Skripta iz endodoncije

November 3

2012 Za spremanje

kolokvija

DIJAGNOSTIČKI TESTOVI U ENDODONCIJI

Anamneza

Medicinska anamneza

Dobijamo informacije od pacijenta o: opštem zdravlju, oboljenjima važnim za endodonciju- reumatska groznica - pacijent sa umjetnim zaliscima- pace-maker- hipertenzija- hepatitis- oboljenja krvi- HIV- psihološki problemi- oboljenja srca i krvnih sudova

Pacijent sa historijom reumatske groznice ima mogućnost napada subakutnog bakterijskog endokarditisa nakon svake bakterijemije. Oni moraju biti zaštićeni antibiotikom i prije i za vrijeme endodontskog tretmana.

Pacijetni sa pace-maker-om ne smiju biti izloženi struji niskog napona.Pacijenti sa dijabetesom-obilno krvarenje iz pulpe.

Stomatološka anamneza

Način pojave boli:- spontana- na dodir- na pritisak- vrijeme nastanka- trajanje boli- lokalizacija boli (jedan ili više zuba – čitava vilica)

Fistula,otok ili druge promjene-koliko traju.

Fistula je popratni znak hroničnog periodontalnog oboljenja, a otok akutnog.

Klinički pregled

Inspekcija

Inspekcija lica, usne duplje , sluznica, zubnih lukova sa posebnom pažnjom u predjelu opisanih simptoma. Inspekcija karioznih zuba (lokalizacija, širina, dubina lezije). Obratiti pažnju na parodontalne džepove zbog mogućnosti prodora infekta tako.

Palpacija

1

Blagi pritisak u periapeksu može izazvati bol kod hroničnog pulpitisa. Dobijamo informaciju o konzistenciji tkiva, fluktuacija otoka.

Sondiranje Perkusija-vrši se vrškom instrumenta u horizontalnom i vertikalnom pravcu . Zub

osjetljiv na vertikalnu perkusiju ukazuje na periapikalni proces ,a na horizontalnu ukazuje na pulpitis. Ovo može i zavarati.Perkusija se vrši prvo na zdravom zubu, a zatim na suspektnom, kako bi pacijent mogao da razlikuje bolno osjetljiv zub.

Pokretljivost zuba se ispituje držeći zub izmedju dva prsta ili instrumentom. Jak bol uz pokretljivost zuba govori u prilog akutnog perapikalnog parodontitisa i posljedica je istezanja vlakana parodoncija. Po smirivanju upale zub se učvrsti u alveoli.

Dijafonoskopija- dijagnostička metoda pomoću svjetla. Obično se koristi polimerizirajuce svjetlo. Pri usmjeravanju snopa svjetlosti zdrava tkiva su providna, dok su patološki promjenjena mutna ili tamna .

Ispitivanje vitaliteta zasnovano je na primjeni različitih nadražaja čija jačina prelazi fiziološku granicu. Na primjenjeni nadražaj živa pulpa (zdrava ili promjenjena) reaguje,dok nekrotična ne reaguje

o Termotest -osjetljivost na toplo. Primjenog toplog zraka, zagrijavanjem gutperke,tople vode. Zub koji reguje na toplo upućuje na gnojni proces. Kod takvih pacijenata pomaže hladna voda (jedino tad!)

o Osjetljivost na hladno . Kockica leda,hlor-etil,led ugljene kiseline. Zdrava pulpa reaguje na hladno. Hiperemična pulpa daje jaču reakciju koja se može produžiti 1-1,5 min. Kod seroznog pulpitisa reaguje jače i bol duže traje. Kod hroničnog pulpitisa reaguje slabije. Kod gnojnog pulpitisa izaziva kratkotrajno smanjenje bola. Nekrotična pulpa ne raguje.

o Elektrotest . Koristi se za ispitivanje vitaliteta pulpe i dobijanja podataka o stanju pulpe.Zdrava pulpa reaguje na struju. Hiperemična reaguje na isti ili manji intenzitet nego zdrava pulpa iste funkcijske grupe. Kod seroznog pulpitisa reaguje na znatnomanji intenzitet.Kod hroničnog pulpitisa potreban je jači intenzitet struje.Kod gnojnog pulpitisa potreban je jači intenzitet struje i dugotrajniji nadržaj da bi dobili reakciju pulpe. Nekrotična pulpa ne reaguje.

Zub sa većim ispunima,zubi kod kojih postoji veća apozicija sekundarnog i tercijarnog dentina kao i očnjaci sa debelim slojem gleđi reaguju na jači intenzitet struje što nije patološki znak. Kod tek izniklih zuba prag nadražljivosti je visok jer nije formiran nervni pleksus.Zube sa vešačkom krunicom nije moguće testirati elektrotestom.

Način primjene elektrotesta. Zub koji se ispituje mora se prethodno očistiti od naslaga,posušiti,izolovati pomoću vaterolni. Na vrh elektrode se stavlja kap vode te se elektroda stavlja na zub u predjelu okluzijske ili srednje trećine krune zuba. Ako se dobije reakcija elektroda se pomjera u gingivalnu trećinu. Izbjegava se kontakt sa kompozitnim ispunom koji djeluje kao izolacioni sloj. Na molare se elektroda stavlja naizmjenično na različita mjesta koja odgovaraju pojedinačnim korijenovima zuba. Pomoću potenciometra povećava se postepeno intenzitet struje a pacijentu se kaže da da znak kad osjeti bol. Pribilježi se intenzitet pa se ispituje suspektni zub.

Zadnji zubi reguju na veći intenzitet nego prednji,očnjaci na veći intenzitet nego sjekutići.Gornji sjekutići na veći intenzitet nego donji.

Test preparacije kaviteta.

2

Bušenjem zuba izazivamo bol kod pacijenta.

Rendgenografija

Bez RTG snimka se endodoncija ne počinje.

Na RTG snimku se može vidjeti:- da li postoji podloga ispod estetskog ispuna pa se time potvrdi ili isključi eventualna

mogućnost nadražaja pulpe- frakture korijena zuba(mogu se vidjeti samo one horizontalne)- resorpcija korijena- veličina, oblik, širina, pravac kanala- promjene u parodonciju- kontrola prohodnosti kanala (snimanje u toku endodonskog zahvata sa kanalnim

instrumentima radi orijentacije)- kontrola poslije punjenja kanala- praćenje toka reparacijskih procesa u apeksnom parodonciju nakon endodonske

terapije

Pomoću RTG-a ne može se dijagnosticirati:- hiperemija- pulpitis- nekroza pulpe

Anestezija

Preporučuje se kao dg.sredstvo za određivanje izvora odontalgija kad je bol difuzan i iridira u okolne zube i tkiva.To su većinom akutni pulpitisi.Kad postoji veći broj karioznih zuba i ispuna npr.dentalgija sa difuznim iradirajućim bolom u zube gornje i donje vilice istovremeno i u oko i u uho. Posije mandibularnog bloka bol nestaje ako je bio porijeklom iz donje vilice.Također prestaje i bol u uhu, osim ako ne postoji otitis. Ako se bol i poslije anestezije nastavlja u gornjim zubima to je znak da je neki od zuba gornje vilice uzročnik. Radi određivanja zuba iste polovine gornje ili donje vilice koristi se infiltraciona anestezija u predjelu apeksa zuba i prati tok dentalgije. Naravno ovako se ne može sa sigurnošću odredit zub kada se radi o dva susjedna zuba .

