EKONOMIJA I POLITIKA TRANZICIJE U TEORIJI I PRAKSI …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_400.pdfljudskih prava i sloboda najviıe je zakazalo po osnovi socijalnih prava

Dragomir Vojniæ1

UDK 339.9

Izvorni znanstveni rad

EKONOMIJA I POLITIKA TRANZICIJE UTEORIJI I PRAKSI

GDJE JE HRVATSKA ?

SA�ETAK

Zemlje u tranziciji imale su nesreæu da je tranzicija zapoèeta uozraèju reforme društva blagostanja i dominacije ekonomskogneoliberalizma. To je jedan od glavnih razloga što su tranzicijskaostvarenja veoma razlièita od onih koje su teoretièari (bolje reæivizionari) reforme i ekonomije i politike tranzicije oèekivali. Umjestopostupnog razvoja društva blagostanja, u veæini zemalja u tranzicijirazvilo se društvo s bitno razlièitim karakteristikama. Te sekarakteristike odnose na sve ono što se stavlja pod zajednièkinazivnik “divlji kapitalizam i tr�išni fundamentalizam”. Izrazitijepoveæavanje ekonomske djelotvornosti, akumulativnosti iprofitabilnosti u veæini zemalja još nije ostvareno. Poveæavanjepolitièke demokratiènosti ostvareno je po kriteriju da je svakipolitièki pluralizam bolji od politièkog monizma. Poveæavanjeljudskih prava i sloboda najviše je zakazalo po osnovi socijalnihprava i socijalne pravde. Puèanstvo veæine zemalja do�ivjelo je šokzbog drastiènog poveæanja socijalnih razlika. Prednjaèe Rusija iHrvatska. To pokazuju istra�ivanja Svjetske banke sredinomdevedesetih prošlog stoljeæa i poèetkom ovog stoljeæa. Veæina

63

1 Prof., dr., sc. Dragomir Vojniæ , profesor u mirovini, Ekonomski institut Zagreb

stanovništva, posebno u Rusiji, preferira prošli ekonomski sustav.Model samoupravnog socijalizma bio je po ocjeni nekih znanstvenika(John Hardt i Josip �upanov) u vrijeme vlade Ante Markoviæanajbli�i uspjehu temeljem opæe pluralizacije. Eksplozija balkanskognacionalizma to je sprijeèila. Najbolje tranzicijske rezultate postiglesu one zemlje koje su se uspjele othrvati nekritiènoj primjeni doktrineekonomskog neoliberalizma. To su središnje europske zemlje kojepostaju (osim Hrvatske) èlanice Europske unije. Najbolje rezultateostvarila je Slovenija koja razvija svojevrsno društvo blagostanja, anajslabije Hrvatska koja æe morati voditi oštru borbu da granicuEuropske unije prijeðe u godini 2007.

Kljuène rijeèi: tranzicija, ekonomija i politièka tranzicija,proturijeèje tr�išta i demokracije, društvo blagostanja, reformadruštvo blagostanja, ekonomski noribelarizam, divlji kapitalizam itr�išni fundamentalizam

1. Povijesni uzroci nastanka tranzicije

Zapadna Europa

Fenomen tranzicije pojavio se koncem osamdesetih i poèetkomdevedesetih godina prošlog stoljeæa. Njegovu su pojavu uvjetovalioni isti uzroci koji su utjecali na ukupna društvena kretanja udvadesetom stoljeæu.

Razmatrajuæi te uzroke eksplicite u svjetlu politièke ekonomije, onise mogu u jednom svodnom izrazu tretirati kao proturjeèja tr�išta idemokracije. Implicite su u ovakvim razmatranjima, po prirodi stvari,prisutni ne samo politièkoekonomski, nego i neki drugi aspekti. To seposebno odnosi na sociološke, politološke i povijesne aspekte.

Interakcija tr�išta i demokracije i njihovih proturjeèja bila je u samom�arištu (središtu) društvenih zbivanja naše novije civilizacije,posebno poslije Francuske revolucije i razvoja graðanskog društva.Ova su se proturjeèja posebno zaoštrila poèetkom prošlog stoljeæa.To se dogodilo pod sna�nim utjecajem novih znanja i novihtehnologija na osnovi svega onoga što obièno stavljamo podzajednièki nazivnik druga tehnološka revolucija. U tim su uvjetima itr�ište i demokracija, kao sto�erne institucije razvoja graðanskogdruštva, sve otvorenije i izrazitije poèeli ispoljavati poznataproturjeèja. Tr�ište kao središnja kategorija moderne (kapitalistièke)

64D. VOJNIÆ :Ekonomija i politika tranzicije u teoriji i praksi - Gdje je Hrvatska?

