Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120

7/24/2019 Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120

1/20

BOSANSKI NOYI -

B O S N S K O K O Y

K I SRIJEMSKA BISKUPIJA 101

BOSANSKI NOVI

h a ,

Kostajnica). U v e o j se k o l i i n i izvozi

pitomi

kesten.

Tu su g r a a n s k a kola i

sjedite k a t o l i k e

upe Novi

Krupa. Uz

k a t o l i k u crkvu

nalazi se spomenik

t i s u g o d i -

njice

hrvatskoga

kraljevstva.

B. N.

ima vie damija,

od

kojih je jedna sazidana

u dolini u

pojasu staroga

grada,

kojega se

zidine d j e l o m i n o vide

jo danas. Stariji

Castrum

Novum

stajao je na susjednom brdu iznad

doline

kod

u a

Sane u

Unu,

te se njegovi

ostatci

jo p r i m j e u j u . To je

brdo pretvoreno

u etalite. S toga

i e z l o g a starog

grada

prua

se

prekrasan vidik na

p o d r u j e

Sane i

Une

s

B.

N.,

dok

se u daljini

prema

Petrovoj gori vidi povijesni grad

Zrin.

B.

N. po prvi

put

se

spominje kao

Castrum

Novum

1280

kada je u vlasti

B a b o n i a

Blagajskih, poslije

je

vlasnitvo

~ u b i a

sa

Zrina, a 1557

j)ada

u ruke

Turaka. Za

kasnijih

borba protjerao

je

grof

D r a k o v i Turke, koji

su poli

rO-

biti po okolici

Zrina. Ritter V i t e z o v i opjevao

je

junatvo

ovoga

bana

u izgubljenom spjevu N o v l j a n i e a . Od 1797 do

1878 bio je u vlasti

Turaka.

U 18. st. rodio se u

B.

N.

Omer

Efendija,

koji

je

na turskom

jeziku napisao

povijest

Bosne. V.

.

BOSANSKI

PETROVAC, kotarsko mjesto pod G r m e -

planinom u velikoj upi Krbava i Psat.

Ima

3102

stan.

1931)

u v e i n i muslimana.

Znatni

su

ondje sajmovi stokom

i i

tom, a u okolini

se i z r a u j u narodni

sagovi. K a t o l i k a

je

upa,

koja broji na svom

p o d r u j u 1050 dua,

obnovljena

1906.

Prvi

put se

spominje

1334 St.

Petri

de

eodem).

Neki h i s t o r i a r i

S i i

stavljaju na

mjesto

B.

P.

stari

hrvatski

grad

Pset

nekadanje psetske

upe

iz 10. st. U 16.

je st. u

rukama

Turaka, te

ga

spominje

Hadi

Haifa

pod

imenom P. Novasil.

Iz

tih su

vremena

ostatci

stare

tvr

BOSANSKI PRIJATELJ,

a s o p i s s korisnim, p o u n i m

i

zabavnim

prilozima, prvi

je

bosanski

a s o p i s .

Izala su

e t i r i sveska i

to tri

u

Zagrebu

1850, 1851 1861), a e t v r t i

u V o n i n e u Sisku.

Prva

je

tri

uredio

Ivan Frano J u k i ,

a

e t v r t i fra Anto K n e e v i . T r e i

je

izaao

trokom

Ma

tice Ilirske s

predgovorom

J. J u r k o v i a .

LIT.: T.

A l a u p o v i

van Frano J u k i 1818-1857), Sarajevo

1907.

H. K.

BOSANSKI AMAC,

mjesto u

sjevernoj

Bosni,

na

u u

rijeke

Bosne u Savu,

na kojoj

ima r i j e n o pristanite.

B. S. su

podigle

turske

vlasti

1863

i

tu smjestile

muslimane

izbjeglice iz Srbije.

Ovakav postanak se

i ogleda u geome

trijskoj izgradnji mjesta. Ima 2.291

stan. 1931), u golemoj

v e i n i

Hrvata

islamske i

k a t o l i k e

vjere. Vano je trgo

v a k o

mjesto za

izvoz ljiva i

itarica

iz

susjednih krajeva

bogate

i

plodne

bosanske Posavine.

B. S.

je

prometnim

cestama vezan

s Brodom,

Derventom, Dobojem,

G r a d a -

com

i

B r k i m

a

preko

Slavonskog Samca

sa Strizivojnom

i Vinkovcima.

Odvojak od

glavne

e l j e z n i k e pruge Brod

Zemun spaja postaju Strizivojna-Vrpolje sa

Slavonskim

Samcem, ali glavni

prometni

z n a a j ima Sava.

N.

P.

BOSANSKI VJESTNIK,

p o l i t i k i i z a b a v n o p o u n i

tje

dnik, izlazio

je

u

Sarajevu od 7.

IV. 1866 do

1.

III. 1867.

Vlasnik je

lista bio

Ignat

Sopron, a

urednik

Milo

M a n d i .

Stampan

je na

osam strana i r i l i c o m . H. K.

B O S N S K O K O V K I

SRIJEMSKA BISKUPIJA.

To je

jedini

ispravni slubeni naziv za biskupiju,

koja

se

o b i n o

nazivlje a k o v a k o m .

Do

1773 bile su

to dvije

samostalne biskupije, ko

je

su

te

godine

sjedinjene,

a 1780

p o v e a n e

dijelovima

p e u j s k e

i

z a g r e b a k e

biskupije. Po

e t c i bosanske

biskupije

gube se u

ranom

srednjem vijeku.

i n i se,

da

se

530 i 532

spominje na saborima

u Solinu

bosanski biskup

Andreas

episcopus ecclesiae Bestoensis)

Ti su

podatci

jasniji

u 12. st.,

kada

su bili

p o s v e i v a n i

neki

bosanski biskupi u

Dubrovniku. Na

sigurno

tlo stupamo

u

13. st.

Papa Grgur

IX.

alje

u Bosnu

radi

rairenog

pataren

skog

krivovjerja

svoga poslanika prenestinskog

biskupa

Jakoba, koji

postavlja za

b i ~ k u p a

dominikanca bl. Ivana

iz Vestfalske. Bosanski biskupi

sjede

u mjestu

Brdu

u da

nanjoj srednjoj

Bosni, gdje

imadu svoj

kaptol i crkvu

sv.

Petra.

U prvo je

vrijeme

bosanska

biskupija pripadala

pod metropoliju

solinsko-splitsku,

zatim

pod

d u b r o v a k u

i barsku, a k o n a n o

pod k a l o k u .

Ugarski vojvoda Kolo

man

daje

7.

XII.

1239

biskupima za llzdravanje desetinu

u Usori, Solima i

Dolnjim

Krajevima te a k o v o s okolicom

u Slavoniji. Bosanski su biskupi

radi

opasnosti od

pata

rena

e s t o boravili u a k o v u a naskoru se sasvim

onamo

preselili; Bosnom su

pak upravljali preko

svojih vikara.

G.

1252

nalazimo u

a k o v u

i bosanski kaptol, a u

14.

st.

s a g r a e n a je katedrala

biskupski dvor,

oboje radi

sigur

nosti opasano

tvrdim

zidom.

To

stanje traje

sve do

propasti

Bosne 1463) i

katastrofe

kod M o h a a

1526),

kada

bosanskim biskupima

postaju

franjevci iz Bosne

l crkveni dostojanstvenici

iz Ugarske,

koji

nose samo naslov bosanskih biskupa.

a k o v o

je

pak

gotovo i s k l j u i v o

tursko mjesto poput

ostalih

g r a d i a

u

Bosni i Slavoniji.

Kad

su

Turci istjerani

iz tih

krajeva

1687), nasta

njuje

se biskup

O g r a m i

1669-1701)

opet

u

a k o v u

gdje

njegovi nasljednici diu

iz

ruevina

katedralu

i biskupsku

rezidenciju. Biskupija je o g r a n i e n a samo

na

najuu oko

licu a k o v a te

broji

e t i r i upe;

taj

se

broj

u o i sjedinjenja

popeo na

osam.

Ostale krajeve, koji

su

nekada pripadali

bosanskoj

biskupiji, dri z a g r e b a k i biskup,

dok je

Bosna

imala posebne vikare. S m r u biskupa o l n i a 17. II. 1773)

prestaje

niz samostalnih

b o s a n s k o a k o v a k i h

biskupa, a

biskupija

biva

iste

godine

sjedinjena sa

srijemskom.

Srijemska

se

biskupija spominje

vrlo rano.

Ona je

za

cara

Konstantina podignuta na metropoliju,

ali

je

nestaje

provalom Avara

581).

Opet

se

javlja n a a s

870,

kad

je

na slavenski apostol sv. Metod dobio od pape Hadrijana

srijemsku biskupiju. No on ne moe stanovati u svojoj

biskupiji,

jer

u Srijemu u

to doba nema

mira. Njime pro

laze

najraznovrsniji narodi p r o v a l j u j u i onamo

i ostavlja

j u i ondje svoje

tragove: Franci, Bugari, Grci,

Madari,

Hrvati

i Srbi

izmjenjuju

u

Srijemu

svoju vlast. Prilike su

se donekle sredile istom u

ll .

i 12. st., kada su se

Madari

smirili u

neposrednom susjedstvu

nadbiskupije. Do

obnove

srijemske biskupije

dolo je jedno

s t o l j e e

kasnije, a

obnovio

ju

je

papa Grgur

IX. 1 II. 1229 i

to

na molbu

k a l o k o g a

nadbiskupa Ugrina

1218-1241).

Naskoro

sre

tamo srijemske biskupe

u Banovu

Manastiru, dananjem

Banotru,

gdje

imadu

stolni

kaptol

i

katedralu

sv. Stje

pana P r v o m u e n i k a .

Prvi su udarac

srijemskoj biskupiji zadali

Tatari, koji

su

je

nedugo iza

obnove

uasno opustoili. Srijemski

je

biskup ostao bez

katedrale

i rezidencije,

pa

se

morao

neko vrijeme smjestiti

u

samostanu

sv.

Grgura. No

u 14.

st. sve je obnovljeno,

pa

je biskup i

kaptol opet

u Bano

tru.

Smrtni je udarac zadala srijemskoj

biskupiji moha

katastrofa; biskupije

sasvim

nestaje,

a naslov srijem

skih biskupa nose

prelati

u Ugarskoj.

Poslije

Turaka

die se ova biskupija

polako

iz ruevina.

Biskup

V e r n i

1716-1729)

udara

u

Zemunu

svoje

sjedite,

koje

njegov nasljednik Szorenyi prenosi u

Petrovaradin.

Ondje oni ostaju sve do sjedinjenja srijemske biskupije

s bosanskom.

Srijemska je biskupija

imala isprva samo

e t i r i

upe Petrovaradin,

Ilok,

Zemun

i

Mitrovicu); taj se

broj

poslije popeo na

e t r n a e s t . Posljednji

srijemski biskup

Ivan Paxy

1762-1771)

prelazi

na biskupsku stolicu u

Za

greb, i time prestaje red samostalnih srijemskih biskupa.

