Ekonomike funkcija

Ekonomike funkcija

Poglavlje 10

Pojam i sadržaj ekonomike funkcija

10.1.

10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcija

Poslovne funkcije = dijelovi ukupnog zadatka poduzeća.

- Svaka poslovna funkcija je skupina povezanih poslova u poduzeću koji zajedno čine jedinstvenu cjelinu

- Ona je zaokružena faza ukupnog poslovnog procesa u kojoj se izvršava jedan poseban zadatak

Najvažnije poslovne funkcije

❖ nabavna,

❖ proizvodna,

❖ funkcija skladištenja,

❖ transportna,

❖ prodajna funkcija (marketing),

❖ financijska,

❖ računovodstvena,

❖ kadrovska (ljudski resursi),

❖ pravna funkcija itd.


Poslovna funkcija nije isto što i organizacijska jedinica poduzeća!

➢Pojedine se poslovne funkcije mogu organizirano izvršavati u okviruposebnih organizacijskih jedinica (službi, odjela, sektora, centaraodgovornosti)

➢Jedna poslovna funkcija može se obavljati u više organizacijskih jedinica(pr. proizvodna funkcija može biti odvojena u više proizvodnih odjela)

➢U jednoj organizacijskoj jedinici se može obavljati više poslovnih funkcija(pr. u komercijalnoj službi se obavljaju funkcije nabave, prodaje,skladištenja i dr.)


• Proizvodna funkcija više proizvodnih odjela

• Komercijalna služba funkcije nabave, prodaje, skladištenja i dr.

• Zajedničke službe financijska, razvojna, računovodstvena, kadrovska i pravna funkcija

10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA

Ekonomika funkcija je dio ekonomike poduzeća kojiproučava racionalnost korištenja resursa (ekonomskaučinkovitost) po pojedinim poslovnim procesima koji seizvršavaju u poduzeću.

- Istražuje bitne čimbenike učinkovitosti poslovnih funkcija sastajališta njihovog utjecaja na prihode i rashode

- Pojedinačna uspješnost poslovnih funkcija uspješnost poduzećau cjelini

10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAKljučna područja istraživanja:

1. Troškovi djelovanja funkcija

2. Uspješnost poslovnih funkcija

Istraživanje troškova obuhvaća klasificiranje i mjerenje. Troškoviposlovnih funkcija najčešće se razvrstavaju na: TROŠKOVEMATERIJALA, TROŠKOVE RADA, TROŠKOVE SREDSTAVA ZA RAD IRAZNE IZDATKE


Istraživanje troškova po skupinama

Troškovi materijala

Troškovi radaTroškovi sredstava

za radRazni izdaci

troškovi sirovina, osnovnog i pomoćnog materijala,

poluproizvoda, dijelova, energije, sitnog inventara, ambalaže, auto-

guma itd.

bruto iznosi plaća i nadnica, dnevnice, troškovi putovanja,

regresi, otpremnine itd.

amortizacija, osiguranje i

troškova održavanja nekretnina, postrojenja i opreme itd.

porezi i doprinosi, članarine

komorama i udruženjima,

kazne, pristojbe, sudski troškovi i sl.

10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAFunkcionalna analiza vrijednosti

= suvremeno i učinkovito sredstvo u istraživanju i unapređivanjufunkcija poduzeća

= znanstvena metoda kojom se kritički preispituje opravdanosttroškova, ne samo proizvoda i usluge, već i svake poslovne funkcijekoja izravno ili neizravno sudjeluje u njihovu stvaranju

= skup postupaka za djelotvorno otkrivanje i smanjivanjenepotrebnih troškova i u isto vrijeme za unapređivanje kvaliteteproizvoda i usluga

= donosi značajne financijske uspjehe

10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAIstraživanje uspješnosti poslovnih funkcija obuhvaća definiranjemjerila poslovnog uspjeha, metodiku praćenja i analize njihoveuspješnosti.

Mjerila poslovnog uspjeha dijele se na:

1. Količinska mjerila

2. Vrijednosna mjerila


• KOLIČINSKA MJERILA se temelje na usporedbi naturalno izraženih (fizičkih)veličina ostvarenih u određenoj poslovnoj funkciji u odnosu na cjelinupoduzeća

Qpo = ukupna količina (vrijednost po stalnim cijenama) učinaka ostvarena u poduzeću

Rfu = ukupni broj radnika koji pripadaju određenoj poslovnoj funkciji

Rpo = ukupni broj radnika u poduzeću

Ukupna količina učinaka poduzeća po radniku određene funkcije

Udio broja zaposlenika određene funkcije u ukupnom broju zaposlenika u poduzeću (u %)

fu

po

R

Q 100 R

R

po

fu


• VRIJEDNOSNA MJERILA se temelje na usporedbi novčano izraženih rezultataili ulaganja ostvarenih u određenoj poslovnoj funkciji u odnosu na cjelinupoduzeća

Cpo = ukupni prihod (ili dobit) ostvaren u poduzeću

Tfu = ukupni troškovi nastali djelovanjem određene poslovne funkcije

Tpo = ukupni troškovi nastali poslovanjem poduzeća u cjelini

Ukupni prihod poduzeća po jedinici troškova određene funkcije

Udio troškova određene funkcije u ukupnim troškovima poduzeća (u %)

fu

po

T

C100

T

T

po

fu


Redovito praćenje i analiziranje uspješnosti pravovremeno poduzimanje mjera

10.2. Ekonomika nabave


- Uspješnost poduzeća u proizvodnji proizvoda i pružanju usluga vrlo jeovisna o kvaliteti materijala, dijelova i usluga koje poduzeće nabavlja odsvojih dobavljača.

