vojnièkipohod protiv Avara i do�ao nakon 4 dana putovanja do rjeèice Serogipso, udaljenesvega 80 kilometara od glavnoga grada. Prijelaz te rjeèice ispunjava Teofilakta�neizrecivim odu�evljenjem� za Mauricijevu hrabrost i vje�tinu. Ali, veæ nakon 15dana putovanja Mauricije se vraæa u glavni grad, jer je �saznao za dolazak perzij-skih izaslanika�.201

Priskov razgovor vrijedi ne�to podrobnije citirati. On pi�e:�Dok sam se (tamo) nalazio i �etao pred ogradom zgrade pristupio mi je èovjek,

za koga sam mislio da je barbarin iz skitske pratnje. On me je pozdravio grèkimjezikom i rekao �zdravo�. Zaèudio sam se da Skit govori grèki. Naime, obièan pukmeðusobno govori pored svog barbarskog jezika jo� i hunskim, gotskim ili latin-skim � i to oni meðu njima, koji su trgovali s Latinima. Grèki ne govore ba� èesto,osim ako ih nisu odveli kao zarobljenike iz traèke ili ilirièke obale. Ali te se prisusretu prepoznaje po odrpanom odijelu i po prljav�tini glave kao ljude koji supali na niske grane. Meðutim ovaj je davao izgled bogata i dobro odjevena Skita spodsjeèenom kosom oko glave. Otpozdravio sam mu i upitao ga tko je i kako jedo�ao u barbarsku zemlji i prihvatio skitski �ivot. On mi je na sve odgovorio (�).Rekao sam mu da je uzrok moje znati�elje grèki govor. Na to mi on nasmije�iv�i sereèe da je grèkoga roda i da je zbog trgovine do�ao u Viminacij, mezijski grad na

200 PRISK (Excerpta), 135 i dalje.201 TEOFILAKT, VI, 1-VI, 5 (str. 187-192).

131


Dunavu. On je tamo proboravio mnogo vremena i vrlo se bogato o�enio. Kad subarbari osvojili grad, imovina mu je oduzeta, a on je pri podjeli plijena zbog svogabogatstva dodijeljen nekom ugledniku Onegesiju. Naime, bogatije zarobljenikedobivaju, nakon Atile, skitski uglednici, da bi �to bolje pro�li. On se kasnije istakaou borbama protiv Romeja i Akatira i stekao slobodu time �to je dao, u skladu saskitskim zakonima, svome barbarskom gospodaru ono �to je stekao u ratu. O�enioje �enu barbarku i ima od nje djece. Bolje �ivi nego prije jer dijeli stol s Onegezi-jem. Skiti nakon rata provode �ivot u dokolici, svatko u�iva u onom �to ima i pritome nikako ili tek malo uznemiruje drugoga ili ga drugi uznemiravaju.

Naprotiv, u Romeja se u ratu èesto propada jer se u druge pola�e nada u spas,zato �to zbog tiranske vlade nisu oboru�ani, a onima koji su oboru�ani opasnija jezloæa vojnih du�nosnika koji sami ne ratuju. U miru pak de�avaju se jo� gorestvari od ratnih nevolja, i to zbog krajnje te�kih utjerivanja poreza i �teta �to ihèine zli ljudi; zakoni nisu doneseni radi njih, nego, ako je rijeè o bogatijem koji jeprestupio zakon, on neæe odgovarati premda je uèinio ne�to protuzakonito. Akoje pak rijeè o siromahu, na njega æe se sruèiti kazna, jer se ne zna koristiti spletka-ma � osim ako ne umre prije dono�enja presude. Sudski postupci, naime, trajuvrlo dugo i izazivaju goleme izdatke. A �to je najsramotnije, treba platiti onimakoji provode zakone. Ni onaj kome je uèinjena nepravda neæe dobiti sudske za�-tite, ako ne da novaca sucu i njegovim pomoænicima. To je i mnogo drugoga izniopa sam na to preuzeo rijeè i rekao mu, neka sada saslu�a mene.

Odgovorio sam mu da su tvorci romejskog ustava bili mudri i plemeniti ljudii da nisu uredili dr�avu besmisleno kad su jedne postavili za èuvare zakona, adrugima nametnuli voditi brigu o oru�ju i vr�iti vojne vje�be. Pri tome nisu misli-li ni na �to drugo, nego da (ti) budu spremni za borbu te da idu u rat ojaèaniuobièajenom vje�bom, kojom veæ unaprijed uklanjaju strah. Onima pak koji sebave poljoprivredom i zemljoradnjom naredili su da prehranjuju sebe i one kojise za njih bore time �to plaæaju vojnièke poreze. Jo� postoje i oni koji se brinu zaone koji su pretrpjeli nepravde; jedni meðu njima stoje na èelu pravosuða da bipomogli onima koji zbog fizièke slabosti ne mogu sami sebi pribaviti pravo, a dru-gi se kao suci brinu da se provodi ono �to zakon zahtijeva. Nisu zanemareni nisuradnici sudaca, jer oni trebaju paziti na to da onaj koji je odluèio uèiniti zlodjelone ostvari vi�e nego �to dopusti sudska odluka. Ako se ne bi na�li oni koji bi se zato brinuli, postoje drugi postupci iz istoga razloga, i to tako da se na nepravednupresudu �ali bilo onaj koji je izgubio spor bilo onaj koji je pobijedio u sporu, ali jedobio manje nego �to je oèekivao. Oni koji se spore trebaju dati njima (tj. sucima)novac � slièno, kao �to to daju seljaci vojnicima (�) kako bi tro�kove parnice sno-sili oni koji izgube spor s time da to pripi�u vlastitoj nepravdi a ne da nanosedrugima �tetu. �to se pak tièe dugotrajnog odgaðanja (jer i toga ima), do njega

132


dolazi upravo u �elji da se ostvari pravda, da ne bi suci postupali olako, umjestoda budu savjesni: bolje je s krajnjim zaka�njenjem izreæi presudu nego u �urbi nesamo nanijeti nepravdu èovjeku, nego jo� i sagrije�iti prema bo�anskom zakono-davcu. Zakone se donosi u odnosu na sve ljude, tako da se njima i car treba poko-ravati, a ne da bogati bez opasnosti vr�e nasilje nad siroma�nima � osim, dakako,ako bi tko potajno izbjegavao sporove. A to se de�ava i bogatima i siroma�nima,jer i ti pogrje�no rade ako nemaju dokaza pa æe zbog toga izgubiti spor. To se,uostalom, de�ava i kod drugih, a ne samo kod Rimljana.

