Sufinancirano sredstvima tehničke pomoći Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

Analitička podloga za Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. godine

Energetski sektor

Srpanj 2019.

Energetski sektor 2

Zahvale

Ova analitička podloga izrađena je u okviru Ugovora o savjetodavnim uslugama „Potpora uspostavi

sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem te izrade Nacionalne razvojne strategije do 2030”.

Glavni tim Svjetske banke vodili su Donato De Rosa (vodeći ekonomist, voditelj tima), Josip Funda

(viši ekonomist, suvoditelj tima) i Catalin Pauna (bivša voditeljica tima); tim su činili Stanka Crvik

Orešković (koordinatorica projekta) i Bogdanka Krtinic (programska asistentica). Tim je radio pod

vodstvom Arupa Banerjia (regionalnog direktora Svjetske banke za zemlje Europske unije), Elisabette

Capannelli (direktorice ureda Svjetske banke u Republici Hrvatskoj) i Galline Andronove Vincelette

(menadžerice sektora).

Pripremu analitičke podloge vodio je Rome Chavapricha (viši stručnjak za energetiku). Glavni autori

analitičke podloge su Tatyana Kramskaya (viša stručnjakinja za energetiku), Paul Andres Corral Rodas

(ekonomski stručnjak za analizu siromaštva), Ana Maria Boromisa (konzultantica) i Stephanie Ekaette

Trpkov (konzultantica). Pripremu analitičke podloge vodili su Sameer Shukla (menadžer globalnog

sektora za energetiku i ekstraktivne industrije za Europu i srednju Aziju), Dejan Ostojic (vodeći

stručnjak za energetiku) i Andrea Liverani (voditelj programa).

Tim ove analitičke podloge zahvaljuje sljedećim osobama i organizacijama u Hrvatskoj:

• Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU za ukupnu koordinaciju i vodstvo, osobito Ani

Odak, pomoćnici ministrice, i njezinom timu;

• Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, osobito Kristini Čelić, načelnici sektora, i njezinom

timu za sastanke i konzultacije koji su doprinijeli ovoj analitičkoj podlozi;

• Ministarstvu graditeljstva i prostornog planiranja, osobito Maji-Mariji Nahod, pomoćnici

ministra, i Ines Androić Brajčić, načelnici sektora i njihovu timu za sastanke i konzultacije

koji su doprinijeli ovoj analitičkoj podlozi.

Bilješka

Ova analitička podloga proizvod je zaposlenika Grupacije Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci

u ovom izvješću ne odražavaju nužno stajališta Grupacije Svjetske banke, njezina Odbora izvršnih

direktora ni vlada koje zastupaju. Grupacija Svjetske banke ne jamči točnost podataka uključenih u ovo

izvješće, a koji su preuzeti iz više vanjskih izvora. Sadržaj ovog dokumenta ne predstavlja i ne smatra

se ograničenjem ili odricanjem od povlastica i izuzeća Grupacije Svjetske banke, koji su svi posebno

zadržani.

Energetski sektor 3

Sadržaj

1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova (uključujući najbolje prakse) ................................... 6

2 Pregled kretanja u Hrvatskoj .............................................................................................................. 13

3 Ocjena glavnih razvojnih izazova i prilika za Republiku Hrvatsku ................................................... 32

4 Prioritetne preporuke javnih politika .................................................................................................. 35

5 Međusektorska pitanja i njihov utjecaj na javne politike ................................................................... 37

6 Predloženi plan provedbe ................................................................................................................... 42

7 Prijedlozi za strateške („Flagship”) projekte ...................................................................................... 45

8 Dodatak 1: Primjena biomase i prilike za Republiku Hrvatsku ......................................................... 47

Reference ............................................................................................................................................... 59

Energetski sektor 4

Analitička podloga energetskog sektora Republike Hrvatske

Republika Hrvatska se pridružila Europskoj uniji 2013. godine i provodi reforme u energetskom sektoru

u skladu s obvezama EU-a u pogledu energetske učinkovitosti, integracije obnovljivih izvora energije i

smanjenja emisija stakleničkih plinova1 kao i hrvatske energetske strategije, što uključuje i uspostavu

tržišta električne energije i razdvajanje operatera prijenosnog i distribucijskog sustava od sektora

proizvodnje i opskrbe električnom energijom.

HEP grupa u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske prošla je vertikalno razdvajanje, čime su

uspostavljeni izdvojeni subjekti za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu. Nove tvrtke ušle su u

posao opskrbe električnom energijom i prirodnim plinom, a cijene električne energije i prirodnog plina

postupno su deregulirane, počevši od poslovnih korisnika. Burza električne energije CROPEX započela

je s radom 2016. godine, a dvije godine kasnije, u srpnju 2018. godine, povezala se sa slovenskom

burzom. Spajanje tržišta bilo je krajnje uspješno i rezultiralo je eksponencijalno većim volumenom

trgovanja električnom energijom, (449 305 MWh u listopadu 2018. godine), što premašuje iznose

kojima je CROPEX trgovao tijekom čitave prve dvije godine postojanja. Regionalna trgovina

električnom energijom i likvidno, transparentno i konkurentno tržište omogućavaju kupcima pristup

povoljnijim izvorima proizvodnje energije. Usto, konkurentna regionalna trgovina električnom

energijom omogućuje proizvođačima bolju učinkovitost i proizvodnju električne energije, kada i gdje

je ona najisplativija. Konkurencija među opskrbljivačima energije rezultira smanjenim brojem sati rada

neučinkovitih termoelektrana, čime se također doprinosi smanjenju emisija. To je stvorilo preduvjete da

Republika Hrvatska poboljša fleksibilnost sustava potrebnu za smanjenje volatilnosti cijena i da

preuzme višak obnovljive energije kada sustav proizvodi previše električne energije kako bi brzo

povećao proizvodnju kada nestane sunca ili stane vjetar te da uvozi električnu energiju kako bi pokrila

zimsku i ljetnu vršnu potražnju u vrijeme kada je to ekonomičnije od proizvodnje u skupim domaćim

termoelektranama.

Energetska intenzivnost Republike Hrvatske, potaknuta poboljšanjima energetske učinkovitosti,

opada, ali ne tako brzo kao kod nekih njezinih susjeda u Europskoj uniji. Razlog uglavnom leži u

neučinkovitom korištenju energijom u građevinskom i prometnom sektoru kao i zbog sve veće potražnje

za rashladnom energijom u jadranskoj regiji u kojoj raste ljetni turizam. Hrvatska je pripremila

niskougljičnu strategiju (NUS) i u procesu je izrade svoje nove nacionalne energetske strategije. To će

skupa dovesti do oblikovanja Nacionalnog akcijskog plana za energiju i klimatske promjene

(NECCAP). Kao zemlja članica EU-a, Republika Hrvatska dužna je dovršiti NECCAP do kraja 2019.

godine. U pripremi je i Nacionalna strategija razvoja koja se bavi pitanjima energetskog sektora, kao što

su rješenja za dominantnu ulogu sektora turizma u potražnji i ponudi energije, ekološki prihvatljivi

obnovljivi izvori energije, električna vozila i napredne primjene pametnih elektroenergetskih mreža.

1 Obveze EU-a 2020. na području energetike sažete su u tri sveobuhvatna cilja: (i) smanjenje emisija stakleničkih plinova za

20 posto (s razine emisija iz 1990.), (ii) 20 posto energije u EU-u iz obnovljivih izvora, (iii) 20-postotno poboljšanje

energetske učinkovitosti, koji su razrađeni u direktivama EU-a (kao što su EPBD (2010/31/EU, EED 201/27/EU) i prenesene

u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo i akcijske planove (poput četvrtog Nacionalnog akcijskog plana za energetsku

učinkovitost). Ciljevi za 2030. godinu postaju zahtjevniji (poput smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 posto u

usporedbi s razinama iz 1990., minimum 27 posto udjela potrošnje iz obnovljivih izvora energije i okvirnog cilja za

poboljšanje energetske učinkovitosti na razini EU-a od najmanje 27 posto). Više pojedinosti o zakonodavstvu EU-a potražite

na poveznici https://eur-lex.europa.eu/summary/chapter/energy.html?root_default=SUM_1_CODED=18

https://eur-lex.europa.eu/summary/chapter/energy.html?root_default=SUM_1_CODED=18

Energetski sektor 5

Hrvatska je neto uvoznik energije te uvozi energije u vrijednosti od oko 5 posto BDP-a (u 2016.

godini). Hrvatska uvozi gotovo 40 posto svojih potreba za električnom energijom, 40 posto svojeg

prirodnog plina i 80 posto nafte. U 2016. godini uvezena je gotovo polovica ukupne neto opskrbe

primarnom energijom (PES), od čega najveći dio otpada na uvoz nafte i pline (76 posto uvezene ukupne

primarne energije). Uvezeni ugljen iznosio je gotovo 8 posto PES-a. Biomasa, uključujući i ogrjevno

drvo, ostala je u Hrvatskoj značajna: iznosi 15 posto udjela u PES-u i svake godine raste za 1,7 posto

zbog upotrebe biomase za grijanje u gotovo polovici hrvatskih kućanstava. Proizvodnja prirodnog plina

u Hrvatskoj pala je te njezina prosječna godišnja stopa iznosi 7,5 posto. Hidroenergija je činila 7 posto

PES-a, bez novih većih kapaciteta u izgradnji. Iako je upotreba solarne energije i energije vjetra u

Hrvatskoj značajno porasla u zadnjih nekoliko godina, uz godišnju stopu rasta od 34,8 posto, njihov

doprinos ukupnoj opskrbi primarnom energiji i dalje je iznimno mali, manji od 2 posto (što je u velikoj

mjeri rezultat kontinuiranog oslanjanja na fosilna goriva u sektoru prometa). Sveukupno gledajući,

opskrba primarnom energijom u Hrvatskoj se u prosjeku smanjivala za 0,6 posto godišnje od 2011. do

2016.

Cilj ove analitičke podloge jest procijeniti energetski sektor u Republici Hrvatskoj kao i podlogu

za izradu Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske koju priprema Ministarstvo regionalnog

razvoja i fondova EU-a RH. Ona je namijenjena vladinim dužnosnicima, nevladinim organizacijama i

stručnjacima u energetskom sektoru, slijedi pozadinsku analizu Svjetske banke2 i sastoji se od sedam

dijelova/sekcija:

I) Pregled globalnih trendova i društvenih izazova (uključujući najbolje prakse);

II) Pregled kretanja u Hrvatskoj

III) Ocjena glavnih razvojnih izazova i prilika za Republiku Hrvatsku;

IV) Prioritetne preporuke javnih politika;

V) Međusektorska pitanja i njihov utjecaj na javne politike;

VI) Prijedlog plana provedbe; i

VII) Prijedlog strateških („Flagship”) projekata.

Prva dva dijela (poglavlja 1. i 2.) pružaju kvalitativne i kvantitativne procjene trendova i izazova

na svjetskoj razini i u Republici Hrvatskoj. Preostali dijelovi jesu sinteza nalaza dobivenih takvom

procjenom i savjetovanjem s dionicima u Republici Hrvatskoj. Autori nastoje prikazati preostale

dijelove (3. do 7.) na netehnički način, u skladu s ciljevima ove Analitičke podloge.

Dodatni detalji o primjenama i prilikama u vezi s biomasom nalaze se u Prilogu 1.

