EKONOMIKA OSIGURANJA

Pojam, funkcije i značaj osiguranja

1. Pojam i definicije osiguranja

2. Društvena korisnost i značaj osiguranja

3. Funkcije osiguranja

a) Zaštitna funkcija

b) Mobilizacijsko - alokacijska funkcija

Pojam , obilježja i definicije osiguranja

Pojam osiguranja

- Osiguranje je vjekovna težnja pojedinca da se zaštiti od opasnosti koje mu

ugrožavaju život i nanose štete na imovini (rušilačka snaga prirode

poplave, potresi, vulkani, orkanski vjetrovi i razorne oluje).

- Čovjek je spoznao da se udruživanjem u zajednicu, na načelima

solidarnosti i uzajamnosti, može lakše zaštiti i spasiti.

- Od samopomoći i “dozivanja upomoć” došlo je do organiziranog

prikupljanja sredstava unaprijed, čiji je napredni oblik doveo do uspostave

pojma i svrhe OSIGURANJA.

PREMIJA – unaprijed prikupljen novac za štete koje će nastati naknadno. Premije su

troškovi za osiguravajuće društvo. Ona mora biti ekonomski odmjerena i isplativa, i

za društvo i za osiguranika.

Obilježja osiguranja

Osiguranje je kompleksan sustav s dva temeljna obilježja:

1. Prijenos rizika od pojedinca na skupinu – zajednicu rizika,

2. Podjela gubitaka na ujednačenoj osnovi na sve članove skupine.

1

DEFINICIJE OSIGURANJA

Osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog života kojim se zaštićuje

pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomski štetnih posljedica

prirodnih sila i nesretnog slučaja.

Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim sredstvima koja se koriste

kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih gubitaka ili šteta.

Osiguranje je djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajmnosti i solidarnosti

pruža ekonomska zaštita od rizika koji ugrožavaju imovinu i osobe.

DRUŠTVENA KORISNOST I ZNAČAJ OSIGURANJA

Društvena korisnost osiguranja ogleda se u kontinuiranom unaprijeđenju zaštite i

efikasnijoj naknadi šteta i isplati osiguranih svota.

Značaj osiguranja proizlazi iz činjenice da svijet do danas nije pronašao bolja

rješenja od onih koja pruža osiguranje kao sustav (djelatnost). – promptnost u

naknadi štete: efikasnost.

Sektor osiguranja ima važnu funkciju u okviru financijskog sustava i predmet je brige

regulatora za stabilnost i efikasnost fina cijskih tržišta.

Povjerenje osiguranika u sustav osiguranja imoplicite je povjerenje u cjelokupni

financijski sustav

Društva za osiguranja upravljaju tuđom štednjom iz čega proizlazi njihova

gospodarska , socijalna i politička odgovornost.

Nema veće isplate štete nego što je šteta. Povjerenje je do te mjere zastupljeno jer bi

propašću više štete imali osiguranici, nego vlasnici.

2

FUNKCIJE OSIGURANJA

Funkcije osiguranja su:

1. Zaštitna funkcija

1. 1. Neposredna zaštita

1. 2. Posredna zaštita

2. Mobilizacijsko –alokativna

3. Socijalno - politička

1. ZAŠTITNA FUNKCIJA

Temeljna funkcija čiju efikasnost možemo izmjeriti zadovoljstvom onih koji očekuju

zaštitu.

1. 1. NEPOSREDNA ZAŠTITA

- SUSTAV PREVENTIVE (promet, industrija, ekologija)

- SUSTAV REPRESIJE - poduzimanje mjera za spašavanje ljudi i imovine

- STIMULACIJA OSIGURANIKA

1. diferencirane premije,

2. bonus - malus,

3. franšize – kvalitativna isključenje određene vrste rizika - kvantitativna –

ograničenje obveze osiguratelja u % ili apsolutnoj svoti.

1. 2. POSREDNA ZAŠTITA

- Isplata za nastalu štetu ili osiguranu svotu

- Omogućava održavanja konuinuiteta poslovanja

- Pretvara potencijalne gubitke u ujednačene mjesečne troškove – gospodarska

funkcija

3

2. MOBILIZACIJSKO - ALOKACIJSKA FUNKCIJA

- Društva za osiguranje prikupljaju viškove suficitarnih jedinica nudeći tržištu razne

oblike osiguranja imovine i osoba.

- Potiču individualnu štednju i brigu pojedinca za budućnost.

- U ulozi institucionalnih investitora alociraju plasmane gospodarsko deficitarnim

sektorima.

- Doprinose razvoju financijskih tržišta poslovnim i vlasničkim integracijama s

drugim institucijama.

- Zajednički razvijaju financijske proizvode s drugim financijskim institucijama.

- Pogoduju modernizaciju sustava garancija (vinkulacija polica, otkupna vrijednost).

3. POLITIČKO – SOCIJALNA FUNKCIJA

Naš sustav zdravstva još uvijek zaostaje za zemljama jer ni minimum zdravstvene

zaštite nije zadovoljeno..?

INSTITUCIONALNA ZASTUPLJENOST

Banke (sa štedionicama – preko 90%)

Tržište VP (kraj 2003.) 4,3 mlrd kn

Mirovinski 4,7 mil (danas preko 8 mil kn)

Osiguranje 5,5% ukupnih financijskih sredstava (imovina 12,7 mil kn)

4

RIZIK I NEIZVJESNOST

“PROUČAVANJE OSIGURANJA BEZ PRETHODNOG IZUČAVANJA RIZIKA I

NEIZVJESNOSTI GOTOVO JE ISTO IZUČAVANJU MEDICINE BEZ

PRETHODNOG RAZUMIJEVANJA ANATOMIJE” - Hammond

Neizvjesnost tjera sustav u kaos!

Kad govorimo o riziku govorimo o vjerojatnim događajima.

Rizik i neizvjesnost nisu isti pojmovi.

Rizik je varijacija mogućih ishoda u danoj situaciji u budućnosti. Što je vjerojatnost

odstupanja od očekivanih rezultata(ishoda) veća, izloženost riziku je značajnija.

Rizik je mjerljiv raznim statističkim i matematičkim metodama te se njime može

upravljati.

Objektivan rizik - varijacija ishoda koja stvarno postoji u prirodi.

Subjektivan rizik - procjena osobe o nastupanju objektivnog rizika.

Neizvjesnost je dvojba, neznanje osobe da procjeni koji će se mogući ishodi

dogoditi.

Nedostatak znanja izravno povećava stupanj neizvjesnosti i subjektivnosti u

prosudbi. Suprotno tome, informacije i znanje smanjuju neizvjesnost povećavajući

objektivnost stavova i kvalitetu odlučivanja.

Neizvjesnost se ne može mjeriti ekonomskim mjerilima

Kad su svi ishodi jednako vjerojatni za sustav nastupa stanje kaosa. Kaos se mjeri

entropijom što nadilazi okvire izučavanja problematike rizika.

5

Rizik, opasnost i hazard

Rizik je vjerojatnost odstupanja od očekivanih ishoda i mogućnost nastanka šteta i

gubitaka.

Opasnost je potencijalni uzrok nastanka štete i gubitaka. Tako su, primjerice,

općepoznate opasnosti gubitka imovine ili nastanka šteta: požari, poplave, potresi,

udari groma, provale itd. *viditi primjer u bilježnici!!!

Hazard je stanje koje izravno povećava rizik, odnosno, vjerojatnost nastupanja

štetnog događaja i gubitka. Hazard povećava mogućnost gubitka imovine i života kad

se opasnost dogodi. Srčani udar je opasnost prijevremene smrti, a pušenje i

prekomjerna konzumacija alkohola hazard kojim se povećavaju rizici i opasnosti.

Hazard je moguće razlikovati kroz tri stupnja:

1. Fizički hazard - materijalne pretpostavke koje povećavaju rizike i štete. Lako

zapaljivi materijali i nezaštićene drvene konstrukcije primjer su fizičkog

hazarda kod opasnosti od požara.