Treba zahvaliti sudbini �to je podijelila slobode i ne prigovarati vlasti, ako bi senekog kaznilo zbog neiskustva ili ako bi od neprijatelja poginuo ili ako bi bioka�njen bje�eæi pred goniteljem.

Romeji bolje postupaju i prema onima koji su u njihovoj vlasti. Oèevi i uèiteljiupuæuju ih na pona�anje zbog toga �to upuæuju na ispravan put nevaljalce i is-pravljaju njihove grje�ke kao da je rijeè o vlastitoj djeci.

Pa èak im ni smrt � kao �to je to sluèaj sa Skitima � ne znaèi neotklonjivusudbinu. (U Romeja) su vrlo mnogi oblici sloboda tako da se ne samo �ivima, negoi umiruæima omoguæava raspolagati svojim imanjem kakogod hoæe.

On je na to sa suzama odgovorio da su romejski zakoni dobri, a ustav prekra-san, ali da ih uni�tavaju (sada�nje) vlasti koje se odvajaju od starog poretka�.

Kao �to se vidi Priskova se obrana �ivota u Rimu (Bizantu) svodi na apstraktnepohvale lijepim idejama, dok je surovu stvarnost prepustio rijeèima svoga subes-jednika, uperenim protiv bizantske svakodnevice.

2. U Prokopovu èesto prouèavanom ekskurzu o naèinu �ivota Slavena i Antanalazi se toliko obilje va�nih podataka, da smatramo da æe biti od koristi dati tajekskurs, donekle slobodno preveden, u ne�to �irem izvodu. Neki od dijelova ovogaekskursa obraðeni su podrobnije. Izvod glasi:

�Sklavinima i Antima ne upravlja jedan èovjek, veæ od starine �ive u demokra-ciji. Zbog toga zajednièki odluèuju o dobru i zlu. Takoðer imaju (sc. Sklavini iAnti) tako reæi u svemu iste nazore. Vjeruju u jedinog Boga Gromovnika i gospo-dara svega pa mu �rtvuju goveda i ostale �ivotinje. Ne znaju ni za snagu sudbineniti joj pridaju ikakav odluèujuæi utjecaj na ljude. Kada se naðu u �ivotnoj opas-nosti zbog bolesti ili rata, radi spasa obeæavaju svome Bogu podnijeti �rtvu zah-vale. To èine i ako su se spasili pa vjeruju da su tom �rtvom otkupili svoj �ivot.Po�tuju takoðer i rijeke, nimfe i ostala bo�anstva pa svima njima podnose �rtve tetom prigodom putem proroèanstava ispituju buduænost.

Meðusobno vrlo odvojeni, �ive u siroma�nim kolibama te èesto mijenjaju pre-bivali�te.

Kada idu u boj, najèe�æe to èine pje�ice noseæi pri tome samo �tit i koplje. Nenose oklope. Neki nemaju èak ni ko�ulje ni kaputa, veæ nose samo gaæe kojimapokrivaju spolne organe.

133


Oba plemena govore barbarskim jezikom a ne razlikuju se ni u vanj�tini. Svisu neobièno veliki i sna�ni. Boja ko�e i kose nije ni posve bijela ni svjetla ni tamna,veæ crvenkasta.

Naèin �ivota im je isto tako grub i primitivan kao u Masageta, a slièno su kaooni prljavi.

Ipak oni nisu nimalo lo�i i zloèesti. U svojoj jednostavnosti slijede hunske obièaje.Èak su u starini Sklavini i Anti imali isto ime. Nazivali su se �Spori�, jer su

�ivjeli �iroko �rasuti� na zemlji. Zbog toga posjeduju mnogo zemlje. Pripada imveæi dio podruèja s one strane Dunava�.202

V. GOVOR SLAVENA

1. Lingvisti su na osnovi istra�ivanja podataka iz praslavenskog jezika poku-�ali dati odgovor na pitanje o strukturi dru�tva Slavena.

Tako je npr. Meillet veæ odavno upozorio na okolnost da su Slaveni jo� iz in-doeuropskog preuzeli nazive za rodbinske odnose, koji odaju obitelj patrijarhal-nog tipa: otÑcÑ, mati, bratrô, sestra, synô, dô�ti, svekôry, snôxa, dìverÌ, netÑjÌ, nestera,stryÌ, ujÌ.203

Takoðer i opæeslavenski nazivi za poglavara (�chef�) imaju po Meilletu obiteljskiprizvuk: vladyka, starìi�ina, starosta, dok je naprotiv naziv klanskoga poglavaraiskovan po pozajmici �upanu �iz jezika nepoznate civilizacije� (? L. M.). Knez (kônÄd-zi) dolazi iz njemaèkoga, dok su rijeèi iz politièkog �ivota, poznate jo� u indoeu-ropsko doba (lat.: rÂx, lÂx, crÂdÜ), koje postoje u indoiranskom i italokeltskom nestalesu u slavenskom.204

Ukratko, po Meilletu, sve to upuæuje na une vie patriarcale sans prestige i bezstarih tragova dru�tvene organizacije, koja bi bila �ira od obiteljske skupine.205

Autor ovoga rada nije kompetentan o etimologiji rijeèi �upan i �upa iznositivlastite poglede. Povezivanje s �avarskim jezikom� posve je hipotetsko, jer se nezna kojim su jezikom Avari govorili.206 Ali ni�ta ne govori protiv moguænosti, da sutu rijeè preuzeli Slaveni jo� prigodom svoga kontakta s Hunima u 5. stoljeæu.