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 63 - 98 (2003) www.rifin.com

politièke ekonomije sve je sna�nije manifestirala obje strane svojeprirodne medalje. Jedna, ona bolja strana, odnosi se na èinjenicu daslobodno djelovanje tr�išta nagraðuje sposobne i uspješne, a ka�njavanesposobne i neuspješne. Druga, ona manje dobra strana, odnosi sena èinjenicu da slobodno djelovanje tr�išta ima za posljedicu to dabogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Sliènaproturjeèja oèitovala su se i kod demokracije, koja u interakciji str�ištem omoguæava razvoj takvoga graðanskog društva kojeosigurava ekonomsku efikasnost i gospodarsku djelotvornost, a istotako i politièku demokratiènost i ljudska prava i slobode, ali ne isocijalnu pravdu. U takvim su se uvjetima i sama po sebi sve višenametala pitanja o moguænostima i dometima razvoja politièkedemokracije i ljudskih prava i sloboda bez ostvarivanja odreðenerazine socijalne pravde.

Tijekom prve polovice prošlog stoljeæa sva su se ta proturjeèja jošviše zaoštrila pojavom treæe tehnološke revolucije i novih (moglo bise reæi revolucionarnih) znanja i tehnologija i na njima temeljnimnovim proizvodima. Nasuprot ogromnom poveæavanju snage iproduktivnosti društvenog rada socijalne pravde bilo je sve manje.Jaz izmeðu bogatih i siromašnih širio se i na domaæem i nameðunarodnom planu. Ove su se pojave posebno izrazitomanifestirale u najrazvijenijim dijelovima svijeta, pa su zato upravoiz tih dijelova, posebno iz Europe, uslijedila i najadekvatnijareagiranja. Ta su reagiranja inicirana i voðena onim politièkim idruštvenim snagama koje su upravo na tim proturjeèjima i nastale. Tosu razne radnièke, socijaldemokratske i socijalistièke stranke isindikalni pokreti. Pod njihovim se utjecajem, posebno u ZapadnojEuropi, poèeo razvijati takav društveni sistem koji pored kriterijatr�išta i demokracije ukljuèuje i kriterije solidarnosti. Na tim seosnovama poèelo razvijati društvo blagostanja koje je dominiralozapadnoeuropskim prostorima velikim dijelom proteklog stoljeæa.Na tim je osnovama ostvaren dugi period relativno stabilnih odnosaizmeðu rada i kapitala. Na tim se osnovama poèela razvijati prvoEuropska zajednica i kasnije Europska unija. Ostvarivanjeintegracijskih procesa u Europi dogaðalo se u vrijeme sve izra�enijihglobalizacijskih trendova u svjetskim razmjerima.

Ti sve izra�eniji integracijski procesi i globalizacijski trendovinastajali su pod utjecajem nove èetvrte (informatièke) tehnološkerevolucije. Revolucionarna dostignuæa u novim informatièkim itelekomunikacijskim tehnologijama ostvarivala su takve moguænosti

65D. VOJNIÆ : Ekonomija i politika tranzicije u teoriji i praksi - Gdje je Hrvatska?


prevladavanja vremena i prostora koje su dale osnovu paroli da jecijeli svijet postao samo jedno globalno selo. U svijetu je znanostitemeljem svih spomenutih dogaðanja ostvarena spoznaja da jetijekom proteklog stoljeæa kumulirano daleko više fundamentalnihznanja i na njima temeljenih tehnologija i proizvoda nego u ukupnojpovijesti koja je prethodila. Sve se to odrazilo i na postignuterelativno stabilne odnose izmeðu rada i kapitala. Informatièka epohanametnula je tra�enje nešto fleksibilnijih odnosa izmeðu rada ikapitala. To se posebno odrazilo u zahtjevu za fleksibilnije odnose natr�ištu rada (kolektivni i granski ugovori) a samim time i na zahtjeveza novim radnim zakonodavstvom. Sve to nije moglo proæi ni bezvelikih društvenih tenzija ni bez reforme društva blagostanja koja je utijeku. Sve što je reèeno o nastanku društva blagostanja i poèetkunjegove reforme odnosi se na Zapadnu Europu. Kretanja su u ostatkuEurope, meðutim, bila drugaèija. Pri svemu tome treba samo usputspomenuti da su potpuno drugaèija društvena kretanja s bitnorazlièitim uzroèno-posljediènim vezama postojala u Njemaèkoj iItaliji u vrijeme nacizma i fašizma. To, meðutim, izlazi iz okvira ovihrazmatranja.