2. Moralni hazard - povećavanje vjerojatnosti nastanka štete i gubitka uslijed

nepoštenih i nemoralnih namjera i postupaka osoba osiguranika. Nepoštene

namjere i postupci u pravilu podrazumijevaju obeštećenja osiguranika iznad

vrijednosti stvarne štete ili zahtjeve za isplatom šteta koje se nisu dogodile kao

posljedica nastanka osiguranog događaja. Takvi su slučajevi prijevara

osiguratelja od strane osiguranika, primjerice, kad osiguranik sklapa ugovor o

osiguranju nakon što je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu i gubitak.

3. Morale hazard – povećavanje gubitaka za osiguratelja zbog različitih stavova

ili razumijevanja osiguranika ili osoba koje arbitriraju u likvidacijama šteta. Ako

osiguranik nastoji dokazati da postoji veći intezitet štete od stvarno nastalog

oštećenja riječ je o “morale hazardu”. Nadalje, primjer morale hazarda događa

se ako liječnik koji procjenjuje stupanj invaliditeta oštećenog osiguranika

utvrđuje značajniju invalidnost jer smatra da su osiguratelji “financijske

institucije koje imaju dosta lako zarađenog novca”.

Dakle, svaki pokušaj povećavanja učestalosti i inteziteta šteta kad je osiguranje već

ugovoreno spada u skupinu morale hazarda.

6

OBILJEŽJA I POJMOVNO ODREĐENJE RIZIČNIH DOGAĐAJA

Rizični događaji nastaju kao posljedica rizične izloženosti te pojedincima, fizičkim

osobama i gospodarskim subjektima mogu nanijeti gubitke ili štete.

Rizičnost događaja koji bi se mogli dogoditi u budućnosti moguće je procijeniti na

temelju distribucije tih događaja u prošlosti.

Saznanje i spoznaja o izloženosti raznim vrstama rizika zahtjeva poduzimanje mjera

zaštite od nastupanja rizičnih događaja ili uspostavu sustava upravljanja rizicima.

Donošenje odluka u uvjetima rizičnog okruženja ovisi o stupnju znanja i

razumijevanja prirode rizika, njihovih uzroka i posljedica.

ZNANJE I INFORMIRANOST U RIZIČNIM ODLUKAMA

Kvalitetno educiran i informiran menadžer u pravilu je skloniji preuzimanju rizika od

pojedinaca koji zbog neznanja ili neinformiranosti o rizicima strahuju i s nesigurnošću

donose odluke.

Različito će reagirati pojedinac koji s neizvjesnošću prati dvije mogućnosti :

1. ishod 10 000 kn dobitka ili gubitka i

2. ishod 10 kn dobitka ili gubitka

*viditi primjer u bilježnici!!!

7

RIZIČNI DOGAĐAJI U OSIGURANJU

Za osiguranje je bitno pojmovno i sadržajno određenje onih rizičnih događaja koji kad

se dogode nanose:

1. gubitke ili oštećenja imovine

2. financijske gubitke, tjelesne povrede, invalidnost, smrt itd.

Takve posljedice rizičnih događaja moguće je osigurati

OSIGURANJE SE NE BAVI TRŽIŠNIM ILI ŠPEKULATIVNIM RIZICIMA JER JE I

DOBITAK MOGUĆI ISHOD, PREMDA JE NEGATIVNA POSLJEDICA TAKVIH

RIZIKA GUBITAK.

KLASIFIKACIJA RIZIKA

FINANCIJSKI NEFINANCIJSKI OSNOVNI

POSEBNI STATIČKI NEOSIGURLJIVI DINAMIČKI

ŠPEKULATIVNIPOLITIČKI

OSOBNI IMOVINSKI ODGOVORNOST PROPUST TEHNOLOŠKIDRUGIH

R I Z I C I

ČISTI

OSIGURLJIVI

8

METODE KONTROLE RIZIKA

1. METODE FIZIČKE KONTROLE

2. METODE FINANCIJSKE KONTROLE

Metode fizičke kontrole obuhvaćaju postupke kojima se izbjegava ili smanjuje

izloženost rizicima.

Metode financijske kontrole podrazumijevaju poduzimanje aktivnosti s ciljem

osiguranja izvora za pokriće gubitaka ili nadoknadu šteta

SHEMATSKI PRIKAZ KONTROLE RIZIKA

METODE KONTROLE RIZIKA

METODE FIZIČKE KONTROLE

METODE FINANCIJSKE KONTROLE

IZBJEGAVANJE RIZIKA

SMANJENJE IZLOŽENOSTI RIZIKU:kontrola gubitakasepariranjekombiniranjenefinancijski transferi

ZADRŽAVANJE RIZIKA: aktivno (svjesno, planirano)pasivno(nesvjesno, neplanirano)

1.NEOSIGURATELJNI TRANSFERI RIZIKA Ugovori (hedging,leasing,)

2. OSIGURANJE RIZIKA

TRANSFERI

9

METODE FIZIČKE KONTROLE

1. IZBJEGAVANJE RIZIKA

Ako fizička osoba ili gospodarski subjekt ne želi prihvatiti bilo kakvu izloženost riziku

pribjegava metodi IZBJEGAVANJA RIZIKA. Menadžere koji se služe takvim

metodama karakterizira visok stupanj rizične averzičnosti ili niskog praga rizične

tolerancije. Odbojnost prema riziku ponekad ide toliko daleko da se već započete

djelatnosti gase jer postoji strah od mogućih ogromnih šteta, a osiguravajuće premije

su previsoke.

Primjer: Korporacija koja iznajmljuje apartmane u urbaniziranom naselju može

odustati od izgradnje bazena jer je statistički dokazana velika vjerojatnost rizičnih

događaja koji uzrokuju nezgode ljudima.

Negativnost metode: Koncepciju izbjegavanja rizika nije moguće dosljedno provoditi

jer se rizici ne mogu izbjeći. Potpuna eliminacija rizika vodi u prestanak obavljanja

djelatnosti i likvidaciju tvrtke što ne može biti gospodarki ni socijalno opravdan cilj.

2. KONTROLA GUBITKA

Svrha ove metode je spriječiti ili reducirati gubitak za gospodarski subjekt istodobno

dopuštajući mu mogućnost razvoja poslovanja uz izlaganje rizicima.

Metoda kontrole gubitka uključuje :

1. programe prevencije i

2. programe redukcije

Programi prevencije gubitaka smanjuju ili eliminiraju vjerojatnosti nastanka gubitaka,

a programi redukcije smanjuju veličinu nastanka šteta, odnosno, gubitaka.

10

Primjer: Prevencija ulaganjem u materijale koji nisu zapaljivi povećava se stupanj

zaštite od požara. Prevencija zdravstvenom zaštitom povećave se radna sposobnost

radnika i smanjuje opasnost šteta nastalih ljudskim, u pravilu nepotrebnim greškama.

Program redukcije gubitka moguće je osvariti na dva načina.

1. minimizacija gubitka što obuhvaća programe smanjenja gubitaka unaprijed

ili za vrijeme njegovog nastanka. Primjer minimizacije predstavlja instalacija

raspršivača požara u prostorijama koje su izložene riziku požara.

2. razne metode i programe spašavanja uništenog materijala. Jedan od takvih

programa redukcije gubitka moguće je ostavriti u slučaju požara koji je

djelomice uništio drveni pod jer je instalirani raspršivač vode sačuvao najveći

dio parketa. Programom spašavanja oštećenog materijala poplavljen parket će

se isušiti i reciklirati čime se smanjuje nastala šteta i gubitak.

ANALIZA GUBITAKA I HAZARDA SU POMOĆNI ALATI KOJI OLAKŠAVAJU

KONTROLU GUBITAKA.