Jo� je zanimljivije i, po na�em mi�ljenju, va�nije da Konstantin Porfirogenetprièajuæi o �ivotu �Turaka�, tj. Maðara, u staroj postojbini istièe da su se Turci ustaroj postojbini dijelili na sedam plemena (genea�), tako da je svako pleme imalo

202 PROKOP, III, 14, 22-30.203 MEILLET, 495. Ovdje koristimo Meilletovu transkripciju.204 MEILLET, 497.205 Na i. mj.206 Ipak BRÜCKNER ,668: ��upan, nieznany na Rusi, tem bardzej znany na Zachodzie i BaÓkanie, to

tursko-tatarska nazwa �urzêdników chañskich� u Awarów i BuÓgarów.

¡

134


svog �vojvodu� (bo�bodoj). Da skratimo podugaèku Konstantinovu prièu, kazar-ski kagan, koji je imao vrhovnu vlast nad Turcima, pozvao ih je da izmeðu sebeizaberu osobu, koja æe biti vladar svih Turaka pa je nakon toga izabran za takvog�vrhovnog� vojvodu Arpad. �Turci� su na to izabrali Arpada u skladu s pravnimobièajima Kazara uzdignuv�i ga na �tit [kat¦ tÕ tîn Caz£rwn �qoj ka� z£kanon

(...) shkèsantej aÙtÕn e�j skout£rion].Smatramo da je ova prièa izvanredno pouèna. Oèito je da ju je Konstantin

prenio na osnovi iskaza maðarskih (�turskih�) izvjestitelja. Tu prièu mo�e se vre-menski smjestiti u sredinu 8. stoljeæa. Nije li vi�e nego indikativno da su se pogla-vari pojedinih maðarskih plemena u staroj postojbini nazivali �vojvode�? Nemo-guæe je tu rijeè protumaèiti bez uzimanja u pomoæ staroslavenskog jezika: �vo-jvoda� je nedvojbeno osoba na èelu pojedinog plemena, a njegova je glavna ulogada pleme vodi u rat. Maðari su oèito preuzeli tu rijeè iz jezika koji je u Ukrajini u8. stoljeæu bio lingua franca, tj. neki slavenski dijalekt koji je tamo bio uobièajen.

I to nije sve. Pravni se obièaj, tumaèi Konstantin,207 u Ukrajini nazivao �qoj ka�

z£kanon. Upravo je nemoguæe ne povezati rijeè z£kanon sa slavenskom rijeèi �zakon�.208

Ne govori li i ovaj podatak za to, da je u Ukrajini u 8. stoljeæu postojala linguafranca, koja je bila povezana s nekim slavenskim dijalektom? Upada u oèi da senavedene rijeèi odnose na vojsku (voevoda) i pravne propise (zakon). Te�ko je zamis-liti da su te rijeèi do�le u �iru uporabu preuzimanjem od skromnih i pitomihpodlo�nika, slavenskih seljaka.

2. U koje se doba mo�e locirati nastanak slavenskog jezika? Galton je 1997.god. zapoèeo svoju knjigu tvrdnjom da je zajednièka znaèajka novijih radova otom problemu �golemo skraæivanje razdoblja samostalnog nastanka slavenskog�.209

Zakljuèak je njegovih uvodnih ra�èlamba da se zajednièki prajezik kasnijih Baltai Slavena poèeo raspadati tek u 4.-5. stoljeæu n. e.210 Po Galtonu je �stvarno inten-zivno pro�irenje Slavena na zapad poèelo oko 520. god.�211 Kada Galton pi�e da je�golemo pro�irenje (Slavena) zapoèelo u 5. st. n. e.�,212 èini nam se da njegovazapa�anja treba nadopuniti s razlogom toga golemog pro�irenja, a onda smo samojedan korak od na�e teze da se slavensko nenadano i golemo pro�irenje morapovezati s hunskim osvajanjima europskih prostora u drugoj polovici 4. do sredi-ne 5. stoljeæa. Svakako nam se ne èini zadovoljavajuæim obrazlo�enje Birnbaumakojem se prikljuèuje i Galton, da �unerhörte Ausdehnung der Slaven nach Ost, West

207 DAI, 38.208 BRÜCKNER, 643-644 s. v. zakon: ju¿ w prasÓowiañskiem ze znaczeniem �prawa�.209 GALTON, 1: (�) eine gewaltige Verkürzung der selbständigen Entstehungsperiode des Slavischen.210 N. dj., 9: (zajednièki jezik) erst im 4.-5. Jh. unserer Zeitrechnung zu zerfallen begann.211 N. dj., 14.212 N. dj., 13.

135


und Süd� treba pripisati njihovim seljenjima (Wanderungen) kao i kontaktu, �da,èak simbiozi s drugim narodima, meðu ostalim, Altajcima�, od kojih po Galtonu uobzir dolaze �samo turkijski narodi, eventualno jo� i Mongoli�.213 Ti �Pred �Slave-ni�� (Vor-Slaven) bili bi po istom autoru ein friedfertiges Volk,214 koji bi �nauèio rato-vati u stra�noj �koli Avara� ( die Kriegsführung in der grausamen Schule der Awaren).215

Ovim Galtonovim tezama izravno proturjeèe vijesti iz Prokopa o èestim slaven-skim napadima i o u�asima, koje su èinili Slaveni po bizantskim balkanskim pod-ruèjima sredinom 6. stoljeæa, dakle, mnogo ranije nego �to su Avari do�li u dodir sBizantom. O tome je u ovome radu veæ bilo rijeèi. Oèito je da su Slaveni bili zaBizant veæ prije Avara vrlo neugodan i vrlo opasan narod, koji nije trebao proæi�stra�nu �kolu Avara�.