G. 1773 sjedinio

je papa Klement XV. breveom Uni-

versi orbis cclesiis

9. VII.)

zauvijek

srijemsku

biskupiju

s bosanskom. Tome su

dodani

bulom

pape

Pija VI.

lter t

personarum

od

7.

VIII. 1780) dijelovi

p e u j s k e kraj

od

Ivankova do Kukujevaea)

i z a g r e b a k e

kraj

od Kopanice

do Sibinja) biskupije.

Time je

b o s a n s k o a k o v a k a i sri

jemska

biskupija

dobila svoj

dananji

opseg. Biskupi

se

otada nazivaju

b o s a n s k o a k o v a k i i

srijemski

te organi

ziraju svoju biskupiju

po

uzoru

susjednih

biskupija. Biskup


2/20

102

B O S N S K O K O V K

I SRIJEMSKA BISKUPIJA - BOSCH

Franjo Krtica (1773-1805) obnavlja stolni

kaptol,

Antun

M a n d i (1806-1815) osniva bogoslovsko sjemenite, a sve

je pretekao radom biskup

Strossmayer

(1849-1905), koji

u Zagrebu osniva Jugoslavensku akademiju znanosti i

umjetnosti, Galeriju

slika i

hrvatsko

s v e u i l i t e . U a k o v u

osniva

samostan sestara

sv.

Kria,

a u

Osijeku

d j e a k o

sjemenite.

ivotno

mu je djelo

krasna stolna crkva,

koju

je dovrio 1882.

Njegovi nasljednici

Ivan

Krapac (1910-1916)

i

sadanji

biskup Antun

A k a m o v i

u r e u j u

sjemenita: prvi

gradi

novu bogosloviju

u

a k o v u

drugi

zajedno

sa

z a g r e b a k i m

nadbiskupom

d j e a k o

sjemenite

u

Zagrebu.

Danas ima b o s a n s k o - a k o v a k a i

srijemska biskupija

98

upa, 203 s v e e n i k a 350 a s n i h sestara te 350.785 dua

k a t o l i k o g

naroda. G. 1923 stavljeni su pod upravu a k o

v a k o g a

biskupa

kao

apostolska

administratura dijelovi

p e u j s k e biskupije, i to Valpovtina i Baranja (svega 29

upa), ali je Baranja (16 upa)

g. 1941

opet

v r a e n a

pod

vlast p e u j s k o g a

biskupa.

LIT.: /lIyricum sacrum. IV

. 1769. VI I

.

1817; M. P a v i .

Kaptol

bosanski i srijemski

u

srednjem vijeku Glasnik b o s a n s k o - a k o v a k o

srijemske biskupije

21,

1893; Isti,

Biskupija sriemska 1699-1753),

Glasnik i t. d.

25,

1895; Isti,

Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-

a k o v a k i

i srijemski Zagreb

1900-04;

A.

Hoffer D. 1.,

Dva odlomka

iz p o v e e g

rada

o

k r a n s k o j

crkvi

u Bosni

gl. 2. (Biskupska stolica u

a k o v u . Spomen-knjiga

iz

Bosne. Zagreb 1901; F. i i . H i s t o r i k i

pregled k a t o l i k e

biskUPije bosanske

GLZM XV Sarajevo 1903; Isti,

/lieto

o b o s a n s k o - d a k o v a k o j

biskUPiji

i

a k o v a k o j katedrali.

Godi

njica

N.

C u p i a 44.

Beograd

1935; J. Bosendor er. Crtice iz slavonske

povijesti. Osijek 1910; F. Herman, Sjedinjenje biskupija bosansko

a k o v a k e i srijemske

Zagreb 1941. E. G.

BOSANSKO-HERCEGOV

K E

NOVINE,

slubeni

list

okupacione uprave,

a od

1. L 1879 zemaljske vlade

za

Bosnu i

Hercegovinu;

izlazile su od 1. IX. 1878 do 31. VII.

1881. Do 25. VII. 1880 u r e i v a o ih je Jan Luke, a

onda Ivan Vasin P o p o v i . Od 3.

VIII.

1881 zove se ovaj

organ

Sarajevski List (v.). H.

K.

B O S N S K O H E R C E G O V K I GLASNIK,

tjednik

za

politiku,

ekonomiju

i knjievnost. Izlazio je u

Sarajevu

od

1.

L 1906

do 12. IV. 1907.

Vlasnik

i

urednik

bio mu je

Omerbeg S u l e j m a n p a i . H.

.

Pod

istim imenom

izlazio je organ

bosanskih

i hercego

v a k i h emigranata jedamput nedjeljno u Beogradu 1896 do

1898 i 1905 do

1910.

R. M.

B O S N S K O H E R C E G O V K I ZAVOD

ZA PRO

U V N J E

BALKANA u

Sarajevu

osnovao je

1908

Karl Patsch,

onovremeni kustos Zemaljskog muzeja

i ka

sniji s v e u i l i n i

profesor

u B e u . G.

1916 preuzela

je ovaj

zavod zemaljska vlada

za

Bosnu i

Hercegovinu,

a

ukinulo

ga je 1918

Narodno

v i j e e za

Bosl1 U i Hercegovinu i u i

nilo

sastavnim dijelom Zemaljskog

muzeja.

Kroz

10 go

dina opstanka

ovoga

zavoda, kome

je

Patsch

bio

na

e l u ,

sakupljene

su

mnogobrojne

knjige, listovi i

r a z l i n i

doku

menti, koji rade

o

balkanskim

zemljama, n a r o i t o o Bosni

i

Hercegovini, Crnoj Gori

i

Albaniji. Osim toga

priku

pljena je lijepa zbirka orijentalnih rukopisa, kao i velika

zbirka

fotografija.

U

zavodu

je

smjetena

radna

soba pje

snika Silvija Strahimira

K r a n j e v i a

i Alekse

a n t i a .

Za

vod je

izdao preko

20

djela o

povijesti,

zemljopisu, etno

grafiji, klimi i t. d. balkanskih zemalja. H. K.

BOSBOOM,

Johannes,

Haag 18. II. 1817, t Haag 14.

IX. 1891, nizozemski slikar. U i t e l j mu je bio

Bart

van

Hove. Od 1837 do 1841

djelovao

je u Belgiji. Slikao je

vedute gradova, a n a r o i t o unutranjosti g o t i k i h crkava.

Izveo je i velik broj akvarela i crtea.

LIT.: G.

H. Marius,

De Hollandsche Schilderkunst in de

XIX

de

eeuw

Haag

1920;

A. Plasschaert.

Hollandsche Schilderkunst

Amster

dam 1923. A. Seh.

BOSCAN ALMOGAVER, Juan, Barcelona oko 1493,

t Barcelona 1542, panjolski pjesnik. Kao a s n i k slu

bovao

je na

dvoru

Ferdinanda i Izabele, a potom je 1519

doao u

pratnju

Karla

V i odlikovao se u Italiji. Tamo je

n a u i o

talijanski

jezik, prisvojio si talijansku otmjenost i

k l a s i n u korektnost te je

o a r a n

ljepotom jedanaesterca

uveo taj stih u

panjolsku

knjievnost.

Jednako

je

dao

zaslueno mjesto sonetu, kanconi, tercini i

drugim

tali

janskim

p j e s n i k i m oblicima.

Napustivi vojnu

slubu

postao

je odgojitelj mladoga vojvode

od

Albe.

Pjesme

B-ove izdala je 1544

njegova

udovica zajedno s pjesmama

njegova prijatelja Garcilasa de la Vega. B. se bavio i pre

v o e n j e m . O d l i n o

je

preveo djelo Baldassara Castiglionea

Cortegiano 1534).

LIT : M. M e n n d e z y

Pelayo,

Antologia de poetas

/iricos

castel/anos.

sv.

13.

(1908).

BOSCH,

1.

Hieronymus,

's

Hertogen

Bosch

poslije

1450,

t 's

Hertogen

Bosch 1516, nizozemski

slikar,

pravim ime

nom H. van Aeken.

i n i se, da je sav ivot

proveo

u ro

dnom

gradu. I n a e

znamo

o njegovu ivotu vrlo malo;

prijanja tvrdnja, da se

zadravao

u panjolskoj, p o i v a

na

nedokazanim

naslu6ivanjima. I z m e u 1488-1512 spo

minje se u zapisima bratovtine Bogorodice u

svojem

rodnom gradu, pa je za nj kao i 1504 za Filipa Lijepoga

Burgundijskog izradio i t a v niz slika, koje su

upropastili

ponajv,ie k a l v i n i s t i k i kipoborci ili

neprikladan materijal

(B. je

rado

slikao na suknu). Ima naprotiv razmjerno mno

go slika s

njegovim

potpisom,

no ni

jedna nema datuma;

i od v e i n e bakropisa,

koji

su o z n a e n i njegovim1menom,

valja svesti neke na njegove vlastite predloke,

koje on

sam nije jetkao, nego je jedne izradio jo za njegova i

vota Albert du Hameel, njegov zemljak, a drugi su nastali

30--40 godina poslije

njegove smrti u

ant

werpenskoj

radionici

H. Cocka

(neke

je iz

radio

Pieter Breughel

st. (v.).

Njegov otac

Jan

van Aeken,

i j e

ime

u p u u j e

na

podrijetlo

porodice iz Aachena,

radio je od 1434 za

katedralu u 's Herto

gen Boschu; kako je

bio slikar,

n a s l u u j e

mo, da je H.

B

primio

od

njega prve nauke

u slikarstvu. i n i se

povrh toga,

da

su

B-ovi prvi radovi u

nekoj

vezi i s radom

t. zvo majstora slike

Virgo

inter

virgines

(v.),

od

koga ima ne-

HIERONYMUS BOSCH. Autoportret koliko slika i zagre

b a k a

Strossmaverova

galerija. B j,e uostalom potpuno samostalan um'jetnik,

s r e d o v j e a n po

svojem moralno-vjerskom

naziranju na

svijet,

po

svojoj e s t o s i m b o U n o - a l e g o r i n o j duevnosti,

po pretenom crtanju kontura

svojih

tvrdih, gotovo trno

vito iljastih tipova

tjelesa;

a u drugu je ruku

izrazito

na

predan

po

svojoj

velikoj

o p a a l a k o j

svestranosti,

e s t o

upravo k o z m i k o g

zamaha, i po Ijupkoj

l a k o i ,

kojom

na

bacuje svoje svijetle

boje, kroz koje prosijava podloga.

Od njega ima

slika strogo

vjerskog sadraja

kao

i

vizija

sablasnih likova i

d o g a a j a ,

koje je vizije on

sam

zami

slio. Osim toga

stvorio

je mnogo prizora i tipova iz svag

danjeg ivota

svojih zemljaka

s a l e g o r i n i m pr,imjesama,

a i bez njih, no

uvijek

s

moralnom namjenom.