Značenje funkcije nabave može se ocijeniti prema udjelu troškovamaterijala u ukupnom prihodu poduzeća.

- U proizvodnom poduzeću troškovi materija često sudjeluju 60% uukupnom prihodu

- U trgovinskim poduzećima vrijednost nabavljene robe sudjeluje i do 85%u ukupnom prihodu


Zadatak nabavne funkcije:

Osigurati neprekidno opskrbljivanje poduzeća potrebnim predmetima rada isredstvima za rad (u proizvodnim poduzećima), odnosno robom za daljnjuprodaju (u trgovačkim poduzećima). Predmet nabave su svi materijalni inputi(materijalni resursi) poduzeća.

Poslovi nabavne funkcije:

• priprema nabave (istraživanje tržišta i planiranje nabavki)

• izvršenje nabave (ispitivanje zahtjeva, prikupljanje ponuda, naručivanje, kontrola rokova isporuke, likvidacija računa)

• prijem pošiljki (kontrola količine i kakvoće prispjelih pošiljki)

10.2. Ekonomika nabaveEkonomika nabave: dio ekonomike poduzeća koji proučava racionalno

korištenje resursa u području djelatnosti opskrbljivanja poduzeća materijalnim resursima

Ekonomska učinkovitost (uspješnost) nabave: ocjenjuje se odnosom ostvarenih učinaka i ukupnih troškova nabave

Zadaci ekonomike nabave:

1. opći - optimalizacija troškova u odnosu na učinke (što više sniziti troškove po jedinici vrijednosti ostvarenog učinka)

2. posebni - osiguranje potrebnih vrsta, količina i kvalitete materijalnih resursa, pravovremeno, na pravom mjestu, pod povoljnim uvjetima i uz što niže troškove.


Cijena je važan čimbenik u odlučivanju o nabavi materijalnih resursa za potrebe poduzeća

• Za velike narudžbe i učestale kupovine, nabavna služba često može pregovarati o cijeni s potencijalnim dobavljačima.

• Za male i pojedinačne nabavke, u pravilu, mora prihvatiti cijene utvrđene u katalozima dobavljača.

• Ovisnost cijene o kvaliteti materijalnih dobara i uvjetima prodaje

10.2. Ekonomike nabave

Popusti na cijene koje nude dobavljači mogu se podijeliti na 3 skupine:

• Trgovinski popusti ovise o položaju poduzeća u kanalimadistribucije (koje poslove kupac preuzima na sebe)

• Količinski popusti imaju za cilj potaknuti kupce na kupovanje većihkoličina dobara i usluga (niže cijene za veće količine)

• Gotovinski popusti se nude kupcima kako bi bili spremni plaćanjeizvršiti u kraćem roku (tzv. kasa-skonto).


Za pravilan rad nabavne službe potreban je dobar PLAN NABAVE

Planom nabave će se definirati:

- Zahtjevi u pogledu razine troškova

- Kvaliteta potrebnih materijalnih resursa

- Kriteriji za izbor dobavljača (pouzdanost, kvaliteta usluge, rokovi isporuka, spremnost na suradnju)


Ekonomska analiza troškova nabave obuhvaća:

1. usporedba planiranih i ostvarenih vrijednosti nabavljenih materijalnih resursa

2. usporedba planiranih i ostvarenih troškova po vrstama materijalnih resursa

3. utvrđivanje planiranog i ostvarenog udjela troškova nabave u vrijednosti nabavljenih materijalnih resursa (u postocima)


Prema vrstama resursa troškovi nabave se mogu podijeliti na:

- Materijalne troškove (službena putovanja, reprezentacija, uredski materijal i sl.)

- Bruto plaća zaposlenika u nabavi

- Amortizacija zgrada

- Amortizacija opreme u nabavi

- Razni izdaci za obveze


Mjerila uspješnosti nabave mogu biti izraz:

1. Odnosa ostvarenih i planiranih veličina,

2. Učinkovitost nabave i

3. Udjela nabavne funkcije u cjelini poduzeća prema određenim veličinama.


Mjerila uspješnosti nabave mogu biti izraz:

1. Odnosa ostvarenih i planiranih veličina,

2. Učinkovitost nabave i

3. Udjela nabavne funkcije u cjelini poduzeća prema određenim veličinama.

10.3. Ekonomika skladištenja


Logistika poduzeća: ulazni tokovi materijalnih resursa od dobavljača, njihovo kretanje u skladištu, unutarnji transport, izlazni tokovi gotovih proizvoda prema kupcu i vanjski transport

