1

Univerzitet za poslovni inžinjering i menadžment

Banja lUka

mr Šefik smlatić

EKONOMSKI ASPEKTI PROIZVODNIH KAPACITA

Bihać, 2009

2

Mr Šefik smlatić

EKONOMSKI ASPEKTI PROIZVODNIH KAPACITETA

izdavač :

Univerzitet za poslovni inžinjering i menadžment Banja lUka

recezent i :

Prof. dr. Božidar stavrićProf. dr. miloš sorak

lektor i korektor :

Mr. rajko macUra

z a izdavača :

Prof. dr. žarko pavić, Predsjedavajući Senata

dizajn korica i računarska priprema:

"graFiČar" Bihać

Štampa:

"graFiČar" Bihać

z a štampar iju :

mehmed Felić, mag. ing. techn. graph.

tiraž :

300 komada

prvo izdanje

Bihać, august 2009-08-02

Izdavanje ove knjige odobrio je Senat Univerziteta za poslovni inžinjering i menadžment u Banja Luci odlukom broj: S-78/09 od 08.05.2009 godine.

zabranjeno fotokopiranje, preštampavanje i drugi oblici umnožavanja ove knjige. sva prava zadržava izdavač.

3

pred govor

Knjiga pod ovim naslovom nastala je kao rezultat višegodišnjeg rada autora na problematici upravljanja proizvodnim sustavima, a posebno u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije. U tom kontekstu neophodno je ukazati da se u suvremenom svijetu danas odvijaju, gotovo u isto vrijeme, dva procesa, pri čemu se kao rezultat jednog od njih pojavljuju nove zajednice koje čine suverene države, kao što je EU, dok se drugi odvija u smjeru dijeljenja državnih zajednica na regije, radi postizanja veće efikasnosti korištenja svih vidova resursa. U ovakvim zajednicama akumulira se ogroman kapital, osigurava se brza i efikasna razmjena dobara i usluga, protok informacija, dostižu se dosad neslućene granice standarda za stanovnike pojedinačno ili grupno. Ulazak u krug ovakvih zajednica, a tu se, prije svega, misli na EU, postaje sve teži i nametnute obaveze koje treba da ispune zemlje koje žele biti dio tog svijeta su svakim danom sve više i sve veće. Siguran sam da su građani BiH okrenuti EU i da ne postoji ni jedan objektivan razlog koji bi u skorije vrijeme spriječio ulazak naše zemlje u EU. Bosna i Hercegovina, iako pritisnuta velikim bremenom problema u nastalih kao posljedica prošlog rata, pokušava da se priključi integracijskim tokovima i da ostvari svoj cilj, priključenje porodici evropskih zemalja. Standardi u svim oblastima života koji se primjenjuju i provode u EU suštinski predstavljaju zadatak koji mora da usvoji i u najvećem dijelu primjeni i BiH na svom prostoru .

Prije svega, BiH mora da efikasnim zakonodavstvom, usklađenom poreskom politikom, instrumentima koji će efikasno štititi privatno vlasništvo, stvori pozitivan poslovni ambijent za investiciona ulaganja, prvo od strane domaćih subjekata a potom da se kroz tako osmišljeni privredni ambijent osiguraju direktne strane investicije.

Paralelno s tim, BiH bi se trebala regionalizirati kako bi se na najbolji mogući način osiguralo ostvarivanje općih i posebnih interesa koje ima svaka regija ili sredina. I u nauci i u praksi, poznati su i razrađeni kriteriji i faktori regionalizacije i decentralizacije vlasti i upravljanja. Prirodni, geografski faktori i kriteriji su egzaktno utvrđeni, najčešće su očiti i veoma jasni. Daleko se otišlo i u razradi ekonomskih kriterija regionalizacije (regionalna ekonomija, ekonomija prostora), ali su dobro poznati i socijalni, obrazovni, zdravstveni, kulturološki i drugi aspekti i kriteriji pri čemu se ne smiju zanemariti etnički kriteriji kao sublimat nacionalnog interesa.

4

Ovaj kriterij ima posebno mjesto u ideji i razradi ovog djela, ali kao jednakopravan sa svim drugim i kao prednost koju može dobro osmišljenom strategijom razvoja privrede iskoristiti BiH.

Znam da BiH posjeduje ogromne privredne kapacitete, prirodne resurse, stručne i mlade ljude, iskustvo i znanje naših najobrazovanijih kadrova od onih iz akademskog miljea do vrhunskih dokazanih i potvrđenih privrednika, tradiciju stvaranja, proizvodnje i ono što predstavlja neizmjerno bogatstvo koje u sebi nose ovi ljudi, radnu naviku koja je utkana u svakom čovjeku ove zemlje. BiH ima velike šanse da integracijom i efikasnim korištenjem svih resursa, koji su specifični za svaku regiju, postigne snažan sinergijski efekt razvoja cjelokupnog društva i zajednice.

U konačnom oblikovanju knjige značajna pomoć u sugestijama i iskustvu bila je od strane prof.dr. Božidara Stavrića, prof.dr. Miloš Sorak.

U Bihaću, maja 2009.

mr Šefik smlatić

5

prof. dr Božidar stavrićprof. dr miloš sorak

r e c e n z i j arUkopisa ekonomski aspekti proizvodnih kapaciteta,

aUtora mr ŠeFika smlatića

1. Analiza sadržaja rukopisa

rukopis pod naslovom Ekonomski aspekti proizvodnih kapaciteta, autora mr Šefika smlatića obuhvata 129 stranica osnovnog teksta, kao i predgovor i spisak korišćene literature, te popis od 30 slika i 4 tabele. tekst je raspoređen u četiri međusobno povezana segmenta i to: uvod, dva radna dela i zaključak. radni deo raspoređen je u dva segmenta, od kojih je prvi naslovljen Ekonomski aspekti lokacije i uspostave proizvodnih kapaciteta, a u drugom delu istraživanje je naslovljeno Regionalne specifičnosti privrednog razvoja Bosne i Hercegovine, sa posebnim akcentom na osnovne kriterijume regionalnog razmeštaja proizvodnih kapaciteta mesne industrije.

U svom rukopisu pod navedenim naslovom primećuje se praktično iskustvo kandidata koje je stekao u svom dugogodišnjem radu u privredi i, posebno u industrijskoj proizvodnji, kao i njegova želja da, uz stečeno teorijsko znanje, ukaže na potrebu da se postojeći privredni kapaciteti stave u funkciju. U tom kontekstu, ističe se postojanje ne malog broja visokoobrazovanih kadrova kako iz akademskog miljea tako i dokazanih stručnih kadrova angažovanih neposredno u privredi. kandidat je uveren da velika nezaposlenost u Bih generiše sve veću ekonomsku krizu i da je stra teško okretanje proizvodnji u segmentu koji bi, sa minimumom investicionih ulaganja, mogao polučiti najbolji sinergijski efekt. U tom kontekstu, rukopis je usmeren na problematiku regionalnog razmeštaja proizvodnih kapaciteta, sa posebnim osvrtom na oblast industrije mesa, kao faktor pospešivanja ekonomskog razvoja Bih. ovako koncipiran pristup polazi od činjenice da je industrija mesa delatnost koja, u znatnoj meri, uslovljava ukupni privredni razvoj, jer se kroz nju prožimaju brojne privredne aktivnosti jedne zemlje.

autor ovde izražava uverenje da regionalizacija razmještaja proiz-vodnih kapaciteta uopšte, a posebno u oblasti industrije mesa, predstavlja

6

bitan faktor ukupnog privrednog razvoja, ovakvim pristupom, po mišljenju autora, postiglo bi se racionalnije korišćenje raspoloživih ljudskih potencijala i materijalnih resursa, čime bi se ostvarili veći poslovni efekti preduzeća u ovoj industrijskoj grani. U tom smislu, analiza obuhvata kako postojeće stanje u oblasti mesne industrije, tako i moguća rešenja u pravcu što racionalnijeg razmeštaja ove vrste proizvodnih kapaciteta, a u nastojanju da se ovakvim pristupom ostvari što povoljniji sinergijski efekt u korišćenju raspoloživih materijalnih resursa i ljudskih potencijala.

autor u svom razmatranju predmetne problematike izražava uverenje da se adekvatnim razmeštajem proizvodnih kapaciteta mogu znatno una pre diti efekti proizvodnje u ovoj grani privrede, uposliti veliki broj radno sposobnih stanovnika, kao i da se Bih mora tržišno orijentisati i sprovoditi takvu makroekonomsku politiku kojom će postići svoje razvojne ciljeve. U tom kontesktu, on zaključuje da je za dostizanje ovih ciljeva potrebno da država stvori povoljno poslovno okruženje, da investitore raznim olakšicama moti više na ulaganje kapitala u nove tehnologije, da uspostavi institucionalne okvire koji će efikasno štititi domaće i proizvođače i potrošače. pri tome, autor se vodi idejom da se u Bosni i hercegovini iskoriste sve komparativne prednosti koje ova zemlja ima, da se praksa nerazumevanja i pogrešnog shvatanja ostavi za prošlost, kao i da se etničke različitosti iskoriste kao integrativni faktor.

analizirajući komparativne prednosti, autor je posebnu pažnju posveto primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji na koju se neposredno nadovezuje mesna industrija. radi postizanja što bolje verodostojnosti svojih zaključaka, iznio je niz podataka koji potvrđuju postojanje ne malih kapaciteta u mesnoj industriji, kao i prirodnih resursa, kulturoloških nasleđa i starosne, polne i obrazovne strukture stanovništva.

kao jednu od komparativnih prednosti ovog regiona, autor ističe i cenu radnog mesta u primarnoj proizvodnji, za razliku od takvih ulaganja u industrijski razvijenim zemljama. takođe, ističe tradiciju bavljenja stočar stvom i peradarstvom u Bosni i hercegovini, zatim raspoložive prirodne resurse, kao i postojeće a neiskorišćene proizvodne kapacitete odgovarajućih reprezentanata. ovakve proizvodne i razvojne mogućnosti industrije mesa mogu, prema trvdnjama autora, neposredno i posredno da doprinesu razvoju drugih grana privrede, čime se potvrđuje i veliki

7

značaj koji mesna industrija može da ima za privredni ukupni razvoj Bosne i hercegovine.

jedno od istaknutih zapažanja kandidata odnosi se na potrebu okretanja privrede Bih trećim tržištima koja imaju svoja specifična pravila i zakonitosti, ali koja daju šansu ovdašnjim proizvođačima. U tom kontekstu, on posebno ukazuje na mnoge barijere koje postoje na tržištima istočnih zemalja, a koje proizvođači iz ovog regiona mogu veoma lako prebroditi, za razliku od kompanija mnogih daleko razvijenijih zemalja. naime, radi se zahtevima koje postavljaju sve islamske države da se ispunjavaju uslovi predviđeni Halal programom proizvodnje. danas mnogi proizvođači u razvijenim zemljama pokušavaju da reše ovu barijeru kao ključni preduslov za izvoz u arapske i druge muslimanske zemlje.

koristeći dostupne informacije i pokazatelje, autor metodom analize, zatim komparacijom sa dostignućima razvijenih zemalja, uz primenu metoda sinteze, ispravno zaključuje da je iskorišćenost sadašnjih kapaciteta namenjenih za primarnu proizvodnju u oblasti stočarstva i peradarstva daleko ispod mogućnosti koje mogu da pruže, kao i da bi njihovo stavljanje u funkciju bilo od posebnog značaja za razvoj privrede Bih.

2. Mišljenje i predlog Izdavaču

autor mr Šefik smlatić je u svom rukopisu odabrao problematiku koja je danas posebno aktuelna u Bih i koja je posredno ili neposredno vezana za sve sfere privrednog razvoja. problematika koja se u rukopisu tretira je veoma zahtevna i traži mnogo praktičnog iskustva i teorijskog znanja, što kod ovog autora predstavlja posebni kvalitet. koristeći navedene prednosti, autor je us-peo da dosledno izvrši zadatak koji je sebi postavio pri odluci da se posveti ovoj problematici.

rukopis je nastao kao rezultat istraživanja koje je autor obavio u vezi sa izradom magistarskog rada pod naslovom Disperzija proizvodnih kapaciteta uslovljena regionalnim specifičnostima BiH, koji je odbranjen na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment Banja luka, 2008. godine.

sistematizacija teksta i istraživačke građe je logična, a izlaganje je koncizno, tečno i konzistentno. sadržaj rukopisa je znalački rspoređen u dva radna dela koji su strukturirani po posebnim poglavljima i tačkama, a

8

tekst se zasniva na relevantnoj bibliografskoj građi iz stranih i domaćih iz-vora, kao i iz statističkih publikacija. izražena je kompetentnost autora pri donošenju određenih zaključaka o važnim pitanjima koja su tretirana u ru-kopisu, što knjigu preporučuje za korišćenje kako u svrhe obrazovanja, tako i kao pripručnik za stručnjake u privrednoj praksi.

na osnovu izvršene analize i iznesenih ocena, predlažemo izdavaču da objavi rukopis pod naslovom Ekonomski aspekti proizvodnih kapaciteta, au-tora mr Šefika smlatića.

U Banjoj luci, juni 2009. recenzenti: Prof. dr Božidar stavrić Prof. dr miloš sorak

9

SADRŽAJ

predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0recenzija rukopisa ekonomski aspekti proizvodnih kapaciteta, autora mr Šefika smlatića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 01. analiza sadržaja rukopisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 02. mišljenje i predlog izdavaču . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 01. zašto je bitno izučavanje proizvodnih kapaciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 02. Uspostavljanje proizvodnih kapaciteta u funkciji ekonomskog razvitka . 03. značaj proizvodnih kapaciteta za razvitak mesne industije . . . . . . . . . . . . 0

prvi dioPROIZVODNI KAPACITETI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 01. definiranje i klasificiranje proizvodnih kapaciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 02. preduzetništvo i regionalni razvitak proizvodnih kapaciteta. . . . . . . . . . . 03. kapaciteti poljoprivrede i prehrambene industrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

3.1. specifičnosti poljoprivredne proizvodnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 03.2. osnovni faktori poljoprivredne proizvodnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 03.3. izbor optimalne proizvodne strategije u poljoprivredi . . . . . . . . . . . . 03.4. izražavanje proizvodnih kapaciteta u poljoprivredi . . . . . . . . . . . . . . 0

4. specifičnosti kapaciteta mesne industrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.1. osnovne karakteristike industrijske proizvodnje . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.2. Uloga mesne industrije u proizvodnji hrane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.3. kriteriji lokacije proizvodnih kapaciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

drugi dioREGIONALNE SPECIFIČNOSTI PRIVREDNOG RAZVOJA BiH . . . . . 01. nužnosti privrednog razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 02. društveno politička struktura Bosne i hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 03. specifičnosti privrednog razvoja pojedinih regiona . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

10

4. Faktori regionalnog privrednog razvitka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.1. društveno politički faktori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.2. ekonomski faktori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.3. kulturološki faktori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.4. etnički faktori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 04.5. obim i struktura radne snage kao faktor razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . 0

zakljUČak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

koriŠtena literatUra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

SADRŽAJ TABELA

drugi diotabela 1.1. mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0tabela 1.2. mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0tabela 1.3. najveći svjetski izvoznici mesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0tabela 4.1. Bruto domaći proizvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

SADRŽAJ SLIKA

prvi dioslika 1.1. struktura proizvodnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.2. struktura poslovnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.3. pretežno učešće fiksnih troškova u ukupnim

troško. poslovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.4. pretežno učešće varijabilnih troš. u ukupnim

troško. poslovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.5. ponašanje ukupnih apsolutno fiksnih troškova

pri promjeni korištenja proizvodnog kapaciteta . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.6. kretanje apsolutno fiksnih troškova po jedinici proizvoda

pri različitom stepenu korištenja proizvodnog kapaciteta . . . . . . . 0

11

slika 1.7. optimalni stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta . . . . . . . . . . 0slika 3.1. interni izvori informacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 3.2. prikaz procesa strateškog planiranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.1. proizvodnja pilećeg mesa u odabranim

državama (u mil. tona) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.2. Ukupna potrošnja mesa po stanovniku (kg./osoba) . . . . . . . . . . . . 0slika 4.3. izvoz mesa iz eU (u mil. tona);

govedina, svinjetina i piletina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

drugi dioslika 1.1. mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.2. površine po načinu korištenja po kantonima . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.3. zasijane površine po kantonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.4. Učešće oranica po kantonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.5.Učešće u zasijanim površinama po kantonima . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.6. oranična površina po kantonima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 1.7. zasijane površine po načinu korištenja po kantonima . . . . . . . . . 0slika 1.8. Ukupna potrošnja mesa po stanovniku (u kg.) . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 2.1. stanovnici po nacionalnoj pripadnosti

po popisima 1961-1991 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.1. Uvoz mesa u aziju (u milionima tona) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.2. potrošnja pilećeg mesa po glavi stanovnika (kg) . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.3. Uvoz pilećeg mesa u milionima tona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.4. začarani krug siromaštva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.5. postotak nepismenosti prema starosti i spolu (%) . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.6. stanovništvo po nacionalnoj strukturi

po kantonima 31.12.1996. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0slika 4.7. stanovništvo po starosti po kantonima 31.12.1996. . . . . . . . . . . . . 0slika 4.8. radno sposobno stanovništvo po popisima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0

12

13

U V O D

14

15

1. ZAšto Je bitno iZučAvAnJe pRoiZvoDnih kApAcitetA?

tematika ovog djela obuhvata problematiku regionalnog razmješ-taja proizvodnih kapaciteta, sa posebnim osvrtom na oblast industrije mesa, kao faktor pospješivanja ekonomskog razvoja Bosne i hercegovine. ovako koncipiran pristup polazi od činjenice da je industrija mesa djelatnost koja, u znatnoj mjeri, uvjetuje ukupni privredni razvitak, jer se kroz nju prožimaju brojne privredne aktivnosti jedne zemlje. polazeći od toga, ovo istraživanje je usmjereno na analizu postojećeg stanja u ovoj oblasti, kao i na raspoložive prirodne i materijalne resurse, kao i ljudske potencijale.

regionalizacija razmještaja proizvodnih kapaciteta uopće, a napose u oblasti industrije mesa, predstavlja bitan faktor ukupnog privrednog razvitka, jer podrazumijeva racionalnije korištenje raspoloživih ljudskih potencijala i materijalnih resursa. time se doprinosi pospješivanju ostvarivanja većih poslovnih efekata poduzeća u ovoj industrijskoj grani.

ovim istraživanjem treba da se obuhvati kako postojeće stanje u oblasti mesne industrije, tako i moguća rješenja u pravcu što racionalnijeg razmještaja ove vrste proizvodnih kapaciteta, a u nastojanju da se ostvare što povoljniji sinergijski efekti u korištenju raspoloživih potencijala.

istraživanje u ovom radu će se posebno fokusirati na poslovanje poduzeća kao nosilaca ukupne privredne aktivnosti, pa prema tome i industrije mesa.

Cilj obrade ove problematike svodi se pokušaj da se dokaže mogućnost racionalnijeg korištenja ljudskih i materijalnih resursa, kao i efektivnijeg zadovoljavanja potrošača ukoliko se obezbijedi odgovarajući regionalni razmještaj proizvodnih kapaciteta, uz prethodno stvaranje tome primjerenog poslovnog ambijenta sa svim segmentima koji se tim pojmom podrazumijevaju. naime, odgovarajući poslovni ambijent podrazumijeva, između ostalog, uređenu pravnu državu, razvijena financijska tržišta, odgovarajuću infrastrukturu, adekvatan obrazovni sustav, te primjenu suvremene tehnike i tehnologije.

16

2. uSpoStAvlJAnJe pRoiZvoDnih kApAcitetA u funkciJi ekonomSkog RAZvitkA

ravnomjeni ekonomski razvitak je umnogome uvjetovan aloka-cijom proizvodnih kapaciteta. zato je nužno precizno objašnjenje pojma i klasificiranje proizvodnih kapaciteta, kao i određenih aspekata specifičnosti kapaciteta mesne industrije. pored toga, u ovom djelu razmatraju se i određeni kriteriji koji određuju lokaciju proizvodnih kapaciteta. također, ovim su obuhvaćeni faktori korištenja proizvodnih kapaciteta, kao i poslovni efekti koji iz toga proističu.

izgradnja i korištenje proizvodnih kapaciteta mesne industrije tijesno su povezani sa ostalim segmentima privrede, te je njihova alokacija uvjetovana razvijenošću ostalih ekonomskih potencijala države po regijama. zato se problematika alokacije proizvodnih kapaciteta mesne industrije mora promatrati u kontekstu ukupne regionalizacije privrede Bosne i hercegovine.

regionalne specifičnosti privrednog razitka BiH neophodno je razmatra i kritički ocjenjivati kako bi se što podrobnije sagledalo postojeće stanje, ali i ukazalo mogućnosti njegovog poboljšanja. U tom smislu, ovakav pristup analizi je i usmjerena na specifičnosti privrednog razvoja pojedinih regiona, kao i na faktore regionalnog privrednog razvoja. U tom kontekstu, razmatraju se društveno-politički, ekonomski, kulturološki, etnički i ljudski faktori regionalnog razvoja. ovakav pristup razmatranju regionalne specifičnosti privrednog razvoja Bih treba da omogući koncipiranje rješenja koja će se potražiti u pripremanju razvojne strategije državne zajednice, kao i na lokalnom nivou.

17

3. ZnAčAJ pRoiZvoDnih kApAcitetA ZA RAZvitAk meSne inDuStRiJe

ovakvim pristupom iyu;avanju problematike uspostave i razmje-štaja proizvodnih kapaciteta treba da se dovede do određenih saznanja o prednostima regionalizacije privrednog razvoja Bosne i hercegovine. U tom smislu, posebno se razmatraju osnovni kriteriji regionalnog razmještaja proizvodnih kapaciteta mesne industrije, čime se obuhvaća problematiku ekonomskih efekata regionalizacije, njenog doprinosa elastičnosti i efikasnosti korištenja raspoloživih resursa, kao i ukupnih društveno-ekonomskih efekata regionalnog razmještaja proizvodnih kapaciteta uopšte, a posebno u mesnoj industriji.

U procesu traženja adekvatnih rješenja, ovo razmatranje fokusirano je na vodeće kompanije u oblasti proizvodnje mesa i mesnih prerađevina u Bosni i hercegovini, što treba da omogući donošenje pouzdanijih zaključaka o tretiranoj problematici.

U zaključcima ovog razmatranja učinjen je pokušaj da se, na osnovu rezimiranja cjelovitog sadržaja, naznače odgovarajuće upravljačke mjere na nivou poduzeća iz oblasti mesne industrije, a u svezi sa racionalnijim korištenjem prednosti regionalizacije proizvodnih kapaciteta. pored toga, ovdje se ukazuje i na potrebu poduzimanja neophodnih mjera na nivou države, kojima će se pospiješiti korištenje prednosti regionalizacije proizvodnih kapaciteta uopće, a napose u oblasti mesne industrije.

18

19

Prvi dio pRoiZvoDni kApAciteti

20

21

1. DefiniRAnJe i klASificiRAnJe pRoiZvoDnih kApAcitetA

pod pojmom proizvodni kapacitet1 podrazumijeva se sposobnost određenog privrednog subjekta – poduzeća – da, u jedinici vremena, proizvede datu količinu materijalnih dobara. ova sposobnost poduzeća, ili nekog od njegovih segmenata – pogona ili drugih organizacionih jedinica – zasniva se na koncentraciji ekonomskih vrijednosti izraženih u vidu kapitala uloženog u pribavljanje odgovarajućih sredstava za rad. pri tome, ulaganje kapitala usmjereno je kako u nabavku stvari koje predstavljaju osnovna sredstva tako i u pribavljanje različitih oblika osnivačkih vrijednosti, kao što su licence, know how, projekti i drugi oblici opredmećenih znanja. naime, ovako uloženi kapital predstavlja pretpostavku, odnosno sine qua non proizvodnje materijalnih dobara u suvremenim uslovima poslovanja.

na nižem stupnju ekonomskog i ukupnog društvenog razvitka, proizvodnja materijalnih dobara odvijala se uz dominantno učešće radne snage u strukturi ulaganja elemenata proizvodnje. takav način privređivanja odlikovao se pretežnim učešćem proizvodnih utrošaka radne snage, jer je tehnička podjela rada na proizvodne i pripremno-završne poslove bila nerazvijena. također, sredstva za rad kojima je radna snaga djelovala na predmete rada, bila su manje zastupljena i predstavljala su proste mehaničke sprave. takav proces proizvodnje karakterisala je niska proizvodna snaga rada, što je uslovljavalo i ograničene mogućnosti zadovoljavanja potreba ljudi.

snažni privredni razvoj, uslovljen industrijalizacijom proizvodnje, karakterisao se akumuliranjem i koncentriranjem znatnih iznosa kapitala uloženog u sredstva za rad. to je podrazumijevalo i visoki nivo tehničko-tehnoloških znanja u čije je stjecanje ili pribavljanje ulagan znatan iznos kapitala. ovakva koncentracija ekonomskih vrijednosti u sredstvima za rad predstavlja određeni vid pripreme proizvodnje, koja omogućuje efikasnije privređivanje.

1 latinski capacitas, sposobnost, upotrebljivost, obujmnost. Upotrebljava se za ozvačavanje mogućnosti nekog tehničkog sredstva ili drugog sustava u obavljanju određene funkcije.

22

Ulaganje kapitala u uspostavljanje proizvodnih kapaciteta ekonomski je opravdano jedino ako se tako uložene vrijednosti reprodukuju realizacijom proizvoda i usluga na tržištu, uz njihovo oplođavanje u vidu stečenog profita. iz toga proističe i nužnost da se proizvodni kapaciteti što potpunije i racionalnije koriste, jer će se, u protivnom, akumulirane vrijednosti u sredstvima za rad neracionalno trošiti uslijed djelovanja zuba vremena i njihovog moralnog rabaćenja. pri tome, ukoliko poduzeća svoje proizvodne kapacitete uopće ne koriste, kapital u njihovo uspostavljanja neće se reprodukovati, jer nema proizvoda čijom prodajom posredstvom tržišta bi se omogućilo prenošenje takvog ulaganja na potrošače.

polazeći od ovakve zakonitosti, poduzeća donose svoje investicione planove u ovisnosti od mogućnosti reprodukovanja uloženog kapitala kako u izgradnju proizvodnih kapaciteta, tako i u tekuće poslovanje. to iziskuje temeljito istraživanje tržišta materijalnih input-a i gotovih proizvoda ili pružanja usluga, kao i ostalih vidova pripreme investicionih ulaganja kapitala.

U toku poslovanja poduzeća, mogući su poremećaji u eksploatiranju raspoloživih proizvodnih kapaciteta. do toga dolazi iz različitih razloga, koji mogu biti u vidu otežanog snabdijevanja materijalnim input-ima – reprodukcionim materijalom, rezervnim dijelovima, pogonskom energijom i sl. – kao i smanjenja potražnje proizvoda i usluga datog poduzeća. takvi poremećaji u korištenju proizvodnih kapaciteta mogu se negativno odraziti na uspješnost poslovanja poduzeća zbog nemogućnosti da se ukupni iznos troškova reprodukuje prihodima stečenim realizacijom smanjenog obima proizvoda i usluga koji se iznose na tržište. ovakva pojava uslovljena je okolnošću da poduzeće ne može da reprodukuje kapital uložen u izgradnju svojih proizvodnih kapaciteta. to će usloviti poteškoće u provođenju ekonomskih principa poslovanja, koji podrazumijevaju obvezu stjecanja većih prihoda od nastalih rashoda, odnosno ostvarivanja profita na uloženi kapital.

zbog značaja uspostavljanja i korištenja proizvodnih kapaciteta za uspješnost poslovanja poduzeća, u ekonomskoj teoriji i praksi posebno se tretira odnos između ostvarenog obujma proizvodnje i iznosa troškova proizvodnih elemenata. otuda je posebno bitno izučavanje karakteristika proizvodnih kapaciteta koji se moraju promatrati sa najmanje dva aspekta. naime, klasificiranje proizvodnih kapaciteta moguće je sa stanovišta

23

njihovih kako tehničkih karakteristika, tako i ekonomske opravdanosti korištenja.

polazeći od navedenih kriterijuma, ekonomska teorija i praksa razlikuje:

- tehnički kapacitet i- ekonomski kapacitet.

Tehnički kapacitet ispoljava se u vidu mogućnosti raspoloživih sredstava za rad, predstavljene količinom materije, energije i informacija koje može preraditi jedan proizvodni sustav u jedinici vremena. ovako promatrano, tehnički kapacitet javlja se kao intervalna veličina čija je početna tačka minimalna, a gornja tačka maksimalna proizvodna sposobnost određenog privrednog subjekta, odnosno njegovih pogona.

gornja granica tehničkog kapaciteta može se označiti kao teoretske mogućnosti određenog proizvodnog sustava, koja se ne može u praksi dostići uslijed različitih smetnji u njegovom funkcioniranju. naime, u radu jednog proizvodnog sustava dolazi do kvarova pojedinih njegovih dijelova, zatim poteškoća u redovnom snabdijevanju pogonskom energijom, kao i do drugih tehničkih smetnji. zato se ovako formulisane maksimalne tehničke sposobnosti nekog proizvodnog sustava nazivaju još i idealni kapacitet.2 ovakve i slične slabosti praćene su i određenim organizacionim problemima eksploatacije raspoloživih tehničkih sredstava, koje onemogućuju neprekidno korištenje njihovih proizvodnih potencijala.

s druge strane, minimalni tehnički kapacitet mogao bi se, teoretski, označiti kao nulti nivo proizvodne sposobnosti. međutim, ovakva formulacija tehničkih kapaciteta ne stoji, jer se pod minimalnom razinom njihovog korištenja podrazumijeva donja granica mogućeg funkcioniranja ovih sredstava za rad. to je uslovljeno okolnošću da pojedine mašine, uređaji ili postrojenja ne mogu normalno funkcionirati ispod određenog nivoa. U tom smislu, autori citiranog djela navode primjere eksploatacije visokih peći, rafinerija nafte ili koksnih baterija, koji sustavi ne mogu normalno funkcionirati ukoliko nije obezbijeđena dovoljna količina materijala za preradu.

