MEUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI POJAM Dvojak je smisao termina meunarodni ekonomski odnosi. Na jednoj strani pod meunarodnim ekonomskim odnosima podrazumijevamo odreenu aktivnost ekonomskih subjekata u meunarodnoj zajednici, a na drugoj znanost koja prouava te aktivnosti. Kao aktivnost ekonomskih subjekata u meunarodnoj zajednici meunarodni ekonomski odnosi proizlaze iz odnosa proizvodnje, razmjene i potronje materijalnih dobara i usluga u meunarodnom ekonomskom prostoru. Ekonomski ivot u meunarodnoj zajednici, kao i ekonomski ivot pojedine drutvene zajednice, ini koherentna cjelina razliitih ekonomskih odnosa. U osnovi se ekonomski odnosi mogu podijeliti u tri velike skupine: potrebama. odnosi izmeu samih ljudi koji se ostvaruju putem roba i usluga, kretanja kapitala i radne snage. 3. odnosi meu ekonomskim pojavama i privrednim procesima. Svi su ti odnosi tijesno povezani i uza jamno uvjetovani. U svojoj ukupnosti oni odluno utjeu na organizaciju i razvoj drutva, i imaju bitno znaenje za politiku i pravnu nadgradnju i oblike drutvene svijesti. MEUNARODNA ZAJEDNICA Meunarodni ekonomski odnosi odvijaju se unutar okvira koji se uobiajeno naziva meunarodna zajednica. Postoje razne definicije pojma meunarodne zajednice. S aspekta meunarodnih ekonomskih odnosa meunarodnom zajednicom danas oznaavamo itav svjetski prostor u kojem djeluju svi subjekti meunarodnih ekonomskih odnosa kao aktivni nosioci i faktori kao objektivne okolnosti ovih odnosa u meusobnim interakcijama. Meunarodnu zajednicu karakteriziraju brojni procesi koji su odraz objektivnih zakonitosti drutveno-ekonomskog i politikog razvoja svijeta i djelatnosti subjektivnih faktora, te pri po kuaju njena definiranja treba imati u vidu cjelokupnost ekonomsko-politikih pravnih, kulturnih i drugih odnosa koji utjeu na njeno postojanje i daljnji razvoj. SVJETSKA PRIVREDA U prouavanju meunarodne zajednice posebnu panju treba posvetiti ekonomskim odnosima kao materijalnoj osnovi svih drugih odnosa. Ekonomsko obiljeje meunarodne zajednice oznaavamo pojmom svjetska privreda. Pod svjetskom privredom podrazumijevamo zajednicu svih nacionalnih privreda i ukupnost svih ekonomskih odnosa izmeu njih, njihovu meuzavisnost i povezanost preko subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa u procesu materijalne reprodukcije drutva.

1. odnosi ekonomskih subjekata u koje stupaju kad prilagouju prirodu svojim

2.

1

SVJETSKO TRITE I SVJETSKA CIJENA Povezanost subjekata svjetske privrede ostvaruje se putem svjetskog trita. Pod svjetskim tritem podrazumijevamo sveukupnost nacionalnih trita pojedinih zemalja meusobno povezanih razliitim ekonomskim odnosima. Pojam svjetsko trite upotrebljava se i u drugom smislu. Njime se eli oznaiti sistem trgovinskih odnosa izmeu zemalja i naroda svijeta, odnosi ponude i potranje roba i usluga subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa, a nerijetko je to naziv za najvea robna trita u svijetu. Svjetsko trite nastaje povezivanjem nacionalnih privreda meunarodnom razmjenom i drugim ekonomskim odnosima. U nastajanju svjetskog trita dominantnu ulogu imao je sistem kapitalistikih odnosa proizvodnje. Klasian prikaz nastanka i razvoja liberalnog svjetskog trita nalazimo kod Marxa. U Kapitalu on polazi od pretpostavke izgraenog svjetskog trita i nesmetanog odvijanja reprodukcijskog procesa u globalnim razmjerima. Zato, analizirajui drutvenu reprodukciju, on zanemaruje vanjsku trgovinu. Pojavom i razvojem socijalistikih zemalja u dijelu socijalistike ekonomske teorije sve je prisutnija podjela svjetskog trita na socijalistiko i kapitalistiko. Takva podjela izaziva nedoumicu i teko se moe braniti. Bez obzira na socijalnu organizaciju pojedinih drava, svjetsko je trite jedinstveno. Meutim, ako se ovom podjelom ele oznaiti razliiti ciljevi i motivi drava u meunarodnoj ekonomskoj suradnji preko svjetskog trita, uvjetno je moemo prihvatiti. Na svjetskom tritu djeluje mehanizam svjetske cijene, kao izraz i posljedica djelovanja zakona vrijednosti u meunarodnim razmjerima. O perfektnom svjetskom tritu i formiranju svjetskih cijena u meunarodnoj razmjeni kroz potpunu konkurenciju moe se razmatrati samo teorijski. Kad bi doista postojali uvjeti potpune konkurencije pod djelovanjem zakona vrijednosti, svjetska bi se cijena formirala stihijski na osnovi konkurencije robnih proizvoaa raznih zemalja i bila bi rezultat drutveno potrebnog radnog vremena u svjetskim relacijama. Svjetska cijena proizvodnje bila bi zbir svjetske cijene kotanja i svjetskog prosjenog profita, koji bi se formirao pod djelovanjem svjetske prosjene profitne stope. Pod utjecajem ponude i potranje oko svjetske cijene kao gravitacijske cijene kolebale bi dnevne cijene roba i svjetska trina cijena bila bi egzaktan izraz prometne vrijednosti robe. U modelu laisser faire preko mehanizma svjetske cijene proizvodnje vri se prelijevanje dijela novostvorene vrijednosti iz manje razvijenih zemalja u razvijene zemlje. Pritom je na djelu dvostruki mehanizam. Zbog nieg drutveno potrebnog radnog vremena od stvjetskog prosjeka razvijene zemlje ostvaruju ekstra profit. Na drugoj strani, razvijene zemlje koriste prednost vieg organskog sastava ka pitala od svjetskog prosjeka. Iako vii organski sastav sniava profitnu stopu u nacionalnim okvirima, u meunarodnim relacijama taj se proces ne odvija istim intenzitetom. U realizaciji proizvoda na svjetskom tritu po svjetskim cijenama proizvodnje, koja ukljuuje svjetski prosjeni profit, one ostvaruju vei dohodak po jedinici angairanog kapitala od dohotka kojeg bi ostvarile u okvirima nacionalne cijene proizvodnje. Stoga se razlika izmeu ostvarenog profita na svjetskom tritu i profita koji bi se ostvario u nacionalnim okvirima javlja kao dio novoostvarene vrijednosti manje razvijenih zemalja kojeg prisvajaju razvijene zemlje.

2

Pod utjecajem drave i mjera ekonomske politike pojedinih drava, porasta uloge meunarodnih monopola, valutnih poremeaja i razliitih drugih inilaca, na svjetskom se tritu moe prepoznati nekoliko razliitih vrsta svjetske cijene. Pored one koja se uspostavlja pod uvjetima relativno slobodne konkurencije i plaanjem u konvertibilnoj valuti, prisutne su cijene po klirinkim sporazumima, zatim po programima pomoi i drugim specijalnim operacijama, kao i transferne cijene, po kojima se obavljaju unutarkorporacijske operacije. MEUNARODNA PODJELA RADA Osnova svjetskog trita i meunarodnih ekonomskih odnosa je meunarodna podjela rada - dioba rada meu pojedinim nacionalnim privredama, koje se specijaliziraju u pojedinim vidovima procesa drutvene materijalne proizvodnje u meunarodnim relacijama i sudjeluju u meunarodnoj razmjeni putem svjetskog trita. Meunarodnu podjelu rada uvjetuju razliite okolnosti. Na jednoj su strani objektivne (prirodne), a na drugoj proizvedene okolnosti. Pod prirodnim okolnostima podrazumijeva se prirodno bogatstvo, geografski poloaj, klimatski uvjeti i brojnost itelja. U proizvedene okolnosti mogu se svrstati razvijenost proizvodnih snaga u najirem smislu rijei i drutveni, a posebno proizvodni odnosi. Meunarodna podjela rada ima za posljedicu otru konkurenciju izmeu razliitih zemalja na svjetskom tritu. Zbog toga se u svakoj oblasti pod utjecajem razliitih okolnosti mijenja vodea privreda i konkurentska borba ini suptilnijom. Tehniki nivo nacionalne proizvodnje i njena organizacija, kvalifikacijska osposobljenost proizvoaa, doseg znanstvenog istraivanja imaju bitno znaenje za nivo nacionalne produktivnosti rada, a time i za proizvodnu i konkurentsku sposobnost nacionalnih privreda na svjetskom tritu i mogunost specijalizacije u svjetskim okvirima. U ouvanju konkurentske sposobnosti ogromnu ulogu imaju mjere koje poduzimaju pojedine nacionalne privrede, bilo da su usmjerene na poveanje izvoza ili na zatitu unutranjeg trita i stvaranje uvjeta za nesmetani razvitak nacionalne proizvodnje. Takoer, u suvremenim uvjetima posebno znaenje za meunarodnu podjelu rada imaju meunarodni monopoli. Openito govorei, meunarodna podjela rada stvara objektivne uvjete za znatno bri razvoj proizvodnih snaga i produktivnosti rada u svjetskim okvirima, a to znai i u nacionalnim okvirima. Na osnovi meunarodne podjele rada mogu se potpunije i efikasnije koristiti prirodna bogatstva i proizvodne snage pojedinih nacionalnih privreda, mogu se potpunije zadovoljavati drutvene potrebe, a takoer se neprestano iri ekonomsko povezivanje narodnih privreda, a time i nacija u svijetu. MEUNARODNA EKONOMSKA SURADNJA Na osnovi meunarodne podjele rada uspostavlja se meunarodna ekonomska suradnja, sklop ekonomskih veza izmeu pojedinih zemalja, grupa zemalja i globalnih socijalno-ekonomskih i politikih sistema u svijetu, koje se stalno razvijaju i produbljuju. Meunarodna ekonomska suradnja u svojem je razvoju prela put od jednostavnih oblika razmjene roba i vanjske trgovine do

3

sloenog viestranog sistema meunarodnih ekonomskih i proizvodnih odnosa izmeu razliitih subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa. Meunarodna ekonomska suradnja vano je sredstvo privrednog napretka, rasta proizvod nih snaga rada i drutvene produktivnosti. U uvjetima znanstvenotehnike revolucije, koja ubrzava proces internacionalizacije proizvodnje i meunarod ne podjele rada, ni jedna se zemlja ne moe uspjeno razvijati bez odnosa s drugim zemljama i bez koritenja svjetskih dostignua u oblasti znanosti, teh nike i proizvodnje. SUBJEKTI MEUNARODNIH EKONOMSKI ODNOSA Subjekti meunarodnih ekonomskih odnosa nosioci su odreenih aktivnosti u meunarodnoj zajednici. U pravilu oni djeluju izvan nacionalnih granica, ali znaajne posljedice za meunarodne ekonomske odnose moe imati njihovo djelovanje unutar pojedine zemlje. Veinu subjekata koji djeluju u meunarodnim ekonomskim odnosima moe se svrstati u tri osnovne skupine:

1. Drava kao najznaajniji subjekt u meunarodnim ekonomskim odnosimaposljednjih je desetljea dobila jo vee znaenje. U kapitalistikim zemljama na takvu ulogu drave presudno je utjecala velika ekonomska kriza i prestrukturiranje kapitalizma u dravni kapitalizam. Uloga drave u reguliranju i konkretnom odvijanju ekonomskih transakcija s inozemstvom za socijalistike zemlje presudna je od poetka njihova nastanka. Moemo ustvrditi da danas nema ni jedne drave u svijetu koja u veoj ili manjoj mjeri ne kontrolira odvijanje ekonomskih odnosa s inozemstvom. Znaenje drave u meunarodnim ekonomskim odnosima od posebne je vanosti za one zemlje koje u svojoj politici prema inozemstvu imaju dravni monopol. Dravni monopol u vanjskoj trgovini i drugim ekonomskim odnosima smatra se krupnim dostignuem drave i njenog politikog i ekonomskog sistema. U meunarodnim ekonomskim odnosima uloga drave dvojako dolazi do izraaja:

prvo, na podruju reguliranja i kreiranja ekonomske politike u odnosima prema inozemstvu i drugo, u meunarodnim ugovorima i sporazumima s drugim dravama o meusobnim ekonomskim odnosima.