Logistički troškovi: u tokovima materijalnih dobara (inputa i outputa) u poduzeću

Skladištenje i transport: dijelovi logističke funkcije ili zasebne poslovne funkcije

Funkcija skladištenja:

1. poslovi smještaja i čuvanja materijala, dijelova i sl. (funkcija nabave)

2. poslovi skladištenja gotovih proizvoda ili robe (funkcija prodaje)


Ekonomika skladištenja dio je ekonomike poduzeća koji proučavamogućnosti racionalnog korištenja resursa u području djelatnostiskladištenja.Poslovi koje obuhvaća: prijem, smještaj, čuvanje, izdavanje materijalnihresursa (proizvodnih inputa)

Čimbenici racionalnog korištenja skladišta:• način rasporeda materijalnih resursa• iskorištenost kapaciteta skladišta (skladišnog prostora)• brzina obrtanja zaliha• stupanj mehanizacije i metode manipulacije materijalnih resursa unutar

skladišta


Troškovi funkcije skladištenja mogu se podijeliti na:

1. STALNEa) troškovi kapaciteta skladišta (amortizacija skladišta i opreme,

kamate, najamnina, osiguranje, održavanje, grijanje i rasvjeta)b) troškovi upravljanja skladištem (plaće voditelja i evidentičara)

2. PROMJENLJIVEa) troškovi rada na poslovima prijevoza i manipulacije (prijem, smještaj, pregled i rukovanje zalihama, unutarnji transport i izdavanje)b) troškovi držanja zaliha (kamate na uložena sredstva, osiguranje zaliha, zatim kalo, rastep, lom, kvar, demodiranje robe, krađa i drugi gubici vrijednosti zaliha)


Mjere snižavanja stalnih troškova: korištenje poslovnog prostora

Mjere snižavanja promjenljivih troškova: bržim obrtanjem (cirkulacijom) zaliha, stručnim rukovanjem, što smanjuje gubitke na materijalnim vrijednostima


Mjerila uspješnosti skladišne funkcije:

1. odnos ostvarenih i planiranih veličina (troškova, ulaza, izlaza, broja zaposlenika)

2.unutarnja učinkovitost skladištenja• udio troškova skladištenja u ukupnoj vrijednosti ulaza (u postocima)• udio troškova skladištenja u vrijednosti prosječnih zaliha (u postocima)• proizvodnost rada (ukupni promet po jednom zaposleniku)• koeficijent iskorištenja prostora (iskorištena površina / ukupna površina skladišta)• koeficijent obrtanja zaliha (vrijednost ukupnog izlaza / prosječna zaliha)

3. veličine gubitaka (u drugim funkcijama zbog propusta skladišta ili u skladištu); udio vrijednosti gubitaka u vrijednosti prosječnih zaliha

4. udio skladišne funkcije u cjelini poduzeća (postotni udjeli skladišta u ukupnim troškovima, ukupnom broju zaposlenika i ukupnim štetama zbog zastoja na razini poduzeća)


Mjerila uspješnosti skladišne funkcije:

1. odnos ostvarenih i planiranih veličina (troškova, ulaza, izlaza, broja zaposlenika)

2.unutarnja učinkovitost skladištenja• udio troškova skladištenja u ukupnoj vrijednosti ulaza (u postocima)• udio troškova skladištenja u vrijednosti prosječnih zaliha (u postocima)• proizvodnost rada (ukupni promet po jednom zaposleniku)• koeficijent iskorištenja prostora (iskorištena površina / ukupna površina skladišta)• koeficijent obrtanja zaliha (vrijednost ukupnog izlaza / prosječna zaliha)

3. veličine gubitaka (u drugim funkcijama zbog propusta skladišta ili u skladištu); udio vrijednosti gubitaka u vrijednosti prosječnih zaliha

4. udio skladišne funkcije u cjelini poduzeća (postotni udjeli skladišta u ukupnim troškovima, ukupnom broju zaposlenika i ukupnim štetama zbog zastoja na razini poduzeća)

10.4. Optimalizacija nabavki i zaliha

Pojam zaliha

Zalihe su raspoložive količine predmeta rada, robe ili drugih materijalnihvrijednosti koje su namijenjene procesu proizvodnje ili prodaji na tržištu.

Svrha zaliha: osiguranje neprekidnosti proizvodnje, osiguranje redoviteopskrbe kupaca i sl.

Zalihe se definiraju kao kratkotrajna materijalna imovina koja se drži zbogprodaje u redovnom toku poslovanja; koja se drži u procesu proizvodnjeza navedenu prodaju ili kao materijal, odnosno dijelovi koji će biti utrošeniu procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga.(https://www.poslovni.hr/trzista/kako-standardi-tretiraju-zalihe-184817)

https://www.poslovni.hr/trzista/kako-standardi-tretiraju-zalihe-184817

Vrste zaliha

Prema trenutku utvrđivanja i vremenu:

• Zp – početne zalihe (ostatak ranije nabavljenih količina na početku vremenskog razdoblja ili u trenutku priljeva novog materijala)

• Zk – krajnje zalihe (količine zatečene na zalihi na kraju određenog vremenskog razdoblja)

• Zs – srednje/prosječne zalihe (jednostavni prosjek početnih i krajnjih zaliha, tj. (Zp + Zk)/2 = Zs)

Godišnji prosjek zaliha = zbroj stanja krajnjih zaliha za prvih 11 mjeseci u godini i polovina stanja zaliha na početku godine dijeljeno na 12 (12 se odnosi na broj mjeseci u godini.