Sustavni pristup analizi gubitaka i hazarda nameće uspostavu nekoliko povezanih

faza interne procedure u poduzeću, prije svega potrebu identificiranja karaktera

gubitaka, a potom i utvrđivanje hazarda koji su mogli uzrokovati te gubitke. Nakon

toga slijedi korak definiranja sustava izvješćivanja i povremenih inspekcija.

U suvremenim uvjetima poslovanja racionalne tvrtke razvijaju sebi prilagodljiv sustav

izvješćivanja, nadzora i inspekcije. Sustav obuhvaća i postojanje standardiziranih

upitnika o nastalim štetama i priručnika kojima se precizira odgovornost i ponašanje

svakog pojedinca kod događaja kojim nastaje šteta i gubitak.

Svi ciljevi analiziranja gubitaka i hazarda svode se na zahtjev uspostave

permanentne i efikasne prevencije za dugoročno smanjenja šteta i gubitaka.

11

3. SEPARIRANJE

To je metoda kojom se izloženost rizicima smanjuje izdvajanjem ili separiranjem

objekata ili predmeta na više lokacija.

Tako je moguće smanjiti izloženost rizicima požara ili krađe ako se roba iz jednog

skladišta premjesti na više lokacije i još više skladišta.

4. KOMBINIRANJE ILI GRUPIRANJE

To je još jedna metoda ili alat smanjenja izloženosti rizicima i potencijalnim gubicima.

Podrazumijeva poduzimanje mjera povećanja jedinica ili predmeta izloženih riziku.

Tako se, primjerice, izloženost riziku proizvedenih artikala može smanjiti povećanjem

proizvodnosti budući da je isti rizik raspršen na više jedinica, pa je opterećenje

jedinice pod rizikom manje.

Jednako tako, gospodarske integracije mogu značiti grupiranje objekata,

diversifikaciju djelatnosti ili proizvodnje što sve skupa smanjuje izloženost određenim

vrstama rizika.

Poseban način smanjenja rizične izloženosti metodom grupiranja predstavlja

koncepcija dupliranja strojeva ili rezervnih djelova.

Zagovornici ovakve metode zanemaruju troškovnu komponentu dajući prednost

sigurnosti proizvodnje bez prekida uslijed kvarova, što u tržišnim okolnostima

neprekinute opskrbe tržišta može značiti izbjegavanje značajnih gubitaka.

12

5. NEFINANCIJSKI TRANSFERI

Među metodama fizičke kontrole rizika ubrajaju se i nefinancijski transferi. Moguća su

dva oblika.

1. Prijenos imovine ili djelatnosti na druge fizičke ili pravne osobe. Takav je

slučaj građevinskog poduzeća koje, bojeći se rizika nezgode na radu i

potencijalnih odšteta, angažira drugog izvođača(podizvođača) transferirajući

vlastitu izloženost riziku nezgode drugom subjektu.

2. Transfer rizika na drugu osobu. Riječ je o oslobađajućim ugovorima kojima

se eliminira izloženost riziku jedne ugovorne strane i prebacuje na drugu.

Zakupoprimac prenosi na zakupodavca rizik oštećenja imovine(požar,

poplava) premda bi ga sam mogao prouzročiti. Jednako tako, proizvođač

opreme može prebaciti rizik njenog oštećenja na trgovca bez obzira na

karakter oštećenja.

Treba razlikovati transfer rizika od transfera rizika financiranja.

Pod transferom financiranja rizika prenositelj rizika transferira plaćanje šteta ili

nadoknade gubitaka na preuzimatelja. Primjerice, proizvođač opreme može

ugovorom na trgovca prebaciti rizik isplate odštetnih zahtjeva za štetna zračenja,

premda trgovac nema objektivne odgovornosti. Za razliku od transfera financiranja

rizika gdje postoji odgovornost prema trećim osobama, kod nefinancijskog transfera

postoji samo odnos prenositelja i preuzimatelja rizika. Ključna razlika između

nefinancijskog i financijskog transfera rizika je u novčanom pokriću šteta.

Nefinancijski transfer usmjeren je na promjenu, odnosno, smanjenje izloženosti

gubitku, a financijski transfer na osiguranje izvora novca za pokriće gubitaka.

Međutim, postoji mogućnost da preuzimatelj rizika otkaže sporazum o pokriću

gubitaka koje mu je nametnuo prenositelj. Time se rizik izloženosti gubitku

preuzimatelja rizika gasi.

13

METODE FINANCIJSKE KONTROLE RIZIKA

Metode financijske kontrole rizika mogu se grupirati u dvije skupine, skupinu

zadržavanja rizika i financijskih transfera rizika.

1. ZADRŽAVANJE RIZIKA

Metodom zadržavanja rizika ili vlastitog pokrića gospodarski subjekt se izlaže riziku,

a posljedice štetnih događaja pokriva iz svojih izvora financiranja. Zadržavanje rizika

može se provoditi svjesno i planirano, ili nesvjesno i neplanirano. Stoga je moguće

razlikovati :

aktivno zadržavanje rizika, kada menadžment poduzeća svjestan

rizičnog okruženja planira zadržavanje jednog dijela rizika očekujući da će

štete biti u granicama podnošljivih gubitaka. Drugi dio rizika ili izloženosti

rizicima koja prijeti ozbiljnijim štetama i gubicima transferira se u

osigurateljnu instituciju uz obvezu plaćanja premije osiguranja.

pasivno zadržavanje rizika, kada u gospodarskom subjektu ne postoji

saznanje ni svijest o postojanju objektivnih rizika i mogućih šteta i gubitaka.

Ovakva metoda najgori je oblik financijske kontrole rizika jer se nastale

štete na imovini poduzeća ili narušavanje zdravlja uposlenih moraju

pokrivati iz redovnih prihoda koji mogu biti nedostatni, a iskazivanje gubitka

u poslovanju može izazvati podozrenje, dvojbe i neodlučnost vjerovnika

kod ugovaranja poslova.

14

PREDNOSTI METODE ZADRŽAVANJA RIZIKA:

- Ekonomski interes poduzetnika da kontrolira rizik s ciljem smanjenja

veličine šteta

- Jednostavnost kod nadoknađivanja šteta iz vlastitih prihoda

- Planiranje izvora financiranja za pokriće šteta uz disciplinu uposlenih i

edukaciju u duhu čuvanja imovine poduzeća

15

NEDOSTACI METODE ZADRŽAVANJA RIZIKA:

- Nemogućnost pokrića rizika ako nastanu štete ozbiljnih razmjera

- Zapostavljanje uloge društava za osiguranje koja imaju opće društvenu

korisnu funkciju

- Povećavanje troškova revizije ili interne kontrole zbog procedure

utvrđivanja veličine šteta

- Nemogućnost da se vlastite pričuve za pokriće potencijalnih šteta priznaju

kao porezni rashod

2. TRANSFER RIZIKA

TRANSFERI RIZIKA mogu biti:

1. NEOSIGURATELJNI, kad se rizik prenosi na drugu osobu koja nije društvo za

osiguranje i

2. OSUGARATELJNI, kad se rizik prenosi financijskoj instituciji koja se

profesionalno bavi poslovima osiguranja.

NEOSIGURATELJNI TRANSFERI RIZIKA mogu se provesti na nekoliko načina.

Jedan od vrlo čestih slučajeva je sklapanje ugovora kojima se rizik oštećenja ili

kvarova prenosi s korisnika na proizvođača ili distributera.

Drugi oblici neosigurateljnih transfera mogu biti hedging poslovi ili leasing ugovori.

Zajedničko obilježje ovih transfera je što su predmet ugovora rizici koji nisu

komercijalno osigurljivi.

16

TRANSFER RIZIKA NA DRUŠTVO ZA OSIGURANJE

Prijenos rizika na specijalizirane financijske institucije koje se profesionalno bave

poslovima osiguranja metoda je koja ima najviše prednosti u odnosu na sve druge

prethodno spomenute.