2 vidjeti detaljnije: m. Šunjić, Š. Berberović, ekonomika poduzeća, ef sarajevo i ef Banjaluka, 2006, str. 112.

24

U praksi poslovanja poduzeća i drugih poslovnih sustava, tehničke mogućnosti sredstava za rad koriste se na razini koja je između minimal nog i maksimalnog teoretskog kapaciteta. ovaj stupanj korištenja tehničkih mogućnosti mašina naziva se radni kapacitet, koji podrazumijeva njihovo najpovoljnije funkcioniranje u kinematičkom smislu. na toj razini korištenja tehničkog kapaciteta, postiže se najpovoljniji odnos između tehničkih i fizičkih veličina s kojima se računalo u procesu planiranja izgradnje datog pogona ili uspostavljanja cijelog poduzeća. to se, napose, odnosi na održavanje radne temperature koja se razvija pri određenoj brzini rada neke mašine, kao i habanja pojedinih njenih dijelova, jer se, u razvijenoj industrijskoj proizvodnji, obično, radi o složenim i sofisticiranim spravama koje se moraju eksploatirati primjenom određenog režima rada.

međutim, ono što je bitno za tehničke kapacitete jeste njihova složenost iz većeg broja također složenih komponenti koje, same za sebe, predstavljaju složene sustave. pri tome, protočne mogućnosti ovih pojedinih tehničkih sustava nije uvijek moguće, ili bar nije lako, uskladiti, uslijed čega se pojavljuju uska grla proizvodnje, što se nepovoljno održava na ekonomske efekte poslovanja takvog proizvodnog subjekta. ovako promatrano, tehnički kapacitet predstavlja osnovni uslov za obavljanje tehnološkog procesa.

tehnički kapaciteti ispoljavaju se kao proizvodne mogućnosti sredstava za rad i predstavljaju podsustav ekonomskog sustava poduzeća ili druge poslovne organizacije. sredstva za rad kao oruđa namijenjena su za djelovanje radnom snagom na predmete rada i predstavljaju osnovu tehnološkog procesa proizvodnje. zato se ovaj skup različitih sredstava za rad, povezanih u jedinstvenu cjelinu proizvodnog kapaciteta naziva tehnološki sustav3, koji obuhvata:

- obradne podsustave, u kojima se vrši proces transformacije predmeta rada;

- montažne segmente, u kojima se vrši spajanje dijelova, razdvojnim i nerazdvojnim vezama, u proizvode;

3 vidjeti opširnije: m. sorak, organizacija i ekonomika preduzeća, tehnološki fakultet, Banja luka, 2007, str. 28.

25

- podsustav rukovanja materijalom, sa transportnim (prenošenje predmeta rada na relaciji ulaz-izlaz i duž tokova procesa obrade) i skladišnim podsustavima (za reguliranje nejednolikih tokova izrade dijelova proizvoda);

- mjerni podsustav, koji služi za izdvajanje podataka o kvantitetu i kvalitetu procesa transformacije predmeta rada i

- Upravljački podsustav, koji služi za održavanje tehnološkog procesa u granicama dozvoljenog odstupanja.

skup osnovnih tehnoloških sustava i ostalih tehničkih, organiza-cijskih i energetskih struktura neophodnih za izvođenje procesa rada predstavlja proizvodni sustav. U tom smislu, proizvodni sustav povezuje u jedinstvenu cjelinu osnovne tehnološke podsustave i ostale minimalno neophodne tehničke, informacijske i energetske strukture, koja je spo-sobna da dostigne postavljenu funkciju cilja i ostvari projektovane efekte.

U strukturi proizvodnih sustava zastupljene su slijedeće kompo-nente:

- proizvodna jedinica (pj),

- proizvodne radne jedinice prj, kao elementi pj,

- priprema rada (pr),

- Upravljanje kvalitetom (Uk),

- odražavanje sustava (os) i

- Upravljanje proizvodnjom (Up).

Uopćena struktura proizvodnog sustava može se prikazati kao na slici 1.1.

26

Slika 1.1. Struktura proizvodnog sustava

proizvodni sustav čini osnovu poslovnog sustava poduzeća. pri tome, poslovni sustav poduzeća sadrži cijeli niz komponenti kojima se upotpunjuje proizvodni sustav i omogućuje uspostavljanje odnosa sa tržišnim okružjem. tako, komponente kojima se upotpunjuje poslovni sustav poduzeća, u čijem jezgru je proizvodni sustav, grupišu se u slijedeće skupine:

- upravljanje radnim sistemom (Urs),- marketing (m),- razvoj (r),- proizvodni sustav (ps),- upravljanje novčanim tokom (Unt),- integralna sustavna podrška (isp), koja obuhvaća energetiku, uvjete

rada, održavanje i servisiranje),- opći poslovi (op) i- komercijalni poslovi (kp).

struktura poslovnog sustava, koja obuhvaća navedene komponente, može se , načelno, predstaviti kao na slici 1.2.4

4 ćosić i.; maksimović r., proizvodni menadžment, Ftn – iis, novi sad, 2003, str. 35.

27

Slika 1.2. Struktura poslovnog sustava

28

s obzirom na to što je tehnički kapacitet jednog poduzeća sačinjen od skupa proizvodnih sposobnosti pojedinih sredstava za rad, javlja se problem kvantitativnog usklađivanja rada dijelova u funkcioniranju cjeline tehnološkog sustava. također, u vezi s tim, javlja se problem sinhronizacije djelovanja pojedinih komponenti u cjelini proizvodnog sustava. to se rješava organizacijom proizvodnje, koja podrazumijeva usklađivanje djelovanja između komponenti tehnološkog sustava, kao i cjelokupnog poslovnog sustava poduzeća.

tehnički kapacitet koji se ispoljava kao tehnološki sustav predstavlja podsustav poduzeća kao poslovnog subjekta, uspostavljenog na osnovu društvene podjele rada i specijalizacije za datu privrednu djelatnost koja se odvija prema tržišnim kriterijima uspješnosti. zato je proizvodne kapacitete neophodno tretirati i sa ekonomskog stanovišta. U tom smislu, proizvodni kapacitet preduzeća ima, pored tehničkih komponenti, i svoju financijsku dimenziju koja podrazumijeva primjenu ekonomskih kriterija njihovog ukupnog vrednovanja. otuda i potreba posebnog razmatranja ovakvog pristupa proizvodnim kapacitetima poduzeća.

Ekonomski kapacitet izražava se odnosom između učinaka koje dati poslovni sustav može ostvariti, s jedne strane, i ulaganja kapitala uslovljenog funkcioniranjem cjelokupnog poslovnog sustava poduzeća. a kako je i ovaj vid proizvodnog kapaciteta intervalna veličina, razlikuju se njegove minimalne, maksimalne i optimalne razine.

Minimalni ekonomski kapacitet predstavlja donji stepen korištenja tehničkog kapaciteta na kome se tržišna vrijednost proizvodnje izjednačava sa njenom cijenom koštanja, odnosno na kome je iznos profita ravan 0 (c = t).

Maksimalni ekonomski kapacitet predstavlja onu gornju tačku korištenja tehničkog kapaciteta na kojoj se ponovo, nakon povećanja obima proizvodnje preko razine na kojoj su troškovi po jedinici najniži, izjednačava cijena koštanja sa prodajnom vrijednošću proizvoda. do toga dolazi uslijed pojave progresije troškova poslovanja koja nastaje zbog prenaprezanja organizacione strukture korištenja kapaciteta, o čemu će biti više riječi u slijedećem tekstu ove knjige.

Optimalni ekonomski kapacitet predstavlja onaj stepen korištenja tehničkih mogućnosti poduzeća na kome se postiže maksimalna pozitivna

29

razlika između realizovane vrijednosti proizvodnje i cijene koštanja, odnosno na kojoj se ostvaruje najveći profit. zato menadžment nastoji da dostigne, ali ne pređe, ovaj nivo korištenja tehničkog kapaciteta, kako bi postigao što povoljniji poslovni uspjeh. U tome bitnu ulogu ima izbor odgovarajućeg proizvodnog programa, primjerenog zahtjevima potrošača, izraženim u vidu tržišne tražnje.

specifičnost ekonomskog kapaciteta, po kojoj se ovaj aspekt proizvodnih potencijala poduzeća razlikuje od njegovih tehničkih mogućnosti, sastoji se u obuhvatanju, s jedne strane, input- a i, s druge strane, output-a datog poslovnog sustava. naime, u ovom slučaju, u obzir se uzimaju svi elementi ulaganja kapitala u poslovanje poduzeća, kao i svi elementi rezultata toga poslovanja. zato je neophodno analizom uspostavljanja i korištenja ekonomskog kapaciteta obuhvatiti kvalitativnu i kvantitativnu strukturu kako ulaganja kapitala, tako i rezultata poslovanja. U tom smislu, bitnu ulogu u ovom aspektu ekonomskog kapaciteta ima zastupljenost pojedinih elemenata proizvodnje u strukturi ulaganja, posebno promatrano u dinamici.

U cilju preciznijeg objašnjenja ovog aspekta potrebno je ukazati na strukturu troškova poslovanja uslovljenu uspostavljanjem i korištenjem proizvodnog kapaciteta. ovdje se radi o tome da je moguća supstitucija jednog elementa proizvodnje drugim, čime se bitno mijenja ponašanje ukupnih troškova pri promjeni stepena korištenja kapaciteta. naime, ukoliko je u strukturi ukupnog ulaganja kapitala veća zastupljenost sredstava za rad u odnosu na učešće materijala i ljudskog rada, troškovi poslovanja će se mijenjati sporijim tempom od promjena obima proizvodnje, što će omogućiti smanjenje cijene koštanja proizvoda, ali će usloviti manju elastičnost poduzeća na smanjenje stepena korištenja kapaciteta. U protivnom, ukoliko je veća zastupljenost materijala i rada radnika u ukupnom ulaganju kapitala, degresija troškova poslovanja poduzeća biće blaža, ali će elastičnost na smanjenje korištenja kapaciteta biti veća.

navedene pojave mogu se i grafički ilustrovati. U tom cilju daju se grafički prikazi navedenih varijanti na slikama 1.3. i 1.4.

30

Slika 1.3. Pretežno učešće fiksnih troškova u ukupnim troškovima poslovanja

kao što se iz slike 1.3. vidi, radi se o problematici vezanoj za scale economy, odnosno ekonomiju obima, čime se omogućuje snižavanje cijene koštanja proizvoda, pa time i povećanje konkurentske sposobnosti poduzeća na tržištu. međutim, time se postavlja problem pred menadžmentom marketinga da obezbijedi plasman velikog obima proizvoda, posebno ako se još radi o jednovrsnoj proizvodnji ili uskom asortimanu artikala koje proizvodi dato poduzeće.

Slika 1.4. Pretežno učešće varijabilnih troškova u ukupnim troškovima poslovanja

31

tendencija rasta iznosa angažovanog kapitala u pogonsku sprem-nost poduzeća, odnosno u sredstva za rad, uslovljava visoke fiksne troškove. otuda proizlazi da je njihov iznos u funkciji uspostavljanja proizvodnog kapaciteta poduzeća, odnosno tf = f (Q), pri čemu je tf = fiksni troškovi poslovanja; Q = uspostavljeni proizvodni kapacitet.

ponašanje ukupnog iznosa apsolutno fiksnih troškova u funkciji promjene stepena korištenja proizvodnog kapaciteta može se grafički predstaviti kao na slici 1.5. naime, iz navedenog grafičkog prikaza može se vidjeti da su oni u ukupnom iznosu konstantni, odnosno i nepromjenjivi kada se stepen korištenja kapaciteta mijenja od nultog do punog iskorištenja.

Slika 1.5. Ponašanje ukupnih apsolutno fiksnih troškova pri promjeni korištenja proizvodnog kapaciteta

međutim, ukoliko se kretanje visine apsolutno fiksnih troškova po jedinici proizvoda promatra u funkciji promjena stepena korištenja kapaciteta, slika je sasvim drugačija. to je posljedica činjenice o nepromjenjivosti ukupnog iznosa apsolutno fiksnih troškova pri promjenjivosti stepena korištenja proizvodnog kapaciteta preduzeća. otuda je ovu pojavu moguće grafički prikazati kao na slici 1.6.

32

Slika 1.6. Kretanje apsolutno fiksnih troškova po jedinici proizvoda pri različitom stepenu korištenja proizvodnog kapaciteta

osnovne smjernice tekuće poslovne politike poduzeća u vezi sa troškovima poslovanja vezuju se za rast stepena korištenja proizvodnog kapaciteta, težeći njegovom maksimumu. to se posebno odnosi na poduzeća sa visokim učešćem fiksnih troškova u ukupnim troškovima poslovanja, što je posljedica visokog organskog sastava kapitala.5

polazeći od činjenice da se fiksni troškovi ne mijenjaju pri promjeni stepena korištenja proizvodnog kapaciteta, kao i da se ne mogu otkloniti, u poslovnoj politici poduzeća primjenjuje se saznanje teorije graničnih troškova6. naime, pri promjeni stepena korištenja proizvodnog kapaciteta javljaju se samo varijabilni, odnosno promjenjivi troškovi. na toj osnovi se izvode i kalkulacije cijene koštanja proizvoda, u kojima se promatra ponašanje samo onog dijela troškova koji se odnose na varijabilne.

5 vidjeti detaljnije: mirjana ratković-abramović, ekonomika preduzeća, Beograd-ska poslovna škola, Beograd, 2007, str.144.

6 k. mellerowicz: Kosten und Kostenrechnung, Walter der gruyter und co, Berlin, 1966, str. 355.

33

ovakav pristup kalkulaciji cijene koštanja proizvoda polazi od okolnosti da se prodajna cijena proizvoda formira pod dejstvom tržišnih odnosa ponude i potražnje, a ne na osnovu troškova poslovanja. zato se izradom kalkulacije cijene koštanja proizvoda obuhvataju samo granični troškovi, kako bi menadžment marketinga mogao odlučivati o mogućem snižavanju prodajne cijene u odnosu na konkurenciju.

obračun cijene koštanja omogućuje i donošenje upravljačkih odluka u cilju izbora optimalne varijante, bilo da se radi o planiranju, bilo da je u pitanju proces kontrole efekata već izabrane i primijenjene poslovne varijante.7

s obzirom na činjenicu da se u ukupnim troškovima poslovanja, pored fiksnih i proporcionalnih troškova, javljaju i relativno fiksni troškovi, u kalkuliranju cijene koštanja proizvoda neophodno je imati na umu i njihove karakteristike. U tom kontekstu, najpovoljniji stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta neće biti na nivou maksimuma, jer se u ponašanju ukupnih troškova poslovanja javlja određena progresija. ova pojava je posljedica prenaprezanja organizacije korištenja proizvodnog kapaciteta poduzeća, uslijed nastojanja da se, po svaku cijenu, otklone smetnje dostizanju maksimalno mogućeg obima proizvodnje. U vezi s tim, ekonomska teorija i poslovna praksa poznaju fenomen optimalnog obujma proizvodnje, odnosno najpovoljnijeg stupnja korištenja proizvodnog kapaciteta.

Optimalni stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta nalazi se između minimuma i maksimuma, s tim da je njegova udaljenost od krajnjih tačaka uslovljena kvantitativnom zastupljenošću fiksnih, proporcionalnih i relativno fiksnih troškova poslovanja poduzeća. to je onaj obujam proizvodnje na kome je iznos troškova po jedinici proizvoda najniži. naime, što je veća zastupljenost fiksnih troškova u odnosu na varijabilne troškove, to će se optimalni stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta približavati maksimalnom, i obratno. ova pojava se može grafički predstaviti kao na slici 1.7.

7 d. hansen; m.mowen, Cost Management, mc graw-hill, new York, 2001, str. 12.

34

Slika 1.7. Optimalni stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta

optimalni stupanj korištenja proizvodnog kapaciteta poduzeća uslovljen je, pored karakteristika fiksnih i proporcionalnih troškova, ponašanjem ukupnih troškova poslovanja, u čijoj strukturi su zastupljeni i relativno fiksni troškovi. naime, proizvodno korištenje uspostavljenog kapaciteta, sa složenim mogućnostima poduzeća u pogledu njegove prilagodljivosti zahtjevima potrošača, podrazumijeva i posebnu pripremu za svaku promjenu asortimana proizvoda, bilo da se radi o različitim modelima, dimenzijama ili drugim karakteristikama proizvoda. jednom uspostavljenim proizvodnim kapacitetom kao izrazom globalne pripreme proizvodnje, izraženim obujmom i djelotvornošću sredstava za rad, ne obezbjeđuje se i definitivna priprema za sve buduće asortimanske varijante proizvoda. naprotiv, orijentacija poduzeća na svaku novu vrstu proizvoda (model, dimenziju, sastav i sl.) koji se izrađuju u okviru uspostavljenog kapaciteta podrazumijeva i organiziranje posebne pripreme. a takva posebna priprema, koja se sastoji iz konstrukcije novog oblika, modela ili dimenzije date vrste proizvoda, kao i izradu potrebnih alata, uslovljava dodatne troškove. ovakvi troškovi nastaju u funkciji pripreme novog tipa proizvoda i ne mijenjaju se pri promjeni obujma te vrsta proizvoda, što ih čini fiksnim u odnosu na takvu promjenu. međutim, svaka promjena

35

asortimana proizvoda, odnosno uvođenje novog tipa, ili modela, ili dimenzije, ili sastava, uslovljava nastanak novih troškova, što znači da je njihova visina promjenjiva. iz toga proističe i osobina ovih troškova da su relativno fiksni.

dok je visina fiksnih (ili apsolutno fiksnih) troškova uslovljena veličinom proizvodnog kapaciteta, a visina proporcionalnih troškova uslovljena količinom izrađenih proizvoda, dotle je visina ukupnih relativno fiksnih troškova uslovljena širinom asortimana proizvoda. to, drugim riječima, znači da će se ukupni iznos relativno fiksnih troškova mijenjati u zavisnosti od širine asortimana proizvoda koji se izrađuju u okviru globalnog proizvodnog kapaciteta datog poduzeća. na taj način promatrano, poduzeće svoj globalni proizvodni kapacitet, u skladu sa zahtjevima potrošača, raslojava na više modela, serija, tipova ili dimenzija proizvoda. U tom smislu, relativno fiksni troškovi su funkcija organizacione strukture korištenja proizvodnog kapaciteta poduzeća. iz toga proističe i zaključak da će ponašanje ove vrste troškova, u uslovima prenaglašene usitnjenosti veličine serija ili tipova proizvoda u okviru datog proizvodnog kapaciteta, izazvati progresiju ukupnih troškova poslovanja, što je prikazano na slici 6.

2. pReDuZetništvo i RegionAlni RAZvitAk pRoiZvoDnih kApAcitetA

razmatranje problematike uspostavljanja i korištenja proizvodnih kapaciteta nije moguće izvan konteksta poduzeća kao osnovnog subjekta tržišne privrede. zato je neophodno u nastavku ove knjige ukazati na osnovne karakteristike poduzetništva, jer je to jedna od bitnih komponenti privrednog razvitka svake zemlje. također, poduzetništvo ima krupne implikacije na regionalni razvitak, jer se njime u svim dijelovima jedne državne zajednice podstiče inicijativa nosilaca procesa privređivanja.

dok je poduzeće poslovna organizacija, poduzetnik je osoba koja ima sposobnosti osnivanja poduzeća i pokretanja njegovih poslovnih aktivnosti ulaganjem kapitala u potrebne materijalne resurse i ljudske potencijala radi proizvodnje novih dobara i usluga, ili uvođenja novih tehnologija. U tom kontekstu, podrazumijeva se da je poduzetnik osoba nadarena poduzetničkim duhom, koja uočava prigode za nove

36

poslovne poduhvate koje drugi poslovni ljudi ne uočavaju, ili nisu za njih zainteresirani.

poduzetnici često koriste informacije koje su svima dostupne kako bi pokrenuli nove poslove, usprkos rizicima, kako bi realizirali neku svoju ideju i ostvarili dobit. pri tomu, oni su spremni preuzeti i odgovornost ukoliko poslovni poduhvat ne uspije. svoje aktivnosti započinju vrlo jednostavnom idejom, a zatim pribavljaju potrebne resurse na osnovu raspoloživog vlastitog ili pozajmljenog kapitala, kako bi svoju ideju pretočili u profitabilnu djelatnost.

veliki broj poduzetnika nije kreirao nove proizvode, usluge ili tehnologije, ali su postojeća rješenja uspješno preoblikovali ili prilagodili namjeni svojih postojećih ili potencijalnih kupaca. svoje aktivnosti poduzetnici započinju uočavanjem određenih potreba, izraženih u vidu tržišne tražnje, ili sugeriranjem potencijalnim potrošačima šta bi za njih bilo povoljno, a zatim pokretanjem biznisa efikasnim korištenjem raspoloživih resursa. Uvjet ovako shvaćene njihove inicijative jeste postizanje efektivnosti u zadovoljavanja potreba potrošača, uz priznavanje cijenom proizvoda ili usluga visine uloženog kapitala u njihovu proizvodnju, kao i iznosa odgovarajuće dobiti. provođenje njihove inicijative uvjetovano je i uspostavljanjem odgovarajuće organizacijske strukture i njoj primjerenog sustava menadžmenta poduzeća koja treba omogućiti ostvarivanje principa efikasnosti i efektivnosti.

glavna obilježja uspješnog poduzetnika:- posebne sposobnosti stvaralaštva, predviđanja, uočavanja povoljnih

prilika i organiziranja,- posjedovanje stručnih ekonomskih znanja i otvorenost za nove

spoznaje iz teorije i prakse,- osiguranje potrebnog kapitala koji ulaže preuzimajući rizik uz

odgovarajuće mjere opreza,- ima dobar odnos prema ljudima, izabere prave ljude, motivira ih za

posao, nadzire i koordinira njihov rad, - ima volju i energiju za uporni rad na komuniciranju, inovacijama

(italic Š.s.), kontroli i organiziranju poslova«8.

8 marijan karić; zdravko tolušić; zlatko lacković: ekonomika voćarske i vino-gradarsko-vinarske proizvodnje, veleučilište u požegi, 2002, str. 10.

37

status poduzetnika u poduzeću može biti različit, od vlasnika kapitala koji svoju ušteđevinu ulaže u pokretanje novog malog poduzeća, do profesionalnog menadžera koji obavlja svoje aktivnosti u ime i za račun vlasnika kapitala, ali svojim novatorskim sposobnostima pridonosi stalnom razvitku poduzeća. pri tome, i svaki pojedinačni izravni izvršilac poslova u datom organizacijskom sustavu - poduzeću ili drugom subjektu privređivanja - može imati bitna obilježja, ili se ponašati po principima poduzetnika. U tom smislu, inokosni poljoprivrednici čija je proizvodnja namijenjena tržištu mogu imati obilježja poduzetnika, jer i oni trebaju djelovati u skladu sa principima efikasnosti korištenja raspoloživih resursa i efektivnosti zadovoljenja potreba potrošača.

poduzetništvo je, prije svega, usmjereno na stalno inoviranje i po tome se razlikuje od menadžmenta u njegovom općem značenju. naime, poduzetništvo podrazumijeva pokretanje promjena u proizvodnji i u ukupnom poslovanju privrednog subjekta, dok se menadžment u njegovom općem značenju odnosi na koordiniranje poslovnog procesa u svim dijelovima organizacione strukture ekonomskog subjekta. pri tome, poduzetnik nastoji da iskoristi svaku prigodu za stvaranje profita, dok je cilj menadžera racionalno iskoristiti raspoložive resurse. poduzetnik ne mora biti izumitelj, ali uvijek mora težiti provođenju promjena, kao i odgovarati na te promjene i koristiti ih kao povoljnu prigodu.9

poduzetništvo predstavlja jednu od glavnih pokretačkih snaga privrede, bilo da se radi o nekoj privrednoj djelatnosti, nekoj regiji, zemlji ili svijetu u cjelini. kroz sve svoje pojavne oblike i djelovanja, poduzetništvo utječe na ekonomski rast i razvitak. veza između poduzetništva i ekonomskog rasta i razvitka je kompleksna, i na nju utječe čitav niz faktora. prema iskustvima razvijenih zemalja europe, utvrđeno je da je mala privreda generator razvitka cjelokupne privrede i zapošljavanja u nekoj državnoj zajednici. mali privredni subjekti pokazali su se, u pravilu, vrlo fleksibilnim, jer se lakše prilagođavaju zahtjevima dinamičnog i veoma turbulentnog tržišta, uz manje angažiranje poslovnih sredstava ostvaruju bolje financijske rezultate, a bilježe i stalan porast zapošljavanja. Upravo stoga, uloga ovog segmenta privrede u ukupnom privrednom razvitku Bih u posljednjim godinama sve je izraženija.

9 peter F. drucker: Inovation and Enterpreneurship, harper and row, new York, 1986, str. 27-28.

38

mala privreda predstavlja značajan dio privrede kao cjeline, kako po broju ekonomskih subjekata i financijskim rezultatima poslovanja, tako i po udjelu zaposlenih u odnosu na cjelokupnu privredu. poticati poduzetništvo znači stvoriti odgovarajuće uvjete za njegov uspostavljanje, rast i razvoj, kroz odgovarajuću zakonsku regulativu, stvaranje odgovarajućih tržišnih i općih društvenih uvjeta, kvalitetno i funkcionalno pravosuđe, te naglašenu upotrebu ict10.

doprinos ict-a razvoju poduzetništva počinje već kod otvaranja i registriranja tvrtke ili obrta, nastavlja se kroz potporu u poslovanju. neophodnost obrazovanja kadrova iz područja ict, kao i stvaranje uvjeta za privlačenje kapitala omogućava stvaranje tehnološki moderno orijentiranih tvrtki. kvalitetni proizvodi i usluge, temeljeni na novim tehnologijama, primjena svih dostignuća modernih tehnologija, širom otvara vrata mogućnostima rasta i razvoja poduzetništva, njegovom uključivanju u globalne tokove i postizanje konkurentnosti. da bi tvrtka bila uspješna, mora biti efikasna, sa zadovoljavajućim kvalitetom rada, konkurentna u lokalnom i globalnom okruženju, otvorena za učenje i sposobna za stvaranje novih radnih mjesta.

na navedene pokazatelje uspješnosti u velikoj mjeri utječe ict, koja osim na njih, djeluje i na smanjenje troškova, te povećanje transparentnosti. Poduzetništvo utječe na regionalni rast. taj utjecaj može se izraziti kroz činjenice da ono potiče zapošljavanje, inovacije, konkurenciju i rivalitet, kao i ekonomski rast. sve navedeno može se bitno umanjiti ili čak izostati ako država svojom regulativom «koči» poduzetništvo, ili u slučajevima ograničenja u pogledu slobodnog djelovanja tržišta

ekonomija osvaja svijet vođena novom tehnološkom paradigmom. Pod ovim pojmom smatra se informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT). njen utjecaj ne ovisi samo o mikroekonomskim odnosima već, prvenstveno, o kulturološkim i organizacijskim faktorima i prilagodljivosti institucionalnom i regulativnom okviru. navedena tvrdnja iziskuje razlikovanje između informacije i znanja. Informacija postaje znanje tek nakon što se selektira, propisno obradi, poveže s postojećim znanjem i postane korisna za ekonomsku upotrebu. nova era poduzetništva bazirati će se na znanju. Upotreba ict omogućava pribavljanje podataka i

10 ICT – Information and Communication Technology (informacijske i komunikacijske tehnologije)

39

informacija, kao i njihovu analizu i modeliranje. na taj način ona utječe na smanjenje troškova poslovanja, povećanje produktivnosti i kvalitete proizvoda, kao i konkurentnosti poduzetnika, odnosno malih i srednjih poduzeća. U tom smislu, neophodno je ukazati na ulogu i značaj malih i srednjih poduzeća za ukupni privredni razvoj neke zemlje.

Bez velikih, nema razvoja ni malih i srednjih proizvodnih poduzeća: mala i srednja poduzeća moraju biti “zakačena” za neki veliki domaći ili ino-proizvodni sustav. Neiskorištene su šanse BiH u metalskoj, metaloprerađivačkoj, drvnoj, hemijskoj ili agro industriji, zatim u stočarstvu, a posebno na njemu zasnovanoj mesnoj industriji, kao i u elektroprivredi.

poznato je da nema razvoja nacionalne privrede bez proizvodnje, ali također i da u domaćim razmjerama nemamo utvrđenu strategiju razvoja proizvodnje. U tom dijelu pojavljuju se samo deklarativno-promotivne izjave nekih zvaničnika da treba razvijati mala i srednja proizvodna poduzeća. po sili inercije, takve stavove slijede i neke banke koje namjeravaju kreditirati “nekakvu” proizvodnju, ali ozbiljno razrađenog plana, dinamike provođenja istog u stvarnost s konretnim očekivanim i predvidljivim rezultatima nema i vjerovatno zbog tako uspostavljenih odnosa, dugo ga neće ni biti.