Vrste zaliha prema količini materijala materijalnih vrijednosti:

MINIMALNE = količine koje mogu zadovoljiti potrebe do nove pošiljke (količina potrošnje u jedinici vremena broj jedinica vremena potrebnog za novu nabavku ili dinamika potrošnje ciklus nabave), na primjer, 4 kg/dan * 10 dana = 40 kg

SIGURNOSNA (ŽELJEZNA) = dodatna količina materijalnih vrijednosti potrebna u vremenu mogućeg zakašnjenja isporuke, na primjer, 4 kg/dan * 5 dana = 20 kg

SIGNALNA (TRENUTAK NARUČIVANJA) = količina materijalnih vrijednosti koja upozorava na potrebu pokretanja postupka nove narudžbe; veća je od minimalnih zaliha za sigurnosnu zalihu; na primjer, 4 kg/dan * (10 dana + 5 dana) = 60 kg

MAKSIMALNA = minimalna zaliha + količine sigurnosne zalihe pri maksimalno mogućem zakašnjenju nove isporuke, na primjer, 4 kg/dan * (10 dana + 10 dana) = 80 kg

PREKOMJERNA = količina materijalnih vrijednosti iznad maksimalne zalihe

TEHNIČKA = količina ukupnih potreba proizvodnje (prodaje) u određenom razdoblju, ako su moguće veće štete zbog zastoja od gubitaka koji nastaju povećanim zalihama

KONJUNKTURNE (ŠPEKULATIVNE) = količine koje poduzeće nabavlja prije vremena zato što očekuje porast cijena, a ušteda na razlici cijena veća je od troškova držanja zaliha

NEKURENTNE = količine za kojima ne postoji potreba u poduzeću (odnosno na tržištu), te ih može likvidirati uništenjem ili prodajom po sniženoj cijeni.

OPTIMALNA = količina koja minimalizira zbroj dvaju glavnih vrsta troškova zaliha:

• troškovi skladištenja (troškovi skladišnog prostora, rukovanja materijalnim vrijednostima, premije osiguranja, kamate na sredstva uložena u zalihe i dr.)

• troškovi naručivanja (troškovi lansiranja narudžbi dobavljaču i troškovi prijema i unosa materijalnih vrijednosti u skladište)

Veličina optimalne zalihe• Može se odrediti samo za prosjek za određeno vremensko razdoblje

(količina materijalnih vrijednosti na zalihi je promjenjiva veličina)

• Ovisi o veličini pojedinačne narudžbe, odnos o broju narudžbi tijekom određenog vremenskog razdoblja

Veličinanarudžbe

Brojnarudžbi

Veličinazaliha

Troškoviskladištenja

Troškovinaručivanja

Veća Manji Veća Veći Manji

Manja Veći Manja Manji Veći

Bitne činjenice za utvrđivanje optimalne zalihe:1. Troškovi skladištenja rastu s povećanjem veličine jedne narudžbe,

zato što se povećava prosječna veličina zaliha,

2. Troškovi naručivanja opadaju s povećanjem veličine jedne narudžbe, jer se smanjuje broj pojedinačnih narudžbi,

3. Ukupni troškovi važni za određivanje veličine zaliha najprije opadaju s povećanje jedne narudžbe, a zatim se povećavaju, tako da je moguće odrediti veličinu jedne narudžbe pri kojoj su ti troškovi najniži (OPTIMALNA ILI EKONOMIČNA VELIČINA JEDNE NABAVKE).

Troškovi držanja zaliha i određivanje optimalne veličine jedne narudžbe

Točka minimalnih ukupnih troškova i najpovoljnija količina narudžbi

• Qopt = optimalna veličina jedne narudžbe

• Qm = potrebne količine materijalnih vrijednosti u poduzeću godišnje

• tn = troškovi naručivanja po jednoj narudžbi

• ts = troškovi skladištenja po jedinici količine godišnje prosječne zalihematerijalnih vrijednosti

• Nopt = optimalni broj narudžbi koji je potrebno ostvariti u jednoj godini

Optimalna veličina narudžbe

Optimalan broj narudžbi

s

nopt

t

tQ2Q

=

n

sopt

t2

tQN

=

Primjer izračuna optimalne veličine jedne narudžbe i optimalnog broja narudžbi

Poduzeće ima godišnje potrebe za osnovnim materijalom od 180 kg, a troškovinaručivanja po jednoj narudžbi su 10 kuna i troškovi skladištenja po jedinicigodišnje prosječne zalihe iznose 4 kn/kg.

