moj grad3 6

Za renesansu dvorca Miljane krajem 20. i početkom 21. stoljeća zaslužni su dr. Franjo Kajfež i Dragutin

Kamenski: Kajfež je obnovio dvorac 1980-ih godina, a Kamenski 2010-ih

D V O R C I , K U R I J E I N J I H O V I V L A S N I C I

Napisali: akademik Mladen Obad Šćitaroci i izv. prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad ŠćitarociFoto: Damir Fabijanić, Natalija Vasić i Mladen Obad Šćitaroci

MILJANA lijepa kao slika

Četiri stoljeća kontinuiteta stanovanja i života u dvorcu

Dvorac 1896.

Dvorac Miljana iz zraka 2015., foto: N. Vasić

moj grad 3 7

D vorac Miljana jedan je od najpo-

znatijih i najslikovitijih hrvatskih

dvoraca. Nalazi se 70-ak kilome-

tara sjeverozapadno od Zagreba u Hrvat-

skom zagorju, u Općini Zagorska Sela. U

neposrednom je susjedstvu dvorca Veliki

Tabor, a u blizini su Kumrovec, Desinić, Ter-

me Tuhelj i Terme Olimia u Sloveniji. Miljana

se nalazi 200 metara istočno od rijeke Sutle

koja je državna granica s Republikom Slo-

venijom.

Medijsku pozornost Miljana je stekla tije-

kom snimanja televizijske serije „Ponos Rat-

kayevih“, koja je prikazivana na Hrvatskoj

radioteleviziji 2007. i 2008. Stručnu pozor-

nost i javni interes za dvorac pokrenula je

obnova 1980-ih jer je bila prva velika privat-

na obnova dvorca u socijalističkoj Jugosla-

viji u kojoj je većina dvoraca oduzeta vlasni-

cima, čime su osuđeni na propadanje. Kao

i malobrojni manji dvorci, Miljana je ostala

u privatnom vlasništvu. U središtu medijske

pozornosti ponovno je bila u prvom deset-

ljeću 21. stoljeća, kad se prodavala nekoliko

godina; danas ima novog vlasnika koji joj je

omogućio kontinuitet. Miljana bilježi pu-

nih 400 godina postojanja i što je osobito

važno – četiri stoljeća kontinuiteta života u

dvorcu, čime se mogu pohvaliti samo malo-

brojni dvorci u Hrvatskoj.

Miljana ima sreću da nije doživjela veća

uništenja tijekom prošlosti. Za njezinu re-

nesansu krajem 20. i početkom 21. stoljeća

zaslužni su dr. Franjo Kajfež i Dragutin Ka-

menski. Kajfež je obnovio dvorac 1980-ih

godina, a Kamenski 2010-ih.

Dvorac se gradio dva i pol stoljeća. Gradnja

je započela u renesansno doba oko 1600.

i trajala je do sredine 19. stoljeća. Najveći

dio dvorca izgrađen je do 17. stoljeća, u

doba kad je pripadao grofovima Ratkaj. Od

početka 17. do sredine 19. stoljeća, kad je

gradnja dovršena, dvorac je nekoliko puta

dograđivan i mijenjan. U novije doba, 1980-

ih te od 2010. do 2015. dvorac je temeljito

obnavljan, pri čemu nije mijenjan vanjski

izgled. Današnji je tlocrt četverokutan s

unutrašnjim dvorištem koje zatvaraju krila

nejednake širine i visine, što nije mijenjano

od sredine 19. stoljeća.

Radi tako duge i postupne gradnje uočava

se nekoliko graditeljskih etapa, premda ih

nije moguće uvijek lako prepoznati. Gra-

diteljski razvoj i mijene dvorca detaljno je

opisao Vladimir Marković u knjizi „Barokni

dvorci Hrvatskoga zagorja“.

Tijekom dva i pol stoljeća gradnje mijenja-

li su se arhitektonsko-oblikovni koncepti.