Društva za osiguranje kroz pokriće rizika pružaju sljedeće usluge osiguraniku:

- jamstvo: da će pridržavajući se ugovora isplatiti štetu ili osiguranu svotu

uvijek kad se dogodi osigurani slučaj,

- stvaranje zajednice rizika: čime se omogućava raspodjela nastalih šteta s

pojedinačnih slučajeva na sve članove osigurateljne zajednice. Takva

solidarnost čimbenik je ekonomičnosti poslovanja i osiguranika i društava

za osiguranje.

- ulaganje: vremenski razmak između prikupljenih premija i isplate šteta

omogućava da društva za osiguranje stvorene tehničke pričuve ulažu na

načelima rentabilnosti, sigurnosti i likvidnosti stvarajući dodatne prihode.

Tako se dugoročno mogu smanjiti premije ili troškovi osiguranja što je

interes svakog pojedinačnog osiguranika.

- savjetodavni servis: osigurateljno društvo raspolaže s kadrovima koji se

kao specijalisti bave rizicima, a to je pretpostavka da se potencijalni i

postojeći osiguranik savjetuje o modalitetima pokrića rizika uz uzajamne

pogodnosti.

Nakon što se odlučio za osigurateljni transfer rizika subjekt, potencijalni osiguranik

mora:

- Izabrati rizike koje će osigurati

- Odabrati osiguratelja, odnosno društvo za osiguranje

- Povremeno revidirati program svojih osiguranja

- Analizirati odnos s tvrtkom za posredovanje u osiguranju,

- Uspoređivati visinu uplaćene premije(troškove) s isplaćenim štetama i korištenjem

bonusa

- Decentralizirati sustav informiranja na one segmente organizacije koji su izloženi

osiguranim rizicima

17

OBILJEŽJE RIZIKA U OSIGURANJU

Osigurljivi rizici moraju imati određena obilježja kako bi ih osiguratelj mogao

osigurati, predvidjeti njihovo pokriće, procijeniti i utvrditi svoju stvarnu obvezu za

isplatu šteta ili osiguranih svota.

Obilježja osigurljivog rizika su :

1. Dostatna brojnost zajednice rizika (jedinica izloženih riziku)

2. Homogenost rizika ( jednakost ili sličnost po veličini i vrsti)

3. Slučajan budući događaj neovisan od volje osiguranika

4. Rizik mora imati karakter ponavljanja (ponavljanje omogućuje statističko

praćenje učestalosti i veličine itd,)

5. Rizik mora biti mjerljiv ili odrediv

6. Rizik mora biti ravnomjerno raspoređen u prostoru i vremenu(odstupanje

kumula)

7. Premija mora biti ekonomski prihvatljiva

8. Rizik mora biti u skladu s kodeksom morala i načelima zakona

9. Potencijalne štete s aspekta osiguranika moraju biti financijski značajne

*viditi u bilježnici TEORIJU I VRSTE DISTRIBUCIJE VJEROJATNOSTI!!!

18

UTVRĐIVANJE VELIČINE RIZIKA

Očekivana obveza osiguratelja – maksimalna šteta.

Utvrđena veličina rizika osnovica je premije osiguranja.

Čimbenici veličine rizika:

1. Svota osiguranja

2. Učestalost štete

3. Intezitet štete

4. Maksimalno moguća (vjerojatna) šteta

5. Trajanje osiguranja

Svota osiguranja – vrijednost osiguranog predmeta, odgovornosti ili života –u

pravilu najviša svota do koje osiguratelj pokriva rizik.

Učestalost (frekvencija) – broj ponavljanja ostvarivanja rizika = % broja oštećenih

objekata prema ukupnom broju osiguranih objekata.

Intezitet (veličine) štete – postotak oštećenja predmeta – raspon od minimalne do

maksimalne.

Najveća moguća šteta MPL (maksimum possible loss) - najveća obveza

osiguratelja kad se materijalizira rizik.

Trajanje osiguranja – rizik je rastuća funkcija vremena ili duljine trajanja osiguranja.

19

VRSTE OSIGURANJA – KLASIFIKACIJA OSIGURANJA

Kriteriji podjele:

1. NAČIN POKRIĆA RIZIKA

a. Premijsko

b. Uzajamno

c. Socijalno

2. NAČIN SKLAPANJA UGOVORA

a. Dobrovoljno

b. Obvezno

3. PREDMET OSIGURANJA

a. Transport, kredit

b. Imovina u širem smislu,

c. Osobe

4. SRODNOST RIZIKA

a. Grupacija osiguranja imovine (civil, životinje, usjevi, industrija)

b. Grupacija osiguranja motornih vozila (kasko, auto odgovornost)

c. Grupacija osiguranja transporta i kredita (kargo, kasko, krediti)

d. Grupacija osiguranja osoba (nezgoda, život)

5. SUBJEKT (UGOVARATELJ) OSIGURANJA

a. Osiguranje pravnih osoba

b. Osiguranje fizičkih osoba

6. STRUKTURA PREMIJE

a. Riziko

b. Mješovita

7. BILANCIRANJE POSLOVA OSIGURANJA I UTVRĐIVANJE REZULTATA

a. Životna

b. Neživotna

20

OBVEZNA OSIGURANJA

To su osiguranja koja se svrstavaju u posebnu grupu jer se sklapaju po zakonu. Na

temelju Zakona o osiguranju, Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o prijevozu

opasnih tvari, obvezna osiguranja obuhvaćaju sljedeće vrste:

- Osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja,

- Osiguranje korisnika, odnosno vlasnika motornih vozila od odgovornosti za

štete učinjene trećim osobama,

- Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za

štete učinjene trećim osobama,

- Osiguranje vlasnika, odnosno, korisnika brodica od odgovornosti za štete

učinjene trećim osobama

- Osiguranje prijevoza opasnih tereta,

- Osiguranje nezgoda na radu i profesionalnih oboljenja (obveza poslodavca

da zaključi osiguranje kod HZZO)

- Druga obvezna osiguranja (osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika,

revizora itd.)

* JOŠ POGLEDATI U BILJEŠKE U BILJEŽNICI!!

* TABLICE SMRTNOSTI!!!

21

POSLOVANJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

Temeljna načela, obilježja i elementi ugovora o osiguranju

Temeljna načela

Pojam i obilježje ugovora o osiguranju

Vrste ugovora

Polica osiguranja, list pokrića i ostale isprave

Klauzule ograničenja obveza osiguratelja

TEMELJNA NAČELA UGOVORA O OSIGURANJU

1. NAČELO NAKNADE ŠTETE

2. NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA

3. NAČELO SUBROGACIJE

4. NAČELO DOBRE VJERE

NAČELO NAKNADE ŠTETE

Naknada iz osiguranja ne može biti veća od stvarne štete, niti viša od svote

osiguranja odnosno osigurane svote (osobna osiguranja).

ŠTETA JE STVARNA SVOTA GUBITKA KOJI JE NASTAO OSTVARENJEM

OSIGURANOG RIZIKA, A ODŠTETA JE NAKNADA KOJU OSIGURATELJ

PRIZNAJE NA TEMELJU UGOVORA O OSIGURANJU.

22

1. OSIGURANJE NA SVOTU (SVOTNO)

- FIKSNO - nepovoljno za osiguranika, šteta nerealna

- KLIZNO - pro rata temporis-zaštita osiguranika

--

--

--

--

-

23

-

--

NADOSIGURANJE - svota osiguranje veća od stvarne (dokaziva namjera= ništavost

ugovora)

PODOSIGURANJE - svota osiguranja niža od stvarne vrijednosti

NAČELO PROPORCIJE = odšteta je niža razmjerno odnosu svote osiguranja i

stvarne vrijednosti

U podosiguranju, odšteta : šteta = svota osiguranja :stvarna vrijednost

odšteta = šteta x svota osiguranja/ stvarna vrijednost

2. OSIGURANJE NA STVARNU VRIJEDNOST (NAJVIŠE DO UGOVORENE

SVOTE)

KAKAV JE UTJECAJ INFLACIJE NA SVOTNA OSIGURANJA ?