Q = 180 kg

tn = 10 kn/narudžba,

ts = 4 kn/kg

Qopt = 30 kg Nopt = 6 puta godišnje ili svaki drugi mjesec

Nopt = Q / Qopt = 180 kg / 30 kg = 6 narudžbi godišnje

Druga mogućnost izračuna: Kada se trošak skladištenja izrazi u postotku odvrijednosti prosječne godišnje zalihe konstanta postaje broj 200.

Pretpostavke za proračun optimalnih zaliha:

• materijalne vrijednosti izdaju se iz skladišta ravnomjerno (vremenski i količinski)

• vrijeme potrebno za novu narudžbu uvijek je jednako (nepromjenljivo)

• trenutak isporuke nove nabavke odgovara trenutku kada zaliha padne na nulu

• nema zastoja u izdavanju iz skladišta (to jest u proizvodnji ili prodaji)

Pretpostavke za primjenu modela optimalne veličine narudžbe:

• stabilna potražnja (potrošnja ili prodaja) za dobrom na zalihi

• popunjavanje zaliha točno u trenutku kada zaliha padne na nulu

• neovisnost potražnje (ne temelji se na potražnji za drugim dobrom)

Cilj kontrole zaliha: snižavanje troškova, odnosno optimiziranje zaliha

Glavni problem kontrole zaliha: pribavljanje pouzdanih informacija o potražnji, koeficijentu obrtanja zaliha i troškovima koji su u vezi sa zalihama

10.5. Ekonomika proizvodnje

Ekonomika proizvodnje

Zadatak proizvodne funkcije je da u skladu s tržištem potreba i raspoloživim ljudskim i materijalnim resursima poduzeća proizvede određene vrste proizvoda, odgovarajuće kakvoće, u potrebnoj količini, u pravo vrijeme i uz što niže troškove.


Ključni dijelovi proizvodne funkcije:

1. Priprema proizvodnje (izbor, oblikovanje i ugradnja postrojenja i opreme) čija je glavna svrha osigurati kontinuitet proizvodnje i omogućiti što niže troškove proizvodnje.

2. Neposredna proizvodnja obuhvaća postupke izrade, dorade i prerade fizičkim i kemijskim promjenama materijala i spajanja dijelova

3. Tehnička kontrola – uloga joj je osigurati izvršenje planirane proizvodnje, posebice smanjiti škart i otpatke


Ekonomika proizvodne proučava mogućnosti i uvjete racionalnog korištenja resursa u području stvaranja gotovih proizvoda radi ostvarivanja što većeg dobitka. U širem smislu se odnosi i na područje pružanja usluga.

Ključna pitanja ekonomike proizvodnje:

- Optimalizacija proizvodnje (opsega proizvodnje, proizvodnih serija, proizvodnog programa, veličine kapaciteta, metoda proizvodnje, izbora i zamjene proizvodnih resursa, angažiranje radne snage i dr.)


Troškovi proizvodne funkcije:

✓Materijalni troškovi

✓Bruto plaće

✓Amortizacija

✓Razni izdaci (kamate, osiguranje, održavanje…)

Izravni troškovi i opći troškovi

Izravni troškovi: materijal za izradu, plaće izvršnih radnika i amortizacija specijalnih sredstava za rad

Opći troškovi: režijski materijal, plaće za režijski rad, amortizacija zajedničkih sredstava za rad, razni izdaci (kamate, osiguranje itd.)

Stalni troškovi: najamnine, premije osiguranja, telefonski troškovi, režijski rad i materijal, te troškovi rasvjete

Promjenljivi troškovi: izravni troškovi rada i materijala, te troškovi električne energije, pogonskog goriva i vode

Uspješnost proizvodne funkcije

Mjerila uspješnosti proizvodne funkcije mogu izražavati:

1. Odnos ostvarenih i planiranih veličina

2. Učinkovitost proizvodnje

3. Veličinu gubitka

4. Udio proizvodne funkcije u cjelini poduzeća po određenim veličinama

Uspješnost proizvodne funkcije

Gubici nastali u procesu proizvodnje redovito se mjere u odnosu na vrijednost ostvarene proizvodnje i izražavaju se u postotku.

- Najčešći uzrok gubitaka je organizacijske naravi (čekanje na materijal, energiju, popravak stroja…), a može se odnositi na materijal (otpaci), radno vrijeme (plaćeno vrijeme čekanja), kapacitet (zastoj zbog kvara) i td.

Glavni čimbenici veličine otpadaka i škarta:1. Sastav i složenost proizvoda2. Prikladnost i stanje raspoložive proizvodne opreme3. Uvježbanost i iskustvo zaposlenika

Izbor oblika proizvodnog procesaRaznovrsnost proizvodnje izbor tipa proizvodnje ekonomska učinkovitost