Gradnja dvorca započela je između 1597.

i 1603. Od zamišljenoga četverokrilnog

dvorca, tada uobičajene renesansne kon-

cepcije, izgrađeno je samo začelno sjever-

no krilo, utisnuto u kosinu brijega. U 17.

stoljeću dograđeno je zapadno bočno krilo,

nastavljajući volumen, prostorne sadržaje

i arhitektonske motive sjevernog krila, u

duljini samo četiri arkadna otvora. Vanjska

su pročelja sjevernog i zapadnog krila raz-

mjerno jednostavna s jednolikim ritmom

prozorskih otvora, a dvorišna su pročelja

otvorena arkadnim hodnicima u prizemlju i

na katu. Dvorac je tada u tlocrtu imao oblik

slova L.

Nakon toga se gradi ogradni zid od lomlje-

nog kamena, koji je formirao pravokutno

dvorište. Slijedilo je nekoliko malih gradi-

teljskih zahvata, od kojih su najznačajnije

dvije dogradnje: produžetak zapadnoga

bočnog krila prema sjeveru i prigradnja

sanitarnih prostorija na prvom katu zapad-

nog pročelja, koje su jedini poznati primjeri

sanitarnih prostorija na području Hrvatsko-

ga zagorja stariji od 19. stoljeća. Sanitarije

su smještene u dva identična pravokutna

istaka (rizalita) sa zabatnim završetkom,

što pridonosi plastičnosti zapadnoga baro-

knog pročelja.

Konačni izgled Miljana dobiva izgradnjom

Katastarska karta Miljane, 1861., izvor: Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja

Unutrašnje dvorište, sjeverno i zapadno krilo dvorca 2015., foto: N. Vasić

Najveći dio dvorca izgrađen je do 17. stoljeća, u doba kad je pripadao grofovima Ratkaj

moj grad3 8

plastičnost graditeljskoga sklopa, posebice

kad se gleda s juga s glavne ceste. Sredi-

nom 18. stoljeća na dvorcu su bili česti gra-

diteljski zahvati, o čemu svjedoče godine

upisane na nekoliko mjesta: 1746. ugravira-

na je na zvonu koje se nalazilo u tornjiću i

uklesana na zaglavnom kamenu sjeverno-

ga krila dvorca, a 1758. je na kruni bunara.

U 19. stoljeću napravljene su samo male,

arhitektonski ne osobito značajne promje-

U dvorcu su jedini poznati primjeri sanitarnih prostorija na području Hrvatskoga zagorja stariji od 19. stoljeća

južnoga krila, vjerojatno sredinom 18.

stoljeća. To je duga prizemna građevina s

deset malih prozorskih otvora. U sredini

pročelja nalazi se portal na mjestu ranijeg

ulaza u ogradnom zidu. Iz krovišta iznad

portala izdiže se slikoviti tornjić sa satom.

Time je završena izgradnja Miljane za vrije-

me grofova Ratkaja. Nisko, južno krilo dvor-

ca omogućuje pogled na arkade i krovište

sjevernoga krila, što povećava prostornost i

ne. Oko 1849. najjužnija prizemna arkada

zapadnoga pročelja je zazidana i pretvo-

rena u kapelu. Na mjestu ogradnoga zida

između zapadnog i južnog krila dograđena

je prizemnica sa četiri prozorska otvora na

zapadnom pročelju.

Oslikana pročelja i unutrašnjostKrajem 17. i početkom 18. stoljeća oslikana

su pročelja dvorca i vanjski zid dvorišta. Ti

zidni oslici Miljanu razlikuju od drugih dvo-

raca u Hrvatskoj. Tijekom povijesti dvorac

je bio različito bojan i oslikavan. Potanko

istraživanje pročelja proveo je 1980-ih Hr-

vatski restauratorski zavod. Početkom 17.

stoljeća sjeverno krilo bilo je bijelo. Potkraj

17. stoljeća, kad je već postojalo i zapadno

pročelje, Miljana je bila u sivoj fazi: svijetlo-

siva podloga oslikana bijelim pravokutnim

poljima. U prvoj polovici 18. stoljeća proče-

lja su crno-plava s bijelim oslikom na uglo-

vima i oko prozora te s bijelim medaljonima

i pravokutnim poljima. Današnja Miljana

obnovljena je upravo u toj crno-plavoj fazi.

