Epidemija popustljivog odgoja djece.pdf

7/24/2019 Epidemija popustljivog odgoja djece.pdf

1/19

bibliotekaMl

izvrsna urednica:Sandra Ukalovi

Robert Shaw i Stephanie Wood

Epidemija popustljivog odgoja

izdava :V.BJLd.o.o.10010 Zagreb, Dra evi ka 12tel: 01/6235-419, fax: 0T/6235-418e-mail: [email protected]

za izdava a:Boko Zatezalo

urednica knjige:Jasna Grubjei

lektura i korektura:Ljerka esi

grafi ka priprema:V.6.Z. studio, Zagreb

tisak:

Radin printtravanj 2009.
mailto:[email protected]://www.vbz.hr/http://www.vbz.hr/mailto:[email protected]


2/19

RobertShawi Stephanie Wood

EpidemijapopustljivogodgojaZato su djeca nevesela, nezadovoljna,sebina... te kako im pomoi

s engleskoga prevela:

Alma Keser Brozovi


3/19

9 Uvod: Buenje!

13 1. Pogoena djeca, pogoene obitelji

33 2. Kako ete svoje dijete nauiti ljubavi

53 3. Krenuti pravim putem

75 4. Istina i posljedice odgoja djece

99 5. ija je ovo kua, na kraju krajeva?

125 6. Odgoj kreposne djece u svijetu bez vrijednosti

149 7. Ne diraj daljinsk i upravlja

177 8. Tko mi je ukrao djetinjstvo?191 9. Bez do ticaja, bez kontrole

209 Pogovori to svaki rod itelj treba znati

215 Ostanimo u vezi

217 Prijedlog za itanje

221 Literatura

229 Zahvale


4/19

Konano jedna knjiga koja kritiki preispituje veliku tetu koju je per-misivno roditeljstvo nanijelo shvaanju razvoja djeteta. Doktor RobertShaw nas vodi kroz dileme suvremenog doba: trebamo li uope, i akotrebamo - kada,, obratiti pozornost na zahtjeve djece, zanemariti ih,kazniti djecu ili se s njima sloiti. Mudrim i znalakim tonom, doktor

Shaw izraava svoju vjeru u nau sposobnost da dobro obavimo posao iistodobno ukazuje na nae propuste i slabosti. Ova e knjiga biti uz vasod zaea vaeg djeteta do njegove zrelosti a zatim e je ono prenijetina svoju djecu.

Carol J. Eagle, doktorica znanosti, poasna profesorica Odjela za psihijatriju

Medicinskog fakulteta Albert Einstein i autorica knjige

Ali That She Can Be (to sve ona moe biti)


5/19

Buenje!

Pravo mjerilo civiliziranosti nije broj stanovnika, niti veliinagradova, niti urodi - ne, niti jedno od toga. Pravo mjerilo suljudi koje dotino drutvo proizvodi.

Ralph VValdo Emerson, Civilizacija(1870. godine)

Kad su se u novinskim izvjeima, u proljee 1999. godine, poele pojavljivati vijesti o katastrofi u srednjoj koli Columbine u Littletonu,u dravi Colorado, u kojem su dvojica tinejdera bez milosti poubijaladvanaestoricu svojih kolega i jednog nastavnika te ranili dvadeset itroje drugih uenika, prvo to sam pomislio, kao vjerojatno i veinavas, bilo je: to moe navesti mladu osobu da mjesecima planira takvozvjerstvo - a onda ga i poini?

Kako bi poinili takav hladnokrvni zloin, ovi djeaci su morali bitiizrazito odvojeni i otueni od svake pojedine osobe u svojoj okolini - odsvojih roditelja, obitelji, nastavnika, vrnjaka i drutva openito. Oni sumorali ivjeti ivotom koji je bio toliko nezbiljski, virtualan da nisumogli dovoljno snano osjetiti kakav e biti uinak onoga to su radili.Nije bilo nieg to bi zaustavilo njihovo ponaanje, koje je uvelike bilonalik besmislenom ubijanju u videoigri. Oni su, zacijelo, bili potpuno

i zolirani, zacijelo nisu shvaali da postoje ljudi s kojima bi mogli razgovarati o svom osjeaju osamljenosti, praznine, oaja, prezira i bijesa.

Znam koji uvjeti stvaraju djecu kao to su ova i mogu vam rei kako80 mogu izbjei ovakvi problemi vae djece te kako ete ih istrgnuti

i/kandi ove epidemije, ako je ona ve uhvatila maha. Moje klinikoiskustvo je veoma iroko. Ve godinama sam u kontaktu s tisuamadjece i obitelji koje imaju problema sa svim moguim vrstama poremeaja u ponaanju: s tjeskobom, problemima u koli i u uenju, problemima u obitelji, psihosomatskim bolestima, poremeajima prehrane


6/19

i itavim spektrom autistikih sindroma. Obuavao sam strunjakei vodio psihijatrijske programe u bolnici Mount Sinai u New Yorkui na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, gdje sam drao teajmentalnog zdravlja za djecu i obitelji za itav Juni Bronx. Isto takosam obiteljima i djeci grada Berkleyja u Califomiji pruao psihijatrijskeusluge. Sa svojom suprugom, Judith Shaw, psihoterapeutkinjom koja

uglavnom radi s obiteljima, osnovao sam Obiteljski institut u Berkleyju,ustanovu za obiteljski tretman i obuku psihologa u kojoj obavljamo iterapiju s cijelim obiteljima i parovima.