Kriteriji Vrste procesa Značajke tipova procesa

Metoda proizvodnje

Sintetički Promjene ili spajanje više materijala

Analitički Materijal se raščlanjuje na sastavnice

Tijek proizvodnog procesa

Kontinuirani Izrada istih proizvoda u dugom razdoblju

Diskontinuirani Proizvodnja (proizvod) se često mijenja

Razmještaj radnih mjesta

Tekući Predmet obrade prolazi sve faze obrade

Radionički Svaka radionica obavlja dio ukupnog procesa

Ključni proizvodni resurs

Manualni Pretežito je zastupljen ljudski rad

Strojni Postrojenja i oprema zamjenjuju ljudski rad

Količinaproizvoda

Pojedinačna Izrada različitih pojedinačnih proizvoda

Serijska Manji broj proizvoda u različitim količinama

Masovna Mali broj proizvoda u velikim količinama

Procesna Voluminozni proizvodi i kemijski procesi

Izračunavanje praga korisnosti (kritične točke):

stma

mastk

tvtv

TfTfQ

−

−=

Na primjer: (200 kn − 100 kn) / (15 kn/kg − 10 kn/kg) = 20 kg

Slika 10.3. Grafički prikaz utvrđivanja praga korisnosti

Slika 10.4. Oblici proizvodnih postupaka prema količini proizvoda

Pojedinačna proizvodnja

- Usmjerena na izradu malih količina ili čak pojedinačnih proizvoda u širokom rasponu različitih proizvoda. Svaki proizvod je unikat. Proizvodi se redovito stvaraju prema narudžbi kupca.

Masovna proizvodnja

• Mali broj različitih proizvoda proizvodi se u vrlo velikim količinama. Proizvodi se proizvode primjenom specijaliziranih strojeva i opreme, uglavnom zalihe a ne po narudžbi kupca. Razmjerno nefleksibilan oblik proizvodnje.

Procesna proizvodnja

• Glavna obilježja slična masovnoj proizvodnji. Ona je uglavnom voluminozna, a ne u pojedinačnim jedinicama proizvoda. Uglavnom se koriste kemijski a ne mehanički procesi.

Serijska proizvodnja

• Nalazi se između pojedinačne i masovne

• Proizvodi se ne proizvode niti pojedinačno niti kontinuirano

• Maloserijska, srednjeserijskai velikoserijska

• Najveći broj industrijskih grana proizvodi u serijama

Slika 10.5. Određivanje optimalne veličine proizvodne serije

Točka minimalnih ukupnih troškova

• Qopt = optimalni broj proizvoda u jednoj seriji

• Qp = količina proizvoda potrebna za zadovoljenje godišnje potražnje

• tp = troškovima pripreme proizvodnje po jednoj seriji

• ts = troškovima skladištenja po jedinici proizvoda

• Nopt = optimalni broj proizvodnih serija godišnje

Optimalna veličina serije Optimalni broj serije

s

pp

optt

tQ2Q

=

p

sp

optt2

tQN

=

Primjer izračunavanja optimalne veličine jedne serije i optimalnog broja serija:

Poduzeće godišnje može prodati 405000 komada proizvoda, a troškovi pripreme po jednoj seriji iznose 250 kuna. Troškovi skladištenja po jedinici proizvoda iznose 40 kn/kom.

• Qp = 405.000 kom,

• tp = 250 kn/serija,

• ts = 40 kn/kom

• Qopt = 2.250 kom Nopt = 180 puta godišnje ili svaki drugi dan

• Nopt = Q / Qopt = 405.000 kom /2.250 kom = 180 serija godišnje

Vrste ekonomskih zakona

Kriterij za podjelu Vrste ekonomskih zakona

Način otkrivanja Empirijski (spoznajni) Kauzalni (uzročno-posljedični)

Postojanost djelovanja Opći Povijesni

Najpoznatiji ekonomski zakoni koji djeluju u proizvodnji:

Zakon minimuma

Minimum čimbenika za minimum učinaka; ograničavajući čimbenik proizvodnje

Zakonrastućihprinosa

Veći proizvodni kapaciteti veći učinci uz niže troškove po jedinici učinka; tehnička i tržišna ograničenja korištenja

Zakon maksimuma Maksimalna ulaganja za maksimalni učinak; relativni i apsolutni maksimum

Zakonopadajućihprinosa

Pri dodavanju promjenljivih resursa stalnim, prosječni proizvod može početi padati

Zakon optimuma Najpovoljnija kombinacija zamjenljivih resursa; tehnički i ekonomski optimum

Zakonsupstitucije

Supstitucija ciljeva (učinaka) i sredstava (resursa); elastičnost proizvođača kao ograničenje supstitucije

Zakon masovne proizvodnje

Povećavanje količine učinaka smanjuje prosječne stalne troškove; kapacitet opreme i tržište kao ograničenja

Zakonminimalnih transportnih troškovai lokacije

Optimalna lokacija minimalizira troškove dopreme sirovina do poduzeća i otpreme proizvoda do potrošačkog područja

Zakon varijeteta Proizvodnja različitih proizvoda u okviru istog kapaciteta može biti jeftinija

Ekonomika prodaje 10.8.

Pojam prodaje

• Skup aktivnosti povezanih u sustav marketinga

• cilj je usklađivanje ponude proizvoda i usluga poduzeća s potrebama tržišta I razvijanje novih potreba kod potrošača

MARKETING obuhvaća sve aktivnosti koje su usmjerene na upućivanje proizvoda i usluga od proizvođača prema potrošaču, radi optimalnog zadovoljavanja potreba.