Anestezija u endodonciji – koristi se za obezbjeđivanje bezbolnog rada prije svega kod vitalne ekstirpacije pulpe. Daje se standardnim tehikama anestezije s tim sto se ne daje anestik palatinalno jer n.palatinus major i n.incisivus ne inerviraju pulpu.

3

ENDODONTSKA SIMPTOMATOLOGIJA

Semiologija – proučavanje simptomatologije

Simptomi koji prate oboljenje pulpe su: bol gubitak zubnih tkiva promjena boje zuba promjena na gingivi poremećaj okluzije i drugi

A. Pulpni bol

1. Dentalna hiperosjetljivost Tokom godina, oštećenje zuba, karijes, periodontalna oboljenja i liječenje istih mogu izmijeniti prag bola i zubi mogu postati hipersenzitivni. U većini slučajeva hipesenzitivnost nastaje zbog toga što je dio dentina postao izložen uticaju oralne šupljine.Ekstremna hipersenzitivnost može se pojaviti:

nakon periodontalnih intervencija, pri uklanjanju čvrstih i mekih naslaga. kod zuba sa abrazivnim i erozivnim defektima u cervikalnoj oblasti zuba.

Pulpa hipersenzitivnih zuba je u većini slučajeva zdrava i neupaljena.Međutim, inflamatorna reakcija u pulpi ne mora da bude simptomatska, ali može izmijeniti osjetljivost pulpnih nerava, tako da nadražaji koji obično ne izazivaju nikakve simptome mogu izazvati hipersenzitivnu reakciju zuba. Manifestuje se kao žestoki i oštri bol koji brzo nestaje kad spoljašnji nadražaj prestane da djeluje.

2. Simptomatski pulpitis Pulpitis može da bude prisutan i bez simptoma kao i da se javi u formi sa simptomima.4 karakteristike pulpnog bola su izuzetno važne:

intenzitet bola njegovo trajanje da li se javlja spontano ili na provokacije koliko se često javlja

Intenzivan i neprekidan bol, bol koji se javlja spontano ukazuje na postojanje jake i ireverzibilne pulpne patoze.

B. Periapikalni bol

1. Simptomatski apikalni periodontitis Bol koji počinje spontano, u početku blag, a zatim se postepeno povećava. Bol je neprekidan. Osjetljivost je prvo na šta se pacijent žali. Zub je osjetljiv na zagrižaj ili perkusiju zbog edema u periodontalnom ligamentu. Edem također može izazvati abnormalno pomjeranje zuba. Dijagnozu treba postaviti na osnovu kliničkog nalaza koji se zasniva na činjenici da li je pulpa vitalna ili ne.

4

C. Oralni i peroralni bol od značaja u endodonciji

1. Periodontalna oboljenja Zapaljenje gingive i marginalnog periodoncijuma može dovesti do stvaranja apscesa koji mogu da se šire i izgledaju kao da potiču iz apikalnog periodoncijuma. Tačnu dijagnozu dobivamo ispitivanjem osjetljivosti zuba. Ako je pulpa vitalna radi se o periodontalnom apscesu. Ako je pulpa nekrotična radi se, vjerovatno, o apscesu endodontskog porijekla.

2. Infekcije cisti i pljuvačnih žlijezda

3. Sinusitis Sinusitis je najčešći ekstraoralni uzrok bola. Pacijent se žali na zubobolju nekoliko ili svih zuba čiji su korjenovi u vezi sa podom sinusa. Zubi bole dok pacijent grize, osjetljivi su na perkusiju i hipersenzitivni na hladno.

4. Sindrom disfunkcije temporo-mandibularnog zgloba Bol je uvijek u gornjoj vilici. Ima hroničan dugotrajan karakter. Često je ograničeno pomijeranje mandibule.

5. Trigeminalna neuralgija Tipični napadi bola 10 sekundi do 2-3 minute. Bol dostiže maksimum i smanjuje se poslije 20-30 sekundi. Poslije toga nastupa bezbolni period. Bol se javlja dodirivanjem određenih zona – trigget.

6. Iradirajući bol Bol može biti lokalizovan u oblastima iz kojih ne potiče. Pulpalgija može da napravi problem u lokalizaciji oboljelog zuba, na suprotnoj strani, u drugoj vilici, različitim dijelovima glave i vrata. Zubi su mjesto gdje često iradira bol kao posljedica infekcija i tumora, migrena, vaskularne ili muskularne promjene. Oboljenja unutrašnjih organa mogu dati bolove koji iradiraju u zube.

KLINIČKA I DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA U ENDODONCIJI

Klasifikacija pulpalnih oboljenja (na osnovu simptoma i kliničkih znakova)

REVERZIBILNI PULPITISUpala koja nije tako opasna. Nastaje kao posljedica karijesa, cervikalne erozije, caklinske frakture koje otkrivaju dentin, abrazija. Reverzibilni pulpitis je asimptomatski. Ako postoji reakcija na nadražaj, djeluje koliko i sam nadražaj.Th.: Uklanjanje uzroka

IREVERZIBILNI PULPITISUpala koja je ozbiljna i ne riješava se uklanjanjem uzroka. Može biti asimptomatski. Može se javiti bol koja je spontana, oštra, tupa, lokalizovana ili difuzna. Vanjski stimulans, kao što je toplo i hladno, mogu produžiti bolni osjet i nakon uklanjanja nadražaja.

5

Dg.: Ako se upala nije proširila periapikalno zub normalno reaguje na perkusiju. Prodor periapikalno uzrokuje osjetljivost na perkusiju i bolju lokalizaciju bola.Th.: Endodontski tretman.

HIPERPLASTIČNI PULPITISTo je forma ireverzibilnog pulpitisa koji se manifestuje rastom hronično upaljene mlade pulpe do okluzalne površine. Većinom se nalazi u karioznim zubima mlađih pacijenata. Može biti asimptomatski ili da se javi sa spontanim bolovima, produženom reakcijom na toplo i hladno. Normalno reaguje na elektičnu stimulaciju i nema osjetljivosti na perkusiju.Th.: Pulpotomija, pulpektomija, eventualno ekstrakcija.

NEKROZA PULPEPulpa je zarobljena među čvrstim zidovima, nema kolateralne cirkulacije. Zbog poremećenog pritiska dolazi do nekroze. Pulpna nekroza je obično bez simptoma. Ne reaguje ni na toplo ni na hladno kao ni na električnu stimulaciju.

Klasifikacija periradikularnih patoza

AKUTNI APIKALNI PERIODONTITISPrvo širenje pulpne upale u periradikularno tkivo. Nastaje zbog širenja bakterijskih toksina, upalnih medijatora, restauracije u hiperokluziji, prebačenja instrumentacije ili materijala.Simptomi: bol pri žvakanju ili kontaktu okluzalnih površina. Ako je akutni apikalni periodontitis nastavak pulpitisa simptomi uključuju osjetljivost na toplo, hladno ili električnu stimulaciju. Ako je nastavak nekroze zub ne reaguje na ove testove.Na rtg-snimku periodontalni ligament je većinom normalanTh.: Reokluzija, uklanjanje patološki promjenjene pulpe.