Reguliranje ekonomskih odnosa s inozemstvom sastavni je dio suvereniteta svake drave. S tog stajalita svaka je drava slobodna da svoje djelovanje i djelovanje drugih subjekata koji su pod njenom kontrolom, samostalno odreuje. Ali, budui da ivi u zajednici s drugim dravama, ekonomska suverenost suvremene drave nije neograniena. Ona je podlona utjecajima drugih drava i njihovih ekonomskih politika, a takoer i preuzetim meunarodnim obavezama. Znaajni su subjekti u meunarodnim ekonomskim odnosima:

4

regionalne meudravne ekonomske integracije i meudravne ekonomske zajednice.

Ekonomske zajednice su vii stupanj integracije, kako s obzirom na sadraj kojim se bave, tako i s obzirom na ciljeve kojima tee. Ekonomske zajednice tee cjelovitom ekonomskom i politikom objedinjavanju odreenog podruja i drava. Ekonomske integracije se najee osnivaju s ciljem unapreenja meudravne razmjene roba industrijskog i poljoprivrednog porijekla.. Proces ekonomske integracije moe biti razliito usmjeren pa se moe govoriti o zoni slobodne trgovine, carinskom savezu, zajednikom tritu, ekonomskom savezu i potpunoj integraciji. RAZLIKE: Organizacijska su struktura i ovlatenja zajednikih organa razliiti. Zajednika tijela ekonomskih integracija nemaju nadnacionalna ovlatenja, dok ih zajednika tijela ekonomskih zajednica imaju. U odnosima prema treim zemljama drave-lanice ekonomske integracije zadravaju potpunu samostalnost, dok lanice ekonomske zajednice nemaju takvu samostalnost, ve se o odnosu prema treim zemljama zajedniki dogovaraju i djeluju. meunarodnih ekonomskih odnosa. Osnovane meunarodnim ugovorom, one imaju vlastite organe, a slue postizanju zajedniki odreenih ekonomskih interesa. se podijeliti

2. Meunarodne ekonomske organizacije kao zajednice vie subjekata

Meunarodne ekonomske organizacije mogu razliitim kriterijima, a uobiajena je podjela na:

po

meunarodne ekonomske organizacije koje osnivaju drave i meunarodne ekonomske organizacije koje osnivaju drugi meunarodnih ekonomskih odnosa, univerzalne (ope) i segmentarne (specijalistike), svjetske i regionalne, multilateralne i bilateralne.

subjekti

Za ukupnost ekonomskih odnosa u svijetu posebno znaenje imaju meunarodne ekonomske organizacije u sastavu Ujedinjenih naroda. One su sve vie mjesto dogovaranja o bitnim problemima svijeta i mjesto mogueg razrjeavanja mnogih suprotnosti

3. Meunarodne privredne organizacije pod kojom se smatra svakaprivrednu organizaciju ija je djelatnost vezana uz meunarodni prostor. Meunarodne privredne organizacije obuhvaaju nacionalne privredne organizacije koje surauju s inozemstvom i meunarodne privredne organizacije ija se aktivnost prostire na irim podrujima. To su velike meunarodne kompanije, korporacije i sline organizacije iji je kapital meunarodnog porijekla i koje imaju meunarodnu rasprostranjenost.

5

Poseban utjecaj na meunarodne ekonomske odnose imaju one meunarodne privredne organizacije koje se u svjetskim ekonomskim odnosima javljaju kao monopol. Zbog svoje ekonomske snage i golemih mogunosti djelovanja oni su nezaobilazan subjekt meunarodnih ekonomskih odnosa. Od meunarodnih privrednih organizacija takvog tipa najznaajnije su multinacionalne kompanije. Nazivamo ih jo internacionalnim, transnacionalnim, nadnacionalnim itd. Razlikama u nazivu ele se oznaiti eventualne razlike u oblicima njihova organiziranja i djelovanja." Kao meunarodni privredni subjekt ogromne snage multinacionalne kompanije nameu odgovarajue odnose i nerijetko se upliu u privredni ivot i privredni sistem pojedinih drava. Mnoge drave u svijetu nastoje stoga kontrolirati djelovanje multinacionalnih kompanija, a u isto se ukljuuju razliiti meunarodni forumi. FAKTORI MEUNARODNIH EKONOMSKIH ODNOSA Pod utjecajem razliitih okolnosti u meunarodnoj zajednici svakodnevno se odvijaju mnogi procesi. Dogaaji i uvjeti pod kojima se zbivaju odreuju unutranji i vanjski prostor za ponaanje subjekata meunarodnih odnosa. Za razliku od meunarodnih politikih odnosa kretanje subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa tijesno je povezano s nekim objektivnim iniocima koji ih upuuju na odreeno ponaanje. Upravo te inioce iz kojih izvire ponaanje subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa oznaavamo faktorima. Faktori su dakle odreeni elementi koji su znaajni za ponaanje subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa i za njihovo posebno prouavanje. Treba istai da se nerijetko mijeaju pojmovi subjekti i faktori meunarodnih ekonomskih odnosa. Izjednaavanje ili pak mijeanje njihova sadraja onemoguuje korektan pristup i analizu meunarodnih ekonomskih odnosa. Subjekti meunarodnih ekonomskih odnosa svjesnim radnjama utjeu na meunarodni ekonomski ivot, unapreuju ga i razvijaju ili ine takve radnje koje ga remete i onemoguavaju. Faktori nemaju takvo djelovanje. Oni su tek potencijalna snaga koju subjekti moraju iskoristiti i pokrenuti da bi uope dolo do ekonomskog odnosa. Faktore meunarodnih ekonomskih odnosa moemo podijeliti u tri osnovne skupine: Prirodni ekonomski faktori

Prirodno bogatstvo (zemlja, rudno bogatstvo, bogatstvo vodom, zaposjednutost obala mora itd.) nejednako je rasporeeno u svjetskom prostoru i pojedinim dravama u njemu. Mnoge drave raspolau odreenim vrstama prirodnih predmeta, ali nisu rijetke one zemlje koje u

6

tome trpe veliku oskudicu. Zapravo, rijetke su drave koje mogu biti same sebi dostatne.

Geografski poloaj pojedinih zemalja u svijetu utjee na vie komponenata. O njemu su ovisne klimatske prilike, koje su pak presudne za odreene vrste proizvodnje. Lociranost neke zemlje moe utjecati i na njene funkcije u reprodukcionom procesu svjetske privrede i mogue pravce specijalizacije. Geografski faktor moe se odraziti i na pravce meunarodne ekonomske suradnje i ukupnost meunarodnih ekonomskih odnosa. Stanovnitvo se u meunarodnim ekonomskim odnosima moe pojaviti kao prirodni, ali i kao proizvedeni i subjektivni ekonomski i politiki faktor.

Kao prirodni faktor u meunarodnim ekonomskim odnosima prisutno je svojom veliinom. Brojnost stanovnitva, njegovo proizvodno angairanje i zadovoljavanje potreba bitna je komponenta proizvodne orijentacije zemlje i tipova meunarodnih ekonomskih transakcija. Kao proizvedeni ekonomski faktor javlja se svojom kvalifikacijskom strukturom, i uope stupnjem tehnike osposobljenosti, dok se kao subjektivni faktor javlja preko naina organiziranja u irim politikim i uim ekonomskim zajednicama. Proizvedeni ekonomski faktori Drugu skupinu faktora meunarodnih ekonomskih odnosa ine proizvedeni ekonomski faktori. U najirem smislu rijei to su rad i kapital te razli ite kombinacije njihove sinteze. Nije potrebno dokazivati da su zemlje koje raspolau golemim koliinama kapitala (ne u smislu proizvodnog odnosa, ve u smislu proizvedenog bogatstva), i koje su po kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih osposobljene za njihovo proizvodno angairanje u izrazitoj prednosti. To se posebno oituje u suvremenim uvjetima kad je znanost i njena tehnika primjenjivost dominirajua proizvodna snaga. U odnosu na sve drugo faktore proizvedeni ekonomski faktori imaju dominantno znaenje, a najprisutniji su u meunarodnim transakcijama. U njima je osnovica meunarodne ekonomske neravnopravnosti, neekvivalentne meunarodne razmjene i meunarodne eksploatacije. Razvijene zemlje u odnosu na manje razvijene tu imaju najizrazitiju prednost i tu lei objanjenje njihova dominirajueg poloaja u svjetskoj ekonomiji. Subjektivni faktori Subjektivne faktore mogue je podijeliti u dvije grupe

subjektivni faktori nacionalnog karaktera ( vladajui drutvenoekonomski odnosi i s tim u vezi drutveno-politiki odnosi, koji se sintetiziraju u institucijama drutvene nadgradnje, dakle politike; pravne i druge faktore)

subjektivni faktori meunarodnog karaktera- to su mnoge meunarodne organizacije. U nizu meunarodnih transakcija meunarodne ekonomske organizacije su subjekt meunarodnih ekonomskih odnosa. Meutim mnoge od njih javljaju se i kao faktori. Bit je meunarodnih ekonomskih organizacija da se putem

7

meudravne suradnje na multilateralnoj ili bilateralnoj osnovi dogovore mehanizmi za meunarodnu ekonomsku suradnju u globalnim i parcijalnim pitanjima. Obaveze preuzete takvim meunarodnim dogovorima objektivan su okvir za ponaanje subjekata meunarodnih odnosa. Znaenje subjektivnih faktora meunarodnog karaktera posebno se moe pratiti preko Generalne skuptine, njenog Socialno-ekonomskog vijea, Svjetske banke, Meunarodnog monetarnog fonda i drugih institucija i afiliacija Ujedinjenih naroda. Upravo kroz njihovo djelovanje utvruju se okviri meunarodnog ponaanja koje subjekti meunarodnih ekonomskih odnosa u biti ipak moraju uvaavati. Za ivot u meunarodnoj zajednici nezaobilazne su odredbe Deklaracije o novom meunarodnom ekonomskom poretku, Programa akcije, Povelje o pravima drave, Svjetske konferencije o prehrani, Konferencije o pravu mora i iskoritavanju njegovih prirodnih bogatstava. Subjektivni faktori meunarodnog karaktera su i odgovarajue aktivnosti meunarodnih ekonomskih zajednica i meunarodnih ekonomskih integracija, zatim razliiti dogovori izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, kao i neki pokreti. Nesvrstanim zemljama mogu se oznaiti one drave koje ne ele svoju politiku orijentaciju podrediti nekim unaprijed definiranim ideolokim ciljevima, nisu lanice vojno-politikih saveza, zadravaju na osnovi procjene vlastitog nacionalnog interesa slobodu izbora odluka i kretanja u meunarodnim relacijama i organizirano se bore za ostvarivanje mira, progresa, ekonomskog napretka i demokratizacije meunarodnih odnosa. TEORIJE I DOKTRINE O MEUNARODNIM EKONOMSKIM ODNOSIMA Pod ekonomskom teorijom treba razumijeti sistem znanja i shvaanja o ekonomskoj pojavi ili odreenoj privrednoj praksi, zasnovanih na istraivanju odgovarajuih odnosa proizvodnje. Od ekonomske teorije treba razlikovati ekonomsku doktrinu kao sistem ekonomskih naela putem kojih se tumai ekonomska stvarnost i ocjenjuje dati nain proizvodnje, te predlae njegova promjena. Za ekonomsku teoriju je karakteristino da se razliitim metodama istraivanja uzdie iznad konkretne privredne prakse , dok je za ekonomsku doktrinu karakteristino da je usmjerena prema privrednoj praksi, bilo kao uputa ili preporuka za poduzimanje odgovarajuih privrednih mjera. Na podruju meunarodnih ekonomskih odnosa ovo razlikovanje posebno dolazi do izraaja, jer se kroz ekonomske teorije analiziraju poticaju za odvijanje globalnih ekonomskih procesa, dok se putem ekonomskih doktrina subjekti upuuju na konkretne akcije. MERKANTILIZAM Merkantilizam je vladajui pravac ekonomske teorije i ekonomske politike u razdoblju nastanka kapitalizma. Tim se pojmom oznauje ekonomska politika centraliziranih drava novog vijeka. Merkantilizam je proizaao iz djelovanja kapitalistike klase u usponu i njenog instrumenta drave, na intenzivnom akumuliranju kapitala. U tom