Bli�e su na�im tezama analize Gimbutasove, s kojima se sla�e i Galton, da su�Slaveni sudjelovali u ratnim pohodima Huna kao njihovi saveznici ili prisilnoregrutirane pomoæne trupe�,216 samo �to smatramo da su Huni Slavene prihvatiline kao obiène saveznike, nego kao �etniju upravitelja� koja je hunske uspjeheprimila kao svoje i potpuno se integrirala u hunsku vladajuæu elitu. Ili, drugimrijeèima, ne sla�emo se s tezom da bi �slavenska kolonizacija� bila posljedicomprorjeðivanja srednjoeuropskog stanovni�tva.

3. Pri utvrðivanju datiranja nastanka ljudske grupacije, koja se jezièno odvo-jila od zajednièkog baltsko-slavenskog govora i zapoèela formiranjem vlastitogapraslavenskog jezika treba uzeti u obzir da je jo� 1924. god. Meillet upozorio da se�taj jezik govorio u slabo utvrðenom podruèju istoène Europe u takoðer slaboutvrðeno vrijeme, ali bitno kasnije od 1. stoljeæa kr�æanske ere i bitno prije 9.stoljeæa�.217 Dakle, po Meilletu je rijeè o razdoblju od 200. do 800. god. n. e. Njegovoprezni prijedlog moglo bi se izraziti i ovako: sredina je predlo�enog razdoblja450. god. n. e. pa ako tome dodamo dvije mar�e od 50 godina, izlazilo bi da Meil-let predla�e dataciju nastanka praslavenskog oko 400.-500. god. n. e., �to je vrloblizu spomenutoj Galtonovoj procjeni po kojoj je do raspada baltsko-slavenskejeziène zajednice do�lo u 4.-5. stoljeæu n. e.

Treba nadalje uzeti u obzir da Arumaa 1976. god. istièe kako je �u slavenskomjeziku suglasnièko palataliziranje dobilo takav obim kao ni u jednom drugom je-ziènom ogranku�.218 S druge strane treba takoðer uzeti u obzir da su se �polovi-

213 N. dj., 14.214 N. dj., 13.215 N. dj., 17.216 N. dj., 18.217 MEILLET, VII: Les langues slaves sont celles qui continuent un idiome à peu pr�s un qui a été parlé en

[une r�gion mal déterminée de l�Europe orientale, en un temps aussi mal déterminée sensiblement apr]�sle Ier si�cle de l��re chrétienne et sensiblement avant le IXe.

136


com 20. st. pojavile sumnje u tradicionalnu pretpostavku da je alofonsko umek-�anje svih suglasnika ispred prednjih samoglasnika praslavenska i sveslavenskapojava�.219 Na tome, uostalom, insistira i Galton, po kojem je do upadljive palata-lizacije u slavenskim jezicima do�lo pod altajskim utjecajem, tako da su Slavenidiftonge kontrahirali pa je do�lo do pojave jednog vokala, koji postoji i u starotur-skom. Dodu�e, nastavlja Galton, vrijeme do prve palatalizacije veæ je bilo pro�lo,ali je do�lo do stvaranja omek�anog glasa.220 Rijeè bi bila o daljnjem slavenskomrazvoju posve jasno izra�enog hunsko-avarskog poticaja, �kolikogod to mo�e bitibolno za slavensku samosvijest (? L. M.).221 Ukratko, sve se to �temelji na uskom ipodreðenom dodiru s (povla�tenim) Hunima i Avarima�:222

Ali, daleko smo od toga da bismo ove rezultate mogli uzeti kao bar donekleprihvaæenu communis opinio. Treba upozoriti na analize Szemerényja, koji jo� 1999.god. upozorava da je u arijskim i slavenskim jezicima do�lo do va�ne pojave pa-latalizacije, s time da je u slavenskim jezicima do�lo do druge palatalizacije zbogmonoftongiranja diftonga ai i oi u Â (vi�e puta u i). Time su k i g pred samoglas-nikom palatalizacijom pre�li u c odnosno dz (kasnije z). Szemerényi shvaæa tupalatalizaciju kao univerzalnu indoeuropsku pojavu, ali tako da je do nje do�losamostalno u svakom satem jeziku. Usto, po njemu je vjerojatnije da je izvornosredi�te bilo u iranskom ili arijskom, a ne slavenskom.223 Isti je autor mi�ljenja daarijsku palatalizaciju treba smatrati dovr�enom do 1500. god. pr. Kr. A kako arijskapalatalizacija pretpostavlja indoeuropsku delabijalizaciju, �poèetak tog procesajedva bi se mogao datirati kasnije od 2000. god.�224

Iz ovoga slijedi da ne treba od lingvistike oèekivati pouzdano i uvjerljivo rje�e-nje pitanja datacije nastanka slavenskog prajezika. Po na�em mi�ljenju nema raz-loga ne prihvatiti tezu da nastanak praslavenskog treba povezati s prodorom Hunau Europu u drugoj polovici 4. stoljeæa.

4. Meðutim, ako lingvistika i nije ispunila oèekivana povezana s datacijomnastanka praslavenskog jezika, ona je, èini se, bila bolje sreæe u obja�njenju nazi-va Slaveni.

218 P. ARUMAA, Urslavische Grammatik, II, Heidelberg, 1976., 10: Im Slavischen haben die konsonan-tischen Palataliesirungen einen Umfang angenommen wie in keinem anderen Sprachzweig (citiranoprema GALTON, 90).