Radio sam u uvjetima koji su zadovoljavali potrebe dobrostojeih,esto i bogatih obitelji. Proveo sam mnogo godina radei u getima usamom sreditu grada. Vidio sam sve i svata, i nakon svih tih godinadoao sam do zakljuka da smo se kao roditelji postepeno pomirili s

ponaanjem i postupcima koji su recept za katastrofu.Nekad nam je vanost roditeljstva bila daleko jasnija, no neto sedogodilo i mi smo zaboravili to djeca zapravo trebaju kako bi odraslai postala sretni i odgovorni odrasli ljudi. Izgubili smo osjeaj za ono to

je u ivotu nae djece najvanije - a kad i znamo to je to, ne troimo nivrijeme ni energiju da te potrebe zadovoljimo. Zatim, primijetio samkako se mnoge stvari preutno toleriraju. Nije korektno samo ustvrditida neki nai izbori ivotnog stila nisu u interesu nae djece, usprkosnaim dobrim namjerama, niti da oni ugroavaju njihovu priliku dazadovolje potrebu za povezanou, rutinom i hranom bez kojih nemazdravog razvoja djeteta. Jer mi smo zanemarili pristojnost i moralnostkoji su nekad bih smjernice pomou kojih su roditelji znali to euiniti sa svojom djecom. Obezvrijedili smo i sve ono to podravasveti prelazak ljudskosti s jedne generacije na drugu koji se odvija unevjerojatnom odnosu ljubavi izmeu majke i djeteta.

Ovo je knjiga o vaoj djeci, vaim unucima i njihovoj budunosti. Onase bavi stvarima koje vidite oko sebe, a ne nekom tajnovitom boleu ilinekim stranim zloinom tinejdera koji je poinjen daleko od vaegudobnog doma. Dok budete itali primijetit ete da ja esto ne odabiremone primjere epidemije koji dolaze iz moje prakse, to je uobiajeno uknjigama drugih psihijatara. Umjesto toga, ja poseem za primjerimaiz ivota na koje nailazim izvan svoje ordinacije, u svojoj okolini - u

susjedstvu, restoranima i domovima svojih prijatelja. Tu epidemiju najbolje ilustriraju ponaanja i stavovi s kojima se i vi, vjerujem, susreete.Djeca i roditelji koji su pogoeni njome ne skrivaju se po kauima svojihterapeuta - oni su posvuda, izloeni svaijem pogledu.


7/19

Ova knjiga nije prirunik s praktinim savjetima o tomekakoete netouiniti, ona govori o tome to morateuiniti. Ona je plan za suzbijanjeotrovnih elemenata u naoj kulturi: pritiska te kulture na nae roditelje,izostanka oputenih trenutaka provedenih u krugu obitelji, otvorenognaputanja tradicionalnih vrijednosti potenja i truda, pogubnog uinkazasienja putem medija i potroakog duha koji neprekidno potkopavaju

zadovoljstvo i poveavaju nau potrebu za stjecanjem. Posjedovanje nina koji nain ne moe nadomjestiti vee ivotne vrijednosti koje namdonosi naporan rad, ispunjenje koje osjeamo zbog rezultata svog rada,dobrih djela, zbog ljubavi koju pruamo i dobivamo. Ljudska dua serazvija dok daje, dok se brine o drugima i povezuje s njima, jaa u razumijevanju i ispunjenju. Unato dobrim namjerama njihovih roditelja,mnoga dananja djeca su i nehotice odgojena tako da uzimaju a nikadne daju nita za uzvrat, da prikupljaju a nikad ne dijele, da posjedujua da nikad ne cijene vrijednost toga to imaju. I naalost, mi ivimo ukulturi koju sve vie kontroliraju ljudi koji su i sami rtve te epidemijei koji, zbog toga, ne mogu svojoj djeci prenijeti vrijednost empatije nitiih mogu poduiti moralu.

Vjerujem da nam odgoj djece treba biti najbolja prilika za ispunjenje,zadovoljstvo i radost. Neki od vas su to moda i iskusili. No kad danaspogledam ljude u svojoj okolini, vidim da se to sve manje moe rei

za veinu obitelji. itavu karijeru posvetio sam tome da roditeljimaiz svih socijalnih sredina pomognem u odgoju prilagoene, snane isuosjeajne djece. Sto je jo vanije, moja vlastita djeca i moj brak ostaliSU najvanije (i izuzetno vrijedno) sredite moga ivota. Moj krajnjieilj je to da pokaem roditeljima kako pronai istinsku sreu u brizi oSvojoj obitelji i odabrati kako e odgajati djecu na nain koji e hranitinjihovu duu. Istodobno moramo zajednikim snagama raditi na tome

da onesposobimo tempiranu bombu koja kuca u srcima milijuna djecekojima je uskraena potrebna panja.

Nae drutvo je postalo drutvo bogalja. Vie ne moemo raunatina tradicionalna uporita - kao to su ira obitelj, religijske institucije,drutveni programi i pouzdane dravne kole - koja su neko pomagalaodgoju i obrazovanju djece. Izgleda mi vrlo tuno to to se roditeljimamora govoriti kako e za svoju djecu pronai sigurno utoite u drutvu

koje se vie ne brine za njih.Pa ipak, postoji nada, budui da taj virus ne uzrokuje bolest odkoje djeca sama obolijevaju - ona je rezultat njihova odgoja. Sve toroditelji moraju uiniti je to da promijene svoje ponaanje pa e se stanje njihove djece popraviti. Stranice koje slijede definiraju spomenuti


8/19

problem, ukazuju na dobronamjerne, ali i opasne, metode odgoja djecekoje pridonose njegovoj pojavi, i pruaju jasne smjernice vezane uz tokako vae dijete spasiti od te epidemije. Treba djelovati brzo; krajnji jeas. Ako pogledate veernje vijesti - ili samo proetate po svom kvartuili pogledate u trgovine u svom susjedstvu - odmah e vam biti jasnozbog ega.