8

razdoblju trgovaki kapital ima presudnu ulogu te se dokazuje da su interesi trgovakog kapitala istovremeno interesi drutva i privrede u cjelini. Aktivna trgovaka bilanca je stimulativna za privredu nacije i poveava nivo zaposlenosti. Merkantilizam se obino djeli na dva stadija: 1. rani merkantilizam (monetarni sistem) 2. razvijeni merkantilizam (manufakturni sistem) Ovo razlikovanje temelji se prvenstveno na oprenim stavovima prema trgovinskoj, tj. novanoj bilanci. Bogatstvo je samo ono to se realizira u novcu. Neposredni izvor bogatstva je promet, a proizvodnja je samo preduvijet za stvaranje bogatstva. Promet je izvor profita, jer se roba prodaje skuplje nego se kupuje, ali nije svaki promet izvor bogatstva, nego samo promet izmeu drava. Vanjska trgovina obogauje dravu, dok se unutranjom trgovinom novac samo premjeta s jednog mjesta na drugo, od ega drava nema nikakve koristi. Organizacija vanjske trgovine i novanog prometa je od presudnog znaenja i predstavlja najvanije dravno pitanje. U toj se toci upravo i razilaze pristalice monetarnog sistema ili novane bilance i pristalice razvijenog merkantilizma ili trgovinske bilance. Pristalice monetarnog sistema podvlae potrebu regulliranja meunarodnog novanog prometa, dok pristalice manufakturnog sistema u prvi plan stavljaju meunarodni robni promet. Kod merkantilista se prvi put susree stajalite o profitu kao glavnoj svrsi kapitalistikog privreivanja. Z a njih je to viak vrijednosti do kojeg vladajua klasa dolazi nejednakom razmjenom s inozemstvom. KLASINA BUROASKA POLITIKA EKONOMIJA I LIBERALIZAM Osnovu klasine politike ekonomije treba traiti kako u kritici merkantilistike teorije tako i u koncepcijama prirodnog poretka. Dva su njena krupna doprinosa: razrada radne teorije vrijednosti i objanjenje prirode i porijekla drutvenog dohodka. Fiziokrati Treba ostaviti privrednom ivotu da se razvija prema prirodnom toku stvari. Uplitanje drave u privredne odnose donosi vie zla nego koristi. Bogatstvo naroda se ne oituje u zlatu i srebru, nego u korisnim uporabnim predmetima meu kojima su, u prvom redu, poljoprivredni proizvodi. F. Quesnay najznaajniji teoretiar i osniva fiziokratske kole. Osnovu sistema trai u prirodnom poretku i potpuno slobodnoj konkurenciji. Ekonomski ivot mora se odvijati spontano. Najvei doprinos Quesnayja i fiziokrata uope je u tome to su predmet istraivanja ekonomskog ivota drutva prebacili iz oblasto prometa u oblast proizvodnje. Klasina politika ekonomija Poseban zamah dobiva u Engleskoj zahvaljujui doprinosima A. Smitha i D. Ricarda.

9

Osnovu Smithove doktrine ini uvjerenje u nadmonost prirodnog poretka nad ustanovama koje su stvorili ljudi. Dokazajui da prirodnu ravnoteu najbolje uspostavljaju ljudi voeni osobnim onteresima, Smith postaje utjecajni zagovornik liberalizma. Adam Smith U svom glasovitom djelu "Bogatstvo naroda" objavljenom 1776. godine Adam Smith je u ekonomsku znanost unio nove ideje kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca. Taj liberalizam koji je A. Smith zagovarao bio je potpuna suprotnost dravnoj kontroli koju su zagovarali merkantilisti. Najbolja politika drave je laissez faire politika, dakle nemijeanje drave u privredne poslove. Pretpostavlja se da su interesi pojedinaca identini s interesima drave. Svrha ekonomske politike i ovdje je poveanje bogatstva naroda. Meutim,to bogatstvo nije vie izraeno u zlatu nego u robama. Poveanje bogatstva naroda najbolje e se ostvariti ako se pojedinom poduzetniku ostavi potpuna sloboda donoenja odluka to, koliko, kada, kako i za koga proizvoditi. U nastojanju da maksimizira svoj profit, poduzetnik ulae svoj kapital tamo gdje e ostvariti najveu proizvodnju. Na taj nain on biva voen "nevidljivom rukom" da promie i one ciljeve (drutvene) koje nije ni namjeravao. Ako jedna zemlja moe proizvesti neku robu efikasnije nego neka druga, kae se da ona ima apsolutnu prednost u proizvodnji te robe. Efikasnost proizvodnje mjeri se utrokom rada u proizvodnji jedinice proizvoda, jer samo rad stvara vrijednosti. Prema tome, neka zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji nekog dobra ako za njegovu proizvodnju troi manje rada. Apsolutne prednosti neke zemlje mogu biti prirodne (klima, tlo, prirodna bogatstva i si.) i steene (znanje, vjetina i dr.). Ako svaka od dviju zemalja A i B ima apsolutnu prednost u proizvodnji jednog proizvoda, ona e se specijalizirati u proizvodnji tog proizvoda i dio te proizvodnje razmjenjivati za proizvod druge zemlje u kojem ova ima apsolutnu prednost. Na taj nain ukupna e proizvodnja i potronja biti vea u objema zemljama. D. Ricardo Teorija komparativnih trokova nastoji objasniti strukturu meunarodne razmjene, dakle strukturu izvoza i uvoza zemalja koje sudjeluju u meunarodnoj ekonomskoj razmjeni. Ta je teorija u analitikom smislu statika, jer se bavi odreivanjem dobara koje e neka zemlja sudionica vanjske trgovine izvoziti i uvoziti u odreenom trenutku. U sistemu potpuno slobodne trgovine svaka zemlja prirodno namjenjuje svoj kapitali rad takvim uporabama koje su za svaku najkorisnije. To nastojanje raspodijeljuje rad najuspijelije i najekonominije, rasprostire opu korist i povezuje sveope drutvo naroda. Objanjavajui poticaj za ekonomske odnose izmeu razliitih zemalja, Ricardo polazi od istih pretpostavki kao i Smith, ali ipak dolazi do razliitih rezultata. I on uzima u razmatranje dvije zemlja i dva proizvod, ali dokazuje da se razmjena moe odvijati i da je korisna za obje strane i u sluaju kad je jedna zemlja u prednosti kod proizvodnje obaju proizvoda u odnosu na drugu. Razmjena na svjetskom tritu u Ricardovom modelu je neekvivalentna, Ricardo ovdje odstupa od svoje radne teorije vrijednosti, koja se temelji na principima ekvivalentne razmjene.

10

Neekvivalentna razmjena posljedica je institucionalnih prepreka koje stoje na putu slobodnom kretanju faktora proizvodnje. Ricardo ipak inzistira na meunarodnoj specijalizaciji i meunarodnoj podjeli rada koja e i u uvijetima razmjene neekvivalenata biti korisna za sve zemlje. Podjela rada koja se ovdje provodi slina je podjeli rada izmeu dvojice ljudi koji znaju izraivati cipele i eire, ali 1 je od njih u oba zaposlenja sposobniji od drugog. No, i kod takvog sluaja, bit e u interesu obojice da se onaj sposobniji zaposli iskljuivo u izradi cipela, a onaj manje sposoban u izradi eira. U Ricardovoj koncepciji neka zemlja stjee komparativnu prednost zahvaljujui djelovanju 3 faktora: struna sprema, marljivost i podneblje.

Dvije su verzije teorije komparativnih prednosti koje dominiraju u razvoju suvremene teorije vanjske trgovine: 1. Ricardova, koja razloge specijalizacije i razmjene vidi u razliitoj produktivnosti proizvodnih faktora i 2. Heckscher-Ohlinova, koja razloge za specijalizaciju i razmjenu vidi u razliitoj raspoloivosti proizvodnih faktora u pojedinim zemljama. Ricardova teorija komparativnih prednosti pokazuje da je struktura, izvoza i uvoza odreena iskljuivo razliitim proizvodnim funkcijama u zemljama sudionicama. Iz razliitih proizvodnih funkcija slijede i razlike u produktivnostima proizvodnog faktora rada, a iz toga slijede i koristi od specijalizacije i razmjene. Razlike u relativnim produktivnostima rada u pojedinim proizvodima odreuju i strukturu vanjske trgovine. Naime, zemlja e se specijalizirati u proizvodnji i izvozu onog proizvoda u kojemu je relativna produktivnost rada vea. S obzirom na razliita svojstva proizvodnih funkcija na kojima se temelji Ricardova teorija komparativnih prednosti dat emo je u dvije verzije: konstantnih prinosa (u proizvodnji impliciraju perfektnu supstitutivnost proizvodnih faktora njihovu jednaku kvalitetu) opadajuih prinosa (poveanjem ulaganja samo varijabilnog proizvodnog faktora njegova granina produktivnost opada). Heckscher-Ohlinova teorija meunarodne razmjene tvrdi da e svaka zemlja izvoziti ono dobro u ijoj se proizvodnji intenzivnije koristi onaj proizvodni faktor kojega ta zemlja ima u veoj koliini. Prema tome, struktura vanjske trgovine meu zemljama odreena je strukturom homogenih proizvodnih faktora kojima svaka od njih raspolae. Svaka e zemlja izvoziti robu koja sadri vie njezinog relativno obilnog (jeftinijeg) proizvodnog faktora, a uvozit e ono dobro u ijoj se proizvodnji intenzivnije koristi relativno oskudni. Kritika klasinih teorija: to je statika teorija; ne pretpostavlja seljenje faktora proizvodnje u svjetskom ekonomskom prostoru, ne uzima u obzir promjene koje uzrokuje novac i prepostavlja da je konkurencija izmeu zemalja perfektna. Glavna praktina svrha klasine teorije jest razvijanje i zagovaranje slobodne trgovine. Takva ekonomska doktrina, poznata pod nazivom

11

liberalizam, u biti tei uklanjanju svih ogranienja i prepreka u ekonomskom ivotu drutva i stvaranju uvijeta za slobodno kretanje faktora proizvodnje. U duhu ove doktrine odvijala se ekonomska politika kapitalistikih zemalja u toku 19.st. do pojave monopola. REAKCIJE NA LIBERALIZAM I KLASINU KOLU Reakcija graanske ekonomske teorije na stajalita klasinih ekonomista bila je dvojaka. Na jednoj strani javlja se otro suprotstavljanje, a na drugoj odreene modifikacije. One teoretiare koji se suprotstavljaju koncepciji klasiara moemo nazvati protekcionistima. F. List Pretea je historijske kole i najistaknutiji kritiar klasinih koncepcija meunarodnih ekonomskih odnosa. On izlae koncepciju protekcionizma. Razvijao je produktivnu teoriju u kontekstu koje je narodna ekonomija znanost o produktivnim snagama naroda. List ne odbacuje sasvim mogunost slobodnih ekonomskih odnosa izmeu razliitih zemalja, ali smatra da se oni mogu ostvariti tek kad se razliite zemljeu u privrednoj razvijenosti izjednae. Dok se to ne dogodi, razvoj nacionalne industrije treba tititi. Dakle, ideju o slobodnim ekonomskim odnosima , List ne dri pogrenom, ve preuranjenom. Listova teorija produktivnih snaga u skladu je s njegovim cjelokupnim razmatranjima o ekonomskim pitanjima. Pomou te teorije on dokazuje znaenje drave i njene administracije u razvoju narodne privrede. Za njega je cjelokupna drutvena nadgradnja faktor proizvodnje, jer su oni zapravo proizvoai proizvodnih snaga. STAJALITA SUVREMENE GRAANSKE EKONOMIJE Budui da postoji velik broj razliitih koncepcija, najbolje ih je sistematizirati u odnosu na problem koji analiziraju. U tom smislu moemo govoriti o teorijama meunarodne razmjene: Neoklasine teorije Teorije meunarodne podjele rada Teorije o izvozu kapitala Teorije platne bilance Teorije meunarodnog sistema plaanja Teorije privrednog razvoja Teorije o odnosu razvijenih i zemalja u razvoju Novi meunarodni ekonomski poredak Teorije integracije ...