219 MIHALJEVIÆ, 230-231.220 GALTON, 80.221 N. dj., 81.222 N. dj., 78.223 SZEMERÉNYI, 63.224 N. dj., 148.

137


Na�e su analize pokazale da se Slavene mo�e najuvjerljivije objasniti kao �et-niju upravitelja�. Naime, hunsko-tursku rijeè saqlav znaèi �nadgledati�. Ta je rijeèpotvrðena u kazan-tatarskom, gdje imenica saqla-w znaèi upravo �nadgledati� izèega Pritsak zakljuèuje da se u protobugarskom raniji*saqla-gu razvio u *sagla-w idaljew u sqlaw.225 Ovosei obja�njenje rijeèi Slaven vrlo dobro sla�e s na�om tezomo Slavenima kao �etniji upravitelja�.226

5. Preostaje ispitati arheolo�ka svjedoèanstvaNa podruèjima dana�nje Poljske, Belorusije, Ukrajine i okolnih zemalja arhe-

olo�ka su istra�ivanja utvrdila postojanje nalaza, koji se mogu s vi�e ili manjepreciznosti datirati u vrijeme kojim se bavimo.

Utvrdilo se nekoliko arheolo�ki odvojenih kompleksa. Najvi�e su pozornos-ti227 privukle tzv. przeworska i èernjahovska kultura.

Tzv. przeworska kultura cvala je od 2. st. izmeðu srednje Odre i Buge sve do,mo�da, sredine 5. stoljeæa. Kuæe, graðene iznad zemlje, s glinenom peæi, grade seblizu rijeka. Stanovni�tvo je na razmjerno visokom stupnju poljoprivrede i me-talurgije, mrtvace se spaljivalo ili pokapalo, za izradu lonaca koristilo se lonèarskokolo, na visokoj je razini izrada pluga. Mnogi autori nisu skloni tu kulturu povezi-vati sa Slavenima.

Èernjahovska kultura, od 2. do 4. (i 5.) st. n. e. �to se prostirala od donjegDunava do desne obale Dnjepra obuhvaæala je kuæe s peæima velièine 7 x 7,5 m.,uz koje se nalazila staja i �skladi�te�, lonèarstvo je vrlo razvijeno kao i metalurgijai zlatarstvo, nadalje, postoje biritualna groblja bez nadgrobnih oznaka. Kratkimaèevi, sulice, sjekire i ostruge. Veæina autora sklona je u tim nalazi�tima vidjetimaterijalni odraz plemenskog saveza na èelu s Gotima, dok neki smatraju da se tenalaze treba povezati prete�no sa Slavenima.

Nasuprot tome, sjeverno od podruèja èernjahovske kulture prostirao se pot-puno drukèiji tip kulture, koji se èesto naziva kijevskom kulturom. On ima nekevrlo uoèljive znaèajke: èetverouglate poluukopane kuæe s kamenim peæimagrupirane u male naseobine uz rijeke, iskljuèivo paljevinski grobovi sa siroma�-nim inventarom, keramika izraðena ruèno i bez ukrasa, obrtni�tvo slabo razvi-jeno. Na osnovi takve rane arheolo�ke kulture dolazi u ranom srednjem vijeku dopojave rane slavenske kulture, koja se bitno razlikuje od przeworske i èernjahovskekulture i koju karakterizira keramika penkovskog tipa. Ta se kultura �irila postup-no od sjeveroistoka prema zapadu i jugu, pojavljuje se veæ oko 400. god. n. e. a u

225 PRITSAK, 406.226 Ipak, Pritsakovo obja�njenje u potpunosti odbacuje KUNSTMANN, 26 kao völlig indiskutabel.227 Vidi VASMER, 119-145; GOD�OWSKI 1979, 416-447; LEHR � SP�AWINSKI; NIEDERLE; GIM-

BUTAS.

138


Ukrajini koncem 5. stoljeæa. Sredinom 6. stoljeæa u dana�njoj istoènoj Njemaèkoj,Slovaèkoj i Èe�koj nestaju germanska naselja �to bi trebalo povezati s postupnimnaseljavanjem Slavena. Sve to povezuje se postupnim nestankom kasnorimske ièernjahovske kulture228.

GodÓowski229 je na osnovi tih podataka poku�ao ovako rekonstruirati nasta-nak i razvitak ranoslavenske kulture i etnije:

Praslavenska etnija (Protoslaveni) nalazila se u prvim stoljeæima n. e. na gor-njem Dnjepru u okviru kijevske kulture, a �nije iskljuèeno� da su protoslavenskegrupe postojale jo� u okviru èernjahovske kulture. Propa�æu gotske vlasti proto-slavensko stanovni�tvo poèelo je prodirati u ju�ne dijelove Ukrajine. Od drugepolovice 5. stoljeæa i u 6. st. nastaju dva velika kljuèna podruèja tj. pra�ki tip okoPruta, Dnjestra, Buga i Volinije i ju�niji penkovski tip koji odgovaraju Antima iSlavenima. GodÓowski dodaje da je migracija tog stanovni�tva iz �ireg podruèjaoko Dnjepra zasad jo� samo hipoteza i da je moguæe (möglich) objasniti slavenskuekspanziju dijelom znatnim demografskim poveæanjem stanovni�tva, a dijelomasimiliranjem starijeg neslavenskog stanovni�tva. Razdoblje najsna�nije slaven-ske ekspanzije poèelo bi oko 520. god.230

Sve ove analize GodÓowskog � i drugih koji se slu�e sliènim argumentima �sadr�e u sebi osnovni problem, �to ga je Leciejewski ovako formulirao: �Otvorenoostaje vrlo staro, ali jo� uvijek aktualno pitanje: koliko je moguæe etnièki identi-ficirati arheolo�ki utvrðene kulturne dogaðaje?� 231 i dodao da trebaju biti za pitanjeprvotnog sjedi�ta (Ursitze) Slavena odluèujuæi rezultati lingvistièkih analiza.232