Jedna stvar se ipak mo�e spomenuti. Utvrðena je spoznaja oasimetriènosti tr�išta i demokracije. Tr�ište mo�e funkcionirati i bezdemokracije. Demokracija se ne mo�e ostvarivati bez tr�išta.2

Istoèna Europa

Rješavanje problema kontroverzija tr�išta i demokracije u IstoènojEuropi, posebno u carskoj Rusiji, pokušalo se ostvarivati na neštodrugaèijim osnovama. Vodeæe politièke (socijaldemokratske)stranke i sindikalni pokreti nisu uva�ili veæ spoznate prednosti tr�ištai demokracije, nego su spomenute kontroverzije pokušali rješavatiputem njihovog ukidanja. Zbog toga je realni socijalizam od samogpoèetka bio osuðen na kontinuiranu krizu koja je u krajnjoj instancijidovela do njegovog nestanka s povijesne scene. To se dogodilokoncem osamdesetih i poèetkom devedesetih kada je zapoèeo periodtranzicije.



2 Nešto detaljnije razrade ovih pitanja autor je dao u radu “Kontraverze tr�išta u svijetludruštvenih dogaðanja proteklog stoljeæa”, Ekonomski pregled br. 5-6. Zagreb. 2001. str.487-515.

2. Polazne koncepcijske osnove tranzicije

Definiranje polaznih osnova tranzicije, stjecanjem povijesnihokolnosti, bilo je od samog poèetka dosta jednostrano. Ta jejednostranost uslijedila zbog toga što je realni socijalizam biodominirajuæi, a samoupravni socijalizam (koji je inaèe bio veomacijenjen u znanstvenom i politièkom svijetu) odnosio se samo napodruèje bivše Jugoslavije. Eksplozija je balkanskog nacionalizma isama po sebi dragocjena iskustva samoupravnog socijalizma stavila udrugi plan, da ne ka�em u povijesni zaborav.

Ratna dogaðanja i za meðunarodnu zajednicu neprihvatljivopolitièko ozraèje koje je zahvatilo veliki dio ovih prostora,spomenutom su zaboravu dali veliki doprinos. Zato je, i zbogpovijesne istine i zbog tra�enja odgovora na pitanja znanstvenevalorizacije samoupravnog socijalizma, potrebno naglašavati velikerazlike koje su postojale na poèetku tranzicije izmeðu zemaljarealnog socijalizma i zemalja samoupravnog socijalizma. Na ove jerazlike posebno upozorio George Shultz na prvoj velikojmeðunarodnoj konferenciji o tranziciji i privatizaciji koju jeorganizirao Hoover Institution, Stanford University, USA poèetkomlipnja 1991.3

Rezimirajuæi rezultate višednevne diskusije i rangirajuæi dostignuæapojedinih zemalja u tranziciji, dao je jednu od najboljih prosudbidruštvenih dogaðanja na ovim prostorima.

Rekao je da nas oni, tj. zapadni svijet, nisu nikada ni povezivali srealnim socijalizmom i da æemo, pod pretpostavkom mirnograzdru�ivanja, i dalje biti na èelu tranzicijske kolone kao što smotijekom mnogih godina bili na èelu reformske kolone. Ove seprosudbe Georgea Shultza na�alost nisu ostvarile za Hrvatsku, aliostvarile su se za Sloveniju. Tranzicija u Sloveniji ostvarivala se i uzuva�avanje nekih iskustava i prednosti samoupravnog socijalizma.To se posebno odnosi na ostvarivanje privatizacije temeljemuva�avanja èinjenice da su slovenski radnici i graðani bili stvaraoci ikvazivlasnici kapitala koji se privatizira. Sve u svemu, pozitivnaiskustva samoupravljanja nisu uzeta u obzir prilikom definiranjapolaznih osnova tranzicije.