9/19

- Pogoena djeca,pogoene obitelji

Vi ste lukovi s kojih su vaa djeca izbaena poput ivihstrijela.

Kahlil Gibran, Prorok(1923.)

Nalazimo se u krizi. Kod velikog broja djece, ukljuujui ak i onu kojabi se mogla smatrati privilegiranom, vie se ne razvija solidarnost,potovanje moralnih vrijednosti i sposobnost da vole, koji su prijekopotrebni da bi nae drutvo doseglo stupanj o kojem smo oduvijeksanjali. Emocionalno, psiholoko i moralno stanje dananje generacijedjece doseglo je zastraujue nisku toku pa je, da bismo ih spasili, potreban radikalan zaokret u nainu naeg razmiljanja. Prije samo nekolikogodina svi smo ozbiljno nijekali taj problem, no nedavne alarmantnepojave u naem drutvu navode nas da se suoimo s neizbjenim: naakultura vie ne prua ono prijeko potrebno za istinsko napredovanje naedjece. Pogledajte oko sebe. Dok su sretne obitelji nekada bile normalnapojava, danas sve ee viamo roditelje koji frenetino jure s jednogposla na drugi - djeca plau, prepiru se, izraavaju zlovolju, dure se dokih roditelji grde kad se ale, ili ignoriraju svoje neposluno, mrzovoljnodijete. Moete li ui u bilo koju trgovinu, restoran ili knjinicu a da nevidite tu tmurnu djecu kako vrite, bacaju hranu ili izvlae omote iliknjige s polica? Je li vam ugodno kad vidite takve scene - ili dolaziteMiskuenje da okrenete glavu na drugu stranu?

Iznekog udnog razloga, mi se s tim nosimo tako da skreemo pogled,do ne primjeujemo, da ne marimo. Meutim, pred tim vie ne smijemoAlt:varati oi: postoji gomila dokaza koji nam danas govore to je zaistadobro - ili stvarno kodljivo - za nau djecu, a i ja vam u ovoj knjizi e-11m pomoi da pronaete snagu da uinite ono to se mora uiniti kakobiste odgojili sretno, marljivo i suosjeajno dijete. elim vas potaknutidf Ozbiljno razmislite o svom ivotnom stilu, svojim vrijednostima iC'l Ijevima te onom to bi vaa draga djeica mogla uskoro postati. elim


10/19

vam pomoi da stvorite obiteljsko okruje prijeko potrebno za njihovubudunost - i za samu budunost civilizacije.

Da se neto loe dogaa s naom civilizacijom postalo nam je jasnije20. travnja 1999. godine, kad su Eric Harris i Dylan Klebold, sa zmijskomhladnokrvnou, poubijali dvanaestoricu svojih kolega i nastavnikai ranili dvadeset i troje drugih uenika u neko mirnim uionicama

Srednje kole Columbine, u gradiu Littletonu u Coloradu. Nakontoga su uslijedile strahote 11. rujna 2001. godine: nitko iv nee nikadzaboraviti dan kad su religiozni ekstremisti oteli etiri aviona punaputnika i s njima se zabili u dva nebodera Svjetskoga trgovakog centrai u Pentagon, ubivi tisue nedunih ljudi i iza sebe ostavili oaloenugomilu udovica, siroadi, roaka, prijatelja i graana.

Dvije nepovezane strahote, zaete su na dva suprotna kraja svijeta: uidilinim, dobrostojeim predgraima Colorada i u pustim, pjeanimolujama ibanim pustinjama i spiljama Afganistana. Kako je mogue dapostoje slinosti izmeu tih zloinaca i tih kljunih dogaaja? I jedni idrugi pokazuju do kojih se krajnosti djeca mogu dovesti. I jedni i drugisu pokazali nemilosrdnu okrutnost koju moemo oekivati samo odljudi koji su otueni od sebe samih i kojima manjka suosjeanje premadrugima. I jedna i druga skupina zloinaca bili su teroristi, mnogi odnjih su dolazili iz bogatijih obitelji: jedna se skupina sastojala od islam

skih fundamentalista koji su bezobzirno stremili tome da svijet postanetalac njihove ideologije; drugi su bili mlai ali jednako tako zbunjenidomai teroristi, ako mi dopustite da to tako kaem, ispunjeni mrnjomi oajem, koji su si isto tako utuvili u glavu da moraju uspostaviti kontrolu i kojima je potpuno nedostajala empatija. Religiozni radikali subezosjeajno ubijali strance zbog ideala; otueni, pompozni tinejderskiubojice terorizirali su svoje poznanike: prijatelje, nastavnike, ljude kojisu im trebali neto znaiti. To su bili odnosi koji su u njihovom ivotutrebali imati nekakvu vrijednost, pa ipak, to nije bio sluaj. ovjek doneke mjere moe razumjeti zloin poinjen iz bijesa: donekle moemoshvatiti zato ljudi na nekom stupnju postaju dovoljno pohlepni ili oajnida opljakaju banku ili da pronevjere novac u svojim kompanijama. No,ne moemo se poistovjetiti s besmislenim pokoljem; tim srednjokolskogubojice je neto to normalan ovjek ne moe shvatiti.