Dodao je da je preuzimanje vrste keramike od dunavskog kasnorimskog provin-cijalnog tipa karakteristièno ne samo za Èe�ku, Moravsku i Slovaèku, nego i zaju�nu Poljsku sve do Buga pa se to �irenje �jedva mo�e interpretirati kao �plemen-sko selenje� (Stammeswanderung).233

Sa svoje strane, Pleterski234 se nadovezao na analize Barana235 i upozorio naokolnost da su gradi�ta Ditinièi i Bere�anka u Voliniji udaljena jedva 30 km jedanod drugoga i da se odnose na isto vremensko razdoblje � a da ipak pripadajudvjema posve razlièitim arheolo�kim kulturama, èernjahovskoj i wielbarskoj. I

228 GOD�OWSKI 1983, 277-279.229 N. dj., 280.230 N. dj. 280-284.231 N. dj, 285: �Es bleibt aber offen eine sehr alte, doch immer aktuelle Frage: inwieweit können wir archäol-

ogisch erfassbaren Kulturvorgänge mit den ethnischen identifizieren?�.232 N. dj., 286.233 N. dj., 287.234 PLETERSKI, 68-69.235 BARAN, 67-88.

139


ovdje bi do�lo do povezanosti Gota s mjesnim puèanstvom, s time da ni sami Gotinisu bili jedinstvena etnièka plemenska zajednica. Pleterski nasluæuje da je rijeè onazoènosti staroslavenskog puèanstva u okviru èernjahovske i przeworske kul-ture, pri èemu bi Slaveni bili politièki podreðeni, ali, kada su Huni pobijedili Gote,Slaveni bi se poku�ali osloboditi gotske prevlasti. Pleterski povezuje slavenskanalazi�ta na Dnjestru, Bugu i Prutu s borbom Anta i Gota, o kojoj izvje�tava Jorda-nes i s porazom antskog kneza Bo�a. Pleterski smatra da su sve te okolnosti znaèaj-no oblikovale novu etno-kulturnu i gospodarsko-dru�tvenu plemensku zajednicu�u kojoj su Slaveni nedvojbeno imali vodeæe mjesto�.236

Kolikogod su nedvojbeni uspjesi arheologije, cjelokupni je rezultat priliènorazoèaravajuæi. Od analize nalaza do rezultata koji bi te nalaze mogao povezati skompleksnom povijesnom politièkom slikom dalek je put, pogotovu ako nemakakvih-takvih �nearheolo�kih� vijesti.

Vrela i literatura

Agatija � Agathiae Myrinaei Historiarum libri quinque, rec. R. Keydal, Berlin, 1967.Amijan Marcelin � Ammiani Marcellini Rerum gestarum libri supersunt, Lipsiae, 1874.-

1875., izd. T. Gardthausen.Baran � V. Daniloviæ Baran, K voprosu ob istokah slavjanskoj kul�tury rannega

srednevekov�ja, Acta archeologica Carpathica, 21, 1981.Bari�iæ 1953 � F. Bari�iæ, O najstarijoj Prokopijevoj vesti o Slovenima, Zbornik radova

Vizantolo�kog instituta, knj. 2, Beograd, 1953.Bari�iæ 1955 � F. Bari�iæ, Prokopije u: VI..Brückner � A. Brückner, SÓownik etymologiczny jÄzika polskiégo, Warszawa, 1976.Cassiodorus � Cassiodori senatoris Chronica ad a. DXIX, MGH, AA, II, ed. Th. Mom-

msen.Cassiodorus Var. � Cassiodori variae, MGH, AA, XII, ed. Th. Mommsen.Chronicon Paschale � Chronicon Paschale, rec. L. Dindorf, Bonnae, 1832.Curta � F. Curta, The Making of the Slavs, Cambridge, 2001.DAI � Constantinus Porphirogenitus, De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik �

R. J. Jenkins, I, Budapest, 1948.; 2. izd. Dumberton Oaks, 1967.; II Commen-tary, London, 1962.

Dujèev � I. Dujèev, Le témoignage du Pseudo-Césaire sur les Slaves, Slavia antiqua VI,1959.

Enodije � Magni Felicis Ennodii Opera, Berlin, 1885. (MGH, AA, vol. VII).Excerpta � Excerpta de legationibus, rec. C. de Boor, I, II, Berolini, 1903.

236 PLETERSKI, 69.

140


Excerpta Valesiana � Excerptorum Valesianorum Pars posterior: Theodericiana, O. Vehu: Prokop (prema izdanju J. Moreau, Bibliotheca Tauberiana, Lipsiae, 1961.).

Fontes � Fontes historiae Daco-Romanae, Bukure�t, 1970.Gimbutas � M. Gimbutas, The Balts, London, 1963.God³owski 1979 � K. GodÓowski, Die Frage der slawischen Einwanderung ins östliche

Mitteleuropa, Zeitschrift für Ostforschung, XVIII, 1979.God³owski 1983 � K. GodÓowski, Zur Frage der Slawenisitze vor der grossen Slawen-

wanderung im 6. Jahrhundert, Settimane di studio del Centro italiano di studisull�Alto medioevo, XXX, 1983

Grafenauer � B. Grafenauer, Nekaj vpra�anj iz dobe naseljevanja ju�nih Slovanov, Zgo-dovinski èasopis IV, Ljubljana, 1950., 127-150.

Hansen � G. C. Hansen, Die griechischen christlichen Schriftsteller des ersten Jahrhun-derts, Berlin, 1960.

Hartmann � L. M. Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter, III Band, Hildes-heim, 1900.

Hauptmann � L. Haupmann, � Staroslovenska in staroslovanska �svoboda�, Èas. 17,1923.