HRONIČNI APIKALNI PERIODONTITISHronični apikalni periodontitis je posljedica pulpne nekroze i obično nastavak akutnog apikalnog periodontitisa. Većinom je bez simptoma, pa se naziva i asimptomatski apikalni periodontitis. Pošto je pulpa u ovom slučaju nekrotična, zub ne reaguje na testove vitaliteta. Na perkusiju reaguje sa malo bola ili nikako.Na rtg-snimku pokazuje prekid laminae durae i destrukciju periodontalnih tkiva.Th.: Uklanjanje nekrotične pulpe i punjenje kanala.

AKUTNI APIKALNI APSCESLezija koja je pretstavljena destrukcijom periradikularnog tkiva. Prisutna je jaka upalna reakcija na mikrobiološki iritans iz nekrotične pulpe. Ponekad se javljaju i opšti simptomi upale. Pulpa je nekrotična te nema reakcije zuba na električne i toplotne stimulanse. Bolnost prisutna na palpaciju i perkusijuNa rtg-snimku se vidi resorptivna linija.

Diferencijalna dijagnoza se zasniva na kliničkim znakovima, testovima vitaliteta i rtg-snimku.

6

PULPEKTOMIJA

Pulpektomija je uklanjanje tkiva pulpe iz cavum dentis u injekcionoj anesteziji, a poslije se vrši biomehanička obrada i punjenje.

Indikacije:

uklanjanje zdrave pulpe zbog izrade protetske nadoknade; aksidentno ili traumatsko eksponiranje pulpe ako direktno prekrivanje ili vitalna amputacija

nisu indukovani; jatrogeno oštećenje pulpe; akutni serozni pulpitisi; parcijalni purulentni pulpitisi; totalni purulentni pulpitisi; hronični pulpitisi; restpulpitisi.

Kontraindikacije:

neprohodni kanali; nemogućnost obezbjeđenja aseptičnih radnih uslova; alergije na anestetike; nezavršen rast korijena zuba; teška traumatska oštećenja potpornog aparata zuba; teška sistemska oboljenja u akutnoj fazi.

Glavno pravilo kod pulpektomije je da se spriječi kontaminacija korijenskog kanala.Prije same intervencije potrebno je postaviti tačnu dijagnozu i napraviti orjentacioni rtg snimak.

Način rada:

1. Eliminacija bola- anestezija;

2. Obrada pristupnog kaviteta i potpuno uklanjanje karijesa;

3. Priprema operacionog polja- koferdam i dezinfekcija (alkohol, H 2O2, ...);

4. Trepanacija cavum dentis Okruglim svrdlom uz manji broj obrtaja se skida dentin i u jednom trenutku svrdlo „propada“ što je znak penetracije. Ostatak krova ukloni se fisurnim svrdlom, uključujući u kavitet sve rogove.

5. Uklanjanje koronarne pulpe Prvo se eliminišu strugotine dentina u kupki 3% H2O2pa se uklanja koronarni dio pulpe- obuhvatiti sve rogove. Vrši se čeličnim okruglim svrdlom ili oštrim ekskavatorom. Paziti da se ne ošteti dno kaviteta. Potom pronaći ulaze u kanale i ljevkasto ih proširiti.

6. Ekstirpacija radiksne pulpe Sondiranje korijenskog kalala.

7

Pažljivo unijeti pulpekstirpator odgovarajuće veličine u kanal do unaprijed određene radne dužine (a osjeti se i blagi otpor).

Pomjeriti pulpekstirpator ka centru. Uvrnuti ga za 90-180o ,a zatim izvući u jednom potezu. Ako nije uklonjena cijela pulpa, ponoviti.

Kod veoma uskih kanala ova faza se može preskočiti i odmah preći na obradu kanala gdje se u toku toga pulpa ekstirpiše.

7. Egzaktnije određivanje radne dužine - rtg sa mjernim instr. u kanalu.

8. Biomehanička obrada - otkloni se preostali organski sadržaj, kanalu se da koničan oblik, a zidovi izglačaju. U toku rada vršiti ispiranja antisepticima.

9. Punjenje korijenskog kanala.

10. Privremeno zatvaranje kaviteta.

11. Rtg kontrola punjenja.

12. Postavljanje definitivnog ispuna.

PREKRIVANJE PULPE

Terapijske metode koje imaju za cilj da se očuva vitalitet pulpe:

I P P

Terapijski postupak kod koga se tanak sloj dentina između kaviteta i pulpe prekriva određenim medikamentima. Taj dentin može biti čvrst ili razmekšan. Razmekšan dentin se ne ostavlja definitivno već u cilju očuvanja integriteta pulpe i njegovo se uklanjanje odlaže za kasnije. Karijesne mase se maksimalno odstranjuju ali da pri tome komora pulpe ostane zatvorena. Nakon završene obrade kaviteta stavlja se medikamentozni zavoj.

Indikacije za IPP:

Caries profunda simplex

U ispran i posušen kavitet se stavlja medikamentni zavoj tako da prvenstveno prekriva najdublje slojeve kaviteta, a ostali dio se zatvara privremenim ispunom cink-fosfatnog cementa. 2 sedmice poslije, ako nema kliničkih simptoma, stavljamo trajni ispun s tim što se treba staviti zaštitna podloga.

Caries profunda complicata

Razlika u obradi je što se ne uklanja sav karijesni dentin. Preko dekalcifikovanog dentina se stavlja preparat Ca-hidroksida i privremeni ispun od fosfatnog cementa. Zavoj stoji znatno duže- do 2,5 mjeseca, a minimalno 15 dana. Ukoliko rezultati pokazuju da je liječenje uspješno, pristupa se definitivnoj obradi kaviteta i stavljanju trajnog ispuna.

8

D P P

Direktna aplikacija lijeka na zubnu pulpu u cilju zatvaranja otvora u zidu komore pulpe.

Indikacije: akcidentalno otvaranje komore pulpe (obrada karijesa, brušenje za fiksno-protetske radove); traume.

Način rada:Ako je uklonjen karijesni dentin, zamijeniti instrumente novima. Po potrebi anestezija. Obezbijediti suho radno polje. Sa sterilnim smotuljcima vate natopljenim u H2O2 očistiti ranu bez pritiska. Postaviti Ca(OH)2 na to mjesto bez jakog pritiska a da lijek ostvari direktni kontakt sa pulpom. Preko staviti privremeni ispun. Terapija do 6 mjeseci.

PULPOTOMIJA

Podrazumijeva djelimično uklanjanje pulpe. Uklanja se koronarna pulpa do nivoa ulaza korijenskog kanala. Cilj pulpotomije je uklanjanje upaljenog dijela pulpe i stavljanje materijala preko rane na preostalo pulpno tkivo. Neuspješnost pulpotomije je velika jer je teško odrediti da li preostali dio pulpe stvarno nije upaljen.

Pulpotomija ima određeni značaj kao privremeni metod liječenja zuba sa nekompletno formiranim korijenovima. Pulpotomija se obično završi pulpektomijom i punjenjem korijenskog kanala.

Indikacije: protekao duži vremenski period od otvaranja pulpe do intervencije; akcidentna perforacija pulpe sa utiskivanjem infeka parcijalni pulpitis kod zuba sa nedovršenim rastom.

Bol se ne pojavljuje spontano, a na nadražaj ne traje dugo.