Premda je bio izraziti

specijalist

u izradbi slika, koje bi

potpuno ispunio velikim i

malim

likovima,

znao je

ipak

naslikati i pozadinu s krajinama u d e s n e dubine. U smje

lom spajanju r a z l i i t i h dijelova tijela, koji nikako ne pri

staju zajedno, zatim

predmeta pa

tonova boja i svjetlo

snih efekata g r a n i i

katkad

s l u d o u ; u r e a l i s t i k o m

pak p r e d o i v a n j u finih pojedinosti nema mu premca me

suvremenicima.

Poradi

zamrene,

izrazito

nordijski-sre

d o v j e n e

f a n t a s t i n o s t i njegovih vizija a v o l a i

pakla

ci

jenili

su ga jo dugo poslije njegove

smrti

osobito na

romanskom

jugu; pravi

su mu

nasljednici

bili

naprotiv

sjevernjaci,

kao Jean Prevost, Herri

met

de Bles, J. Mo

staert, Luka

Cranach,

a

pogotovu

Pieter Breughel st. Zna

a j n a

je

za

B-a, poglavito u starijim radovima, bliska veza

s d i d a k t i n o m k n j i e v n o u misterijskih igara i l u a k i h

ophoda

njegova

vremena.

Od o u v a n i h djela smatraju najstarijim

Poklonstvo

sv.

Triju kraljeva

(New-York,

Metropol.

muzej); novijoj

slici

istog sadraja

(Madrid),

koju je ,izradio 20 godina kasnije,

oko 1490, pridruuju se: Sv. Ivan na

Patmu

(Berlin),

Noenje kria (Escorial i Gent), Triptih s posljednjim

sudom

B e ,

moda

replika slike, koju je 1504 n a r u i o

Filip

Lijepi,

Iskuenje sv.

Antonija

(Lisabon), Vrt na

slada i Voz sijena (oboje u Escorialu), Barka s l u a c i m a

(Louvre), Kirurg (Madrid) i a r o b n j a k (St.

Germain).

se dakle,

da

je u njegovu stvaranju prevladavao sve vie

r e a l i s t i k o - h u m o r i s t i k i elemenat u opreci sa

slikama

mi


3/20

s t i k o v j e r s k o g

zna

e n j a premda je

B.

zadrao

ozbiljnost

svoga

moralnog sta

novita.

Po

toj

rea

l i s t i k o j crti

utire

B.

put kasnijem razvo

ju nizozemskog

sli

karstva. B e k a Al

bertina

u v a mnoge

grafike

i

crtee, koji

mu se pripisuju.

LIT.: C. Justi

u

Jahrb.

preuss. Kunsts. ,

1889; H.

Hymans u Gaz. des

beaux-arts,

1893;

H. 0011

mayr u

Jahrb.

Kunsth.

Samm!.

a llerh. Kaiserh ..

1898;

F. v. Schubert

Soldem, Von Jan van

Eyck bis H. B. (kra_

jolici),

Strassburg

1903;

Isti, II B. und Breug-

he I

Beitr. z. Kunstgesch.,

Wickholf

gewidmet,

1903;

L. v. Baldasz,

Die

Chronologie

der

Gemal-

de

des

H.

B.

Jahrb.

preuss.

Kunsts.,

XXXVIII,

1917; M. G.

Gossart,

Jerome B. le fayseur de

Dyables

Lille

1907; L.

de Fourcaud u

A. Michel,

Hist. de [ art,

V

ll

Pariz

1912; L. Maeterlinck,

Les

imitafeurs

de Bosch

Revue de

l'art. 1908!II;

W.

Cohen,

H. B.

u Thie

m e- Be ck er s A LB K. I V,

1916; P.

Lalond,

H

B.

so influencl?

seS

disciples. Bruxelles

1914;

M. J.

Friedlander. Von

Eyck

bis Brueghel Ber

lin 1921; Isti,

Die

alt-

niederliind Malerei, V.

Berlin

1927;

K.

Plister.

H

B. 1922; W. Schur

meyer. H B. 1923: W.

Ephron, H

B. Zwei

Kreuztragungen

1931.

O gralikama

jo

C. R .

Hermans, De Kunstschil-

der

Hier. van

Acken

of

os en de

bauwmeesfer

en

plaatsnyder

Alard zu

Hameel 1861. U.

2.

Karl,

KiHn 27.

VIII.

1874,

t Heidel

berg

27. IV. 1940,

n j e m a k i

k e m i a r

zaposlen

u Badi

sche

Anilin-und

Soda

BOSCH - BaSELU

1 3

hladnike i

elektrote

h n i k e sprave u o p e

kojima je stekao

svjetski

glas.

U.

BOSCO, don Ivan,

Becchi (Piemont)

15.

VIII.

1815. t

Tu

rin 31.

I.

1888, zna

meniti

pedagog,

osni

salezij anskog re

da.

Poto

je

1841 po

stao s v e e n i k o m po

l je n jegova

socijal

nog rada

bila

su si

romana

i zaputena

djeca, koju je odga

jaonajprijevjerskom

poukom,

zatim je

za

njih

naaozaklonita

i

zavode

za

s t r u n u

obrazovanost. Prema

potrebama vremena

1854

s tavi t emel je

svojoj

Drubi

Salezi

janaea,

a 1876

usta

novisestre K e r i Ma

rije P o m o n i c e

za

t im Pobono udrue

nje suradnika

i

sura

dnicasalezijanskih.

U

njegovu

radu

poma

gali su ga

pijemont

ski ministri, kralj

Viktor Emanuel,

to

vie i

ruska carica

na

s vo m p ro la sk u

krozTurin.

Jedno

od

osnovnih

n a e l a

ko

jih

se

drao don B.

kod uzgoja mladei,

bilo

j e: Od uzgojnih

zavoda

neka je

dale

ko kazna. Ona moe

s a u v a t i od

pogreke,

ali

gojenca ne i n i

boljim.

D j e a k

zaboraviti

roditelj

sku kaznu,

ali

ne

zaboraviti,

kad

ga

kazni

uzgojitelj.

I

sam priznaje, da

ni

HIERONYMUS

BOSCH.

Prosjaci i bogalji

B e Albertina

kad nije kaznio

go

jenea,

a

uzasveto

da

fabrik; 1919

predsjednik

njezina upravnogodbora.

Zaslu su

ga

sluali

nesam

o u

onome,

to

je

od

njih

traio,

nego

an

za

razvitak

i

primjenu

tehnike visokih tlakova u ke

i u

onome, to

bi

od

njih elio.

Gojeneima treba pustiti

mijskoj vel ikoj indus tr ij i.

Poznat

po Haber-Boschovu

slobodu,

da

u

veselju

s k a u

i

t r e Pravi

uzgoj ide

za

tim,

postupku

(v.)

za

dobivanje

amonijaka

i

duikovih spojeva

da pomogne u e n i k u

poznati

sebe,

da postane

svoj

duevni

iz

uzduha, na

kojem postupku

temelje

svoj

rad

velike

gospodar

i

tako stekne

duhovnu slobodu.

Preventivna

me

tvornice

u

Oppauu

i

Merseburgu (Leunawerk). Dobitnik

toda uzgoja u v a gojenca od pogreke

i

njezina ponienja.

Nobelove

nagrade za kemiju 1931.

H.

I.

PO

njoj

u e n i k smatra u i t e l j a svojim prijateljem

i

dobro

3. Robert,

Albcek

kod Ulma 23. IX. 1861, t

Stuttgart

i n i o c e m .

svrhunaravnim

sredstvima odgoja prepo

r u i v a o

je

osobito ispovijed.

p r i e s t

i

svagdanju

misu.

12.

Ill.

1942,

njem. izumitelj

i

veleobrtnik. Raden

u selja

Ovim je metodama

i

preven

k o j

porodici

p o e o je

kari

tivnimsistemomdon

B. posti

jeru kao m e h a n i a r

pa

se

gao,

da

su ga voljeli i

od

vla

od

malog

obrtnika

digao do

vlasnika velikoga

p o d u z e a .

stitepobude

dobro i n i l i i oni

Pronaaoje

magnetski

u p a l j a

u e n i c i

od

kojih

se

i n a e nije

na

visoki

napon

(1902), si

bilo

n i e m u dobrome

nadati.

saljku za utrcavanje,

koja

je

Proglaen je svecem 1.

IV.

o m o g u i l a uspjeh Dieselova

1934.

teretnjaka

(1927) i

mnogedru

LIT.: J.

K.

Lemoyne i E. Ceria,

Don

Bosko

Zagreb

1934; A.

Auf

ge

t e h n i k e naprave.

U

nje

Iray,

Un grand


4/20

104

BOSELU

vjetnik,

a 1863

stupi

u slubu

kod dravnoga savjeta

i ti

me

z a p o n e

svoje

djelovanje

u javnoj upravi. Na visokoj

t r g o v a k o j koli u Mlecima

predavao je

neko

vrijeme

go

spodarsku

politiku. G. 1870

izabran je zastupnikom

u

par

lamentu, kojemu je bio l a n 33 godine. G. 1871 postao je

profesor

financijske znanosti na s v e u i l i t u u Rimu,

na

prvoj

katedri

za

ove

znanosti

u Italiji. U parlamentu se

drao po

strani

od p o l i t i k i h

borba

i odavao se

za

libe

ralnog konzervativca. Ustrajno

je

p r o u a v a o gospodarska

i financijalna pitanja

te

promicao

drutvene

reforme.

Plod

su ovoga

rada: Relazione d inchiesta sulla marina mercan

tile

(1882) i

Le

droit

maritime en Italie

(1885).

Kao

mini

star nastave u

kabinetu

Francesca Crispija (1888) popravio

je

stanje

talijanskih

kola, osnovao

muzej

di

Villa Giulia

e delle

Terme

i

dao

izgraditi

trijem

bazilike sv.

Pavla

u

Rimu. Kao ministar

poljodjelstva

(1893), a zatim financija

(1894-96),

uspjeno

je suzbijao

gospodarsku krizu, koja

je nastala

u

Italiji

u

povodu t r g o v a k o g a rata

s Francu

skom, a

kao ministar

riznice u

ministarstvu Pellouxa

(1899-1900)

bankarske

n e d a e . Kao ministar nastave u

kabinetu

Sonnina (1906) osnovao

je

muzej Risorgimenta

na

Campidogliu. G. 1914

zagovara

ulaz

Italije

u

rat

pro

tiv Austro-Ugarske. Nakon pada kabineta Sallandrina

obrazuje ministarstvo,

koje

je

bilo

za rat.