U drugoj polovici 18. stoljeća, kad su na za-

padnom pročelju dograđeni rizalitni istaci

(sanitarije), Miljana je bila bijela s uglovnim

kvadrima i okvirima oko prozora oker boje.

U 19. stoljeću dvorac je nekoliko puta ra-

zličito obojan. Najčešće i najdulje ostao je

bijel, do posljednje obnove osamdesetih

godina 20. stoljeća, kad je restaurirano ba-

rokno pročelje kakvo je i danas.

Osim obojanih pročelja, dvorac je oslikan

i u unutrašnjosti, više nego bilo koji drugi

dvorac u Hrvatskom zagorju. U sedam od

osam salona na katu nalaze se najvrednije

zidne slike iz doba rokokoa u Hrvatskoj. Sve

su obnovljene. Treći i osmi salon su obnov-

ljeni 1980-ih, a ostalih pet salona u obnovi

od 2010. do 2015., koja je uključivala i po-

novnu restauraciju dva salona obnovljena

za vrijeme dr. Kajfeža. Oslici su rađeni u fres-co i secco tehnici, tj. na mokru i suhu žbuku.

Na oslikanim zidovima i nišama prozora

prikazane su najčešće astrološke teme, pa-

storalni prikazi i scene iz svakodnevnog ži-

vota plemstva Hrvatskoga zagorja u drugoj

polovici 18. stoljeća. U prozorskim nišama

nalazimo raznolike alegorijske prikaze.

Autorstvo slika pripisuje se Antonu Josi-

pu Lerchingeru, slovenskom baroknom

Obnovljeni sjeverozapadni salon na katu dvorca 2017. foto: D. Fabijanić

Obnovljeni sjeveroistočni salon na katu dvorca 2017. foto: D. Fabijanić

moj grad 3 9

Pogled s trijema sjevernoga krila dvorca na južno krilo 2017., foto: D. Fabijanić Tornjić sa satom iznad ulaza u dvorac 2017., foto: D. Fabijanić

fresko-slikaru (1720.-1787.) koji je oslikao

brojne crkve u Sloveniji i Hrvatskom zagor-

ju. U Hrvatskoj je, primjerice, oslikao kapelu

dvorca obitelji Oršić u Gornjoj Stubici, crkvu

sv. Marije u Taborskom i hodočasničku cr-

kvu sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu

u Krapini.

Od izvornog pokućstva očuvane su samo

dvije rokoko kaljeve peći iz 18. stoljeća.

O povijesnom perivoju dvorca Miljane ne

znamo mnogo. Stari nacrti nisu sačuvani,

a katastarska karta iz 1861. pokazuje samo

postojanje dva vrta zapadno od dvorca, ve-

likog voćnjaka sjeverno i velike livade juž-

no. Tragovi vrta ispred zapadnoga pročelja

i danas su vidljivi. Nikakvi grafički ili pisani

izvori o vrtovima i mogućem perivoju ne

postoje. Možemo samo pretpostavljati

da je perivoj uređen krajem 19. stoljeća, u

doba kad su gotovo svi dvorci Hrvatskoga

zagorja imali perivoj pejsažno-romanti-

čarskih i historicističkih obilježja. Iako je

Miljanin perivoj 1973. zaštićen kao spome-

nik parkovne arhitekture na površini 1,75

hektara, od povijesnoga perivoja ostalo je

malo: skupine starih stabala i očuvan pro-

stor, neizgrađen novim građevinama. Saču-

vano je osam hektara okućnice oko dvorca,

što omogućuje doživljaj dvorca i nekadaš-

njega posjeda u autohtonom ambijentu

bez nove izgradnje u neposrednoj blizini.

Prilikom obnove od 2010. do 2015. uređeni

su pejsažni perivoj na velikoj livadi ispred

južnog pročelja dvorca te suvremeno obli-

kovan perivoj ispred istočnog pročelja.