Rtg Anestezija (pulpa vitalna) Koferdam (suho radno polje) Dezinfekcija Cavum pulpae otvoriti samo koliko je najneophodnije, a da omogući kompletno uklanjanje

pulpe iz koronarnog dijela.Trepanacija sterilnim borerom.Obavezno odstraniti divertikule.

Presijecanje pulpe uraditi tako da ona bude što manje traumatizovana, da na mjestu presjecanja ostane ravan rez, te da kanalni dio pulpe ne bude kontuzovan.Poslije presijecanja pulpe, oštrim sredstvom se pravi lijevak na ulazu u kanal.Poslije zaustavljanja krvarenja, preko pulpe se stavlja medikamentozni zavoj bez pritiska, podloga i trajni ispun.

9

IZRADA PRISTUPNOG ENDODONTSKOG KAVITETA

Zubi maxillae

Zubi mandibule

Gornji centralni sjekutić

Pulpna komora ovog zuba je šira u mezio-distalnom pravcu, a uža u vestibulo-oralnom pravcu. Na njenom incizalnom dijelu se nalaze 2-3 roga koji su postavljeni u mezio-distalnom smjeru i posebno su naglašeni u zubima mlađih osoba. Na poprečnom presjeku u cervikalnoj trećini kanal korijena je ovalan, također i u srednjoj, a u apeksnoj okrugao. Pristupni kavitet se formira u središnjem kvadrantu palatinalne površine. Kontura mu je trouglasta, zatupljenih uglova sa bazom prema incizalnom bridu. Dužina 23mm.

10

Gornji lateralni sjekutić

...je gracilniji od gornjeg centralnog sjekutića i ima jedan korijen čiji je kanal sužen u mezio-distalnom promjeru. U cervikalnoj i srednjoj trećini je ovalan, a u apeksnoj trećini je okrugao. Pristupni kavitet je manji u centralnom kvadrantu srednje trećine i ovalnog je oblika. I-G promjer je širi.

Donji sjekutići

U incizalnom dijelu koronarne pulpe 3 roga u mezio-distalnom pravcu. Komora je šira u mezio-distalnom smjeru. Najčešće 2 kanala, labijalno i lingvalno. Pristupni kavitet u centralnom kvadrantu lingvalne površine u obliku trougla. Centralni – 22mm, lateralni 21mm.

11

Gornji očnjak

Komora pulpe je konična sa jednim rogom koji odgovara kvržici zuba. Kanal je prostran i uži u mezio-distalnom smjeru. Na poprečnom presjeku je u cervikalnoj i srednjoj trećini ovalan, a u apikalnoj okrugao. Pristupni kavitet – u centralnom kvadrantu ovalnog oblika, širi u G-I smjeru. Dužina 26mm.

Donji očnjak

Dužina 25mm. Ima 1 korijen (koji u 94% slučajeva ima 1 kanal) koji može biti povijen distalno. Rijetke su kompresije. Pristupni kavitet u srednjem dijelu lingvalno ovalnog oblika, širi I-G.

Prvi gornji premolar

Zub sa dosta varijacija. Gotovo uvijek ima 2 korijena, koji su vrlo uski i neprohodni i većinom sa 2 kanala. Palatinalni korijen je za koji mm kraći od vestibularnog i obično je zakrivljen. Ponekad se javlja i cijepanje korijena, samo u apikalnom dijelu. Dužina 21mm. Pulpna komora ima 2 roga koji odgovaraju kvržicama. Pristupni kavitet: na

12

okluzalnojpovršini ovalnog oblika, dosta širi vestibulo-oralno.

Drugi gornji premolar

Dužina 22mm. Obično 1 korijen, 1 kanal. Pulpna komora je šira u vestibulo-oralnom smjeru. Ponekad se kanal dijeli na 2 u apikalnom dijelu. Kada postoje 2 kanala, njihovi ulazi su smješteni B-P odnosno centralno od vrhova kvržica zuba. Tip I, II, III, IV !

Prvi donji premolar

1 korijen, 1 kanal, moguće različite varijacije!

Drugi donji premolar

Obično jednostavnije građe od prvog. Pristupni kavitet na okluzalnoj površini ovalnog oblika.

Prvi gornji molar

Na krovu se nalaze 3 roga koji odgovaraju kvržicama: bukomezijalni, bukodistalni i palatinalni. Ovaj zub ima 3 divergentno postavljena korijena: 2 bukalna i 1 palatinalni. Pulpna komora je locirana u mezijalne 3/5 ukupnog mezio-distalnog promjera krune. Ulaz u bukomezijalni kanal je malog promjera i smješten je ispod bukomezijalne kvržice.

Otvor bukodistalnog kanala, također malog promjera, nalazi se 2-3 mm distalno i nešto palatinalno u odnosu na bukomezijalni.

13

Ulaz u palatinalni kanal se nalazi ispod palato-mezijalne kvržice i većeg je promjera. Pristupni kavitet na okluzalnoj površini nepravilnog oblika koji je trouglast ili kvadratast sa jako zaobljenim palatinalnim uglom.

U slučaju da postoje 2 kanala u bukomezijalnom korijenu, ulaz u taj kanal se nalazi 1-3 mm palatinalno od prvog.

Palatinalni korijen je najbolje razvijen, okrugao i prav.Bukodistalni korijen je gracilniji i kraći od druga dva, praviji od bukomezijalnog.Bukomezijalni korijen je distalno povijen, često komplikovane građe,

ponekad ima 2 kanala. Drugi gornji molar

Kavum pulpe je uži u mezio-distalnom smjeru. Na podu se ulazi u 3 kanala. Zub ima 3 korijena, koja manje divergiraju od korijenova prvog molara. Bukomezijalni korijen može imati 2 kanala.

Pristupni kavitet se preparira isto.

Prvi donji molar

Na krovu su 4 roga: 2 bukalno, 2 oralno.

Zub ima 2 korijena; mezijalni i distalni. Distalni korijen ima 1 kanal, ovalan, a mezijalni korijen ima 2 kanala sa ulazima V i O. Kanali su uži od distalnog.

14

Pristupni kavitet na okluzalnoj površini nepravilnog kvadratičnog oblika sa zaobljenim uglovima i pomjeren više ka mezijalnom dijelu krune.

Drugi donji molar

Sličan je prvom, ali je gracilniji, a kanali uži. Distalni korijen ima 1 kanal, ponekad 2.Mezijalni korijen ima 2 kanala, V i O.Pristupni kavitet isto kao i kod prvog molara.

15

ODREĐIVANJE RADNE DUŽINE

1. Rendgenografska metoda

Beveridge ili Ingle metoda

Na primarnom RTG snimku se pomoću linijara izmjeri dužina sjenke zuba (rendgenografskog apexa) od koronarno izabrane orjentacione tačke koja može biti na incizalnoj ivici, okluzalnoj površini, vrhu kvržice (najprominentnije tačke). Dobijena vrijednost se umanji za 2-3 mm i notira. Potom se izvrši priprema radnog polja, zub trepanira, ukloni sadržaj pulpne komore, pronađu ulazi u korijenske kanale i ljevkasto prošie te se ekstirpira sadržaj kanala. Kanalna igla sa stoperom se unosi u kanal zuba na gore određenu dužinu, te se ponovo vrši RTG snimak. Na novom RTG snimku se izmjeri rastojanje između sjene vrha korijena i sjene vrha igle. Ako je ono 3 mm procijenjena dužina zuba je tačna.