U kolovozu

1916 objavljuje

rat N j e m a k o j

29. X. 1917

podnosi ostav

ku kabineta, a g. 1927 postaje senator. U oujku 1929 iz

radio

je

za senat izvjetaj za odobrenje

Lateranskoga

ugovora i z m e u Sv. Stolice i Italije. Bavio se i i z u a v a -

njem povijesti te

izdao

Carlo

Alberto

e

l ammiraglio Des

Geneys nel

1825,

Turin

1892;

Il ministro V a l l ~ s a

e

l:amb.a-

seiatore Dalberg nel 1817, Turin 1893; La patTla neglz SCTlt:

ti e nei discorsi, Firenca 1917; Discorsi di guerra precedutz

da

un profilo dettato dal senatore Valli,

Rim

1917; Per

la Dante e per la Vittoria, Cingoli 1924; Commemorazione

di Carlo Alberto,

Turin

1924.

LIT I

Chiarini P.

B Turin 1888;

G.

Fabiani,

P. B.

Turin 1914;

V. P ~ g g i :

P. B.,

Savana

1918; B.

Chiara,

Il

Nestore

degli

statisti

italiani,

Turin 1922; G. Gordni,

Un maestro di vita,

Turin 1925;

F.

N. Cevasco, P.

B. Savana

1918; E. Bensa, P.

B.

Genova

1918;

G.

L.

Capobianco,

P.

B.

Napulj

1903.

J. N.

BOSENDORFER,

ime

znamenite tvornice

glasovira u

B e u koju

je utemeljio

1828 Ignaz B., u e n i k J.

Bradmanna

t

1859). Iza toga je vodi sve do svoje

smrti

1919)

njegov sin Ludwig B.

Tvornica

je neprestano dotjerivala

svoje

glasovire,

pa je

postigla na mnogim

svjetskim

iz

lobama velika

;:>riznanja i nagrade. I z r a i v a l a

je

jo

do

svjetskoga rata glasovire s t. zvo b e k o m mehanikom, a

poslije

samo s t.

zvo

engleskom. G.

1872

tvornica

otvara

posebnu koncertnu dvoranu

u B e u

koja

je

postojala

sve

do

1913.

Koncertni

glasoviri B. odlikuju se i

danas punim

i

velikim

zvukom. B.

S.

BOSENDORFER,

Josip, L u k a

kod Virovitice

30.

I.

1876, p o v j e s n i a r i

novinar

(pseud.

Joza

L u k a a n J. L.).

Ostavi

u e t v r t o j godini bez

roditelja

dolazi u

sirotite

u

Osijeku, gdje svrava p u k u

i srednju kolu. S v e u i l i t e

polazi u B e u i Zagrebu. Pro

fesorski

je

ispit poloio 1900,

doktorat iz filozofije 1902.

Kao

profesor slubuje

u

Za

grebu 1898-99 i u

Osijeku

1900-32; bio je ravnatelj

en

ske

real. gimn. i

ravnatelj

muke real. gimn. (1918-22).

Progonjen

iz

p o l i t i k i h

razlo

ga umirovljen je prije

vremena

1932.

kao s v e u i l i t a r a c

s u r a i v a o

je

u vie

novina

i

a s o p i s a . P r o u a v a o

je arhive

u

Peti

i B e u

pa upanijski

i gradski arhiv u Osijeku. Nje

gov se znanstveni

rad

odnosi

JOSIP

BOSENDORFER n P ? : ~ e s t

~ l a v o ~ i j e napose

VIrovlt!cke zupamJe I

grada

Osijeka. Rasprave

i

izdanja povijesnih vrela objelodanji

vao

je

yonajvie u

Izdanjima Hrvatske akademije

(Starine,

Rad,

G r a a za povijest knjievnosti hrvatske),

O s j e k o m

:;:borniku 1936 i 1940, Vrelima

i

prinosima, Narod11'Oj sta

rini i Naem svetitu.

Ima

i

neobjelodanjenih

rasprava,

koje je predloio akademijama

u

Zagrebu

i Mi.inchenu

(ovoj

Die Agrar-rechtlichen Verhaltnisse in Slavonien).

l a n

je

nekih n a u n i h ustanova i dopisni

l a n

HA.

BOSILJEVAC

BlBL.:

Zavjera

Petra S u b i - Z r i n s k o g a

(Disertacija), Zagreb

1898;

Crtice

iz

slavonske

povijesti. Osijek 1910;

Kako je dolo

do

slavonskog

urbara 1756,

Rad 240

i 242;

Slavonski

spahija i

kmet, Spomenica

M.

Doleneu i

t.

d.,

Ljubljana

1936; Prvi dani u

ivotu

upanije

v i r o v i t i k e

poslije relnkorporacije,

Rad

206; L I j e n i H v o i

ljekarniHvo

u

Osijeku,

Usijek

1936;

P o e c i

umjetnosti

u

Osijeku, Osijek 1934;

Franjevci u

Usijeku, Osijek 1932; Kako je Osijek postao kr. i slab. grad 1809

Narodna starina 18; Neto malo o naoj Baranji,

Osijek

1940. J. S-k.

BOSIDARI - B o d a r e v i

i B o i d a r e v i .

BOSILJAK, Oeimum Basi/icum

L., por.

u s n a e . Do

pola

metra

visoka i

poput grma razgranjena, ugodno

mirisava

jednogodinja biljka

s

jajastim

i na

rubu

i t a v i m listo

vima. Bijeli, crvenka

sti

ili

u k a s t i

cvjeto

vi

razvijaju

se obilno

u cvatovima na kraje

vima

ogranaka.

Do

movina

joj

je po

svoj prilici u junoj

Aziji,

odakle je

uzga

janjem prenesena

u

mnoge

evropske

i iz

vanevropske zemlje.

Kod nas je, zbog mi

risa, odavna udoma

e n a kao vrtna biljka

(za ukras, lijek, za

i t. d.). Mnogi su

veseli i

tuni

naro

dni obredi vezani

uz

nju,

pa

je

narod

sto spominje

u

svojim

pjesmama. Za

l i j e e -

nje

i z l u i v a n j e mo

k r a e znoja,

vjetrova,

umirenje

ivaca,

j a a

nje spolnog nagona,

kod

upala i t. d.) uzi

ma se

i t a v a

biljka

BOSILJAK

- Herba Basi/iei. Iz

SVjeze se biljke ubrane u doba cvjetanja dobiva u junoj

Francuskoj, Spanjolskoj i dr.

destilacijom ulje

- Oleum

Basi/iei.

.

F. K-n.

U kulturi ima vie odlika, koje se razlikuju v e l i i n o m

oblikom

i bojom

lista

(list

je zelen

ili l j u b i a s t o

zadahnut.

katkada namrekan) kao

i mirisom.

Zahtijeva topli

pri

sojni poloaj, rahlu pjeskovitu i l o v a u s dovoljno crnice,

dobro

gnojenu, a ljeti u toplijim

krajevima

obilno zalije

vanje odnosno natapanje. Uzgaja

se

kod

nas

e s t o

u vr

tovima. Z.

A.

BOSILJAK. List za

mlade. P o u n i omladinski a s o p i s

izdavao

ga 1864 u

Zagrebu Ivan

F i l i p o v i jer se osje

a l a nestaica omladinskog tiva. List

je

donosio

p o u n e i

zabavne

priloge u k r a n s k o m

duhu,

a cilj mu

je

bio,

da

uzgoji

plemenite nacionalne borce

i karakterne

ljude. U a s o p i s u su tampani brojni prilozi, l a n c i iz na

rodne povijesti

i

nauke u o p e .

Izlazio je

do

1868. M. O.

BOSILJEVAC,

1 Drago,

Sarajevo

1894, t Split

2.

IX.

1935, s v e e n i k . Boravio

je

godinu dana u

Junoj

Americi

i

posjetio hrvatska naselja

u Chileu, Boliviji i

Peruu, te

izdao

knjigu

Po

Junoj

Americi

(Split, 1928) s

opirnim

podatcima

o naim iseljenicima. Sakupio

je

milodare

iseljenicima i podigao

Dom narodnog zdravlja kod

Su

petra

na

B r a u . Istakao se socijalnim i

karitativnim

ra

dom.

M.B.

2.

andor,

Karlovac

7.

Ill.

1860,

t

Hvar

8.

VI.

1918,

hrvatski

glazbenik. Glazbu

najprije

u Karlovcu,

zatim

u

Pragu

(1885-1888). U Karlovcu

organizira

p j e v a k l

drutvo Nadu

(1890); 1891 postaje u i t e l j glazbe

na

pre

parandiji

u

Sarajevu,

a 1900

z b o r o v o a

p j e v a k o g

drutva

H e k t o r o v i

na Hvaru.

P o e o

je skladati kao

samouk, II

kasnije je nastavio

s

v e i m skladbama

Gavotte

sur les

themes croates, tampana u Pragu).

G.

1891 izvedena

je

u Karlovcu njegova velika orkestralna misa u G-duru.

Zapisivao je

i

narodne popijevke,

koje

je

izdao u poseb

nom albumu. Napisao

je

vie misa (Missa primitia, Missa

pro defiJnctis per chorum mixtum aut tres voces aequales,

comitante organo obligato, 2 violinis, viola, violoncelIo,

contrabasso, tibia

et

2 clarinettis) i

moteta,

3

ouverture

i

vie k o r a n i c a ; izdao

je

vie svezaka solo-popjevaka; skla

ciao

je

i

za tamburake

zborove. U svim

njegovim rado

vima

i s t i e

se melodijska linija. Svjetovne su mu skladbe

v e i n o m homofone, a crkvene polifone. B. S.


5/20

105

OSILJEVO - BOSNA I HERCEGOVINA

Foto

Gj.

Szabo)

BOSILJEVO

PRIJE

PREGRADNJE

BOSILJEVO, selo u Poku

plju, 10 km

SZ

od Generalskog

Stola, sjedite o p i n e ima

70

stan.

K a t o l i k a

upa se spo

minje

1334.

Kraj

oko

B.

bio je

naseljen

od p r a d a v n i ~

vremena;

tu

su se nali

predmeti

iz

m l a e g a kamenog l

rimskog doba. U

hrvatsko doba

ivjelo

je tu b o s i l j e v a k o

pleme.

S r e d o v j e n i

grad pripadao

je

Frankopanima,

i n i

se

1340

te sve do njihove propasti

1671.

Iza toga su ga

dobili

Erdodi

(1683),

pa Auerspergi

(1710),

a

1820

kupio ga je

grof

L. Nugent. U posljednje je doba

grad

loe p r e g r a ~ n .

LIT.: R.

L o p a i

Oko Kupe

i

Korane, Zagreb 1895.

Z.

D-l.

BOSIS, Lauro

De - De

Bosis Lauro.

BOSNA, desni

pritok

Save. U vrelima i na starim kar

tama

zove se BOSlna (Mon. Rag. L, 72) i

Bosona

R a k i

Doc.

407),

ali se

rano

javlja

i oblik Bosna. Stari nazivi

dolaze od slavenskog BosLna, gdje

je

L

transkribirano

kao

i o

-+

Batin).

B.