3 Svi materijali s te konferencije (ukljuèujuæi i zajednièki prilog autora i Stjepana Zduniæa)bili su umno�eni u Hoover Institution.

To se dogodilo i usprkos èinjenici da su hrvatski ekonomisti(posebno oni okupljeni oko Ekonomskog instituta Zagreb na samompoèetku tranzicije priredili više radova koji su uva�avali prednosti i usferi samoupravljanja i u sferi tr�išta i u sferi društvenog vlasništva.4

Politièki odnosi snaga i opæe politièko ozraèje sprijeèili su korištenjeovih prednosti. Cijena je ovakvog slijeda stvari golema. Umjesto dasmo prva zemlja koja zajedno sa Slovenijom ulazi u Europsku uniju,Hrvatska æe tu priliku èekati još neizvjestan broj godina. A to znaèi dane samo da nismo ostvarili prednosti da smo kao zemljasamoupravnog socijalizma mogli i trebali na jednoj drugaèijoj osnoviostvarivati tranziciju, nego smo si dozvolili luksuz da preko noæiizgubimo sve prednosti ostvarene dugogodišnjim mukotrpnimreformama. Tome nije uzrok samo nametnuti rat, nego i velike greškeekonomske i ukupne politike.5

Kada se govori o pitanjima polazne koncepcijske osnove tranzicijezemalja realnog socijalizma opæenito, i tranzicije zemaljasamoupravnog socijalizma posebno, onda se javljaju i neketerminološka pitanja.

Termin ekonomija i politika tranzicije prvi se put javio u radovimaBeèkog instituta za komparativne meðunarodne studije koji se odsvog postanka 1973. u kontinuitetu bavio prvo pitanjima reforme ikasnije pitanjima tranzicije. Taj je institut u ostvarivanju velikihmeðunarodnih projekata o reformi i tranziciji kroz mnogo godinaokupljao znanstvenike iz veæine europskih zemalja i SAD-a. Jedan odglavnih projekata ostvarivao se pod naslovom East-West EuropeanEconomic Interation. Tim je projektom koordinirao meðunarodniodbor u kome sam i osobno tijekom mnogih godina sudjelovao. Naosnovi toga projekta odr�avane su (svake druge godine) brojnekonferencije u raznim europskim zemljama i SAD-u. Na veæinikonferencija sam i osobno sudjelovao s pripremljenim referatom.Svaka je konferencija rezultirala posebnom knjigom u izdanjuizdavaèke kuæe Macmillan, London. Trinaesta konferencija u okviruspomenutog meðunarodnog projekta odr�ana je od 10. do 14.listopada u Tiibingenu, dakle toèno u vrijeme ujedinjenja Njemaèke.



4 Posebno valja spomenuti dva rada od kojih se prvi odnosi na kompleks privatizacije, adrugi na kompleks koncepcije i strategije razvoja. Te je radove objavio Ekonomski institutZagreb; prvi u redakciji Stjepana Zduniæa 1991. a drugi u redakciji Bo�e Marendiæa 1992.

5 Detaljnije informacije u zajednièkoj knjizi autora i Vladimira Veselice: Misli i pogledi orazvoju Hrvatske, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatsko društvoekonomista, Zagreb, 1999.

To je prva konferencija koja je u organizaciji Beèkog institutaodr�ana u vrijeme završetka razdoblja reforme i poèetka razdobljatranzicije. U tom je kontekstu na konferenciji naprijed spomenutimeðunarodni projekt dobio nov naslov: European Economic Integra-tion and Interation. Konferencija je odr�ana pod naslovomEkonomija i politika tranzicije.