U strategiji proizvodnje treba definirati koju ćemo proizvodnju razvijati, u kojim regijama i na koji način. kada se to utvrdi, onda treba izraditi dugoročne poticajne mjere koje bi privukle domaći i strani kapital. ponovo naglašavam, veoma je važno privući domaći kapital. to mora da bude

nakon utvrđene strategije razvoja proizvodnje i donesenih adekvatnih poticajnih mjera, može se očekivati pravi bum, procvat proizvodnih djelatnosti, a napose industrije kao okosnice ukupnog privrednog razvoja zemlje. ovdje prije sveg mislim na razvoj industrije za koju postoje prirodni, sirovinski i ljudski resursi.

na temelju sadašnjih saznanja, može se reći da se mala proizvodna poduzeća mogu razvijati u metalskoj, hemijskoj, agro-industriji, posebno u mesnoj industriji. ovdje treba imati u vidu i elektroprivredu koja predstavlja ključu infrastrukturnu djelatnost. za sve navedene grane postoje realni resursi, ali se i pored toga ovdje ne dešavaju nikakvi pomaci.

40

zašto su prirodni resursi neiskorišteni, a znatan broj radnika svih kvalifikacijskih struktura bez zaposlenja i obezbijeđene egzistencije?

odgovor na takvo pitanje može se formulisati na slijedeći način: “Zbog neadekvatne nacionalne makro-ekonomske strategije i politike“.

jasno je da bez velikih proizvodnih sistema ne može biti ni razvitka nacionalne privrede, kao što ni bez prepoznatljivog nacionalnog proizvoda na međunarodnom tržištu nema nacionalnog ekonomskog identiteta. do sada se naš identitet ogledao u polufabrikatima i dijelom u gotovim proizvodima iz metalurgije i metaloprerađivačke i drvne industrije, također najvećim dijelom kroz izvoz poluproizvoda i u veoma malom omjeru gotovog proizvoda od drveta i drvne mase.

koji je to sadašnji i budući naš nacionalni proizvod po kome će nas svijet prepoznavati?

kao odgovor na ovo pitanje, nameće se nužna potreba da se veliki i strateški sistemi ozdrave i postave na solidne tehničko-tehnološke, organizacijske i ekonomsko-financijske osnove, a istovremeno da se potiče razvoj malih i srednjih proizvodnih poduzeća koja će se naslanjati na njihov proizvodni program.

Bez velikih, nema razvoja ni malih proizvodnih poduzeća. mala poduzeća predstavljaju samo jednu kariku u proizvodnom ciklusu i moraju biti “zakačena” za neki domaći ili ino-proizvodni sistem. pošto je uvijek teže iznalaziti i graditi kooperantske odnose sa ino-proizvođačima, treba se u početku opredijeliti za lakši i brži put.

Bih nema regionalnu politiku svog razvitka što je jedan od uvjeta ulaska u eU. iako na ovaj problem ekonomisti upozoravaju već duže vrijeme, tek je najnovija analiza upozorila na svu težinu problema i uzburkala, bar donekle, javnost. U pojedinim siromašnim regijama, (iako regija kod nas formalno ne egzistira kao pojam, teritorijalno one postoje i u isto vrijeme se sukobljavaju s sadašnjim granicama koje su nastale sadašnjom društveno-političkom organizacijom zemlje) Bdp je, u odnosu na veće gradske centre, niži i nekoliko puta. svaka savremena regionalna ekonomska politika mora voditi brigu o industrijskom restrukturiranju i ostalim strukturnim prilagodbama u regijama koje zaostaju u razvoju. hoće li se taj raskorak među regijama svladati do vremena kada bismo trebali ući u porodicu razvijenih evropskih država? teško! svojedobno,

41

prije nekoliko godina, to je bio jedan od većih problema u sloveniji, teritorijalno maloj državi koja se, upravo zbog malog prostora, mogla i ravnomjernije regionalno razvijati.

neravnomjeran regionalni razvoj onemogućava, s jedne strane, pojedinim regijama da drže korak u razvoju, a s druge utječe negativno na konkurentnost, jer socijalna i porezna davanja koja se moraju izdvajati brzo se troše. kako ostvariti društvenu i razvojnu koheziju na nacionalnoj razini, znači biti uspješan u cjelini i dakako vrednovati pri tome jedno od najvećih Bosansko-hercegovačkih vrijednosti a to su prirodni uvjeti, geoekonomski položaj i kadrovski potencijali.? stanje se može prevladati postizanjem nacionalne kohezije i održivog razvoja lokalnih i regionalnih zajednica, potom razvojem ljudskih resursa kako bi se stanovništvo zadržalo otvaranjem perspektive rada i zapošljavanja, očuvanjem urbanog kao i ruralnog prostora, njegovo vrednovanje i optimalno korištenje, te uz pomoć razvoja konkurentnih i restrukturiranih sektora, s posebnim naglaskom na razvoj srednjih i malih poduzeća,kao i poduzetničkog okruženja.

U cilju ubrzanog i ravnomjernijeg regionalnog razvoja neophodno je - uvažavati principe regionalne politike, pogotovo one iz eU. tako je, među ostalim, nužna uspostava zakonskog i institucionalnog okvira za efikasno vođenje regionalne politike, zatim poticanje lokalnih razvojnih inicijativa i instrumenata razvoja, razvoj financijskih poticaja za regionalni razvoj na svim razinama i razvoj clustera. U tom pogledu, valja osnažiti i gospodarsku komponentu razvitka u prostornom planiranju i upravljanju prostorom, te okrupnjavati određene teritorijalne jedinice koje su predmet regionalnog razvitka.

kao kriterij ekonomske snage uzima se sposobnost svake regije da stvara vrijednost, te ukupni prihod i profit više nisu objektivni pokazatelji uspješnosti poslovanja. kao prikladniji pokazatelj sve više ih zamjenjuje dodana vrijednost. kako piše Financial Times u svibnju 2006. godine, dodana vrijednost pokazuje na najčistiji mogući način koliko je dobro gospodarstvo u pretvaranju svojih aktivnosti u proizvode i usluge koje prihvaća tržište.

sa ekonomskog stanovišta bilo bi svakako daleko jednostavnije, ako se već želi ići u regionalizaciju, da se formiraju regije iste ili slične ekonomske snage, jer se tako ostvaruje i njihova potpuna ravnopravnost.

42

zato, ako se već razmišlja o regionalizaciji, što u osnovi i nije loše, bilo bi bolje da se kao kriterij uzme ekonomska logika. U procesu regionalizacije privrednog razvitka neophodno je voditi računa i o komparativnim prednostima pojedinih područja Bosne i hercegovine, posebno kada se radi o poljoprivrednoj proizvodnji koja je, u velikoj mjeri, ovisna o raspoloživim prirodnim uvjetima. pri tome, inokosne poljoprivredne proizvođače potrebno je tretirati kao svojevrsne poduzetnike, koji se mogu svrstavati, ovisno o veličini, u male, srednje ili velike poslovne sustave. takav tretman ovih subjekata podrazumijeva njihovo opredjeljenje za tržišno usmjerenu proizvodnju, uz uvažavanje specifičnosti i društvenog značaja djelatnosti kojom se bave.

3. kApAciteti polJopRivReDe i pRehRAmbene inDuStRiJe

3.1. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje

poljoprivreda je privredna djelatnost koja proizvodi materijalna dobra biljnih i životinjskih kultura, oslanjajući se, u velikoj mjeri, na prirodne uvjete. ova gospodarska djelatnost razvija se od prvih faza razvitka čovječanstva, te predstavlja najstariju ljudsku privređivačku aktivnost. zato je njen razvitak oduvijek imao presudnu ulogu u ekonomskom životu ljudi. na osnovama poljoprivredne proizvodnje razvijale su se ostale privredne djelatnosti, oslanjajući se, u većoj ili manjoj mjeri, na njene provode kao svoje input-e. isto tako, u okviru poljoprivredne proizvodnje provodi se društvena podjela rada, kojom se razvijaju različita posebna zanimanja koja se, kasnije, uobličavaju u grane ove gospodarske djelatnosti.

razvitkom proizvodnih snaga, uvjetovanim društvenom podjelom rada, poljoprivredna djelatnost se razvija u vidu većeg broja privrednih grana koje se odlikuju specifičnim uvjetima rada, sredstvima za rad i tehnološkim procesom proizvodnje. U tom smislu, danas se, obično, poljoprivredna proizvodnja raščlanjuje na slijedeće grane:

- stočarstvo,- ratarstvo,

43

- povrtlarstvo,- voćarstvo,- vinogradarstvo i- ribarstvo.

osim ovih osnovnih grana poljoprivredne proizvodnje, ova djelatnost obuhvaća i određene oblike primarne prerade poljoprivrednih proizvoda, što se obavlja u okviru osnovnih subjekata ovakvog načina privređivanja – individualnih proizvođača. individualni proizvođači proizvode vino, rakiju, zatim određene vrste mesnih prerađevina, sir i vrhnje, tekstilne proizvode najčešće od vune kao osnovne sirovine, neke vrste poljoprivrednih sprava, što se sve plasira na tržištu. osim navedenog izvode se i određeni građevinski radovi u vlastitoj režiji. naravno, ovakav način poljoprivredne proizvodnje karakterističan je, obično, u uvjetima nedovoljno razvijene industrije , odnosno za pretežno naturalni karakter privređivanja. U takvim uvjetima, individualni proizvođači ostvaruju proizvodnju i određenih sredstava za rad, kao i materijala za reprodukciju. međutim, na višem stupnju razvitka , društvenom podjelom rada ove aktivnosti obavljaju se u okviru drugih privrednih djelatnosti, kao što su industrija, građevinarstvo, zanatstvo i dr., dok se poljoprivredni proizvođači neposredno orijentiraju na prethodno pomenute proizvodne grane.

s obzirom na veću ili manju uvjetovanost procesa poljoprivredne proizvodnje prirodnim faktorima, poljoprivredne grane se svrstavaju u dvije osnovne skupine, i to:

- ekstenzivne i- intenzivne.

poljoprivredna proizvodnja, ovako promatrano, razvija u dva osnovna smjera i to:

- proizvodnja životinja, koja obuhvaća stočarstvo i ribarstvo, koje se odlikuju, pretežno, intenzivnim procesom proizvodnje, i

- proizvodnja biljaka, koja obuhvaća ratarstvo, povrtlarstvo, voćar-stvo i vinogradarstvo, koje se odlikuju, pretežno, ekstenzivnim procesom proizvodnje.

proizvodnja biljaka odvija se pod dejstvom općih prirodnih uvjeta koji nameću dugotrajnu vegetaciju kultura. zato se tek po završetku

44

jednog ciklusa proizvodnje neke biljne kulture može započeti ciklus proizvodnje drugog proizvoda.

s druge strane, proizvodnja životinja omogućava veći utjecaj čovjeka na tok uzgoja životinjskih vrsta, čime se postiže njezino intenziviranje. tako je moguće istovremeno obavljati veći broj ciklusa proizvodnje, čime se u jedinici vremena odvija veći broj reprodukcionih ciklusa. takav način proizvodnje razvija se posebno u okviru višeg stupnja intenzifikacije tehnoloških procesa uzgoja na suvremenim poljoprivrednim gospodarstvima – stočnim farmama.

industrijski razvitak u svijetu uslovio je potiskivanje poljoprivredne proizvodnje u drugi plan privrednog života, ali se u velikom broju zemalja poljoprivreda javlja kao glavni izvor društvenog proizvoda. tako, u većini zemalja afrike, azije i latinske amerike poljoprivredom, kao osnovnom privrednom djelatnošću, bavi se pretežni dio stanovništva, pri čemu se njihovo učešće kreće između 50 i 90 postotaka ukupnog stanovništva. pri tome, u ovim zemljama poljoprivreda obezbjeđuje 40 do 50 postotaka ukupnog društvenog proizvoda, te predstavlja dominantnu privrednu djelatnost. tome treba dodati da je u većini navedenih zemalja poljoprivredna proizvodnja organizirana na ekstenzivan način.

s druge strane, u privredno razvijenim zemljama, sa dominantnom zastupljenošću industrije u ukupnoj privredi, učešće stanovništva koje se bavi poljoprivredom u ukupnom broju stanovnika iznosi manje od 10 postotaka, da bi se taj broj spustio na nivou od oko 3 postotka u Usa ili nekim drugim najrazvijenijim zemljama evropske unije. U tim zemljama poljoprivreda je znatno intenzivirana, zahvaljujući primjeni savremenih agrotehničkih i agrohemijskih dostignuća, kao i organiziranju ove djelatnosti u funkciji efikasnosti i efektivnosti poslovanja tržišno orijentiranih privreda, što podrazumijeva i ukrupnjavanje posjeda.

dok industrija obezbjeđuje opći ekonomski prosperitet, dotle poljoprivreda nema tu sposobnost da za sobom snažno povlači ubrzani razvitak ostalih privrednih djelatnosti. njeno usavršavanje ostvaruje se na osnovu razvitka industrije kao propulzivne djelatnosti.

poljoprivredna proizvodnja, u odnosu na druge privredne djelat-nosti, ima niz specifičnosti koje je, u skladu sa društvenom podjelom rada, odvajaju u posebnu privrednu djelatnost. ove specifičnosti poljoprivrede

45

uvjetovale su i tempo njenog razvitka, kao i njenu ulogu u ukupnom procesu privređivanja. U tom smislu, sve specifične osobine poljoprivrede mogu se svrstati u tri slijedeće skupine:

- ovisnost o prirodnim uvjetima;- organski karakter proizvodnje i- pretežno inokosno vlasništvo nad zemljištem.

Prirodni uvjeti predstavljaju osnovni faktor obavljanja poljoprivredne proizvodnje, iz čega i proističe specifična značajka ove privredne djelatnosti. «U poljoprivredi se korištenjem prirodnih sila i životnih funkcija biljaka i životinja proizvode organske tvari.«11

prirodni uvjeti utiču na razvitak biljaka i životinja pod dejstvom značajki zemljišta, vlažnosti zraka, broju sunčanih dana, sunčevoj energiji, vodi, dok se tehnološkim procesima djeluje na što povoljnije korištenje ovako datih uvjeta, kao i na njihovo poboljšanje primjenom agrotehničkih i agrohemijskih mjera. U tom smislu, dominantnost utjecaja prirodnih faktora na razvitak poljoprivredne proizvodnje uvjetovao je i specifično razvijanje društvene podjele rada u ovoj djelatnosti.na toj osnovi razvijala su se i pojedina ekonomsko-geografska područja pogodna za stočarstvo, ili za ratarstvo, ili za voćarstvo i vinogradarstvo, i sl.

Organski karakter poljoprivredne proizvodnje zasnovan je na činjenici da se biljke i životinje razvijaju u ovisnosti od procesa vegetacije i uzgoja, dok je utjecaj čovjeka na intenziviranje ovih procesa relativno ograničen. međutim, u novije vrijeme, zahvaljujući razvoju znanosti i njezine tehnološke primjenjivosti, dolazi do organiziranog djelovanja čovjeka na proces vegetacije biljnih kultura i uzgoja životinjskih vrsta.

U vezi sa organskim karakterom ove djelatnosti, a posebno u ratarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu, javljaju se velike razlike između vremena proizvodnje i radnog perioda. naime, vrijeme proizvodnje obuhvaća ukupni ciklus reprodukcije jedne biljne kulture, dok radni period čini samo vrijeme efektivnog djelovanja radnom snagom čovjeka pomoću sredstava za rad u obradi zemljišta. stvaranje nove vrijednosti uvjetovano je samo procesom rada u radnom periodu, a ostalo vrijeme predstavlja produžavanje proizvodnog ciklusa. otuda i ekstenzivni karakter, napose

11 t. salitrežić: organizacija proizvodnje i poslovanja poljoprivrednih poduzeća, ekonomski fakultet, osijek, 1972, str. 6.

46

ovih grana, poljoprivredne proizvodnje. tako, u proizvodnji pšenice, kao jedne od ključnih ratarskih kultura u ishrani stanovništva u većini zemalja zapadne hemisfere, proces rada traje desetak dana godišnje, što potvrđuje njen ekstenzivni karakter.

Inokosno posjedovanje zemljišnih površina karakteristika je mnogih zemalja. time je uvjetovana i specifična organiziranost poljoprivredne proizvodnje koja se odvija u okviru usitnjenih posjeda, koji su još k tome i isparcelisani na više lokacija u odnosu na sjedište vlasnika odnosno korisnika. ovakav karakter vlasništva stvara poteškoće u razvitku tržišnih odnosa u ovoj oblasti proizvodnje. zato, sve češće, država svojim mjerama potiče ukrupnjavanje zemljišnih posjeda, kao i specijalizaciji proizvodnje i određene oblike klasterizacije.12

U opštem ekonomskom razvitku društva, poljoprivreda ima neko-liko bitnih funkcija, kao što su:

- ishrana stanovništva;- proizvodnja sirovina za industriju i - izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Ishrana stanovništva predstavlja jedan osnovnih zadataka poljoprivredne proizvodnje, jer se time zadovoljavaju egzistencijalne potrebe ljudi. ovakva uloga poljoprivredne proizvodnje bila je, napose, naglašena na nižem stupnju ekonomskog razvitka društva, dok se danas u privredno razvijenim zemljama, učešće ishrane u ukupnim potrebama stanovništva relativno smanjuje. međutim, i pored snažnog razvitka industrije i drugih privrednih djelatnosti, poljoprivreda je ostala glavni proizvođač namirnica za ishranu ljudi.

Proizvodnja sirovina za industriju, ali i niz drugih privrednih djelatnosti, predstavlja drugu značajnu funkciju poljoprivrede. većina grana prerađivačke industrije svoju sirovinsku osnovu nalazi u poljoprivrednoj proizvodnji. to se, posebno, odnosi na prehrambenu industriju, a zatim i na dio tekstilne industrije, industrije kože i obuće, proizvodnju celuloze i papira, a kao i, u novije vrijeme, na proizvodnju pogonskog goriva (biodizel). kako poljoprivredna proizvodnja predstavlja

12 Claster, engl. – grozd, hrpa, grupa). U oblasti ekonomije pojam klaster koristi se za označavanje koncentriranja međusobno povezanih poduzeća koja, na području određene djelatnosti, surađuju i koja se okupljaju oko zajedničkog cilja.

47

sirovinsku osnovu za veliki broj industrijskih grana koje, sa svoje strane, uvjetuju u znatnoj mjeri pojedine vidove društvene potrošnje, razvitak ove privredne djelatnosti je od višestrukog značaja za opšti ekonomski prosperitet.

Izvoz poljoprivrednih proizvoda predstavlja jednu od manifestacija međunarodne podjele rada, pri čemu se zemlje sa komparativnim prednostima u ovoj djelatnosti javljaju kao konkurentno nadmoćniji na svjetskom tržištu. U privredno nedovoljno razvijenim zemljama istupanja na svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda je od naročitog značaja, jer jedino u toj primarnoj djelatnosti mogu ispoljavati određene konkurentske prednosti, zahvaljujući, prije svega prirodnim uvjetima. na ovaj način, izvozom poljoprivrednih proizvoda takve zemlje stiču mogućnost uvoza savremenih mašina i tehnoloških znanja, kao i nedostajućih reprodukcionih materijala kojima se pospješuje njihova industrijalizacija. izvozom poljoprivrednih proizvoda doprinosi sa poboljšanju trgovinskog i platnog bilansa zemlje.

obzirom na značaj poljoprivrede za ukupni ekonomski razvitak zemlje, država je upućena na poduzimanje organiziranih mjera u okviru svoje ekonomske politike, kao što je:

- reguliranje tržišnih odnosa i cijena poljoprivrednih proizvoda,- sistem oporezivanja poljoprivrednih proizvođača,- kreditiranje tekuće proizvodnje i razvitka,- subvencije za proizvodnju određenih kultura, i sl.

Tržišni odnosi i politika cijena reguliraju se, uglavnom, mjerama koje potiču otkup poljoprivrednih proizvoda po odgovarajućim, paritetnim, cijenama u ukupnoj robnoj razmjeni. na taj način, država pridonosi ostvarivanju skladnog razvitka proizvodnje i potrošnje poljoprivrednih proizvoda, obezbjeđujući stabilnost tržišta kroz sprječavanje tzv. škara cijena između poljoprivrednih i industrijskih proizvoda.

Poreska politika države i lokalnih zajednica u oblasti poljoprivrede mora se voditi u pravcu poticanja na veću produktivnost, posebno oporezivanjem na bazi katastarskog prihoda. na taj način, poljoprivredni proizvođači uživaju određene poreske olakšice, čime se pridonosi poticanju na veću produktivnost i razvitak inokosnih poljoprivrednih prizvođača.

48

Kreditna politika u oblasti poljoprivrede ogleda se u primjeni nižih kamatnih stopa, dužim rokovima otplate kredita za nabavku reprodukcionog materijala, za kupovinu mehanizacije i agrohemijskih sredstava. na taj način moguće je ublažiti nepovoljan položaj poljoprivredne proizvodnje, koji je uvjetovan dugotrajnošću proizvodnih ciklusa i niskom profitabilnošću ove privredne djelatnosti. U tom smislu, poznati su primjeri ovakvih mjera u prethodnom periodu na ovim područjima, koji su se iskazivali u vidu tzv. zelenog plana, kojim su se poticala ulaganja u modernizaciju poljoprivredne proizvodnje povoljnim uvjetima kreditiranja.

Subvencije u oblasti poljoprivrede čine se, najčešće, u vidu isplate iz državnog proračuna premija za proizvodnju deficitarnih poljoprivrednih proizvoda, kao i u vidu regresa za nabavku reprodukcionog materijala i sredstava za rad. tako se dio društvenog proizvoda usmjerava na poticanje proizvodnje određenih poljoprivrednih kultura, kao i na poboljšavanje položaja ove djelatnosti u ekonomskom sustavu jedne zemlje.

napredak tehnologije omogućuje proizvodnju većih količina dobara i usluga iz ograničanih raspoloživih resursa. tako je primjena mineralnih gnojiva u poljoprivredi donijela veliki napredak koji je nazvan zelena revolucija. savremenija mehanizacija omogućuje snižavanje troškova materijalnih resursa i ljudskih potencijala u poljoprivrednoj proizvodnji, jednako kao što upotreba kvalitetnijih sredstava za zaštitu bilja, mineralnih gnojiva i visokorodnih sorti snižava cijenu koštanja proizvoda, odnosno troškove po jedinici proizvoda. primjena računala i nove biotehnologije u razvijenim zemljama svijeta učinila je da poljoprivredna proizvodnja postane jedna od najproduktivnijih privrednih djelatnosti visoke tehnologije.13 ovome treba dodati uvođenje specijalizacije u poljoprivrednoj proizvodnji, što je jedan od ključnih faktora tržišne orijentacije poljoprivrednih proizvođača i njihove konkurentne sposobnosti.

specifičnosti poljoprivredne proizvodnje u Bosni i hercegovini ogledaju se u slijedećem:

- izrazita zavisnost od prirodnih uslova,- vezanost za zemljišni posjed, ne samo biljne nego i stočarske

proizvodnje,13 vidjeti opširnije, B.r. schiler: Essentials of Economics, mcgraw-hill, inc., new

York, 1993, str. 58.

49

- usitnjenost posjeda, a posebno zemljišnih parcela,- nizak organski sastav kapitala,- niska opća kulturna razina naroda,- nedovoljna kvalifikovanost radne snage, odnosno obrazovna

razina,- izrazita zavisnost od stupnja industrijalizacije,- nedovoljno razvijeni tržišni odnosi,- nedovoljno razvijeni kooperantski odnosi sa prehrambenom

industrijom,- nepovoljni uslovi kreditiranja proizvodnje,- nedovoljna pomoć države u vidu subvencija, i sl.

ovakvi i slični razlozi uslovili su znatno sporiji razvitak ove privredne djelatnosti u odnosu na privredno razvijenije zemlje. to je posebno posljedica okolnosti što je na ovim prostorima više njegovana biljna proizvodnja – naročito ratarska – voćarska, kao ekstenzivni oblici privređivanja, dok je stočarstvo, kao intenzivna poljoprivredna grana, bila manje zastupljena.

U razvitku stočarstva ima niz specifičnosti koje ovu granu poljoprivrede razlikuju od ostalih grana ove privredne djelatnosti. ova vrsta proizvodnje predstavlja intenzivniji oblik poljoprivrede u odnosu na ratarstvo i voćarstvo, jer u manjoj mjeri ovisi o prirodnim uvjetima, a nije ni obavezno vezana za zemljišni posjed. razvitak industrije omogućuje, ali i zahtijeva da se stočarska proizvodnja stalno povećava, uz primjenu novih biotehnoloških dostignuća. visokoproduktivna stočarska proizvodnja treba da obezbijedi dovoljne količine sirovina kako za prehrambenu, tako i za tekstilnu i kožarsku industriju, a posredno i druge industrijske grane kao što je industrija papira, hemijska, farmaceutska i dr.

razvitak nauke i njezine tehnološke primjenjivosti, kao i razvitak industrije, omogućuju daljnje intenziviranje stočarske proizvodnje. stočarstvo se razvija u pravcu skraćivanja proizvodnih ciklusa, kao i savremenijeg organiziranja proizvodnje na principima koncentriranja tovnih i priplodnih grla i specijaliziranja uzgoja pojedinih vrsta stoke. U tom smislu, sve više dolaze do izražaja specijalizovane stočarske farme za pojedine vrste, u kojima se proizvodnja odvija na industrijski način, što znači da se obezbjeđuju kontinuirane isporuke kako utovljene stoke, tako

50

i mlijeka i vune industrijskim poduzećima. naime, farmerska proizvodnja omogućuje da se započne sa novim ciklusom tova, prije nogo što se završi prethodni ciklus, jer se proces odvija u više odvojenih objekata. tako je moguća češća, pa čak i svakodnevna isporuka utovljenih životinja, posebno živine, mesnoj industriji, čime se obezbjeđuje i kontinuirano snabdijevanje finalnih potrošača. također, ovako organiziran proces proizvodnje omogućuje primjenu mehanizacije, a obezbjeđuje i snižavanje troškova poslovanja.

3.2. osnovni faktori poljoprivredne proizvodnje

svaka proizvodna funkcija, nastala kroz fizički odnos; izlaz - više ulaza, sadrži mogućnost ostvarenja određenog nivoa izlaza sa više od jedne kombinacije ulaza. tako npr. 1 t pšenice može biti proizvedena korištenjem 1 ha i 0,5 t prihrane ili 1,5 ha zemljišta 0,2 t prihrane. kombinovanje dva ili više ulaza u različitim iznosima u cilju ostvarivanja istog nivoa izlaza predstavlja princip supstitucije, odnosno zakon faktora varijabilnih proporcija, što predstavlja osnovnu karakteristiku neoklasičnog pristupa agrarnoj proizvodnji.

ako slučaj međusobne povezanosti izlaz-ulaz proširimo, uključujući i drugu promjenljivu veličinu u model, dobijamo međuodnose dva varijabilna ulaza koji opredjeljuju ponašanje jednog izlaza. određena količina pšenice može biti proizvedena sa različitim iznosom rada i površine zemljišta. tako npr. 1t pšenice može biti proizvedena uz utrošak 100 dana rada na 0,5 ha zemljišta, ili sa 75 dana rada na površini od 0,75 ha, ili pak za 50 dana rada na površini od 1 ha.14

Faktori primarne poljoprivredne proizvodnje mogu se promatrati jednostavno kao zemljište, radna snaga, kapital i menadžment. Šire poimanje faktora proizvodnje uključuje niz aspekata njihovog korištenja, koji su od izuzetnog značaja za upravljanje u poduzećima agrarne djelatnosti, a među značajnijima ističu se ciljevi povezivanja faktora proizvodnje, struktura elemenata proizvodnje, primjena osnovnih principa menadžmenta i aktivan odnos proizvođača i sredstava za proizvodnju. modifikacija faktora primarne poljoprivredne proizvodnje svodi se na

14 vujatović-zakić z.; agrarna ekonomija, ekonomski fakultet, Beograd, 1995., s. 253

51

to da se faktori proizvodnje sa biološkim svojstvima, kao što su sjeme, sadnica itd. neposredno reprodukuju.

Upravljanje ostalim faktorima proizvodnje u poljoprivrednim poduzećima kao što su zemljište i kapital zahtjeva posebna razmatranja ovih resursa, jer kapital kao resurs u agraru, pored novčanih fondova, pojavljuje se u konkretnim faktorima proizvodnje koji su vezani za zemljište, kao što su: zasadi, putevi, sistemi za navodnjavanje, mehanizacija itd. optimalno efektivno upravljanje sredstvima za rad u poljoprivrednim gazdinstvima polazi od zatečenog stanja u momentu projekcije različitih varijanti i kombinacija korištenja ovih resursa.

interne informacije o tome dobijaju se iz osnovnih knjigovodstvenih stanja od kojih su značajna: stanje imovine, struktura obaveza, stepen ostvarene akumulacije i bilans uspjeha. osnovne interne izvore informacija, neophodnih za efikasno upravljanje resursima, možemo grafički prikazati kao na slici 3.1.15:

Slika 3.1. Interni izvori informacija

eksterne informacije koje utiču na efektivno upravljanje raspoloživim resursima u poljoprivrednom gazdinstvu podrazumijevaju dobro poznavanje agrara i dostupne su samo profesionalnom menadžerskom timu.

različiti načini izražavanja kapaciteta i korištenja zemljišta u našem podneblju svode se na ekstenzivno i intenzivno iskorištenje. ekstenzivno iskorištenje zemljišta predstavlja korištenje manjeg dijela zemljišta sa biljnom proizvodnjom, dok ostali dio ostaje izvan obrade da se “odmori”. intenzivno iskorištenje zemljišta, proizlazi iz suprotnog postupka u

15 vujatović-zakić z.; agrarna ekonomija, ekonomski fakultet, Beograd, 1995., s. 396

52

korištenju ovog resursa, sa napomenom da u intenzivnoj poljoprivredi problem očuvanja i obnavljanja prirodne plodnosti zemljišta se postiže plodoredom.