Saria iznio je miljenje,

da

je i Ba

thinus flumen, na kojoj je Tiberije 8 pos. Kr. potukao

Pinovu i Batonovu

panonsku

vojsku,

rijeka B.

Saria tu

m a i

da je

o u

prvom

slogu dananjeg

imena od

prasla

venskog

a

dok

je je krajnje

a nastalo analogijom

prema

rijeka. Prema

tome je

ilirski oblik

Basinus,

u

kojem

s

stoji

mjesto

th,

a za

takvu transkripciju

ima mnogo pri

mjera. Po A. Majeru ime

B.

dolazi od osnove

bas

(indoevr.

bhog)

u z n a e n j u t e k u e vode

N.

Vj. XLII,

47-8). Nije

sigurno,

da

je naziv Basante (v.) u vezi s

B.

B.

postaje

iz

jakih

krkih

vrela

u selu

Vrucima, na

za

padnom

rubu sarajevskog

polja.

Iznad vrela

strmo

se diu

v a p n e n a k e

strane

Stupnik (Igman) planine

(1248

m).

Od

samog vrela

(500

m) rijeka sporo i u

brojnim

meandrima

t e e prema sjeveroistoku. -

Tok B.

moemo podijeliti II

tri

dijela. U gornjem toku, od

vrela

do sela Vraca

(300

m), nedaleko Zenice,

pad je dosta

blag.

Na

duini

od 119

km

samo

200 ili 1,68

m/km mjestimice ispod

lm/km).

U

srednjem

dijelu, od

Vraca

do Nemile, t. j. u poznatoj kli

suri

Vranduka, na

duini od samih

17 km pad

iznosi

81

ili 4,71

m/km. U

donjem

dijelu, nizvodno

od

Nemile,

pad

naglo

postaje

blag i na duini

od 137 km

do

u a (83

m)

u Savu

pad je

samo

136

m ili

0,99

m/km.

N a r o i t o je pad

blag nizvodno

od

Doboja,

0,84

m/km. Razlika u padu po

sljedica je geolokog sastava zemljita, kroz

koje

p r o t j e e

B. U gornjem

toku B.

p r o t j e e kroz oligomiocene jezerske

naslage, u kojima se

smjenjuju

glinenici, p j e a n i c i plo

a s t i vapnenci i konglomerati. Prema otpornosti ovih sti

jena rijeka

je

izradila uu

ili

iru dolinu. - U

srednjem

dijelu

B.

se probila kroz otpornije kredne i jurske vapnen

ce

grebena

Vracar

(1050

m) - tvor

(910

m), u kojima

mjestimice ima

i eruptivnih

stijena.

U

ovim

je stijenama

rijeka uspjela

izraditi samo

uzanu klisuru. U donjem toku

B.

ulazi u zonu

manje otpornih tercijarnih

jezerskih i na

pokon

kvartarnih

naslaga. Dolina se iri i

rijeka

se

e s t o

razliva po aluvijalnom

zemljitu, koje prati

korito.

Otporni

vapnenci klisure Vranduka

zadrali

su dakle erozioni

rad

u

manje otpornim stijenama gornjeg toka

i uslovili sloeni

uzduni profil doline B. s p r o s j e n i m padom

1,53

m/km.

Iz

desetgodinjih

1927-36 g.) podataka za

4

vodomjerne

stanice

vidimo,

da je

najvii

vodostaj na B.

u

p r o l j e u

za

vrijeme

topljenja

snijega, i to u

travnju

Hreljevo

75,6;

Visoko

87,6;

Z a v i d o v i i

109,1),

a samo u

Doboju

u svibnju

(123,1).

Sporedni maksimum, izazvan

jesenjim

kiama,

pada

t

svim

stanicama

u

studeni Hreljevo 74,4,

Visoko

77,6,

Z a v i d o v i i

83,6

i Doboj

95,4).

Najnii je vodostaj ljeti,

i

to

na svim stanicama u kolovozu Hreljevo

34,8,

Visoko

29,5,

Z a v i d o v i i

35,3,

Doboj

43,2),

a sporedni minimum,

izazvan niskim zimskim temperaturama, pada u stanicama

gornjeg

toka u v e l j a u Hreljevo

44,6;

Visoko

64,2),

a u

stanicama donjeg

toka

u s i j e a n j Z a v i d o v i i

69.2)

i pro

sinac Doboj

90.4),

u se vidi uticaj reljefa.

I z m e u dijelova sloene doline B. postoji i

izrazita

antropogeografska razlika. Oligomiocene naslage

gornjeg

toka

glavna su zona bosanska zona uglja, jednog

od

glavnih

prirodnih

bogatstava zemlje.

Uska

klisura

Vranduka

ne

naseljena

je i teko

prohodan kraj. Ovaj

je dio imao zna

kao

zbjeg i

strateko

uporite u

najteim

prilikama,

kad je

ivot u pitomijim i bogatijim dijelovima doline bio

p o r e m e e n .

T e h n i k i m napretkom

d o i

i ovaj dio do

privrednog izraaja. E l e k t r i n a energija,

koja

je procije

njena

za

B. na 136,250

KS, a zajedno s pritocima na

173.000,

imala bi se uglavnom dobivati

na i s k o r i i v a n j u

velikog pada u klisuri Vranduka.

Donji

dio doline pripada

poljodjelskoj

sjevernoj Bosni i

bosanskoj

Posavini.

P o r j e j e B. zahvata prostor

od

10.480

km

2

U mrei

pritoka

postoji izrazita razlika

i z m e u pritoka

gornjeg i

donjeg toka. Doline

pritoka

donjeg

toka konkordantne

su

s glavnom

rijekom,

t.

j. odgovaraju joj pravcem oticanja

i

nagibom

reljefa. Naprotiv, pritoke su

gornjeg

toka, osim

Miljacke, uglavnom

diskordantne prema glavnoj rijeci.

Jednim

dijelom

o t j e u u pravcu, koji je suprotan toku

glavne rijeke.

Ova

se anomalija

t u m a i na taj n a i n ,

to

su

ove rijeke

jednom

bile

pritoci

i

konvergentno prit

je

cali jezeru, koje je

bilo

na kraju

oko

gornje

B.

Kad je

jezero oteklo,

uspjele

su ove rijeke prilagoditi

samo

donji

dio

tokova

novoj glavnoj rijeci. Druga je

anomalija

u toku

B.

poloaj njenoga

u a . Mjesto da

nastavi tok od

Doboja

prema

sjeveru dolinom dananjeg

potoka

Plavue i dalje

preko niskog

r a z v o a

251 m) o t j e e do Broda, rijeka na

glo

s k r e e

prema

sjeveroistoku, t e e

kroz vie zemljite

grebena Duga kosa

(370

m) - Straica

(452

m) i ulijeva se

u Savu

kod

Samca. Ovo

skretanje

posljedica

je

piraterije,

koju je nad

donjim

tokom B.

izvrila

jedna

mala

pritoka

Save, a

prije

toga je

B. otjecala

ravno prema sjeveru.

LIT.:

Gen.

dir. voda,

Popis

vodenih lokava

kralj. S. H. S.,

Sarajevo

1924: J.

C v i j i

Geomorfologija, II., Beograd 1924; F. Katzer, Geoloka

karta Bosne i Hercegovine List: Travnik i Tuzla s T u m a e m ) Isti

Die fossilen Kohlen B. u.

H. Sarajevo

1917. J.

R . .

BOSNA, 1.

List za vilajetske poslove,

vijesti i

javne ko-

risti,

slubeni organ turskih vlasti, izlazio

jedamput

nedjelj

no u Sarajevu 1866-1877.

- 2.

Glasnik

p o t l a e n o g

srpstva,

izlazio

jedamput nedjeljno

u Sapcu

1890-1892.

Cilj mu

je

bio njegovanje, irenje i potpomaganje misli o s l o b o e n j a i

ujedinjenja svekolikog srpstva. R. M.

BOSNA

I

HERCEGOVINA.

SADRZAJ:

Geologija,

105:

Geografijski

i g e o p o l i t i k i smje.taj,

108; Oblik tla, 109; Rijeke i jezera, 110; Klima, Il l ; Stanovnitvo,

Il l ; Poljodjelstvo, 112; V o a r s t v o , 113;

S t o a r s t v O 1 1 4 ;

umarstvo,

114; Lov i ribolov,

115;

Rudarstvo, 115; Ljekovita vrela, 117;

Pu

t n i a r s t v o 117; Obrt

iveleobrt,

117; Promet, 118; Naseobine, 119;

Biljni

svijet, 119; Zivotinjstvo, 122; Etnografski

pregled,

124; ML

graeije,

128; Bosna u

prethistorijsko

doba, 139; Povijest, 141;

Pravni poloaj i uprava 1878-1918, 156; P o l i t i k e

stranke

u B. i

H.

poslije

okupacije g.

1878,

157;

Autonomija

muslimana, 158;

K a t o l i k a erkva u B. i H., 159; .Crkva

bosanska,

162; Brak u

s r e d o v j e n i h Bonjana,

164;

Bosanski novei, 164; Bosanski agrar.

167;

Bonjatvo kao nacionalni

i

regionalni problem, 167.

Geologija Bosne i Hercegovine

jedna je

genetska cjeHna,

koja

se jo

j a e o i t u j e

u orogenezi, pa stoga biti pri

kazana

ovdje

uz geologiju Bosne t a k o e r i geologija Her

cegovine. R a z n o l i n o s t geologijske g r a e

B.

i

H.

pokazuje,

da je njena geologijska prolost bila vrlo burna,

da

je go

tovo

u svim

formacijama

dolo

do

j a i h

ili

slabijih trans

gresija r a z l i i t i h p l i i h ili

dubljih,

slanih ili z a s l a e n i h

mora,

koja

su ostavila

nakon

svoga

p o v l a e n j a znatne

na

slage taloina.

Iako se ne mogu

graniti

Motajice planine sa s i g u r n o u

pribrojiti

arhaiku,

svakako je njihova starost

e o z o i k a

ili

starijeg paleozoika. Isto

tako je

stariji paleozoik neznat

nog rairenja,

pa

postoji

temeljita

sumnja,

da

su sve

te

naslage nastale

poput k r i s t a l i n i n i h

kriljavaca metamor

fozom, jer s njima

zajedoo

s a i n j a v a j u jednovitu tekton

sku jedinicu, a starosti su

s t a r o - p a l e o z o i k e .

U m l a e m

paleozoiku karbon,

perm)

dolo

je do velikih transgresija,

iza

kojih

je u cijeloj zemlji zaostalo znatnih naslaga, koje

s a i n j a v a j u

jezgru

pretenog

dijela bosanskih i hercego

v a k i h

planina. U tim taloinama

p r e v l a u j u

brusilovci,

glineni kriljavci, p j e a n i c i

konglomerati,

vapnenci i

dolomiti.