Vlasnici: od Ratkaja do Kajfeža Prvi vlasnik dvorca i posjeda Miljana bila je

plemićka obitelj Ratkaj, koja je i izgradila

dvorac. Posjedovali su Miljanu gotovo dva

stoljeća, od početka 17. do kraja 18. - do

1793. kad umire posljednji muški član obi-

telji Ratkaj. Od tada su se mijenjali vlasnici,

a neko je vrijeme Miljana bila u posjedu

Kraljevske uprave. Godine 1852. dvorac je

od države kupio Antun pl. Kuhtić (Kuchtich)

za svog nećaka Ljudevita pl. Kuhtića koji se

oženio Ernestinom groficom Oršić. Dvorac

je 1890. kupila obitelj Jäger, u čijem je vla-

sništvu bio do 1978., kad vlasnik Miljane

postaje dr. Franjo Kajfež. U posjedu obitelji

Kajfež je do 2010., kad Miljanu kupuje tvrt-

ka Kamgrad objekti d.o.o. u stopostotnom

vlasništvu Dragutina Kamenskog.

U sklopu velikoga vlastelinstva Veliki Tabor,

obitelj Ratkaj je posjedovala dvorce Miljanu,

Mali Tabor i Veliku Horvatsku. Veliki Tabor u

neposrednoj blizini dvorca Miljana nedav-

no je obnovljen kao dio Muzeja Hrvatskoga

zagorja i jedan je u nizu hrvatskih muze-

ja-dvoraca. Bilo je to sjedište obitelji Ratkaj

i rijedak je primjer u Hrvatskoj sačuvanog

kontinuiteta stanovanja srednjovjekovno-

ga plemićkoga grada (burga). Mali Tabor,

koji se spominje od kraja 15. stoljeća, danas

je u privatnom vlasništvu, bez namjene i

u lošem stanju te je ponuđen na prodaju.

Od četverokrilnog renesansnog dvorca Ve-

lika Horvatska, izgrađenog 1611., ostalo je

samo jedno krilo. Dvorac je u državnom vla-

sništvu, bez namjene i godinama propada,

otkad se 1980-ih iselila osnovna škola koja

je u dvorcu bila od 1914.

Obitelj Ratkaj (Rattkay, izvorno de Ratkha)

doselila se početkom 16. stoljeća u Hrvat-

sku iz sjeverne Ugarske (današnja južna

Slovačka). Prvi put obitelj se spominje 1400.

godine. Prvi Ratkaj u Hrvatskoj bio je Pavao,

koji je za zasluge u ratu od Ivaniša Korvina,

sina kralja Matije Korvina, 1502. dobio vla-

stelinstvo Veliki Tabor. Umro je već sljedeće

godine, pa posjed nasljeđuju njegova bra-

ća Benedikt i Ladislav, koji su ostali živjeti

u Hrvatskoj. Od Ladislava, koji je poginuo

Krajem 17. i početkom 18. stoljeća oslikana su pročelja dvor-ca i vanjski zid dvorišta; današnja Miljana obnovljena je u crno-plavoj fazi iz prve polovice 18. stoljeća

moj grad4 0

u Mohačkoj bitki, potječu svi daljnji Ratkaji

u Hrvatskoj. Obitelj dobiva barunat 1559.,

a 1687. i grofovstvo. Nakon toga mirno

živi na svojim posjedima bez isticanja na

visokim staleškim i vojnim položajima. Iz

te obitelji potječe prvi hrvatski povjesničar

Juraj Ratkaj (1616.-1666.), sin Petra Ratkaja

i Barbare Erdödy, zagrebački kanonik koji je

sudjelovao u borbama protiv Turaka i u Tri-

desetogodišnjem ratu, a bio je i zastupnik

u Ugarskom saboru. Godine 1652. objavio

je u Beču prvu sustavno pisanu hrvatsku

povijest pod naslovom „Memoria Regum et Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae“.

Ratkajev prolaz u Zagrebu nosi njegovo

ime.

Nakon smrti Josipa Ivana Ratkaja (1720.-

1793.) izumire obitelj u muškom koljenu.

Posljednje grofice Ratkaj udale su se u ba-

runsku obitelj Wintershoffen i grofovsku

kranjsku obitelj Barbo von Waxenstein. Dio

obiteljske imovine nakon 1793. naslijedio

je barun Josip Wintershoffen, sin njegove

sestre Ane Marije, a Veliki Tabor preuzela je

Ugarska dvorska komora.