F. V. Taussig Analizira utjecaj najmanine i kamate na vanjsku trgovinu, te zakljuuje da razlike u visini najamnine imaju za posljedicu neutralizaciju vee

12

produktivnosti rada. Zbog toga jedna zemlja moe imati visoku produktivnost rada u nekoj proizvodnji, ali u meunarodnoj razmjeni ona moe biti neutralizirana niim najamninama u drugoj zemlji. Visina najamnine je znaajan inilac u meunarodnoj konkurenciji, meunarodnoj podjeli rada i specijalizaciji. Prema neoklasiarima openito najamnine i njihova visisna imaju isti uinak kao i produktivnost rada. Slino je i s kamatnom stopom. Kakao kamatne stope nisu jednake u svim zemljama, njihova e visina razliito utjecati na konkurentsku sposobnost razliitih privreda. Niska e kamatna stopa dati prednost onoj zemlji gdje je potrebno vie kapitala nego rada, odnosno ako je kamatna stopa visoka (zbog poveanih potreba za konstantnim kapitalom) doi e do poveanja trokova proizvodnje. Tome se komparativna prednost smanjuje. J. Viner Iako je pristalica komparativnih prednosti, dokazuje da se suvremeni razvitak i meunarodni ekonomski odnosi ne mogu razumijeti na pojednostavljenim shemama usporeivanja. Naglaavajui da carinske unije nisu nuno ni dobre ni loe, i da carinska unija vodi smanjenju samodovoljnosti svake zemlje lanice istovremeno s poveanjem stupnja samodovoljnosti podruja kao cjeline. Haberler U svojoj teoriji trokova supstitucije analizira utjecaj svih faktora proizvodnje na meunarodnu razmjenu (rad, kapital, zemlja) te dolazi do zakljuka da su cijene proizvoda na svjetskom tritu jednake marginalnim trokovima proizvodnje. Pod marginalanim trokovima podrazumijeva se utroak sredstava za sve to je potrebno uiniti da se dobije jedinica prooizvoda. Kad se pri poveanju proizvodnje marginalni trokovi smanjuju, pada i cijena proizvoda. Vrijedi i obrnuto. U osnovi Haberler je pristaa liberalnog svjetskog trita i trudi se da dokae da na svjetskom tritu nema eksploatacije budui da meunarodna razmjena koristi svim njenim uesnicima. Po njemu, koristi od meunarodne razmjene su viestruke. Ona doputa svakoj zemlji da uveze kapitalna dobra koja su joj neophodna za ekonomski razvoj, a tim putem se izmjenjuju znanstvena dostignua, prenosi tehnologija, osposobljavaju kadrovi i upoznaju napredniji oblici organizacije rada. Meunarodna trgovina osobito pogoduje kretanju kapitala iz industrijski razvijenih u nerazvijene zemlje. Slobodna meunarodna trgovina je poseban oblik borbe protiv monopola. B. Ohlin Ohlin je tvorac teorije ope ravnotee te, pored elemenata radne teorije vrijednosti analizira i sve one faktore o kojima ovisi formiranje cijene. Po Ohlinu meunarodna razmjena je istovijetna razmjeni izmeu pojedinih regija jedne narodne privrede (ekonomsko-politikog podruja). On inzistira na principu meuovisnosti cijena. Smatra da je radsamo jedan od elemenata koji utjeu na formiranje cijena. Stoga istie da se zemlje koje raspolau brojnom strunom radnom snagom i obiljem kapitala lake specijaliziraju za industrijsku prooizvodnju od zemalja koje u tome oskudijevaju. Najvei Ohlinov doprinos je u utvrivanju meuovisnosti kretanja gotovih proizvoda i kretanja faktora

13

proizvodnje. Kretanjem gotovih proizvoda postie se u meunarodnoj razmjeni gotovo isti efekt kao da se kreu faktori proizvodnje. Raniji Heckscherovi napori uz Ohlinove dopune rezultirali su HeckscherOhlinovim modelom objanjavanja meunarodne razmjene raspoloivou faktora proizvodnje. Raspoloivosti razliitih faktora daje komparativnu prednost zemlji u onom proizvodu u kojem je zastupljeniji faktor s kojim se obiluje u odnosu na druge zemlje. Ove porobleme dalje razrauje Samuelson. Ako dvije zemlje proizvode dva proizvoda u uvijetima slobodnog trita, opa cijena proizvoda koji se razmjenjuju bit e rezultat zajednikih trokova proizvodnje u ovim zemljama, to je praktino jo jedan argument Ohlinovom stavu da trgovina s robama substituira meunarodno kretanje faktora proizvodnje. J. M. Keynes On razvija ideju o nesavrenosti meunarodnog sistema plaanja na osnovama zlatnog standarda i uvjerenja da e u daljnim razvojnim etapama taj sistem morati biti zamjenjen boljim mehanizmom. Tu ideju je ponovio kod osnivanja Meunarodnog monetarnog fonda. Problemi nezaposlenosti o opa kriza kapitalistikog naina proizvodnje bili su povod njegovom otvorenom suprotstavljanju klasinoj teoriji i doktrini liberalizma. . On razvija svoju koncepciju dravne intervencije, tj. potrebi aktivne uloge drave u privrednom ivotu zajednice. Preokupiran problemima nezaposlenosti, osobitu panju pridaje intervenciji kapitalistike drave koja svojim mjerama mora trajno poveavati sklonost potronji i davati uvijek iznova poticaj za investiranje. Dravno uplitanje ima jasnu praktinu svrhu ouvanje kapitalizma. Keynes u osnovi ima negativan stav prema klasinom tumaenju meunarodnih odnosa razmjene. Za njega je meunarodna razmjena samo vanjski odraz djelovanja multiplikatora na proizvodnju. Vikovi i manjkovi u odnosu prema inozemstvu koje izaziva odgovarajui tempo investicija od bitnog su znaaja za stanje ravnotee nacionalne privrede. Samuelson Iako je pristaa klasine teorije, on ini kompromis kad doputa da se pod odreenim uvijetima titi nacionalna privreda i time omoguava njen razvoj bez veih potresa u 2 podruja: na podruju favoriziranja izvjesnih neekonominih grana aktivnosti iz razloga narodne obrane te kod privrednih aktivnosti u povoju ili mladih privreda kojima je potrebna privremena zatita. H. Hazlitt Ocrtava praktina dostignua kapitalistikih zemalja u provoenju keynezijanske politike tvrdnjom da su je provodile ili je jo uvijek provode gotovo sve kapitalistike zemlje. Ta politika sadri neprekidnu ekspanziju novca i kredita, umjetno niske kamatne stope, poveane dravne rashode i budetski deficit. Kad pod utjecajem takve politike doe do problema, ona se ne naputa ve se probleme pokuava neutralizirati daljnim ogranienjima uvoza, zabranama stranih investicija, kontrolom cijena, nadnica i dohodka, ukratko, daljnom dravnom kontrolom.

14

Od ekonomista koji se okreu problemu privrednog razvoja zemlje u razvoju, te nalaze pozitivne i negativne utjecaje meunarodnog kretanja kapitala na privrede zemalja u razvoju, treba spomenuti: R. Nurske, H. W. Singer i R. Prebisch. R. Nurske Jedan je od graanskih ekonomista koji su uoili da irenje razvojnog jaza izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju ima dalekosene posljedice za daljnje funkcioniranje svjetske privrede. Njegova je formulacija o zaaranom krugu siromatva u kojem se kreu nerazvijene zemlje. Problem akumulacije kapitala i potrebu stranih investicija vee uz analizu trita i njegovu skuenost u nerazvijenim zemljama. Nurske smatra da proces formiranja kapitala prolazi kroz dvostruki zaarani krug. Na podruju potranje investicije su male, jer je mala potranja, a to je posljedica niskog realnog dohotka koji proizlazi iz niske produktivnosti. Nizak opi nivo produktivnosti posljedica je malih iznosa kapitala upotrebljenih u proizvodnji, a kapital je malen zbog nedovoljne investicione stimulacije. Slini su odnosi i s gledita ponude. Za razliku od miljenja da veliina trita ovisi o monetarnoj ekpanziji, veliini stanovnitva i veliini teritorija, Nurske smatra da veliina trita prvenstveno ovisi o produktivnosti rada i rastu realnih dohodaka. Pristaa je balansiranog razvoja zemalja u razvoju, a kod stranih sredstava investicija ima u vidu privatni kapital. Nasuprot Singerovom stavu da su strane investicije malo uinile za ekonomski razvoj zemalja u razvoju, Nurske zastupa tezu o direktnim i indirektnim koristima za razvoj lokalne privrede. Nurske negira i prihvaenu tezu da razvijenije zemlje putem razliitih oblika meunarodnih ekonomskih odnosa eksploatiraju manje razvijene zemlje. Kako nedovoljna kupovna mo u nerazvijenim zemljama i zadovoljavajui profit u razvijenim zemljama destimuliraju kretanje privatnog kapitala u zemlje u razvoju, to mu se onda javne investicije pribavljene vanjskim kreditima javljaju kao prikladno sredstvo za ostvarivanje zacrtanih razvojnih planova zemalja u razvoju. Smatra da je industrijalizacija prihvatljiva metoda razvoja jer upravo preko industrijalizacije stvaraju se dodatni izvori akumulacije i opeg drutvenog napretka. H. Singer Prema Singeru vanjska bi trgovina mogla zemljama u razvoju donijeti znatnu korist kad ne bi bilo inilaca koji njene mogunosti objektivno ograniavaju. Vanjska trgovina ima znaajan posredan utjecaj na poveanje drutvene produktivnosti rada, razvoj robnog sektora privrede, uvoenje kapitalno intenzivnih metoda proizvodnje i primjenu suvremene tehnologije u zemljama u razvoju. Ali proizvodnja za izvoz je u rukama stranog kapitala, pa stoga praktino ne koristi zemljama u razvoju nego razvijenim zemljama. Singerova je dakle teza da strane investicije iako u geografskom smislu locirane u zemljama u razvoju nisu sastavni dio privreda tih zemalja, nego stvarno pripadaju onim privredama iz kojih su dole. Prihodi ostvareni izvozom nisu prihodi zemalja u razvoju, nego oplouju kapital zemlja iz koje potjeu.

15

Strani kapital mora biti sastavni dio i dopuna domae akumulacije. Drava tu mora odigrati odgovarajuu ulogu zahvaanjem profita fiskalnim mjerama i njegovim koritenjem za financiranje privrednog razvoja. R. Prebisch Bavi se problemima zemalja u razvoju posebice utjecajem meunarodne podjele rada na njihov privredni razvoj. Uzroke ekonomskoj nerazvijenosti zemalja u razvoju vidi u dosadanjem industrijskom razvoju svijeta na principima odnosa sredita i periferije. To je uzronik neravnomjernom razvoju u svijetu i osnova prelijevanja dohotka iz nerazvijenih u industrijski razvijene zemlje. Smatra da su unapreenje poljoprivrede i industrijalizacije dva tijesno povezana aspekta opeg ekonomskog napretka zemalja u razvoju. Kako je domaa akumulacija zemalja u razvoju nedovoljna za ostvarenje tog napretka, probijanje zaaranog kruga moe se izvriti stranim kapitalom. Posuena strana sredstva, pod uvijetom da se efikasno upotrebljavaju, uveala bi akumulativne izvore i s vremenom bi bila zamjenjena domaom akumulacijom. Pristaa je planskog poticanja industrijskog razvoja i kontrole vanjske trgovine koju bi zemlje u razvoju trebale provoditi u cilju promjene postojee meunarodne podjele rada. Posebnu panju suvremeni graanski ekonomisti posveuju problemima integracije bilo da je rije o njenim mikro ili makro aspektima. Razliita stajalita o ovom problemu mogu se sistematizirati u 2 osnovne skupine: ona stajalita koja integracijske procese promatraju prvenstveno kroz politike odnose ona stajalita koja integraciji prilaze kroz ekonomiju

Teorije integracije danas su samo jedan segment ukupnih gledita suvremenih ekonomista i politologa o aktualnim pitanjima meunarodne ekonomije na globalnj razini tj. radi se o globalnim pitanjima od znaenja za ukupni ekonomski poloaj i razvoj zemalja koje se povezuju, o refleksijama u pozitivnom i negativnom smislu meudravnog povezivanja za zemlje izvan takvih integracija, o odrazu tih procesa na medunarodnu ekonomiju i o analizi politikih ciljeva koji se integracijama nastoje ostvariti. U jednoj su grupi ona stajalita koja integracijske procese promatraju kroz politike odnose, a drugu grupu ine stajalista koja integraciji prilaze kroz ekonomske odnose. Upravo zbog toga i razlikujemo: 1) politike teorije integracije a) funkcionalizam b) neofunkcionalizam c) pluralizam d) federalizam

16

2) ekonomske teorije integracije a) liberalizam b) institucionalizam Zajedniki nazivnik za sve pravce u skupini politikih teorija integracije jest DRAVA odnosno funkcija drave u promicanju integracije, kako obzirom na njezine ekonomske funkcije, tako i obzirom na politike procese. U skladu s tim federalisti integraciju tretiraju kao nadnacionalnu zajednicu, dok pluralisti i jednim dijelom funkcionalisti kao konaan rezultat istiu model politike zajednice kojega smatraju prikladnim mehanizmom za rjeavanje svih problema drave koje ulaze u integracije pogotovo ekonomskih problema. FUNKCIONALIZAM Smatraju da je koncepcija federalizma preuska jer se ne mogu prevladati nacionalno interesno grupiranje i suparnitvo. Prema funkcionalistima sve probleme trebalo bi rijeiti pomou tzv. funkcionalne alternative koja doputa mirne promjene unutar postojeih dravnih struktura, pa prema tome i razliite oblike suradnje koji povezuju i pribliavaju razne narode. Funkcionalisti u svojim teorijskim postavkama nastoje uspostaviti vezu izmedu tehno-ekonomskih i socijalnih promjena i evolucije u oblasti politikog sustava, koja je karakteristina za integraciju. To je pozicija priznavanja podlonosti politikih promjena tehnolokim i ekonomskim faktorima koji, zbog tehnikog progresa i razvojnih problema svijeta, zahtijevaju izgradnju svjetskih organizacija koje e onda izvriti odredene funkcionalne zadatke. Upravo zbog toga oni zastupaju stvaranje organizacija na tri razine: a) ope medunarodne organizacije i b) organizacije druge razine s koordinacijskim zadacima, c) organizacije tree razine - medunarodne agencije - bavile bi se planiranjem i reguliranjem proizvodnje i raspodjele u direktnom sustavu. Na kraju, funkcionalistima je prioritetna suradnja drava u procesima integracije na podruju ekonomije, jer suradnja u ekonomskim pitanjima automatski donosi politike rezultate. Ekonomski su i politiki procesi usko povezani i nedopustivo je njihovo odvajanje. Po funkcionalistikoj doktrini narodi mogu maksimalno realizirati svoje interese samo pomou medunarodnih organizacija koje moraju biti postavljenc na funkcionalnom, a ne teritorijalnom principu. Upravo zbog toga funkcionalisti podravaju funkcionalne medunarodne organizacije i njihovu koordinaciju koju e u odredenoj fazi preuzeti "medunarodna vlada", postupno prerastajui iz tehnikog u politiko tijelo. NEOFUNKCIONALIZAM Komparirajui upravo trendove u zapadnoeuropskom razvoju s nekim idejama D. Mitranya, E. Haas je razvio nov pristup problemima integracije koji jc nazvan "neofunkcionalizmom". Neofunkcionalistika kola osobito istie svoj fenomenoloki karakter i nastoji izbjei normativistiku tvrdnju ili pak sistemska uopavanja.

