Click here to load reader

Empatija i individualizacija

  • View
    269

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Dževdet Hadžiselimović, Objavljeno u Zborniku "Individualizacija i selekcija u obrazovanju", Pedagoški fakultet u Rijeci, 1986.

Text of Empatija i individualizacija

  • 5/17/2018 Empatija i individualizacija

    1/6

    HADZISELIMOVIC DzEVDETPula

    UDK: 370.015.3:371.1:371.31

    EMPATIJA I INDIVIDUALIZACIJA

    Tko se vise jasno ne sieca vlastitog djetinjstva,slab je odgajatelj.Marie v. Ebner-Eschenbach

    Navodice jedan svagdasnji primjer iz razreda dospijevamodo biti onog cime se namjeravmo pozabaviti u ovom clanku. Jedandevetgodisnji djecak, koji ima smetnje u citanju, kaze: Kadmorarn naglas citati stivo, mislim: bolje da me nema. Teskocei muku ovog ucenika nije tesko razumijevi uz pretpostavku danesto vise znamo 0 poteskocama u citanju. Medutim, pokusarnoli odgovoriti na pitanje zasto uopce stavljamo ucenika u takvuneprijatnu situaciju, namecu se kao objesnjenje nekoliko alter-nativa:a) Nastavnik u dovoljnoj mjeri ne obraca paznju na potesko-

    ce ucenikova citanja i nije svjestan njegovih osjecaja u vezi stim;b) Nastavnik uocava porernecaje u citanju kod djeteta, ali se

    ne uzivljava u njegove dozivljaje dok cita u razredu i nije svje-stan da se on tako jadno osjeca:c) Nastavnik zamjecuje poteskoce ucenika u citanju i djelo-

    micno se uzivljava u njegove osjecaje pri citanju, ali ne zna stanakon toga valja uciniti, pa mu se dogada da uprkos tome trazida ucenik cita naglas u razredu;d) Nastavnik je zamijetio vece teskoce u citanju i svjestan

    je da se ucenik pri citanju osjeca vrlo neprijatno, ali vjeruje da100

  • 5/17/2018 Empatija i individualizacija

    2/6

    ce on, citajuci naglas pred razredom, poboljsati svoje citanje i,navikavajuci se, svladati neprijatne emocije koje prozivljava pricitanju.Sve su ove alternative u prakticnom radu prisutne i nepovolj-

    ne su za ucenika, a znace u vecoj iIi manjoj mjeri nedostatakempatije u pedagoskom radu. Buduci da se 0 poremecajima ucitanju i njihovom otklanjanju malo zna, navedene alternativejesu cesta solucija. Interpoliramo Ii postupke iz prethodnog pri-mjera na slucaj mucanja iIi neke druge teskoce iIi osobitosti uce-nika, mozemo zakljuciti da stupanj empatije iIi njen izostanakmoze bitno odrediti, odnosno usmjeriti nase individualizirajucepostupke prema odredenom djetetu.U traganju za uspjesnijim i humanijim interakcijama u razre-

    du i prevazilazenju krize u koju su dospjeli odnosi nastavnika iucenika u suvremenoj skoli, poklanja se izuzetna paznja nastav-niku kao kreatoru i organizatoru interakcija i atmosfere u razre-du i skoli, odnosno dimenzijama njegovog ponasanja i licnosti,koje u tom smislu uvjetuju njegov uspjeh, Medu 11m dirnenzija-rna jedna je od najznacajnijih empatija ili umijece uzivljavajucegrazumijevanja ucenika. Druge izuzetno znacajne dimenzije su: po-stivanje, uvazavanje i emocionalna toplina u ophodenju s uceni-cima nasuprot omalovazavanju, krutosti i emocionalnoj hladnoci;postenje, nepatvorenost i prirodnost u odnosu s djecom nasu-prot neprirodnom, nedosljednom i glumljenom ponasanju: ne-utoritarnost ipermisivnost nasuprot dirigiranju i gusenju slobo-de i inicijative; smisao za humor nasuprot nespremnosti za salui nedostatku smisla za humor.Uz nastavnike s pozitivnim aspektom spomenutih bipolarnih