Od 1793. do 1980. ne znamo što se događa-

lo s Miljanom. Tijekom tih 187 godina u lite-

raturi se spominju obitelji Kuhtić (Kuchtich)

i Jäger, koje su posjedovale dvorac Miljanu,

ali nema podataka o obiteljima, kao ni o ži-

votu u dvorcu. Spominje se da je na posje-

du Miljana u doba obitelji Jäger radila mala

sirana.

U novije doba Miljana je postala poznata

1980-ih godina, kad vlasnik postaje dr. Fra-

njo Kajfež koji je kupio dvorac od obitelji

Jäger. Franjo Kajfež (1936.-2004.), znanstve-

nik, kolekcionar umjetnina i političar, rođen

je u Martijancu, petnaest kilometara istoč-

no od Varaždina. Budući da nije mogao ku-

piti dvorac u Martijancu, koji je 1970-ih bio

u društvenom (državnom) vlasništvu, jedini

dvorac na prodaju u privatnom vlasništvu

bila je Miljana. Dvorac je tada temeljito ob-

novljen, uz opsežne graditeljske i restaura-

torske radove. Obnova se temeljila na de-

taljnim konzervatorskim istraživanjima koje

je provodio Hrvatski restauratorski zavod.

Do tada zapušten i uslijed neodržavanja

neugledan dvorac, nakon obnove postao je

cilj turističkih posjeta - otvoren posjetitelji-

ma za razgledavanje. Osim obnovljenih zid-

nih slika u dva salona, razgledati se mogla i

zbirka antiknog pokućstva koje je dr. Kajfež

godinama skupljao.

Dr. Kajfež, supruga Lada i dvije kćeri živjeli

su u dvorcu tijekom cijele godine. Miljana

je bila njihov dom, kao što su dvorci bili u

prošlosti mjesta stanovanja i rada, gdje se

živjelo i upravljalo posjedom i gospodar-

skim aktivnostima koje su omogućavale

njegovo skupo održavanje. U dijelu prize-

mlja djelovala je farmaceutska tvrtka Mila-

bo, koju je dr. Kajfež utemeljio 1998., a ba-

vila se proizvodnjom i trgovinom lijekova.

Franjo Kajfež diplomirao je 1959. na Kemij-

skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje

je doktorirao 1968. Tvorac je lijeka Apaurin,

antidepresiva, poznatog u cijelom svijetu.

Utemeljitelj je i proizvodne tehnologije C

vitamina. Autor je 88 patenata i 150 znan-

stvenih radova. Bio je direktor razvoja i

istraživanja jedne švicarske farmaceutske

tvrtke, član njujorške akademije znanosti i

brojnih stručnih kemijskih i farmaceutskih

društava. Prihodi su mu omogućili kupnju

Miljane, njezinu obnovu i život u dvorcu.

Bio je prvi hrvatski ministar gospodarstva

u Vladi Republike Hrvatske (1992.-1993.),

prvi župan Krapinsko-zagorske županije

(1993.-1996.), savjetnik predsjednika Franje

Tuđmana (1998.-2000.), nositelj Spomenice

Domovinskog rata i Spomenice Domovin-

ske zahvalnosti te nekoliko državnih odli-

kovanja.

Miljana u vlasništvu Dragutina KamenskogMalo je dvoraca i kurija u Hrvatskom zagor-

ju u kojima se u drugoj polovici 20. stoljeća

kao i danas živi na tradicijski plemenitaški

način. Uobičajeno je to u mnogim zapad-

noeuropskim dvorcima kojima nije pre-

kinut životni kontinuitet nakon Drugoga

svjetskoga rata, za razliku od istočnoeurop-

skih zemalja u kojima su u socijalističkom

političkom ustroju dvorci i posjedi oduzeti

svojim vlasnicima.