U kontekstu obrade zemljišta, kombajn i traktor kao osnovne mašine u poljoprivredi simbolišu stadij primjene mehanizacije, jer se njihovo uvođenje u poljoprivredu smatra grandioznom prekretnicom u pogledu prodora tehnike. Činjenica je da su i do danas traktor i kombajn ostali značajna pogonska snaga, praćena čitavim sistemom priključaka u obradi zemljišta. ekonomija korištenja ovog sredstva podrazumijeva usklađivanje broja traktora sa obimom poslova koje treba izvršavati jednim traktorom u toku poslovne godine, tako da se, sa stanovišta upravljanja ovim mašinama za izračunavanje potrebnog broja traktora, koriste različite metode. najčešće se koristi metod kolesnjeva, gdje se do optimalnog broja ovih mašina dolazi na slijedeći način16:

k - optimalan broj traktora; Q -obim radova u ha uslovnog oranja, h - norma radova u ha uslovnog oranja za jedan sat, t - broj sati korištenja traktora u toku jednog dana, t - broj planiranih dana korištenja traktora u sezoni.

Broj traktora po ovom metodu izračunava se na bazi najvećeg opterećenja u sezoni, gdje se uzimaju u obzir osnovni radovi za koje se traktor koristi sa svođenjem svih učinaka na obično 1 ha uslovnog oranja.

3.3. izbor optimalne proizvodne strategije u poljoprivredi

pored faktora poslovanja, među kojima su najznačajniji djelovanje menadžmenta i odgovarajući iznos kapitala, efikasnost upravljanja zavisi i od primjene strateškog planiranja. koncept strateškog planiranja uključuje niz postupaka od kojih su najznačajniji17:

16 vujatović-zakić z.; agrarna ekonomija, ekonomski fakultet, Beograd, 1995., s. 418

17 vujatović-zakić z.; agrarna ekonomija, ekonomski fakultet, Beograd, 1995., s. 425

53

- analiza zatečenog stanja i određivanje strateških ciljeva i njihovih alternativa,

- prevođenje željenih ciljeva u konkretan izraz,- neizvjesnosti sa kojima se poljoprivrednik suočava,- vrednovanje vlastitih resursa,- sagledavanje pozitivnih mogućnosti i eventualnih promašaja,- koncept procesa strateškog planiranja u agraru,- selekcija strategija; izbor jedne ili više,- primjena i realizacija planiranog.

atribut strateškog planiranja odvojen je od operativnog planiranja u oblasti agrara, što se primjećuje iz navedenih postupaka i mogućih alternativa. racionalnim planom kombinacije resursa u agraru i njegovim optimalnim rješenjem često se gospodarstvo opremljeno faktorima proizvodnje dovodi u bolju poziciju u odnosu na ono koje raspolaže povoljnijim resursima.

strategijom optimalnih kombinacija faktora proizvodnje i projektovanjem adekvatnih alternativa omogućava se gospodarstvu da ostvari veću troškovnu efikasnost koja je odlučujuća u nastojanju maksimizacije poslovnog uspjeha. proces strateškog planiranja može se prikazati slikom 1.9.

Slika 3.2. Prikaz procesa strateškog planiranja

54

strateško planiranje unutar jednog poljoprivrednog poduzeća najčešće objedinjuje tri aspekta i to:

- veličinu poljoprivrednog poduzeća, - intenzivnost poljoprivredne proizvodnje i- specijalizaciju proizvodnje.

veličina poljoprivrednih organizacija na različitim nivoima integrisanosti, usko je vezana za suštinska pitanja organizacije ovakve jedinice, kao i za njene rezultate poslovanja. U kapitalističkim uslovima agrarno pitanje je u velikoj mjeri aktuelizirano upravo raspravama o veličini poljoprivrednog poduzeća, s aspekta načina i metoda izračunavanja veličine pojedinih organizaciono-proizvodnih jedinica, u modernoj poljoprivredi. strateški menadžment nalaže potrebu da se u sklopu modernog agrara utvrđuje optimalna veličina pojedinih organizaciono proizvodnih jedinica što se i postiže kroz koncept planiranja. intenzivnost poljoprivredne proizvodnje kao stepen njenog povećanja, predstavlja prvenstveno utrošak živog i minulog rada po određenoj jedinici zemljišne površine kao i utrošak tih faktora po jedinici proizvodnje. intenzivna proizvodnja ne mora da znači svako povećanje ulaganja rada i sredstava za proizvodnju, već samo ona ulaganja koja imaju za posljedicu ostvarenje povoljnih rezultata.

na inokosnim poljoprivrednim posjedima, stočarska proizvodnja se odvija još uvijek na ekstenzivan način privređivanja, u komplementarnosti sa ratarstvom na koje se snažno oslanja. U novije vrijeme, razvitak domaće poljoprivredne proizvodnje odlikuje se s više oblika kooperacije i u stočarskoj proizvodnji, tako da inokosni poljoprivredni proizvođači počinju sa primjenom intenzivnijih metoda uzgoja stoke, što se manifestuje u vidu organiziranja mini farmi. promjene u načinu stočarske proizvodnje nastale intenziviranjem procesa rada uvjetovale su i promjenu strukture stočnog fonda. tako, u ukupnom broju grla stoke sve veće učešće zauzimaju goveda, svinje i živina, koji se pretežno uzgajaju u savremeno organiziranim stočarskim proizvodnim jedinicama, odnosno u velikim farmama kojima gospodare kombinovani poslovni sistemi u kojima je zastupljena i prehrambena industrija, kao i kooperantski povezanim mini farmama kod inokosnih poljoprivrednih proizvođača. U tom procesu usavršavanja stočarske proizvodnje izvršena je značajna izmjena pasminske strukture stoke, čime je uvjetovano i povećanje produktivnosti

55

rada, ali i ekonomičnosti poslovanja i rentabilnosti ulaganja kapitala u ovaj oblik privređivanja. tome treba dodati i uvođenje savremene tehnologije proizvodnje stočne hrane, čime se pridonosi većem prirastu grla po jedinici utrošenih komponenti hranjiva, zatim snižavanju cijene koštanja hrane izmjenom njene strukture, odnosno korištenjem jeftinijih, a korisnijih komponenti. to je omogućeno razvitkom tvornica stočne hrane, u kojima se na industrijski način miješaju odgovarajuće komponente pod nadzorom visokostručnih kadrova. također, u toku uzgoja, zahvaljujući dobro organiziranim i kadrovski osposobljenim veterinarskim službama, smanjuju se, pa čak i potpuno eliminišu gubici do kojih je dolazilo uslijed ugibanja jednog dijela grla, što je bitna pretpostavka još većeg snižavanja cijene koštanja proizvoda, odnosno smanjenja utrošaka hrane po jedinici prirasta.

razvitak stočarske proizvodnje nužno se oslanja na ratarstvo, ali je i bitna pretpostavka za daljnje unapređenje te grane poljoprivrede. zato se mora posvećivati posebna pažnja ekonomskoj strukturi i organiziranosti stočarske proizvodnje u kontekstu sa razvitkom ratarskog segmenta ove djelatnosti, kao i tijesne povezanosti sa industrijom stočne hrane, kao i sa mesnom industrijom i mljekarama.

Ratarska proizvodnja predstavlja posebnu granu poljoprivrede i razvija se kao samostalna, sa većom ili manjom povezanošću i uvjetovanošću sa stočarstvom. ova grana poljoprivrede razvijala se u znaku velike zavisnosti od prirodnih uvjeta i vezanosti za zemljišni posjed. proces industrijalizacije uopće, a posebno primjena suvremenih agrotehničkih mjera, doprinio je usavršavanju poljoprivredne proizvodnje, pa time i ratarstva. to je doprinijelo efikasnijem privređivanju, što je omogućilo proizvodnju potrebnih količina i kvaliteta sirovina za pojedine grane industrije, ishranu stanovništva i izvoz.

ratarska proizvodnja se razvija ne samo sa u pravcu povećanja prinosa nego i u cilju izmjene strukture ratarskih kultura. sve veći značaj dobivaju industrijske kulture, a vrši se i rejonizacija proizvodnje u skladu sa prirodnim i drugim uvjetima ratarske proizvodnje u pojedinim dijelovima zemlje. intenziviranjem ratarske proizvodnje na bazi primjene suvremenih agrotehničkih i agrohemijskih mjera i uvođenja viših oblika poslovne kooperacije stvorili bi se uvjeti za ekonomsko osamostaljivanje zemlje od uvoza najvećeg broja ratarskih kultura, pa čak i za osposobljavanje za izvoz nekih konkurentnih proizvoda, kao što je duhan, voće, povrće i dr.

56

ovakav razvitak ratarske proizvodnje rezultirao je znatnim povećanjem prinosa pojedinih biljnih kultura po jedinici zemljišne površine. tako je prinos pšenice 1939. godine bio ispod 1 t/ha, da bi danas dostizao preko 3,5 t/ha. slično je i sa proizvodnjom kukuruza, koja je 1939. godine bila manja od 1 t/ha, da bi ovih godina taj prinos premašio 5 t/ha. i treća biljna kultura poljoprivredne proizvodnje, krompir, karakteriše se snažnim porastom prinosa koji je, u promatranom vremenskom intervalu, više nego udvostručen.

3.4. izražavanje proizvodnih kapaciteta u poljoprivredi

kada se radi o poljoprivrednoj proizvodnji, neophodno je podsjetiti na specifičnu strukturu kapaciteta na kojima se zasniva ova gospodarska djelatnost. naime, proizvodni kapaciteti poljoprivrede podrazumijevaju kako ziratno zemljište i dugogodišnje zasade, tako i izgrađene objekte i raspoloživu proizvodnu opremu, te priplodnu stoku. po tome se ova privredna djelatnost razlikuje od industrije čiji su proizvodni kapaciteti determinirani djelotvornošću raspoloživih tehničkih sredstava i tehnoloških znanja pribavljenih ulaganjem finansijskog kapitala. pri tome, veličina proizvodnih kapaciteta poljoprivrede uslovljena je, u velikoj mjeri, raspoloživim prirodnim uslovima pojedinih geografskih područja na kojima je moguće uzgajanje određenih biljnih kultura, kao i nekih životinjskih vrsta. međutim, razvoj proizvodne tehnologije omogućuje sve veću zastupljenost organizovane izgradnje poljoprivrednih kapaciteta, formiranjem plantaža za biljnu proizvodnju i farmi za uzgoj stoke. na taj način, postiže se unapređenje ukupne poljoprivredne proizvodnje, kao i racionalnije iskorištenje raspoloživih prirodnih uslova datog regiona i zemlje u cjelini. također, izgradnjom ovakvih poljoprivrednih objekata obezbjeđuje se sve veća neovisnost ove gospodarske djelatnosti od prirodnih utjecaja.

proizvodni kapaciteti prehrambene industrije razvijaju se, u velikoj mjeri, u ovisnosti od poljoprivredne djelatnosti, jer od nje ovisi snabdijevanje reprodukcijskim materijalom. zato su proizvodni kapaciteti ove djelatnosti i organizacijski naslonjeni na poljoprivrednu djelatnost sa kojom se uspostavljaju kombinovana poduzeća. na taj način se obezbjeđuje viši stepen racionalnosti korištenja raspoloživih materijalnih resursa i usklađuju fazni kapaciteti. to je posebno bitno kada se radi o problemima sezonske proizvodnje u poljoprivredi, jer je

57

neophodno organizovano prihvatiti velike količine priroda u kratkom periodu ubiranja ratarskih i voćarskih kultura, kao i utovljene stoke, vune i mlijeka.

navedeni uvjeti poticali su državne organe u prethodnom periodu da se opredijele za uspostavljanje poljoprivredno-industrijskih kombinata koji su odigrali značajnu ulogu u razvoju ovih djelatnosti. U prethodnih pedesetak godina na ovim prostorima težilo se primjeni i drugih oblika organizovanog unapređenja poljoprivredne proizvodnje mjerama državnih organa, što je, u određenom smislu, dalo pozitivne rezultate. to se posebno odnosi na razvitak kooperantskih odnosa između inokosnih poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i prehrambene industrije koja je bila, uglavnom, u društvenoj svojini. takvi odnosi pridonijeli su, pored ostalog, educiranju inokosnih poljoprivrednih proizvođača za uvođenje savremenih tehnoloških postupaka i primjenu agrohemijskih sredstava, kao i djelotvornijih mehaničkih sprava, kako u obradi zemlje, tako i u uzgoju stoke i u voćarskoj proizvodnji. na taj način, nova tehnološka znanja pridonijela su povećavanju proizvodnih kapaciteta poljoprivrednih gospodarstava.

ovakav način razvitka poljoprivredne proizvodnje, pored poznatih slabosti, doprinio je specijalizaciji inokosnih proizvođača, kao bitnom uslovu za tržišni način privređivanja. zato je proces tranzicije domaće privrede na tržišne kriterije poslovanja svih privrednih subjekata te, prema tome, i inokosnih poljoprivrednih proizvođača, znatno olakšan njihovom spremnošću za novi način poslovanja. naime, educirani za primjenu savremene tehnike i tehnologije, inokosni poljoprivredni proizvođači, lakše se opredjeljuju za tržišne kriterije poslovanja.

međutim, s obzirom na specifičnosti poljoprivredne proizvodnje koja , u znatnoj mjeri, ovisi od prirodnih uslova i ima sezonski karakter privređivanja, neophodno je i organizovano djelovanje države, ali i drugih ekonomskih subjekata u poticanju i podršci ove djelatnosti. to se, posebno, odnosi na potrebu obezbjeđivanja povoljnih kredita za financiranje proizvodnje koja je sezonskog karaktera, kao i na odgovarajuće subvencije države za proizvodnju koja je ekonomski neisplativa, a društveno neophodna.

58

U cilju što boljeg uvida u mogućnosti poljoprivredne proizvodnje u Federaciji Bosne i hercegovine18, interesantno je predstaviti pokazatelje o obradivim zemljišnim površinama, ratarskim usjevima, voćnim zasadima, raspoloživom stočnom fondu, kao i prerađivačkim kapacitetima prehrambene, a napose mesne industrije. takvi pokazatelji mogu poslužiti kao ilustracija veličine proizvodnih kapaciteta kojima raspolaže ovaj entitet Bosne i hercegovine, u usporedbi sa zemljama u okruženju.

4. SpecifičnoSti kApAcitetA meSne inDuStRiJe

4.1. osnovne karakteristike industrijske proizvodnje

pojmom industrija, u savremenom smislu riječi, označava se privredna djelatnost koja je nastala na višem stupnju razvitka proizvodnih snaga, koja se odlikuje:

- koncentracijom sredstava za proizvodnju,- visokim organskim sastavom kapitala,- izrazitom tehničkom podjelom rada,- masovnošću i kontinuitetom proizvodnje,- orijentacijom proizvodnje na tržište.

organizovanje proizvodnje uz povećanu koncentraciju sredstava za proizvodnju i usko specijalizovane radne snage, u okviru određenih ekonomskih subjekata - poduzeća, ispoljava u povećanoj intenzivnosti i produktivnosti rada u odnosu na zanatstvo i druge privredne djelatnosti. takav način organizovanja proizvodnje naziva se industrijski, što proističe iz izvornog značenja ovog pojma.19

18 ovim istraživanjem obuhvaćeno je područje samo entiteta Federacije Bosna i hercegovina, s obzirom na ogrničenost raspoloživosti izvora pokazatelja za cijelu Bosnu i hercegovinu po jedinstvenoj metodologiji praćenja. međutim, odrađena zaključivanja o ovoj oblasti privređivanja izvodiće se za cijelu državnu teritoriju Bih.

19 pojam industrija potiče od latinske riječi industria, što znači marljivost, radinost. s ozirom na to što se privređivanje na industrijski način odlikuje većom intenzivnošću od ostalih proizvodnih djelatnosti, takav način organizovanja proizvodnje naziva se industrija.

59

industrijska djelatnost obuhvata preradu, obradu i doradu sirovina mineralnog, biljnog i životinjskog porijekla u proizvode koji služe za podmirivanje najrazličitijih potreba bilo finalne , bilo reprodukcione potrošnje, koje se iskazuju u vidu tržišne potražnje.

potpunije objašnjenje industrijskog načina proizvodnje dobija se upoređivanjem ove djelatnosti sa ostalim oblicima proizvodnje. pri tome, posebno je značajno razlučivanje industrijske od zanatske proizvodnje iz koje je ova gospodarska djelatnost i proistekla. dok se zanatski način proizvodnje odlikuje pretežno ručnim radom, primjenom prostijih tehničkih naprava, proizvodnjom, uglavnom, za poznatog kupca, odnosno po narudžbini, manjim obujmom proizvoda i nedovoljno razvijenom tehničkom podjelom rada, industrijska proizvodnja se odvija uz primjenu velikog broja složenih mašina, izrazitom tehničkom podjelom rada, velikim obujmom proizvoda za nepoznatog kupca posredstvom tržišne razmjene, i sl. na taj način, zanatstvo kao primarna prerađivačka djelatnost zadržava karakteristike sitno-robne proizvodnje, dok se industrija razvija kao krupni i dominantni snabdjevač tržišta.

industrijska proizvodnja se bitno razlikuje od poljoprivredne djelatnosti. to se, posebno, ispoljava u nižem stupnju intenziteta rada, zatim u ovisnosti od prirodnih uvjeta, kao i u dugotrajnosti procesa proizvodnje u poljoprivredi. i u odnosu na druge gospodarske djelatnosti, industrijska proizvodnja ima znatne prednosti što se tiče efikasnosti privređivanja, zasnovanoj na primjeni viših oblika organizovanja i tehničko-tehnoloških unapređenja.

sve razlike između industrije i ostalih proizvodnih djelatnosti zasnivaju se , u biti, na drukčijim vidovima organiziranja procesa proizvodnje. industrija se koristi metodama organiziranja koji omogućuju viši stepen intenzivnosti i produktivnosti rada, kao i primjenu specijalnih sredstava za rad i usko specijaliziranih radnika. zato se svaka racionalizacija proizvodnje u ostalim privrednim djelatnostima tretira kao primjena industrijskog načina privređivanja.

iako industrija predstavlja najviši oblik organizovanja proizvodne djelatnosti, razvijena na osnovama prethodnih načina proizvodnje, njena veza i međusobna uvjetovanost sa ostalim proizvodnim djelatnostima je neizbježna. industrijska proizvodnja se nužno naslanja na poljoprivredu, građevinarstvo, saobraćaj i zanatstvo, a istovremeno je i neophodna

60

pretpostavka za odvijanje i razvoj tih djelatnosti. isto tako, industrijska proizvodnja se u međusobnoj uvjetovanosti i sa djelatnošću posredne robne razmjene, odnosno trgovinom.

s obzirom na to što industrija kao najpropulzivnija gospodarska djelatnost uvjetuje razvitak ostalih djelatnosti, stupanj njene razvijenosti u okviru narodne privrede označava, najčešće, i stupanj opšte ekonomske razvijenosti date zemlje. isto tako, napori u pravcu općeg razvitka gospodarstva neke zemlje podrazumijevaju primarno razvitak industrije, te se za ovaj proces koristi zajednički naziv – industrijalizacija. ovakvim tretmanom ulaganja u gospodarski razvitak neke zemlje, ne zapostavlja se uloga i značaj ostalih gospodarski djelatnosti, nego se, naprotiv, potvrđuje značaj industrijske proizvodnje u općem razvitku njenih proizvodnih potencijala. pri tome, neophodno je ukazati i na činjenicu da se neke razvijenije zemlje orijentiraju u svom ekonomskom razvitku na jačanje poljoprivredne proizvodnje. primjer za takvu pojavu jesu danska ili holandija, u kojima je poljoprivredna proizvodnja intenzivirana, odnosno tako organizovana da primjenjuje mnoge principe i metode rada karakteristične za industriju.

značaj industrije za opći ekonomski razvitak ogleda se, prije svega, u slijedećem:

- pridonos i stalnom razvitku proizvodnih potencijala , proizvodeći djelotvornija sredstva za rad, kojim se omogućuje preobražaj sveukupne društvene proizvodnje,

- neposredno pridonosi razvitku ostalih proizvodnih djelatnosti, kao što su poljoprivreda, građevinarstvo, saobraćaj i zanatstvo koje, s druge strane, uvjetuju normalno funkcioniranje industrijskih kapaciteta,

- utječe na povećanje obima i izmjenu strukture spoljnotrgovinske razmjene, kao i na uspješnije uključivanja date zemlje u međunarodnu podjelu rada,

- uvjetuje izmjenu strukture stanovništva, apsorbujući viškove radne snage koji se oslobađaju intenziviranje i mehaniziranjem poljoprivrede,

- omogućuje razvitak znanosti i njene tehnološke primjenjivosti, pridonoseći time općem razvitku proizvodnih potencijala i osiguravajući sebi, s druge strane, zadržavanje vodeće uloge u daljnjem ekonomskom razvitku.

61

jedan od problema industrijskog razvitka jeste i razmještaj industrijskih kapaciteta, koji je neodvojiv od provođenja društvene podjele rada u svjetskim, nacionalnim i regionalnim relacijama. tako promatrano, fenomen razmještaja industrijskih kapaciteta predstavlja jednu od bitnih komponenti ekonomskog sistema, odnosno organizacije proizvodnje.

kako je industrija glavna gospodarska djelatnost, razmještajem njenih proizvodnih kapaciteta u znatnoj mjeri se utiče na opći razvitak određenih regiona. zato se problem razmještaja industrijskih kapaciteta promatra, obično, u svjetlu općeg problema teritorijalnog rasporeda proizvodnih snaga jednog društva.

pojedini dijelovi svijeta razvijali su se u različitim prirodnim, ekonomskim i društveno-političkim uvjetima. U tom smislu, uspostavljeni su i različiti strukturalni odnosi između pojedinih privrednih djelatnosti. U određenim dijelovima svijeta razvijale su se pojedine primarne privredne djelatnosti, zasnovane na prirodnim uvjetima. s druge strane, zahvaljujući političkim i ekonomskim odnosima, određeni dijelovi svijeta mogli su razvijati više oblike finalizacije proizvodnje, na osnovama eksploatacije proizvođača sirovina. sve je to uvjetovalo i formiranje postojećeg svjetskog ekonomskog poretka.

ove probleme razmještaja proizvodnih snaga i, u vezi s tim, tempa ekonomskog razvitka pojedinih područja svijeta, ekonomska teorija je tretirala kao predmet znanstvenog istraživanja veoma rano. već su građanski teoretičari smit, rikardo, tinen i drugi dali značajan doprinos izučavanju pojave i uzroka neravnomjernog razmještaja proizvodnih snaga u svijetu. oni su uočili osnovne uzroke neravnomjernog razmještaja ekonomske strukture u svijetu. problem razmještaja industrije i drugih privrednih djelatnosti oni su promatrali bilo kroz utjecaj prirodnih i drugih faktora, bilo kroz prizmu komparacije troškova proizvodnje. adam smit podjelu proizvodnje po područjima promatra isključivo kao pojavu lokalne podjele rada, na koju bitno utječe vodeni saobraćaj, zbog njegove prednosti u pogledu velikog obujma robe koju prevozi, kao i niskih troškova transporta. david rikardo, kao najznačajniji predstavnik buržoaske klasične ekonomske teorije, bavio se posebno problemima poljoprivredne proizvodnje, vezujući izbor razmještaja proizvodnih potencijala za prirodne faktore. najveći domet među građanskim

62

ekonomistima u izučavanju razmještaja proizvodnih kapaciteta imao je johan fon tinen, koji je promatrao taj problem samo kroz prizmu poljoprivredne proizvodnje. poznato je njegovo učenje o topografskom razmještaju poljoprivrednih kultura, na koje nadovezuje svoje objašnjenje koncentričnih krugova. suština ove teorije svodi se na dokazivanje da prometna vrijednost poljoprivrednih proizvoda u različitim oblastima države, pri podjednakim uvjetima proizvodnje i transporta, treba da bude za onoliko niža za koliko su veći izdaci za njihovo transportovanje do tržišta, odnosno ukoliko je proizvodno područje udaljenije od tržišta, prometna vrijednost poljoprivrednih proizvoda se povećava. to, drugim riječima, znači da se udaljeniji potrošači opterećuju višom nabavnom cijenom, jer plaćaju visoke transportne troškove za poljoprivredne proizvode.

razmještaj industrijskih kapaciteta je svojevrsna komponenta raspodjele društvenog bogatstva, odnosno ukupnog društvenog fonda rada. pri tome, pod razmještajem industrije podrazumijeva se ekonomsko-geografska rasprostranjenost proizvodnih kapaciteta ove gospodarske djelatnosti. zato se problematika razmještaja industrije vezuje za određene aspekte lokacije preduzeća koja svojom pretežnom aktivnošću obuhvataju industrijski način proizvodnje. U tom smislu, razlikuje se dva osnovna kriterijuma razmještaja industrijskih kapaciteta i to:

- mikro i- makro.

pod makro aspektom razmještaja industrijskih kapaciteta podrazumijeva se problematika raspoređivanja proizvodnih kapaciteta ove djelatnosti u širim, srazmjerama, odnosno geografski određenim područjima. s druge strane, ukoliko se razmještaj ove vrste proizvodnih kapaciteta promatra sa mikro aspekta, radi se o njihovom lociranju u užim razmjerama, odnosno topografski ili urbanistički odrađenim područjima. opredjeljivanje za određeni razmještaj industrijskih kapaciteta polazi od makro aspekta, da bi se, po izboru geografske određenosti, pristupilo izboru topografskog, odnosno urbanističkog rješenja lokacije industrijskih kapaciteta.

na osnovi ovakvog svog mnogostrukog značaja za opći ekonomski razvitak društva, industrija, a posebno njene bazične grane, osigurava

63

konkretnoj zajednici da stekne, očuva i unapređuje svoju ekonomsku, a s time i političku samostalnost.

4.2. uloga mesne industrije u proizvodnji hrane

zašto bi proizvodnja mesa odnosno pilećeg mesa prvenstveno trebala biti jedna od ključnih strateških grana u Bosni i hercegovini je i ta da je pileće meso veoma popularno i na razvijenim tržištima. to se posebno može zaključiti kroz podatke koji ukazuju na prisutnost proizvodnje pilećeg mesa u sad, ne samo zbog niske cijene nego i zbog zdravstvenih prednosti u usporedbi sa drugim vrstama mesa. iako je pileće meso po svojoj cijeni relativno ili jednostavno jeftina hrana, potrošnja istog po glavi stanovnika se veoma razlikuje ovisno o razvijenosti zemlje. tako imamo da je godišnja potrošnja pilećeg mesa po glavi stanovnika u od 0,7 kg u indiji do 44 kg u sad.

Slika 4.1. Proizvodnja pilećeg mesa u odabranim državama (u milionima tona) Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

razvoj novih i uspješnih sistema proizvodnje, usvajanje novih tehnologija i uvođenje novih mesnih proizvoda na tržište učinilo je da se na globalnoj razini poveća potrošnja pilećeg mesa. pileća proizvodnja i tehnologije proizvodnje su postale veoma prihvatljive za uvođenje ovog oblika proizvodnje širom svijeta. današnji rezultat se ogleda u ekspanziji i rivalstvu na svjetskom tržištu ovim mesom i proizvodima od pilećeg mesa.

64

danas se u svijetu proizvodnja pilećeg mesa vrši primjenom najmodernije tehnologije uz korištenje naučnih metoda što ima za rezultat visoku ekonomičnost i produktivnost. U isto vrijeme na velikom prostoru u svijetu i danas se proizvodnja pilića vrši ekstenzivnim metodama a što je prvenstveno odraz siromaštva i zaostalosti u takvim zemljama. ovakvi prostori su se pokazali pogodnim za širenje ali i pojavu raznih bolesti a posebno u zadnje vrijeme smrtonosnog virusa hpn1.

ono što je na svjetskom tržištu gorući problem ogleda se u nedostatku rashladnih sistema, mi danas u Bosni i hercegovini imamo ogromne neiskorištene rashladne kapacitete, ovdje prije svih ističem rashladne kapacitete agrokomerca koji zbog problema pogrešne privatizacije ali i pogrešno vođene tranzicije već više od dvadeset godina su potpuno ne iskorišteni. ovakvo stanje je i u velikom broju mesnih industrija kako u Bosni i hercegovini tako i u mesnim industrijama koje su postojale i proizvodile u okvirima bivše državne zajednice.

na svjetskoj razini, čak i najmanje poboljšanje u smislu povećanja rashladnih kapaciteta ima za posljedicu značajno povećanje proizvodnje pilećeg mesa. iz ugla bosansko hercegovačke stvarnosti to je paradoks.

s druge strane usvajanjem najmodernijih tehnologija primijenjenih u proizvodnji brojlera, tehnologiji prerade, pakovanja, zamrzavanja, omogućilo je velikim svjetskim kompanijama fleksibilnost izvoza uz postizanje izuzetne kvalitete koja je sad pristupačna širom svijeta. kako religija i kultura na direktan način utječu i na ishranu određeni grupa danas u svijetu imamo veoma veliki broj stanovnika koji ne konzumiraju određene vrste mesa. po svojim zabranama na prvom mjestu je svinjsko meso kojem je suprotno dijametralno pileće meso koje je u stanju da zadovolji i veoma stroge kriterije koji se nameću klanjem i preradom mesa po halal ili kosher pravilima.

ovo je bitno za osmišljavanje buduće strategije razvoja privrede kroz disperziju proizvodnih pogona u skladu sa specifičnostima svake regije unutar Bosne i hercegovine. tržište na kojem se prakticira halal kao i kosher toliko je veliko da je u stanju sve proizvedeno u Bosni i hercegovini da usiše i da se to na tim tržištima ne osjeti ni u procentu od 1%.