Prodaja je kritična faza poslovnog procesa u kojoj tržište potvrđuje potrebu za proizvodima i uslugama ponuđenim kupcima.

Pojam prodaje

Cilj prodajne funkcije: osigurati proizvode i usluge u količini i kvaliteti, na mjestu i u vrijeme koje odgovara potrebama kupaca, po ekonomski prihvatljivoj cijeni i uz što niže troškove

Najvažniji poslovi u prodajnoj funkciji:

• istraživanje tržišta prodaje

• planiranje prodaje

• zaključivanje prodajnih poslova

• otprema prodanih proizvoda i usluga

• evidencija prodaje, naplate i cijena

• analiza i kontrola prodaje

Ekonomika prodaje

• Obuhvaća mjere racionalnog raspolaganja resursima na području prodajne funkcije

Načini poboljšanja uspješnosti: odgovarajući opseg i struktura prodaje, brži proces razmjene, usklađivanje dobiti i rizika u prodaji, optimalan odnos tržišne vrijednosti i troškova prodaje

Ekonomika prodaje

Troškovi prodaje i druga ulaganja u prodajne aktivnosti (učinci troškova prodaje):

• Povećava se opseg prodaje i bolje koriste proizvodni i prodajni kapaciteti

• Boljim informiranjem i posluživanjem kupaca stječe se njihovo povjerenje i stabilnost prodaje

• Održava se određena razina prodajne cijene

• Povećavaju se troškovi prodaje, a time i ukupni troškovi poslovanja poduzeća

Ekonomika prodajeTroškovi prodaje nastaju:

- U samom poduzeću (u skladištu i unutarnjem transportu gotovih proizvoda, u prodajnoj službi i vlastitoj prodajnoj mreži)

- Izvan poduzeća (u vanjskom transportu, javnim skladištima, platnom prometu itd.)

Čimbenici razine troškova prodaje:

1. Vanjski (djelatnost i veličina poduzeća, odnos ponude i potražnje na tržištu, udaljenost od tržišta i sl.)

2. Unutarnji (racionalnost organizacije prodajne službe, broj i struktura radne snage, vrijednost i struktura korištenih stalnih sredstava u prodaji itd.)

Ekonomika prodaje

Uzroci prekomjernih troškova prodaje:

• zastoj u prodaji,

• korištenje neekonomičnih putova prodaje,

• preveliki prodajni kapaciteti,

• prekomjerne zalihe proizvoda,

• povećani broj zaposlenika u prodaji,

• rast materijalnih troškova, obveza i cijena vanjskih usluga

Ekonomika prodaje

Glavne skupine troškova prodaje:

1. Materijalni troškovi (uredski materijal, transportni troškovi, troškovi skladištenja i sl.)

2. Plaće zaposlenika u prodaji i provizije trgovačkih putnika

3. Amortizacija uredskog i prodajnog prostora i opreme u tim prostorima

4. Novčani izdaci za najamnine, kamate, osiguranje, službena putovanja i sl.

Ekonomika prodaje

Kretanje troškova prodaje:

• Povećavaju se zbog produžavanja prodajnih putova

• Udio troškova prodaje u ukupnim troškovima poslovanja dostiže do 40 %

Mjerenje uspješnosti prodaje

• Mjerila ostvarenja u odnosu na plan:• količine i vrijednosti prodaje po vrstama proizvoda, kategorijama kupaca,

područjima prodaje, kanalima distribucije i vremenskim razdobljima• prodajne cijene• troškovi prodaje

• Mjerila unutarnje učinkovitosti prodajne funkcije:• udio troškova prodaje u ukupnoj vrijednosti prodaje (u postotku)• udio troškova oglašavanja u vrijednosti dodatne prodaje (u postotku)• proizvodnost rada u prodaji (vrijednost prodaje po jednom zaposlenom)• vrijednost prodaje po četvornom metru prodajnog prostora

• Udio prodajne funkcije u cjelini poduzeća:• udio troškova rada prodajne službe u ukupnim troškovima poduzeća• udio broja prodajnog osoblja u ukupnom broju zaposlenika u poduzeću

Odluke u prodajiVlastita prodajna služba ili korištenje usluga posrednika

Analiza praga korisnosti:

tv2 = promjenljivi troškovi korištenja usluga posrednika 0,05 kn na kunu vrijednosti prodaje

tv1 = promjenljivi troškovi vlastite prodajne operative 0,02 kn na kunu vrijednosti prodaje

Tf1 = ukupni troškovi režije prodaje (stalni troškovi vlastite prodajne operative) 300.000 kn godišnje

Izračunavanje praga korisnosti (vrijednost prodaje pri kojoj su ukupni troškovi alternativa jednaki):

Do 10.000.000 kn više se isplati koristiti usluge posrednika, a iznad toga je ekonomski isplativije proširiti vlastite prodajne kapacitete

kn. 10.000.0000,020,05

0300.000=

−

−=

−

−=

12

21k

tvtv

TfTfQ

Određivanje potrebnog broja prodavača (N):

Važni čimbenici potrebnog broja prodajnog osoblja:

K = ukupni broj potencijalnih kupaca

P = broj posjeta kupca godišnje

T = trajanje jednog prosječnog posjeta kupca

R = prosječno vrijeme prodavača za poslove izravne prodaje godišnje

Izračunavanje broja prodavača za robnu kuću:• 60.000 kupaca • jedan posjet kupca tjedno (52 puta godišnje)• trajanje posjeta 0,50 sati (1/2 sata)• prodavač ima na raspolaganju 1.600 sati za rad na prodaji godišnje (52 radna

tjedna * 42 sata − 65 dana * 8 sati rada na poslovima izvan neposredne prodaje −64 sata na službenim putovanjima godišnje)

N = 975 prodavača (potrebnog prodajnog osoblja) za robnu kuću

R

TPKN

=

Ekonomika transporta

10.9.