17

Neofunkcionalisti, pored priznavanja uloge ekonomskih faktora, naglaavaju znaenje politike borbe u postizavanju odgovarajuih rezultata u integracijskim procesima. U svojim analizama naslanjaju se na teoriju interesnih grupa i primjenu odredenih metoda sistematske analize. Oni integraciju ne promatraju kao odreeno stanje, ve kao proces koji vodi prema politikoj zajednici. Doktrina s neofunkcionalistikim obiljejem razvila se pod utjecajem amerikog biheviorizma. I funkcionalizam i neofunkcionalizam, osnovani prije svega na ocjeni ekonomskog razvoja, zaboravili su na vrijednost tradicije, odnosno blizinu kulturne i religijske slinosti i ideologije, drutveno-politikih uredenja itd., a praksa medunarodnih odnosa, ak i na primjeni zapadnoeuropskih kretanja, pokazuje da ne postoji mogunost bezbolnog transcendiranja drave bez politiki svjesne akcije. PLURALIZAM Pristae pluralistike teorije integraciju smatraju zajednicom drava koju karakterizira visoka razina politikih, ekonomskih i socijalnih kontakata njezinih lanova. Oni ne zastupaju ograniavanje suvereniteta drava, ali su ipak za uspostavu odredenih pravila kojih bi se drave pridravale u provodenju svoje politike. Prema miljenju K. Deutscha, glavnog predstavnika ovoga pravca, za integraciju je bitno uspostavljanje mira i sigumosti, a ne postizanje nekakvih formalnih konstitucionalnih promjena. Prema pluralistima realan put za provodenje procesa integracije u suvremenom svijetu jest put poboljanja razliitih odnosa medu dravama uz neokrnjenost dravnog suvereniteta. Njima je integracija dugotrajan proces tihih promjena to ih razlikuje od federalista, kojima je izrastanje nacionalnih organa "revolucija" koja determinira druge procese. FEDERALIZAM Federalisti smatraju da je stvaranje federalnih institucija u vojsci, policiji i na podruju zajednikog zakonodavstva najbolja metoda ujedinjavanja. Inae, svoje poglede na integracijske procese federalisti usko veu uz Zapadnu Europu i to prije svega u razmiljanjima W. Hallsteina i I. Moneta, kao najznaajnijih teoretiara i praktiara federalizma. Tu su jo i K. Friedrich i A. Etzioni. U okviru ovog pravca razlikujemo pristae klasinog i sociolokog pravca. Razlika medu njima oituje se u tome to klasiari razraduju razliite projekte svjetske drave, paljivo formulirajui funkcije njezinih organa, dok socioloki pravac vie naglaava analizu procesa koji su usmjereni prema prerastanju posebnih drava u nadnacionalne zajednice. Openito, federalisti zastupaju stav o nunosti utvrdivanja "federalnog dogovora" pri formiranju nadnacionalne politike zajednice, uz napomenu da klasiarima ovaj dogovor mora imati formu ustavnih i drugih pravnih dokumenata, dok je pristaama sociolokog pravca dovoljan i preutan sporazum o sferama politikih i drugih zajednikih aktivnosti. Politiki faktori osnovna su i odluujua pokretaka snaga stvaranja integracijskih procesa i u federalista i u pluralista, pa je otuda za njih sredinje pitanje upravo uloga politike vlasti i drutvene elite u integracijskim procesima.

18

Shvaajui integraciju kao politiki proces, i pluralisti i federalisti smatraju da se ona postie politikim mehanizmom i preko politikihinstitucija, uz razliku to federalisti predviaju nestanak drave suvremenog tipa, a pluralisti upravo naglaavaju njenu vanost. LIBERALI Liberalisti svoje koncepcije u biti zasnivaju na klasinoj graanskoj ekonomiji, zato je ovu koncepciju bolje nazvati neoliberalnom interpretacijom integracije. Za liberaliste integracija razliitih podruja nije nita drugo do integracija trita ili zapravo integracija cijena koja se izraava kroz mehanizam trita. Smatraju da se integracija privreda , bez obzira radi li se o univerzalnoj ili regionalnoj privredi, najbolje moe postii primjenom mehanizma koji e osigurati slobodno kretanje roba, kapitala, usluga i ljudi. Prema tom stajalitu slobodna meunarodna trgovina zasnovana na principima konkurencije, dakle uz uklanjanje svih izvoznih preferencija i uvoznih restrikcija, integrira odgovarajui ekonomski prostor i uspostavlja privrednu ravnoteu u svijetu. Oni negiraju potrebu uspostavljanja nekih nadnacionalnih ekonomskih institucija, iako doputaju mogunost izvjesne meunarodne koordinacije privrednih politika. Za njih je osnovni i nezamjenjivi uvijet uspjene integracije monetarna stabilnost u svijetu, ija je pretpostavka konvertibilnost nacionalnih valuta. Protivnici su direktnih i indirektnih mjera dravne intervencije. INSTITUCIONALISTI Zastupaju potrebu organizirane integracije, s posebnim organima i nadnacionalnim ovlastima. Prema tim koncepcijama nacionalne privrede se postrupno objedinjavaju, najprije na regionalnom planu, a zatim na nivou svjetske privrede. Za institucionaliste trini mehanizam nije dovoljan za ostvarivanje procesa integracije, kao to ni sama liberalizacija u meusobnim odnosima drava ne moe dovesti do stvarne integracije. Za njih je meunarodna integracija nadasve znaajan ekonomski sadraj koji se ne moe prepustiti sluaju, ve on mora biti pod kontrolom. Smatraju da se integracija razliitih ekonomija moe ostvariti jedino pod uvijetom koordinacije ekonomskih politika i uz primjenu planiranja. U uvijetima suvremenih kapitalistikih odnosa proizvodnje liberalnoj se doktrini mogu staviti 2 bitne primjedbe. Prvo, njeno inzistiranje na slobodnom kretanju dobara i proizvodnih faktora nije utemeljeno u realnosti jer je suvremeno trite pod utjecajem razliitih monopolistikih struktura. Mehanizam trita nikako ne djeluje slobodno, kao to liberalisti pretpostavljaju jer su odnosi izmeu proizvodnih subjekata pod kontrolom kapitalistike drave koja svojim intervencijama utjee na formiranje cijena. Drugo pitanje je da li slobodno kretanje roba, usluga i proizvonih faktora stvarno donosi probitke svim zemljama koje sudjeluju u procesu integracije.

19

Smatraju da se integriranom ekonomijom moe smatrati svjetska ekonomija kakva je bila do I. svj. rata. Ekonomske integracije koje se ostvaruju na Zapadu povratak su na slobodnu trgovinu u regionalnim okvirima.

PODRUJA MEUNARODNIH EKONOMSKIH ODNOSA Meunarodni ekonomski odnosi odvijaju se kroz razliite oblike i imaju raznolik sadraj, a s obzirom na njihov sadraj mogue ih je podijeliti na podruja, i to: meunarodno meunarodno meunarodno meunarodno kretanje kretanje kretanje kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi.

Ekonomski odnosi to proizlaze iz raznovrsnih privrednih poslova odvijaju se kroz meunarodne transakcije. Meunarodne ekonomske transakcije obavljaju se izmeu subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa i njihovo je kretanje u osnovi dvosmjerno, bilo da je rije o razmjeni robnih vrijednosti, transferu razliitih prava ili pruanju eko nomskih usluga. U pravilu je to na jednoj strani kretanje roba, usluga ili kapitala, a na drugoj strani prijenos novanih vrijednosti. Meunarodne transakcije mogu se podijeliti i sistematizirati u razliite skupine:

prouavanje prema predmetu meunarodnih ekonomskih odnosa : transakcije robom, transakcije uslugama, transakcije kapitalom i transakcije povezane s kretanjem ljudi. s obzirom na promjene u vlasnikim odnosima: tekue (komercijalne transakcije) i kapitalne. Tekue transakcije vezane su uz redovne privredne poslove izmeu subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa. Kapitalne transakcije zahvaaju kretanje kapitala, promjene u vlasnitvu nekretnina, vrijednosnih papira i slinih poslova. Kad se radi o kretanju kapitala, ono moe biti kratkorono, srednjorono i dugorono.

U suvremenom svijetu, gdje jo uvijek dominira kapital odnos, kapitalne transakcije mogu biti privatne i javne (ponekad se nazivaju slubene). Razdioba se odreuje prema subjektu od kojeg polazi transakcija. U vrijeme kad je monetarno zlato imalo odluujuu funkciju u meunarodnom sistemu plaanja, transakcije po ovoj osnovi uvijek su bile javne. U novijoj teoriji podjela na privatne i javne vri se prema svrsi transakcije. Ako subjekti obavljaju ove transakcije sa ciljem da zadovolje neke javne potrebe, onda su i takve transakcije slubene bez obzira tko ih obavlja. Transakcije koje izlaze iz privrednih odnosa nemaju javni karakter, one su privatne makar ih obavljali i dravni organi. Tekue transakcije ponekad, takoer, mogu biti privatne ili javne, ovisno o tome vre li ih privatni ili javni subjekti.

20

prema obavezi vraanja: naplatne ili besplatne. Naplatne transakcije (teretne, onerozne) sastoje se uvijek iz dvostranih inidaba. Zato ih moemo nazvati bilateralnim transakcijama. To su razne kupoprodaje, komercijalni poslovi, pruanje razliitih usluga proizvodnog i neproizvodnog karaktera koje prate plaanje, davanje kredita s obavezom vraanja anuiteta i slino. Besplatne transakcije (besteretne, lukrativne) su jednostrane. Iako je rije o odnosu dvaju subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa, transakciju obavlja samo jedan od njih i materijalne i druge vrijednosti idu samo u jednom pravcu. To su razliite ekonomske pomoi, iseljenike doznake, reparacije, pokloni i slino. Zbog svoje jednostavnosti nazivaju se unilateralnim transakcijama. prema obliku predmeta: vidljive i nevidljive. Ako je predmet transakcije materijaliziran, transakcija je vidljiva, dok se u suprotnom iskazuje kao ne vidljiva (transportne usluge, uvoz i izvoz kapitala i slino). prema svrsi: autonomne i kompenzatorske. Autonomne transakcije vezane su uz redovni robni promet, nerobni promet i plaanja, a kompenzatorske transakcije se poduzimaju na uravnoteenje autonomnih transakcija. MEUNARODNO KRETANJE ROBA

U ukupnim svjetskim ekonomskim odnosima dominira meunarodno kretanje roba. Razmjena roba moe se odvijati i izmeu zemalja koje nemaju politike odnose, iako se u pravilu izmeu zemalja koje povezuju dobri politiki odnosi uspostavljaju i dobri ekonomski odnosi, ne samo u okviru robne razmjene nego i u viim formama ekonomske suradnje. Vrijedi, naravno, i obratno. Meunarodno kretanje roba moe se sistematizirati prema razliitim kriterijima. Ako se promatra smjer kretanja, onda se moe govoriti o izvozu, uvozu, tranzitu i prepravnom prometu. Sve robe koje naputaju granicu ekonomsko-politikog podruja (odnosno carinskog podruja) prema drugim zemljama smatraju se izvezenima. Obratno, sve robe koje iz drugih zemalja ulaze u granice ekonomsko-politikog podruja (odnosno carinskog podruja) smatraju se uvezenima. Ako jedna zemlja posreduje u trgovini, izmeu drugih zemalja, za nju se kae da se bavi tranzitnom trgovinom. Ovaj tip trgovine treba razlikovati od tranzita koji je goli prijevoz robe preko odreenog podruja. Tranzit je usluna djelatnost, dok je tranzitna trgovina posredovanje kod kretanja roba. Pod prepravnim prometom misli se na kretanje roba iz jedne zemlje u drugu radi dorade. Kod takvog kretanja moe se govoriti o reeksportu i reimportu. Uvoz radi dorade te ponovni izvoz je reeksport. Izvoz radi dorade i ponovni uvoz je reimport. Ukoliko se radi o fiziki identinoj robi, govorimo o direktnom reeksportu ili reimportu, a ako je samo istovrsna (ili iste vrijednosti) onda o indirektnom reeksportu ili reimportu.