Kad na rukama drite dijete i gledate kako se njegovo milo lice okree

prema vama, nadate se i oekujete da e ono samo od sebe odrasti uzrelu i samilosnu osobu. Meutim, te stvari ne dolaze prirodno - odgojdjece moe imati razliite ishode, ukljuujui i one dvije tragine situacijekoje sam upravo spomenuo. Kao kultura, moramo poeti prihvaati


11/19

injenicu da je put do ozbiljnih disfunkcija prilino esto jedva zamjetljiv. Pomoi u vam da odredite to uzrokuje tu epidemiju i potaknutu vas da ozbiljnije razmislite o stvarima koje vi inite i o tome kakoone utjeu na vau djecu. Poput termita, epidemija problematinogponaanja moe neujno izgristi temelje vaeg ivota i uiniti velikutetu prije nego to to primijetite. Ako roditelji ne budu na siguran,

konstruktivan i vrst nain obuavali svoju djecu kako bi trebalipostupati u naem drutvu, tada e ona osjetiti prirodni poriv da seidentificiraju s nekom osobom ili pokretom koji ih lako mogu odvestido najdestruktivnijih ponaanja. Tada e, dodue, biti obueni, aliosoba koja ih je obuila neete biti vi, ve nekakvi neuraunjivi vrnjaci,mediji ili radikalan religijski kult.

Uitelji te bake i djedovi ve godinama se tue na to da su dananjadjeca izmakla nadzoru, a sluaj u Columbineu je potvrdio da su njihovastrahovanja bila opravdana. Dogaaji od 11. rujna su otkrili koliko

je potencijalno opasno kad djeca postaju ljudi bez empatije. Mi smookretali lea - sve dok njihovo ponaanje nije postalo toliko uasno daga vie ne moemo ignorirati. Ova knjiga treba posluiti kao znak zaUzbunu. Dolo je vrijeme da se suoimo s neizbjenim: vie jednostavnone moemo dopustiti da nam se djeca odgajaju na taj nain.

Mi odreujemo budunost svoje djeceDjeca su izuzetno prilagodljiva i podatna, pa nain na koji ih odgajamo uvelikoj mjeri odreuje to kakvi e ljudi oni postati. Vjerujem da trendoviu roditeljskom odgoju koji su se pojavili u posljednih trideset godinaidu u prilog razvoju otuenoga, nekomunikativnog djeteta, djeteta spotekoama u uenju, djeteta koje nije mogue kontrolirati. Svjedocismo epidemije problema u koli, u uenju i ponaanju. Svi nastavnici

primjeuju kako im u razrede dolaze djeca koja nisu sposobna sudjelovati u nastavnom procesu zbog toga to se ne mogu usredotoiti,Sto ne vide svrhu uenja, to se ne mogu uklopiti u svoju skupinu nitiU sustav pravila zato to nemaju elju za stjecanjem znanja. U svomekstremnom obliku, naa kultura vjerojatno odgaja generaciju otuene,grabeljive djece koja su inteligentna ali koja, istodobno, nisu sposobnatovati osjeaje i stavove drugih ljudi.

Ta epidemija se, poput magle, iri itavom naom civilizacijom.Koditelji se nalaze u situaciji da moraju robovati materijalistikomdrutvu, drutvu koje pretjerano cijeni uspjene, zbog ega oni morajuna poslu provoditi beskrajne sate kako bi to vie zaradili. Oni ne mogupronai termin u kojem e se baviti stvarima prijeko potrebnima za


12/19

ostvarivanje veze s vlastitom djecom. Toliko se boje toga da bi mogli nakoditi svom djetetu, naruiti njegovo samopotovanje ili uguiti njegovukreativnost da su izgubili osjeaj za ulogu djeteta u obitelji. Oni svojojdjeci rijetko postavljaju granice, ne doputaju im da osjete frustraciju izanemaruju njihov moralni i duhovni razvoj. Zbog toga se kod njih ne

razvijaju osnovne vrijednosti kao to su empatija, trud, dunost i ast.Povrh svega toga, oni preputaju svoju djecu utjecaju medija - djecagube previe vremena na zaglupljujuu elektroniku zabavu kao to sutelevizija i videoigre, koji koe razvoj njihove pismenosti i kreativnostite njihov drutveni razvoj. Ta se neobuzdana, neodgojena djeca vrte ukrugu svog problematinog ponaanja koje se sve vie iri, dok na krajune doe do stvarnih granica - granica koje preesto moraju postavljati

institucije poput kola ili, u krajnjem sluaju, zakon.Kakvi su izgledi da se takvo to dogodi vaem djetetu? Odgovor

ovisi o stilu ivota kojeg ste odabrali. Ba svaka odluka koja udaljavavau obitelj od onoga to znamo da je dobro za vau djecu - od privrenosti osobi koja je primarni skrbnik djeteta; sigurne i organiziranesredine u kojoj vlada red; i od mnogo slobodnog vremena za razvojkreativnosti i mate - poveava opasnosti za razvoj vaeg djeteta. Nije

lako napraviti pravi izbor, i zato, je vaa odluka, na ovaj ili onaj nain,potencijalna opasnost.