Utjecaj inflacije je negativan na sva imovinska osiguranja !(narušen je odnos premija

i odšteta).

3. NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA

Naknada štete pripada samo osobi koja je imala interes da se ne dogodi osigurani

slučaj.

Svrha načela:

1. spriječiti špekulaciju

2. smanjiti moralni hazard

24

3. odrediti pravo na odštetu

4. NAČELO SUBROGACIJE

Prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu prenose se na osiguratelja u

visini naknade iz osiguranja.

Načelo subrogacije odnosi se samo na imovinska osiguranja i stječe se isplatom

odštete.

Svrha:

1. Da se osiguratelj namiri za isplaćenu štetu

2. Da se smanji isplata osiguratelja (mogućnost smanjenja premije)

3. Da se oštećenik namiri do punog iznosa štete

OBILJEŽJA SUBROGACIJE

1. Iz sredstava regresa najprije se podmiruje ono što je osiguratelj platio

osiguraniku

2. Osiguranik mora omogućiti osiguratelju ostvarenje prava na subrogaciju

3. Osiguratelj može odustati od prava subrogacije ako bi troškovi spora bili veći

od regresa

4. Osiguratelj nema prava subrogacije prema svojim osiguranicima , jer bi time

prestala svrha osiguranja

5. NAČELO DOBRE VJERE

To je temeljno načelo obveznog prava.

Etičko pravilo o savjesnom i poštenom postupanju.

Ako jedna od stranaka nije postupila s najvećom dobrom vjerom, druga može tražiti

poništenje ugovora.

25

26

POJAM I OBILJEŽJA UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovorom o osiguranju obvezuje se ugovaratelj osiguranja da na načelima

uzajamnosti i solidarnosti uplaćuje određenu svotu osiguratelju, koji se

obvezuje, ako se dogodi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplatiti

osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učiniti

nešto drugo (ZOO)

Ugovor o osiguranju je konsenzualan, a pisana forma, po svom pravnom

djelovanju , nije “dokazana niti bitna” jer ugovor po svojoj biti ostaje

neformalan

Za zaključenje je dovoljna obična suglasnost

To je:

dvostrano obvezni ugovor,

sukcesivni ugovor (cijelo vrijeme traje obveza plaćanje više šteta)

aleatoran ugovor = nejednaka primanja i davanja

ugovor o uzajamnom povjerenju

uvjetovan ugovor, jer ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu, nema pravo na

odštetu

27

DEFINICIJE UGOVORA O OSIGURANJU

NEKOLIKO SKUPINA TEORIJA:

1. EKONOMSKO – PRAVNE TEORIJE (teorija potrebe i teorija sigurnosti)

2. TEHNIČKO PRAVNE TEORIJE (teorija kompenzacije, teorija tehnički

organiziranog osiguratelja)

3. PRAVNE TEORIJE (Teorija odštete, teorija prestacije – obveza isplate

unaprijed utvrđene štete)

4. MJEŠOVITA TEORIJA – uvažava ekonomske, tehničke i pravne elemente –

osiguranje je “operacija u kojoj osiguraniku kao naknada za uplaćenu premiju

obećaje da će njemu ili trećoj osobi u slučaju ostvarenja rizika osiguratelj

isplatiti naknadu”

VRSTE UGOVORA O OSIGURANJU

1. POJEDINAČNI UGOVOR – predmet osiguranja je točno označen - primjer

utvrđivanja identiteta u pomorskom osiguranju.

2. OPĆI UGOVOR – razni tipovi generalnih ugovora o otvorenom pokriću.

3. UGOVORI PREMA TRAJANJU – kratkotrajni, na neodređeno vrijeme, na

pojedinačno putovanje, na izvršenje pojedinog pothvata.

28

POLICA OSIGURANJA

- TO JE PISMENA ISPRAVA O SKLOPLJENOM OSIGURANJU (ZOO)

- Ona je i ugovor o osiguranju ako ju je uz osiguratelja potpisao ugovaratelj

- Time ona postaje dokaz i pisana obveza osiguratelja za naknadu štete

SADRŽAJ POLICE OSIGURANJA:

1. UGOVORNE STRANE

2. OSIGURANU STVAR, OSOBU,

3. RIZIK OBUHVAĆEN OSIGURANJEM

4. TRAJANJE OSIGURANJA

5. VRIJEME POKRIĆA,

6. SVOTU OSIGURANJA

7. PREMIJA ,

8. DATUM IZDAVANJA I POTPIS UGOVORNIH STRANA

VRSTE POLICA OSIGURANJA

1. POLICE POMORSKOG OSIGURANJA

1. kargo, kasko, odgovornost vozara

2. POLICE NEPOMORSKOG OSIGURANJA

1. imovinska osiguranja, osiguranja osoba

3. POJEDINAČNE - predmet ili osiguranik

4. OPĆE – veći broj predmeta –skladište, zalihe

5. KOMBINIRANE – više vrsta osiguranja s različitim rizicima istog

osiguranika

6. KOLEKTIVNE ILI GRUPNE – različite vrste osiguranja (rizika) za

skupine osiguranika po poduzećima, radilištima, djelatnostima itd.

7. NA IME, DONOSITELJA ILI PO NAREDBI >> prijenos = na ime

cesijom, po naredbi indosmanom kao i mjenica, donositelji

ustupanjem, a imaju pravo na naknadu ako dokažu osigurljiv interes.

POLICE NA DONOSIOCA NE VRIJEDE U OSIGURANJU ŽIVOTA

8. PRENOSIVE I NEPRENOSIVE

29

9. VALUTIRANE (svota osiguranja = ugovorena vrijednost) i

NEVALUTIRANE

10.POLICE NA ODREĐENO VRIJEME TRAJANJA, ODREĐENO

PUTOVANJE ITD.

11.OBRAČUNSKE FLOTANTNE - zalihe

LIST POKRIĆA

- To je potvrda o sklopljenom osiguranju, a kojom se može privremeno zamijeniti

polica.

- U list pokrića unose se bitni dijelovi ugovora o osiguranju.

- U praksi se izdaje kad nisu poznati svi elementi ugovora, a zahtjeva se potvrda o

sklopljenom osiguranju. Izdaje se odmah, jer za to nisu potrebne nikakve

formalnosti.

- Obično ga potpisuje osiguratelj, ali može još i ugovaratelj.

OSTALE ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU

POTVRDA O OSIGURANJU - primjer – kod transportnog osiguranja uvoznoga karga

redovito se na prijavi ugovaratelja osiguranja potvrđuje da je rizik preuzet u pokriće –

jedna potvrda ugovaratelju, a druga i treća osiguravatelju, špediteru ili banci itd.

Za razliku od lista pokrića potvrda vrijedi za cijelo vrijeme trajanja osiguranja.

ZELENA KARTA – izdaje ju osiguratelj po ovlasti huo-a. To je jedini valjani dokaz

koji osiguranik može pokazati u inozemstvu za pokriće rizika iz autoodgovornosti -

Arapske zemlje - narančasta karta, Južna Amerika - žuta karta

30

SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU

KAD JE SKLOPLJEN UGOVOR O OSIGURANJU?