6/20


7/20

107

OSNA

I HERCEGOVINA

T

U

M

A

R

A N

e

A

O

r

NORMALNI

~ l S [ ~

G

o


8/20

108

BOSNA I HERCEGOVINA

n a j v e a Zenica-Sarajevo. Naslage morskog oligocena i mio

cena

dolaze oko Majevice i Donje Tuzle, gdje u naslagama

starijeg mediterana

dolaze leita soli. Na sve ove naslage

naslanjaju se

k o n a n o

naslage

pliocena

u obliku

kongerij

skih slojeva s faunama

p o l u b r a k i n o g

karaktera. Vulkanska

djelatnost nije bila velika za

vrijeme

tercijara.

Od

v e i h

je

andezitna

erupcija

Srebrnice,

pa

juno

od

Zvornika na

Voljevoj

glavi, na

Drini nasuprot Ljubije

i

s j e v e r o i s t o n o

od Vlasenice. U

h e r c e g o v a k o m

kru poznata je andezitna

erupcija

Vrata i z m e u

Vran planine i

v r s n i c e .

U manjem

opsegu dolaze

dad

ti trahiti i lipariti. Sve

su tercijarne

na

slage i

H.

ugljonosne, sa

znatnim

leitima

r a z l i i t o g

ka

l o r i n o g

ugljena

i r a z l i i t e

debljine

ugljonosnog sloja.

Noviji

geolozi (Kossmat, Kober, Nopesa,

Nowack

i t. d.)

dre,

da b o s a n s k o h e r c e g o v a k o gorje pripada po svojem

geolokom sastavu i tektonici alpinskom orogenu, pa da se

u tektonsko-stratigrafskom pogledu

podudara

s i s t o n i m

Alpama.

Prema tima

nazorima

protee

se Hercegovinom i

zapadnom

Bosnom

kroz

Hrvatsku zona visokog

kra

(III.),*

koju

na

izvanjoj strani

na

bazaltnom konglomeratu prati

usko vezana zona f ia, koja, iako zdrobljena. odraava vezu

pojedinih u b a e n ih

komada

i vee se s fliom venecijan

skih

Predaipa.

Ove

su

pak

tektonski i facijalno

nastavak

:lone visokog

kra

i

posreduju

vezu s p o d r u j e m Belluno

Asiago juno od tirolskih Dolomita. Prema Kossmatovu

miljenju zona visokog kra odgovara Nopesinom crno

gorsko-sjevero-albanskom pokrovu,

pa

zalazi na sjeveru

pod

slabo

nabrani rub junih

v a p n e n a k i h Alpa. Na

zonu

vi

sokog kra

vee

se izravno

bosansko-unutranja albanska

zona

IV al

= paleozojski

slojevi

kriljavaca

i p j e a n i k a

i

werfenski

kriljavci,

a2 m e z o z o i k a serija vapnenaca),

koja u B i H. i z g r a u j e najvie v a p n e n a k e planine. Ona

pokazuje redovno pruanje slojeva pravcem SZ preko

Hrvatske

i Slovenije do ljubljanskog basena.

Ulaenjem

ovog boranog luka u alpinsko

p o d r u j e

pruanja I-Z

koji

smjer vlada

u junoj v a p n e n a k o j zoni

Alpa, promijenio

je ovaj

luk svoje

pruanje

iz dinarskog u alpinski smjer.

Ovo

prelaenje

pruanja iz

smjera SZ JI

u I-Z

nije

se iz

vrilo

postepenim

zakretanjem

pravca pruanja,

nego na

vlakom, a djelomice i presijecanjem obih smjerova, to se

o i t u j e

i s t o n o od ljubljanskog polja, gdje poprijeko na

dinarsko

pruanje

dolaze

borani

slojni sljedovi

pravca

I-Z

s t v r j u sistem

antiklinala

i sinkIinala Savskog gorja. Ovi

slojni

sljedovi pripadaju istoj

boranoj

slojnoj p l o i koja

nie juno ima i s t u dinarsku g r a u . Prema

tomu je

juna v a p n e n a k a zona Alpa po geolokom sastavu nasta

vak bosanske

to ne slijedi samo

iz

stratigrafije,

nego i iz

tektonske

veze, koja

spaja

preko Etsch-planina

junog Ti

rola

sve dijelove

junih

v a p n e n a k i h

Alpa

sve

tamo do

venecijanskih Predaipa.

U p o d r u j u

sukoba dinarskog

pru

anja

s

alpinskim nastala je

borba za

mjesto, pa je pro

uzrokovala, da su v a p n e n a k e p l o e i s t o n o g dijela junih

v a p n e n a k i h

Alpa

Julijske i K a m n i k e i s k o i l e na plohi

premaka, i

premakle

svoj vlastiti nastavak u obliku po

krova prema

jugu. Ispod

i s t o n i h slojnih

glava bosansko

unutranjeg albanskog

v a p n e n a k o g

platoa

javlja se unu

tarnjo dinarska k r i l j n o r o n j a k a zona IVa). Ona

polazi

iz

sjeverne

G r k e

kroz zapadnu Srbiju

i

Makedoniju

u ist.

Bosnu i gubi se ovdje

pod prehvatnom

zonom

serpentina

i flia.

Niz velikih antiklinala p a l e o z o i k i h

naslaga ide

i dalje prema

vanjskom rubu bosanske

v a p n e n a k e

zone

s t v a r a j u i

tako bosansku centralnu zonu. Pravcem Stari

Majdan-Bos.

Novi

pribliuje se

ta

zona vie

unutranjem

rubu

v a p n e n a k o g p o d r u j a

tako,

da tu

dolazi ispod ser

pentina i f ia

do

spoja

centralne bosansko kriljne zone

s

unutranjo-dinarskim

k r i l j n o - r o n j a k i m

pojasom. Ovako

zdrueni

ovi nizovi zalaze u okolicu Karlovca,

gdje

se gube

ispod naslaga

trijasa

s a i n j a v a j u i jezgru

antiklinale

Litija

Trojana juno od K a m n i k i h Alpa.

Prema tomu

ekvivalent

unutranje dinarske k r i l j n o - r o n j a k e zone u Alpama ja

vlja se u

Karavankama

i Karnijskim Alpama,

gdje

dolaze

tamni

gornjo-permski vapnenci, gredenski p j e a n i c i i

karbonski kriljavci s fosilima, pa se ove

taloine

javljaju

u

toj

zoni u Bosni i zap. Srbiji.

Stratigrafijskom sastavu

bosanskog mezozoika

IVb.)

pripada

grupa ofiolitnog kamenja,

koja se

p o v l a i

iz ist.

G r k e preko unutranje Albanije u ist. Bosnu, a strati

grafski lei u

podu

trijaske serije. P o e t n o je ova grupa

kamenja sastavljena

od dva

niza (solunski i vardarski),

koji

su m e u s o b n o

rastavljeni

pelagonijskim

masivom

i kriljno

r o n j a k o m

zonom.

Dubljim usjedanjem

gorske osi u bli

zini

panonske

unutranje nizine ovi se ogranci

stapaju

u

sjeverno-bosansku serpentinsko-tlinu zonu. Istodobno se

zapaa,

da

glavno p o d r u j e b o s a n s k o - h e r c e g o v a k e vapne

n a k e zone ima sve manje nalazita kamenja ofiolitne gru

l?e.

tako, da

u sjev. Bosni s a i n j a v a serpentinsko-flini

pojas

JOS

samo rub panonske nizine kod Kostajnice na Uni), pa

se .odavle

dalje

vie ne

javlja

sve

tamo

do

prostora

zapa

dmh

Alpa.

Tektonskim

procesima bio

je

ovaj iroki erup

tivni

pojas razdijeljen

u r a z l i i t e

tektonske

zone koso

prema

njegov';

protezanju, tako da danas

see njegovo

pro

vodno

k a m e n J ~ od s . r e d ~ j e g p o d r u j a (peninsko) zapadnih

Alpa sve do d l ~ a r s k l h mzova Balkanskog poluotoka, pa

je

u g l a v ~ o m

r a z ~ l c l t o od kasnije

stvorenog

gorskog poretka.

LIT

A.

Boue, EsqUIsse geologIque de l Turquie d Europe, Pariz

1840;

I s t ~

Note sur la geologie de [ Hercegovine de l Bosnie

et

la c : ~ o a t l e t ~ r q u e .

Bull. geol. de

France, 2. ser., XVI.,

1850-1854;

J.

CVl j l e Glac/Jalne I morfolo

k

e

studije

o planinama Bosne Hercegovine

l

.Grne

Gore,

Glas

Srp

. .akad.

nauka,

LVII, 1889;

A.

Grund, Die

Ober-

f l 8 c ~ e n f o r m e n des dinans.chen

Gebirges,

Zeitschr. d. GeselI.

f.

Erdkunde,

Berlm 1908; F. Hauer, DIe Gephalopoden des

bosnisehen

Muschelkalkes

von Han Bulog bei

Sarajevo, Denksehrft.

d. math. naturwiss. KI. d.

Akad. der

WIssensch.,

sv. 54., 1887; F. Katzer, Geolog. Fiihrer

durch

BOSOlen und Herzegovina, Sarajevo 1903;

Isti,

Geologie Bosniens und

er HerzegoVln8

sv

i

II. Azoikum u. Palacozoikum Sarajevo

1924-1925; M. K i p a t i Krist.

kamenje

bosanske serpentinske zone,

Rad

HA

133 Zagreb 1897; F. Kossmat, Geologie der zentralen Balkan.

halbinsel Berlin 1924; M \ 1 i l o j k o v i Stratigrafski pregled geolokih

formacija

u osni

Hercegovini

Povremeno izdanje Geal zavoda

u Sarajevu, Sv. II., Sarajevo 1929; Mojsisovies-

Tietze-Bittner

Grund/i.

nien

der peologie von Bosnien

und

Hercegovina,

mit geol.

U;bersichts-

karte 1:516.000

Jahrb.

der

k. k.

geol.

R.

A.,

1880; M. Neumayr,

1 ertiiire

Binnenmolusken

aus

Bosnien und

der

Hercegovina,

Anhang

der

.Grundlinien,

1880;

Pilar,

Geoloka opaanja u zapadnoj Bo

sni Rad HA

61

Zagreb 18;9. J. P-k.

Geografijski

i g e o p o l i t i k i

smjetaj.

Bosna i

Hercegovina

nalaze se na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka

i

i n e

prijelaz

i z m e u

alpskih krajeva i toga poluotoka, dok

su na S bosanskom Posavinom vezane uz Podunavlje. Pro

stiru se

i z m e u

42 26' i 45 15' sjev. irine i

od

15 44' do

19

41'

ist. duine. Po obliku s l i e i s t o s t r a n i n o m

trokutu,

kojemu vrh

lei u blizini Boke Kotorske. Granicu na S

prema

banskoj

Hrvatskoj,

Slavoniji i Srijemu i n i

rijeka

Sava

od u a Drine

kod R a e do

u a

Une

kod

Jasenovca,

zatim

Una

do

nie Bosanskog Novog,

te

ogranci

Zrinske

i

Petrove

gore.