    dirnenzija ucenici, izmedu ostalog, ostvaruju visi nivo kognitiv-nih procesa, spontaniji su i zainteresiraniji u ucenju, usvajajuvise znanja, samostalniij su u radu i misljenju, ostvaruju inten-zivnije medusobne odnose i suradnju, uce u opstenijoj atmosferi,postavljaju nastavnicima vise pitanja, pokazuju vise inicijative, aipak je rnanje nemira, agresije, upadanja i ometanja, i, sto jevrlo znacajno, izvjestavaju 0manje strahova tipicnih za skolu.'Sto je to empatija? Podemo Ii od cinjenice da postoji unutra-

    snji dozivljajni svijet svake osobe i da ona opaza predmete, po-jave, ljude idogadaje na sebi. svojstven nacin, onda iza ucenika

    1 VidJi opsrrmje: Tausch, R. i Tausch, A.: Ereiehungs-Psychologie, Verlag. C. J.Hogrefe, Gottingen, 1977,str, 103-105.

    101

  • 5/17/2018 Empatija i individualizacija

    3/6

    mozemo reci da on ne reagira na stvarnost po sebi, nego na onosto za njega znaci i kako tu stvarnost opaza, S toga je, po Ro-gersu, unutrasnji sistem referencija neke osobe, odnosno njenunutrasnji svijet, najbolje polaziste za razumijevanje i modifi-ciranje njenog ponasanja. Uvlacenje u unutrasnji svijet drugeosobe ostvaruje se intenzivnim nastojanjem da se razumije stoiskazi i manifestna ponasanja neke osobe znace, Prema tome,empatija je aktivno uzivljavajuce razumijevanje, nijansirano, uzi-vljavanjuce opazanje i predocavanje unutrasnjeg svijet drugog,'onoga sto on u sebi duboko osjeca, proivljava i misli. U stvari jebolje govoriti 0 empaticno jkomunikacij, jer nastavnik, nakonuzivljavajuceg razumijevanja ucenika, treba rijecima, postupcima,gestama i mimikom, odnosno svojim ponasanjem pokazati i izra-ziti razumijevanje. Ukoliko individualizaciju definiramo kao pri-lagodavanje pedagoskih postupaka i nastojanja individualnim obi-Ijezjirna i osobitostima ucenika, onda se empatija, kao uzivlja-vajuce razumijevanje ucenikovih mogucnosti, poteskoca, ograni-cenja. strahova i sl. moze shvatiti kao osnova i inicijalna pretpo-stavka individualizacije.Polazeci od opisa empaticne komunikacije 5tO su ih dali C.

    Rogers! i bracni par Tausch" te od nacina kako se stupanj em-patije nastoji mjeriti ljestvicama Carkhuffa, Aspya i Weggenera'nije tesko opisati nastavnika s visim stupnjem empaticnog umi-jeca, Takav nastavnik:- uzivljava se u ono 5tO ucenik trenutno osjeca, 5tO i kako

    opaza i kako dozivljava sebe,- razumije koje znacenje imaju za ucenika osjecaji, misli

    iskustva koje nastoji izraziti,- nastoji dospjeti pod kozu ucenika igledati svijet njego-

    vim ocima,- shvaca unutrasnji sistem referencija ucenka, koliko je to

    moguce, ipokusava stvari, Ijude i dogadaje promatrati kao daposjeduje stavove koje ima ucenik,- traga za dcfivljajnim poljem svakog .ucenika i nastoji ga

    navesti da 0njemu govori,

    2 Tausch, R. i Tausch,A.: ista djelo, str. i79.3 Rogers, C. R.: Client centered therapy, Houghton and Mifflin, Boston, 1951,str. 179--182.4 Tausch, R. iTausch, A.: citirano djelo, str, 179.5 Prema Tausch, R. 0 Tausch, A.: citirano djelo, 'str. 183--105.