16

2. Elektrometrijska metoda

Zasnovana je na saznanju da električna struja pri propuštanju kroz različita tkiva nailazi na različite otpore. Ako se jedna elektroda postavi na oralnu sluznicu, a vrh druge elektrode preko korijenskog kanala dovede u kontakt sa periodontalnom membranom registruje se otpor od 6,5kΩ. Jedna elektroda se postavi na oralnu sluznicu, a druga preko kanalnog instrumenta čija je drška od izolatora i ima stoper, te se taj instrument uvodi u kanal do signalizacije aparata.

3. Taktilno-senzorna metoda

Na osnovu primarnog RTG snimka se približno procijeni dužina zuba, zatim se kanalnim instrumentom sa stoperom pažljivo prodire u dubinu sve dok se ne dosegne njegov najuži apeksni dio, koji odgovara fiziološkom apeksnom otvoru. Terapeut taktilno osjeća otpor koji suženje pruža daljim utiskivanjem igle. Ukoliko je riječ o totalno nekrotičnoj pulpi pacijent signalizira i senzacijom bola zbog uboda u periodoncijum.

17

ENDODONTSKI INSTRUMENTI

1. INSTRUMENTI ZA SONDIRANJE CAVUMA DENTIS-A: Prava stomatološka sonda Endodontska sonda: slična pravoj sondi, razlika je u završnom segmentu radnog

dijela koji je nešto duži, a vrh veoma oštar Milerova sonda: idući od drške prema prednjem kraju se sužava u oštar vrh. Služi

za ispitivanje anatomskih detalja sondiranog kanala.

2. INSTRUMENI ZA OBLIKOVANJE ULAZA U KORJENSKI KANAL: Ovim postupkom se početnom segmentu kanala daje oblik lijevka. Koriste se okrugla, čelicna, fisurna konična svrdla.

18

3. ODONTOMETRIJSKI INSTRUMENTI

4. INSTRUMENTI ZA UKLANJANJE MEKOG SADRŽAJA RADIXNOG KANALA: Pulp ekstirpatori: sastoje se od drške i radnog dijela koji je prekriven bodljama

(32mm za transkanini; 50 mm interkanini)

5. INSTRUMENTI ZA MEHANIČKO PREKRIVANJE RADIXNOG KANALA:

a) ručni:- Kerr proširivači (Kerr igle) –sastoji se od drške i radnog dijela sa 3 spiralno

uvijena sječiva. Na poprečnom presjeku je trouglast. Dužina: 21, 25, 28, 31. Širina: 06, 08, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50 (25-50 osnovna garnitura) 55, 60, 70, 80, 90, 100, 110.

- Kerr turpija : Na radnom dijelu ima 4 sječiva,spiralno uvijena, pa je na poprečnom presjeku u obliku kvadrata. Dužina: 21, 25, 28, 31 mm

- Hedstrom turpija : radni dio sa spiralnim sječivima sa gustim navojima. Dužina: 21, 25, 28, 31

b) mašinski instrumenti:- Kerr mašinski proširivači- Beutel-Rock proširivači- Shnurov kolenjak: kretanje gore-dole- Binderov kolenjak- Žiromatik kolenjak: kretanje lijevo-desno za 90 stepeni

c) instrumenti za punjenje radixnog kanala:- Lentulo spirala: za unošenje različitih pasti. Sastoji se od drške koja se fiksira u

kolenjak i radnog dijela izrađenog od spiralne čelične žice. Promjer navoja opada od baze do vrha. Dužina: 21, 25, 29 mm. Garnitura debljine: 25, 30, 35, 40, 50, 60, 70

- Sprederi (raširivači): za lateralno sabijanje gutaperki u toku punjenja kanala. Sastoji se iz drške i radnog dijela sa kojim zaklapa određeni ugao.

STANDARDIZACIJA ENDODONTDKIH INSTRUMENATA

NOVA STANDARDIZACIJA:

Dužina radnog dijela kod svih instrumenata je 16 mm. Debljina instrumenata na vrhu izražena u stotim dijelovima mm predstavlja oznaku tog instrumenta. Npr. Kerr proširivač br. 15 ima debljinu 0,15 mm. Razlika u debljini radnog dijela na vršku i bazi je 0,3 mm. Razlika između dva susjedna instrumenta u garnituri do kalibra 60 mjereno na vrhu igle je 0,005 mm, a nakon ove veličine razika instrumenata je 0,10. Ukupna dužina instrumenata od baze drške do vrha nije propisana standardizacijom. Proizvode se u dužinama 21, 25, 28, 29, 31 mm.

15-bijela; 20-žuta; 25–crvena; 30–plava; 35–zelena; 40-crna; 10-ljubičasta; 8-siva,pa se opet ponavljaju.

19

NA – HIPOHLORIT ( NAOCL)

Spada u grupu antiseptika (supstance koje sprečavaju rast i razvoj MO, te ih uništavaju). Obično se koristi 3% Na-hipohlorit. Razlaganjem NaOCl nastaje O i Cl koji lako penetriše te dovodi do inaktivacije ćelijskih enzima, do precipitacije bjelančevina i smrti MO. Djeluje i na organske ostatke u kanalu zuba pretvarajući ih u organske produkte. NaCl smanjuje elastičnost tvrdog tkiva čini ga trošnijim i pogodnijim za mehaničko odstranjivanje.

DINATRIJUMETILEN-DIAMINO-TERTRAACETAT (EDTA)

Spada u sredstva za hemijsko širenje kanala. U kanalu dovodi do rastvaranja Ca-fosfata iz dentina tj. do dekalcifikacije dentinskog tkiva. Osim toga ima i bakteriostatko dejstvo. Za tretiranje kanala koristi se 15% i 20% EDTA. EDTA predstavlja korisno sredstvo za olakšavanje mehaničke obrade tj. za hemijsko širenje korjenskog kanala. Rastvor EDTA se uptrebljava u vidu kupke koja ispunjava cavum dentis. U toku rada postupak treba ponavljati jer se aktivna supstanca EDTA iscrpljuje.

MATERIJALI ZA PUNJENJE :

meke paste (takve ostaju trajno) sredstva koja se unose u plastičnom stanju ali se kasnije stvrdnjavaju sredstva koja se unose u čvrstom obliku te takva ostaju

GUTAPERKA

Spada u sredstva za punjenje kanala koja se unose u čvrstom obliku i takva ostaju trajno. Gutaperka šiljci su pakovani u setovima istih dužina, ali različite debljine. Po obliku i dimenzijama promjer odgovara kanalnim proširivačima pa su označeni brojevima ili bojama kao i odgovarajuće Kerr igle. Na debljem kraju okrugli dio šiljka može biti spljošten, za lakše hvatanje pincetom.

Sastav gutaperka šiljaka: gutaperka 17% Zn-oksid 79% Zn-silikat 4% (kod nekih se nalazi u sastavu i antiseptik)

Bijeli šiljci se koriste za prednje zube, a crveni za zadnje.Revizija punjenja ili dopunske retencije se rade crvenim gutaperka šiljcima, jer se lakše uočavaju u kanalu.

20

Osim gutaperka kočića,kočići mogu biti srebrni,akrilatni, od polietilena (rijetko se koriste).