Prema

Lici granica

t e e kratkim dijelom

toka

Korane, a

zatim

Pljeivicom (glavni

vrhovi ostaju na

l i k o j strani), dok

prema

Dalmaciji

granica ide

uglavnom

bilom Dinare, a

zatim ravnom

crtom

od Vrgorca preko

M e t k o v i a

i

Dubrovnika

do

Orjena, koji ostaje

u Herce

govini.

Od

Orjena

granica

ide prema Crnoj Gori

bilom

dinarskih planina

do M a g l i a

kratkim dijelom

toka Tare,

starom granicom

prema

Novopazarskom Sandaku koji je

dugo vremena bio vezan s B. i H.),

dok

je iznad Viegrada

granica

prema

Srbiji

rijeka Drina do njezina

utoka u Savu.

Sve

do 19.

st. nisu imale B. i

H. ustaljene

granice.

Tokom povijesnog razvoja

granice su e s t o

mijenjane, pa

danas uzimamo B. i H. u opsegu nakon austrijske okupa

cije. Prigodom okupacije

te

su zemlje obuhvatale povrinu

od 51.027 km , od

e g a

je pripadalo B 41.908 km , a H.

9.119 km

2

.

Kasnijim

ispravcima granice

povrina je tih

ze

malja p o v e a n a na 51.199 km

2

.

B i

H. povezane

su m e u s o b n o

sedlom

Ivan-planine,

koje

poput Brennera

u

Alpama

o m o g u u j e

da

se

preko

V.

kartu

u Hrvatskoj Enciklopediji II., 145.; i dalji rimski

brojevi

(Foto J. P l a e k )

u OVOm l a n k u odnose se na istu kartu.

STIJENE

OTROV

ACE U PLASI


9/20

1 9

OSNA I HERCEGOVINA

Foto N. ZdanovskiJ

V L A I

Pogled na Smiljevicu

jedne

jedine prevale d o e

iz

jedne zemlje

u drugu,

dok

u

svakom drugom pravcu

treba

prelaziti preko

vie planin

skih

lanaca

visokih planina v r s n i c a 2228 m,

Bitovnja

1700 m, Bjelanica 2067 m,

Treskavica

2088 m,

Lelija

2032

m, M a g l i 2387 m). Sedlo Ivan-planine

dovodi

obje zemlje

m e u s o b n u vezu, pa osim

gospodarske

i prometne vano

sti vri i

znatan p o l i t i k i

utjecaj. Na toj prometnoj crti

nalaze se i

oba

glavna grada,

Sarajevo

i

Mostar.

B

nema

nigdje

izlaza na more, a H. izlazi

na dva

mjesta

na more

ukupno

oko

25

km) i

to kod Neum-Kleka

u blizini Pelje

ca

(Stonskog

Rata)

i

Sutorinom kod Herceg-Novog.

Ti

mali i kratki dijelovi h e r c e g o v a k e obale su strmi i vrlo

teko

p r i s t u p a n i .

B i H. su u

pravom

smislu r i j e i

rub

evropskoga

Zapada,

pa

su

morale izdrati daleko j a i pritisak

i mnoge

borbe

s

i s t o n e strane, osobito

silnu

v o j n i k u

Turaka, ali

su i pored utjecaja s Istoka ostale

jo od

davnine u zapa

dnoj sferi. kod

diobe

Rimskog

carstva za

Teodozija

Velikog 395

pripade i Dalmacija i B zapadnom dijelu.

Granica

i z m e u

oba dijela carstva tekla je od dananje

Budve

s j e v e r o i s t o n i m smjerom preko

crnogorskih

planina

i

sputala

se

na gornju

Drinu i

njezinim

tokom sve

do

utoka u Savu. Ta je razdioba bila od

presudnih

posljedica

ne

samo p o l i t i k i h , nego i vjerskih i kulturnih

za

sva ka

snija vremena,

a

njihov se utjecaj opaa jo

i danas. Ta

je

granica

p o v u e n a

na

osnovu

geografijskih i

kulturnih

i n j e -

nica, potpuno slobodno, a

ne kao posljedica borbe

i

rata.

Kasnije

su, osim razdoblja

samostalnosti,

dijelovi B i H.

pripadali susjednim

zemljama,

prema

tomu,

koja je

upra

vo bila m o n i j a . e s t o

su i B i H. bile u vezi s

hrvatskim

zemljama

osobito

za Pavla u b i a

i

vojvode

Hrvoja

Vuk

i a H r v a t i n i a , a zapadni dijelovi i

Posavina do Broda

bijahu

sastavni dijelovi

Hrvatske

do nedavno. P o l i t i k e

sile su

manje

vie

nestalne,

ali

je stalna

i

neoboriva ova

i n j e n i c a :

B

je

sputanjem tla

prema

Savi i tokom svojih

rijeka,

koje

p r i t j e u

Savi Una,

Vrbas,

Ukrina, Bosna i

Drina). otvorena i

vezana

s Hrvatskom i

Slavonijom,

a H.

po

Neretvi s

Dalmacijom,

pa

ove e t i r i povijesne pokra

jine i n e

jednu

nerazdruivu

cjelinu. Na

Drini

se s u s r e u

interesne sfere Jadranskoga i

Crnoga

mora, a preko Drine

se nastavlja

nova

g e o p o l i t i k a

jedinica

-

srednje-balkan

ski

prostor, kojemu

su

jezgra Rodopska masa

i

vaan

pro

metni

put

moravsko-vardarske

doline. Drina je

dakle od

prirode

o d r e e n a

da bude

i s t o n a

granica

hrvatskih

ze

malja.

Oblik tla.

B

i H. su preteno

gorovite

zemlje. Od uku

pne

povrine

otpada samo

50/0

na

nizinu

Posavina),

240/0

na breuljke, 420/0 na planine, a

290/0 je

kr.

Krka

polja

o b u h v a a j u

190/0

kra

ili

30/0 od ukupne povrine ovih

ze

malja.

Srednja visina

tih zemalja

iznosi 500 m, a

apsolutna

visina se

k r e e

od metara

na morskoj

obali)

do naj

vieg vrhunca

M a g l i - p l a n i n e

(2387 m) uz

crnogorsku

gra

nicu. Sve planine u B i

H.

pripadaju Dinarskom spletu i

pruaju

se

skoro svagdje

u

usporednim lancima pravcem

SZ-J .

Visine planina

u B

rastu od Posavine prema

unu

tranjosti,

n a j v e u visinu dosiu na b o s a n s k o - h e r c e g o v a k o j

granici, a zatim se u H. opet lagano sputaju prema moru.

U

B je

zbog

nagiba planina daleko

laki

prijelaz

s

kopnene

strane

prema primorju,

nego

obratno, pa

su

tim pravcem

vreni

svi

prodori

i seobe.

I pored znatnog broja planina, kojima

vlsma prelazi

2000 m

Vraniea, Cincar, Vran,

Bjelanica,

Treskavica,

v r s n i c a , Prenj, Lelija

i

M a g l i , i t a v o m e prostranom

po

d ~ j u

B i

H. ne

daju glavno

obiljeje

visoke planine,

vec sredogorje,

pa stoga i prometne neprilike

ne

dolaze

toliko od

visokih

planina, koliko od e s t i h

ispona,

koji

se u

usporednim

lancima diu jedan iza drugoga.

~ a p a d n i dio B i

skoro

svu

H.

zapremaju

krke

planine,

kOJe

su prod1 enje hrvatskog i

dalmatinskog

kra. Te su

plamne odvojene

od

ostalih u B i

H. rijekama

Sanom,

Vrbasom,

Ramom i gornjim tokom Neretve.

I z m e u

Une

i

Sane je umovita

G r m e - p l a n i n a

(1604 m).

Uz

l i k u

gra

n cu p:uaju se ogranci Pljeivice, a

uz dalmatinsku

dugo

bilo Dmare vrh

Troglav

1913 m), po

kome

su sve

planine

ovog

spleta

dobile ime.

Juni nastavak

Dinare je Kame

nica

planina

1849 m).

Pravcem dinarskih

planina

od G r m e a do

Neretve nasta

vljaju se

planine:

Cvrljivica,

koja

je

prevalom, kuda vodi

cesta

iz Drvara u

Petrovac,

rastavljena

na sjeverni dio

O s j e e n i c a

planina 1795 m) i juni K l e k o v a a 1961 m),

zatim Srnetica

(1375 m),

Javornik

(1416 m),

Crna

gora

(1650 m),

a r d a k - p l a n i n a

(1611 m),

Vitorog

(1907 m), Ja

dovnik

(1650 m),

ator

(1872 m), Tunica (1770 m),

Stare

tina

(1634 m),

Strmac

(1615 m),

Cincar

(2006 m),

Radua

(1956 m),

Ljubua

(1797 m), Vran (2074 m),

v r s n i c a

(2228 m) i a b u l j a (1780 m). I z m e u ovih

planina

nalaze

se krka polja: Bilajsko, P e t r o v a k o ,

Livanjsko, G l a m o k o ,

Kupreko, Vukovsko

i

Duvanjsko.

Preko Neretve

nastavlja

se h e r c e g o v a k i kr, u

kome

su visoke

planine

Prenj

(2102 m),

Vele

(1969

m)

i

Crvanj

(1921 m). I z m e u

tih

planina

nalaze

se krka polja Nevesinjsko, Dabarsko

i

G a t a k o . Na

J od

donje Neretve protee se

valovita

visoravan

bez izrazitih gorskih

grebena

(Bjelanica, Vidua

planina,

Sitnica,

Baba planina

i t. d.).

To je

pust i ne

rodan kraj,

kome

se

sredita naseljenosti

i

gospodarstva

n a l ~ z e

samo

na Mostarskom polju i

blatu,

Ljubukom

polju

i

Popovu

polju.

Prema J se krko p o d r u j e nastavlja

u

Crnu Goru,

a

preko

Orjena (1895 m) i L o v e n a (1759 m)

sputa se strmo

do

Jadranskog mora.

S j ~ : , e r n i i srednji

dio

ovih

planina

je

rodniji

i umovitiji,

na

n J1ma su gole v a p n e n a k e strane rijetke, a juni dio

tih

plamna Je

pravi

kr, pa je znatan dio

povrine

potpuno

nerodan i ogoljen. U ovom i t a v o m planinskom kraju zna

a j n i

su

reljefni

oblici

krka polja, suhe doline

u

v e i m

visinama, uvale,

ponikve

i

krape,

a

uz to imade

i znatan

broj

ponora i

spilja

n a j v e a je

spilja

Vjetrenica na

junom

rubu Popova polja kod Zavale). Ovdje vode

v e i n o m

ne

o t j e u nadzemno osim

u

sjevernom dijelu), propadaju

u

pukotine

i

ponore,

te

podzemno

teku

dalje,

pa u tim

krajevima

ima

znatan broj

ponornica.