65

koliko je prostor za razvoj i rast proizvodnje mesa namijenjenog za potrebe mesne industrije može se vidjeti i iz slijedeće tabele u kojoj se vidi potrošnja mesa po stanovniku u navedenim zemljama svijeta.

Slika 4.2. Ukupna potrošnja mesa po stanovniku (kg./osoba) Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

značaj mesa u ishrani svjetskog stanovništva može se porediti i sa standardom koji svaka zemlja ponaosob ima. tako je najveća potrošnja mesa u svijetu u visokorazvijenim i bogatim zemljama dok je u zemljama koje su u razvoju a da ne govorimo o zemljama koje ulaze u kategoriju siromašnih zemalja, daleko manja.

značaj mesne industrije se ogleda u činjenici što mesna industrija koju danas poznajemo u visokoindustrijaliziranim zemljama neposredno je oslonjena na intenzivnu primarnu proizvodnju, visoko organiziranu poljoprivredu, povoljne financijske izvore koji prate ovaj vid proizvodnje, veliki broj stručnih kadrova iz raznih oblasti, angažirane sporedne djelatnosti bez kojih ne bi bilo moguće ovako kompleksan sistem staviti u funkciju. mesna industrija nije samo klaonica i prerada mesa, ona u sebi sublimira neograničen broj faktora koji svi zajedno i nikako drugačije, mogu stvoriti ambijent sveopće privredne angažiranosti uz konstantnu podršku i razvojne poticaje države.

koliko je značajna proizvodnja mesa vidljivo je iz slijedeće tabele koja prikazuje ukupni izvoz mesa iz eU.

66

Slika 4.3. Izvoz mesa iz EU (u milionima tona); govedina, svinjetina i piletina Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

5. kRiteRiJi lokAciJe pRoiZvoDnih kApAcitetA

izbor lokacije proizvodnih kapaciteta uvjetovan je nizom različitih faktora kojima se, u znatnoj mjeri, određuje ekonomska uspješnost poslovanja budućih privrednih subjekata, ali i pridonosi razvitku date društvene zajednice. otuda je opredjeljenje za određenu lokaciju proizvodnih kapacitete nužno razmatrati kako u širem kontekstu općeg ekonomskog i društvenog značaja, tako i sa aspekta samog privrednog subjekta u čijem sastavu će poslovati tako uspostavljeni proizvodni pogoni.

polazeći od navedenih osnovnih aspekata lokacije proizvodnih kapaciteta, ekonomska teorija, ali i privredna praksa, razlikuje dvije grupe kriterija i to:

- ekonomske i- neekonomske.

također, kriteriji izbora lokacije proizvodnih kapaciteta mogu se grupisati i sa aspekta subjekata koji su zainteresovani za uspostavljanje buduće proizvodnje. U tom smislu, razlikuju se dva aspekta lokacije i to:

- šira, odnosno geografska ili makro - uža, odnosno topografska, ili mikro.

o navedenim kriterijima bilo je riječi u prethodnoj tački ovog segmenta istraživanja.

67

neovisno o primjeni navedenih grupa kriterija, pri izboru lokacije proizvodnih kapaciteta neophodno je sagledati nekoliko osnovnih uslova koji opredjeljuju uspješnost poslovanja budućih privrednih subjekata, kao i zadovoljavanje općih društvenih interesa. važniji kriteriji:

- prirodni,- saobraćajni,- ekonomski,- socijalni i- ostali.

kada se radi ekonomskim kriterijima lokacije proizvodnih kapaciteta, bilo da je u pitanju makro, ili mikro lokacija, optimalna varijanta nalazi se tamo gdje je zbir troškova transporta najniži. naime, proizvodni kapaciteti ne mogu biti blizu svih prednosti koje se razmatraju u okviru ovog aspekta lokacije. međutim, najpovoljnije je ono rješenje pri kojem se troškovi transporta ekonomskih input-a i output-a svode na najmanju mjeru. jer, u bilo kojoj varijanti lokacije neophodno je bilo dopremati materijalne resurse i radnike sa određene udaljenosti do proizvodnih pogona, bilo otpremati gotove proizvode na datu udaljenost od proizvodnih objekata do potrošača, odnosno do tržišta.

međutim, pored ekonomskih kriterija, izbor lokacije proizvodnih kapaciteta uvjetovan je i nizom ne ekonomskih faktora, kao što su opštedruštveni, ekološki, pa i politički, o čijem respektovanju vodi računa država ili lokalne uprave, ovisno od značaja koji dato poduzeće ima za zajednicu.

68

69

Drugi dio

RegionAlne SpecifičnoSti pRivReDnog RAZvoJA bih

70

71

1. nuŽnoSti pRivReDnog RAZvoJA

Bosna i hercegovina, nalazi se na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. graniči sa hrvatskom na sjeveru, zapadu i jugu, r. srbijom i r. crnom gorom na istoku. zahvata površinu od 51.197 km2

sa oko 3,800.00 stanovnika (procjena o sadašnjem broju stanovnika, zvaničan popis nije vršen od 1991 g.), glavni grad je sarajevo. do 1991 godine, Bih je bila jedna od šest konstitutivnih jedinica – republika bivše jugoslavije sa 4.377.033 stanovnika (prema popisu iz 1991). iako je od proteklog rata prošlo više od deset godina Bdp još nije uspio dostići prijeratni nivo. proizvodnja u Bosni i hercegovini zbog ratnih dešavanja pala je za oko 80%, zemlja je do krajnjih granica opterećena ne kontroliranim uvozom, danas u Bosni i hercegovini imamo evidentirano oko 41% nezaposlenih sa negativnim posljedicama u svim djelatnostima i privrednim granama koje takvo stanje sa sobom nosi. ako tome pridodamo negativne posljedice koje se odražavaju u svim drugim sferama života, Bosni i hercegovini krajnje je nužan je privredni razvoj.

Činjenice koje će se iznijeti u drugom dijelu ove knjige sigurno će pokazati ispravnost i potrebu poduzimanja hitnih mjera i planiranja dugoročne strategije razvoja privrede Bosne i hercegovine odnosno ponudit će se određeni pravci kao i smjernice privrednog razvoja.

da bi slika ukupnog stanja bila što realnije prikazana a time i sva težina problema u kojem se trenutno nalazi privreda Bosne i hercegovine navodim aktuelne i zvanične statističke rezultate vanjske trgovine Bosne i hercegovine u 2007 godini. državna agencija za statistiku objavila je da je godišnji robni i lon izvoz u 2007 godini iznosio 5,9 milijardi, a uvoz 13,9 milijardi maraka. pokrivenost izvoza uvozom je 42,7 %, i da je za 2,6 procenata manji nego u 2006 godini.

72

Slika 1.1. Mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza Izvor: Državna agencija za statistiku BiH, 2008

tabela 1.1. mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza

mjesec januar Februar mart april maj jun

izvoz 433,5 420,1 503,2 471,9 512,3 513,5

Uvoz 781,6 942,2 1158,9 1121,6 1219,7 1218,9

pokrivenost 55,4% 45,4% 43,4% 42,4% 42,0% 42,1%

Izvor: Državna agencija za statistiku BiH, 2008

tabela 1.2. mjesečne vrijednosti uvoza i izvoza

Mjesec Juli August Septembar Oktobar Novembar Decembar

Izvoz 531,9 488,6 527,4 534,5 528,5 463,5

Uvoz 1249,3 1223,5 1174,8 1317,6 1273 1217,1

Pokrivenost 42,6% 39,9% 44,9% 40,6% 41,5% 38,1%

Izvor: Državna agencija za statistiku BiH, 2008

73

za razliku od prikazanih rezultata iz 2006 godine vidljiv je povećan izvoz za 820 miliona maraka u 2007 godini, s tim da povećanje izvoza nije značajnije utjecalo na smanjenje robnog deficita koji je u 2007 godini dostigao iznos od 8 milijardi maraka.

ako navedene financijske pokazatelje pogledamo kroz broj stanovnika, pretpostavkom da Bosna i hercegovina trenutno ima 3,85 miliona stanovnika doći ćemo do podatka da je svaki građanin Bosne i hercegovine potrošio za kupovinu inozemne robe nešto više od 2.000,00 km bez da je prethodno osigurao pokriće u domaćoj reprodukciji.

analizom izvoza dolazimo do novih poražavajućih činjenica, tako čak 54,9% je izvoz nakon unutrašnje obrade (lon poslovi), potom 27,7% izvoz običnih metala, glinice, aluminija i sirovog željeza. U cjelokupnoj strukturi izvoza tek nešto oko 15% otpada na izvoz domaćih finalnih proizvoda gdje je procentualno najviše zastupljen namještaj kao i drugi proizvodi od drveta.

kako je moguće da je Bosna i hercegovina došla u tako tešku poziciju i ne mogućnost da stvori ambijent u kojem će moći svoje resurse staviti u funkciju privrednog razvoja i ekonomskog jačanja cijelog prostora?

da bi se bolje razumjele posljedice prethodno je potrebno analizirati uzroke koji su kumulativno izazvale ovakvo stanje kakvo imamo danas u Bosni i hercegovini.

Uloga Bosne i hercegovine kao federalne jedinice bivše zajednice republika koje su zajedno činile jugoslaviju, u sklopu strateškog planskog razvoja iste, bila je takva da je predstavljala sirovinsku i energijsku bazu privrednog razvoja jugoslavije. planskim razvojem Bosna i hercegovina je dobila ulogu u kojoj je bila određena za razvoj bazične i vojne industrije. Bosna i hercegovina je predstavljala veliki hidro i termo energijski potencijal, raspolagala je a i danas raspolaže sa velikim zalihama uglja i ruda metala. svojevremeno Bosna i hercegovine ostvarivala je proizvodnju preko 50% jugoslavenske proizvodnje uglja, 70% proizvodnje ruda i samih metala željeza, aluminija, olova i cinka. iako se danas malo pominje Bosna i hercegovina je proizvodila skoro 50% ukupne proizvodnje električne energije u bivšoj državnoj zajednici. najveći dio kemijske industrije (na bazi azota i klora) bivše jugoslavije bio je lociran u Bosni i hercegovini.

74

i pored toga Bosna i hercegovina je bila izrazito siromašna zemlja jer je nova vrijednost koja je stvarana na prostoru Bosne i hercegovine bila opterećena bremenom dogovorne privrede čime su najveću korist od onog što je stvarala Bosna i hercegovina imale privrede bogatih ili tehnološki naprednijih republika. ono što je Bosni i hercegovine ostajalo u 100 % procentu jest ogromno zagađenje koje je takva privreda stvarala prvenstveno iz razloga što je u tako koncipiranoj proizvodnji korištena zastarjela i visoko zagađujuća tehnologija, daleko ispod nivoa primjene novih tehnologija kao onih primjenjivanih u r. sloveniji.

osim navedenog a prije donošenja strateških planova o nužnosti razvoja privrede Bosne i hercegovine treba imati u vidu da je Bosna i hercegovina brdsko-planinska zemlja, tako da:

- 5% otpada na ravnice, - 24% na brežuljke, - 42% na planine, - 29% zauzima krš.

srednja nadmorska visina iznosi oko 500 m (na obali mora 0 m, a najviši vrhu, na planini maglić je 2387 m).

jedan od ključnih faktora bržeg razvoja privrede jesu vodeni resursi i u tom pogledu Bosna i hercegovina se može smatrati zemljom koja je bogata vodenim resursom odnosno da je zemlja koja raspolaže sa značajnim vodenim bogatstvom. slatkovodni slivovi su ključni resurs u Bih. na teritorij Bih godišnje padne oko 1250 l/m2

oborina, što, obzirom na površinu Bih, daje ukupnu zapreminu oborinskih voda od 64.000 miliona m3

vode, odnosno 2.030 m3/s. sa teritorije Bih otječe 1.155 m3/s ili u prosjeku 57 % od ukupne pale količine vode. kvalitet površinskih voda je različit od regije do regije. U donjim dijelovima nekih slivova kvalitet voda pripada iii klasi , središnji tokovi ii a izvorišta i klasi kvaliteta. posebnu vrijednost kao prirodni resursi imaju izvorišta površinske i podzemne vode.

prilikom analiziranja vode kao resursa treba imati na umu da je veliki problem bosansko hercegovačkih rijeka taj da su uglavnom niskog kvaliteta jer primaju veliki teret zagađivanja putem ne prečišćenih otpadnih voda naselja i industrije. za sad prihvatljiv kvalitet voda imamo samo u gornjim tokovima rijeka Une, sane i neretve.

75

glacijalna jezera predstavljaju rezervoare kvalitetne pitke vode koja su očuvana zahvaljujući tome da se nalaze u visokim planinskim područjima. U obalnom pojasu jadranskog mora kvalitet vode je izuzetno visok, što potvrđuju brojni bio-indikatori.

osim tog, u Bosni i hercegovini imamo ne mali broj termalnih izvora sa jako kvalitetnim sastavom vode. to isto važi i za mnoge izvore i podzemne akumulacije mineralne vode. odraz sadašnjeg stanja privrede i odnosa prema dostupnim prirodnim bogatstvima u Bosni i hercegovini se odražava i u činjenici da je iskorištenost postojećih izvora termalne vode kao i podzemnih akumulacija mineralne vode neprihvatljivo mali iako predstavljaju resurse od velike važnosti u oblasti energetike i razvoja svih oblika turizma.

U Bosni i hercegovini se nalazi 26 većih ili manjih vodnih akumulacija. mada je većina izgrađena u svrhu korištenja hidroenergije, od posebnog je značaja utjecaj ovih akumulacija na uređenje režima voda (smanjenje poplava i povećanje minimalnih protoka) kao i obezbjeđenje potrebnih količina vode za vodo-snabdijevanje i navodnjavanje.

između 80 – 90 % pitke vode u Bih obezbjeđuje se iz podzemnih voda.

ako tome pridodamo da poljoprivredno zemljište zauzima oko 2,5 miliona hektara što znači približno 50% teritorije države ili 0,7 ha/stanovniku, potencijali za privredni razvoj su izuzetni a nužnost proističe iz činjenice da danas ova zemlja u ogromnom procentu ovisi o uvozu iako je u stanju da u potpunosti zadovolji potrebe svog tržišta kad su u pitanju poljoprivredni proizvodi i proizvodi od animalnog porijekla. i ne samo to, politikom koja bi na prvom mjestu tretirala proizvodnju i stvarala uvjete za njeno unapređenje Bosna i hercegovina bi bila u stanju da veliki dio proizvoda izvozi.

mnogi faktori utječu na vrstu i sadržaj poljoprivredne proizvodnje kako kad je u pitanju agrokultura tako i kad je u pitanju stočarstvo a time i razvoj mesne industrije. jedan od ključnih faktora je i nadmorska visina jer ona uvjetuje raznolikost i mogućnost uspješne proizvodnje raznih kultura ali i tova krupne ili sitne stoke pa i peradi.

76

U Bosni i hercegovini imamo:- do 500 m nadmorske visine oko 40%, - od 500-1000 m/n.m. oko 35% površina i - iznad 1000 m/n.m. oko 25% ukupne poljoprivredne površine.

od toga na obradivo zemljište otpada 68% i livade 32%. plodno ravničarsko područje obuhvata 16%, manje plodna brdska i planinska područja 62% i mediteransko područje 22% ukupne površine poljoprivrednog zemljišta Bosne i hercegovine. prirodni uvjeti ravničarskog područja su povoljni za održivu poljoprivrednu proizvodnju i suvremeno tržišno privređivanje. Ulaganjem kapitala u suvremenu tehnologiju, sadašnji prinos bi se mogao povećati i do 50%.

- zemljišta i - iv kvalitetne klase nalaze se u dolinama rijeka Una, sava, vrbas, Bosna, drina, sana i spreča. ovdje je moguća održiva proizvodnja žitarica (pšenica, ječam, soja, kukuruz), štalski uzgoj stoke, plantažna proizvodnja voća (šljiva, jabuka, krušaka) i povrća, ljekovitog industrijskog bilja.

- U brdsko-planinskom području Bosne i hercegovine nalaze se manje vrijedne klase poljoprivrednog zemljišta (v-viii kvalitetna klasa). U ovom području je moguća stočarska i komplementarna poljoprivredna proizvodnja.

Slika 1.2. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

77

U gornjoj tabeli jasno se može vidjeti sadašnja iskorištenost zemljišta na prostoru F Bosne i hercegovine.

Slika 1.3. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

Slika 1.4. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

78

Slika 1.5. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

prilikom sagledavanja ovih resursa ne smije se isključiti činjenica da su velike površine zagađene minskim poljima što u svakom slučaju onemogućuje adekvatno korištenje tako zagađenog poljoprivrednog zemljišta i gdje je nužno da se poduzmu adekvatni zahvati na čišćenju istog od ratom zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. revitalizacija ovih područja je nužna da bi se moglo pristupiti organiziranom tovu, uzgoju domaće krupne i sitne stoke, peradi, proizvodnji čiste i ekološki prihvatljive hrane. proizvodnja koja je i ekonomski i socijalno u potpunosti opravdana.

većim uzgojem i tovom sitne i krupne stoke, neposredno bi se inicirao veći stepen obrađivanja i korištenja zemljišta za sadnju i proizvodnju određenih kultura posebice onih kultura koje su namijenjene za proizvodnju stočne hrane. ova proizvodnja bi lančano povukla za sobom podizanje nivoa iskorištenosti kapaciteta komplementarnih proizvodnji kao i hrane za ljude.

ovdje treba naglasiti da preko 30% sub-mediteranskog područja pripada planinskim pašnjacima, na kojima se po sadašnjim procjenama može uzgajati i do milion grla sitne stoke (koza i ovaca) i ne mali broj goveda kroz slobodnu ispašu. pašnjaci kao resurs danas su veoma malo iskorišteni, stanovništvo koje živi na tim područjima je prepušteno samo sebi i u najvećem broju živi ispod razine siromaštva.

79

o obrazovanosti se ne može čak ni govoriti, ali i takva obrazovna struktura predstavlja izuzetnu radnu snagu i jedan je od ključnih resursa i nezaobilazan faktor privrednog razvoja.

nužnost privrednog razvoja Bosne i hercegovine očituje se i kroz činjenicu da danas Bosna i hercegovina zbog neorganiziranosti i neodgovornog odnosa prema sopstvenim resursima nije u stanju da zadovolji ni 50% potreba tržišta za poljoprivrednim proizvodima zbog čega je velikim dijelom okrenuta uvozu hrane na što se izdvajaju ogromna financijska sredstva tako da u ukupnom uvozu na poljoprivredne proizvode se odnosi više od 50%. k tome treba dodati da je kontrola ispravnosti uvezene hrane ispod svake razine.

povećanjem poljoprivredne proizvodnje, bili bi smo u stanju, da značajno povećamo proizvodnju domaće hrane, smanjimo broj nezaposlenih, da akumulirana financijska sredstva usmjerimo na smanjenje siromaštva u Bosni i hercegovini, brže priključenje tehnološki naprednijim zemljama u regiji uz očuvanje zdrave okoline i ekosistema na cijelom prostoru Bosne i hercegovine. povećanjem poljoprivredne proizvodnje pokrenuo bi se zamajac privrednog razvoja u svim segmentima koji ga čine. nužno je da se u proizvodnju domaće hrane počnu ulagati ozbiljnija financijska sredstva, samo intenzivnom proizvodnjom mogli bi se ostvariti visoki prinosi. rezultati koje su prije zadnjih ratnih dešavanja postizali pojedini zemljoradnici kao i organizirane zadruge mogu biti primjer kako se planskim pristupom može u poljoprivredi postići visoki prinos a time i prihod koji će omogućiti pozitivno poslovanje.

U ovom dijelu iznošenjem ovih činjenica osnovna vodilja je bila usmjerena prvenstveno na potrebu nužnog razvoja poljoprivrede kao jedne od grana privrede i gdje poseban značaj može i treba da ima mesna industrija posebno iz razloga postojanja raspoloživih prirodnih resursa, tradicije, starosne strukture kao i obrazovne strukture stanovništva. Činjenice da smo zemlja koja ne raspolaže zavidnim financijskim sredstvima - kapitalom najbolje rezultate možemo postići u onim djela- tnostima u kojim nam je priroda i prirodni resursi sa malim ulaganjima najpristupačniji.

slijedeće tabele i prikazi daće pravu sliku realnih mogućnosti razvoja stočarstva i peradarstva na prostoru F Bosne i hercegovine.

80

Slika 1.6. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

Slika 1.7. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

81

o ljudskim resursima odnosno potencijalima koji se mogu iz ljudskih resursa iskoristiti u razvoju stočarstva i peradarstva više će biti riječi u poglavlju pod nazivom; obim i struktura radne snage kao faktor razvoja.

pored vodenih resursa što smo u prednjem dijelu istakli, zatim zraka koji u sadašnjim okvirima ili općem stanju zagađenosti zraka u zemljama sa visokim nivoom crne metalurgije ali i drugih industrija koje imaju nadprosječan nivo emisije štetnih gasova, Bosna i hercegovina raspolaže sa ekološki čistim zrakom koji je samo na nekim mjestima zbog vrste industrije koja tamo postoji relativno zagađen (vareš, zenica, kakanj, tuzla). Bosna i hercegovina ima veoma očuvan i čist zrak. pored navedena dva resursa Bosna i hercegovina posjeduje i treći resurs - zemlju. zemlja predstavlja posebno vrijedan resurs. zagađenost zemljišta pesticidima i drugim kemijskim elementima veoma je mala tako da se slobodno može reći da Bosna i hercegovina ima na raspolaganju bez posebnih ograničenja sva tri ključna resursa koji daju za pravo svima onima koji ovaj prostor ocjenjuju prostorom sa ogromnim potencijalom za razvoj poljoprivrede u svim njenim granama veoma prihvatljivim.

također, prilikom donošenja strateških planova i provedbenih politika treba imati na umu da su prva dva resursa (zrak i voda) djelomično obnovljiva, dok je kod zemljišta stanje posve drugačije. sanirati teža zagađenja zemljišta naprosto je nemoguće i vjerovatnoća da je moguće izvršiti detoksikaciju istog se svodi na teorijska nagađanja odnosno pretpostavke. za detoksikaciju zemljišta od pojedinih zagađenja potrebno je da prođe neshvatljivo dug vremenski period koji je potreban da bi se zemlja riješila zagađenja. kod kemijskih zagađenja po dostupnim podacima vrijeme za detoksikaciju se kreće oko 200 godina a kod radioaktivnih i više od 1000 godina. kao što smo već naglasili ovakva ili slična zagađenja nisu ozbiljnije zahvatila zemljišta u Bosni i hercegovini.

osim ovih načina zagađenja zemljišta, ono se može trajno izgubiti i stvaranjem fizičkih barijera za njegovo prirodno obnavljanje. ovdje se prije sveg misli na izgradnju raznih objekata, kao što je izgradnja saobraćajnica koje kad se izgrade predstavljaju vještačke prepreke za nesmetan protok voda a time i preduvjet za nekontroliranu eroziju. saobraćajnice utiču na promjene koje u krajnjoj konzekvenci podrazumijevaju utjecaj na mikro klimatske faktore koji su egzistirali na mikro lokalitetu do izgradnje takvih

82

ili sličnih infra-strukturalnih objekata. Čovjek je danas u mogućnosti da shodno tehničkoj opremljenosti, učini na velikom prostoru u veoma malom vremenskom periodu velike izmjena tla a time i naruši prirodnu ravnotežu navedenih resursa koji su uvjetovani jedni drugima. za razliku od prethodno navedenih zagađenja ovaj problem je jako prisutan u Bosni i hercegovini. prije rata, godišnje se gubilo prosječno 5.200 hektara poljoprivrednog zemljišta zbog izgradnje raznih stambenih objekata i infrastrukture, danas je to stanje daleko teže jer ne postoji institucionalno uređenje i kontrola izgradnje, čak i kad se radi o legalnim projektima i njihovoj provedbi. na otklanjanju ovih ili sličnih problema, u budućnosti će se morati obratiti posebna pažnja, posebno kroz pravno reguliranje ove oblasti.

zemljište nije samo fabrika hrane, nego i pitke vode, jer ono upija, pročišćava i čuva oborinske vode, koje kasnije, kao podzemne vode višestruko koristimo za svoje potrebe, za potrebe agrara, stočarstva ali i za obnavljanje flore i faune u cijelom eko sustavu. mnogi odgovorni planeri prostornog uređenja i donosioci odluka o upotrebi poljoprivrednog zemljišta za izgradnju objekata nisu svjesni koje sve posljedice mogu da izazovu izgradnjom objekata i infrastrukture bez prethodno temeljito urađenih studija izvodljivosti sa posebnim dijelom u kojima će se utvrditi moguća štetnost po okoliš i postojeći biljni i životinjski svijet. samo usklađen razvoj sa prirodnim zakonima koji ne poznaju improvizaciju daje rezultate na dug period, omogućuje da i buduće generacije imaju pravo da koriste prirodne blagodati kao i koristi koje takvim pristupom ostaju i poslije onih koji su započeli sa njihovim korištenjem.

ogromna prostranstva sadašnjeg krša u hercegovini i zapadnoj Bosni rezultat su nekadašnjeg pogrešnog korištenja zemljišta na nagibima (ovdje su najgore posljedice nastale divljom sječom i krčenjem šuma ali i pogrešnim iskorištavanjem tla u poljoprivredi).

erozije i poplave poljoprivrednog zemljišta ugrožavaju prinos ali i mogućnost da se sa prihvatljivom sigurnošću može planirati prihod sa uzoranih i agrotehničkim mjerama tretiranih površina.

Iz sveg navedenog može se bez mnogo dvoumljenja istaći potreba nužnosti privrednog razvoja Bosne i Hercegovine koja će kroz dobro osmišljenu strategiju i kratkoročne planove rezultirati velikim brojem novih radnih mjesta, smanjiti sadašnji debalans između uvoza i izvoza,

83

stvoriti uvjete za ekspanzijom komplementarnih proizvodnji, u krajnjem promijeniti ukupan ambijent življenja na prostoru Bosne i Hercegovine. Nužno je da se pristupi disperziji proizvodnih pogona u skladu sa specifičnostima koje svaka regija ima, čuvajući na taj način postojeći eko sustav i ne remeteći tradiciju koja je na tom području nametnula jedan s prirodom komplementaran način života u skladu su postojećim oskudnim resursima i ljudskim navikama.

Pogubnost nekontroliranog uvoza najbolje ukazuje koliko je nužno da se osmišljeno i planski pristupi privrednom razvoju i to na svakom dijelu Bosne i Hercegovine. Da se pritom postupa s najvećom pažnjom i odgovornosti, koja mora biti rezultat stručnosti i znanja.

da bi smo svemu tome pristupili s namjerom da promijenimo sadašnju sliku stanja u privredi, treba znati, da je jedna od otežavajućih okolnosti u razvoju suvremene intenzivne poljoprivredne proizvodnje i velika iscjepkanost i usitnjenost zemljišnih posjeda. mjerama agrarne politike treba stimulirati procese arondacije i okrupnjavanja posjeda, što će omogućiti primjenu suvremene agrotehnike i postizanje viših prinosa. obzirom da je ovaj rad prvenstveno baziran na mesnoj industriji i stvaranju preduvjeta koji će omogućiti da se u Bosni i hercegovini sukladno resursima koje posjedujemo razvije jedna snažna i od državnog interesa mesna industrija, posebnu pažnju smo usmjerili na razvoj poljoprivrede koja mora da bude tehnički izvodljiva, ekološki prihvatljiva, društveno odgovorna i nada sve razvojna. ovim bi smo stvorili uvjete koji bi omogućili zadovoljenje ljudskih potreba u hrani uz očuvanje prirodnih resursa, nezagađene prirode i neugrožene biološke raznovrsnosti. drugim riječima, svoje potencijale bi usmjerili u pravcu kultiviranog i odgovornog razvoja koji ne bi smio radi profita i blagostanja jedne generacije ljudi, ugroziti normalan život budućih generacija, a što je intencija sadašnjeg odnosa prema dobrima koja su nam dana na privremeno korištenje. ovim principima treba se rukovoditi pri planiranju svih agropolitičkih, ekonomskih, agrotehničkih i zootehničkih mjera prilikom strateškog planiranja razvoja agrara i proizvodnje zdrave hrane u budućnosti. prije svega ovo se odnosi na racionalno korištenje i čuvanje zemljišta kao glavnog resursa u proizvodnji hrane.

individualna poljoprivredna gazdinstva su usitnjena i bez tržišne orijentacije proizvodnje nemoguće je učiniti iskorak iz sadašnjeg velikim

84

dijelom ekstenzivnog oblika proizvodnje i privređivanja. nizak nivo obrazovanosti, informatičke nepismenosti učinilo je da nema protoka stručnih informacija (smjernica), marketinga, menadžmenta, globalne strategije i podrške razvoja, garantiranih cijena, jedinstvene poslovne politike, informacionog sistema, obrazovnih, naučnih i stručnih ustanova, zakonodavstva, standardizacije plana i programa.

nestalo je bosanskohercegovačko selo, time i motiv izbjeglih i raseljenih lica da se stvarno vrate na selo i da svojim radom stvore novu vrijednost koja će im omogućiti zadovoljavajuću ekonomsku egzistenciju. disperzijom proizvodnih pogona adekvatno potencijalima svakog područja procesi napuštanja sela bi se u svakom slučaju zaustavili a u višoj realizaciji projekta došlo bi i do stvaranja uvjeta u kojim bi se život od proizvodnje i poljoprivrede na selu nametnuo kao prihvatljivo rješenje materijalne i ekonomske egzistencije velikog broja radno sposobnih ljudi koji bi selo promatrali iz sasvim drugog ugla.

ovim bi se promijenio i odnos prema privatnoj inicijativi i poduzetništvu u poljoprivrednoj proizvodnji, jer bez mladih i obrazovanih ljudi nema niti ideja niti inicijative koja je prijeko potrebna kao preduvjet za promjenu ukupnog stanja u poljoprivredi i proizvodnji.

koliko površnost, ne znanje i ne stručnost može pogubno djelovati može se zaključiti i iz činjenice da je veliki broj uvezene stoke u zadnjih desetak godina iako kvalitetnih sorti oboljelo ili nije u stanju da ni približno da onaj kvalitet pod kojim je ista uvezena. Bez obzira da li se radi o donacijama od strane raznih organizacija i stranih vlada, ili uvezeno redovnim putem, poguban rezultat proističe iz činjenice da su projekti realizirani angažmanom nestručnih lica. grla su davana osobama koje nisu bile spremne da zadovolje sve potrebe i uvjete koje takva stoka zahtjeva, niti su imale potrebna pred znanja za bavljenje stočarstvom, bez obzira da li se radilo o proizvodnji mlijeka ili tovu stoke za potrebe mesne industrije. veliki je problem što u Bosni i hercegovini nije uveden tržišni model farmerskog uzgoja stoke.