21

Prema stupnju obrade roba razlikujemo kretanje sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda. U pravilu zemlje u kojima je razvijenost proizvodnih snaga na niskom stupnju, izvoze sirovine, a uvoze industrijske proizvode. Industrijski razvijene zemlje preteno izvoze industrijske proizvode, a uvoze sirovine. Takoer, industrijski razvijene zemlje izvoze proizvode preteno kapitalnointenzivne tehnike, dok manje razvijene zemlje izvoze radnointenzivne proizvode. Svjetska cijena U pravilu robe se u meunarodnom ekonomskom prostoru razmjenjuju prema svjetskim cijenama. Svjetske cijene za razliite vrste proizvoda razliito se formiraju, pa cijena ak za istu vrstu proizvoda, zbog djelovanja monopolnih struktura, a ovisno o razliitim oblicima meunarodnih odnosa, moe biti razliita. Kod svjetskih cijena pri uvozu obino se rauna CIF cijena, a kod izvoza FOB cijena. Vanjska/unutarnja trgovina Analizom kretanja roba u meunarodnim ekonomskim odnosima bavi se posebna znanstvena disciplina - vanjska trgovina. Pod vanjskom trgovinom podrazumijevaju se robni promet jedne zemlje s drugim zemljama. U sluajevima kad vie zemalja ini jedinstveno ekonomsko-politiko podruje, pod vanjskom trgovinom treba razumjeti robni promet izmeu razliitih ekonomsko-politikih podruja. To je odreenje vanjske trgovine sa stajalita nacionalne privrede. Meutim, promatrano sa stajalita subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa, pod vanjskom trgovinom treba podrazumijevati sve robne transakcije subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa jedne zemlje sa subjektima drugih drava i/ili jednog ekonomsko-politikog podruja s drugim ekonomsko-poli-tikim podrujem. Mrkui vanjsku trgovinu definira kao ukupnost robne razmjene jedne zemlje s inozemstvom (ui smisao), odnosno kao ukupnost razmjene dobara i usluga s inozemstvom (iri smisao). Za Biania vanjska trgovina ne ukljuuje promet usluga, nego samo robne transakcije rezidenata jedne drave s rezi dentima drugih drava. uvela pod pojmom vanjske trgovine u uem smislu podrazumijeva robni promet jedne zemlje s ostalim dravama, a ukupnu vanjsku trgovinu svih zemalja u svijetu kao meunarodnu ili svjetsku trgovinu. Kod njega susreemo mikroekonomsko i makroekonomsko promatranje vanjske trgovine. Vanjska trgovina s gledita privrednih organizacija (mikroekonomski pojam) obuhvaa izvozno-uvozne poslove izmeu rezidenata jedne drave i rezidenata druge drave. Zahvaa dakle izvoznouvozne poslove do kojih dolazi izmeu firmi iz raznih drava i koji redovito dovode do prijelaza robe preko granice zemlje. Promatrano s gledita narodne privrede (makroekonomski pojam), vanjsku trgovina zahvaa robnu razmjenu jedne drave s drugim dravama. Ova dva aspekta promatranja kod njega su zapravo i dvije definicije vanjske trgovine. Mikroekonomski pojam ne ukljuuje jednostavne transfere (reparacije, darovanja i sl.), dok ih makroekonomski pojam ukljuuje. Zato se

22

potonji i koncentrira na vanjskotrgovinsku bilancu i znaenje vanjske trgovine za narodnu privredu. Vanjska trgovina je vano podruje ekonomske aktivnosti pojedinih nacionalnih privreda. Danas se kroz vanjsku trgovinu sve vie provjerava ispravnost koncepcije privrednog razvoja i efikasnost primjenjivanog ekonomskog sistema, pa je se stoga u sklopu meunarodnih ekonomskih odnosa, meunarodne ekonomske ili pak znanstvene discipline istovjetnog naziva sve vie prouava. Na vanjsku trgovinu utjeu mnogi faktori, i potie je mnotvo razliitih motiva. Njenu osnovu ine razlike prirodnih i proizvedenih bogatstava, proizvodna orijentacija pojedinih naroda i meunarodna podjela rada. No, utjecajni su i mnogi drugi inioci, od kojih treba istai sistem drutvenih odnosa, koji za vanjsku trgovinu moe imati presudno znaenje. Dinamian razvoj vanjskotrgovinskih odnosa u posljednjim decenijama odraava duboke promjene u sferi privreivanja pojedinih naroda. Njen sve vei zamah dokaz je sve ire meu ovisnosti privrednih aktivnosti u svijetu i potrebe formiranja svjetskog privrednog sistema. Vrijeme u kojem se meunarodna razmjena obavlja putem mehanizama slobodnog trita danas je iza nas. Vanjska trgovina sve se vie odvija putem sporazuma i trgovakih ugovora kojima se nastoji uvrstiti stalnost meunarodnih ekonomskih transakcija izmeu drava, a nerijetko istovremeno postii i neke druge ekonomske ili politike efekte. Ponekad sporazumi i ugovori mogu biti i na tetu treih zemalja; koliko god u tim sluajevima pridonosili dinami-zaciji meunarodne ekonomske suradnje, na drugoj strani izazivaju suprotno djelovanje U suvremenim uvjetima sve zemlje reguliraju svoje vanjskotrgovinske odnose i nastoje zatiti interese svoje privrede. No, prisutnost drave u ovoj sferi bila je gotovo stalna i ranije, a osobito je ojaala u periodu prerastanja monopolnog kapitalizma u dravni kapitalizam. Intervencija drave u privredni ivot kapitalistikog drutva najprije je primijenjena na podruju meunarodne razmjene. Danas se u svim zemljama primjenjuju razliite protekcionistike mjere kojima je cilj zatititi vlastite proizvodnje. Budui da je trgovina posrednika djelatnost u sustavu robne proizvodnje zadaa joj je posredovanje izmeu proizvodnje i potroaa u reprodukcijskom ciklusu. Preciznijom definicijom trgovina se moe oznaiti kao privredna djelatnost u kojoj organizacije i pojedinci posreduju izmeu proizvodnje i potronje u uvjetima robne proizvodnje. Vanjska i unutarnja trgovina u pravilu imaju iste ekonomske karakteristike. Vanjska trgovina samo produuje unutarnju trgovinu preko granica ekonomsko-politikog podruja. Ali postoje odreene specifinosti koje zasebno tretiraju vanjsku trgovinu, a to su: manja mobilnost faktora proizvodnje, vea vanost za nacionalnu privredu, poseban tretman u prijelazu roba preko granica, izmijenjeno djelovanje ekonomskih zakonitosti, specifini meunarodni mehanizmi za njeno odvijanje te posebni mehanizmi plaanja itd. Trgovinska bilanca Trgovinska bilanca je sistematski usporedni pregled izvoza i uvoza robe neke zemlje u odreenom periodu, najee u jednoj godini, izraen vrijednosno.

23

Trgovinska bilanca je pozitivna ako je vrijednost izvoza vea od vrijednosti uvoza, a negativna ako je vrijednost uvoza vea od vrijednosti izvoza. U suvremenim uvjetima trgovinska bilanca vie nema ono znaenje za platnu bilancu zemlje kakvo je imala u vrijeme kad su odnosi robne razmjene bili gotovo iskljuivi u ekonomskim odnosima izmeu dviju zemalja. Imperijalistika faza razvoja kapitalizma pomakla je interes s trgovinske bilance na platnu bilancu, jer su u meunarodnim ekonomskim odnosima bivali sve prisutniji drugi odnosi. Ali i pored toga njeno znaenje jo uvijek je veliko. U pravilu udio trgovinske bilance u platnoj bilanci vei je kod nerazvijenih nego kod razvijenih zemalja. Koristi od vanjske trgovine i njeno znaenje za narodnu privredu mogu se pratiti preko odreenih kvantitativnih pokazatelja. Znaenje vanjske trgovine za nacionalnu privredu utvruje se uz pomo vanjskotrgovinskog koeficijenta i vrijednosti vanjske trgovine po stanovniku. Promatrani kroz viegodinji period, ti koeficijenti pokazuju kolika je prosjena sklonost uvozu ili izvozu. Vrijednost vanjske trgovine po stanovniku utvruje se preko per capita stopa uvoza odnosno izvoza. Obujam i strukturu vanjske trgovine utvrujemo na nekoliko naina. Do obujma dolazimo zbrajanjem vrijednosti izvoza i uvoza u jednoj godini. I saldo vanjske trgovine moe biti interesantan za analizu, posebno ako ga promatramo kroz dulje vremensko razdoblje i, kao i sve druge pokazatelje, u relaciji prema drugim zemljama. Kod komparativne analize, razumije se, vrijednosti valuta moraju se preraunavati u meunarodnoj prihvatljivoj valuti. Dinamika kretanja vanjske trgovine prati se putem indeksa (odnosno verinih indeksa) izvoza, uvoza, obujma i salda. Strukturu vanjske trgovine pratimo po stupnju obrade, po namjeni proizvoda, po robnim sektorima i po privrednim granama. Stupanj obrade se ralanjuje na grupu neobraenih predmeta, grupu proizvoda obine obrade i grupu proizvoda visoke obrade. Namjena proizvoda se ralanjuje na sredstva za rad, reprodukcijski materijal i robu iroke potronje. Kod robnih sektora prati se uee pojedinih od njih u vanjskoj trgovini, kao i uee pojedinih privrednih grana. Poloaj zemlje na svjetskom tritu moemo pratiti preko analize uea izvoza, uvoza, obujma u svjetskom izvozu, uvozu i ukupnoj svjetskoj trgovini. Tu je jo prisutan i koeficijent vanosti uvoza i izvoza, pri emu je takoer potrebna komparativna usporedba. Koristi od vanjske trgovine prate se karama uvozno-izvoznih cijena (terms of trade), graninom sklonou uvozu-izvozu i ela-stinou vanjske trgovine. MEUNARODNO KRETANJE USLUGA Druga skupina transakcija u meunarodnim ekonomskim odnosima veza na je uz pruanje i primanje usluga proizvodnog i neproizvodnog karaktera.

24

Pod uslugama se podrazumijeva posebna upotrebna vrijednost rada koja se izraava kao djelatnost na posredovanju, odravanju i usavravanju stvari i na drugim podrujima koje nemaju materijalizirani oblik. Usluge dijelimo na materijalne i nematerijalne, odnosno na privredno proizvodne i privredno neproizvodne. U prvoj skupini usluge koje poveavaju vrijednost proizvoda i pridonose stvaranju narodnog dohotka, dok druga skupina usluga ne pridonosi izravno stvaranju drutvenog proizvoda i narodnog dohotka. To je odreenje sa stajalita marksistike politike ekonomije. Sa stajalita meunarodnih ekonomskih odnosa, meutim, bez obzira na njihovu materijaliziranost ili nematerijaliziranost, pruanje usluga dovodi do stjecanja dohotka, pa prema tome i do poveanja nacionalnog dohotka. Kod zemlje koja prima usluge odlijeva se narodni dohodak putem plaanja za obavljene poslove. Usluge moemo podijeliti u dvije velike skupine:

Komercijalne usluge dalje dijelimo na prometne usluge, usluge trgovinskog po-sredovanja, bankovne i osiguravajue usluge i osobne usluge. Prometne usluge vre prijevozna i druga poduzea jedne zemlje za korisnike druge zemlje a pruaju se na podruju eljeznikog, pomorskog, cestovnog i PTT transporta.