2Pozadinska analiza pojavljuje se u izvješću o energetskom sektoru Republike Hrvatske, rujan 2018., Svjetska banka.

Energetski sektor 6

1 Pregled globalnih trendova i društvenih izazova (uključujući najbolje prakse)

(a) Energetska intenzivnost i energetska učinkovitost3

Kao rezultat poboljšanja energetske učinkovitosti, opada energetska intenzivnost Republike Hrvatske,

ali ne tako brzo kao kod nekih susjeda Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Da bi se to bolje razumjelo,

korisno je istražiti svjetske trendove. Prema Izvješću o energetskoj učinkovitosti za 2017. godinu

Međunarodne agencije za energiju (IEA), energetska intenzivnost svjetske ekonomije nastavlja padati,

s prosječnim godišnjim poboljšanjem od približno 2 posto u zadnjih nekoliko godina (kao što se može

vidjeti na ilustraciji 1.1.). I razvijene zemlje i zemlje u razvoju zabilježile su konstantan pad energetske

intenzivnosti u zadnjih nekoliko desetljeća, što znači da se proizvodi više jedinica BDP-a po svakoj

jedinici energije. Na svjetskoj razini, energetska intenzivnost smanjila se za 13 % između 2000. i 2016.

godine. U zemljama razvijenog gospodarstva najveći pad ostvaren je u Velikoj Britaniji (23 %), Japanu

(21 %) i Sjedinjenim Američkim Državama (15 %).4 Među 28 zemalja Europske unije prosječan

godišnji pad energetske intenzivnosti (između 2005. i 2016.) iznosio je 2,1 posto. Nasuprot tomu, u

Hrvatskoj je u istom razdoblju iznosio samo 1,6 % (detaljnija analiza trendova energetske intenzivnosti

Republike Hrvatske prikazana je u sljedećem dijelu)5.

Ilustracija 1.1. Godišnje promjene u globalnoj primarnoj energetskoj intenzivnosti, 2016. (IEA)

Poboljšanja energetske učinkovitosti i energetskog intenziteta (njegovo smanjenje) također

doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova. Smanjenje energetske intenzivnosti zaslužno je za 77

posto od ukupnog smanjenja globalnih emisija iz rasta BDP-a od 2014., dok je promjena energetskog

miksa (više prirodnog plina i obnovljivih izvora energije) dodala preostalih 23 posto, kao što se može

vidjeti na ilustraciji 1.2.

3Energetska intenzivnost (EI) jest mjera potrošnje energije po jedinici proizvedenog BDP-a. Potrošnja energije može se

mjeriti u različitim fazama, primjerice u fazi primarne ponude/potražnje ili u završnoj fazi potrošnje energije. BDP se mjeri u

odnosu na zadanu početnu godinu. EI se može mjeriti na razini ukupne ekonomije ili određenog sektora, ovisno o

dostupnosti podataka. 4 https://www.iea.org/publications/freepublications/publication/Energy_Efficiency_2017.pdf 5 https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/total-primary-energy-intensity-3/assessment-2

Energetski sektor 7

Ilustracija 1.2. Globalni GHG-ovi povezani s energijom od 1990. godine (lijevo) i analiza

čimbenika koji utječu na emisije stakleničkih plinova, 2014. – 2016. (desno) (IEA)

Na promjene globalne primarne energetske intenzivnosti utječu poboljšanja energetske

učinkovitosti i na strani potražnje, npr. smanjenje potrošnje energije u zgradama ili poboljšanje

standarda učinkovitosti goriva u prometu, i na strani ponude, npr. kroz poboljšanja učinkovitosti

proizvodnje električne energije i sektora grijanja/hlađenja. Važno je naglasiti da na energetsku

intenzivnost utječu i promjene u gospodarskoj strukturi, kao što je preusmjeravanje gospodarske

aktivnosti s energetski intenzivnih industrija na manje intenzivne uslužne sektore.

Na strani potražnje, učinak povećanja energetske učinkovitosti najočitiji je u stambenom sektoru u

kojemu su poboljšanja intenziteta grijanja (potrošnja energije po jedinici površine), učinkovitije

osvjetljenje (korištenje CFL i LED žarulja) i minimalne razine energetske učinkovitosti za kućanske

uređaje rezultirali stalnim padom potrošnje energije. U svijetu se energetska učinkovitost u zgradama i

dalje poboljšava zahvaljujući politikama i aktivnostima koje su prvenstveno usmjerene na toplinske

ovojnice zgrada.

Primjerice, prema IEA-inim izvješćima, Danska i Njemačka zabilježile su iznimna poboljšanja u

energetskoj učinkovitosti zgrada nakon znatnih ulaganja u njihove toplinske ovojnice. Visokoučinkovite

toplinske ovojnice omogućuju upotrebu učinkovitije opreme i izvora energije, kao što su otpadna toplina

niske temperature, dizalice topline i obnovljivi izvori energije. Međutim, potreban je veći napredak kako

bi se unaprijedile javne politike vezane za opremu, čime bi se obnovila oprema za grijanje, ventilaciju i

klimatizaciju (HVAC). U svijetu, s izuzetkom Japana i Južne Koreje, na globalnom tržištu zgrada i dalje

prevladava oprema na pogon fosilnih goriva i konvencionalna električna oprema, koja čini više od 80 %

fonda opreme za grijanje zgrada. Iako je kapacitet solarnih toplinskih instalacija u zadnjem desetljeću

povećan za 250 %, a prodaja toplinskih crpki raste na mnogim tržištima, treba uložiti dodatne napore.

Sustavi centralnog/područnog grijanja i dalje imaju veliku ulogu u zadovoljavanju potražnje za

grijanjem (pogotovo za grijanjem prostora) u mnogim dijelovima Europe, Ruske Federacije i Narodne

Republike Kine. No još uvijek treba uložiti znatne napore za smanjenje ugljičnog intenziteta područnog

grijanja. To se posebno odnosi na zemlje poput Republike Hrvatske, gdje se polovica svih kućanstava

za grijanje koristi biomasom.

Hlađenje prostora još je jedno područje u kojem su potrebna veća ulaganja. Sveukupno, hlađenje

prostora čini samo 2 posto globalne potrošnje energije, ali viši životni standard i migracije prema

toplijim regijama uzrokuju naglo povećanje potražnje za rashladnom energijom, gdje su standardi

učinkovitosti najslabiji. IEA predviđa da će se tijekom sljedećih triju desetljeća korištenje klima-uređaja

za hlađenje stambenih objekata i uredskih prostora dramatično povećati i postati jedan od glavnih

pokretača globalne potražnje za električnom energijom. Kako rastu prihodi i broj stanovnika, posebno

Energetski sektor 8

u toplijim dijelovima svijeta, tako upotreba klima-uređaja postaje sve uobičajenija. Međunarodna

komisija za klimatske promjene (IPCC) procjenjuje da je oko 75 % povećane potražnje posljedica

prihoda u zemljama u razvoju, a 25 % rezultat klimatskih promjena. Strategija EU-a za grijanje i

hlađenje predviđa snažno povećanje potrošnje rashladne energije u stambenim objektima, tj. s oko 35

TWh u 2015. na 137 TWh u 2050. za referentni scenarij te 78 TWh za scenarij energetske učinkovitosti

2050. godine. Hlađenje prostora može činiti veliki udio vršne potražnje električne energije,

predstavljajući dodatni pritisak na elektroenergetski sustav, osobito u razdobljima ekstremno visokih

temperatura6.

Kao što će se detaljnije razraditi u drugom dijelu Analitičke podloge, energetska intenzivnost u

Republici Hrvatskoj smanjuje se zbog poboljšanja energetske učinkovitosti, ali ne tako brzo kao kod

nekih od njezinih susjeda u Europskoj uniji. Potražnja za hlađenjem u Hrvatskoj posebno raste u

jadranskoj regiji gdje turisti često očekuju klimatizacijske sustave u nekretninama za odmor koje

iznajmljuju.7

(b) Konkurencija u globalnim energetskim sustavima

S obzirom na lokaciju Republike Hrvatske blizu središta Europe i njezinu ovisnost o uvozu primarnih

energenata, kao što su prirodni plin i ugljen, kao i o uvozu električne energije, ključno je razmotriti

globalne energetske trendove. Konkurencija je pokretačka snaga inovacija i učinkovitijeg korištenja

resursa na strani ponude. Današnji globalni energetski sustavi integriraniji su i konkurentniji negoli

ikada prije zbog povećane trgovine primarnim izvorima energije, regionalne koordinacije tržišta

električne energije i brzog širenja disruptivnih tehnologija (od solarnih instalacija na krovovima do

električnih vozila). Konkurencija i užurbana potreba za procesom dekarbonizacije u svjetskim

energetskim sustavima kako bi se smanjili učinci globalnog zagrijavanja dodatno će potaknuti inovacije

i učinkovitije korištenje resursa. Na primjer, mobilnost LNG tereta i mogućnost da ga se preusmjeri kao

odgovor na cjenovne signale znači da kretanja cijena na globalnom tržištu plina postaju sinkronizirana,

baš kao i cijene nafte i ostalih tržišnih roba.

Pad cijena tehnologija vjetra na kopnu i na moru te pad cijena električnih baterija i solarnih

tehnologija diljem svijeta utječu na tzv. energetski miks potrošnje primarnih energenata i energije u

razvijenim i zemljama u razvoju. Čista obnovljiva energija (OIE) konkurentnija je negoli ikad prije i

predviđa se da će rasti brže od bilo kojeg drugog izvora energije, predstavljajući više od polovice porasta

globalne proizvodnje energije. Na ilustraciji 1.3. prikazuje se predskazana stopa rasta obnovljivih izvora

energije u sljedećim desetljećima, iz čega se može uočiti da svijet postaje sve manje ovisan o fosilnim

energentima i da ima veći izbor izvora goriva i energenata negoli ikad prije.

6 Visoke temperature i toplinski udari mogu dosta povećati potražnju za električnom energijom. Na primjer, toplinski val u

Francuskoj u kolovozu 2003., kada su temperature porasle na oko 40 °C u većem dijelu zemlje, povećao je potrebe za

električnom energijom za oko 4 000 MW, oko 10 posto više od uobičajene ljetne vršne potrebe za električnom energijom.

Takva dramatična povećanja potražnje za električnom energijom obično rezultiraju naglim porastom cijena, često dva do

četiri puta višima od cijena energije po kWh pri bazičnom opterećenju mreže. Naime, u vrijeme vršne potrošnje električne

energije moraju se upogoniti samo najskuplji vršni agregati kojima se inače ne koristi (zbog visokih troškova goriva poput

prirodnog plina ili nafte). Oslanjanje na nove vršne generatore često je skupo jer im, iako rade samo nekoliko sati godišnje,

treba kompenzacija kako bi bili dostupni tijekom cijele godine. Stoga se mnoge zemlje na integriranom zajedničkom tržištu

električne energije u EU-u odlučuju osloniti na uvoz kako bi pokrile svoje potrebe za vršnim kapacitetom, posebno ako u

susjednim regijama obično nema istodobne nestašice. 7https://www.eea.europa.eu/publications/trends-and-projections-in-europe-2018-climate-and-energy/at_download/file

https://www.eea.europa.eu/publications/trends-and-projections-in-europe-2018-climate-and-energy/at_download/file

Energetski sektor 9

Ilustracija 1.3.

Izvor: Energetsko izvješće British Petrola za 2018.