Svi materijali s konferencije, ukljuèujuæi i prilog autora opripremljenosti gospodarstva za tranziciju, objavljeni su u knjizi uoriginalnom naslovu Economics and politics of Transition(Ekonomija i politika tranzicije) u izdanju Macmillan London 1992.6

Sljedeæa èetrnaesta konferencija odr�ana je u Marijanskim Laznima(Marienbad, Republika Èeška, 1992.)7 Petnaesta konferencijaodr�ana je u Beèu 1993.8 Posljednja velika meðunarodnakonferencija odr�ana je koncem 1998., u vrijeme kada su se uostvarivanju tranzicije daleko izdvojile od svih drugih središnjeeuropske zemlje, osim Hrvatske.9 Ta je konferencija bilapripremljena u povodu obilje�avanja 25-te obljetnice Beèkoginstituta za meðunarodne komparativne studije. Sudionicikonferencije, ukljuèujuæi i autora ovog priloga, ostvarili sunajkompleksniji i najizdiferenciraniji uvid u ostvarenja i problemepojedinih zemalja u tranziciji. Posebno je zamijeæena pojava nekihsliènih problema i devijacija u Rusiji i Hrvatskoj.10

U okviru ovih razmatranja valja spomenuti da su se u prethodnimterminološkim diskusijama na meðunarodnom planu pojavilakolebanja izmeðu rijeèi transformation i transition, odnosnotransformacija i tranzicija.



6 Christopher, T.Saunders (ed. et. al.): Economics and Politics of Transition, Macmillan inassociation with the Vienna Institute for Comparative Economic Studies, London 1992.

7 Christopher T. Saunders (ed.et.al.): The Rolle of Competition in Economic TransitionMacmillan in association with The Vienna Institute for Comparative Economic Studies,London, 1993.

8 Christopher T.Saunders (ed.et.al.) i Eastern Europe in Crisis and the Way out, Macmillanin association with The Vienna Institute for Comparative Economic Studies, London 1995.

9 Friedrich Levcik: Twenty-five Years of The Vienna Institute for International EconomicStudies, (WIIW), Beè 1998.

10 U kontekstu rangiranja zemalja u tranziciji po dostignuæima i devijacijama na tom su skupuposebno spomenute Rusija i Hrvatska kao dvije zemlje od kojih je jedna (Hrvatska)najbolje, a druga (Rusija) najslabije pripremljena za tranziciju a koje imaju sliènedevijantne pojave izra�ene u organiziranom kriminalu i mafiokraciji. Ta je tema privlaèilapozornost i na velikoj meðunarodnoj konferenciji u Moskvi u jesen godine 2000. u povoduobilje�avanja 40. obljetnice Instituta akademika Bogomolova.

Upozorio sam da transformacijski tj. prijelazni period u politièkojekonomiji socijalizma oznaèava prijelaz iz kapitalizma u socijalizam.U ovom se sluèaju radi o obrnutom procesu, tj. o prijelazu izsocijalizma u kapitalizam. S time su povezene i neke drugeterminološke dileme na relaciji tranzicija - restauracija buduæi da jepretpostavka za upotrebu prvog termina kretanje naprijed, a znaèenjeje drugog termina vraæanje na staro. I premda je u krajnjoj instancijito pitanje konvencije, ostaje èinjenica da je u meðunarodnimrazmjerima opæe pravo graðanstva dobio termin tranzicija.

Za slijed naših razmatranja, meðutim, najva�nija je spoznaja da supolazne koncepcijske osnove tranzicije definirane u smjeru vraæanjaod socijalizma u kapitalizam. Odmah se samo po sebi nameæe pitanjekoji kapitalizam buduæi da kapitalizam dvadesetog stoljeæa ima èitavniz razlièitih karakteristika u odnosu na kapitalizam devetnaestogstoljeæa.

Teoretièari reforme i kasnije teoretièari ekonomije i politiketranzicije, posebno oni okupljeni oko spomenutih velikihmeðunarodnih projekata Beèkog instituta za komparativnemeðunarodne studije, imali su u svojim opæim vizijama takav sadr�ajtranzicije koji vodi u smjeru ostvarivanja društva blagostanja. Takvojorijentaciji teoretièara tranzicije pridonijela je i èinjenica da je Beèkiinstitut za komparativne meðunarodne studije, kao u svijetujedinstvena znanstvena institucija koja je osnovana s namjerom da sebavi problemima reforme i tranzicije, bio i ostao pod utjecajemaustrijskih socijaldemokrata. Valja ipak spomenuti da je ovakvaorijentacija bila posebno izra�ena kod znanstvenika iz onih zemaljakoje su bile najviše reformski orijentirane.