Trgovinsko posredovanje se obavlja putem robnih burza, preko agenata i komisionara i raznih drugih posrednika. I reeksportna trgovina smatra se posrednitvom. Ovdje treba ubrojiti i sve usluge koje su vezane za obavljanje uvoza i izvoza roba (osiguranje roba, istraivanje trita, informacije i reklame, odravanje stalnih izlobi, sudjelovanje na sajmovima itd.). Banke i osiguravajua drutva takoer intenzivno sudjeluju u pruanju usluga. Kod banaka to posebno dolazi do izraaja kad se radi o uslugama u vezi s robnim akreditivima, a kod osiguravajuih zavoda kad se radi o osiguranju i reosiguranju. Osobne usluge pruaju strunjaci pojedinih zemalja korisnicima u drugim zemljama. Posljednjih godina takve su usluge sve ee, uglavnom zbog pojave niza novih zemalja i njihovih naraslih potreba za strunjacima.

Proizvodne usluge moemo podijeliti na usluge koje domaa poduzea pruaju drugima izvoenjem radova u inozemstvu, usluge pod zajednikim nazivom know how i usluge leasinga. Takoer u suvremenim uvjetima snanog razvoja proizvodnih snaga u najveem dijelu zemalja svijeta sve vee znaenje dobivaju usluge inenjeringa i prijenosa znanja.

LEASING je najsuvremenije metoda financiranja i investiranja pokretnih i nepokretnih investicijskih dobara na temelju ugovornih odnosa i plaanja najamnine za dogovoreni period. LICENCE veliki broj usluga oituje se kao prodaja licenci a pod tim se podrazumjeva mogunost iskoritavanja tueg prava industrijskog vlasnitva i tuih autorskih prava (patenti). U meunarodnim ekonomskim odnosima licence se prenose ugovorom kojim se stjee pravo upotrebe tueg prava uz naknadu. Mogu biti iskljuive i ograniene. Prve daju iskljuivo pravo koritenja u tijeku ugovorenog vremena, dok je u drugima to pravo ogranieno.

25

MEUNARODNO KRETANJE KAPITALA U meunarodnim ekonomskim odnosima uvrijeeno je shvaanje po kojem se pod kapitlom podrazumjevaju nematerijalne vrijednosti, novane vrijednosti, vrijednosni papiri, imovnska prava i obaveze. Njihov promet naziva se prometom kapitala, a pod meunarodnim kretanjem kapitala podrazumjeva se kretanje kapitala izmeu dvije zemlje. Meunarodno kretanje kapitala moe se sistematizirati prema razliitim kriterijima. Uobiajeno je da se kretanje kapitala promatra kroz namjenu, subjekte i rok dospjelosti.

Prema namjeni kapital dijelimo na proizvodni i kreditni. Razlika meu njima, izmeu ostalog, jest u tome to se kod zajmovnog kapitala ostvaruje kamata, a kod proizvodnog kapitala uestvuje se u podjeli dobiti. a) kreditni kapital moe se javiti kao dugoroni, srednjoroni i kratkoroni, a iska zuje se u zajmovima koje daju pojedine financijske institucije, obligadjskim zajmovima, zatim komercijalnim i bankarskim zajmovima, kao i zajmovima za odravanje likvidnosti tekuih rauna kod inozemnih banaka itd. b) proizvodni (industrijski) kapital javlja se u tri oblika: direktne investicije, indirektne investicije i suvremene sve znaajnije forme zajednikog ulaganja (joint venture). Kod direktnih investicija sredstva se ulau u proizvodne svrhe i vlasnik kapi tala zadrava pravo kontrole, dok se o industrijskim investicijama (portofolio investicijama) govori kad se kapital ulae u strane dionice, obveznice i druge vrijednosne papire. Zajedniko ulaganje najsuvremenija je forma direktnih investicija. Prema subjektima razlikujemo javno i privatno kretanje kapitala u meunarodnom ekonom skom prostoru. U vrijeme liberalnog kapitalizma kretanje kapitala preteno Je bilo privatno. Pojavom dravnog kapitalizma, a posebno u vrijeme ekonomskih kriza i ratnih poremeaja dominirajuu ulogu poprimio je javni kapital, to je bio sluaj i nakon drugog svjetskog rata. Danas kretanje privatnog kapitala poprima novi zamah. Prema roku dospjelosti meunarodno kretanje kapitala je kratkorono, srednjorono i dugorono. Kratkorono je kretanje s rokom dospjea do godine dana. Srednjorono izmeu jedne i pet godina, a dugorono preko pet godina. Tekue kreditiranje trgovinskih poslova, te izravnavanje deficita u platnoj bilanci nosi obiljeja kratkoronog kretanja. Financiranje investicijskih nabavki za proizvodne neproizvodne svrhe najee se obavlja srednjoronim kapitalom, a krupni investicijski zahvati s podruja proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti nose obiljeja dugoronosti i financiraju se dugoronim kapitalom. Meunarodno kretanje dugoronog kapitala nerijetko se naziva inozemnim investicijama.

Meunarodnim kretanjem kapitala smatraju se i ekonomske pomoi i drugi oblici jednostranih transfera (programi UN-a, pruanje ekonomske i tehnike pomoi zemljma u razvoju itd.).

26

MEUNARODNO KRETANJE LJUDI Meunarodno kretanje ljudi u meunarodnim ekonomskim odnosima dobiva danas sve vee znaenje. U skladu s internacionalizacijom procesa proizvodnje sve je prisutnije kretanje strunjaka i radne snage razliitih kvalifikacija u ekonomskom prostoru svijeta. Istovremeno, razvoj proizvodnih snaga u razvijenim zemljama doveo je do takvog ivotnog standarda i dohotka koji omoguavaju da se slobodno vrijeme koristi izvan mjesta stanovanja u zemlji, putovanjima i boravkom u inozemstvu. S obzirom na to meunarodno kretanje ljudi ima dvije osnovne komponente. Na jednoj strani, ono je vezano uz potragu za radom, izgradnju investicijskih objekata u inozemstvu, pruanje tehnikih i drugih usluga, a, s druge strane, uz koritenje slobodnog vremena. Na jednoj strani su ekonomske migracije, a na drugoj turizam. Ovim osnovnim oblicima kretanja ljudi treba pridodati i druga vezana uz obavljanje robnih i nerobnih transakcija. Ekonomske migracije Visokorazvijene zemlje su podruja koja primaju radnu snagu. Za njih je ta pojava imigracija. Manje razvijene zemlje su podruja iz kojih radna snaga odlazi. Za njih je ta pojava emigracija. Traenje zaposlenja u inozemstvu moe biti stalno ili sezonsko (pogranini promet je izvan ovih kretanja). U povijesti su zabiljeene velike migracije stanovnitva, osobito u vrijeme ekonomskih kriza i drugih poremeaja. U pravilu ekonomske migracije se odvijaju radi traenja zaposlenja ili pak veeg dohotka. Uoeno je da je odliv strune radne snage iz razvijenih zemalja u visokorazvijene, kao i iz zemalja u razvoju u razvijene prilino velik. Neki pokazatelji navode na zakljuak da se poloaj zemalja u razvoju time jo vie oteava, te da razvijene zemlje time dobivaju veu vrijednost nego je ukupna njihova pomo zemljama u razvoju. Razliite teorije koje se bave ovim pitanjima mogu se ipak svrstati u dvije osnovne skupine. Na jednoj su strani utilitaristike teorije, a na drugoj one teorije po kojima se o meunarodnom kretanju radne snage moe govoriti kao o rezervnoj armiji rada. Utilitaristike teorije nastoje dokazati da je me.kretanje radne snage podjednako dobro i za zemlje emigracije i zemlje imigracije, dok ove druge teorije nastoje dokazati da se rezervna armija rada stvara kao popratna pojava internacionalizacije kapitala. Turizam Turizam je drugo podruje meunarodnog kretanja ljudi. U suvremenim uvjetima turizam je masovna pojava i predmet je posebne panje mnogih drava. Pod turizmom treba razumijeti kretanje ljudi iz jedne zemlje u drugu i njihov privremeni boravak iz razliitih razloga. Najee je to radi odmora i rekreacije, ali obuhvaa i druga kretanja. Pojam turizma ukljuuje i privrednu djelatnost koja obuhvaa sveukupnost odnosa i poslova vezanih uz kretanje ljudi i njihov privremeni boravak izvan mjesta stalnog prebivanja. Za ovu djelatnost uobiajen je naziv turistika privreda. Meutim, turistikom privredom mogu se smatrati i sve one privredne djelatnosti koje izravno ili posredno pridonose turizmu.

27

Turizam je vrlo kompleksna privredna djelatnost i ima golemo znaenje za ukupne odnose u svijetu. Ekonomsko znaenje turizma oituje se u tome to kretanje ljudi prati kretanje vrijednosti. Za zemlje koje imaju razvijenu turistiku privredu prihodi od turizma imaju veliko znaenje. Domai proizvodi materijalnog i nematerijalnog oblika putem turizma postiu isti efekt kao da su izvezeni, ali s tom prednou da nisu bili izloeni inozemnoj konkurenciji. Razvoju turizma pogoduju stabilne meunarodne politike prilike, liberalizacija meudravnih politikih i ekonomskih odnosa, nerestriktivne mjere dravne ekonomske politike, liberalni granini promet, razvijenost infrastrukture, stabilnost unutranjih politikih prilika u zemljama koje primaju ili daju turiste itd. Pod djelovanjem odreenih kriznih arita pomiu se pravci kretanja turista. Na pravce kretanja turista moe djelovati i ekonomska politika pojedinih zemalja, bilo da je rije o zemlji iz koje turisti dolaze, ili pak o zemlji u koju odlaze. Ekonomske koristi od turizma prate se posebnim turistikim bilancama kao sistemski pregled turitikog kretanja u odreenom razdoblju prua nam sliku dohotka od turizma, a indirektnim putem i sliku njegove koristi.

REGULIRANJE MEUNARODNIH EKONOMSKIH ODNOSA EKONOMSKA POLITIKA I MEUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI Pojam ekonomske politike ima dva znaenja tj. njime se obiljeava: 1. znanost o sistemu ekonomskih mjera i privrednih akcija koje poduzima odreeno drutvo preko svojih institucionaliziranih organa, a u cilju osiguranja odreenih interesa i radi usmjeravanja ekonomskog razvoja u odreenom pravcu; 2. skup mjera, akcija i postupaka koji se u odreenom razdoblju poduzimaju u nekoj zemlji. Ekonomska politika izvire iz privrednog sistema zemlje, a pod privrednim sistemom treba razumijeti sveukupnost proizvodnih snaga, poslovnih akcija, naela i obiaja, ekonomskih mjera, pothvata, sredstava i instrumenata koji povezano djeluju na odreenom podruju i u odreenom vremenu, a pomou kojih se odvija, organizira, regulira i usmjerava proces i mehanizam dane drutvene proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje materijalnih dobara i proizvodnih snaga. Ekonomska politika svakog privrednog sistema posebno se bavi odnosom s inozemstvom, to dolazi do izraaja kroz vanjskotrgovinsku politiku, deviznu politiku, politiku vezanu za migracije radnika itd. Sve se ove parcijalne politike izvode iz ekonomske politike i njen su sastavni dio pa su u osnovi i ciljevi koji se ele postii istovjetni ciljevima ekonomske politike. VANJSKOTRGOVINSKA I DEVIZNA POLITIKA U nizu politika koje se provode prema inozemstvu dvije zasluuju posebnu panju. To su vanjskotrgovinska politika i devizna politika.