- Kad ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića

- prešutno, kad osiguratelj ne odbije u predloženom ili propisanom roku pismenu

ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju

- kad je suglasnost postignuta neformalno-usmeno ili telefonski ako je to u

nedvojbenom interesu osiguranika

- uplatom premije kad je uvjetima predviđeno da ugovorni odnos nastaje uplatom

(osiguranje bez police)

Obveze ugovornih strana

OSIGURATELJ OSIGURANIK

PRI SKLAPANJU UGOVORA

Prihvaćanje ponude

Informiranje osiguranika o ugovornim

uvjetima

Prijavljivanje činjenica

Plaćanje premije

U TIJEKU TRAJANJA OSIGURANJA

Stvaranje rezervi osiguranja

Mjere prevencije i represije

Plaćanje premije osiguranja

Izvještavanje o promjenama rizika

Obavljanje radnji u svezi s policom Mjere prevencije

KAD NASTUPI OSIGURANI SLUČAJ

ISPLATE ŠTETA ILI OSIGURANIH

SVOTA

POKRIĆE TROŠKOVA

SPAŠAVANJA

PRIJAVA ŠTETE

REPRESIVNE MJERE

31

OPĆI I POSEBNI UVJETI UGOVORA O OSIGURANJU

- uvjetima se definiraju pravila za sve članove rizične zajednice (vrste rizika, prava i

obveze osiguranika i osiguratelja, likvidacija štete itd)

- opći uvjeti su zajednički za sva osiguranja u određenoj grupaciji, a posebni

reguliraju specifičnosti pojedine vrste

SADRŽAJ UVJETA O OSIGURANJU

- predmet osiguranja

- osigurani rizici

- odredbe o vrsti premije i načinu plaćanja

- odredbe o načinu prijavljivanja štete

- procedura prijave, procjene i likvidacije štete

- odredbe o vještačenju

- odredbe o preventivi i represivi

- odredbe o prestanku osiguranja – u životnim samo osiguranik, a u imovinskim i

osiguratelj(uz obavjest da odustaje)

- odredbe o prijenosu prava s osiguranika na drugu osobu

- odredbe o rješavanju sporova

ŠIRINA I VRSTA POKRIĆA

Širina:

1. navode se svi rizici, a oni koji nisu navedeni nisu niti pokriveni

2. “pokriće svih rizika”-oni koji se isključuju iz pokrića moraju se navesti

IZUZEĆA IZ POKRIĆA OSIGURATELJA MOGU SE ODNOSITI NA: Rizike, štete,

imovinu i lokaciju.

32

KLAUZULE KOJE OGRANIČAVAJU OBVEZE OSIGURATELJA

U ugovorima o osiguranju mogu se unijeti razne klauzule kojima se ograničava

osigurateljeva obveza. To su:

1. FRANŠIZA

2. SAMOPRIDRŽAJ

3. OSIGURANJE NA PRVI RIZIK

4. PODOSIGURANJE

5. OGRANIČENJA U PRIMJENI PRAVILA PROPORCIJE

6. KLAUZULA O RASPODJELI POKRIĆA

Ograničenja se primjenjuju u trenutku nastanka osiguranog slučaja (likvidaciji šteta).

FRANŠIZA

To je sniženje osigurateljeve naknade izraženo relativno(u %) kao udio u osiguranoj

svoti , a primjenjuje se osobito u transportnim osiguranjima.

Opravdanost primjene franšize dokazuje se kod nastanka mnogobrojnih bagatelnih

šteta jer se izbjegavaju relativno visoki troškovi likvidacije. (primjer kalo, rastep, lom)

Može se ugovoriti kao kvalitativna i kvantitativna

KVALITATIVNA FRANŠIZA

Ovom franšizom osiguratelj se oslobađa u cijelosti za pokriće određenih vrsta rizika.

Primjerice, ograničenje pokrića u kasku brodova samo za slučaj potpunog gubitka.

(“abandon”-osiguranik prepušta brod i teret osiguratelju uz naknadu za potpuni

gubitak)

Kvantitativnom franšizom ograničava se pravo osiguranika na dio naknade, a može

se ugovoriti u postotku ili u apsolutnoj svoti.

33

VRSTE:

1. INTEGRALNA FRANŠIZA –ako je šteta niža od visine ugovorene franšize

odšteta se ne isplaćuje, ako je viša odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da

franšiza nije ugovorena.

2. ODBITNA FRANŠIZA –osiguratelj plaća štetu samo ako je ona veća od visine

ugovorene odbitne franšize, primjerice, ako je ugovorena odbitna franšiza od

10 % onda osiguratelj uvijek smanjuje odštetu za 10%.

3. AGREGATNA FRANŠIZA –to je odbitna franšiza kod koje se primjenjuje

odbitak tako dugo dok visina ukupnih odbitaka ne dosegne ugovoreni iznos

franšize za tu godinu (primjer: godišnja franšiza = 1000 kn, u siječnju nastane

šteta od 500 kn -osiguratelj nema obveze, u vejači nastane šteta od 2000 kn –

osiguratelj će platiti 1500 kn, a ostalo snosi osiguranik)

SAMOPRIDRŽAJ

To je udio osiguranika u šteti, a ugovara se u apsolutnoj svoti ili u postotku. Primjer:

Ako je osigurana svota 100. 000 kn uz franšizu od 10% pa nastane šteta od 5. 000

kn osiguranik neće ostvariti naknadu jer je franšiza veća od visine štete. Međutim,

ako je ugovoren samopridržaj od 10% pa nastane šteta od 5. 000 onda osiguranik

snosi 500 a osiguratelj plaća 4. 500 kn.

OSIGURANJE NA PRVI RIZIK

PO TOM OSIGURANJU OSIGURATELJ PLAĆA SVE ŠTETE DO SVOTE

UGOVORENOG LIMITA, A OSIGURANIK SNOSI ŠTETU IZNAD LIMITA

(Ovakvi ugovori povoljni su za osiguranike koji pretpostavljaju da štete neće

prijeći limit – provalne krađe)

34

PODOSIGURANJE

To je udio osiguranika u šteti u dijelu u kojem je objekt podosiguran.

Osiguranik kod nastupanja osiguranog slučaja i nastanka štete dobiva

razmjerno manji dio odštete za onoliko koliko je prijavio manju vrijednost.

KLAUZULE O RASPODJELI POKRIĆA IZMEĐU VIŠE OSIGURATELJA

1. Ovom se klauzulom dijeli obveza plaćanja odštete na više osiguratelja, a

prema njihovom udjelu (premiji) u osiguranju.

2. Klauzula rapodjele pokrića primjenjuje se kad više osiguratelja sudjeluje u

pokriću štete.

Vrste klauzula:

1. Pro - rata klauzula – sudjelovanje u šteti razmjerno visini svote osiguranja

primjer: Osoba osigurava kuću od 200. 000 kn, osiguratelj A 100. 000, B 50. 000, C

50. 000. Šteta od 10. 000 kn bit će raspoređena prema sljedećem ključu:

A = 100. 000/200. 000 X10. 000= 5. 000

B = 50. 000/200. 000 X 10. 000 = 2. 500

C = isto kao B

2. Klauzula o jednakim udjelima u šteti

Po ovoj klauzuli svaki osiguratelj uzima jednake dijelove štete, ali najviše do svote

koju pokriva osiguranjem. Primjerice, osiguratelj A izda policu na 100. 000,

osiguratelj B na 200. 000, a osiguratelj C na 300. 000. Ako šteta iznosi 150. 000

onda svaki snosi po 50. 000.

Međutim, kako se raspoređuje nastala šteta od 500. 000 kn?????

35

INSTITUT TREĆE OSOBE U OSIGURANJU

TO SU KLAUZULE KOJIMA SE DOPUŠTA KORIŠTENJE PRAVA IZ OSIGURANJA

OSOBAMA KOJE NISU IZRAVNE STRANE UGOVORA.