Potrošači diljem svijeta potiču inovacije u potražnji na strani potražnje s obzirom na to da pametne

mrežne tehnologije i napredni sustavi očitanja omogućuju veći broj tržišnih transakcija u kojima

sudjeluju mnogi novi dionici, odnosno „prosumeri” i agregatori, na nebrojenim novim točkama ulaska

i izlaska. Na potrošače energije u Hrvatskoj utječu brze tehnološke promjene i trendovi kao i na

potrošače u mnogim drugim zemljama EU-a koji zahtijevaju više kontrole nad time kako, kada i po

kojoj cijeni troše energiju. Napredni digitalni, računarski i operativni alati, koji omogućuju detaljnije

određivanje cijena u smislu lokacije i vremena, stvaraju uvjete za korištenje distribuiranih energetskih

resursa (kao što su solarne fotonaponske elektrane, reakcija na vršnu potražnju, baterije za pohranu,

opterećenje elektroenergetskog sustava EV punjenjem, opterećenje minimreže i dr.). Blockchain (kao i

senzori koji podržavaju blockchain) također će igrati ključnu ulogu u pogledu sigurnosti podataka i u

omogućavanju transakcija u stvarnom vremenu između klijenata i tvrtki koje se bave komunalnim

uslugama kao i između samih distribuiranih proizvođača energije. Od distribuiranih energetskih tržišta

očekuje se i interakcija s mrežama inteligentnih električnih stanica za punjenje i transport koje će morati

biti dobro integrirane s ostatkom elektroenergetskog sustava.

Europske zemlje krenule su ambicioznom putanjom prema niskougljičnim gospodarstvima

povećanim uvođenjem obnovljivih izvora energije kao i unapređenjem energetske učinkovitosti i

elektrifikacijom prometnog sektora. Do 2040. godine europske zemlje namjeravaju obnovljivim

izvorima energije pokriti do 80 posto potražnje i smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 80 do 90 posto

u usporedbi s razinama iz 1990. godine8. Kako bi se smanjila količina nepreuzete energije, europska

tržišta optimiziraju geografsku rasprostranjenost obnovljivih izvora i razmatraju najbolja

komplementarna rješenja poput pohrane energije i jačanja uvozno/izvoznih mrežnih interkonekcija

među državama EU-a. Ovo je osobito važno zbog promjenjive prirode proizvodnje iz tehnologija vjetra

i sunca. Sustavi moraju biti dovoljno fleksibilni da podnesu velike varijacije u neto potražnji za

električnom energijom. Ovo također podrazumijeva veću volatilnost cijena, s većim vršnim cijenama

energije zbog veće varijabilnosti baterija ili plinskih turbina, što podiže cijene, i nižim cijenama izvan

vršnog opterećenja zbog manjih varijabilnih troškova vjetra i solara, što spušta cijene. Povećavanje

udjela obnovljivih izvora energije u sustavu ne dolazi bez pratećih troškova. Kao što je to prikazano na

ilustraciji 1.4. u nastavku, troškovi zemalja EU-a za obnovljive izvore energije povećali su se s

prosječnih 6 posto u 2012. na 14 posto u 2017. godini.

8 https://tyndp.entsoe.eu/tyndp2018/

Energetski sektor 10

Ilustracija 1.4.9 Prikaz ponderiranih prosjeka standardnih ponuda za električnu energiju za

kućanstva u glavnim gradovima 2012. – 2017. (u postotcima)

Relativni udio energetske komponente (koja većinom odražava trošak kupnje električne energije i

prirodnog plina na veleprodajnom tržištu, ali i operativne troškove opskrbljivača za vođenje posla i

profitnu maržu) u konačnoj je cijeni pao s 41 posto u 2012. godini na 35 posto u 2017. godini. U

Hrvatskoj ona iznosi oko 43 posto.

Ilustracija 1.5.10 Pregled standardnih usluga za električnu energiju davatelja usluga

kućanstvima u glavnim gradovima – studeni/prosinac 2017. (%)

Kao što je to prikazano na ilustraciji 1.6., prosječne cijene električne energije za kućanstva porasle

su za više od 25 posto, dok su cijene za industrijske kupce (koje su često oslobođene plaćanja troškova

za obnovljive izvore energije) porasle za 3,7 posto tijekom zadnjeg desetljeća (2008. – 2017.)

9 Izvor: Agencija za suradnju energetskih regulatora i Vijeće europskih energetskih regulatora (ACER i CEER)

https://www.acer.europa.eu/Official_documents/Acts_of_the_Agency/Publication/MMR%202017%20-%20RETAIL.pdf 10 Izvor: Agencija za suradnju energetskih regulatornih tijela i Vijeće europskih energetskih regulatora (ACER i CEER)

https://www.acer.europa.eu/Official_documents/Acts_of_the_Agency/Publication/MMR%202017%20-%20RETAIL.pdf

Energetski sektor 11

Ilustracija 1.6. Trendovi u krajnjim cijenama električne energije (centi eura/kWh) za

domaćinstva/kućanstva i industrijske potrošače u zemljama članicama EU-a od 2008. do 2017.

(centi eura/kWh i primjena indeksa, 2008. = 100).

Izvor: Agencija za suradnju energetskih regulatora i Vijeće europskih energetskih regulatora – ACER i CEER

U istom razdoblju cijene plina za kućanstva ostale su relativno stabilne, kao što je prikazano u

nastavku, dok su cijene za industrijske potrošače zabilježile značajan pad od 28 posto.

Ilustracija 1.7. Trendovi u krajnjim cijenama prirodnog plina za domaćinstva/kućanstva i

industrijske potrošače u zemljama članicama EU-a od 2008. do 2017. (centi eura/kWh i primjena

indeksa, 2008. = 100)

Izvor: ACER – izračuni rađeni na osnovi EUROSTAT-ove metodologije, grupa D2: 20 – 200 GJ (potrošnja plina u kućanstvima) i grupa I5: 1 000 000 – 4 000 000 GJ (industrijski potrošači plina) – 29. 5. 2018.

(c) Energetsko siromaštvo

Energetsko siromaštvo uglavnom podrazumijeva nemogućnost potrošača energije da odgovarajuće

pristupe izvorima energije za osnovne potrebe kao što su rasvjeta, kuhanje, grijanje i rashlađivanje

prostora. Ne postoji zajednička definicija energetskog. U EU-u se primjenjuje određen broj zamjenskih

pokazatelja koji ukazuju na energetsko siromaštvo, kao što su udio stanovništva koje kasni s plaćanjem

računa za komunalne usluge (dospjele neplaćene obveze), udio troškova energije u prihodima kućanstva i nemogućnost održavanja odgovarajuće zagrijanosti doma11. U prosincu 2016. Europska komisija

11 Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira odgovarajuće toplinsko grijanje stambenog prostora (standard) na način

da dnevna soba stambenog prostora mora biti zagrijana na 21 stupanj Celzijev (21 °C) dok je u ostalim prostorijama

stambenog prostora dovoljno da temperatura bude 18 stupnjeva Celzijevih (18 °C).

Energetski sektor 12

osmislila je Projekt promatranja energetskog siromaštva u EU-u (projekt EPOV)12 kako bi pomogla

članicama i zemljama EU-a u mjerenju i rješavanju energetskog siromaštva. Statistika projekta EPOV

2016. ukazuje na to da u EU-u u prosjeku 10,5 posto stanovništva kasni s plaćanjem računa za

komunalne usluge, a 11,2 posto stanovništva ne može održavati svoj dom odgovarajuće zagrijanim.13

U jugoistočnoj Europi (SEE) zajednička pitanja energetskog siromaštva jesu neodgovarajuće

grijanje, loša izolacija stambenih objekata, onečišćenje zraka u zatvorenim prostorima stambenih

objekata zbog kuhanja i grijanja biomasom, nepriuštivost komercijalne energije (pri prijelazu s

ogrjevnog drva na prirodni plin) kao i potencijalno povećanje cijena energije i volatilnost cijena nakon

liberalizacije energetskog tržišta.

Prema izvješću „Energetsko siromaštvo u jugoistočnoj Europi: Preživljavanje hladnoće” iz 2016.,

iako je potrošnja energije po stanovniku u zemljama jugoistočne Europe otprilike upola manja od

potrošnje u Europskoj uniji (EU), zbog neučinkovitosti fonda zgrada kućanskih uređaja i sustava

grijanja, za pružanje jednake razine udobnosti potrebna je mnogo veća količina energije negoli u EU-u.

12 https://www.energypoverty.eu/about/role-and-mission 13 Jednaka statistika za Hrvatsku pokazuje da 21,5 posto stanovništva kasni s plaćanjem računa za komunalne usluge, a 12,3

posto stanovništva navodi nemogućnost odgovarajućeg zagrijavanja doma.

Energetski sektor 13

2 Pregled kretanja u Hrvatskoj

a) Energetska intenzivnost i energetska učinkovitost

Učinkovitost na strani potražnje

Raspoloživi podaci pokazuju da je energetska intenzivnost u Hrvatskoj veća od prosjeka zemalja EU28.

Energetski pokazatelj: primarna energetska intenzivnost u Hrvatskoj se od 2005. do 2015. smanjivala

sporije od prosjeka zemalja EU28, djelomično kao posljedica neučinkovitog sektora grijanja stambenih

zgrada i izostanka strukturnih promjena u energetski intenzivnom sektoru transporta kao i u

građevinskom sektoru. Hrvatska stoji bolje u usporedbi s drugim zemljama srednje i istočne Europe, ali

još uvijek ima prostora za daljnje poboljšanje energetske intenzivnosti.

Ilustracija 2.1. Energetska intenzivnost zemalja EU2814

Zemlje Relativna energetska intenzivnost 2014.

(GDP 2010, EU28 = 100)

Bruto unutarnja potrošnja po

stanovniku (TOE) 2014.

EU28 100 3,2

Hrvatska 155 1,9

Austrija 87 3,8

Češka Republika 212 3,9

Slovenija 151 3,2

Mađarska 176 2,3

Izvor: EEA – Europska agencija za okoliš

Zahvaljujući napretku u mjerama energetske učinkovitosti u cijeloj Europskoj uniji smanjuje se

energetska intenzivnost. „Između 2005. i 2014. bruto unutarnja potrošnja energije u zemljama EU28

smanjivala se po stopi od 1,4 posto godišnje, dok je BDP rastao 0,8 posto godišnje. Kao posljedica toga,

energetska intenzivnost u zemljama EU28 u tom se razdoblju prosječno smanjivala za 2,2 posto

godišnje” (Energy Intensity, 2016.).

Najveći potrošači energije u Hrvatskoj, poredani po sektorima, od najvećeg do najmanjeg jesu:

kućanstva, građevinarstvo, usluge (uglavnom sektor turizma), promet i industrija.

Povećana potražnja za hlađenjem

U 2016. godini drugi put u povijesti vrhunac potrošnje električne energije u Hrvatskoj bio je u ljetnim

mjesecima, u doba godine u kojem se turisti koji posjećuju obalna područja Hrvatske sve više oslanjaju

na klimatizaciju.