Gutaperka je izvanredne plastičnosti što je čini prilagodjivom obliku i morfologiji kanala. Pogodna je za kondenzovanje jer je vrlo podložna pritisku i lako se sabija i potiskuje. Nedovoljno je čvrsta te se lako povija pod dejstvom bočnih sila,što onemogućuje kondenzaciju gutaperke u kanalu mekog punjenja. Termolabilna je. Nije toksična. Ne resorbuje druge supstance. Nije porozna. Ne resorbuje se i ne rastvara u tkivnim tečnostima.

SREDSTVA ZA NEKROTIZACIJU ZUBNE PULPE(PREPARATI PARAFORMALDEHIDA)

Nekrotizaciji pulpe pristupa se kada su iscrpljene sve mogućnosti za očuvanje vitaliteta pulpe,a nije indikovana vitalna pulpotomija ili pulpektomija.

Nekrotizacija pulpe vrši se preparatima:paraformaldehida i arsena.

Nekrotizovana pulpa zuba može se bezbolno ukloniti i to djelomično ukloniti (mortalna pulpotomija) ili potpuno (mortalna pulpektomija)

Upotreba arsena nije jednostavna,jer nepažljiva primjena može dovesti do težih oštećenja papile i periapeksnog tkiva.Mnogo je manje primjedbi na primjenu paraformaldehida te se on i više koristi.

Primjenom paraformaldehida u nekrotizaciji pulpe: postupak terapije se skraćuje štedi se vrijeme pacijenta i terapeuta smanjuje rizik od unošenja infekcije pulpa zuba poslije bezarsensih preparata je dobro fiksirana,ne krvari i obično se može

izvaditi u jednom komadu

Preparati paraformaldehida se mogu na tržištu naći kao fabrički gotovi preparati(na tržištu se nalaze TOKSAVIT I SEPTODENT),a mogu se i propisati i magistralno.Paste koje se prepisuju magistralno treba spravljati u malim količinama kako ne bi dužim stajanjem izgubile efikasnost.

Sredstva za nekrotizaciju su toksična,dobro difunduju i djelovanje im nije ograničeno.Zato prije postavljanja tih preparata treba pregledati sve površine zuba i kaviteta,utvrditi da ne postoji karijes ili perforacija drugih površina i tek tada aplicirati medikament na željeno mjesto u kavitetu.Ova sredstva se postavljaju na otvorenu pulpu,kod molara i premolara na okluzijskoj površini,kod prednjih zuba na oralnoj površini,a u svakom slučaju dalje od rubova zidova kaviteta.Mjesto aplikacije mora biti oslobođeno svih primjesa (nekrotične mase,dentinske strugotine,koagulum,itd.)koje bi mogle eventualno ometati difuziju sredstva.Ako se pulpa ne otvori uklanjanjem karijesa,potrebno je to učiniti malim okruglim svrdlom,sa većim brojem obrtaja,ali ne i visokoturažnom mašinom.Sredstvo se vrhom sonde unosi u kavitet i bez pritiska nanese na otvorenu pulpu.Tamponom vate se adaptira pasta u kavitet tako da prekrije potrebnu površinu,ali bude dovoljno udaljena od ivice kaviteta.Preko toga se stavlja tampon vate natopljen određenom količinom hlor-fenol-kamfora ili acidi-karbolici,potom prekrije suhom vatom i zatvori privremenim ispunom,kojeg je potrebno

21

stavljati u slojevima zbog boljeg rubnog zatvora.Ako je kavitet dvopovršinski prvo se zatvori aproksimalno,pa okluzalno.

Za vrijme djelovanja sredstva kliničku sliku karakterišu 2 faze: nadražajna faza (0,5-2 sata).Kod bezarsenskih preparata (paraformaldehid npr.) bol je

neznatan ili izostaje dok kod arsenskih preparata u ovoj fazi je prisutan jak bol. faza nekrotizacije -bezbolna

Paraformaldehidom se nekrotizacija postiže za 8-15 min.

KALCIJUM HIDROKSID (CA(OH)2)

Se koristi u liječenju caries profunda complicata.Ca(OH)2 prelaskom u Ca CO3 omogućuje stvaranje tzv. kristalne rešetke koja se ponaša kao arteficijalna membrana,koja:

isključuje dejstvo egzogenih faktora vezuje razmekšan dentin otpuštanjem OH jona mijenja ph karijesne sredine vrši dezinfekciju preostalog dentina smanjenjem hiperemije omogućuje oporavak pulpe ubrzava produkciju tercijarnog dentina

Svi preparati na bazi Ca(OH)2 imaju ph oko 12.Ovi preparati stajanjem na vazduhu pod uticajem CO2 prelaze u Ca CO3 te kao takvi su već inaktivirani te ne mogu ostvariti terapijski efekat.Kad ph vrijednost u pasti padne na 9 znak je prelaska Ca(OH)2→Ca CO3 pasta više nije za upotrebu.Ovako mali pad ph vrijednosti paste uzrokuje veliki pad procenta aktivnosti paste jer se ph ponaša kao logaritam.Stavljanjem Ca(OH)2 u kavitet,pod uticajem CO2 iz pulpe stvara se sloj CaCO3 koji sprečava brz prodor jona –OH iz ostalog dijela paste.Visok ph svih preparata ima za posljedicu stvaranje sterilnog nekrotičnog kontaktnog sloja.Svi preparati djeluju pretvarajući acidogenu u alkalnu sredinu čime se mijenja ph sredine i održava njen alkalitet.Svi preparati sadrže krvne soli.Svi su RTG kontrasni.

PASTE ZA OPTURACIJU KANALA KORIJENA-SILERI

Osnovni materijali za punjenje kanala se moraju koristiti u kombinaciji sa drugim materijalima tj. pastama.Same paste su neprihvatljive za punjenje korijenskog kanala zbog kontrakcije,poteškoća u uklanjanju materijala ili iz drugih razloga.Najvažnije je da obezbjedi hermetičko zatvaranje kanala za bakterije i sprečavaju prodor i razvoj bakterija. Osim toga:

ne treba da se kontrahuju ne treba da budu resorptivne ne smiju se rastvarati u tkivnim tečnostima trebaju biti kompatibilne sa tkivom

Tipovi pasti:

1.Paste na bazi CINK-OKSID-EUGENOLA

Najčešće korištene paste.Zajedničko svim ovim pastama je da prah u velikoj mjeri sadrži ZnO (oko 50%) i tečni eugenol.Prahu je obično dodana prirodna smola (koja daje odgovarajuću konzistenciju,utiče na dugotrajnu stabilnosti bolju adhezivnost,ali i dr. sastojci)

22

Prednosti: gustina-dobro ispunjavaju prostore između gutaperka poena i zida kanala dobro hermetičko zatvaranje nepropusno za bakterije generalno se ne kontrahuju

Nedostatci: rastvorljivost u tkivnim tečnostima (koja može ponekad biti prednost kod eventualnog

prebacivanja materijala preko apeksa) izvjesna toksičnost

2.Paste bazirane na SINTETIČKIM SMOLAMA

*DIAKET ( ZnO,Bi-fosfat,smola) gust i izuzetno ljepljiv,te se zbog toga teže unosi u kavitet efikasno zaptiva kanal nerastvorljiv ne sakuplja se nakon unošenja ga je teško ukloniti iz kanala pa se uvijek koristi na gutaperka

poenima toksično i iritirajuće dejstvo na okolno tkivo

*AH-Plus (pasta na bazi epoksi-aminske smole) lako se unosi u kanal dobro se adaptira uz zidove sa gutaperkom obezbjeđuje adekvatnu dugotrajnu stabilnost i hermetičko zatvaranje

nepropusno za bakterije

3.Paste bazirane na GUTAPERKI ili PRIRODNOJ SMOLI ili OBJE MATERIJE

Čista gutaperka rastvorena u hloroformu je glatka ljepljiva pasta HLOROPERKA.Kad hloroform ispari ostaje opet gutaperka koja nema osobine paste i ima veliki stepen kontrakcije te kao takva hloroperka ne odgovara kao pasta za opturaciju kanala korijena.