Suoavanje s dokazimaDokaze epidemije moemo svakodnevno nai u novinama. Djeca naizgled funkcioniraju na prihvatljivom spoznajnom i drutvenom stupnju,

ali je oito da nisu razvili vrst centar moralne i emocionalne kontroleim se mogu okrenuti protiv vlastitih vrnjaka, roditelja i osoba koji unjihovom ivotu predstavljaju autoritet. U razdoblju nakon pokolja ukoli Columbine bilo je bezbroj pokuaja da se rasvijetle pojedinosti iuzroci tragedije. Isprva su svi naklapali o tome kako su djeaci izgledali normalno - kako su se bavili sportom, radili u pizzeriji i ili nakolske zabave. Onda su u medijima poela spominjati zadirkivanja i

izoliranje s kojima su se suoavali u uenikoj zajednici ponajvie odstrane klanova jocksa* i nerdsa.** Harris i Klebold su pripadali

* uenik ili student koji se intenzivno bavi sportom , ali ga njegovi kolege ne smatraju osobito pametnim ili uspjenim

u teorijskim predmetim a (opaska prevoditeljice)

naziv za dosadne, glupe i neprihvaene osobe ili za osobe ops jednute kompju terima (opaska prevoditeljice)


13/19

jednoj drutveno odmetnutoj skupini koja sluala goth glazbu ibila poznata kao Mafija u kabanicama, zbog crnih vojnikih kabanicakoje su nosili u kolu. Svakako mi izgleda kako je ve ta odjea, samapo sebi, mogla izazvati sumnju. Znatno popularniji jocki su, navodno,okrutno ismijavali pripadnike Mafije u trenkotima. Na kraju je javnostsaznala za poruke pune mrnje koje je Eric Harris slao putem osobne

web-stranice, za nasilne prie koje je sastavljao na satu kreativnog pisanjai o streljivu koje je nagomilavao u svojoj spavaoj sobi i obiteljskoj garai.Saznali smo i to da su dvojica djeaka s videokamerom, u Harrisovudomu, snimali svoje planove, dok su im roditelji vrsto spavali u sobina katu, a Eric Harris gutao Zolofte i Luvoxe, lijekove protiv depresije.Oba djeaka su imala policijske dosjee - bili su uhieni zbog kraeelektronikih dijelova iz jednog kombija - a Harris je rekao socijalnomradniku koji ga je pratio dok je bio na izdravanju uvjetne kazne da

razmilja o ubojstvu i samoubojstvu. I zaista, slubenici maloljetnikogsuda koji su bili ukljueni u sluaj su tvrdili kako su ih Harris i Kleboldnasamarili rekavi da su uspjeno svladali program za kontroliranjegnjeva, koji je bio dio njihove kazne - to je dobar dokaz intelektualnih i spoznajnih sposobnosti koje su djeacima omoguile da se kreuunutar prihvatljivih drutvenih okvira.

Postojale su jasne naznake Harrisove nasilnosti. Njegovi roditelji su

se savjetovali sa strunjacima i bili potpuno svjesni injenice da netonije u redu, pa ne razumijem zbog ega su mu i dalje doputali potpunu privatnost koja mu je omoguavala da u svojoj spavaoj sobi drioruje. Zbog ega je policija doputala da im djeak izmakne nadzoru?Znai li to da su silni poremeaji kod dananje mladei postali netoSto vie nikoga ne iznenauje? Koliko ja znam, obje obitelji su, naalost,odluile da e drati u tajnosti sve to se dogaalo u njihovom domu iS njihovom djecom, i oito nisu voljni svojom priom pomoi drugim

ljudima koji imaju sline probleme.Do sada je nae drutvo taj istinski uas u koli Colombine i ostale

Oruane napade po kolama tretiralo kao nepovezane, odvojene dogaaje. No ukoliko ih usporedno analizirate, vidjet ete da se svi elementipotpuno poklapaju. Vidjet ete koliko je mnogo takve emocionalnonaputene, moralno zakrljale djece. S njima nitko ne razgovara, akni onda kad ona sama putem svojih postupaka i rijei vape za pomoi.A onda se, kad svojim ponaanjem prijeu granice doputenog, svi

oni koji su mogli primijetiti njihovu krizu, i koji su im mogli pomoi,

* Btil u rock glazbi, popu laran 1980-tih, koji se razvio iz punk glazbe. Rije esto podr azumijeva zamisli o kraju svije

ta, smrt i i avlu, (opaska prevoditeljice)


14/19

ude to je to dijete moglo poiniti takav zloin. Navest u nekolikonedavnih primjera:

5. oujka 2001. godine, u Srednjoj koli Santana, koja se nalazi uidilinom predgrau kalifomijskog grada Santee, petnaestogodinjiodmetnik je otvorio vatru na razredne kolege, pri emu je ubio dvojicu

i ranio trinaestoricu. Ubojica, Charles Andrew Andy Williams, jeivio sam s ocem, osobom koja je rijetko boravila kod kue. Andy je,navodno, vrijeme nakon kole provodio u skate parku, ispijajui pivoi drogirajui se. Njegova majka je ivjela na drugom kraju zemlje, naIstonoj obali. Novinska izvjea spominju podatak da je ona zadnjiput sa sinom razgovarala neposredno nakon boinih blagdana, okodva mjeseca prije nego to je poinio zloin odbivi njegovu molbuda ode na istok i ivi s njom. Nakon pucnjave je izjavila kako smatra

da je Andy izgubljen sluaj. Njegovi prijatelji iz srednje kole paak i jedan odrastao ovjek - momak koji je ivio s Williamsovomnajboljom prijateljicom - priznali su kasnije da je djeak spominjaokako planira pucati po koli, no nitko od njih ga nije shvatio dovoljnoozbiljno da bi o tome obavijestio vlasti. Williams je novinskoj izvjestiteljici ABC-a, Diani Sawyer, u ekskluzivnom intervjuu iz zatvorskeelije, rekao kako se nadao da e netko od desetak uenika kojima jepriao o svojim planovima uiniti neto da ga zaustave, ali da su gaoni, umjesto toga, jo i nagovarali na zloin.

etrnaestogodinja djevojica iz jedne crkvene kole u Pennsylvanijije u kolskom restoranu pucala u svoju kolsku kolegicu, pogodivije u ruku, samo nekoliko dana nakon incidenta u Srednjoj koliSantana. Ubojica, koja je tvrdila kako ju je njena kolegica ogovarala,neposredno prije toga bila je premjetena u tu malu katoliku koluzato to se nije mogla uklopiti u sredinu u dravnoj koli u svom

mjestu. Ona je oito godinama slala znakove upozorenja, koji suse pojavljivali u obliku depresije, samoozljeivanja i paranoidnogponaanja.