Ljetni turizam u Hrvatskoj je u porastu te privlači brojne posjetitelje iz drugih zemalja članica EU-

a u kojima je rasprostranjenije korištenje klima-uređajima15. Potražnja potaknuta turističkim sektorom,

14 U 2018. godini Europska agencija za okoliš počela je objavljivati podatke o energetskoj intenzivnosti izračunane na

temelju BDP-a pariteta kupovne moći (umjesto nominalnog BDP-a). Vrijednost relativne energetske intenzivnosti Hrvatske u

2014. godini na temelju BDP PKM-a bila bi 104. 15Iako je teško uspostaviti izravnu vezu između sektora turizma u RH i povećanja potrošnje električne energije, HERA,

hrvatsko regulatorno tijelo električne energije, u svojem najnovijem godišnjem izvješću navodi da je prema HOPS-u,

operatoru prijenosnog sustava, „razlog za to iznimno blaga zima i dobra turistička sezona (povećana upotreba

klimatizacijskih uređaja)”. https://www.hera.hr/en/docs/HERA_Annual_Report_2016.pdf

Energetski sektor 14

u kombinaciji s domaćom potražnjom, mijenja dinamiku potrošnje električne energije u Hrvatskoj.

Procjenjuje se da trenutačna potražnja za rashladnom energijom u Hrvatskoj iznosi 1 TWh, ali bi se

mogla udvostručiti, što bi rezultiralo potrebom za dodatnih 260 MW instalirane snage (ili uvoza

električne energije)16.

Na ilustraciji 2.2. prikazuje se da se procijenjeni prosjek potencijala potražnje za hlađenjem u

Hrvatskoj može približiti onoj potražnji za tom vrstom energije u Velikoj Britaniji (po stanovništvu

mnogo većoj, ali sjevernije smještenoj, zemlji) i susjednim zemljama jugoistočne Europe kao što su

Bugarska i Rumunjska.

Ilustracija 2.2. Godišnja potražnja za hlađenjem

Izvor: Jakubcionis and Carlsson: „Procjena potencijala hlađenja prostora stambenog sektora Europske unije”, Energetska politika (2017.).

E-mobilnost za dodatno povećanje potražnje za električnom energijom

Danas jedna trećina ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj proizlazi iz sektora transporta, a više od 90

posto vozila u cestovnom prometu koristi se dizelom ili benzinom.17

Kako bi smanjila energetsku intenzivnost u prometnom sektoru, Republika Hrvatska svojim je

građanima i tvrtkama ponudila nove poticaje za kupovinu električnih vozila (EV). U tu svrhu izdvojeno

je više od 3,3 milijuna eura:1,62 milijuna eura za građane, a 1,75 milijuna eura za društva. Fizičke osobe

mogu primiti do 40 % vrijednosti vozila iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Poticaji

16 Vidjetihttps://ac.els-cdn.com/S030142151630653X/1-s2.0-S030142151630653X-main.pdf?_tid=d7b999cf-796a-4d09-

bf91-fc004e5f4e9e&acdnat=1528315033_2b9f9bd56c2d3ce34d6fbd68bea2e2ec 17 https://glashrvatske.hrt.hr/en/news/economy/state-providing-subsidies-for-electric-vehicles/

Energetski sektor 15

iznose i do 10.700,00 eura (80.000,00 kuna)18 za električne automobile. Fond je već isplatio oko 6,75

milijuna eura subvencija, što je pomoglo kupcima da nabave oko 1 420 električnih i hibridnih vozila.

Međutim, ciljevi i očekivani dugoročni učinci tih subvencija još uvijek moraju biti razrađeni. U

Hrvatskoj trenutačno postoji oko 200 stanica za e-punjenje. Procjene predviđaju da će do 2030. godine

čak 35 posto novih vozila na cestama biti električno.19 Neke nestandardne procjene primjenjuju se za

kvantificiranje utjecaja većeg udjela električnih vozila na tržištu na ukupnu potražnju za električnom

energijom u Hrvatskoj u nadolazećim desetljećima, a globalne prognoze ukazuju na moguće povećanje

opterećenja elektroenergetskog sustava u rasponu od 10 do 20 posto. Hrvatski elektroenergetski sektor

trebao bi istražiti kako integrirati stanice za punjenje EV-a u svoje strategije jer bi većina vlasnika

automobila zahtijevala prikladnu lokaciju za svoje automobile kako bi se mogli napuniti preko noći.

Usto, proširenje mreže stanica za punjenje duž glavnih autocesta u RH moglo bi dodatno povećati

povezanost Hrvatske s ostatkom Europe. Inovacije u tom sektoru mogle bi olakšati međusektorsku

suradnju i razvoj segmenta usluga na tržištu.

Učinkovitost na strani opskrbe

Električna energija

Do 2016. godine prosječna učinkovitost rada termoelektrana u Republici Hrvatskoj iznosila je 32,5

posto, uz znatan potencijal za daljnja poboljšanja. Konkretno, nove/planirane termoelektrane s

kombiniranim ciklusom (CCGT) električne i toplinske energije – kogeneracije (npr. EL-TO Zagreb od

150 MW, kogeneracijsko postrojenje od 446 MW u Osijeku) imaju potencijal i prostor povećanja

učinkovitosti prema 50 posto i smanjenja emisija CO2 u odnosu na proizvodnju električne energije iz

termoelektrana koje se koriste naftom i ugljenom.

Sustavi područnog grijanja

Većina toplana u RH radi na prirodnom plinu. Prva razina gubitaka topline – od generatora topline do

različitih vrsta potrošača – zadnjih je godina iznosila oko 6 posto. Postoje dodatni gubici unutar svakog

sustava centralnoga grijanja: na primjer, izvješće Svjetske banke za 2010.20 ukazuje na gubitak toplinske

energije od 9,45 posto za zagrebački sustav toplana i 6,8 posto za osječki sustav toplana. Izvješće za

2015. godinu, koje je naručila institucija IFC, ukazuje na 22 posto gubitka topline u Karlovcu i 26 posto

u Rijeci. Postoje mogućnosti da se za centralno grijanje iskoriste biomasa (uključujući drvnu sječku ili

slamu), otpadna toplina iz industrije, spaljivanje otpada i geotermalna energija.

Prijenos i distribucija

Republika Hrvatska uspjela je smanjiti gubitke u distribuciji i prijenosu električne energije s 14,4 posto

u 2000. na oko 10 posto u 2016. godini (1,807 milijuna kWh)21, no poboljšanja su od 2010. bila manja

od 1 posto. U budućnosti će Hrvatska morati provesti mjere kako bi se smanjili tehnički gubici koje bi

mogla zahtijevati kapitalna ulaganja (za koja treba analizirati troškove i prednosti), i riješili netehnički

gubici (krađa).

18 https://balkangreenenergynews.com/croatia-gives-new-incentives-to-citizens-companies-for-ev-purchases/ 19 https://www.total-croatia-news.com/business/21952-major-subsidies-coming-for-electric-vehicles-and-infrastructure

20 Projekt toplinskog grijanja u Hrvatskoj: „Izvještaj o završetku i rezultatima provedbe”, prosinac 2010. 21 Gubici prijenosa ~ 2,2 % (podaci za 2015. i 2016. dok je 1,9 % u 2017.), gubici u distribuciji ~ 8,1 %. Izvori: HOPS,

Enerdata, Energija u Hrvatskoj 2016.

Energetski sektor 16

Ilustracija 2.3. Opskrba električnom energijom i gubici

2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.

Opskrba električnom energijom u

mreži (mil. kWh) 18 528 18 186 17 922 17 507 18 190 18 350

Gubici u mreži (mil. kWh) 1 831 1 887 1 994 1 764 1 802 1 807

T&D gubici ( %) 9,9 % 10,4 % 10,8 % 10,1 % 9,8 % 9,8 %

Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2016.

Gubici prirodnog plina u prijenosnom i distribucijskom sustavu odnose se na koncepte „Izgubljeni

i nestali plinovi (LAUF)”. LAUF obuhvaća sve komponente gubitaka, kao što su prirodni plin kojim se

koriste operatori prijenosa i distribucije, prilagođeni za pogreške u brojilu, pitanja ciklusa naplate i druga

razmatranja kao i curenja, odzračivanja, krađe itd. Sveukupno, gubici prirodnog plina u Hrvatskoj niski

su i u skladu s industrijskim normama.

Financiranje energetske učinkovitosti

Tržište energetskih usluga u Hrvatskoj jest zrelo. No iako postoje temelji financiranja energetske

učinkovitosti, još uvijek je prisutan veliki neiskorišteni potencijal. Društva za energetske usluge

razvijaju, provode i ponekad financiraju projekte energetske učinkovitosti koji se zatim kompenziraju

uštedom energije. Hrvatska ima više od desetljeća iskustva s modelom ESCO-a. Prvo takvo društvo,

HEP ESCO d.o.o., osnovano je 2003. u sklopu društva HEP d.d. (danas HEP grupa)22 u svrhu osiguranja

financijske potpore za poboljšanje energetske učinkovitosti u javnim zgradama (školama, bolnicama,

uredima), javnoj rasvjeti, stambenom sektoru te komercijalnom i industrijskom sektoru. Razmatra se

korištenje financijskih instrumenata u ukupnom iznosu od oko 70 milijuna eura (od čega se otprilike

polovica odnosi na europske strukturne i investicijske fondove, a druga polovica na poslovne banke koje

sudjeluju u tom instrumentu)23.

Između 2003. i 2009. godine HEP je bio jedini pružatelj usluga ESCO-a u Republici Hrvatskoj.

Budući da je HEP u potpunom državnom vlasništvu i podložan je ograničenju javnog duga, to je

ograničilo sposobnost društva HEP ESCO d.o.o. da poveća obujam jedne od svojih glavnih usluga –

ugovora o energetskoj učinkovitosti (EPC)24 jer su EPC-ovi smatrani dužničkim obvezama koje treba

otplatiti ili smanjiti (Zakon o proračunu 2008.). Proširenje EPC-a usvojeno je tek 2014. kada je na snagu

stupio Zakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14) kojim je provedena direktiva EU-a o energetskoj

učinkovitosti (Direktiva 2012/27/EU). Tom se direktivom od država članica zahtijeva da potiču javna tijela da za financiranje obnove primjenjuju, tamo gdje je to prikladno, modele ESCO-a i ugovore EPC.

Nadalje, pri raspisivanju ugovora o uslugama s značajnim energetskim sadržajem, javna tijela trebaju

procijeniti mogućnost sklapanja dugoročnih EPC-ova koji osiguravaju dugoročnu uštedu energije. Iako

je ova direktiva trebala potaknuti korištenje usluga EPC-ova u Hrvatskoj, tijekom nekoliko godina

nakon ove direktive broj provedenih projekata EPC-ova i dalje je bio manji od deset. Provedba programa

energetske učinkovitosti za javne zgrade u razdoblju 2014. – 2015. dovela je do obnove 69 zgrada i

uštede od 60 GWh/godišnje. Neki od temeljnih uzroka za ograničenje (izvedbe i provedbe) projekata

EPC-ova uključuju nepovjerenje zbog negativnih iskustava iz prošlih projekata, ograničenja pri nabavi

(posebno za klijente u javnom sektoru), relativno niske cijene energije u Hrvatskoj, premali opseg

22 Potpomognut Projektom energetske učinkovitosti Svjetske banke koji je odobren 2008. godine. 23 Javne konzultacije o financijskom instrumentu završene su u prosincu 2018. godine 24 EPC-ovi su ugovori ESCO-a koji jamče minimalne performanse mjerama poboljšanja energetske učinkovitosti (npr.

rasvjeta, grijanje i hlađenje, proizvodni procesi).