- Funkcija transporta obuhvaća skupinu poslova koji omogućuju prijenos ljudi i materijalnih dobara s jednog mjesta na drugo

- Transport je uži pojam od prometa koji obuhvaća i prijenos vijesti

EKONOMIKA TRANSPORTA obuhvaća bitne spoznaje o racionalnom korištenju resursa poduzeća u području prijevoza ljudi i materijalnih dobara. Težište je na racionalnom korištenju transportnih sredstava i ljudskog rada.


Najkraći put i najbrži prijevoz nisu uvijek najracionalniji načini obavljanja transporta

Ekonomsko značenje transporta: povećava vrijednost dobara, omogućuje gospodarske tokove, utječe na brzinu obavljanja proizvodnje i korištenje kapaciteta

Poslovi u transportnoj funkciji:• doprema nabavljenih materijala, sredstava za rad i trgovačke robe• unutarnji transport materijalnih vrijednosti• otprema prodanih materijalnih vrijednosti• Uštede u transportu mogu znatno utjecati na sniženje cijene koštanja

proizvoda


Vanjski transport obuhvaća poslove koji se obavljaju izvan poduzeća:

• Doprema nabavljenih sirovina, materijala, trgovačke robe i sredstava za rad od mjesta preuzimanja (dobavljač) do skladišta proizvođača

• Otprema prodanih materijalnih vrijednosti od mjesta skladištenja do mjesta predaje kupcu, poluproizvoda od mjesta prerade ili dorade u drugim poduzećima


Unutarnji transport materijalnih vrijednosti (materijala, ambalaže, strojeva, alata i dr.) i ljudi obavlja se unutar i između organizacijskih jedinica poduzeća (skladišta materijala i sredstava za rad, proizvodnje, skladišta gotovih proizvoda).

- obuhvaća prijevoz materijalnih dobara s jednog mjesta na drugo, unutar poslovnog prostora poduzeća

- ne uključuje pokrete koji su dio radnog procesa tijekom obrade i kontrole materijalnih dobara

Čimbenici visine troškova transporta: količina i dimenzije materijalnih vrijednosti u dopremi i otpremi, udaljenost od tržišta nabave i prodaje, način organizacije transportne službe, raspoloživa vlastita i tuđa prijevozna sredstva itd.

Skupine troškova transporta:1.materijalni troškovi (gorivo, mazivo, auto-gume, uredski materijal i sl.)2.bruto plaće vozača, pomoćnih radnika, te radnika na poslovima održavanja

i režije3.amortizacija vozila, garaža, radionica, opreme i dr.4.novčani izdaci za dnevnice, kamate, osiguranje vozila, cestovne pristojbe i

sl.

Mjere racionalizacije prijevoza: izbjegavati nepotrebne pretovare, stajanja i privremena skladištenja, prazne vožnje, gubitke na robi tijekom prijevoza, prijevozna sredstva pravilno čuvati i održavati, potpunije koristiti i ravnomjerno opterećivati

Koristiti usluge javnog prijevoza koji ima niže vozarine, ako gubici zbog kašnjenja nisu veći od ušteda u troškovima prijevoza

Mjerila uspješnosti transportne funkcije:

Usporedba ostvarenja s planom:

• učinak izražen u prevezenim količinama, tonskim-kilometrima i satima rada vozila

• ukupni troškovi transporta

• cijene koštanja prijevoza po tonskom-kilometru, prijeđenom kilometru i danu ili satu rada vozila

Mjerila unutarnje učinkovitosti:

1. pokazatelji korištenja nosivosti vozila (postotak ostvarenih t/km u odnosu na ukupnu moguću nosivost za prijeđeni broj km, postotak prijeđenih km pod teretom ili bez tereta u odnosu na ukupni broj prijeđenih km svakog vozila)

2. pokazatelji vremenske angažiranosti vozila (udio broja sati korištenja vozila u ukupnom broju sati godišnje, udio broja sati u vožnji ili na čekanju u ukupnom broju sati godišnje)

Udio u cjelini poduzeća:• udio troškova rada transportne službe u ukupnim troškovima poduzeća• udio broja zaposlenika u transportu prema ukupnom broju zaposlenika u

poduzeću

„Krajnost je u svakom poslu opasna stvar.” Nikolaj Aleksijevič Njekrasov, 1821. - 1877., ruski pjesnik

Documents

Ekonomike funkcija