Hloroperka N-O pasta koja popravlja regularne nedostatke hloroperke.Ona je veoma ljepljiva čak i poslije isparavanja hloroforma.Tkivo je jako dobro podnosi.Manje je efikasna od pasti na bazi ZOE i epoksi smoli.

-15% rastvor kolofomijuma,prirodne smole u hloroformu.Naziva se hloroform-smola.Slabo se koristi.

RADIOGRAFSKO ISPITIVANJE U ENDODONCIJI

Radiografija je korisno pomoćno dg sredstvo i jedan od glavnih faktora koji su doprinijeli napretku endodoncije.

RTG daje sljedeće podatke: Karijes aproksimalnih površina koje su nepristupačne ispitivanju pomoću sonde.

Najpogodnija je retrokoronarna RTG. Informacije o dubini karijesa te koliziji sa pulpom nisu sigurne.

23

Da li postoji podloga ispod estetskih ispuna i time se potvrdi ili isključi eventualna mogućnost nadražaja pulpe

Fraktura korijena zuba gdje je RTG jedino dg sredstvo „idiopatske“ resorpcije, unutrašnje i spoljašnje, zuba i korijena Anomalije kavuma dentis, usljed apozicije iregularnog dentina, dens in dentis,

dentinogenesis imperfecta, kalcifikacije u pulpi-pulpoliti, itd. Veličina, oblik, pravac, širina kanala Promjene u parodonciju Vrsta promjena u koštanom dijelu parodoncija Kontrola prohodnosti kanala (snimanje u toku endodoncije sa kanalnim instrumentima

radi orjentacije) Kontrola poslije punjenja kanala i ranije sprovedenog liječenja Praćenje toka reparacije u periapeksu poslije endodontskog tretmana

RTG nalaz se uvijek mora posmatrati u kontekstu kliničkog nalaza i drugih dg testova kako bi se izbjegle dg greške. Nedostatak rendgenografije je to što trodimenzijonalni elementi dobiju dvodimenzionalnu sliku te informacije nisu uvijek tačne (superpozicija i sl.). Pomoću RTG -a se ne može dg hiperemija, pulpitis ili nekroza pulpe, te akutni apeksni parodontitis u početku, prije nego što počne osteoliza ili eventualno proširenje apeksnog periodoncijuma.

ASEPTIČNA TEHNIKA RADA – KOFERDAM

Koferdam se stavlja na zub koji će se endodontski liječiti iz 3 razloga:1. Da bi se dobilo radno polje koje može biti dezinfikovano2. Da bi se pacijent zaštitio od slučajnog udisanja ili gutanja instrumenata3. Da bi se pacijent zaštitio od dejstva rastvora za ispiranje i dr. lijekova

Brojne su prednosti upotrebe koferdama. On značajno ubrzava liječenje time što čak i fizički eliminiše utjecaje oralne sredine. Samo zub koji se liječi je eksponiran kroz otvor na koferdamu. Guma mora da zatvara dobro prostor oko zuba, čak i bez ligature od zubnog konca.

Postoje mnogobrojne kvačice koje drže koferdam, a upotreba kvačica sa krilcima omogućava brže stavljanje koferdama. Ram također omogućava prekrivanje nosa pacijenta kako bi se spriječila kontaminacija radnog polja sa MO iz nosa.

Ako je zub koji se liječi mnogo oštećen, treba ga privremeno restaurisati prije početka liječenja da bi koferdam bolje stajao. Ako je zub slomljen u predjelu gingive može se koferdam staviti i na zube neposredno uz zub koji se treba liječiti. Nakon pravilne aplikacije koferdama potrebno je ulazni kavitet, zub i sam koferdam dezinfikovati, najčešče hlorheksidinom ili preparatima joda kombinovanim sa H2O2 ili alkoholom.

ISTRUMENTACIJA KORIJENSKOG KANALA – STEP BACK TEHNIKA

Kod ove tehnike dijametar korijenskog kanala na apikalnom nivou je mali da bi se pružio otpor i spriječilo prebacivanje materijala za punjenje van kanala. Apikalni dio kanala se formira u blago konveksnoj formi kako bi se materijal za punjenje zadržao u kanalu.

24

Stepen instrumentacije u apeksu korijenskog kanala je određen veličinom prve K-turpije koja ide u kanal do određene granice. Kanal se proširuje još dodatno dvjema veličinama instrumenata na ovom nivou, što znači da ako je turpija br.15 ušla do radne dužine, kanal se proširuje do veličine 25. Posljednja turpija koja se koristi u apeksu zove se glavna (master) apikalna turpija. Apikalni konus se tada ostvaruje skraćivanjem radne dužine, odnosno tehnikom step-back i upotrebom kanalnih instrumenata većih dimenzija. Kod svake promjene turpije radna dužina kanala se provjerava glavnom apikalnom turpijom.

Step-back tehnika se može koristiti u obradi svih zuba. Treba imati u vidu da je kanal u mnogim zubima širi u buko-lingvalnom pravcu nego u mezio-distalnom. Kod step-back tehnike može se desiti da zaostane tkivo u apeksu naročito na lingvalnoj strani kanala jer prvi, a i naredna 2 ili 3 instrumenta ne dodiruju široke dijelove kanala.

Apikalni dio korijenskog kanala se otvara K-turpijom pokretima turpijanja dok turpija ne sklizne slobodno u kanal. Turpija se tada rotira svojim vrhom na tačnu radnu dužinu kako bi počela da se formira izbočina u zidu korijenskog kanala.

Turpija naredne veličine uvodi se u kanal polako i uz laganu rotaciju dok vrh ponovo ne dođe na određenu granicu. Instrument se tada pažljivo rotira na željeni apikalni nivo. Preparacija apikalnog dijela kanala se nastavlja sistematski proširivanjem kanala na naredne 2 ili 3 veličine instrumenata.

Kanal se potom proširuje Hedstrom ili mašinskom turpijom za jednu veličinu manje od posljednjeg instrumenta korištenog apikalno.

Kada je širenje adekvatno preparacija apikalnog dijela kanala se završava instrumentom K-tipa rotirajućim pokretima. Tako se stvori granica na najapikalnijem dijelu kanala te će apikalni dio dobiti oblik cilindričnog sedla.

25

PUNJENJE TEHNIKOM LATERALNE KONDENZACIJE

Ova metoda podrazumijeva kondenzovanje gutaperke „na hladno“ za razliku od vertikalne kondenzacije gdje se gutaperka razmekšava zagrijanim instrumentom.