27. sijenja 2001. godine, dva djeaka, esnaestogodinjak i seda-mnaestogodinjak, iz grada Chelsea u dravi Vermont, upali su udom dvojice profesora s Koleda Darmouth i ubili ih pri pokuajuda se dokopaju njihovih kreditnih kartica i PIN-Ova kako bi ukralidovoljno novca za preseljenje u Australiju. Djeake, koji su pokuali

izvesti etiri sline pljake s ubojstvima prije nego to su u tome, petiput, i uspjeli, potreseni stanovnici mirnog mjesta u Novoj Engleskojopisali su kao simpatine i bistre. Stariji od njih dvojice, Robert


15/19

Tullock, uenik zavrnog razreda srednje kole, bio je lan debatnogtima i predsjednik vijea uenika. Onaj drugi, James Parker, bio jepoznat kao razredni aljivdija. Pa ipak, neki uenici su ovaj paropisali kao drzak i rekli kako su njih dvojica ostale kolege smatraliglupima. Oni su, mora se priznati, u kognitivnom smislu bili vrlobistri momci, ali su zato emotivno bili potpuno nezreli.

Izvjea o izopaenim pokoljima u kolama - koje su poinili ili pojedinciili skupine prijatelja - i dalje predstavljaju udarne vijesti: u New Bedfordu,Massachusettsu; u Cupertinu u Califomiji; u Royalu u Kansasu; Elmiriu dravi New York. U trenutku kad sam dovravao ovu knjigu, jedanotrnaestogodinjak iz Pennsylvanije, koji do tada nije imao problema8 disciplinom, uetao je u srednju kolu i ubio ravnatelja, a onda uperio

pitolj u sebe. Jedini mogu motiv u vrijeme kad je proivljavao krizu,po rijeima jednog pripadnika mjesnih vlasti, bilo je to da se u njemunagomilalo neto to nije mogao kontrolirati.

Mjesto zloina je gotovo uvijek zajednica pripadnika srednje i vieprednje klase, dok ubojice opisuju kao djecu iz dobrih obitelji. Zloinif)t>dogaaju u savreno mirnom okruju kola, s igralitima zelenimapoput jabuke Granny Smith, i sa zidovima bez grafita obojenima u

dugine boje. U njima nema detektora metala na ulaznim vratima nitipolicajaca koji patroliraju njihovim hodnicima. Vrlo esto ih uvedu tekftakon to doe do zloina. ;

Ovi privilegirani tinejderski ubojice primjeri su izopaenostiepidemije u njenom najdramatinijem zavrnom stadiju - epidemijekoja se oituje u porastu stope samoubojstava meu mlaim ljudima,destruktivnim napadima mladih raunalnih hakera, odbacivanju tekroene djece u kontejnere za smee od strane srenjokolki i studentica

1u poplavi zloina iz mrnje te neonacistikih ideala meu ljudimakoji nisu ni dovoljno stari da bi glasovali.

Razmislite i o takozvanom amerikom talibanu, Johnu WalkeruI ifthu. Kako je mogue da je na jednog djeaka toliko utjecao nekakavmilitantno- fundamentalistiki religijski kult da je on, navodno, posegnuo za orujem i borio se protiv vlastite zemlje? O tom se problemut emeljito raspravljalo u jednom velikom lanku u asopisu Time.Prema

lom izvjeu, Lindhovi roditelji su bili stopostotno nemaran, oputen,neskladan par iz Marin Countyja u Califomiji. Otac je izjavio kako)(njegov brak u biti prestao funkcionirati est godina prije njihovogformalnog razvoda, a njihovo prividno pomanjkanje standarda bilo|0 toliko da je njihovo esnaestogodinje dijete moglo ulicom hodati u


16/19

muslimanskoj Kalji, a da pritom ne postigne ono to ja nazivam uinkovitim privlaenjem roditeljske pozornosti. Prikljuivanje religijskojskupini koja je potpuno strana vaoj obitelji je vrlo znakovit dogaajkojeg valja pomno ispitati. Ono podrazumijeva odbacivanje i udaljavanje od obiteljskih vrijednosti. John Walker Lindh je traio duhovnosavrenstvo - to je potraga u koju se obino uputaju ona djeca koja

kod kue nisu imala vrst moralni uzor. Njega je, pored oduka zaneprijateljstvo kojeg je dobivao dok se obuavao a unitavanje grenih stvorenja, estoko privukla i izvjesnost koju fundamentalistiko-religijski kultovi obino pruaju.

S druge strane, i njegove roditelje smatram rtvama - rtvamadrutva u kojem je uobiajeno to da se djeci ne prua ona vrsta nadzorakoja bi roditeljima omoguila da svojoj djeci budu model onoga tomisle i osjeaju kad je rije o ivotu. Mnogi ljudi su ponosni na svojupermisivnost (Hej, sve ima jednaku vanost) i na svoju sposobnost dabudu fleksibilni. Pa ipak, bez nadzora ne postoji uzajamno djelovanje uobitelji, tako da djeca nemaju priliku vidjeti kako njihovi roditelji iskazuju vlastiti moralni stav. Djeca trebaju vrsto moralno sredite, nekuvrstu sidrita koje e im pomoi da odaberu prave prijatelje, donesuispravne odluke i na druge ljude gledaju s empatijom. Bez toga, onipostaju lak plijen bilo kakve bande ili voe kulta.