Energetski sektor 17

projekata kao i nedostatak kapaciteta za agregiranje projekata,25 manjak interesa komercijalnih banaka

za financiranje EPC-ova te percepciju modela ESCO-a kao visokorizičnog poslovanja, što rezultira

visokim troškovima zaduživanja.

Trenutačno je u Hrvatskoj aktivno desetak ESCO-ova. Unatoč prisutnosti ESCO-ov2a, ankete i

percepcija struke i dalje ukazuju na ograničeno raspoloživo financiranje za EE, uglavnom kao rezultat

visokih kamatnih stopa. Glavne financijske institucije općenito nisu aktivne u financiranju energetske

učinkovitosti.

(b) Energetska sigurnost i energetska tržišta (uključujući obnovljive izvore energije i prirodni

plin)

b-1 Veličina i lokacija Hrvatske čine povezivanje sa susjednim zemljama prioritetom. Hrvatska je

jedna od najmanjih zemalja Europe, a nalazi se u blizini geografskog središta Europe. U 2016. godini

potrošnja električne energije u Hrvatskoj iznosila je 17,7 TWh26. To je bilo oko 10 posto manje negoli

prije ekonomske krize 2008. – 2009. i samo pola postotnog boda više negoli u 2015. godini. Na

umjerene trendove rasta potrošnje električne energije u Hrvatskoj utječu i promjene u njezinu ukupnom

gospodarstvu jer se Hrvatska odmiče od energetski intenzivnih industrija kao što su industrija cementa,

kemijska i metaloprerađivačka industrija (koje se obično opskrbljuju visokim naponom) u korist

turizma, industrije papira, tiskarstva i prehrambene industrije (koje se opskrbljuju srednjim i niskim

naponima).

Republika Hrvatska gotovo polovicu svoje električne energije dobiva iz domaćih hidroelektrana,

što čini gotovo polovicu instalirane snage (2 112 MW od 4 762 MW). Uvezeni energenti pokreću pet

postrojenja za proizvodnju električne energije na prirodni plin i loživo ulje, jedno postrojenje koje radi

samo na loživo ulje kao i jedno postrojenje za proizvodnju toplinske i električne energije na ugljen. Osim domaćih hidroelektrana, elektrana na prirodni plin i ugljen, HEP Proizvodnja d.o.o. u svojem portfelju posjeduje 50 % udjela u nuklearnoj elektrani Krško (696 MW) u Sloveniji, u blizini hrvatske

granice. Udjeli pojedinih izvora električne energije od 2007. do 2016. godine prikazani su u nastavku.

Ilustracija 2.4. Udjeli pojedinih izvora električne energije (u GWh)

Izvor: HERA – Godišnji pregled, 2016. godina27

Republika Hrvatska jest neto uvoznik električne energije. U 2016. godini uvoz je dosegao 12 TWh,

a došao je iz Bosne i Hercegovine (38 %), Mađarske (30 %), Slovenije (21 %) i Srbije (11 %), dok je

25 Složena nabava povećava transakcijske troškove, smanjuje povrat ulaganja, što može biti pogubno za male projekte. S

druge strane, veliki projekti imaju veće rizike i pristup financiranju može biti otežan. 26 Za usporedbu, potrošnja u Italiji u istoj godini iznosila je oko 285 GWh 27 https://www.hera.hr/en/docs/HERA_Annual_Report_2016.pdf

Energetski sektor 18

izvoz električne energije (6 TWh) uglavnom išao u Sloveniju (74 %) i BiH (19 %). Uvoz je često

ekonomičniji u usporedbi s nadogradnjom ili izgradnjom novih pogona termoelektrana.28

Tijekom vršne potražnje Republika Hrvatska uvozi do 40 posto svoje električne energije.

Dijagrami iz ilustracija 2.5 i 2.6. u nastavku pokazuju sposobnost Hrvatske da zadovolji ljetnu i zimsku

vršnu potražnju kao i ovisnost o uvozu.

Ilustracija 2.5. Sposobnost Republike Hrvatske da zadovolji ljetnu vršnu potražnju za

električnom energijom

Izvor: ENTSO-E, Ljetni izvještaj, 2017. (ENTSO-E Summer Outlook 2017)

Ilustracija 2.6. Sposobnost Republike Hrvatske da zadovolji zimsku vršnu potražnju za

električnom energijom

Izvor: ENTSO-E, Zimski izvještaj, 2017. – 2018. (ENTSO-E Winter Outlook 2017-2018)

28https://docstore.entsoe.eu/Documents/SDC%20documents/Winter%20Outlook%202018-

2019_Report(final).pdf?deliveryName=DM6962

https://docstore.entsoe.eu/Documents/SDC%20documents/Winter%20Outlook%202018-2019_Report(final).pdf?deliveryName=DM6962https://docstore.entsoe.eu/Documents/SDC%20documents/Winter%20Outlook%202018-2019_Report(final).pdf?deliveryName=DM6962

Energetski sektor 19

Kao što ćemo u nastavku objasniti, rastuća potražnja za električnom energijom tijekom ljetnih

mjeseci uvelike je uzrokovana rastom turističkog sektora duž jadranske obale.

Hrvatska je u 2016. godini ostvarila znatan napredak u svojim naporima da otvori svoj

elektroenergetski sektor tržišnom natjecanju. Od ulaska u Europsku uniju (EU) 2013. godine,

Hrvatska je provela niz direktiva EU-a čiji je cilj otvaranje elektroenergetskog sektora za tržišno

natjecanje i njegovo integriranje u jedinstveno tržište električne energije u EU-u.

Konkurencija na hrvatskom tržištu električne energije i dalje je vrlo ograničena. Potrebne su

tržišne reforme kako bi se poboljšala investicijska klima i stvorili poticaji za nove sudionike. HEP

Proizvodnja d.o.o najveće je društvo za proizvodnju električne energije, s 85-postotnim tržišnim

udjelom.29 Na veleprodajnoj razini, tržište se u velikoj mjeri temelji na bilateralnim ugovorima u kojima

proizvođači električne energije i kupci (maloprodajna društva za opskrbu električnom energijom i veliki

kupci) izravno pregovaraju i dogovaraju se o cijeni električne energije. CROPEX je od svojeg otvaranja

u veljači 2016. registrirao 17 članica, uključujući njemačko društvo RWE čiji je udio oko 7 posto

hrvatskog tržišta električne energije.30

U srpnju 2018. CROPEX se povezao sa slovenskom burzom. Spajanje tržišta bilo je iznimno

uspješno. Broj kupaca i prodavača (dionika na burzi) povećao se sa šest u 2017. na 16. Obujam trgovanja

električnom energijom iznosio je 449 305 MWh u listopadu 2018. godine, čime je premašio količinu

istrgovanu na CROPEX-u tijekom njegove prve dvije godine postojanja te se približio obujmu kojim se

trguje na slovenskoj burzi električne energije – BSP South Pool (699 040 MWh u listopadu 2018.).

Likvidno tržište s više kupaca i prodavača električnom energijom osigurava bolje ekonomske signale i

širi tržište za postojeće i nove proizvođače kao i za „prosumere”. Ono trgovcima električnom energijom

omogućuje da iskoriste razlike u režimima dotoka vode na cijelom tržištu, divergenciju u vremenskim

uvjetima i „neslučajnost” uzoraka opterećenja. Tekuće, transparentno i konkurentno tržište rezultira time

da kupci imaju pristup ekonomičnijim izvorima proizvodnje. Slično tome, likvidno tržište pruža signale

za učinkovitiju proizvodnju – proizvodnju električne energije u trenutku ili na mjestu gdje je ona

najisplativija.

Izvješće Svjetske banke „Doing Business” iz 2018. godine pokazuje da je još uvijek dosta skupo

dobiti električnu energiju u Hrvatskoj za pokretanje novog poslovanja (ilustracija 2.7.) i da električna

energija nije toliko pouzdana koliko bi mogla biti, s visokim pokazateljima za prekide u opskrbi. Prema

izvješću „Doing Business”, Hrvatska je zauzela 75. mjesto među više od 190 zemalja, što ukazuje na to

da su potrebne strukturne promjene31.

29 HOPS, Godišnji pregled za 2016., stranica 38.

http://www.hep.hr/UserDocsImages//dokumenti/Godisnje_izvjesce_EN//2016Annual.pdf 30 Njemačka energetska grupa RWE traži veći tržišni udio u Hrvatskoj. Izvor Reuters, 23. veljače 2018.,

https://uk.reuters.com/article/uk-croatia-energy-rwe/german-energy-group-rwe-seeks-bigger-market-share-in-croatia-

idUKKCN1G71NR 31 http://www.doingbusiness.org/content/dam/doingBusiness/media/Annual-Reports/English/DB2018-Full-Report.pdf

https://uk.reuters.com/article/uk-croatia-energy-rwe/german-energy-group-rwe-seeks-bigger-market-share-in-croatia-idUKKCN1G71NRhttps://uk.reuters.com/article/uk-croatia-energy-rwe/german-energy-group-rwe-seeks-bigger-market-share-in-croatia-idUKKCN1G71NR

Energetski sektor 20

Ilustracija 2.7.: Doing Business u Hrvatskoj, 2018.

Izvor: Svjetska banka (World Bank), 2018.

b-2 Električna energija iz obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska obvezala se dekarbonizirati svoj energetski sektor ekspanzijom obnovljivih

izvora energije i smanjenjem emisije iz fosilnih goriva. Uvođenje dodatnih obnovljivih izvora energije

u sustav moglo bi pomoći dekarbonizaciji hrvatskog energetskog sektora zamjenom fosilnih energenata

poput ugljena i prirodnog plina. Zahvaljujući postojećim hidroelektranama32 i nedavno upogonjenim

vjetroelektranama i solarnim elektranama, Republika Hrvatska premašila je cilj EU-a za 2020. godinu

vezan za obnovljivu energiju od 20 posto udjela u potrošnji finalne energije (39 posto u proizvodnji

električne energije i 20 posto u grijanju i hlađenju). Hidroelektrane su u 2016. imale najveći udio

instaliranih kapaciteta elektroenergetskih postrojenja (45,37 %), slijede termoelektrane (42,10 %),

vjetroelektrane (10,05 %), elektrane na biomasu (1,32 %) i solarne elektrane (1,16 %). Vjetroelektrane

i solarni kapaciteti (solarne fotonaponske elektrane) činili su 11 posto (539 MW) instaliranih kapaciteta

za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj (u 2016.).

32 Nova hidroelektrana u Hrvatskoj bila bi relativno skupa u usporedbi s drugim zemljama jugoistočne Europe jer se mnoge

rijeke već koriste za proizvodnju električne energije.

http://www.irena.org/-/media/Files/IRENA/Agency/Publication/2017/IRENA_Cost-

competitive_power_potential_SEE_2017.pdf

Energetski sektor 21

Ilustracija 2.8. Udio obnovljivih izvora energije u finalnoj energetskoj potrošnji

Izvor: Publikacija EU-a i Energetske unije („Energy Union Factsheet Croatia”), izdanje 2017. godine

Na ilustraciji 2.9. prikazana je tablica instaliranih kapaciteta u Hrvatskoj.

Ilustracija 2.9. Hrvatska – instalirani kapaciteti postrojenja iz obnovljivih izvora energije

Vrste postrojenja Instalirani kapaciteti (MW)

hidroelektrane 2.198,7

vjetroelektrane 483,1

sunčeve elektrane 55,8

termolektrane (biomasa) 26,0

termoelektrane (bioplin) 35,9

hidroelektrane 6,6

Ukupno 2.806,1

Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2016.