Šest godina nakon smrti dr. Franje Kajfeža

supruga Lada i njegovih pet kćeri prodaju

dvorac Miljanu. Od kolovoza 2010. dvo-

rac je u posjedu tvrtke Kamgrad objekti

d.o.o., u vlasništvu Dragutina Kamenskog.

Kamenski je podrijetlom iz pregradskoga

kraja, nedaleko Miljane i Desinića. Novi

vlasnik temeljito je obnovio dvorac, restau-

rirao zidne oslike u preostalih pet salona

koji nisu bili ranije restaurirani te ponovno

restaurirao dva salona obnovljena za vrije-

me dr. Kajfeža, arhitektonski osuvremenio

U sedam od osam salona na katu nalaze se najvrednije zidne slike iz doba rokokoa u Hrvatskoj; sve su obnovljene

Perivoj oko jezera 2015., foto: N. Vasić

moj grad 4 1

Fresko oslik u niši prozora 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Saloni dvorca na katu 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Detalj fresko oslika u niši prozora 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Barokna peć 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Salon u dvorcu 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Fresko oslik u niši prozora 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Saloni dvorca na katu 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Detalj fresko oslika u niši prozora 2007., foto: M. O. Šćitaroci

moj grad4 2

dvorac, opremio opremom i sadržajima te

perivojno uredio vanjski prostor neposred-

no uz dvorac. Uočljivi su suvremeni zahvati

u dvorcu i njegovu okruženju prema mode-

lu restauracije i suvremenog unapređenja s

ciljem očuvanja i afirmacije kulturnoga do-

bra te prilagodbe suvremenim potrebama

uz uvažavanje naslijeđenih vrijednosti.

U cijelosti rekonstruiran i restauriran, dvorac

se koristi za potrebe Kamgrad grupe kao re-

prezentativna građevina i mjesto poslovnih

druženja, sastanaka, kulturnih i glazbenih

događanja, konferencija, predavanja i dr. S

obzirom na dosadašnji novac uložen u te-

meljitu i sustavnu obnovu, namjera je vla-

snika omogućiti turističke posjete i uključiti

dvorac u mrežu aktivnosti kulturnih dobara

Hrvatskoga zagorja. Priprema se osmišlja-

vanje muzeološkog programa i korištenja

za povremena događanja. Primjerice, u

rujnu 2017. u dvorcu je održan koncert

Zagrebačkog komornog orkestra s ruskim

violonistom Maximom Fedotovim. Takva

zamisao vodi do revitalizacije Miljane kao

vrijednoga naslijeđa dvoraca Hrvatskoga

zagorja i cijele Hrvatske. Miljana bi uz Veli-

ki Tabor mogla preuzeti značajnu ulogu u

turističkom i kulturnom razvoju sjeveroza-

padnog dijela Hrvatskoga zagorja.

Prema prostornom planu Općine Zagorska

Sela, prostor oko dvorca predviđen je za

gradnju turističkih sadržaja. Umreženjem

sa sličnim i kompatibilnim kulturnim i to-

pličkim/termalnim sadržajima, Miljana bi

mogla ostvariti svoje turističke i kulturne

ambicije. Bit će to najbolji način za afirmaci-

ju prošlosti, unapređenje sadašnjosti i odr-

živu budućnost – i Miljane i okolnoga kraja.

Kao pozitivan primjer revitalizacije kulture

dvoraca i kulturnih dobara, Miljana pred-

njači u Hrvatskoj već gotovo četiri desetlje-

ća. No, njezin model revitalizacije nije lako

primijeniti na brojnim drugim dvorcima

koji čekaju svoju priliku i novi život. Ipak,

primjer Miljane dobar je poticaj za prona-

laženje drukčijih modela revitalizacije i una-

pređenja hrvatskih dvoraca s dugoročnim

ciljem: obnova, održanje i afirmacija tisuću

hrvatskih dvoraca – od srednjovjekovnih

burgova, renesansnih ljetnikovaca do dvo-

raca i kurija od 17. do početka 20. stoljeća.

Hrvatsko zagorje kao prostor najgušće

dvorske izgradnje u Hrvatskoj zasigurno bi

moglo postati dobar primjer, za što su po-

trebni cjelovita zamisao, pozitivna politička

i društvena klima, usmjeren plan provedbe

i djelovanje sa strašću i ambicijom, poput

dvojice suvremenih Miljaninih vlasnika:

Kajfeža i Kamenskog.