Ova tehnika se izvodi posebnim instrumentima kojima se gutaperka lateralno kondenzuje uz zidove kanala. Pri tome se koristi i minimalna količina neke od pasta za vezivanje. Poslije uobičajene obrade kanala i pripreme potrebnih instrumenata i materijala, treba odabrati i upasovati glavni gutaperka poen. On se odabira prema lumenu kanala i to za jedan broj manji od Kerr igle sa kojom je završeno širenje kanala. Odabrani gutaperka poen se stavlja u kanal do određene dubine, a zatim se vadi iz kanala i odsijeca 2 mm od apeksnog dijela, ponovo se unosi u kanal i RTG kontroliše.

Dobro upasovan gutaperka poen treba da bude 2 mm ispod vrha apeksa i da ostavlja prostor koji ostaje slobodan čitavom dužinom između zida i kanala što dozvoljava ulazak lateralnog nabijača. Kanal se zatim oblaže cijelom dužinom zamiješanom pastom pomoću Kerr igle i to okretanjem u pravcu suprotnom od kazaljke na satu, a može i lentulom na standardni način. Upasovani gutaperka poen se sada oblaže pastom i unosi u kanal na već određeni položaj. Zatim se unosi kanalni nabijač duž glavnog gutaperka poena i vrši se lateralno sabijanje gutaperke uz zidove kanala, uz lagano forsiranje prema apeksu. Lateralnom kondenzacijom glavnog gutaperka poena pravi se ležište za pomoćne gutaperka poene, koji se unose i sabijaju redom jedan po jedan i sabijaju na isti način.

Najvažnije je to da apeksni dio kanala bude dobro hermetički zatvoren. Važno je i to da se lateralnim sabijanjem gutaperka utiskuje i u nepravilne dijelove kanala korijena i u lateralne kanale. Ponovo se vrši RTG kontrola, te ako se pokažu nepravilnosti cijeli postupak kondenzacije se mora ponoviti

IRIGACIJA KORIJENSKIH KANALA

Mehanička obrada kanala znatno se može olakšati i korisno dopuniti ispiranjem kanala u toku obrade. Takav kombinovani postupak (mehaničko-hemijska obrada kanala) mnogo je efikasnija nego obrada kanala bez ispiranja.

Poželjne osobine sredstva za ispiranja kanala su: Dobra moć ispiranja sadržaja kanala Sposobnost kvarenja kanala i instrumenata (smanjuje se trenje i olakšavaju pokreti

kanalnih igala, a samim tim i obrada) Sposobnost rastvaranja organskog sadržaja kanala Brzo baktericidno dejstvo Netoksičnost za periapeksno tkivo

26

Rastvore za ispiranje treba koristiti u najblažim efikasnim koncentracijama da bi se izbjeglo oštećenje periapeksnog tkiva. Najčešće se koriste rastvori H2O2, hloramina i Na-hipohlorita.

H 2O2 – bistra bezbojna tečnost. U kontaktu sa tkivom se razlaže na vodu i nascentni kisik – koji je jak baktericid. Usljed toga se stvara obilna pjena koja daje mehanički efekat čišćenja, osim toga ima i deodorantno dejstvo jer uklanja i oksidira organske materije neprijatnog mirisa kao i hemostatično dejstvo jer taloži fibrinogen. Koristi se 3% rastvor.

Hloramin – organsko jedinjenje hlora sa azotom. To jer kristalna supstanca koja se dobro rastvara u vodi. Iz ovog rastvora se oslobađa hlor koji djeluje antiseptički. Djeluje i deodorantno i obezbojava materije. Koristi se za irigaciju, u vidu uloška i za liječenje kanala. Koriste se 0,5% i 2% rastvori, svježe pripremljeni, ne stariji od 15 dana.

NaOCl (Na – hipohlorit) – prethodno opisan.

Tehnika ispiranja:Rastvor za ispiranje unosi se sterilnom brizgalicom na kojoj je fiksirana igla: Igla se stavlja pod tupim uglom da bi lakše mogla ući u kanale. Promjer igle mora biti manji od promjera kanala da bi mogao rastvor da se vrati van kanala. Usmjeravanjem igle uz zid kanala dobije se kružni tok kretanja rastvora, pri čemu on odnosi detritus iz kanala. Rastvor ubrizgati polako da se ne bi potisnuo u periapeks.

LIJEČENJE AVITALNIH ZUBA

Avitalan je zub sa nekrotičnom pulpom. Ne reaguje na toplo, mehaničku ili elektrostimulaciju. Cilj je uklanjanje nekrotičnog tkiva i produkata tkivnog raspadanja iz kanala, eliminacija infekcije, hermetičko punjenje kanala nepropisno za bakterije i dobijanje zuba u funkciji u zdravom periodonciju.

Gangrenoznu pulpu je indicirano liječiti samo kada1. Postoji pristupačnost i prohodnost kanala2. Srazmjerno mala i lokalizovana periapeksna lezija3. Dobra opšta otpornost organizma

Kontraindikacije:1. Neprohodni korijenski kanali2. Postojanje periapeksnog procesa koji komunicira sa gingivalnim sulkusom3. Izražena unutrašnja resorpcija korijena4. Izražena eksterna resorpcija korijena5. Fraktura korijena zuba (uzdužna fraktura i fraktura u gingivalnoj trećini)6. Parodontopatični zubi sa izraženom alveolizom7. Teška sistemska oboljenja8. Alergije na lijekove neophodne za liječenje

Principi kojih se treba pridržavati kod liječenja inficiranih kanala:1. Asepsa (sprečavanje superinfekcije)2. Adekvatan pristup kanalu – direktan pristup kanalu3. Evakuacija nekrotičnog i inficiranog sadržaja4. Biomehanička obrada kanala: detaljno odstraniti inficirani kanalni sadržaj

energičnim struganjem te se tako omogući i bolja difuzija antiseptika u dentinske tubule i njihova dezinfekcija

27

Obrada kanala se ne završava na foramenu apikale nego kod RTG vidljivog apeksa. (?)Liječenje je višeseansno, tj. u prvoj posjeti se stavlja Ca-hidroksid, pa u drugoj se trajno opturiše.

PITANJA ZA KOLOKVIJ

Grupa A

1.Endodontska simptomatologija

2.Dijagnostički testovi u endodonciji

3.Klinička dijagnoza i diferencijacija dijagnoza u endodonciji

4.Radiografsko ispitivanje u endodonciji

5.Anestezija u endodonciji

6.Aseptična tehnika rada-koferdam

7.Izrada pristupnog endodontskog kaviteta

Grupa B

1.Određivanje radne dužine

2.Instrumentacija korijenskog kanala-step back tehnika

3.Irigacija korijenskog kanala

4.Punjenje tehnikom lateralne kondenzacije

5.Prekrivanje zubne pulpe

6.Pulpotomija

7.Pulpektomija

8.Liječenje avitalnih zuba

Grupa C

1.Endodontski instrumenti –podjela i karakteristike

2.Standardizacija endodontskih instrumenata

3.Natrijum hipohlorit

4.EDTA

5.Kalcijum hidroksid

6.Gutaperka

7.Pasta za obturaciju korijenskih kanala-sileri

28

8. Sredstva za nekrotizaciju zubne pulpe-preparati paraformaldehida

29