Potreban je okvir za daljnje korištenje obnovljivih izvora energije.

Postizanje ciljeva do 2030. bit će povezano s krupnijim izazovima kao što su: (i) Republika Hrvatska

zaostaje za planiranim rasporedom za postupno ukidanje postojećeg sustava potpora i uvođenjem novih

tržišnih načela; (ii) tehničke (napredno mjerenje), zakonodavne i regulatorne barijere (uključujući dizajn

elektroenergetskog tržišta Republike Hrvatske koji otežava učinkovitu integraciju električne energije

proizvedene iz obnovljivih izvora); (iii) uloga krajnjih korisnika na tržištu električne energije ograničena

je; (iv) manjkava metodologija za raspodjelu troškova uravnoteženja energije za obnovljive izvore

energije i (v) nema tržišta za pomoćne usluge.

Bivši sustav „feed-in“ tarifa podržavao je proizvodnju električne energije iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracija od 2007. godine. Vlasnicima elektrana koji su ušli u kvote i potpisali

ugovore „feed-in” tarifa jamči regulirani tok prihoda tijekom razdoblja od 14 godina, a riječ je o

proizvođačima energije iz vjetroelektrana, solarnih elektrana, hidroelektrana, elektrana na biomasu i

geotermalnih energana. Visina i iznos „feed-in” tarife razlikovala se ovisno o tehnologiji i veličini

instalacija i još uvijek se prilagođava na temelju ekonomske inflacije. Za velika postrojenja „feed-in”

tarifa u sustavu poticaja određivala se i određuje se prema referentnoj cijeni koja se izračunava na

Energetski sektor 22

dnevnoj osnovi. Usto, investitorima se dodjeljuje zajamčeno, tj. obvezno preuzimanje energije i

natječajni postupci za nove kapacitete na državnom zemljištu. Postojeće velike hidroelektrane u

vlasništvu HEP grupe nisu bile prihvatljive za „feed-in” tarifu. Kao dodatnu mjeru, Hrvatska banka za

obnovu i razvoj (HBOR) osigurava mogućnosti financiranja projekata obnovljivih izvora energije kroz

zajmove koji pokrivaju do 75 % troškova projekta. Nadalje, Fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost podržava male projekte obnovljivih izvora, kao što su solarne elektrane, geotermalne

elektrane i toplinske pumpe.

Sustav „feed-in” tarifa predstavlja znatno financijsko opterećenje za krajnje kupce i

opskrbljivače te negativno utječe na razvoj tržišta opskrbe. HROTE d.o.o., državni operater na

hrvatskom tržištu, prikuplja sredstva za plaćanje otkupnih tarifa od krajnjih potrošača i opskrbljivača u

Hrvatskoj. Općenito, u Hrvatskoj, tarife za proizvodnju električne energije iz OIE odražavaju njihove

troškove.33

Ilustracija 2.10. Naplata „feed-in” tarife u Hrvatskoj

• Ukupna električna energija proizvedena u elektranama u sustavu poticaja: 1,7 TWh, odnosno 9,7 % od ukupne potrošnje

električne energije (podatak iz 2016.).

• Ukupno plaćanje proizvođačima u sustavu poticaja iz obnovljivih izvora energije: 1,9 milijardi kuna (podatak iz 2017., 260 milijuna eura).

• Prosječna cijena po sustavu poticaja: 0,84 kn/kWh za električnu energiju proizvedenu u postrojenjima, što je više nego dvostruko viša cijena od prosječne godišnje cijene električne energije na hrvatskoj, mađarskoj i slovenskoj burzi električne energije (podatak iz 2017.).

Izvor: HROTE

Krajnji potrošači plaćaju naknadu koja je uključena u njihov račun za električnu energiju.

Opskrbljivači su dužni kupiti električnu energiju proizvedenu u sustavu poticaja, u iznosu koji je

proporcionalan njihovu tržišnom udjelu (u smislu ukupne isporučene električne energije potrošačima).

Krajnji kupci plaćaju ili 0,007 kn/kWh (oni koji su obvezni ishoditi dozvolu za emisiju stakleničkih

plinova) ili 0,105 kn/kWh (primjenjuje se na sve ostale kupce). Do rujna 2017. godine te su naknade

iznosile 0,005 kn/kWh i 0,035 kn/kWh. Opskrbljivači su obvezni kupovati električnu energiju

33Postoje vrlo ograničene izravne državne proračunske subvencije za energetske proizvode; tarife električne energije i

prirodnog plina pomažu u pružanju unakrsnih subvencija za tarife područnoga grijanja.

0.00

500,000,000.00

1,000,000,000.00

1,500,000,000.00

2,000,000,000.00

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

NAPLATA „FEED - IN“ TARIFE U HRVATSKOJ (HRK)

Prikupljeno Isplaćeno

Energetski sektor 23

proizvedenu u sustavu poticaja po reguliranoj cijeni od 0,42 kn/kWh (prije 2016. godine ta cijena

iznosila je 0,53 kn/kWh).

U 2017. godini društvo HROTE d.o.o. isplatilo je više od 1,9 milijardi kuna poticaja, a prikupilo

samo 1,8 milijardi kuna, kao što je prikazano na ilustraciji 2.10. Taj iznos raste porastom broja

postrojenja pokrivenih sustavom FiT, unatoč tome što novi projekti ne ispunjavaju uvjete od 2015. jer

postrojenja koji su primljena u sustav od 2007. do 2015. kumulativno proizvode veću količinu energije

po zajamčenim ugovorima. Kada objekti koji su potpisali ugovore s društvom HROTE stupe u pogon,

dodatno će se povećati troškovi sustava poticaja. Obveze društva HROTE u vezi s plaćanjem za

postrojenja s ugovorom trebale bi završiti oko 2030.34 Prihodi koje prikupi društvo HROTE neće biti

dovoljni da se u potpunosti pokriju troškovi sustava. Nije definirano kako će društvo HROTE prikupljati

sredstva kako bi ispunilo svoje obveze. Usto, postrojenja snage do 500 kW i dalje imaju pravo na sustav

poticaja FiT. Stoga će se obveze plaćanja nastaviti i nakon 2030.

Kašnjenjem u provedbi elemenata tržišnog natjecanja pri dodjeli državne potpore

proizvođačima iz obnovljivih izvora energije guše se investicije. Kako bi promovirala obnovljive

izvore energije u skladu s novim smjernicama EU-a, Republika Hrvatska usvojila je Zakon o

obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (2015.). Taj Zakon omogućava dražbe,

koje su obično isplativije pri mobiliziranju financiranja obnovljivih izvora energije iz privatnog sektora.

U Zakonu su predstavljena dva različita tipa dražbe: prvi nudi klizne premije za postrojenja s

kapacitetom većim od 30 kW, a drugi nudi zajamčenu otkupnu cijenu za postrojenja manja od 30 kW.

Prije nego što su te odredbe stupile na snagu, izvršene su izmjene i dopune Zakona (usvojene u prosincu

2018.) kojima je prag kapaciteta postrojenja povećan na 500 kW. Zakonom je propisana multitehnološka

shema u kojoj mogu sudjelovati sve vrste proizvodnje električne energije temeljene na obnovljivim

izvorima energije kao i visokoučinkovite kogeneracije. Zakon opisuje mogućnost uvođenja kvota za

određene tehnologije i/ili veličine instalacija. Međutim, došlo je do zastoja u provedbi novog sustava u

čijem je cilju bilo postupno ukidanje mehanizma potpore i uvođenje tržišnih cijena. Vlada nije donijela

potrebne provedbene propise (podzakonske akte). Umjesto toga, Vlada je usvojila dva propisa,

odgađajući uvođenje modela premija i provedbu odgovornosti za uravnoteženje – isprva do 1. siječnja

2018., a zatim ponovno do 1. siječnja 2019. godine.

Kašnjenje u osnivanju eko-bilančne skupine imalo je negativan utjecaj na opseg unutardnevnog

trgovanja jer su ostali sudionici na tržištu morali pokriti neravnoteže, što je rezultiralo dodatnim

financijskim opterećenjem za društvo HOPS d.o.o. Nametanje odgovornosti za uravnoteženje sustava

potaknut će proizvođače i vlasnike OIE-a u Hrvatskoj da instaliraju bolji softver za prognoziranje vjetra

i sunčeve energije kao i veće kapacitete za pohranjivanje električne energije, što će rezultirati manjim

odstupanjima od planiranih rasporeda u sustavu, a time i minimiziranjem troškova uravnoteženja. To bi

također poboljšalo pouzdanost sustava, posebno u razdobljima intenzivnog dotoka u akumulacije

hidroelektrana koji se podudaraju s jakim razinama vjetra (u ožujku 2018. to je uzrokovalo određene

probleme s regulacijom)35.

Budući da se postojeći „feed-in” sustav primjenjuje samo na već postojeće povlaštene proizvođače

koji su potpisali sporazume o kupnji električne energije prije 2016., a novi mehanizam poticaja još nije

uspostavljen, ne grade se nova postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a otkazano je

stotine megavata projekata OIE-a. Postoji shema subvencija za solarne fotonaponske elektrane za

34 Plaćanja proizvođačima prema potpisanim ugovorima, koje izvršava HROTE, započinje s radom postrojenja proizvođača i

mogu trajati do 14 godina. Proizvođači koji su potpisali ugovore do 31. 12. 2015., a trebali bi početi s radom nekoliko godina

kasnije, morat će izaći iz sustava poticaja 2030. godine. (npr. proizvođači koji su počeli proizvoditi 2017. morat će izaći iz

sustava 2030., što je krajnji rok rada sustava poticaja). 35https://docstore.entsoe.eu/Documents/SDC%20documents/Winter%20Outlook%202018-

2019_Report(final).pdf?deliveryName=DM6962

Energetski sektor 24

vlastitu potrošnju u industriji. Za takve investicije predviđene su subvencije, ali takva postrojenja ne

mogu biti uključena u sustav poticaja „feed-in” tarifom.

Prijelaz na dobro strukturirane i transparentne dražbe bit će pozitivan za razvoj Hrvatske

jer će joj omogućiti povećanje domaće opskrbe iz obnovljivih izvora energije i smanjivanje

ovisnosti o uvozu energenata, uz najmanje troškove. U prosincu 2018. u Hrvatskom saboru usvojene

su izmjene i dopune zakona. Odnose se na obvezu otkupa udjela energije koju proizvedu povlašteni

proizvođači (definirane kvotom) i funkcioniranje eko-uravnoteženja. Udaljavanjem od „feed-in” tarifa

Hrvatska će smanjiti financijsko opterećenje krajnjih korisnika. Dugoročni ugovor o otkupu električne

energije i otkupna premija (obvezna kupnja sve proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora po

cijeni s dnevnog tržišta, uz dodatak naknade za obnovljive izvore energije ako je tržišna cijena za dan

unaprijed ispod cijene postignute na dražbi), ako su dobro osmišljeni i pravilno provedeni, mogli bi

pružiti transparentno i predvidljivo okruženje za investitore i financijere, čime bi se smanjio trošak

kapitala i cijene na dražbi. Posebne kvote za državnu potporu (prema lokaciji, vrsti proizvodnje itd.),

mogu, u načelu, omogućiti Vladi RH da potakne proizvodnju obnovljivih izvora energije koja bi imala

najveću vrijednost za cjelokupan elektroenergetski sustav.