Svjetska kretanja na tržištu mesa mogu biti jedan od ključnih pokazatelja opravdanosti investiranja u stočarstvo kao jednu od grana koja je u stanju da stalnim rastom potreba za hranom u svijetu kontinuirano pospješuje privredni razvoj u Bosni i Hercegovini.

85

rekordni izvoz mesa u svijetu dostignut 2005 godine, (govedina, svinjetina, puretina) od strane vodećih svjetskih proizvođača, dostigavši rekordnih 18,6 miliona tona.

liberalizacija tržišta, poboljšana efektivnost proizvodnje, ekonomski rast i razvoj svjetskog stanovništva, glavni su razlozi rasta mesne industrije u svijetu u proteklom periodu. osim toga, promjene koje su se dešavale na financijskim tržištima kroz kontinuiran rast cijena mesa potvrdile su da bolesti koje su se pojavile u zadnje vrijeme kao što je kravlje ludilo, ptičji virus i sl. nisu bitno uticale na ovaj rast.

najveći svjetski izvoznici mesa su:

tabela 1.3.

redoslijed država procent u ukupnom

svjetskom izvozu

količina u milionima tona

1. Brazil 28% 5,2

2. sad 21% 3,8

3. evropska unija 14% 2,6

4. canada 9% 1,7

5. australija 8% 1,5

6. ostali 20% 3,8

Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

U prkos cijenama i carinama kao i drugim barijerama koje postoje ključna uvozna tržišta mesa rusija i japan i dalje nastavljaju sa ubrzanim razvojem i sve većom potrebom za mesom i mesnim prerađevinama.

također, razlog zbog koje je Brazil uspio da se nametne kao vodeća zemlja izvoznica mesa u svijetu, jest primjena novih tehnologija prehrane, stvorenim uvjetima za nesmetan i siguran plasman stranog kapitala i stvorenog ambijenta u kojem se potiču raznim mjerama investicije. iskustva i rezultati rasta mesne industrije u svakom slučaju pokazuju rezultat dobre politike naspram razvoja privrede i domaće proizvodnje sa svim što ono u sebi na kraju donosi za domaću privredu.

86

pokazatelji srednjoročnog razvoja mesne industrije na svjetskom nivou iskazuju pozitivan rast, prvenstveno kad je u pitanju proizvodnja pilećeg i svinjskog mesa, dok bi kod proizvodnje goveđeg mesa moglo doći do stagnacije a time i do pada njegove cijene, kao posljedica reformi u zemljama evropske unije kao i kretanja na svjetskom tržištu mesa. procjene su da će potrošnja mesa po glavi stanovnika u periodu do 2012 godine se uvećati za oko 2,2%.20

problem koji je već istaknut u prethodnom dijelu a koji se odnosi na usitnjenost privrednog zemljišta i potrebe da se hitno pristupi okrupnjavanju istog u Bosni i hercegovini, vidi se i iz zaključaka donesenih na 26. evropskoj konferenciji o prehrani u evropi i učešću na svjetskom tržištu hrane, koja je održana u pragu 2005 godine u kojim se daju smjernice o potrebi okrupnjavanja stada na način da se u svakom poveća broj grla uz smanjenje postojećeg broja stada. ovakvi zaključci se temelje na potrebi što veće ekonomičnosti pri proizvodnji, radi osiguranja konkurentnosti mesa sa evropskog tržišta ponudi mesa na svjetskom tržištu. sve to nameće sve veća globalizacija svjetskog tržišta mesa, ogromne konkurencije i sve većeg rasta broja stanovnika na zemlji a time i sve većim potrebama za hranom. također tendencija sve veće kontrole ispravnosti prehrambenih proizvoda je sve prisutnija a posebice kad su u pitanju proizvodi animalnog porijekla. i u ovom dijelu naša zemlja zaostaje za zemljama eU ali i zemljama u okruženju.

U skladu sa ovim zaključcima unutar eU najviše je postigla Češka i Ukrajina čija stada prelaze brojke od 100 grla. iza Češke i Ukrajine je danska koja je uspjela da u posljednjih pet godina se približi broju od 100 grla u stadu.

osim toga, ovakvim okvirima unutar Ue postiže se veća cijena rada, veća ukupna cijena koštanja, veća cijena korištenog zemljišta a sve kao posljedica visokih standarda zaštite okoliša u zemljama eU.

i ovi parametri moraju biti uzeti prilikom donošenja srednjoročnih razvojnih planova u Bosni i hercegovini kad je u pitanju proizvodnja mesa, korištenje zemljišta za proizvodnju hrane za tov stoke ili peradi iz razloga, da se u periodu ubrzane tranzicije Bosne i hercegovine, privreda ove zemlje što više prilagodi važećim standardima unutar eU.

20 izvor: department of poultry science, auburn University australija

87

otkako je čovjek u potpunosti preuzeo pod svoju kontrolu proizvodnju pilića od jaja do pileta vještačkim putem, on je uspio da na direktan način rješava pitanje snabdijevanja tržišta potrebnim količinama pilećeg mesa. procjene su da se na svjetskoj razini na godinu proizvede inkubiranjem oko 30.000.000.000 (trideset milijardi) pilića, i da taj broj ni blizu ne zadovoljava rastuće potrebe za hranom u svijetu. kad bi se pileća industrija bazirala na mogućnostima koje bi mogla da ostvari proizvodnjom pilića prirodnim putem ne bi bila u stanju da zadovolji ni približno sadašnje potrebe iako ni sa ovim brojem to u potpunosti ne uspijeva uzmemo li u obzir ne mala područja gdje i pored današnje tehnologije i globalnog tržišta vlada glad.

kad već navodimo proizvodnju pilećeg mesa treba naglasiti da je uopšteno proizvodnja pilećeg mesa bila oko 70 miliona metričkih tona (mt) u 2000 godini, uz prosječan godišnji rast od 5,3 % u toku zadnje četiri dekade. trenutno sad, kina, eU i Brazil su glavni proizvođači piletine, sa ukupnom stopom od 65% ukupno proizvedenog pilećeg mesa u 2000 godini. proizvodnja pilećeg mesa se povećala od 60 godine prošlog vijeka na ovamo, po prosječnoj stopi od 10,2% u Brazilu, 7,7% u kini, 4,3% u sad i 4,0% u eU. 21

ekspanzija u snabdijevanju svjetskog tržišta pilećim mesom prestala je biti isključivo u rukama razvijenih zemalja. zbog velikog broja faktora koji su išli u prilog razvoju peradarstva u nerazvijenim zemljama, proizvodnja piletine u istima je po obimu i količini nadišla proizvodnju u razvijenim zemljama. U toku zadnje četiri dekade stopa rasta proizvodnje pilećeg mesa u nerazvijenim zemljama dostigla je nivo od 7,4%. 22

Širom svijete piletina se nametnula kao najtraženiji mesni proizvod i taj trend se nezaustavljivo nastavlja.

U ovom trenutku sad su vodeći proizvođač piletine u svijetu. godišnje se u sad proizvede 14.000.000 metrički tona(mt) pilećeg mesa i 2.400.000. metrički tona (mt) purećeg mesa.

21 izvor: department of poultry science, auburn University australija22 izvor: department of poultry science, auburn University australija

88

s druge strane kina je najveći svjetski proizvođač pačijeg mesa 1.900.000 metrički tona(mt) i guščijeg mesa 1.800.000 metrički tona (mt), godišnje.23

sektor pileće proizvodnje na svjetskom tržištu snabdjevanja mesom ima dinamičan rast, kako u proizvodnji tako i u potrošnji počevši od osamdesetih godina prošlog vijeka.

rast potreba za mesom veoma se dobro vidi iz slijedeće slike,

slika 1.8. Ukupna potrošnja mesa po stanovniku (u kg.) izvor: iowa state University /državni univerzitet iowa (sad)

jedan od razloga ovakvog uspjeha u proizvodnji pilećeg mesa veže se uz vertikalnu integraciju industrije, relativno niske cijene prehrane i naprednijoj proizvodnji.

piletina i kokošja jaja su i dalje najefektivniji i najekonomičniji način unošenja životinjskih proteina.

“međunarodno tržište pilećim proizvodima je u 2001 godini prešlo je 6.000.000 metričkih tona (mt). proizvodnja pilećeg mesa u sveukupnoj proizvodnji u sad čini 18%.”24

23 izvor: department of poultry science, auburn University australija24 izvor: department of poultry science, auburn University australija

89

kroz demografski porast stanovništva, raste i potreba za životinjskim proteinima . s tim u vezi pileće meso se pokazalo kao omiljena hrana kod potrošača širom svijeta izuzimajući one skupine koje zbog kulturnog naslijeđa ili religioznog osjećaja ne konzumiraju pileće meso. i kod ovog podatka treba imati u vidu da se radi o zanemarljivo malom procentu stanovnika koji zbog ovih ili sličnih razloga ne konzumiraju pileće meso.

godišnji rast broja stanovnika u svijetu je oko sto miliona što se direktno odražava i na sve veću potražnju za kvalitetnom, sigurnom i zdravom hranom, i tu piletina je bez konkurencije. kad je u pitanju potrošnja mesa po glavi stanovnika na prvom mjestu je pileće meso i prerađevine od pilećeg mesa kao i pileća jaja.

jedino planskom proizvodnjom u uvjetima koji će poticati istu, omogući će se veća efektivnost a time i proizvodnja koja će biti u stanju da kontinuirano zadovoljava potrebe rastućeg na prvom mjestu domaćeg stanovništva ali i šansa da se kroz izvoz postigne veći ekonomski Bosne i hercegovine. dešavanja na globalnom tržištu direktno će se odražavati i na potrebe i zadovoljavanje potreba stanovništva u Bosni i hercegovini.

“da bi se nametnuo standard kvalitete, higijene i kontrole koji će biti jednak za sve na međunarodnom tržištu formirane su međunarodne organizacije sa različitim djelokrugom rada i odgovornosti, tako da imamo:

Who (svjetska zdravstvena organizacija)1. Fao (organizacija za hranu i poljoprivredu)2. icmsF (međunarodna komisija za mikrobiološke specifikacije u 3. prehrani)Wto (svjetska tržišna organizacija)4. tBt (tehničke barijere na tržištu)5.

navedene organizacije razvile su vodič za jednakost u međunarod-nim standardima s ciljem zaštite zdravlja potrošača i osiguravanja fer uvjeta na svjetskom tržištu.

kad gledamo na međunarodnu tržišnu ekonomiju, proizvodnja piletine će nastaviti da se povećava u onim zemljama koje imaju prirodne resurse, razvijenu ekonomsku politiku i političku otvorenost za investiranje biznismena.

90

mnoge države ili regioni s druge strane će nastaviti svoju borbu na ovom tržištu ili zbog ograničene infrastrukture ili zbog nedovoljno razvijene politike (u vezi sa zaštitom okoliša, poreznom politikom, politikama u vezi tržišta, itd).”25

2. DRuštveno političkA StRuktuRA boSne i heRcegovine

sadašnja društveno politička struktura u Bosni i hercegovini zasigurno predstavlja jedan od faktora koji onemogućuje uspostavu ambijenta u kojem bi se stvorili toliko potrebni uvjeti ra razvoj i pokretanje privrede prvenstveno kroz proizvodnju. Bosna i hercegovina je zbog velikog broja manjkavosti koje je u sebi sublimirala dogovorna privreda i centralno upravljanje ali i utjecaj koji je Bosna i hercegovina imala u bivšoj državnoj zajednici pola stoljeća, primarno razvijala industriju a unutar nje tešku ili crnu metalurgiju, najvećim dijelom za potrebe vojne industrije bivše jna. tako je Bosna i hercegovina imala veliki broj vojnih postrojenja na koja su neposredno bile vezane željezare. prevelik broj radnika koji su radili u takvim a nakon rata u potpunosti uništenim i tehnološki zastarjelim privrednim gigantima ostali su bez radnog odnosa i mogućnosti da osiguraju za sebe i svoju porodicu ekonomsku egzistenciju. i u to vrijeme kad je Bosna i hercegovina bila centar crne metalurgije poslije makedonije bila je najsiromašnija republika u bivšoj socijalističkoj jugoslaviji.

rat u Bosni i hercegovini je uz to, zatekao veoma loše stanje u poljoprivredi koja je prvenstveno bila u rukama pojedinaca (privatno vlasništvo), posjedi su bili mali i neprofitabilni uz činjenicu da je i tad Bosna i hercegovina bila ovisna o uvozu hrane.

ono što se može odmah na početku naglasiti jest, da Bosnu i hercegovinu od raspada bivše državne zajednice karakterizira ogroman broj neriješenih pravno, političkih i etičkih pitanja počev od dana priznanja neovisnosti (01.03.1992g.) odnosno potpisivanje dejtonskog mirovnog sporazuma u američkom gradu daytonu 21.12.1995 g.

25 izvor: department of poultry science, auburn University australija

91

Bosna i hercegovina spada u izrazito male zemlje i po veličini ( 51.129 km2 tu smo na 124 mjestu u svijetu) i po broju stanovnika ( 3.992.205 podatak iz 2002 g. tu smo na 119 mjestu na svijetu). sredstvo plaćanje je konvertibilna marka (100 pfeninga), glavni grad je sarajevo, sastoji se od dvije jedinice tj. r. srpska i Federacija i distrikta Brčko.

na čelu zemlje se nalazi predsjedništvo koje ima tri člana (jednog Bošnjaka, jednog srbina i jednog hrvata), mandat traje četiri godine s tim da se predsjedavajući mijenja unutar njih trojice svakih osam mjeseci. predsjedništvo izravno bira narod i to Federacija bira hrvata i Bošnjaka a r srpska srbina. predsjedavajućeg vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava parlamentarna skupština. predsjedavajući vijeća ministara zatim imenuje ministre.

parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i hercegovine. ima dva doma: dom naroda i predstavnički dom.

dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (pet hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz r srpske (pet srba).

predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u r srpskoj.

najvišu i konačnu instancu u pravnim pitanjima u Bosni i hercegovini predstavlja Ustavni sud Bosne i hercegovine. ima devet članova tako što se četiri biraju iz predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz narodne skupštine r srpske. preostala tri člana bira predsjednik europskog suda za ljudska prava nakon što prethodno obavi konzultacije sa predsjedništvom Bosne i hercegovine.

ono što nije slučaj u r srpskoj i što joj u svakom slučaju daje ne malu prednost u smislu efikasnijeg funkcioniranja, Federacija je dodatno opterećena podjelom na deset kantona i to:

Unsko-sanski1. posavski2. tuzlanski3. zeničko-dobojski4. Bosansko-podrinjski5.

92

srednje bosanski6. hercegovačko-neretvanski7. zapadnohercegovački8. sarajevski 9.

hercegbosanski10.

pored državnog nivoa, entitetskih nivoa, Federacija je dodatno opterećena time što svaki kanton ili županija ima svoju skupštinu i kantonalne vlade. rezultat takvog ustrojstva jest ogromno izdvajanje na opću potrošnju čime je onemogućeno stvaranje povoljnih uvjeta za povećana izdvajanja za potrebe razvoja privrede tj. proizvodnje.

Ukupna slika dodatno se usložnjava lošom političkom klimom. Uzroci su najvećim dijelom vezani za netom završeni rat, postojanje temeljnih ne slaganja viđenja Bosne i hercegovine kao države, budućnosti Bosne i hercegovine, unutrašnjeg ustrojstva, i mnogo drugih sadržaja koji bi svojim uređenjem stvorili pretpostavke za potpuno drugačijim organiziranjem države a time i njene efikasnosti.

nespremnost da se prihvate kompromisna rješenja, pitanja koja sad nisu u mogućnosti da se kao problemi prevaziđu, ostave za neko drugo vrijeme, postala su osnovna preokupacija aktuelnih političkih struktura.

za nastanak jednog novog ambijenta, zdrave atmosfere sadašnja vlast na svim nivoima u cijeloj Bosni i hercegovini trebala bi poduzeti sve da uspostavi:

Uređeno, slobodno i jedinstveno bosanskohercegovačko tržište, - bez domaćih trgovinskih i političkih barijera,

stimulativan poreski sistem u poljoprivredi, kako bi bh. proizvodi - bili zaštićeni od sada evidentne nelojalne konkurencije domaćih uvoznika, odnosno stranih proizvođača hrane, često nestanda -rdnog, veoma sumnjivog i neprovjerenog kvaliteta, da domaći proizvodi bar donekle budu konkurentni stranim, koji su,najčešće subvencionirani od svojih vlada, ili regionalnih ekonomskih grupacija,

Učiniti sve da se omogući povratak seoskog stanovništva, odnosno - zemljoradničkih izbjegličkih porodica na svoja predratna imanja,

93

uz prethodnu obnovu kuća, jer bez njihovog povratka nemoguće je ozbiljno razmišljati o intenzivnoj poljoprivredi,

izvrši revitalizaciju sela, aktivnim mjerama i poticajima potakne - samo-zapošljavanje seoskog stanovništva na predratnim poljoprivrednim imanjima,

jasno podrži političkim, socijalnim i ekonomskim mjerama - stanovništvo u poljoprivrednoj proizvodnji,

Usvoji zakon o poljoprivredi koji će biti racionalan, operativan i - primjenjiv i paralelno njemu donese propise, na državnom nivou, za zaštitu poljoprivrednog zemljišta, kao ključnog resursa za život stanovništva, od ne namjenskog korištenja i uzurpacije,

izradi dugoročne programe razvoja poljoprivredne proizvodnje - posebno za ravničarska, brdska, planinska i mediteranska područja,

osigura optimalna sredstva za razvoj poljoprivrede i sela.-

za razvoj zemlje potrebno je poduzeti niz mjera koje imaju za cilj - poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja stanovništva. to se postiže legislativnim, edukativnim, podsticajnim i prinudnim (zakonodavnim) mjerama i aktivnostima. da bi Bosna i hercegovina uspostavila odnose koji će rezultirati privrednim razvojem, nužno je da se sagleda demografska slika i struktura njenog stanovništva (starosna, radna, obrazovna i socijalna), kako bi se mogla kreirati adekvatna strategija i program uspostavljanja održivog razvoja. potrebno je da se činjenica o postojanju tri naroda sa svim svojim kulturno historijskim naslijeđem iskoristi kao velika prednost ovog prostora i stavi u funkciju boljitka svih državljana Bosne i hercegovine.

94

Slika 2.1. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

dejtonskim sporazumom uspostavljeno je novo ustrojstvo Bosne i hercegovine, stvoreni su uvjeti za normalizaciju života, pristup tranzicijskim procesima, izvrši prelazak na tržišne uvjete ekonomske privrede, izvrši demokratizacija života, izgradi institucionalna struktura ukupnog sistema vlasti, odnosno da se kulturna i demokratska dostignuća eU osiguraju za svakog građanina Bosne i hercegovine. ponuđena šansa ni po koju cijenu se ne smije ispustiti, ako ni zbog kog drugog onda zbog onih kojima u naslijeđe trebamo ostaviti život i slobodu a ne agoniju bezvremenskog traganja u bolji život.

tranzicija podrazumijeva i promjene u oblasti društvenih odnosa, pravnog poretka, političkog i ekonomskog sistema, vlasničke osnove, funkcija i prirode državne uprave ali i građanina sa svim njegovim pravima i slobodama koje ima i koje može da u novim demokratskim uvjetima ostvari.

zbog niza politički nepremostivih razlika, među političkim partijama ali i narodima i pored ogromnog angažmana međunarodne zajednice u političkom, vojnom, policijskom i financijskom pogledu, koja je uslijedila nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma, proces normalizacije života, privredni razvoj Bosne i hercegovine ide veoma sporo. suočeni smo sa čestim intervalima potpunog zaustavljanja integracijski procesa uz

95

nesagledive posljedice po standard i uvjete življenja za najveći broj građana ove zemlje.

navodeći ove činjenice kojim je opterećena Bosna i hercegovina željelo se naglasiti koliko je i najmanji uspjeh u privredi u ovakvim uvjetima značajan i daje nadu da će se kroz privredni razvoj i ekonomsko jačanje Bosne i hercegovine lakše pronalaziti i rješenja za sada nepremostive političke barijere.

ipak u proteklom periodu značajno su poboljšani i normalizirani odnosi sa susjednim zemljama, stvoreno je povoljnije teritorijalno i sigurnosno stanje, a time i ekonomsko socijalne pretpostavke za ekonomski oporavak zemlje. od stepena normalizacije međudržavnih odnosa zavisi i ekonomska stabilnost kao pretpostavka normalizacije socijalne pozicije stanovništva, koja je danas u Bosni i hercegovini izuzetno nepovoljna ili preciznije rečeno, na najnižoj razini socijalne izdržljivosti. s obzirom da je privreda i ukupna infrastruktura zemlje bila povezana sa zemljama nekadašnje zajedničke države, prirodno je da tokovi privrednog povezivanja moraju ići sa onim kojima je ta privredna povezanost građena više od pola stoljeća.

3. SpecifičnoSti pRivReDnog RAZvoJA poJeDinih RegionA

prema ekonomskom leksikonu, regija je „određeno područje koje se mjestom u društvenom gospodarstvu, proizvodnoj orijentaciji, raspoloživom bogatstvu, ostvarenom dohotku itd. izdvaja kao zasebna gospodarska cjelina“.26

Jackson R.W. navodi: „ regija se najčešće definira kao geografsko područje koje je manje od nacionalnog teritorija u kojemu se nalazi. tako regija može biti grad, županija, skupina županija ili država. regije se nužno ne poklapaju s administrativnim granicama, jer njihovo određivanje ovisi o pitanju koje se razmatra ( na primjer područje tržišta rada, područje riječnih slivova i slično)“.27

26 izvor: ekonomski leksikon; leksikografski zavod „miroslav krleža“ i masmedia; zagreb,1995

27 izvor: „The Web book of regional science“ http://www.regio-hr.com/regio.php 28.11.2005.

96

da bi jedna država mogla da optimalno funkcionira u svom punom kapacitetu mora da posebnu pažnju obrati na ravnomjeran razvoj svih svojih regija. ovakvim pristupom se postiže privredna i socijalna kohezija odnosno smanjuju se razlike između bogatih i siromašnih regija.

U dosadašnjoj praksi odnosno provođenju strategije razvoja u Bosni i hercegovini najveći značaj pridavao se rudnim nalazištima kao odrednicama regionalnog razvoja. tako je, zbog rudnih nalazišta kuhinjske soli region tuzle je svoj koncept razvoja usmjerio u pravcu kemijske industrije koja je gradila prerađivačke kapacitete i finalne proizvodne linije na bazi sirovine kuhinjske soli.

trebalo je i previše vremena da se filozofija poslovanja usmjeri u pravcu kako bi se što više ugradilo ljudskog kreativnog znanja u tehnološkim linijama i da finalni proizvod sa što manjim učešćem sirovine na tržištu postigne što veću cijenu.

U jednoj fazi razvoja efekti su se mjerili u ostvarenim tonama i prebačajima u planu proizvodnje, dok je financijska računica, posebno ostvarene dobiti ili rentabilnosti na svjetskom tržištu bila zanemarivana.

sličnim principima se pristupalo strategiji razvoja zeničkog područja, gdje je prioritet dat nalazištima uglja kao sirovinskoj komponenti u strukturi proizvodnje crne metalurgije.visoke peći i prerada metalne rude postala su odrednica i specifična orijentacija u razvoju regije zenica.

regionalni razvoj Banjalučke i mostarske regije jednim djelom se zasnivao na prerađivačkim kapacitetima poljoprivrednih kultura voća i povrća. izuzetno povoljna klima za proizvodnju voća kao što je jabuka, kruška, trešnja, šljiva ili u hercegovini grožđe, mandarina, breskve, višnje, kivi i sl. za tržišne viškove koji se nisu mogli plasirati u sirovom stanju neophodni su bili prerađivački kapaciteti.

regija oko Bihaća posebno se ističe postojanjem velikih površina pod pašnjacima kojima posebno pogoduje povoljna nadmorska visina što sve zajedno omogućuje dobre uvjete za stočarstvo. Ukupno poljoprivredno zemljište je preko 90% u privatnom vlasništvu što sve zajedno daje vizure strateškog razvoja ovih prostora.

U svome razvoju holandija je regiju koja je svoj standard gradila na iskorištavanju treseta stimulativnim mjerama preorjentisala u proizvođače

97

povrća i cvijeća zbog velike potražnje za ovim artiklima u susjednoj njemačkoj. rezultat koji je postigla holandija sa ovakvim projektom veoma dobro je poznat ali kao model dobre poslovne orijentacije i strateškog planiranja nije iskorišten.

komparativne prednosti pojedinih regiona ogledaju se u :nalazištima rudnih i energetskih sirovina- klimatskim pogodnostima koje imaju značajan utjecaj na veće - prinose određenih poljoprivrednih kulturapovoljnim geoprometnim položajem, izgrađene infrastrukture- blizina potencijalnih tržišta za plasman proizvoda- tradicija proizvodnje određenih artikala- povoljnoj cijeni radne snage, stečenim navikama, obrazovne - strukturevodenih resursa-

veoma je važno da se djeluje na regionalnoj razini te da se identično načinu koji je svojim instrumentima odredila eU uspostave fondovi za regionalni razvoj.

„Regionalni gospodarski razvoj je pokretanje ekonomskih procesa i korištenje resursa prihvatljivih za regiju što rezultira u održivom razvoju i željenim gospodarskim rezultatima za regiju, u skladu s vrijednostima i očekivanjima poduzetništva, građana i posjetitelja. ovaj pristup pokušava uravnotežiti kvalitativne i kvantitativne ciljeve gospodarskog razvoja“ 28

Uspješna je samo ona regionalna politika koja vodi računa o specifičnostima područja na koji se odnosi, mora biti tržišno orijentirana, usredotočena na znanje i učenje, podrška privrednim subjektima na svojoj regiji mora biti jasna i konkretna uz angažman na socijalnom planu. svaka regija je specifikum za sebe i nije prihvatljivo ili bolje rečeno poželjno preslikavati politike drugih regija na svoju regiju misleći kako će uspješna politika na nekoj drugoj regiji polučiti iste ili približno slične rezultate. takav pristup u potpunosti je pogrešan i u pravilu daje negativne rezultate.