Južno krilo dvorca 2017., foto: D. Fabijanić

Unutrašnje dvorište 2007., foto: M. O. Šćitaroci

Uživajte u Zagrebui uštedite.

Zagreb Card kartica omogućava vam besplatan javni gradski prijevoz, slobodan ulaz u šest prestižnih gradskih atrakcija, dodatne popuste u restoranima, trgovinama, muzejima…

Dostupno u verziji od 24 i 72 sata.VIŠE INFORMACIJA NA WWW.ZAGREBCARD.COM

Phot

o: D

avor

Rost

uhar

Sretan Božic i nova godina!

moj grad2

S A D R Ž A J

26

4

80

97

82

14

52

30

68

20

57

36

6972

24

60

43

26

61

Drago Diklić

ADVENT u Zagrebu

Balet i strast Jelka Yureshe

Izložba starih diploma hrvatskih liječnika

Dobrodošli u osamdesete

Obnovljena kopija Rafaelove freske

Da je Tesla živ, bio bi umjetnik

Kipovi i medalje Frane Kršinića

Dodijeljene Nagrade hrvatskog glumišta

125 godina Foto kluba Zagreb

Pedeset godina Zlatne piruete Zagreb

Kardiologija: tri dileme bolesnika

Nova Ves – prebendarski grad (1)

Naselje kurija od baroka do gotike

Crkva sv. Dizme

Povratak teplara na Novu Ves

Schonbach– romantičarsko imanje kojeg više nema

Dvorac Miljana

Park Grič na Gornjem gradu

OBLJETNICE

ZDRAVLJE

POVIJEST

INTERVJU

BOŽIĆ

KULTURA

moj grad 3

Časopis Zagreb moj grad dobio je 2011. godine preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport da se koristi kao dopunska literatura

u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, povijesti, likovne kulture, glazbene umjetnosti i drugih oblika nastave, kao što su projektna nastava ili interdisciplinarni oblici rada u školama.

Časopis se preporučuje i školskim knjižnicama.

Iznos možete uplatiti uplatnicom na adresu Bibra izdavaštvo, Tomislavov trg 21, 10000 Zagreb

ili na žiroračun: HR5124000081110046478.

Molimo da nam svakako pošaljete i svoju adresu na mail bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr ili fax 01/4880 555

ili poštom ispunjeni obrazac:

DARUJTE DRAGIM PRIJATELJIMA ZA BOŽIĆ PRETPLATU NA ČASOPIS ZAGREB MOJ GRAD (PET BROJEVA),

PROSINAC 2017. - PROSINAC 2018. CIJENA 100 KUNA.

ŽELITE LI SE PRETPLATITI NA ČASOPIS ZAGREB MOJ GRAD?

Godišnja pretplata za tiskano izdanje (4 broja) koje šaljemo na Vašu kućnu adresu iznosi 80 kuna.

Godišnja pretplata za PDF izdanje (4 broja) koje šaljemo na Vašu e-mail adresu iznosi 50 kuna.

I M P R E S U M

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.Trg kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hrwww.zagrebmojgrad.hr

Glavna urednica: Biserka Rajković Salata

Grafička urednica: Tomislava Cigić

Naslovnica: RED agencija

Redaktura i lektura: Diana Kučinić

Novinari: Milka Babović, Marijan Lipovac, Diana Kučinić

Suradnici: dr. sc. Snješka Knežević, dr. sc. Darija Vranešić Bender, dr. sc. Irena Kraševac, dr. sc. Mirjana Repanić Braun, Dunja Majnarić Radošević, akademik Mladen Obad Šćitaroci, dr. sc. Marina Bagarić, akademik Tonko Maroević, dr. sc. Dragan Damjanović dr. sc. Željka Čorak Goran Matović

Fotografi: Ines Novković, Branko Hrkač, Saša Novković

Marketing: Redakcija

Tisak:

Časopis je realiziran uz potporu Grada Zagreba