Ivan Antiohijski � C. Müller, Fragmenta historicorum graecorum, Parisiis, 1885.Jordanes � Jordanes, De Getarum sive Gothorum origine et rebus gestis u: E. Bartolini,

I Barbari, Milano, 1970.Klebel � E. Klebel, Langobarden, Bajuwaren, Slawen, Mitteilungen der Anthrop. Ges-

ellschaft in Wien, LXIX, 1939., 41-116.Kos � F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana, 1902.Kunstmann � H. Kunstmann, Die Slaven, Stuttgart, 1996.Malala � Ioannis Malalis Chronographia, rec. L. Dindorf, Bonnae, 1831.Malchus � Malchi Philadelphensis Fragmenta, C. Müller, Fragmenta historicorum

Graecorum, Parisiis, 1885.Marcelin� Marcellini v. c. comitis Chronicon, MGH, AA, t. XI, Chronica minora, vol.

II.Mauricije � Mauricii Strategicon, Corpus Fontium Historiae Byzantine, vol. XVII, Wien,

1981.Meillet � A. Meillet, Le slave commun, Paris, 1965.Menandar � v. Excerpta.MGH, AA � Monumenta Germaniae Historica, Auctores antiquissimi, Berolini, 1894.Mihaljeviæ � M. Mihaljeviæ, Slavenska poredbena gramatika, 1. dio, Uvod i fonologija,

Zagreb, 2002.Niederle � L. Niederle, Rukovìt� slovanske� archeologie, Praha, 1931.Origo - G. Waitz, Scriptores rerum langobardicarum, MGH, Leges, Berolini, 1878.

Ó�

141


Pleterski � Andrej Pleterski, Etnogeneza Slowanov, Ljubljana 1990.Plinije � C. Plini secundi Naturalis historiae libri XXXVII, Lipsiae, 1906.Pohl 2000 � W. Pohl, Die Awaren und ihre Beziehung zu den Slawen: Slowenien 1.Prisk � Prisk, Excerpta de legationibus, Berolini, 1903., I-II, rec. C. de Boor.Pritsak � O. Pritsak, The Slavs and the Avars, Settimane di studio, XXX, Spoleto,

1983.Prokop � Prokop, O ratovima u: Gotenkriege, izdao i preveo O. Veh, München, 1996.Prokop, Anekdota � Prokop Anekdota, ed. O. Veh, 2. izd., München, 1970.Prokop, DE AED. � Procopii opera, De aedificiis, Lipsiae, 1913., rec. J. Haury, (v. i

novije izdanje G. Wirth, 1962.-1964).Pseudo-Cezarije � Pseudo-Caesarius, Eratopokriseis, Bizantinisches Archiv 12, 1969.,

ed. R. Riedinger.Ravenski Anonim � Ravennatis Anonimi Cosmographia, izd. J. Schnetz, Lipsiae, 1940.Riedinger � R. Riedinger, Pseudo-Kaisarios, Byzantinisches Archiv 12, München,

1969.Schmidt � L. Schmidt, Die Ostgermanen, 2. izd., München, 1941. (Neudruck 1969).Schramm � G. Schramm, Venedi, Antes, Sclaveni, Slavi, Jahrbuch für Geschichte

Osteuropas 43, 1955.Slowenien � Slowenien und die Nachbarländer zwischen Antike und Karolingischer Epo-

che, 1, Ljubljana, 2000.Stanojeviæ � S. Stanojeviæ, Vizantija i Srbi I-II, Novi Sad, 1903., 1906.Stein � E. Stein, Histoire du Bas-Empire, Tome II, Paris-Bruxelles-Amsterdam, 1946.Szemerényi � O. Szemerényi, Introduction to Indo-European Linguistics, Oxford, pri-

jevod 4. revised edition, 1999.Teofilakt � Theophylacti Simocattae historiae, ed. C. de Boor, Lipsiae, 1887.Vasmer � M. Vasmer, Die Urheimat der Slaven u: Der ostdeutsche Volksboden, Bre-

slau, 1926.Vernadsky I � G. Vernadsky, Ancient Russia, New Haven, 1944.Vernadsky II � G. Vernadsky, Kievan Russia, New Haven, 1948.VI � Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom I, Beograd, 1955.Victor Tonnennensis � Victoris Tonnennensis episcopi Chronica, MGH, AA, T. XI, vol.

II.Werner � R. Werner, Zur Herkunft der Anten, Studien zur antiken Sozialgeschichte,

Köln, 1980.Zlatarski � V. N. Zlatarski, Historija na p�rvoto b�lgarsko carstvo, Èast� I, Epoha na

huno-b�lgarskoto nadmo�tie (670-852), Sofija, 1918.Zosim � Zosime, Histoire Nouvelle I, izd. F. Paschoud, Paris, 1975.

142


RIASSUNTO

L�etnogenesi degli Slavi

Nel presente saggio si esamina lo spinoso problema dell�etnogenesi degli Slavi sul-la base delle fonti scritte e prendendo in considerazione anche i risultati della linguisti-ca e dell�archeologia.

Tra le fonti scritte le più importanti sono le opere di Procopio e Jordanes.La prima notizia sugli Slavi che si può ricavare da Procopio � quella concernente la

bellicosa tribù germanica degli Eruli, i quali, secondo Procopio, dopo essere stata scon-fitta dai Longobardi, abbandonò le proprie abitazioni che si trovavano sulla sponda sin-istra del Danubio �e attraversando tutte le regioni abitate dagli Slavi raggiunse la Scan-dinavia�. Secondo l�autore questo avvenne nel 506/507 d. C. Da Jordanes ci viene unanotizia abbastanza attendibile, secondo la quale Ermenrico, il forte capo dei Goti, versola metà del secolo IV d. C. vinse la tribù veneta, la quale, dice Jordanes, �ora� � denomi-nata: �Veneti, Anti e Slavi�. Jordanes continua il suo racconto con una notizia riguar-dante Vinitario, pronipote di Ermenrico, il quale vinto il re degli Anti �Box�, crocefisselui, la sua famiglia e 70 dignitari. Dunque, secondo la notizia di Procopio, gli Slavi comegruppo etnico separato esistevano indubbiamente al principio del secolo VI d. C. Il sig-nificato della notizia di Jordanes concernente gli Anti (dunque anche gli Slavi), sarebbeche il gruppo etnico (i �Protoslavi�), distaccato dalla comunità balto-slava sarebbe esisti-to già nel secolo IV d.C. In breve, l�etnogenesi degli Slavi si dovrebbe collocare tra il IV el�inizio del VI secolo.