28 izvor: http://www.regio-hr.com/regio.php 28.11.2005

98

ciljevi regionalne politike unutar Bosne i hercegovine trebali bi u svom krajnjem rezultatu da:

smanje razlike između razvijenih i nerazvijenih regija1. povećaju privrednu snagu regija i na taj način cijele države2. povećaju zaposlenost u regijama3. postignu socijalno-ekonomsku koheziju svih regija unutar Bosne 4. i hercegovine

krajnji cilj ravnomjernog regionalnog razvoja treba da se iskaže kroz povećanje efikasnosti nacionalne privrede. Uravnotežen privredni razvoj zemlje svakako bi zaustavio velike ekonomske migracije stanovništva koje zbog sadašnjeg stanja i odnosa prema proizvodnji odnosno poljoprivredi sve više svoju egzistenciju pokušava osigurati pronalaskom zaposlenja u gradovima. ovakva politika ima izrazito negativne posljedice po sveukupni razvoj privrede u cijeloj zemlji. posebno iz razloga što najveći broj lica koji migriraju spadaju u radno aktivnu populaciju ostavljajući na selu stare i iznemogle nesposobne da svojim radom sebi obezbjede dovoljne prihode.

ovdje treba imati na umu da manje razvijene regije nisu interesantne investitorima i takve regije imaju veoma mali obim investicija što im dodatno onemogućuje brži razvoj a time i sliku sveukupnog ekonomskog stanja u regiji.

država mora biti svjesna ovakvog trenda i svojim strukturnim intervencijama financiranim iz proračuna riješiti ovaj problem ili ga postepeno smanjivati do razine približne jednakosti.

s toga prioritet regionalne politike u Bosni i hercegovini mora:

1. stvoriti ambijent u kojem će se motivirati naučno-istraživački rad i poduzetništvo, omogućiti da znanje nađe svoje mjesto u industriji, stvoriti zdravu političku, privrednu, tržišnu i financijsku klimu za razvoj poduzetništva;

2. osigurati punu zaposlenost i ne diskriminirajući pristup, omogućiti prekvalifikaciju ili radi stvaranja novih mogućnosti za zapošljavanje, prilagoditi obrazovni sistem potrebama tržišta rada i koncepta o potrebi „cijelo-životnog učenja“;

99

3. stvoriti tržište rada koje će moći zadovoljiti potrebe privrede i koje će uvažavati socijalne i regionalne razlike;

4. stvaranje mreže prometnica i infrastrukture radi boljeg povezivanja regija;

5. razvoj treba biti u skladu sa životnom sredinom a najbolji način da se okoliš zaštiti i sačuva jest, uvođenje novih tehnologija obnovljivih izvora energije.

danas su u Bosni i hercegovini regionalne razlike vrlo istaknute i uzrok tome može biti neki od slijedećih problema u nekim slučajevima više njih zajedno:

nizak nivo proizvodnje;1. enormno velik uvoz;2. ovisnost o uvozu;3. nizak nivo kao i spori rast Bdp;4. velika nezaposlenost;5. neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom;6. slaba obrazovna struktura;7. neusklađena pravna regulativa na cijelom prostoru Bosne i 8. hercegovine, itd.

sve ovo ili većina navedenog obilježava mnoge regije u Bosni i hercegovini (za Federaciju se može reći i kantone iako oni nisu stvarni odraz pojma regija sa svim osobinama koje one u sebi sublimiraju), a uzrok ovakvom stanju i problemima svakako je doprinio netom završeni rat sa ratnim razaranjima, veoma loše provedene privatizacije, ambijent u kojem se do krajnjih granica izdržljivosti destimulira proizvodnja a kao primarno naglašava trgovina i sl.

kako bi Bosna i hercegovina postigla uravnotežen privredni rast, svoju privrednu politiku treba temeljiti na regionalnom pristupu.

100

4. fAktoRi RegionAlnog pRivReDnog RAZvitkA

4.1. Društveno - politički faktori

politički faktor nesporno predstavlja jedan od glavnih temelja za razvoj tržišne ekonomije kao preduvjet razvoja privrede a time i proizvodnje u cjelini. promjena političkog sustava u postsocijalističkim zemljama omogućila je razvoj demokratskog društva i tržišne ekonomije.

tržišna ekonomija nije moguća bez “jake države” jer konkurencija i liberalno tržište ne mogu sami proizvesti privredno blagostanje. 29

Uloga politike je stvaranje i zaštita institucionalnog okvira, a ne usmjeravanje privrednih procesa. sudjelovanje pojedinca u privrednom i društvenom životu zahtijeva i adekvatno obrazovanje koje se stječe u sistemu koji određuje država. Upravo taj sistem mora biti prilagođen potrebama razvoja privrede Bosne i hercegovine. danas to u svakom slučaju nije i što se veoma dobro vidi kroz strukturu nezaposlenih a prijavljenih na biroe rada gdje više od 60% čine kadrovi iz neproizvodnih djelatnosti.

dakle, privreda treba institucionalni okvir koji poticajno djeluje na njen razvoj putem uvažavanja načela tržišne ekonomije. privatizacijom društvenog vlasništva i upravljanje poduzećima moralo je doživjeti promjene od dotadašnjeg oblika radničkog samoupravljanja preko radničkih vijeća.

i ovdje je u potpunosti zakazao sistem koji je a što su rezultati privatizacije u svom krajnjem rezultatu potvrdili ušao u ovaj proces potpuno nepripremljen, sa nesposobnim i dovoljno stručnim kadrovima, čime su nastali takvi oblici privrednih društava koje realno ne poznaje niti bivši niti sadašnji oblik privrede.

Bilo je potrebno da se kroz proces privatizacije izvrši i promjena strukture vlasništva iz državnog u privatno ali i načina upravljanja što je sa uspjehom provedeno u veoma malom broju društava.

29 izvor: (stemmler – 1990; 154).

101

4.2. ekonomski faktori

„vjerujem u materijalizam. vjerujem u sve blagodeti zdravog materijalizma, dobru hranu, suhe kuće, suhe noge, kanalizaciju, cijevi za isušivanje, toplu vodu, kupaonice, električne svjetiljke, automobile, dobre ceste, svijetle ulice, duge praznike daleko od seoske zastupljenosti, nove zamisli, brze konje, ugodan razgovor, kazališta, opere, orkestre, sastave zabavne glazbe - vjerujem da je sve to za svakoga. Čovjek koji umire bez poznavanja tih stvari, može biti izabran kao svetac i tako bogat kao pjesnik. no to je usprkos, ne zbog oskudice.“30

procjene kao i određena istraživanja ukazuju da od pet milijardi stanovnika na zemlji, jedna petina živi u potpunom siromaštvu a koje samo po sebi izaziva krize i česte nemire unutar stanovništva koje živi na takvim prostorima. danas imamo izobilje na strani industrijaliziranih zemalja među kojima prednjače sad kao i zemlje eU i s druge strane zemlje kod kojih je per capita daleko ispod prosjeka koji imamo u industrijaliziranim zemljama.

U slijedećoj tabeli prikazan je u milionima tona uvoz mesa u zemlje azije iz kojeg se jasno vidi po količini uvezenog mesa razlika između visoko razvijenih i nerazvijenih privreda.

Slika 4.1. Uvoz mesa u Aziju (u milionima tona) Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

30 izvor: Francis hackett , ekonomija , paul , a. , samuelson , William , d , nordhaus, str. 702 , mate doo , zagreb , 2000

102

siromaštvo, nizak dohodak koji ne dozvoljava da čovjek sebi omogući osnovne uvjete za normalan život odražavaju se kroz ukupan kvalitet života. U siromašnim zemljama dužina života je znatno kraća u odnosu na prosječni životni vijek u visokorazvijenim zemljama.

s toga je teško je teško prihvatiti da pored sistema u kojima vlada izobilje imamo sisteme u kojim vlada krajnje siromaštvo, glad i bolest. zaključak koji se sam po sebi nameće u vidu pitanja, jest; mogu li dijelovi svijeta sa visokim standardima uživati u svojim blagodatima ako odmah pored njih žive narodi u potpunom siromaštvu.

Slika 4.2. Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

ovo je važno imati na umu i kod donošenja strateških odluka, planova razvoja zemlje, odnosno domaće privrede da se postigne prihvatljivo ravnomjeran razvoj svih regija u Bosni i hercegovini u skladu s resursima i mogućnostima svake regije.

posljedice siromaštva kao i ne ravnomjernog razvoja veoma dobro se mogu vidjeti iz slijedeće tabele:

103

tabela 4.1. Bdp

BRUTO DOMAćI PROIZVOD

per capita

skupina zemalja

pučanstvo1990.

(milijuni)

Ukupni1990.

(milijarde $)

razina1990.

($)

rast1969.-1990.

(% god.)

nepis-menostodraslih

1990.(%)

očekivanotrajanje

života prirođenju (godina)

ekonomije sa niskim dohotkomkina i indijaostale zemlje

1.9831.075

619307

360320

3,71,7

3745

6555

ekonomije s nižim srednjim dohotkom(na primjer, Čile, Filipini, malezija)

629 930 1.530 1,5 25 65

ekonomija s višim srednjim dohotkom(na primjer, Brazil, koreja, meksiko)

458 1,520 3.410 28 16 68

ekonomije s visokim dohotkom(na primjer, sjedinjene države,japan, Francuska)

816 16,316 19,590 2,4 4 77

Izvor: World Bank, World Development Report, 1992 (World Bank, Washington 1992

važni pokazatelji za različite skupine zemalja. zemlje je razvrstala svjetska banka u četiri glavne skupine ovisno o njihovim dohodcima per capita. za svaku se skupinu navodi mnoštvo pokazatelja ekonomskog razvoja. zapazite da zemlje sa niskom dohotkom imaju visoku nepismenost i nisko očekivanje života.

različite zemlje imaju i različite potencijale i dobra koja su im na raspolaganju ali ma koliko neka zemlja imala na raspolaganju prirodnih dobara, neće biti u stanju da ih stavi u funkciju ukoliko nije razumnom politikom kroz dug period pristupila ulaganjem u ljudski kapital. ljudski resurs je jedan od temeljnih faktora na kojem počiva ekonomska stabilnost svake zemlje i što je zemlja siromašnija prirodnim dobrima to je obaveza ulaganja u ljudski kapital značajnija i prema svakom članu zajednice odgovornija.

104

Slika 4.3. Izvor: Iowa State University /Državni univerzitet Iowa (SAD)

industrijalizacija zemlje u razvoju je jedini put ulaska u krug zemalja koje se smatraju naprednim.

s tim u vezi nepismenost se može smatrati jednom od najvećih prepreka ili barijera za izlazak iz kruga nerazvijenih u krug zemalja u razvoju sa tendencijom dostizanja standarda razvijenih zemalja.

“ekonomski rast u zemljama u razvoju nije različit: sredstvo ekonomskog napretka mora ležati na ista četiri točka, bez obzira na to koliko je zemlja bogata ili siromašna.

imajte na umu da su četiri točka rasta: sposobnost ljudi1. prirodna bogatstva2. tvorba kapitala3. tehnologija.“4. 31

prema podacima koji su navedeni u knjizi „ekonomija“ paul a. samuelson i William d. nordhaus, vidljivi su ogromni problemi koje

31 izvor: samuelson, paul; nordahaus, William, ekonomiks, str.704, mate, zagrab, 2000

105

imaju siromašne zemlje a koji se tiče rasta siromaštva. prema maltusovoj baštini siromašne zemlje nisu u stanju da kroz privredni razvoj zadovolje potrebe svakodnevnog rastućeg broja stanovnika i što u konačnici dovodi do stagnacije ekonomskog rasta, tako da se dobija slika sve većeg zaostajanja.

za razliku od visoko razvijenih zemalja u nerazvijenim zemljama prirast stanovništva je zakonski reguliran sa osnovnom namjerom da se nekontrolirani prirast zaustavi. mnoge zemlje su primjenjivale različite metode s tim da je r kina u tome otišla najdalje predviđajući za prekršitelje dozvoljenih kvota broja djece i konkretne sankcije.

zbog svih tih mjera sa 42 rađanja na hiljadu stanovnika došlo se do broja od 30 rađanja što je ipak još daleko iznad 13 rađanja na 1000 stanovnika u razvijenim zemljama.

ako ovaj problem sagledamo iz ugla Bosne i hercegovine slika sve više poprima karakteristike demografske slike razvijenih zemalja, ipak ono po čemu je Bosna i hercegovina daleko iza razvijenih zemalja ogleda se kroz broj nepismenih, prilagođenom obrazovanju, produktivnosti zaposlenih, radnoj motiviranosti, zdravstvenim sposobnostima zaposlenih, organizaciju i kvalitet zdravstvene zaštite svih populacija prvenstveno onih koji nemaju uredan radnopravni status, mogućnošću usavršavanja, danas poznatog pod nazivom, cjeloživotno učenje.

za život u jednoj zajednici od velikog značaja je postojanje i funkcioniranje prijeko potrebne infrastrukture a na prvom mjestu se ističe dostupnost pitke vode, električne energije, izgrađenih sistema za pročišćavanje i odvod otpadnih voda, saobraćajnica u svakom dijelu zemlje. i zbog ovih činjenica veoma je važno da se vodi veoma odgovorna briga o ravnomjernom razvoju svih regija u Bosni i hercegovini. s toga je strategija disperzije proizvodnih pogona od velikog značaja jer se samo takvim pristupom stvara ambijent ali i motiv za život na cijelom prostoru Bosne i hercegovine. također, svjesni činjenice da su posljedice rata u velikoj mjeri ostavile ne male prostore bez stanovništva, da su ti prostori danas devastirani u svakom pogledu, provođenjem ovakvih politika stvorili bi se uvjeti održivog povratka ali i bržeg prevazilaženja ratom nametnutih barijera i nerazumjevanja.

106

sasvim je razumljivo da u Bosni i hercegovini ne postoje uvjeti postizanja prosječnih prihoda na godišnjem nivou kakve imamo u visokorazvijenim zemljama i koji su prosječno 20.000$ (sjeverna amerika) ali mi trebamo težiti da naš prosječni dohodak bude što više iznad 3.000$ što predstavlja granicu prosječnih dohodaka u siromašnim zemljama.

U svemu veoma je važna sposobnost ljudi, stečene radne navike koje čovjek nosi sa sobom. sposoban čovjek uvijek se može staviti u funkciju optimalnog korištenja i raspolaganja preostalim ekonomskim faktorima razvoja.

ono s čim se danas suočava privreda Bosne i hercegovine posljedica je velikog zaostatka u izgradnji strateških infrastrukturnih objekata.

„predvodnice u tempu rasta ulažu barem 20% proizvodnje u tvorbu kapitala. za razliku od toga, najsiromašnije poljodjeljske zemlje mogu često uštedjeti tek 5% nacionalnog dohotka. osim toga, pretežan dio niske razine štednje ide na opskrbu većeg broja pučanstava stanovima i jednostavnim oruđima. malo preostaje za razvoj.“32

danas Bosni i hercegovini upravo nedostaju strateški infrastrukturni objekti ili kapitalna dobra koja će poduprijeti proizvodnu strukturu ekonomije. ovdje se prije svega misli na autoceste, telekomunikacijske sisteme, primjenu informatike, elektrane, itd. također, zbog veoma složenog institucionalnog uređenja, gdje se ogromna sredstva iz budžeta koriste se za finansiranje potrošnje, socijalne momente, naprosto nije moguće da se smanjenjem tekuće potrošnje ne ugrozi egzistencijalni standard življenja.

Bosna i hercegovina se realno nalazi u uvjetima siromaštva jer 40% nezaposlenih, uvoz koji nekoliko puta premašuje izvoz, nepostojanje zaštitnih mehanizama na domaćem tržištu, nekonkurentnom domaćom proizvodnjom, ostvariti štednju kroz koju bi se osigurala buduća potrošnja u ovim uvjetima je neostvarivo.

mogućnost štednje u Bosni hercegovini u ovakvim uvjetima koja bi predstavljala osnov za izgradnju kapitalnih dobara naprosto je neizvodiva.

32 izvor: samuelson, paul; nordahaus, William, ekonomiks, str.704, mate, zagrab, 2000

107

U ovakvim uvjetima i raspoloživa oskudna prirodna dobra nije moguće staviti u funkciju niti se njima u potpunosti koristiti.

trend u Bosni i hercegovini je pojava raznih fondova iz kojih se finansiraju razni projekti ali prvenstveno projekti kozmetičke prirode. sredstva iz ovih fondova nisu namijenjena u svrhu neposrednog investiranja u proizvodnju i stvaranje pozitivnog poslovnog ambijenta. posljedica ovih investicija nije stvaranje nove vrijednosti iz koje bi se u kasnijoj fazi finansirala potrošnja. najveći broj investicija se usmjerava u stvaranje boljih uvjeta rada i pružanja usluga u organima uprave, izgradnji infrastrukture koja nije od posebnog značaja za promjenu stanja u privredi i koja za našu privredu nisu od posebnog značaja. privatni kapital koji sa sobom donose strane kompanije nije usmjeren u pravcu stvaranja domaćih visokoobrazovanih kadrova, koji bi bili u stanju da svojim znanjem i stručnošću nadomjeste strane kadrove koji u pravilu prate takve kompanije, ovakva politika ima za cilj da korištenjem jeftine radne snage, slabe konkurencije, ne uređenog tržišta, osiguraju što veći profit. njihova strategija nije usmjerena u pravcu osnaživanja domaće privrede, podizanja standarda, već da mogu u najkraćem roku otići za boljim profitom bilo gdje u svijetu.

ovako korištena sredstva iz fondova i sličnih izvora koja se ne ulažu u ljudski kapital na prvom mjestu, ne kontrolirano zadužuju zemlju sve do trenutka kad Bosna i hercegovina ne bude u mogućnosti da odgovori na preuzete obaveze. posudi i investiraj siguran je put u financijsku krizu velikih razmjera.

kao primjer mogu nam poslužiti privrede država južne amerike koje su dovedene u stanje kronične nelikvidnosti, koje nisu u stanju da izmiruju prispjele obaveze, čestim reprogramiranjem postojećih dugovanja zapadaju u sve dublju dužničku krizu i ovisnost o povjeriocima.

sadašnja politika u Bosni i hercegovini velikim koracima ide u smjeru prezaduženih zemalja, jer robni deficit u 2007 godini od 8 milijardi maraka jasno ukazuje na smjer u kojem ide Bosna i hercegovina.

kako smo već naveli, četvrti točak ekonomskog razvoja predstavlja tehnologija i bar u tom dijelu zemlje u razvoju imaju mogućnost da preuzimanjem već postojećih tehnologija, nastalih kao rezultat mukotrpnih istraživanja i tekuće štednje razvijenih zemalja, mogu iste nabaviti na

108

tržištu i staviti u funkciju razvoja sopstvene privrede. ovim zemlje u razvoju eliminiraju gubitak u vremenu potrebnom da se otkriju nove tehnologije ali i konkretno primjene u praksi. ipak ni ova prednost nije namijenjena za svaku zemlju jer ukoliko u tim zemljama nije prethodno izvršeno ulaganje u ljudski kapital koji će biti sposoban da primjeni nove tehnologije, postojanje istih za takve zemlje neće imati nikakav značaj.

Slika 4.4. Začarani krug siromaštva Izvor: Samuelson, Paul; Nordahaus, William, Ekonomiks, str.704, Mate, Zagrab, 2000

okretanje tehnološkim rješenjima i savremenim tehnologijama do kojih su stigle druge zemlje ne smije niti treba da bude, nešto što se ima smatrati pogrešnim jer za to postoji niz primjera koji upućuju na ispravnost prihvatanja tuđih tehnoloških izuma a prije svega se tu ističu sad i japan.

Uzlet privrede sad i japana zasigurno se velikim dijelom bazira i na preuzimanju inozemne tehnologije, efikasnim metodama primjene. i sve to ne bi bilo moguće da sad svojom strategijom, nisu osigurale sve potrebnu visokorazvijenu infrastrukturu, kvalificirane znanstvenike, stručne i osposobljene kadrove, ambijent za poduzetništvo i ključ cijelog projekta, dostatan kapital.

danas je Bosni i hercegovini veoma važno da se što prije i u što kraćem vremenu priključi krugu zemalja u razvoju, da u tom procesu mak-simalno koristi tehnička i tehnološka rješenja drugih zemalja paralelno sa stvaranjem potrebnih uvjeta za primjenu istih.

109

„jedna je između ključnih zadaća ekonomike razvoja, poticanje poduzetničkog duha. zemlja ne može opstati bez skupine vlasnika ili menadžera voljnih da preuzmu rizike, da otvore nove pogone, da usvoje nove tehnologije, da se suprostave razdoru i da uvoze nove načine poslovanja. država može pomoći poduzetništvo pružajući obimne usluge za poljodjelce obrazujući i obučavajući radnu snagu, osnivajući škole za menadžment i osiguravajući da sama vlada ima zdrav pogled na profite i privatnu inicijativu.“33

veoma je važno da se razumije značaj stvaranja uvjeta za poslovanje, da se stvore mehanizmi koji će djelotvorno štititi privatni kapital, omogućiti mu da se oplodi i tako motivira investitora. također, ulaganje u ljudski kapital, izuzetno je značajan segment budućeg razvoja i jačanja. tom pitanju posebna pažnja se iskazuje u privrednom društvu „lijanovići“ gdje je značaj ulaganja u ljudski kapital istaknut kao primaran. poseban primjer za to je proizvodni pogon u velikoj kladuši gdje na sto zaposlenih deset zaposlenih su inženjeri prehrambene tehnologije. prosjek koji je daleko iznad najboljeg prosjeka u Bosni i hercegovini.

ovakva poslovna politika jasno iskazuje opredjeljenje ovog giganta u mesnoj industriji ne samo u okvirima Bosne i hercegovine i primjer je za sve druge u domaćoj privredi, kojim putem ići u usvajanju novih tehnologija i tržišta i kako stvarati uvjete za budućnost takvog privrednog subjekta.

ekonomski cilj alokacije proizvodnih kapaciteta je uspostavljanje optimalnog korištenja proizvodnih faktora, radne snage i sredstava za proizvodnju uvažavajući komparativne prednosti pojedinih geografskih regiona i resursa sa kojima region raspolaže.

postoje direktni i indirektni ekonomski interesi svake države u optimalnom regionalnom razvoju.

nerazvijene regije su obično imale više stope nataliteta, što je za svaku društveno političku zajednicu predstavljao dodatno složeniji problem. za takve regije bilo je teže obezbjediti zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, što je u nadležnosti državnih institucija.

33 izvor: samuelson, paul; nordahaus, William, ekonomiks, str.705, mate, zagrab, 2000

110

optimalnom alokacijom se pokušavalo razriješiti pitanje makro-ekonomskih problema kao što su :

- zaposlenost- nezaposlenost- smanjenje vanjsko trgovinskog deficita, povećanjem proizvodnje

artikala koji se uvoze ili povećanjem izvoza konkurentnih proizvoda- nedostatak budžetskih sredstava u fondovima, kako bi se povećalo vlastito finansijsko učešće namijenjeno za budžetsku potrošnju za zdravstvo i školstvo

- racionalnijim korištenjem lokalnih resursa

visoke stope nezaposlenosti su uzročnik socijalne nesigurnosti i krize te imaju direktne i indirektne posljedice na nadgradnju i finansiranje budžetskih korisnika.

stope nezaposlenosti iznad 10% predstavljaju ozbiljnu krizu u jednom društvu, dok stope nezaposlenosti iznad 25% predstavljaju dodirivanje granice siromaštva te alarmantnu ekonomsku i socijalnu krizu.

zahvaljujući velikom broju građana koji rade u inozemstvu te ulažu u izgradnju i kupovinu nekretnina u Bosni i hercegovini, te velikim financijskim tokovima koji se direktno ne evidentiraju odnosno velikom broju radnika koji rade na „crno“ kao i životu u zajednicama sa roditeljima, granica realnog siromaštva i opšti socijalni bunt se odgađa.

paradoks makroekonomske situacije u Bosni i hercegovini ogleda se u činjenici da i sa stopom nezaposlenosti iznad 40%, ne privatiziranim poduzećima u kojima ako ništa drugo vrijedi infrastruktura: pristupni putevi, lokacija zemljišta pa i dio hala, u centralnim financijskim institucijama se ostvaruje konstantno povećanje deviznih rezervi koje se ne ulažu u ekonomski kvalitetne projekte koji bi ovu mučnu sliku promijenili.

kako objasniti situaciju da je procenat obrađenih poljoprivrednih površina iz godine u godinu niži a da cijene poljoprivrednih kultura imaju stalni trend povećanja.

sa aspekta cijena ponuda i potražnja niveliraju cijene ali kako objasniti da je cijena uvozne banane u maloprodaji 0,5 eUr, a cijena

111

domaće trešnje 1,5 eUr. međutim ohrabruje trend izgradnje vlastitih voćnjaka koji će značajnije prinose imati već za nekoliko godina.

kako objasniti činjenicu da se u Bosnu i hercegovinu uvozi preko 50% potrebnih prehrambenih artikala a da procenat obrađenih poljoprivrednih površina iznosi svega jednu četvrtinu.

pored makroekonomskih efekata optimalnom alokacijom se postižu i mikroekonomski efekti, kao što su:

specijalizacija određene proizvodnje- ostvarivanje i pokretanje viših faza prerade koje zahtijevaju veće - učešće stručnog primjenjivog znanjaveće iskorištavanje primarne sirovine odnosno resursa- postizanje mjerljivih rezultata kao što su produktivnost, - ekonomičnost i rentabilnost.

4.3. kulturološki faktori

pored već navedenih faktora, veoma važnu ulogu imaju kulturološki faktori, koji se posebice ogledaju kroz sami odnos među spolovima, grupama koje žive unutar jedne zajednice, snošljivosti među njima, kulturnom nasljeđu svake od tih grupa i cjeline sa onim naslijeđima koja su postala opće dobro svih bez obzira na pripadnost nekoj od postojećih grupa.

kulturološki faktor predstavlja vrlo osjetljivi segment života i on u pravilu ističe dobre ali i negativne tečevine naslijeđa. ovdje prije sveg mislimo na postojanje jednakosti u univerzalnom značenju te riječi. postojanje bilo kakvog vida diskriminacije direktno će se odraziti na kvalitet i način života neke od grupa, pa tako treba vidjeti da li svaka grupa ima ista prava kad je u pitanju obrazovanje, pravo na rad u skladu s kvalitetama i stručnosti, pravo na korištenje naprednih tehnologija, pravo na pristup informacijama, pravo na politički rad i političko djelovanje, i sl.

jasno je da se iz ovako postavljenih činjenica može sa velikom sigurnošću procijeniti mogućnost pokretanja određene proizvodnje, njenog sadržaja, obima i ambijenta o prihvatljivosti iste u skladu sa kulturološkim faktorima koji postoje i koji nameću jedan specifičan model življenja na konkretnom prostoru.

112

kao primjer ove teze u dole prikazanoj tabeli jasno se može vidjeti razlika u postotku nepismenosti između žena i muškaraca.

Slika 4.5. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

ako analiziramo podatke koje je iznio statistički zavod koji se odnose na učešće nepismenih među spolovima vidljiv je učinak kulturološkog faktora odnosa među spolovima u Bosni i hercegovini.

tako imamo da smo 1981 g. procentualno imali 14,5% ukupno nepismenih od toga 5,5% muškaraca i 23,3% žena. prilikom popisa izvršenog 1991 godine procent nepismenih smanjen je na 9,9% od toga 3,4% muškarci i 16,4% žene. i kad ove pokazatelje podijelimo na dobne grupe od 10 do 19, zatim od 20 do 34 godine i dobnu skupinu koja obuhvata 65 godišnjake i dalje vidljivo je da su razlike u procentima nepismenih među spolovima veoma male u prvoj grupi tako po popisu iz 1981 godine imamo 0,6% muškaraca i 1,3% žena, 1991 godine imamo 0,7% muškaraca i 0,9% žena, već u drugoj skupini koja obuhvata starosnu dob od 20 do 34 godine iz popisa urađenog 1981 godine imamo nagli skok nepismenosti koda žena tj. 5,2% za razliku od muškaraca koji se zadržavaju na 1,0%, kod popisa iz 1991 godine vidljiv je trend smanjenja nepismenih kod žena ali i dalje je srazmjer nepismenih kod žena za duplo

113

veći nego kod muškaraca, tako imamo 0,7% nepismenih muškaraca i 1,7 nepismenih žena.

analiziranjem rezultata popisa 1981 godine kod dobne skupine od 35 do 64 godine dobijamo rezultat da imamo 6,8% nepismenih muškaraca i 39,0% nepismenih žena, kod popisa a što smo već naglasili u 1991 godini vidljiv je trend opadanja procenta nepismenih iako je i dalje ne srazmjer među spolovima više nego očit, muškarci 3,6% nepismenih i 22,1% nepismenih kod žena.

na kraju u zadnjoj dobnoj skupini koja obuhvata stanovnike od 65 godina pa nadalje u popisu iz 1981 godine imamo 39,8% nepismenih muškaraca i 75,9% nepismenih žena dok kod popisa iz 1991 godine imamo 18,5% nepismenih muškaraca i 54,1% nepismenih žena.

iz navedenog mora se ovaj faktor uzimati u obzir kod planiranja privrednog razvoja i na samoj mikro razini jer a i to je svojstveno različitostima da je u nekim regijama obrazovanost na relativno visokoj razini a da u isto vrijeme imamo određena područja sa izuzetno niskom stopom obrazovanosti i pismenosti.

U prvoj fazi razvoja ovaj faktor se mora uzeti u obzir kod planiranja ljudskih resursa i potrebe investiranja u ljudski kapital.

4.4. etnički faktori

etnički faktor kao sublimat nacionalnog interesa ne smije se zanemarivati ni kad je riječ o privrednom razvoju i njenom funkcioniranju s tim da on ne bi smio biti prenaglašen pogotovo što Bosna i hercegovina i danas kad su posljedice prethodnih ratnih dešavanja naglašene velikim brojem migracija i preseljenja na prostore u kojima većinu čini grupa sa istim etničkim predznakom ipak je zadržala i dovoljan broj onih koji su ostali da žive na svojim ognjištima u sredinama u kojim njihova etnička skupina čini manjinu. ovdje se prije sveg treba imati na umu da velikim dijelom postojeća etnička skupina direktno utječe svojim kulturno ideološkim naslijeđem i na način poimanja mnogih stvarnih događanja u i oko istih a time i najprihvatljivijem načinu komuniciranja sa okruženjem. to kulturno historijsko naslijeđe uz pripadnost određenoj kulturi vjero ispovijesti diktira između ostalog i uzuse koje tržište mora da poštuje i da slijedi. ovo bi se najkraće moglo objasniti s činjenicom

114

da je ne prihvatljivo bilo kakvim planom razvoja poljoprivrede planirati razvoj određene djelatnosti na prostoru one etničke grupe kojoj je to neprihvatljivo, bez obzira da li to bio razlog čisto kulturološke prirode, tradicije ili vjerskim nasljeđem.

ipak, za razvoj Bosne i hercegovine od presudnog je značaja da sadašnje uređenje poprimi karakteristike normalne parlamentarne demokracije sa tendencijom da se smanji uloga etničkog faktora čime bi se zasigurno ubrzali integracijski procesi približavanja Bosne i hercegovine krugu zemalja koje imaju visoku razvijenu parlamentarnu demokraciju sa izgrađenim institucijama koje imaju kapacitet i instrumente da očuvaju jedinstvo jednakosti svakog pojedinca kako po pravima unutar jedne zajednice tako i po obavezama i odgovornostima. iako etnički faktor može biti bogatstvo što i jeste u normalno uređenim društvenim zajednicama gdje više etničkih grupa normalno i s punim uvažavanjem se odnose jedna prema drugoj na prostoru Bosne i hercegovine on još i sad više služi kao barijera nego prednost.