28

Trgovinska politika je ukupnost mjera, propisa, sredstava i postupaka kojima drava utjee na unutranju i vanjsku trgovinu radi njihova usmjeravanja i ostvarivanja odreenih interesa i ciljeva. Vanjskotrgovinska politika je skup mjera koje drava primjenjuje radi reguliranja svojih ekonomskih odnosa s inozemstvom, a u cilju postizanja odreenih ekonomskih interesa. Ako zahvaa samo mjere kojima se regulira kretanje roba i usluga, govorimo o vanjskotrgovinskoj politici u uem smislu. Vanjskotrgovinska politika u irem smislu obuhvaa i deviznu politiku. Vanjskotrgovinska politika ima odreene ciljeve koji se u pravilu po klapaju s opim ekonomskim ciljevima datog drutva. Tri su cilja najvanija: razvoj proizvodnih snaga, puna zaposlenost i racionalno iskoritavanje prirodnog i proizvedenog bogatstva zemlje. Njima se mogu dati i drugi ekonomski ciljevi (na primjer, ravnotea platne bilance, osiguranje privredne stabilnosti itd.) Pored ekonomskih ciljeva vanjskotrgovinska politika moe imati i neekonomske ciljeve. To su najee socijalni, a vrlo esto su prisutni i politiki ciljevi. Devizna politika obuhvaa mjere kojima drava regulira svoja meu narodna plaanja i kretanje deviza. VANJSKOTRGOVINSKI REIM U skladu s vanjskotrgovinskom politikom utvruje se i vanjskotrgovinski reim. To je skup konkretnih mjera kojima se reguliraju kretanje roba, ogra nienja i povlastice, te sistem kontrole vanjskotrgovinskog poslovanja i meu narodnog plaanja. Iako su suverene zemlje slobodne u izboru vanjskotrgovinskog sistema a s tim u vezi i reima, one ipak moraju voditi rauna o preuzetim meunarodnim obavezama. Njihova autonomnost dopunjuje se obaveznou elemenata to proizlaze iz bilateralnih ili multilateralnih meunarodnih ugovora i sporazuma, kao i drugih preuzetih meunarodnih obaveza, pri emu se mora voditi rauna i o ponaanju drugih nosilaca i kreatora ekonomske politike, dakle o ekonom skoj politici drugih drava. SISTEMI VANJSKE TRGOVINE S obzirom na odreene karakteristike, razlikujemo nekoliko sistema vanjske trgovine: merkantilizam, liberalizam, protekcionizam i sistem dravnog monopola. Kad se misli na zatitu svih grana nacionalne privrede, onda se upotrebljava izraz protekcionizam. Protekcionalistikoj ekonomskoj politici cilj je zatita domae industrijske i druge proizvodnje od strane konkurencije. Razlikujemo industrijski protekcionizam, agrarni protekcionizam, protekcionizam, administrativni pro tekcionizam, superprotekcionizam i monopolistiki protekcionizam.

29

Ako drava zatijue idustrijsku proizvodnju, govorimo o industrijskom protekcionizmu, a ako titi poljoprivrednu proizvodnju, rije je o agrarnom protekcionizmu. Administrativni protekcionizam odnosi se na mjere administrativnog karaktera kojima se spreava ili oteava uvoz stranih roba, kao na primjer potivanje odreenih standarda kao pretpostavke za uvoz odgovarajue robe. Provoenje zatitnih mjera koje prelaze okvire carina i proteu se na kontingentiranje, devizna ogranienja, direktne zabrane i sl. ponekad se naziva superprotekcionizam. Pod monopolistikim protekcionizmom podrazumijeva se zatita koju provode najrazvijenije kapitalistike drave radi nes metanog djelovanja nacionalnih monopola na unutranjem i vanjskim tritima. Moe se rei da u suvremenim uvjetima dominiraju vanjskotrgovinske politike: protekcionistiki sistem i sistem dravnog monopola vanjske trgovine. dva sistema

Danas je zamah protekcionizma vrlo snaan, i za njim poseu i razvijene i nerazvijene privrede. Protekcionizam je postao sastavni dio ekonomskih politika suvremenih zemalja. Socijalistike zemlje bive istone Evrope u svojoj politici prema inozemstvu primjenjivale su dravni monopol vanjske trgovine. U sistemu dravnog monopola ukupnom vanjskom trgovinom i drugim ekonomskim odnosima rukovodi drava puteni ovlatenih organizacija. Djelomini monopol vanjske trgovine postoji u onim sluajevima kad drava monopolizira odnose s inozemstvom samo za neke proizvodnje i odreene vrste proizvoda. Djelomini monopol vanjske trgovine ili drugih ekonomskih odnosa ee se susreu od potpunog monopola. Mnoge drave u svijetu dio ekonomskih aktivnosti s inozemstvom stavljaju pod svoju kontrolu i povjeravaju ih za to posebno osnovanim institucijama. Smatra se da djelomini monopol postoji i u sluaju kad se odreena vrsta proizvoda moe izvesti samo uz pret hodno odobrenje odgovarajuih dravnih organa. U kreiranju ekonomske politike prema inozemstvu sudjeluju isti oni organi koji su prisutni kod donoenja ekonomsko-politikih odluka i mjera. Ali u te se procese ukljuuju i posebne institucije koje su specijalizirane za bavlje nje odgovarajuim poslovima s inozemstvom. Drugim rijeima, pored najviih predstavnikih tijela, posebno mjesto imaju vlade, ministarstva za vanjsku trgo vinu, ministarstva financija i druge specijalizirane institucije: komore za vanjsku trgovinu, odgovarajue banke za vanjskotrgovinsko poslovanje, struna ud ruenja i slino. Ove se institucije na neki nain javljaju i kao nosioci ekonomske politike prema inozemstvu. U provoenju ekonomske politike prema inozemstvu drave primjenjuju razliita sredstva trgovinske, odnosno devizne kontrole, kao i direktna i indirektna ogranienja. Sredstva trgovinske kontrole odnose se na kretanje roba. devizne kontrole na meunarodna plaanja i cirkulaciju i raspolaganje

30

devizama. U direktna ogranienja ulaze kontingenti, dozvole i zabrane, a u indirektna ogranienja carine, razliite takse, premije, administrativne zabrane i tome slino. BILATERALIZAM I MULTILATERIZAM U teoriji meunarodnih ekonomskih odnosa uobiajeno je pod multilateralizmom podrazumijeva sistem meudravnih odnosa koji se zasniva na sporazumu vie zemalja o reguliranju meusobnih ekonomskih odnosa. Njegovu osnovu ine slobodna trgovina i konvertibilnost valuta. Pod bilateralizmom se pak podrazumijeva sistem reguliranih meudravnih odnosa dviju zemalja, a u pravilu on se temelji na ravnotei meusobnih robnih isporuka i njihovom klirinko-kompenzatorskom sistemu obraunavanja. Dok je multilateralizam karakteristian za uvjete relativne stabilnosti svjetske privrede, izraziti bilateralizam se uvijek javlja u prilikama ekonomskih i politikih poremeaja. Naroito je prisutan u odnosima izmeu drava nakon velike ekonomske krize i u godinama nakon drugog svjetskog rata. Kao pojava koja se javlja u razdobljima poremeaja, bilateralizam dobiva znaajne protivnike u razdobljima ekonomske stabilnosti. Nerijetki su stoga pokuaji njegova premoivanja i izgradnje takvih odnosa u kojima e se razliite dravne barijere prevladati slobodnom cirkulacijom roba, kapitala, usluga i radne snage. UGOVORI I SPORAZUMI Bitna komponenta suvremenih meunarodnih ekonomskih odnosa su meunarodni ekonomski ugovori i sporazumi. Ugovaranje i sporazumijevanje na podruju meunarodne razmjene stara je pojava. Meunarodni ugovori prisutni su u fazi merkantilizma, primjenjivani su u razdoblju liberalnog kapitalizma, o njemu vode rauna protekcionisti, i temelj su dravnog monopola vanjske trgovine. Posebno znaenje dobivaju nakon velike ekonomske krize, od kada su neza obilazna pojava u meunarodnom ekonomskom ivotu. Meunarodni ekonomski ugovori i sporazumi nisu vezani samo za promet robe i s tim u vezi platni promet nego zahvaaju i mnoga druga pitanja. S obzirom na materiju koju zahvaaju, mogu se razliito sistematizirati, pa moemo govoriti i o meunarodnim robnim sporazumima, meunarodnim sporazumima o kretanju kapitala, meunarodnim platnim sporazumima itd. Meunarodni ugovori i sporazumi zasnivaju se na nekim ustaljenim principima. Takvih principa ima vie, a najei su: klauzula najvee pogodnosti, princip reciprociteta, princip blagonaklonog postupanja i princip nacionalnog tretmana. Od meunarodnih ekonomskih ugovora najprisutniji su bilateralni trgovinski ugovori (ugovori o razmjeni roba), koje najee prate ugovori ili sporazumi o plaanju.

31

U posljednja tri desetljea rasprostranila se praksa da se meunarodno kretanje investicija regulira posebnim ugovorima. Takve ugovore posebno primjenjuju zemlje izvoznice kapitala. U praksi susreemo i ugovore o prijateljstvu, trgovini i plovidbi, ugovore o pruanju ekonomske pomoi, ugovore o koncesijama, ugovore o kreditima i sistemu osiguranja kredita, ugovore o znanstvenoj i tehnikoj suradnji, ugovore o zajednikom istraivanju u znanosti i tehnici, ugovore o industrijskoj kooperaciji i specijalizaciji itd. Meunarodni ekonomski ugovori reguliraju itav kompleks odnosa izmeu strana ugovornica i zakljuuju se na due vrijeme. Trgovinskim sporazumima rjeavaju se samo neka pitanja meusobnih odnosa. Meunarodne ekonomske ugovore u praksi prate razliiti sustavi meunarodnog srednjoronog i dugoronog kreditiranja izvoza roba i opreme (npr. Eximo banka u SAD-u), dok meunarodno kreditiranje izvoza roba i opreme prate i odgovarajui sustavi osiguranja od rizika, a osiguravaju se poslovni rizici, politiki rizici, rizici zog nemogunosti transfera te rizici i tete u sluaju rata (npr. u SAD osiguravanje od rizika vri takoer Eximo banka). Trgovinski dogovori Od ugovora i sporazuma treba razlikovati trgovinske dogovore, kroz koje se konkretiziraju. Trgovinski dogovori se zakljuuju za krae vremensko razdoblje i moraju biti u skladu s obavezama preuzetim u ugovorima i sporazumima. U mnogim meunarodnim trgovinskim ugovorima predvieno je osnivanje zajednikih mjeovitih komisija koje se staraju o izvrenju ugovora i daju preporuke za daljnje unapreenje meusobnih ekonomskih odnosa. Takve mjeovite komisije prisutne su u ugovorima koje zakljuuju socijalistike drave s drugim dravama u svijetu, ali nisu samo njihov specifikum. Susreemo ih i kod kapitalistikih zemalja, primjerice u odnosima Evropske ekonomske zajednice s treim zemljama. Ugovorima se takoer moe predvidjeti osnivanje trgovinskih komora, kao mjesta zajednikog dogovaranja i unapreivanja meusobih odnosa.

TIPOLOGIJA INTEGRACIJA

MEUNARODNIH

EKONOMSKIH

ORGANIZACIJA

I

Zajedniko svim definicijama meunarodnih organizacija jest to da je rije o subjektima meunarodnih odnosa, da su osnovane ugovorom ili nekim slinim meunarodnim pravnim aktom, da imaju odgovarajue organe s odreenim ovlatenjima i unaprijed utvrene ciljeve. Sve to, naravno, odgovara i za definiranje meunarodne ekonomske organizacije, pa ako se jo doda i specifino podruje djelovanja ekonomija, moe se onda doi do definicije meunarodne ekonomske organizacije. Slijedom toga i koristei se na primjer Andrassyjevom definicijom meunarodnih organizacija, za meunarodnu ekonomsku organizaciju moemo rei da je to zajednica vie subjekata meunarodnih ekonomskih odnosa, osnovana meunarodnim ugovorom, koja ima vlastlte organe i slui postizanju zajedniki odreenih interesa.

32

Meunarodne ekonomske organizacije izrazito su heterogene, ali i pored toga postoje elementi koji su zajedniki, a to su:

postojanje organa koji se gradiraju prema znaenju za organizaciju i na temelju ovlasti (skuptine, izvrni odobori itd.), postojanje administrativnog aparata, postojanje prorauna, odluivanje u poslovima organizacije na temelju sustava s jednim glasom (bez obzira na veliinu i ekonomsku snagu) i sustava u kojem se broj glasova utvruje prema visini uea u osnovnom kapitalu organizacije (vea upisna kvota-vei broj glasova), a prisutan je i sustav donoenja odluka konsenzusom.

Meunarodne ekonomske organizacije subjekti su meunarodnih ekonomskih odnosa i imaju pravnu osobnost, to znai da mogu pravovaljano zasnivati ugovorne odnose s drugim meunarodnim subjektima, sticati prava i obaveze i imati vlastitu imovinu, te se pojavljivati pred sudovima u razliitim sporovima. Meunarodne ekonomske organizacije moemo sistematizirati prema razliitim kriterijima:

prema karakteru lanica (meunarodne javne i privatne organizacije, meunarodne poludravne i dravne organizacije) prema broju uesnika (bilateralne i multilateralne) prema podruju djelovanja (ope i regionalne, univerzalne i specijalizirane) prema stupnju otvorenosti (otvorene i zatvorene organizacije).

UNIVERZALNE MEUNARODNE EKONOMSKE ORGANIZACIJE: UN (regionalne komisije za Evropu, za Aziju i Pacifik, za Zapadnu Aziju, za Afriku), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, Latinsko-ameriki ekonomski sistem, Organizacija afrikog jedinstva, Liga arapskih drava, Organizacija amerikih drava

SPECIJALIZIRANE MEUNARODNE EKONOMSKE ORGANIZACIJE: a) U sklopu UN-a: Meunarodna agencija za atomsku energiju, GATT, Meunarodna organizacija rad, Organizacija UN za