Questo risultato ci avvia all�ipotesi che l�apparizione degli Slavi come gruppo etni-co separato in qualche modo � probabilmente connessa alla venuta degli Unni nellaseconda parte del secolo IV. La conquista di tante regioni dell�Europa orientale e cent-rale apriva per gli Unni un problema difficilissimo: come organizzare l�amministrazioneadatta a ricavare dai popoli conquistati e assoggettati il massimo vantaggio. Questo �stato il problema che da sempre si poneva ai conquistatori. Il metodo da seguire era ilpiù delle volte quello di scegliere un popolo (o più) tra quelli sottomessi concedendogliuna posizione privilegiata. Questo popolo prescelto e privilegiato si assumeva il compitodi organizzare l�amministrazione delle regioni conquistate dai vincitori � nel nostro casodagli Unni � allo scopo di raccogliere i tributi. Potremmo chiamare questo popolo privi-legiato �popolo di amministratori�, che in or� agli Unni.

Inoltre � evidente che non era consigliabile affidare la posizione di �popolo di am-ministratori� al popolo che prima dell�arrivo degli Unni era dominante, il che escludevai Goti. A loro, eventualmente, si poteva concedere una certa ben controllata autonomia.In breve, la migliore scelta era un popolo in precedenza soggiogato dai Goti, che per-tanto sarà sempre grato agli Unni per averlo liberato dall�oppressione subita prima delloro arrivo � in breve, gli Slavi.

Qui si può nuovamente ricordare quella notizia di Jordanes, secondo la quale i Goti,sottomessi dagli Unni, sono entrati in guerra con gli Anti (cio� Slavi) e che dopo la vitto-ria hanno crocefisso i loro dignitari � suscitando la durissima reazione da parte degliUnni che in una guerra punitiva hanno umiliato i Goti e ucciso il loro monarca.

143


Alla scelta della comunità slavo-anta come �popolo di amministratori� si deve unireun altro corollario, cio� la lingua slava (�Urslavisch�) che diventa la lingua di comunicazi-one tra il �popolo degli amministratori�, le popolazioni soggette, e il popolo unnico domi-nante. Questo inoltre � la ragione di una quasi miracolosa, inspiegabile e fulminea es-tensione della lingua slava nelle regioni immense dell�Europa centrale, orientale e su-dorientale.

Il terzo corollario convincente sarebbe l�inevitabile conseguenza delle prime due. Aprima vista sarebbe inspiegabile la quasi �soprannaturale� capacità delle donne slave dipartorire in un così breve lasso di tempo (appena più di mezzo secolo dalla morte diAttila fino alla prima indubbia prova dell� �onnipresenza� degli Slavi) un numero enormedi Slavi nell�Europa centrale ed orientale. Questo fatto ha sempre stupito gli autori, madiventa comprensibile se si tiene conto del fatto che gli Slavi, da �popolo di amministra-tori�, dovevano essere presenti in tutte le regioni unniche. � chiaro che i giovani, intra-prendenti e capaci membri delle popolazioni assoggettate, desiderassero ardentementefar parte della cerchia rispettabile e privilegiata del �popolo degli amministratori�. Ilcompito di raccogliere i tributi ed altri introiti fiscali era senz�altro bene rimunerato ecollegato ad altri guadagni da non disprezzare, che � conoscendo la natura umana �finivano nelle tasche degli esattori aumentandone così non solo le ricchezze ma ancheil prestigio e la rispettabilità. Ogni pretendente a questa posizione privilegiata era perforza costretto ad imparare la lingua del popolo degli amministratori e ad identificarsi aloro in tutti i modi possibili, così che già i primi discendenti parlavano lo slavo e si con-sideravano con orgoglio dei veri Slavi.

Mentre i popoli germanici nelle terre conquistate ricostruivano la loro lingua in con-formità alle nuove circostanze specifiche allontanandola dal germanico primordiale, il�popolo degli amministratori� a causa delle circostanze specifiche doveva per alcunegenerazioni conservare un livello di comunicazione molto elevato. Questa affinità �più marcata che nelle lingue germaniche.

Il quarto corollario non � che la conseguenza dei tre testé menzionati. � chiaro chegli Unni in tutti i modi possibili cercavano di mantenere la loro posizione di conquista-tori e padroni. Essi difficilmente permettevano ai membri delle altre nazioni di inserirsinella cerchia del popolo dominante. Gli Unni non erano contrari a una modesta ces-sione di una parte dei loro privilegi al �popolo degli amministratori� (cio� agli Slavi)perché ciò era uno dei presupposti della posizione dominante degli Unni. Ma, l�ingressonelle file unniche dei giovani combattivi e capaci di altre popolazioni, dopo due o tregenerazioni risultò con la scomparsa dei �veri� Unni � se mai questi �veri� Unni eranoesistiti.

� molto probabile che questo processo fosse già abbastanza progredito negli ultimianni del regno di Attila. Dalla conquista delle regioni orientali europei da parte degliUnni nella seconda parte del secolo IV fino alla morte di Attila, ci sono state 3-4 gene-razioni e molti sono i morti negli innumerevoli combattimenti. Essi erano stati sostituitida moltissimi nuovi guerrieri, soprattutto dai membri del �popolo di amministratori�.

La suddetta tesi � inoltre confermata dall�etimologia della parola �Slavo�, che pareprovenga dalla parola unno-turca saqla-, che significa �sorvegliare�.

Documents

Etnogeneza Slavena-Margetic