Slika 4.6. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2007 Statistical Yearbook

115

Slika 4.7. Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2007 Statistical Yearbook

punu slobodu čovjek bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadao može imati samo u onoj društvenoj zajednici u kojoj ima mogućnost da konzumira sva dobra koja ta zajednica u okviru svojih kapaciteta može da osigura svakom pojedincu ostavljajući mu pri tom osjećaj slobode pri odabiru sveg na što ima pravo.

kad imamo zajednicu ili državu a Bosna i hercegovina u punom smislu riječi to jest, u kojoj preko 40% građana nema radni odnos, pritom navoditi osnovna elementarna prava unutar iste gubi svaki smisao jer samo radno angažiran čovjek u stanju je da ispuni svoju misiju odnosno da živi život dostojan čovjeka.

4.5. obim i struktura radne snage kao faktor razvoja

socijalna pozicija bh. stanovništva je izuzetno teška. nju ilustrira nekoliko faktora:

više od polovine stanovništva je izvan procesa rada i mogućnosti da - svojim radom osiguraju egzistenciju sebi i svojoj porodici. prema mjerilima međunarodne organizacije rada stopa nezaposlenosti u Bih, dakle zbirno uzimajući stanje u oba entiteta, iznosi oko 40%, što čini 15% radno sposobnog stanovništva. to je daleko najveći broj nezaposlenih u evropskim zemljama. ako se ovom doda

116

broj osoba koje koriste boračko-invalidsku zaštitu kao i korisnike raznih oblika socijalne zaštite, onda se dobije izuzetno teška slika socijalnog stanja stanovništva Bosne i hercegovine. veliki broj stanovnika ne živi od vlastitog rada i izvora koji su - rezultat rada, posebno u poljoprivredi, jer nisu u mogućnosti da obrađuju vlastitu zemlju, jednim dijelom što im nije vraćena u posjed a drugim što zbog ekonomskog stanja u kojem se nalaze nisu u mogućnosti stvoriti pretpostavke za početak proizvodnje, odnosno nisu u mogućnosti da obrađuju i koriste vlastitu zemlju. ogroman je broj penzionera u odnosu na broj zaposlenih tj. onih - koji svojim doprinosom financiraju penzione fondove. veliki broj nezaposlenih radnika, koji formalno-pravno imaju - status zaposlenog lica, ali zbog nepotpune pravne uređenosti sfere rada, evidentiraju se kao uposlene osobe (u statusu su čekanja na posao iako je ovaj institut ukinut on i danas formalno egzistira obzirom da veliki broj radnika dolazi na posao bez obaveze vršenja bilo kakvog rada osim stvaranja još veće dubioze u privrednom društvu u kojem se vodi kao radnik). takvih je prema sadašnjim procjenama u Bih oko 200.000. U procesu vlasničke pretvorbe i prelaska na tržišno privređivanje - procjenjuje se da će preko 80.000 sada „zaposlenih“ radnika u Bih ostati bez posla, ovo su procjene sindikata u Bosni i hercegovini.

Slika 4.8 Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 Statistical Yearbook

117

radi dobijanja jasnije slike iznijećemo određene podatke iz 1987. godine kada je u Bosni i hercegovini bilo zaposleno 1,076.000 ljudi, ili svaki četvrti stanovnik. međutim, u kasnijim godinama broj zaposlenih je stagnirao da bi 1990. godine (bez lica angažiranih u poljoprivredi) broj zaposlenih bio smanjen na 1,054.000.

Ukupna zaposlenost u Bih se početkom 2000 godine kretala u okvirima (podaci iz lsms-a) 999.500 zaposlenih osoba, od kojih je 638.000 (63,8 %) u zvaničnom sektoru. Bih je poslije rata bilježila «rast bez zapošljavanja», što govori u prilog ogromne brojke od 361.500 (36,2%) zaposlenih u nezvaničnom sektoru. prema istom izvoru, proporcija zaposlenih u nezvaničnom sektoru osjetno je viša u rs (41,4%) nego u FBih (32%).

radna snaga u zvaničnom sektoru znatno je starija danas nego 1990. godine. s druge strane, mladi i nekvalificirani radnici su potisnuti u nezvanični sektor. nezadovoljavajuće je učešće žena u radnoj snazi: u FBih, žene su zastupljene oko 30%, a u rs oko 39% radne snage.

prisutna je diskriminacija kod zapošljavanja po više osnova: etničkoj pripadnosti, starosnoj dobi, spolu.

prema zvaničnim podacima, iz 2000 godine stopa nezaposlenosti iznosila je gotovo 41 procenat. međutim, podupirući tezu o postojanju nezvaničnog sektora, svjetska banka u nekoliko svojih studija (baziranih na podacima iz lsms), navodila je da bi stvarna stopa nezaposlenosti u Bih mogla iznositi oko 16,4% (za FBih: 16,9%, a za rs: 15,8%).

prema istraživanjima svjetske banke, u prosjeku se u Bih na posao čeka duže od tri godine. starija generacija (35 do 55 godina) traži posao duže od pet godina.

Činjenica je da je razvoj Bih od 1995. godine bio zasnovan i na zaposlenosti u ne zvaničnom sektoru. to je, između ostalog, omogućilo mnogim porodicama u Bih da ostanu iznad linije siromaštva. ipak, postojanje nezvaničnog sektora u daljem razvoju Bih nije poželjno zbog:

- nepovoljnog utjecaja na efikasnost i jednakost, - velikog broja radnika bez prava na socijalno i penziono osiguranje,- nepovoljnog utjecaja na budžet i fondove penzionog i zdravstvenog

osiguranja.

118

danas su razlozi za tešku materijalnu i socijalnu poziciju stanovništva su različiti. navodimo samo neke, koji su dominantni i koji bitno određuju socijalno-egzistencijalnu poziciju stanovništva:

nemogućnost velikog broja ljudi da se vrate u svoje domove i mjesta prijeratnog boravka. prema nepotpunim podacima, preko 750 000 stanovnika u Bosne i hercegovine se smatra da su raseljena ili izbjegla lica i nisu u mogućnosti da raspolažu sa svojom imovinom, prije svega nepokretnom, kao što je zemlja, kuća, stan i sl. prema, također, približnim podacima oko 900.000 stanovnika se smatra izbjeglim licima i nalaze se u trećim zemljama. proces povratka stanovništva u proteklih nekoliko godina tekao je veoma sporo;

nemogućnost zapošljavanja mladih ljudi, ali i svih drugih koji su ostali bez zaposlenja. ratom je uništena, gotovo u cijelosti, privreda, fabrike, ali i onesposobljena privredna infrastruktura;

neuređena legislativa i neadekvatan poreski sistem, koji su destimulativni za strana ulaganja;

ozbiljna prepreka za normalizaciju privrednih tokova, uspostavu efikasnog poreskog sistema, suzbijanje korupcije i raznih oblika kriminala, jeste i nepotpuna kontrola granica, odnosno kontrola uvoza roba od strane državnih graničnih i carinskih organa.

ne kontrolirani uvoz koji kontinuirano stvara sve veći debalans ubrzano uništava i ono malo domaće proizvodnje koja pokušava da opstane u takvim uvjetima.

do sada je uspostavljen mehanizam tržišta rada samo kroz neke elemente zakona o radu, tj. u dijelu, koji se odnosi na smanjivanje prava radnika i pojednostavljivanje procedura otpuštanja i primanja na posao. još uvijek nije cjelovito uspostavljeno radno pravno zakonodavstvo kroz zakon o zaposleničkim vijećima, zakon o posredovanju pri zapošljavanju i zakon o penzijsko invalidskom osiguranju. praksa je pokazala da je nužno uspostaviti, na cjelovit način, i normativno urediti sferu rada, kao pretpostavku tranzicije, ali i novog tržišnog mehanizma, u kome rad predstavlja samo jednu kategoriju komplementarnu kapitalu.

neuređenost odnosa u sferi rada, nepostojanje (u praksi) jedinstvenog ekonomskog sistema, ima za posljedicu odlazak u inozemstvo velikog

119

broja mladih stručnih kadrova. prema ne zvaničnim podacima Bosnu i hercegovinu je od potpisivanja dejtonskog sporazuma, dakle od kraja 1995 do 2002 napustilo preko 200 hiljada mladih, uglavnom obrazovanih ljudi, što ima dalekosežne posljedice po strukturu privrede a time i po kadrovske potencijale koji su nužni za njen dalji razvoj i prevazilaženje ovako ozbiljne situacije. ovdje treba imati na umu da su posljedice tim veće ako se zna da su sadašnje generacije visokoobrazovanih mladih ljudi informatički educirane, da u prosjeku svi znaju bar jedan strani jezik (engleski kod većine) a da nasuprot njima u Bosni i hercegovini ostaju oni koji spadaju u grupu gdje je aktivno poznavanje stranog jezika rijetkost kao i informatička naobrazba. takvi kadrovi niti mogu niti su u stanju da se uhvate u koštac sa zahtjevima novog vremena pa ipak takvi kadrovi u najvećem broju donose i kreiraju politike koje utvrđuju smjernice razvoja Bosne i hercegovine.

velika prepreka privrednog razvoja Bosne i hercegovine čini neznanje! prethodna državna zajednice po okriljem jugoslavije zaostajala je u znanjima pogotovo kad se radi o širim društvenim masama u odnosu na suvremeni svijet. težina tog zaostajanja posebno se iskazala u Bosni i hercegovini koja je u takvoj državnoj zajednici bila daleko iza razvijenih republika hrvatske, slovenije i srbije. nije rijetkost da u najvišim tijelima izvršne i zakonodavne vlasti imamo ne mali broj lica koja ne znaju ni jedan strani jezik, ne komuniciraju internetom, ne koriste računar kao sredstvo rada.

malo su se veliki ljudi različitih epoha i opredjeljenja slagali kao u konstataciji da su obrazovanje, prosvjećivanje naroda i znanje glavni uvjet i najveća šansa brzog prosperiteta i napretka. U današnjem svijetu jedino obrazovan narod i sposobni kadrovi iznikli iz sopstvenog naroda mogu primijeniti suvremena tehnička i druga dostignuća, ubrzati, poput točka zamajca ukupni društveno-ekonomski razvoj. s druge strane, samo svjestan i obrazovan čovjek je oslobođen predrasuda, dogmi, idolopoklonstva i primitivnih shvatanja, koje su najveća kočnica progresa.

U privredi, bez obrazovanih i sposobnih ljudi, i prirodni resursi i objekti, mašine, čak i novac, samo su „mrtvi kapital“ koje neznanje topi i razara.

s toga je od posebnog značaja kao preduvjet za razvoj privrede Bosne i hercegovine potrebno provesti reformu obrazovnog sustava.

120

reprodukcija visokoobrazovanih kadrova sposobnih da se u današnjem vremenu ravnopravno sa ljudskim potencijalima iz zemalja okruženja ali i eU i šire uhvate u koštac sa izazovima današnje tehnologije i globalnog tržišta počinje sa predškolskim obrazovanjem i odgojem u institucijama čiji su programi diferencirani, prema uzrastu, vremenu dnevnog boravka, tradiciji zajednice iz koje potiču, potrebama koje ista iskazuje. U ovoj fazi djeca treba da steknu radne navike, odgovornost prema obavezi da se ne može bez razloga izostajati sa predškolske nastave koja treba da bude sadržaj predškolskog obrazovanja, osnovna znanja i odgoj koji mora da kroz faktor utjecaja sredine na mladog čovjeka odigra pozitivnu ulogu u sazrijevanju ličnosti svakog djeteta i pripremi ga za drugu fazu uklapanja u društvenu zajednicu kojoj pripada, da izgradi u sebi osjećaj odgovornosti prema toj zajednici i da svojim radom i rezultatima podigne ukupni nivo kvalitete življenja svih.

kroz osnovno obrazovanje djeca se moraju temeljito opismeniti, uključujući poznavanje informacionih sistema, minimalno jednog stranog jezika. nove generacije na kojima treba da se gradi budućnost privrednog razvoja trebaju kroz obrazovanje steći viši i suvremeniji nivo znanja iz ključnih predmeta kao što su fizika, matematika, informatika, kemija.

već kroz osnovno obrazovanje mora se ocijeniti sposobnost i afinitet svakog pojedinca da bi kroz srednje obrazovanje koje kao i sistem visokog obrazovanja mora da bude usklađen sa potrebama privrede u svim njenim segmentima. cijelo srednje školsko i fakultetsko obrazovanje mora da kontinuirano bude praćeno učenjem kibernetsko – informacionih sistema i stranih jezika.

sadašnja hiperprodukcija kadrova društvenih smjerova uz činjenicu da se vrši istim principom kao i metodologijom kakva je korištena u zadnjih tridesetak godina, pogubna je kako za mlade ljude koji stičući takve diplome nemaju nikakvu perspektivu tako i za zajednicu jer se kumuliraju novi problemi kao rezultati pogrešnih ulaganja u projekt koji je već i prije početka studija bio osuđen na propast.

shodno potrebama koje treba da se jasno odrede kroz strateške planove razvoja privrede na periode od deset pa i više godina educiranje kadrova ne smije se vršiti samo kroz domaće obrazovne institucije već se planski i u skladu s kvalitetama svakog pojedinca treba obavljati i izvan Bosne i hercegovine, prvenstveno na poznatim sveučilištima u zemljama

121

sa visoko specijaliziranim tehnologijama ali i zemljama u kojima se planira izvršiti ozbiljniji izvoznički projekti.

s toga naši studenti treba da dijelom svoja znanja i titule stiču u zemljama okruženja srbiji i hrvatskoj, zemljama eU, sad ali i arapskim zemljama sa visoko razvijenim demokratskim načelima.

ovakvim pristupom u obrazovanju mladih naraštaja disperzija proizvodnih pogona u skladu sa regionalnim specifičnostima svakog prostora dobila bi puni smisao jer bi se u svakom elementu maksimalno iskoristili prirodni potencijali kroz adekvatno osposobljene ljudske resurse koje imamo na raspolaganju i bez koji ni jedno bogatstvo neće dati pravu vrijednost i dobrobit.

slika privrednog razvoja u Bosni i hercegovini kroz razuman period od desetak godina poprimila bi potpuno nove dimenzije stvorivši ambijent prosperiteta i perspektivnosti svih naroda koji čine ovu društvenu zajednicu.

122

123

ZAklJučAk

Uvjeren sam da se adekvatnim razmještajem proizvodnih kapaciteta mogu, u znatnoj mjeri, unaprijediti efekti proizvodnje u ovoj grani, ali i u uposliti ogroman broj stanovnika, koji danas zbog svoje razine obrazovanosti, veoma se teško mogu radno angažirati, pogotovo na ona radna mjesta koja podrazumijevaju primjenu visoke tehnologije. Bih se mora tržišno orijentirati, provoditi takve makroekonomske politike, kojim će postići ekonomske ciljeve, a koji treba da budu: visoka i rastuća proizvodnja, ubrzani rast zaposlenosti, punjenje fondova iz kojih će akumuliranim kapitalom moći vršiti nova ulaganja u privredu i proizvodnju.

za dostizanje ovih ciljeva potrebno je, da država stvara povoljno poslovno okruženje, da investitore motivira raznim olakšicama prilikom investiranja u nove tehnologije, omogući uvoz nove opreme za proizvodnju bez carinski davanja, osigura poticaje za izvozno orijentirana poduzeća, uspostavi institucionalne okvire kojima će efikasno štititi domaće i proizvođače i potrošače.

osnovna ideja kojom sam se rukovodio prilikom pisanja ove knjige jest da ovu materiju pokušam što više približiti čitatelju posebno onim čitateljima koji po prvi put ulaze u svijet ekonomije kroz prizmu stvaranja nove vrijednosti korištenjem postojećih resursa i kapaciteta ali i potrebom da ukažem koliko je značajno da se u Bosni i hercegovini iskoriste sve komparativne prednosti koje ova zemlja ima. danas, zbog pogrešnog shvatanja ali i razumijevanja različitosti koje ove narode čini onim što jesu, umjesto da bude snažan poticaj i integrativni faktor one predstavljaju barijere razvoju i stvaranju preduvjeta koji bi rezultirali izrastanju domaće privrede u privredu kakvu imaju razvijene zemlje.

analizirajući sve naše komparativne prednosti, posebnu pažnju posvetio sam primarnoj proizvodnji na koju se neposredno nadovezuje mesna industrija. U knjizi sam namjerno iznio niz podataka koji potvrđuju postojanje ne malih kapaciteta u mesnoj industriji ali i prirodnih resursa, kulturoloških naslijeđa, prednosti koje pruža postojeća struktura stanovništva kako kako iz ugla starosne strukture tako i spolne, ali i obrazovne. realno postoji dovoljan kapacitet uvjeta koji su ispunjeni i koji ukazuju na potrebu okretanja domaćoj proizvodnji posebno u dijelu

124

intenzivne primarne proizvodnje kao optimalnom obliku privređivanja u postojećim uvjetima.

zbog ukupne ekonomske situacije u kojoj se nalazimo prednost predstavlja i cijena radnog mjesta koja je za razliku od cijene radnog mjesta u visokorazvijenim industrijama daleko daleko niža.

tradicija bavljenja stočarstvom i peradarstvom u Bosni i hercegovini, kulturološka naslijeđa stanovnika kada su u pitanju ove grane proizvodnje, kvalitet proizvoda koje danas plasiraju naše vodeće kompanije iz mesne industrije, kako na domaće tako i na ino-tržišta, raspoloživi prirodni resursi, postojeći a ne iskorišteni kapaciteti, proizvodno - razvojne mogućnosti industrije mesa, neposredni i posredni utjecaj na razvoj drugih grana privrede, ukazuju na veliki značaj koji mesna industrija može da ima u cjelokupnom razvoju Bosne i hercegovine.

Uzimajući navedene činjenice kao osnov, razmatrao sam i mogućnosti disperzije proizvodnih kapaciteta na cijelom prostoru Bosne i hercegovine, a u cilju korištenja komparativnih prednosti koje ima svaka regija ponaosob i koje bi metodom sinergijskog dejstva mogli usmjeriti u ostvarenju bržeg i efikasnijeg razvoja cijele Bosne i hercegovine.

danas je tržište ključni problem svakog proizvođača i onaj proizvođač koji uspije da usvoji određenu tehnologiju, savlada sve barijere na koje u toku procesa proizvodnje nailazi suočava se sa najosjetljivijim i najsloženijom fazom potvrde svoje vrijednosti a to je izlazak na tržište. za to mora biti spreman i mora imati jasno rzrađenu strategiju, znati svoju misiju i za sve to imati izuzetno sposobne i obrazovane kadrove iz svih oblasti koje čine jednu jedinstvenu cjelinu zaokruženu od fabrike do potrošača.

veliki broj privrednih subjekata u mesnoj industriji sa ovih prostora nije u stanju da na adekvatan način se odupre stranom kapitalu koji ulazi kroz slične proizvode niti da se izbori za svoje mjesto na tržištima ekonomski bogatih i razvijenih tržišta. svoje tržište traže na popularno nazvanim „trećim tržištima“ koja imaju svoja pravila i zakonitosti i kojima se na sve načine prilagođavaju i to treba da bude osmišljena i jasno definirana poslovna politika koja treba i mora biti poticana od strane države a i interesu svih građana i domaće ekonomije.

125

ono što je za eU ali i zemlje u okruženju ne mali problem, ogleda se u potrebi ispunjavanja uvjeta koji su predviđeni „halal programom proizvodnje“ i gdje mnogi proizvođači pokušavaju da dobiju ovaj certifikat, kad ga dobiju da ga održe i bez kojeg nisu u stanju da ispune ključni preduvjet za izvoz u arapske zemlje, Bih zbog svoje multinacionalne strukture, regionalnih specifičnosti ovaj za druge problem trebala bi i morala da pretoči u svoju izuzetnu prednost.

razumnom politikom, ravnomjernim regionalnim razvojem koji će se uskladiti sa specifičnostima koje gaji i njeguje svaka regija, resursima koje nam je priroda podarila, koje danas realno veoma malo koristimo i radišnim ljudima, Bih može i mora izrasti u jednog od najvećih proizvođača i izvoznika mesa i mesnih prerađevina u ovom dijelu evrope, a eU nam u svemu tom mora dati podršku i omogućiti nam da se dokažemo kao narodi i zemlja koja je sposobna da svojim radom osigura ekonomsku egzistenciju i kvalitetan standard življenja za svakog svog građanina.

Bihać, 01.05.2009g.

126

127

koRištenA liteRAtuRA

a. knjige

a. koutsoyannis: moderna mikroekonomika, mate, zagreb 1996- adaman, Fikret; devine, pat: on the Theory of entrepreneurship , - review of political economy, istanbul, 2002.adižes isak: životni ciklus preduzeća, prometej, novi sad, 1994.- allen, l.: capital markets and institutions: global view, john Wiley - and sons, inc., new York, 1997alijagić, m., dervišević, F., hašić, e., lazibat, t., kazazić, v., knego, - n., konjhodžić, h., lučić, z., nikolić, n.: međunarodni privredni menadžment, Univerzitet u Bihaću, 2004andrić, jovan, i dr,: investicije-osnove planiranja i analize, - poljoprivredni fakultet, Beograd, 2005armstrong, michael: kompletna menadžerska znanja 1. dio – - Upravljanje ljudima i sobom, m.e.p. consult, zagreb, 2001armstrong, michael: kompletna menadžerska znanja 2. dio – - Upravljanje poslovima i aktivnostima, m.e.p. consult, zagreb, 2001asch, Bowman: strategic management, mcmilan, london, 1987- Babić, m., stavrić, B.: organizacija preduzeća- , kiz centar, Beograd, 2003.Bahtijarević-Šiber, Fikreta: menadžment ljudskih potencijala, golden - marketing, zagreb, 1999.B.r. schiler: - Essentials of Economics, mcgraw-hill, inc.,new York, 1993, str. 58.- Blaško, dr. eduard: kalkulacije u industrijskim poduzećima, - informator, zagreb 1968 Bradley, k., gelb a.: corporation at Work: The mondragon - experience, heinemann, london, 1983Buble, m: menagement, ekonomski fakultet split, split, 1993- campbell, s.t.: Financial institution, markets and economic activity, - mcgrawe-hill international Booc company, new York, 1986

128

carnall, c.a.: managing change in organizations, prentice hall, - london, 1990collins, eliza., devanna, mary: izazovi menadžmenta u XXi stoljeću, - mate zagreb, ćosić i.; maksimović r., proizvodni menadžment, Ftn – iis, novi - sad, 2003, str. 35.department of poultry science, auburn University australija- drucker, piter: inovacije i preduzetništvo, grmeč, Beograd, 1996.- d. hansen; m.mowen, - Cost Management, mc graw-hill, new York, 2001, str. 12.grupa autora: kako započeti proces lokalnog ekonomskog razvoja, - aldi, goražde,2004grupa autora: priručnik za farmere, Federalno ministarstvo - poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Bemust, sarajevo, 2005luecke, richard: kako zaposliti i zadržati najbolje ljude, zgombić & - partneri, zagreb, 2004luecke, richard: Upravljanje kriznim situacijama, zgombić & - partneri, zagreb, 2004marijan karić; zdravko tolušić; zlatko lacković: ekonomika - voćarske i vinogradarsko-vinarske proizvodnje, veleučilište u požegi, 2002, str. 10.michie, j. – j.g. smith: managing the global economy, oxford - University prss, 1995mirjana ratković-abramović, ekonomika preduzeća, Beogradska - poslovna škola, Beograd, 2007, str.144.hal r. varijan: mikroekonomija-moderan pristup, ekonomski - fakultet, Beograd 2003hasan hadžiomerović: jedan model regionalizacije primijenjen na - projekciju privrednog razvoja Bih, časopis Ekonomist, br. 1-2/1965, str. 113.ekonomski leksikon; leksikografski zavod „miroslav krleža“ i - masmedia; zagreb,1995Filipović, vinka: marketing menadžment, Fon, Beograd, 2005.-

129

Francis hackett , ekonomija , paul , a. , samuelson , William , d , - nordhaus , str. 702 , mate doo , zagreb , 2000ICT – Information and Communication Technology- (informacijske i komunikacijske tehnologije) karić, marijan: ekonomika poduzeća, ekonomski fakultet osijek, - 2003kotler, Filip: kako kreirati, upravljati i dominirati tržištem, adizes, - novi sad, 2003.kukoleča, stevan: merenje poslovnog uspeha, zagreb, 1946- kukoleča,s.,kostić,ž: organizacija proizvodnje, informator, zagreb, - 1966kunts, h., Fulmer, r.:ključni faktori preduzetništva, oslobođenje, - sarajevo, 1990k. mellerowicz: - Kosten und Kostenrechnung, Walter der gruyter und co, Berlin, 1966, str. 355.mandić, petar: metodologija naučnog rada, akademija nauka i - umjetnosti republike srpske, Banja luka, 2004m. Šunjić, Š. Berberović, ekonomika poduzeća, ef sarajevo i ef - Banjaluka, 2006, str. 112.m. sorak, organizacija i ekonomika preduzeća, tehnološki fakultet, - Banja luka, 2007, str. 28.orsag, silvije: vrijedonosni papiri, revicon, sarajevo, 2003- perović, dimitrije: teorija troškova, svjetlost, sarajevo, 1984- peter F. drucker: - Inovation and Enterpreneurship, harper and row, new York, 1986, str. 27-28.post, e. j., Frederick c. W.., lawrence, t.a., Weber, j.: Business and - society – corporate strategy, public policy, ethics, mcgraw hill, new York, 1997pržulj, živka: osnove menadžmenta ljudskih resursa, Fpim, Banja - luka , 2006rijavec, majda: Uspješan menadžer, mep consult, zagreb, 1995- robbins, s.p.: Bitni elementi organizacionog ponašanja, treće izdanje, - mate, zagreb, 1995

130

samuelson, paul; nordhaus, William: ekonomics, mate, zagreb, 2000.- srića, velimir, i drugi.: menadžerska informatika, mep consult, - zagreb, 1999statistički godišnjaci jugoslavije i Bih- stavrić, Božidar: preduzetnički menadžment, Fakultet za pim, - Banjaluka, 2005.stavrić, B., Berberović, Š., Šunjić, m.: teorija ekonomije preduzeća, - svjetlost, sarajevo, 1990stefanović, živadin: poslovni sistem i njegovo okruženje, savremena - administracije, Beograd, 1977stemmler – 1990; 154- stojanov, d., medić, Đ.: makroekonomske teorije i politike u globalnoj - ekonomiji, ekonomski fakultet, sarajevo, 2001Stojanov, Dragoljub i Đuro Medić. 2001. Makroekonomske terorije i - politike u globalnoj ekonomiji Sarajevo: Ekonomski fakultet univerziteta u Sarajevu. strateški plan razvoja m.i. - Lijanovići stutely, richard: Uspješan poslovni plan, poslovni zbornik, sarajevo, - 2003Šamić, mithat: kako nastaje naučno djelo, ip svjetlost, sarajevo, - 2003.Šunje, aziz: top-menadžer vizionar i strateg, tirada, sarajevo, 2003.- tihi, Boris. 1998. evolucija starteškog menadžmenta i osobine - generalno menadžera savremenog preduzeća. sarajevo. mašinstvo 4(2), 205 - 214,t. salitrežić: organizacija proizvodnje i poslovanja poljoprivrednih - poduzeća, ekonomski fakultet, osijek, 1972, str. 6.vilogorac, e., dizdar, m.: zakon o privrednim društvima-objašnjenja - i komentari, revicon, sarajevo, 2000v. Farkaš; B. kubović; j. sirotković; v. stipetić: ekonomika jugoslavije, - opći dio, informator, zagreb, 1970, str.423.vujatović-zakić z.; agrarna ekonomija, ekonomski fakultet, - Beograd, 1995., s. 253

131

b. članci

stojanov, dragoljub: - Evropski pokret u Srbiji, Srbija i Crna Gora na putu ka Evropskoj Uniji; zbornik radova, Beograd 2003. Šoljić, k.; pavličević, j.; milas, z.: - Zadrugarstvo u Bosni i Hercegovini korak prema Evropi, agronomski glasnik 5/2005. issn 0002-1954 tihi, Boris. 1998. evolucija starteškog menadžmenta i osobine - generalno menadžera savremenog preduzeća. sarajevo. mašinstvo 4(2), 205 - 214,

c. internet

- Federalni zavod za zapošljavanje: Pregled osnovnih pokazatelja u Federaciji BiH u 2006. godini, www.fzzz.ba, januar, 2007.

- The Web book of regional science“ http://www.regio-hr.com/regio.php 28.11.2005.

- http://www.regio-hr.com/regio.php 28.11.2005- department of poultry science, auburn University aus