Od

desne

obale

Save

na JZ do v a p n e n a k i h tvorbi,

a

e s t o pomijeano

s

njima,

protee se p o d r u j e

starijega

kamenja sa znatnim

nalazitima ruda.

To se Bosansko

rudogorje, prozvano po

obilju rudnoga

blaga,

p o i n j e na

s

Majdanskom planinom

(619 m -

to je zapravo nastavak

el)ezom

bogatih hrvatskih planina

Petrove i Zrinske gore),

gdje

se

nalaze

znatne k o l i i n e

eljezne

r u d a e , a protee

se

do sedla

Ivan-planine o b u h v a a j u i planine

Bitovnju

(1700 m),

V l a i

(1919 m -

siromaniji

rudarna, ali

bogat

Foto

N.

Zdanovski)

PASNJAK NA V L A I U


10/20

110

BOSNA I HERCEGOVINA

visinskim panjacima),

tit

(1780 m),

Vranicu

(2107 m),

te

s

desne strane

Bosne i z m e u e v l j a n o v i a i

Varea

Zvijezdu planinu

(1381 m).

Te

su

planine gusto poumljene,

dok su vii dijelovi bez d r v e a ali su

pokriti

s o n i m tra

vnicima.

J u g o i s t o n o

od

Bosanskog rudogorja,

od

gornjeg

toka

Neretve prema granicama Crne Gore i Srbije, iri se vie

prostranih v a p n e n a k i h visoravni s duboko u s j e e n i m doli

nama. Visoke

planine

obrasle su umom (otprilike

do

1600 m), dok su najvii dijelovi pokriveni

travnicima.

Tu

su

krke pojave rijetke, nema ponornica

ni

krkih

polja.

U ovu

skupinu spadaju Bjelanica

(2067

m -

meteoroloki

opservatorij

nalazi se

na

visini

od

preko

2000 m)

s ogran

kom Igman-planinom

(isped koje

izvire

rijeka

Bosna),

Treskavica

(2088

m), Lelija

(2032

m), Zelengora

(1960

m),

Lebrnik (2298 m) i

M a g l i

s najviim

vrhuncem

2387 m

visine,

koji je ujedno

i najvii

vrh

u B. i H.

Prema

sjevero

istoku

u okolici Sarajeva nalaze se uravnjene planine Jaho

rina

(1910

m), T r e b e v i

(1629

m) iRomanija

(1629

m).

U

sjevernoj

Bosni prelaze

v a p n e n a k e

gore u flini pojas,

a veza je i z m e u te dvije skupine planina Javor

(1537

m)

s Devetkom. Na Javor se

nastavlja Konjuh

(1328 m), a za

tim

se niu

prema

Savi

Ozren-planina

(917 m),

Borja

(1007

m), Kozara

(978

m), Prosara

(363

m), Motajica

(652

m) i

V u j a k (367 m), dok se na istoku i z m e u S p r e e ,

Drine

i

Save

prua

duga

Majevica

(916 m).

Bosanske

planine sputaju

se

prema

Savi, a

posljednji

ogranci breuljaka prelaze

potpuno

u ravnicu bosanske

Posavine, to jest u nizinu s desne strane Save

od

u a

Une

do

u a

Drine

s

apsolutnom visinom uz rijeku

Savu

od

90-100 m. Bosanska Posavina i n i s hrvatsko-slavon

skom Posavinom jednu cjelinu, samo

to

je bosanska Po

savina znatno ua i manje

m o v a r n a .

irina bosanske Posa

vine je 20-40 km, a

znatno

se p o v e a v a uz gornji tok

rijeka Vrbasa, Ukrine,

Bosne i

Drine. Gore Prosara,

Mo

tajica i V u j a k koje dopiru skoro do Save, dijele bosan

sku Posavinu na e t i r i

nejednaka

dijela: 1. Brezovo polje

i z m e u Une, Save i Prosare

najmanji je

i najui dio, kroz

koji teku

mali potoci;

2.

L i j e v e

polje

i z m e u Prosare i

Motajice u obliku

trokuta,

kojemu je

vrh

u blizini Banje

Luke, a osnovica i z m e u Bosanske Gradike i

u a

Vrbasa;

3. Ivanjsko polje, na jug

od

Bosanskoga Broda i i z m e u

Motajice i V u j a k a t a k o e r sueno prema jugu (Der

venti), a na njega se nadovezuje dolina rijeke

Ukrine;

4.

Posavina u uem smislu i z m e u brda V u j a k a

rijeka

Save i Drine, s rasezanjem na jug do ogranaka Majevice.

Tom ravnicom p r o t j e u r j e i c e Tolisa, Brka i Tinja kao

pritoci

Save,

te Janja, pritok Drine.

Od proirenja r i j e n i h dolina nastale su s l i j e d e e ravnice

ili

polja:

B i h a k o

polje

(uz

Unu), Prijedorsko polje

(uz

Sanu i njezin

pritok

Gomionicu),

B a n j a l u k o

polje (uz

Vrbas i Vrbanju), Skopaljsko (veliko polje uz

obje strane

gornjeg toka Vrbasa i z m e u

Gornjega

i Donjega

Vakufa),

T r a v n i k o

polje

(uz Lavu), Sarajevsko, Z e n i k o e p a k o

Dobojsko i Kotorsko (ta polja od Sarajevskog do Kotor

skog prostiru se uz rijeku Bosnu). Veliko je i

S p r e k o

i l i

S p r e i n o polje (uz donji tok rijeke S p r e e nie

od

Tuzle),

a uz

srednji tok Drine postoji

uska ravnica

zvana Podrinje,

dok je u Hercegovini neto prije Mostara pa do Ga

bele Neretva proirila

r i j e n u

dolinu i stvorila ravnicu uz

objc obale n a j v e e je Mostarsko

polje).

T r e u

vrstu

ravnih

krajeva

u Bosni s a i n j a v a j u

krka

polja. B o s a n s k o - h e r c e g o v a k o krko

~ o d r u j e .

ima 49 _ p o l j ~

s povrinom od 1573 km

2

, a od toga Je 17

polja

sa 951 km

izloeno

povremenim poplavama.

Od Z prema

JI

prostiru se u Bosni ova v e a i vanija

polja:

Bilajsko ili Bjelajsko (na visini

od

560--610 m, s po

vrinom od

19,5

km

2

, nazvano

po

istoimenom

selu); Petro

v a k o

d u g a k o

13 km,

iroko 5

km, povrina

31,5

km

2

,

640-710 m nad morem, kroz polje p r o t j e e potok Japaga);

P o d r a n i k o

polje i l i Podranica (na Z oko Varcar Vakufa,

povrina

17

km

2

, visina

724-760

m); Livanjsko (380 km ,

u visini od 700-720

m,

duina

65 km,

srednja

irina 6

km,

kroz polje p r o t j e e vie ponornica, a n a j v e e su Studba,

P l o u a i Bistrica,

pojedini krajevi

su m o v a r n i osobito u

junom

dijelu

tako

zvano Buko

blato);

l m o k o

(povrina

133,5

km

2

, duina 37 km, irina

1 2

km, visina 880-910 m,

kroz

polje

p r o t j e e vie ponornica, od

kojih

su

najvanije

Ribnik,

Jaruga

i

Vrba, znatan

dio

polja je

v e i

broj dana

u

godini pod vodom); Kupreko (povrina 93

km

2

, duina

24 km, irina oko 10 km, visina od

1000-1124

m, najvie

od sviju polja, dno polja je neravno i kamenito, kroz

polje p r o t j e e vie ponornica, od kojih su

najznatnije

Mi

.i Mrtvica, zbog visine vanredno

je

otra klima); Du

vanJsko ili

Tomislavgradsko

(povrina 122

km

2

, duina

18

i r i n ~ ?ko 8 km, visina 850-870 m, glavna

r j e i c a

kOJa protJece poljem, je uica, poplave traju vrlo kratko

vrijeme);

Vukovsko,

sutjeskom

Vratima vezano uz Ravno

polje (povrina oko

30

km

2

, nazvano po istoimenom selu).

r ; e r c e ~ ? v a k a su

k r v k ~

polja: Nevesinjsko (povrina

17,5

km, duzma 23 km,

smna

do

7 5

km, visina 830-890 m,

b l a g o g ~ podneblja zbog relativne blizine mora); G a t a k o

I ? ~ v r s m a 57 km

2

,

duina

24

km, n a j v e a irina 3,6 km,

vlsma

930-1000

m, vie

p e r i o d i k i h

r j e i c a

ponornica od

kojih,ie najvanija

Muica, vrlo kratke poplave,

n a z ~ a n o

po mjestu Gacku); Dabarsko i s t o n o od Stoca, povrina

30

km

2

, duina 21 km, irina oko 2

km

visina 470-560 n l

p r o t j e u r j e i c e O p a ~ i c a i

Vrijeka, znatan

dio, oko 10 km.0

"

" O

O

t :l.,S

~ ~ : ~

:>

E-< >

...

'

O8

/0 /0

%

% 0/0

Bosna

83,2

7,4 4,1 3,0 2,3

Hercegovina

84,5

5,4 4,2 3,9 2,0

Pismenost je u tim pokrajinama jo slaba, svakako sla

bija nego u

ostalim

hrvatskim

zemljama.

Prema rezultatima

zadnjega

popisa

od

1931

bilo

je

od

ukupnoga

stanovnitva

(starijeg

od

10 godina)

1,516.464

samo

455.025

ili oko

310f0

pismenih. Pismenost

je

bila neto

bolja

u H. (oko 34%).

U

B.

su u

pogledu pismenosti

najnapredniji krajevi sje

verne i srednje B., dok je najmanji postotak pismenosti u

i s t o n o j , a zatim u zapadnoj B. U H. ima najmanje pi

smenih u kotarevima Nevesinje i Ljubuki. Znatno je v e i

postotak nepismenosti kod enskih nego kod mukih. U

B. i H.

je

svega oko 15% pismenih ena, dok

je taj

po

stotak

kod mukaraca znatno

v e i (u B. oko

390/0,

a u

H.

55%).

U zadnjih deset godina

postotak

pismenosti znatno je

porastao djelovanjem

p u k i h

kola i privatnom pobudom.

osobito radom hrvatskoga prosvjetnog i kulturnog drutva

Napredak i drutva ABC.

Poljodjelstvo. Poljodjelstvo je uz s t o a r s t v o i umarstvo

najvanija privredna

grana u B. i H.

Obradiva

povrina

o b u h v a a

preko

2,500.000 hektara (u B. 2,075.790 ha, a u H.


13/20

113

OSNA

I HERCEGOVINA

445.063

ha)

i

stalno

se

p o v e a v a uglavnom na r a u n uma

i panjaka, dok sama

obrada

zemlje jo nikako ne odgo-

vara suvreme

Documents

Encyclopaedia Croatica 03 (1942) - 101-120