To su “treće osobe”

Kod osiguranja života treće osobe su korisnici osiguranja, dok kod ozljeda na radu

gdje su izravne strane poslodavac i osiguratelj,

Treće osobe su radnici

Kod osiguranja kredita za kupnju nekretnine treća osoba je banka koja je uzela

vinkuliranu policu pa je iskoristi ako se dogodi oštećenje objekta uz neplatež kredita

36

OSIGURATELJNO TRŽIŠTE RH I EU I SVIJETA

Pojam i obilježja portfelja osiguranja

OSIGURATELJNI PORTFELJ JE SVEUKUPNOST UGOVORA O OSIGURANJU

KOJI SE ISKAZUJU UKUPNOM PREMIJOM PO POJEDINIM VRSTAMA U

ODREĐENOM RAZDOBLJU.

(Portfelj životnih, neživotnih, imovinskih, auto-odgovornosti itd.)

Portfelj svojom veličinom i strukturom odražava snagu osigurateljne institucije.

Veliki portfelj koji se obnavlja i povećava otvara perspektivu, a “stari” portfelj koji

stagnira ukazuje na vlastito odumiranje i propast društava za osiguranje

* VIDITI PRIMJERE U BILJEŽNICI!!

ELEMENTI STABILNOSTI PORTFELJA

Diverzifikacija (struktura)

1. Mjera prinosa i rizika

2. Mali i učestali rizici spram visoko profitabilnih i rizičnih

3. Atomizacija rizika sukladno kapacitetu osiguratelja

4. Vremenska raspodjela rizika (stvaranje pričuva u boljim godinama)

5. Prostorna rasprostranjenost

37

STATISTIČKA OBRADA PORTFELJA

Statističko praćenje određenih veličina(varijabli) portfelja nameće se zbog

neizostavnih postulata statističkih zakonitosti i teoriji vjerojatnosti na kojima se temelji

djelatnost osiguranja imovine i osoba.

Integralni informacijski sustav uz primjenu modernih tehnologija uvjet je za efikasno

upravljanje portfeljom i ukupnim društvom za osiguranje.

Statističke veličine koje su od važnosti za portfelj neživotnih osiguranja

broj osiguranja

broj osiguranih objekata

svota osiguranja

premija

broj šteta

broj oštećenih objekata

svota osiguranja oštećenih objekata

svota odšteta

38

POKAZATELJI TEHNIČKOG POSLOVANJA

MJERODAVNI TEHNIČKI REZULTAT

To su ukupne MJERODAVNE premije smanjene za ukupne MJERODAVNE štete

(isto razdoblje).

TEHNIČKE PREMIJE – PRIJENOSNE PREMIJE ZA IDUĆE RAZDOBLJE

+PRIJENOSNE PREMIJE PRETHODNOG RAZDOBLJA = MJERODAVNA

PREMIJA

MJERODAVNE ŠTETE su isplate osigurateljevih obveza koje se odnose na

mjerodavnu premiju.

KVOTA ŠTETAKVOTA ŠTETA = mjerodavne štete

mjerodavne premije

UČEST. ŠTETAUČEST. ŠTETA = BROJ OŠTEĆENIH OBJEKATA

BROJ OSIGURANIH OBJEKATA

PROSJEČNA POTREBNA RIZIKO PREMIJA = UČESTALOST ŠTETA x

PROSJEČNA ŠTETA

INTEZITET ŠTETAINTEZITET ŠTETA = SVOTA ŠTETE

SVOTA OSIGURANJA OSIG. OBJEKATA

39

PRIKUPLJANJE I SORTIRANJE PODATAKA O ŠTETAMA

1. PO GODINI POČETKA POLICE OSIGURANJA

2. PO GODINI NASTANKA ŠTETE

ŠTETE SE PROCJENJUJU JEDNOM GODIŠNJE I ČINE PRIČUVE ŠTETA.

Ciljevi procjena:

1. Usklađenje tarifa

2. Utvrđivanje poslovnog(financijskog rezultata)

40

AKTUARISTIKA

Aktuaristika je grana matematike koja proučava , obrađuje i određuje temeljne

elemente u osiguranju i srodnim granama (mirovinsko osiguranje, demografija)

PRIMJENJUJUĆI: matematičke metode, teoriju vjerojatnosti i rizika, financijsku

matematiku, stohastičke modele, aktuarska matematika utvrđuje cjenike osiguranja,

tehničke pričuve, izračune za reosigurateljevo pokriće , visinu samopridržaja itd.

U osiguranju se primjenjuje kod :

utvrđivanja matematičko-statist. osnova radi izravnanja rizika,

izrade tablica smrtnosti i drugih elemenata životnih osiguranja

izračuna potrebnih pričuva sigurnosti,

određivanja samopridržaja i tablica maksimalnog pokrića

utvrđivanja prijenosnih premija i pričuva šteta

izračuna mjerodavnog tehničkog rezultata

analize rizika po vrstama

ODREĐIVANJE CIJENE OSIGURATELJNIH PROIZVODA

NEŽIVOTNA OSIGURANJA

Glavni cilj = veličina bruto premije

Sastavnice bruto premije

1. Riziko premija

2. Doplatak za sigurnost

3. Troškovi poslovanja

4. Zarada osiguratelja

RIZIKO PREMIJA

1. PREMIJSKA STOPA

2. SVOTA OSIGURANJA (OSNOVICA ZA PRIMJENU OBRAČUNA PREMIJE)

*VIDITI PRIMJER U BILJEŽNICI!!!

41

OBJEKT OD 1 MIO. KN TERETIT ĆE SE S PREMIJOM 15. 000 Kn.

Alokacija prihoda (premije) na troškove

Neživotna osiguranja – primjer

1. Bruto prihod = premija = 100

2. Isplata šteta = 82

3. Kolebanje šteta(stdev 2. ) = 3

Ukupno udio riziko premije = 85

4. Provizija = 5

5. Plaće +izravni troškovi = 5

6. Neizravni troškovi = 2

7. Profitna marža = 3

UKUPNO = 100 %

42

150

150.000

VRIJEDNOST OSIGURANIH OBJEKATA 10.000.000

PROSJEČNA VELIČINA ŠTETA 150.000/150 1000

PROSJEČNA UČESTALOST PO JEDINICI 150 / 10.000.000 0,000015

PREMIJSKA STOPA =

PROSJ.UČESTALOST x PROSJEČNA VELIČINA ŠTETE 0,015

UKUPNO ISPLAĆENE ŠTETE RAZDOBLJA

BROJ ŠTETA

IZRAČUN

OSIGURANJE NEKRETNINA OD RIZIKA POŽARA

LIKVIDACIJA ŠTETA

Likvidacija šteta je postupak utvrđivanja osigurateljeve obveze, odnosno utvrđivanja

štete i isplate odštete

1. likvidacija po procjeni (pogodbi)

2. po računima popravka (cijenici, potvrde o plaćama itd)

POSTUPAK LIKVIDACIJE

Koraci:

1. Prijava o nastanku osiguranog slučaja

2. Utvrđivanja postojanja obveze

3. Procjenjivanje štete i visine odštete

4. Utvrđivanje visine obveze iz osiguranja

5. Isplata odštete ili naknade

6. Subrogacija

TEHNIČKE PRIČUVE OSIGURATELJA

Služe za pokriće osigurateljevih obveza:

1. Prijenosne premije

2. Matematička pričuva o. Ž.

3. Pričuve šteta

4. Pričuve za kolebanje šteta

5. Ostale tehničke pričuve

43

METEMATIČKA PRIČUVA OSIGURANJA ŽIVOTA

Matematička pričuva je oblik premijske pričuve svojstven životnim osiguranjima koja

se izračunava aktuarsko matematičkim metodama.