U naem svijetu tota ukazuje na postojanje djece bez nadzora, djecekoja slobodno plutaju i koje nosi bujica epidemije - izvjea o: srednjokolcima iz bogatakih kola koji kreiraju web-stranice s imenima islikama svojih kolegica u promiskuitetnim pozama; o srednjokolcu izNew Yerseyja kojega je Komisija za trgovinu vrijednosnicama optuila zamanipuliranje dionicama na intemetu; o skupini bogatih srednjokolacaiz kole u Greenwichu u dravi Connecticut koji su krenuli u pljakanjesusjednih trgovina pia, delikatesa i supermarketa; o skupini djevojaka,pripadnica vie srednje klase iz jedne kole u predgrau Chicaga koje suprovodei inidjadjsko muenje jedne kolegice iz zavrnog razreda svojritual pretvorile u nasilnu orgiju; o vrtoglavoj statistici koja otkriva da sutinejderice izloene fizikom i emocionalnom zlostavljanju u stupnjukoji se moe izjednaiti sa stupnjem nasilja u obitelji kroz koje prolazeodrasli partneri. Ne radi se samo o nasilju meu djecom: ti maloljetnicipokazuju neetino, nemoralno, pa ak i kriminalno ponaanje ispod

krova vlastitog doma, na svojim kunim raunalima. Sto se tie ikakihsrednjokolki, vlasti kau da je njihovo divljanje bilo podjareno alkoholomkojim su ih opskrbili neki od roditelja.


17/19

Naa prva reakcija obino se sastoji u tome da pokuavamo te dogaaje svesti na normalu. Roditelji, prijatelji i nastavnici odmah skau iinzistiraju na tome da je poinitelj zloina dobar, bistar, pristojan,omiljen deko koji ni u kom sluaju nije sposoban za takvo zlodjelo.Kad nas javnost natjera da prestanemo poricati problem i da se s njimesuoimo, mi, umjesto da se okrenemo komunikaciji i lijeenju, poku

avamo prijestupe sprijeiti detektorima metala, zatitarima, ogranienjima i nametanjem jednakih propisa dobro odgojenim uenicimai problematinoj djeci. Vie ne moemo biti sigurni da djeje prijetnjepoput Vidjet e ti zbog ovoga nisu doslovne. Uenici ne moraju nositino ili pitolj u kolu da bi se nali u problemima: u nekim okruzimamoete biti izbaeni zbog noenja karica za nokte ili kara u vaojkolskoj torbi. Razmislite o izbacivanju najbolje uenice u jednoj srednjoj koli na Floridi do kojeg je dolo zato to su na podu njenog auta

pronali kuhinjski no. Nitko se nije obazirao na to to su i ona i njenamajka pokuavale objasniti kako su dan prije nosile njene stvari u stan ukompusu koleda za koji je dobila stipendiju. Ova vrsta nekontroliranereakcije kolskih vlasti je jo jedan od simptoma toga kamo nas moeodvesti strah od nae vlastite djece. Naa udobnost i osjeaj sigurnostiSU ozbiljno narueni, i sada pokuavamo uzrok tome pronai svuda,fjnmo ne u vlastitom domu. Bojimo se svoje vlastite djece.

Korijeni epidemije idje sve to poinje? Epidemija o kojoj piem ne moe se zamisliti kaoposljedica siromatva, problematike gradskih sredita ili neke populacijske manjine. Do nje dolazi u domovima dobrostojeih, obrazovanih roditelja. Njene simptome moemo primijetiti u svakoj uionici,fivakom igralitu, svakom samoposluivanju i restoranu i u sve viedomainstava diljem Amerike. Dokazi njenog postojanja pojavljujuHL* vrlo rano i moemo ih uoiti posvuda, kako u ponaanju roditeljatflko i njihove djece: Roditelji osamnaestomjesene bebe cijeli dan, dok su na poslu, ostav

ljaju dijete s dadiljom. Dadilja ga, pak, bubne na stolac za hranjenjedjece, gdje ono satima sjedi i gleda crtane filmove. Djetetova reakcija: raspekmezi se istog asa kad majica doe po njega. Prirodno,majica jedva eka da sljedeeg jutra pobjegne natrag u ured.

8 Dvoje zaposlenih roditelja trogodinjeg djeteta, preumomi da bi kuhalikod kue, odvlae maliana u jo jedan od restorana na kraju dana kojije i njemu bio naporan. Dijete razbacuje hranu po podu, zanovijeta imoli da ga izvedu van, a onda silazi sa stolca, zavlai se pod stol i eta


18/19

oko stolaca ostalih gostiju, ometajui i njihovu veeru. Roditelji se praveda nita ne primjeuju kako bi mogli zavriti svoj razgovor.

Otac odvlai etverogodinje dijete od djece s kojima se ono igralo.Dijete mu pljuje u lice, a zatim vriti itavim putem do kue. Njegovotac, oito nenavikao da kontrolira svog sina, moli ga i ulaguje muse (svratit emo negdje na sladoled) u oajnikom pokuaju da

zaustavi neugodnu scenu. Roditelji koji idu na roendansku zabavu nekog djeteta staju poredtrgovine igrakama i sa sobom vode svoju petogodinju djevojicu.Objasne joj da su tu kako bi kupili poklon za Suzy, a ne za nju.Dijete pravi scene u trgovini sve dok roditelji ne popuste i napustetrgovinu s dva poklona. Moete samo zamisliti scenu na roendanuu trenutku kad druga djevojica otvori svoj poklon.