    102

  • 5/17/2018 Empatija i individualizacija

    4/6

    - pokazuje svojim ponasanjem i iskazima u kojoj se mjeripriblizio unutrasnjern svijetu ucenika, odnosno priopcava u kojojmjeri vidi ocima ucenika,- izrazava osjecaje, znacenja i misIi ucenika onako kako bito on sam izrazio,- prilagodava postupke, mjere

    vljavajuceg razumijevanja ucenika,ponasanje polazeci od uzi-

    Ernpatija nije pasivno slusanje, nego aktivan postupak kojipretpostavlja napor, koncentraciju, pazljivo slusanje i osluskiva-nje. S toga mozemo reci da se empaticna komunikacija razvija,postize i vjezba. Empatija nije ona povrsna fraza: Razumijem jatebe, a nije ni ono sto ucenici, nastavnici i roditelji shvacaju kaodobrotu i odsustvo strogosti i zahtjeva, odnosno popustanje ipodilazenje, Nije to, dakle, pseudorazumijevanje bez istinskogucesca,Osnovna posljedica empaticne komunikacije je da ucenik pocinjenastavnika dozivljavati kao strpljivu, dobronamjernu i tolerant-nu osobu koja ga prihvaca. Ucenik se osjeca rasterecen izahva-Ian je da moze slobodno govoriti 0 svojim mislima i osjecajimate, iskazujuci ih, uspjeva i sam rijesiti neke svoje teskoce iprobleme, 0 takvirn nastavnicima ucenici obicavaju govoriti: Onskoro uvijek zna sto mislim iosjecam, cak i onda kadse tezeizrazavam, ili On razumije kako ja na to' gledam i s1.Pokusamo Ii, sasvim fragmentamo, ustanoviti prisutnost em-

    paticne komunrkacije u nasoj skoli, valja prvo reci da ona nijeni teorijski razradena kao cilj _kojem bi trebalo teziti. Razumijese da je oduvijek medu odgajateljima bilo onih koji su intuitiv-no. naslucivali znacaj uzivljavanja u subjektivni svijet djeteta ikoji su davaIi djetetu do znanja da razumiju njegove prijatne iiineprijatne emocije. Osvrnemo Ii se najprije .medutim. na nekaglobalna rjesenja u smislu prirnjerenosti, npr. na to kako sukomponirani neki nastavni programi, kako izgledaju neki udzbe-nici, kakva su stiva unesena u pocetnice icitanke i kakva je oba-vema lektira propisana za neke razrede, onda je tesko izbjecizakljucak da su se autori takvih rjesenja ne sarno malo uzivlja-vaIi u djecu i njihove mogucnosti, nego da su, zaboravljajuci idjecu vlastitog djetinjstva, smetnuli s uma da se iprogramima iudzbenicima, propisima i normam amoze inicirati, usmjeravati ipoticati individualizacija, odnosno ometati je i postavljati joj ba-rijere.

    103

  • 5/17/2018 Empatija i individualizacija

    5/6

    Buduci da nasu pedagosku praksu karakterizira formalno iprimitivno shvacanje individualnih razlika medu ucenicima, na-lazimo u njoj vrlo malo dokaza 0 uiivljavanju u mogucnosti iteskoce ucenika, a znatno vise 0 potpunom odsustvu bilo kakveempatije. Svakodnevna frontalna pismena ispitivanja raznih vr-sta, vrlo ucestala na svim stupnjevima skolskog sistema, sarno sujedna ilustracija takvog shvatanja individualnih razlika i grubogsvrstavanja djece u krute kategorije, Ni opisno ocjenjivanje unizim razredima osnovne skole nije otkrilo znacaj empatije i isko-rtstilo njene motivacijske mogucnosti, pa smo u jednom nasernistrazivanju" ustanovili, na uzorku ucenika III razreda iz cijeleRepublike, da medu kratkim porukama koje nastavnici pisu uzucenicke radove nema ni jedne empatijski 'obojene, iz kojebi sevidjelo da se nastavnik uzivljava u napore, teskoce, bojazni iiiraspolozenje ucenika ..Na kraju cemo navesti jos dva primjera koji ukazuju na siro-

    mastvo iiiodsustvo empaticne komunikacije u odnosima ucenikainastavnika. U takvim uvjetirna cak i oni rijetki pedagoski postup-ci i nastojanja koje bismo mogli nazvati individualizacijorn cestorezultiraju prornasajem. Prema jednom Istrazivanju v u verbalnomomalovazavanju ucenika', provedenom u Rijeci, samo 130 ucenikaje navelo cak 183 pogrdna izraza koje nastavnici koriste komuni-