Politika „feed-in” sustava poticaja odigrala je važnu ulogu u poboljšanju gospodarske privlačnosti

obnovljivih izvora energije, potičući njihovu početnu primjenu kao i kontinuirane tehnološke inovacije

i smanjenje troškova u Hrvatskoj i diljem svijeta. Međutim, „feed-in” tarife po svojoj prirodi pokušavaju

postići smanjenje troškova tehnologije koje je brže od očekivanog, što rezultira relativno skupim

razvojem. Dok za vjetroelektrane velike snage i solarne fotonaponske sustave na kopnu više nisu

potrebni izravni financijski poticaji za privlačenje novih ulaganja, oni još uvijek zahtijevaju tržišni okvir

koji osigurava dugoročnu sigurnost prihoda. Mnoge zemlje, poput Njemačke, Danske, Brazila, stoga

prelaze na dražbe za energiju iz obnovljivih izvora. Njihove prednosti i nedostaci prikazani su u tablici

u nastavku.

Ilustracija 2.11. Usporedba „feed-in” sustava i aukcija

Sustav „feed-in” tarifa Aukcije OIE

Prednosti

• smanjuju rizik za ulagače (uključujući i

tehnologije u razvoju)

• olakšavaju ulazak novih sudionika na tržište

• mogu ih financirati potrošači pa nema

potrebe za javnim financiranjem

• dugoročna sigurnost potiče razvoj i smanjuje troškove

• fleksibilnost u oblikovanju u skladu s ciljevima i

utemeljena na lokalnim politikama

• omogućuju definiranje prave cijene na

pojedinom tržištu / u pojedinoj državi

• pružaju veću kontrolu nad količinama, a

moguće i nad smještajem postrojenja

• omogućuju transparentnost i provedivu obvezu izgradnje postrojenja

Nedostaci • skuplji put s visokim razvojnim stopama, uz

složeni proces prilagođavanja tarifa

• nema izloženosti konkurenciji i tržišnim

cijenama električne energije

• relativno visoki transakcijski troškovi i za

ponuđače i za organizatore dražbe

• rizik nedovoljne izgrađenosti sustava, kašnjenja

itd.

Izvor: Autor

Hrvatska bi trebala razmotriti vrednovanje najboljih međunarodnih praksi za provođenje

dražba električne energije iz OIE-a. Primjerice, Hrvatska bi trebala predvidjeti izbjegavanje scenarija

u kojem se kvote određuju bez provedbe dostatno čvrste analize tehničke i ekonomske izvedivosti

integracije sustava proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Također treba razmotriti razinu premije

za opskrbu „feed-in” sustavom. Neke zemlje, poput Velike Britanije, odlučile su smanjiti opterećenje

za potrošače tako što su osigurale da su proizvođači u potpunosti izloženi na objema stranama tržišta pri

veleprodaji električne energije. U slučajevima kada je veleprodajna cijena električne energije veća od

na dražbi postignute cijene energije dobivene iz OIE-a, ugovorom se zahtijeva da proizvođač plati

Energetski sektor 25

drugoj ugovornoj strani. Republika Hrvatska mogla bi razmotriti upotrebu takvih mehanizama. Također

je važno razmotriti hoće li se održati dražba za svaku pojedinačnu tehnologiju ili će se održati jedna

dražba za sve tehnologije. Jedna dražba za sve tehnologije potaknut će veću konkurenciju i rezultirati

najnižim ukupnim troškovima. Međutim, tehnološki neutralne aukcije vjerojatno će promicati usvajanje

samo najnaprednijih komercijalnih tehnologija. Neke zemlje EU-a, poput Nizozemske, organizirale su

tehnološki neutralne dražbe. Druge zemlje EU-a odlučile su se za specifične dražbe, primjerice

Francuska i Njemačka (solarne fotonaponske elektrane) i Danska (odobalne tehnologije vjetra). Zemlje

koje nisu članice EU-a, kao što su Južna Afrika i Brazil, također su organizirale tehnološki specifične

natječaje. Nadalje, Hrvatska bi mogla razmotriti mogućnost regionalne dražbe, ograničene na određenu

geografsku lokaciju, gdje je dostupan prijenosni kapacitet. U takvim slučajevima također je ključno da

nadležne institucije naznače sudionicima dražbe sve prijenosne spojeve u kojima postoji prostor za

međusobno povezivanje. Ako ponuđač ne može osigurati prijenosni spoj zbog ograničenja snage (MW)

ili zbog cijene, tada bi taj subjekt trebao moći odabrati drugi spoj (ako taj spoj ima prostor i ponuđena

cijena je zadovoljavajuća). Na kraju, ali ne i najmanje važno, Republika Hrvatska mogla bi razmotriti

redoslijed ograničenja na temelju ekonomike postrojenja ili sposobnosti ublažavanja lokalnih zagušenja.

Osim proizvodnje energije iz OIE-a, Republika Hrvatska mora uzeti u obzir potrebu

poboljšanja regulatornog okvira za razvoj decentraliziranih ili distribuiranih rješenja za

proizvodnju obnovljive energije. Izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i

visokoučinkovitoj kogeneraciji predviđeno je zadržavanje otkupnih tarifa za male instalacije ukupnog

kapaciteta do 500 kW. To bi Hrvatskoj omogućilo da razvije distribuiranu proizvodnju i diversificira

ulaganja u obnovljive izvore energije, pomogne lokalnim gospodarskim razvojnim skupinama i uskladi

sustav s pravilima EU-a o državnim potporama. Takva ulaganja ne bi trebala biti ograničena na krovne

solarne instalacije, već bi se trebala primjenjivati i na toplinske pumpe, pohranu električne energije,

minimreže i druge nove tehnologije. Trenutačno se hrvatski sustav poticaja za mjerenje neto vrijednosti

primjenjuje samo na stambene i industrijske solarne instalacije na krovu do 500 kW. Iako je tim

postrojenjima dopušteno prodati višak proizvodnje električne energije natrag u mrežu, tipično razdoblje

povrata investicije iznosi više od 10 godina za industrijske korisnike i 20 godina za privatne korisnike

zbog velikog (oko 50 %) udjela (neenergetskih) troškova korištenja mreže. To uključuje troškove

korištenja elektroenergetske mreže i naknade u cijeni električne energije koje nisu „netirane” i moraju

biti u cijelosti plaćene za svaki kilovat-sat preuzet iz mreže. Usto, višak energije proizveden i poslan u

mrežu ne obračunava se u cijelosti, već je umanjen za 90 %. Nadalje, obračunsko razdoblje jest jedan

mjesec, što dodatno smanjuje ekonomsku isplativost sheme jer sezonsko uravnoteženje nije dopušteno.

Očekuje se da će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji već podržava industrijski i

komercijalni sektor, dodijeliti subvencije pojedincima za kupnju opreme. No to nije dovoljno da kućne

instalacije postanu isplative, čak i ako bi subvencije bile podjednako dostupne kućanstvima. Hrvatska

bi sa svojim udaljenim otočnim regijama mogla imati koristi od razvoja sustava za proizvodnju energije

iz obnovljivih energetskih izvora. Razvoj minimreža u Hrvatskoj jest u pilot-fazama na nekoliko otoka

(npr. Unije, Lastovo).

b-3 Prirodni plin u Hrvatskoj

Hrvatska ima dugu povijest istraživanja i iskorištavanja prirodnog plina. Izgradnja prvog magistralnog

plinovoda od mjesta Janja Lipa36 do Zagreba započela je 1954. godine, a plinska mreža otad se širila

državom da bi obuhvatila istočni i južni dio Hrvatske.37 Plinska mreža povezana je s Mađarskom

(sjeveroistok) i Slovenijom (sjever), što omogućava međunarodni transport plina.

36 100 km jugoistočno od Zagreba 37 Tehnički kapacitet prijenosnog sustava plina u Hrvatskoj jest oko 9 mlrd. m3 godišnje (269 mil. kWh/dan). Izvor: Plinacro

Energetski sektor 26

U Hrvatskoj je prirodni plin drugi najveći primarni izvor energije nakon nafte38. Prirodni plin

uglavnom se upotrebljava za proizvodnju električne i toplinske energije, za grijanje kućanstava i

kuhanje. Korištenje prirodnog plina u industriji i transportu u Hrvatskoj je relativno slabo zastupljeno

(s izuzetkom tvrtke za proizvodnju umjetnih gnojiva „Petrokemija” iz Kutine koja je godišnje trošila 0,6

mlrd. m3 plina). Usporedno s povećanjem udjela obnovljivih izvora u sljedećem se desetljeću postupno

smanjuje potrošnja ugljena i sve više kupaca prelazi na čišće izvore energije te se procjenjuje se da će

rasti i potražnja za prirodnim plinom.

Do 2016. godine dokazane rezerve prirodnog plina u RH iznosile su 13,2 milijardi kubičnih metara

(mlrd. m3), a domaća proizvodnja 1,65 mlrd. m3. Jedino postojeće skladište prirodnog plina u Hrvatskoj

nalazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji, s projektiranim kapacitetom za skladištenje 0,55 mlrd. m3

plina. Istodobno, domaća proizvodnja sirove nafte pokriva oko 20 posto potražnje39.

Tablica 2.12. Hrvatska opskrba prirodnim plinom i potražnja za prirodnim plinom 2011./2016.

2011. (mlrd. m3) 2016. (mlrd. m3)

Proizvodnja u Hrvatskoj 2,47 1,65

Uvoz 0,88 1,26

Izvoz (0,26) (0,39)

Upotreba plina u proizvodnji električne energije / toplinske

energije 1,21 (38 % opskrbe) 0,99 (38 % opskrbe)

Kućanstva 0,67 (21 %) 0,56 (21 %)

Industrija 0,33 (11 %) 0,20 (8 %)

Uslužne djelatnosti 0,17 (5 %) 0,22 (8 %)

Poljoprivreda 0,02 (1 %) 0,03 (1 %)

Transport 0,8 milijuna –manje od

1 %

4,4 milijuna – manje od

1 %

Izvor: Energija u Hrvatskoj

Bez predviđenog povećanja zaliha prirodnog plina, očekuje se da će se hrvatska proizvodnja

prirodnog plina smanjiti na 0,6 mlrd. m3 godišnje u sljedećih nekoliko godina. Stoga Hrvatska planira

povećati uvoz plina kako bi zadovoljila domaću potražnju i proširila međunarodni tranzit plina. LNG

projekt na otoku Krku jest projekt-kandidat za nadomještanje opadajuće domaće proizvodnje i

povećanje međunarodnog tranzita plina. Još jedan međunarodni kandidat za opskrbu plinom jest Jonsko-

jadranski plinovod (IAP) koji će Transjadranskim plinovodom preko Albanije i Crne Gore u Hrvatsku

donositi plin iz Kaspijskog mora. Prirodni plin pomoći će Hrvatskoj u prelasku s uvoza ugljena na čistu

energiju i brže smanjiti emisiju stakleničkih plinova u Hrvatskoj.

(c) Energetsko siromaštvo

Deregulacija hrvatskih energetskih tržišta izazvala je zabrinutost u pogledu dostupnosti energije.