Desetogodinjak ne eli pisati zadae i pokazuje loe rezultate u neko

liko predmeta. Kad mu majka pokuava pomoi, on e die i odlazi.Ona ga hoe povui iz koarkakog tima dok ne popravi ocjene, nonjen suprug ne pristaje na to i tvrdi da je sport jedina stvar koja gaprivlai. Dijete se i dalje ponaa jednako, dok majka odustaje, a otacse skriva u svom uredu.

Roditelji dvanaestogodinjeg djeaka prireuju malu zabavu. Djeakje ve veerao, ali im se serviraju naresci, on se uulja u kuhinjui s hladnim, smrtno ozbiljnim izrazom lica poinje se posluivati.Njegova majka mu mirno prie i zamoli ga da ostavi hranu za goste.Djeak je drsko pogleda, jo malo pojede, pa se, izlazei, jo jednomposlui hranom. Kad ga ona kasnije zamoli da prenese porukudadilji, on otresito odvraa: Neu! Nekoliko mjeseci nakon toga,djeaka iskljuuju iz kole zato to je nou provalio u zgradu i div-ljaki razbijao po kolskim uredima, a njegovi zatitniki nastrojeniroditelji, potpomognuti savjetnicima i odvjetnicima, prosvjeduju

protiv te kazne. Zatim, u dobi od etrnaest godina, njega i njegovogprijatelja hapse zbog provale u trgovinu.

ivoti nas roditelja prepuni su tih kritinih trenutakavezanih uz male ivelike probleme. Oni moda u odreenom trenutku, onda kada moratepreivjeti veeru u restoranu ili odlazak u trgovinu igrakama, izgledaju beznaajno, ali nain na koji ih rjeavate alje vaoj djeci izuzetnovanu poruku o prirodi njihovih odnosa s vama. Od odluke donesene

zato to ste u sitnim satima eljni sna pa vam je jednostavnije pustitimaliana da doe u va krevet nego mu to ne dopustiti, do veeri kad stepreumorni, prelijeni ili se ak bojite suprotstaviti svom tinejderskom


19/19

buntovniku, ne reagirajui vi ustvaridjelujete - i to na potencijalno tetannain. Mlaa djeca u spomenutim primjerima, iji su roditelji toleriralinjihove razmaene ispade u javnosti, pretvorit e se u loe uenike,razbijae i drske tinejdere. Kroz cijelu knjigu isticat u takve kritinetrenutke u roditeljstvu onako kako se oni pojavljuju u anegdotama istudijama sluaja o kojima ete itati, kako bih vam pomogao da uvidite

i razumijete kako vi svojim djelovanjem - ili nedjelovanjem - svojemdjetetu prenosite zbunjujue poruke.

Dananji roditelji su, izgleda, potpuno uvjereni u to da ivot njihovedjece mora - radi izraavanja vlastite linosti - tei potpuno glatko, ibez ikakvih frustracija. Meutim, stvaranjem atmosfere koja mu je usvakom trenutku ugodna, svojem djetetu samo odmaemo. Vrlo jezanimljivo to to je i Anna Freud, ki Sigmunda Freuda koja je i sama

bila uvaena teoretiarka djeje psihoanalize, prepoznala opasnostikoje donosi ovaj nain odgoja. U briljantnoj studiji Sekularni um, doktorKobert Coles kae da je Anna Freud bila zabrinuta zbog toga to opse-tllvno nastojanje roditelja da njihova djeca ne osjete pretjeranu krivnjuIII razoaranje dovodi do sve ee pojave onoga to danas zovemonarcistikom linou. Ona je smatrala kako oni ljudi koji se bore dafjvojoj djeci omogue udobno djetinjstvo vjerojatnije uvijek govore daI da e njihova djeca premalo nauiti o znaenju rijei ne.

Kad na to gledate iz tog ugla, nije teko vidjeti kako rasadnik epidemijeltYa svoje korijene jo u ranom djetinjstvu. Naravno, tek roeno dijeteIroba i zasluuje trenutanu i stalnu panju. Ali do dobi od est mjeseci,dijete treba razviti sposobnost da samo zaspe i da spava cijelu no, ili damOnabavi igrakom u kratkim razdobljima dok roditelj obavlja svoje svakodnevne zadatke, kao to je kuhanje ruka ili telefoniranje. Pa ipak, svevie imamo prilike vidjeti prezahtjevnu stariju dojenad koja intenzivno

tvagiraju onog asa kad ih spuste na kreveti i koja svakog sata bude svojepremorene roditelje zahtijevajui komplicirane postupke uspavljivanja.Ta dojenad odrasta u temperamentne maliane koji odbijaju prihvatitiobrasce ponaanja i koji ne ele obavljati nudu na zahodu iako su za(0 ve odavno sposobni. (Stvaranje jednog potpuno novog proizvoda

velikih jednokratnih pelena za djecu predkolskog uzrasta - je samojedan od primjera te ope sklonosti.) Iako su ve etverogodinjaci ili(K'togodinjaci koji bi se trebali razviti u male ljude koji svim silama teeudovoljiti odraslima, oni na postavljanje granica i dalje reagiraju srdbomU' = suoeni s frustracijom - doivljavaju emocionalni slom.

Potpuno je ljudski i oekivano da djeca provjeravaju svoje roditeljeI druge ljude koji bi im trebali biti autoriteti - ne bi bilo normalno da

Documents

Epidemija popustljivog odgoja djece.pdf