Tri ključna elementa za izračun MPOŽ:

1. SMRTNOST (DOB I SPOL)

2. KAMATE

3. TROŠKOVI

METODE IZRAČUNA MPOŽ

1. Prospektivna

2. Retrospektivna

Prospektivna - očekivana vrijednost budućih rashoda diskontiranih na dan

obračuna smanjena za diskontiranu vrijednost budućih prihoda diskontiranih na isti

dan

Retrospektivna - razlika prošlih prihoda i rashoda

Definicija MPOŽ

Po važećem Zakonu o osiguranju:

MATEMATIČKA PRIČUVA JEDNAKA JE RAZLICI SADAŠNJE VRIJEDNOSTI

BUDUĆIH OBVEZA OSIGURATELJA I SADAŠNJIH VRIJEDNOSTI BUDUĆIH

OBVEZA OSIGURANIKA

44

PROSPEKTIVNA MATEMATIČKA METODA

Struktura bruto premije OŽ

BP = NP +1/K +pP +cP , gdje je

BP = godišnja bruto premija za jednu jedinicu osigurane svote,

NP = neto premija koja je izračunana primjenom tablice smrtnosti, KOLIKA JE

VJEROJATNOST DA ĆE

1/K = kalkulativna kamatna stopa u bruto premiji,

pP = udio akvizicijskih troškova koji se priznaju posrednicima razmjerno bruto

premiji,

cP= upravni troškovi koji su razmjerni bruto premiji, odnosno, osiguranoj svoti,

a plaćaju se za cijelo vrijeme trajanja osiguranja ,

1000 n.j.

Sadašnja vrijednost

budućih koristi

Neto jednokr.

premija

385,745

Sadašnja vrijednost budućih neto premija

45 65 100

MATEMATIČKA PRIČUVA

45-godišnjak je zaključio doživotno osiguranje. Osigurana svota je 1000 n. j.

45

IZRAČUN PREMIJE I OSIGURANE SVOTE

Kolika je vjerojatnost da će 40 godišnji muškarac doživjeti 60 godina života ?

P= L 60/L40 = Broj živih u 60-im / Broj živih u 40-im = 73682 /92284 = 0,79842689

Diskontirani broj živih osoba = Dx (komutativni brojevi)

Kolika je osigurana svota(S) za 40-godišnjaka ako doživi 60 godina , a uplati premiju

od 25. 000 Kn

- X=40, n=20, B= 25. 000

- B = S x Dx+n/Dx = 25. 000 = S X D60/D40

- S= 25000 /0,3644 = 68 605,93 kn

ZILLMEROVA METODA – POJAM I SVRHA

Cilmerizacijom se matematička pričuva smanjuje razmjerno sadašnjoj vrijednosti

neprispjelog dijela premije iz koje će se pokriti posrednički troškovi sklapanja

ugovora.

Svrha je prilagodba vrijednosti matematičke pričuve izračunu realne visine otkupne

vrijednosti police životnog osiguranja

46

REOSIGURANJE

Pojam, značaj, vrste

REOSIGURANJE JE SUSTAV PRENOŠENJA VIŠKA RIZIKA IZNAD KAPACITETA

OSIGURATELJA NA REOSIGURATELJA.

Višak rizika se javlja zbog velike vrijednosti svote osiguranja ili zbog maksimalno

očekivanih šteta (Probably Maksimum Loss) što bi moglo dovesti do insolventnosti

osiguratelja.

Potreba za reosiguranjem nastaje zbog značajne fluktuacije šteta, nehomogenih

rizika, visokih pojedinačnih rizika, premalog portfelja itd.

Osiguratelj (cedent) prenosi višak rizika na reosiguranje (cesionar) , a osiguranik ne

zna niti mora znati da je reosiguranje ugovoreno, jer svoja prava ostvaruje izravno od

osiguratelja.

Reosiguranje je osiguranje osiguratelja i ima pretežito međunarodni karakter.

Kod ugovaranja reosiguranja najprije treba ODREDITI SAMOPRIDRŽAJ - to je onaj

dio rizika koji se ne prenosi u reosiguranje. Određuje se kao dio osigurane svote ili u

apsolutnoj vrijednosti. (Tablica maksimalnog pokrića)

* VIDITI JOŠ BILJEŠKE U BILJEŽNICI!!!

47

Metode:

1. FAKULTATIVNO – svaki rizik se posebno ugovora, a cesionar slobodno

odlučuje hoće li ili ne prihvatiti rizik i obvezu reosiguranja

2. OBVEZNO - obligatorno na temelju ugovora o reosiguranju

3. FAKULTATIVNO – UGOVORNO – cedent može pojedini rizik prenijeti

cesionaru, a ovaj ga mora prihvatiti

4. PULOVI ZA REOSIGURANJE – raspodjela rizika za svakog člana pula po

unaprijed utvrđenom ključu

VRSTE REOSIGURANJA

PROPOCIONALNO - KVOTNO

- Najjednostavnije reosiguranje kojim se reosigurava određena proporcija

preuzetog rizika.

- Jednaka proporcija primjenjuje se na obračun premija i isplatu šteta

- Jedinstvena primjena na velike i male rizike

- Nedostatak-ne dovodi do homogeniziranja portfelja niti do izjednačavanja šteta,

jer se u reosiguranje predaje i onaj rizik koji bi mogao snositi cedent kroz

samopridržaj

KVOTNO

NA RIZIKO OSNOVI PO DOGAĐAJU

REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA

REOSIGURANJE TEHNIČKOG REZULTATA

VRSTE REOSIGURANJA

PROPORCIONALNO NEPROPORCIONALNO

REOSIGURANJE VIŠKA SVOTA

48

PROPORCIONALNO - REOSIGURANJE VIŠKA SVOTE

- POKRIVAJU SE SAMO ONI RIZICI KOJI NADILAZE SAMOPRIDRŽAJ

- CEDENT ODLUČUJE KOJI ĆE DIO VIŠKA RIZIKA PREDATI U

REOSIGURANJE

- Ugovorom se redovito utvrđuje maksimalna visina ekscedenta (viška) koji će

preuzeti cesionar

- Raspodjela rizika se utvrđuje na temelju svote osiguranja ili na temelju najveće

vjerojatne štete PML

NEPROPORCIONALNO – REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA

- REOSIGURANJEM SE POKRIVAJU SVE ŠTETE KOJE PRELAZE ODREĐENU

VISINU, BEZ OBZIRA JESU LI POJEDINAČNE ILI SKUPNE

- Na riziko osnovi - svaku štetu iznad samopridržaja snosi reosiguratelj, ali do

najviše ugovorene vrijednosti

- Na osnovi događaja – reosiguratelj snosi rizike samo po pojedinom događaju po

policama koje su na snazi, bez obzira na datum početka osiguranja. Reosiguratelj

navodi rizike i definira što se smatra jednim događajem.

- Primjer: reosiguranje viška katastrofalnih šteta po događaju

1. Samopridržaj 2 milijuna kuna

2. Gornja granica (maxima ) 6 milijuna

Ako nastupi rizični događaj i prouzroči štetu od 4 milijuna, 2 mio. će snositi

osiguratelj, a 2 mio. reosiguratelj. Ako je šteta 7 milijuna, osiguratelj snosi 3, a

reosiguratelj 4 milijjuna.

49

REOSIGURANJE TEHNIČKOG REZULTATA

- Reosiguratelj preuzima isplatu šteta koji premašuje unaprijed utvrđen godišnji

iznos.

- Svota šteta utvrđuje se u % od tehničke premije kao donja granica.

- Primjer: ako se želi zadržati kvota šteta do 75% premije, reosiguranje može

sudjelovati u isplati šteta iznad 75% premije u omjeru 90 : 10.

- Za osiguratelja je ovaj oblik povoljan jer može planirati svoje obveze s velikim

stupnjem pouzdanosti.

PREDMET REOSIGURAVAJUĆE ZAŠTITE

- vrsta ili vrste osiguranja

- cijeli portfelj iz vrste ili vrstra osiguranja

- samo neke opasnosti iz vrsta osiguranja

- područje pokrića sukladno predmetu reosiguravateljne zaštite:

o teritorij RH – pokrivene štete nastale samo na području RH

o police ispostavljene u RH – pokrivene štete nastale na području RH i izvan

područja RH

o štete nastale samo u inozemstvu ili štete nastale samo u zemlji

50