Donošenjem novog Zakona o energiji i Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti Republika Hrvatska

deregulirala je svoja energetska tržišta u skladu s Trećim energetskim paketom Europske unije.40 Ova

38 Primarna opskrba energijom iznosila je 8,4 milijuna tona ekvivalenta nafte ( u 2015.), nafta (40 %), plin (27 %), biomasa /

gorivo (17 %), ugljen (8 %), hidro (7 %), geotermalna / vjetar / solarno (1 %). Izvor: IEA. 39 U 2016. godini proizvodnja sirove nafte bila je 31,47 PJ, a uvoz 107,32 PJ, EIHP. 40 Cilj Trećeg energetskog paketa Europske unije jest djelotvornije tržište energije u EU-u i stvaranje jedinstvenog tržišta

plina i električne energije, uz najniže moguće cijene, viši standard usluga i veću sigurnost opskrbe.

Energetski sektor 27

deregulacija energetskih tržišta izazvala je zabrinutost u pogledu dostupnosti energije i ukazala na

nedostatak dobro osmišljenih mjera za zaštitu socijalno ugroženih slojeva. U izvješću Svjetske banke iz

2016.41 naglašeno je da su siromašna kućanstva u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama EU-a, sklona

namijeniti veći dio kućnog proračuna osiguravanju svojih energetskih potreba. Posljedično, u izvješću

je naglašena potreba za politikama za ublažavanje opterećenja siromašnih građana, usporedno sa

zahvatima usmjerenima na energetsku učinkovitost.

Dostupne intervencije za pružanje podrške socijalno ugroženim kućanstvima nisu izrekom

jasne jer se hrvatska kućanstva oslanjaju na širok izbor izvora energije, kao što su biomasa,

električna energija, prirodni plin i područno grijanje. Korišteni izvori energije variraju u znatnoj mjeri,

ovisno i o zemljopisnom položaju i o prihodnim skupinama. Usto, postoje problemi pristupanja –

primjerice, centralno/područno grijanje nije dostupno u cijeloj zemlji, a ogrjevno je drvo u širokoj

primjeni i u ruralnim i u urbanim područjima.

Dodatno zabrinjava nemogućnost kućanstava da plate račune na vrijeme. Prema podacima EU-

SILC-a42 iz 2013. (posljednja godina za koju su podaci dostupni), gotovo 30 posto kućanstava prijavilo

je kašnjenje pri plaćanju računa za komunalne usluge. Prema najnovijim raspoloživim podacima, udio

kućanstava koja su prijavila kašnjenje s plaćanjem računa za komunalne usluge pao je na 25 posto do

2016. godine. Ovaj razvoj, iako pohvalan, još uvijek ostavlja mnoga kućanstva u neizvjesnoj situaciji

jer kućanstva obično navode da bi željela izbjeći rizik od isključenja komunalnih usluga. To se osobito

vidi tijekom zimske sezone kada kućanstva navode davanje prioriteta plaćanju ovih računa nad mnogim

drugim potrebama.

Nadogradnje mjera energetske učinkovitosti također su potencijalni izvor za poboljšanje

uštede energije i njezine dostupnosti. No unatoč tome što se takve nadogradnje subvencioniraju i u

iznosu do 60 posto od ukupnih troškova, troškovi nadogradnje, kao što je izolacija, mogu biti previsoki

i za energetski siromašna i za ekonomski siromašna kućanstva. Ekonomski siromašna kućanstva često

nemaju pristup financiranju, a čak i ako su svjesna potrebe poboljšanja energetske učinkovitosti, nemaju

izbora osim odustati od provedbe takvih projekata.

Usto, kućanstva koja se oslanjaju na višetarifno mjerenje potrošnje, gdje se na potrošnju električne

energije primjenjuju različite tarife, ovisno o dobu dana, pokušavaju zadovoljiti svoje potrebe koristeći

se električnom energijom u vrijeme jeftinijih tarifa, izvan doba vršne potrošnje. Nevršni su noćni sati

(nakon 22 sata u zimskim mjesecima i 21 sat ljeti). To, međutim, može negativno utjecati na kvalitetu

života članova kućanstva koji tijekom dana ostaju kod kuće, a to su obično žene koje nadziru i obavljaju

kućanske poslove.

Rješavanje pitanja dostupnosti energije u Hrvatskoj

Od objave Izvješća Svjetske banke za Hrvatsku o dostupnosti energije 2016. godine radi se na

rješavanju ovog problema. Dvije glavne intervencije politike polučuju učinak od 2015. godine. Prva

je uvođenje naknade za ugroženog kupca energenata koja je vezana uz zajamčenu minimalnu naknadu

za kućanstva koja ispunjavaju uvjete programa. Druga izravno utječe na pitanje cijena smanjenjem

poreza na dodanu vrijednost (PDV) za električnu energiju.

Zajamčena minimalna naknada koju dodjeljuje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i

socijalnu politiku program je koji je izričito namijenjen najsiromašnijima u Hrvatskoj, a daje se u obliku

41 Svjetska banka (2016.), Obezbjeđenje dostupnosti energije u Republici Hrvatskoj 42 Nacionalno reprezentativna anketa SILC-a provodi se od 2010. i pruža sve potrebne informacije za izračun pokazatelja

relativnog dohodovnog siromaštva, materijalne oskudice i uključenosti u tržište rada, nužnih za mjerenje udjela populacije

koji živi u riziku od siromaštva i društvene isključenosti (engl. AROPE), što je glavni podatak vezan za siromaštvo na

europskoj razini i u pojedinačnim članicama EU-a.

Energetski sektor 28

naknade za osnovne životne potrebe. Zajamčena minimalna naknada jest program temeljen na provjeri

materijalnog stanja, namijenjen kućanstvima u Republici Hrvatskoj čiji je prihod ispod praga nužnog za

zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a ovisi o značajkama i sastavu kućanstva. Potencijalni

korisnici trebaju se prijaviti u Centru za socijalnu skrb (CZSS) u mjestu prebivališta. Takvi centri

rasprostranjeni su po cijeloj zemlji, stoga putni troškovi za većinu pojedinaca nisu veliki (ilustracija

2.13., lijevo).43 Iz analize žarišnih točaka (ilustracija 2.13., desno) uočava se da su putovanja za

pojedince najkraća u okolici Zagreba, dok u nekim od najsiromašnijih područja RH (vidi ilustraciju

2.14.) postoje zone koje nisu odgovarajuće pokrivene Centrima za socijalnu skrb.44

Ilustracija 2.13. Lokacija Centara za socijalnu skrb i žarišne točke po kriteriju duljine putovanja

do njih

Izvor: Svjetska banka i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske (2017.)

Ilustracija 2.14. Žarišne točke dohodovnog siromaštva

Izvor: DZS (2016.)

43 WB i MDFYSP (2017), Procjena učinkovitosti socijalnih naknada. 44 To su naselja čija udaljenost do Centra za socijalnu skrb znatno prelazi nacionalni prosjek.

Energetski sektor 29

Svi korisnici zajamčene minimalne naknade45 također imaju pravo na pogodnosti za kupce iz rizične

skupine koje su uvedene u listopadu 2015., a koje mogu pokriti najviše 200 kn (ili oko 200 kWh

električne energije, po proračunu iz svibnja 2018.) računa za energiju pojedinog korisnika. Račun se

plaća izravno opskrbljivaču električne energije, novac se ne prebacuje korisnicima, a svaki višak

prebacuje se na sljedeći mjesec. Dodatna novčana potpora ili potpora u naturi predviđena je za opskrbu

korisnika zajamčene minimalne naknade ogrjevnim drvom. Ovaj oblik pomoći namijenjen je onima koji

za grijanje upotrebljavaju ogrjevno drvo, a sastoji se od jednokratne godišnje isporuke 3 m3 ogrjevnog

drva ili isplate odgovarajućeg iznosa u gotovini.

Iako se zajamčenom minimalnom naknadom rješavaju energetske potrebe ekonomski siromašnih

građana, ne postoje nikakve mjere za energetski siromašna kućanstva. Primjer energetski siromašnog

kućanstva jest kućanstvo s jednim osobnim dohotkom u iznosu minimalne plaće koje je tehnički iznad

granice siromaštva, ali ima poteškoća s plaćanjem računa (od čega plaćanje računa za potrošenu energiju

čini znatan iznos). Jednokratna isplata u iznosu od 2.500,00 kuna, koja se može podići do 10.000,00

kuna, dostupna je socijalno ugroženima za kupnju kućanskih aparata, plaćanje računa za medicinske

usluge ili popravke krova. Pri kupnji kućanskih aparata korisnici mogu izabrati bilo koju marku, ne

nužno i energetski najučinkovitiju opciju.

Iako analiza zajamčene minimalne naknade na razini kućanstava nije dostupna,46 analiza na

razini općina sugerira da je zajamčena minimalna naknada prostorno progresivna, što

podrazumijeva da sredstva idu stanovništvu s prebivalištem u najsiromašnijim područjima

zemlje (ilustracija 2.15). Otprilike 60 posto sredstava dobilo je 40 posto stanovništva koje živi u

najsiromašnijim općinama Hrvatske. Podaci o raspodijeljenoj stvarnoj naknadi za ugroženog kupca

energenata nisu dostupni47. No, budući da je dodatak dostupan svim kućanstvima primatelja zajamčene

minimalne naknade, sa sigurnošću se može pretpostaviti da će program također biti prostorno

progresivan.

45 Primatelji osobne invalidnine također su korisnici naknade za ugroženog kupca energenata 46 S obzirom na veličinu programa (otprilike 49 tisuća kućanstava primatelja u 2016.), on nije precizno evidentiran u

anketama o kućanstvima. 47 Kućanstva koja su primatelji zajamčene minimalne naknade ili osobne invalidnine jednom mjesečno primaju bon u

vrijednosti od 200 kn, a novac se uplaćuje izravno pa ga korisnik ne prima. Stoga bi stvarna vrijednost transfera mogla biti

znatno manja od 200 kn.

Energetski sektor 30

Ilustracija 2.15. Prostorna koncentracija zajamčene minimalne naknade i naknade za

ugroženog kupca energenata

Izvor: Svjetska banka i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske (2017.)

Trebalo bi preispitati neciljane potpore, poput smanjenja poreza na dodanu vrijednost za

električnu energiju. Republika Hrvatska smanjila je 2017. porez na dodanu vrijednost (PDV) na

električnu energiju: PDV na običnu robu i usluge iznosi 25 posto, a za električnu energiju sada iznosi

13 posto. Prosječna cijena po kilovatsatu u Hrvatskoj u drugoj polovici 2016. bila je blizu 1 kn, a do

prvog kvartala 2017. godine pala je na 0,89 kn48. Udio poreza i pristojba koji plaćaju potrošači u

kućanstvima u Hrvatskoj nakon smanjenja PDV-a iznosi 15,5 posto. Očekuje se da će smanjenje PDV-

a predstavljati veliko olakšanje siromašnijim kućanstvima jer ona troše razmjerno veći dio svojih

rashoda na električnu energiju od bolje stojećih kućanstava. No siromašni nisu jedini korisnici ove

mjere: budući da ona pogoduje svima (i mnogoljudne obitelji i dobrostojeća kućanstva skloni su većoj

potrošnji električne energije), većina prihoda kojeg se Vlada odrekla vjerojatno neće ići siromašnima.

Očekuje se da će smanjenje PDV-a na električnu energiju smanjiti financijsko opterećenje hrvatskih

kućanstava glede troškova za energiju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku49, otprilike 5

posto ukupnih rashoda ku