Kao dugogodišnji sudionik u ostvarivanju spomenutih projekata toginstituta (i kao autor i kao èlan Meðunarodnog odbora koji jekoordinirao rad na ovim projektima i kao direktor Ekonomskoginstituta Zagreb) osobno sam u svom radu zastupao takvu orijentacijukoja bi trebala dati znanstvene i teorijske osnove za ostvarivanjetranzicije u smjeru razvoja društva blagostanja. Takva se orijentacijamo�e spoznati i iz svih prije spomenutih knjiga.

U referatu koji sam bio pripremio za petnaestu, veæ spomenutukonferenciju u Beèu godine 1993. pod naslovom The Croatian Econ-omy in Transition poseban sam naglasak stavio na razvoj “dr�ave i



ekonomije blagostanja”. U tom sam kontekstu posebno podvukao dastrategija tranzicije opæenito, a u Hrvatskoj s obzirom na tradicijusamoupravljanja posebno, treba uva�avati ulogu pravne i socijalnedr�ave, vladavinu prava i socijalne pravde, a isto tako posebnupozornost posveæivati pitanjima samoupravljanja, samouprave izaštiti èovjekova okoliša. Urednik knjige u kojoj je referat objavljenChristopher T. Saunders u okviru uvodnog dijela posebno navodimoja upozorenja zbog opasnosti neuva�avanja prednosti društvenogvlasništva pred dr�avnim kao i moja upozorenja na pojavu takvihdevijacija kao što su “neoboljševizam” i “latinsko amerièkisindrom”.11

Ta su upozorenja u toj ranoj fazi tranzicije uslijedila kao dominirajuæistav teoretièara tranzicije okupljenih oko Ekonomskog institutaZagreb koji su vizionarski sagledavali one opasnosti koje sobom nosinekritièna primjena doktrine ekonomskog neoliberalizma, a koje sutek koncem devedesetih potvrðene u diskusijama na relaciji Wash-ington - Post Washington Consensus.12 Neuva�avanje tih upozorenjananijelo je velike štete svim zemljama u tranziciji, posebnoHrvatskoj. Na�alost, takva su upozorenja na poèetku tranzicije biladosta rijetka. U svojoj preokupiranosti idejom da se tranzicija trebaostvarivati u smjeru razvoja društva blagostanja, teoretièaritranzicije, pa ni oni okupljeni oko Beèkog instituta, nisu obratilipozornost na jednu novu pojavu. Ta nova pojava, ustvari novidruštveni fenomen, odnosi se na reformu društva blagostanja koja jeuslijedila pod utjecajem èetvrte tehnološke (informatièke) revolucijei koja je postavila zahtjeve za nove, fleksibilnije odnose izmeðu rada ikapitala. Ta se reforma posebno odnosi na promjene u radnomzakonodavstvu u smjeru fleksibilnijih odnosa na tr�ištu rada, štoznaèi i odgovarajuæe promjene u kolektivnim i granskim ugovorima.Reforma društva blagostanja dala je nove poticaje jaèanju, veæionako dominirajuæeg, ekonomskog neoliberalizma. Iz teorije iprakse poznato je da su takve reforme uvijek povezane sa odreðenimdruštvenim tenzijama. Te su se tenzije javljale u razvijenijim i umanje razvijenim zemljama. Njihovi su uèinci bili, meðutim,razlièiti. Posebno negativni uèinci javili su se u zemljama u tranziciji,



11 Christopher T. Saunders (ed.et.al.): Eastern Europe in Cresis and the Way Out, Macmillanin association with The Vienna Institute for Comparative Economic Studies, London 1995.str. 12 i 490-510.

12 Joseph Stiglitz: Beyond the Washington Consenzus Transition, Vol.9, June 1998. WorldBank, Washington D.C. Grzegorz Kolodko: Economic Neoliberalism Became AlmostIrrelevant..., Transition Vol.9. No. 3, June 1998, World Bank, Washington D.C.

ali isto tako, ovisno o pripremljenosti pojedinih zemalja za tranziciju,veoma razlièito.

U svakom sluèaju reforma društva blagostanja poremetila je relativnostabilne odnose izmeðu rada i kapitala koji su europskim prostorimadominirali velikim dijelom proteklog stoljeæa.

Ta je reforma još uvijek u toku i još se ne mo�e govoriti o novimstabilnim odnosima rada i kapitala na višoj razini. Reforma društvablagostanja povezana je i s poznatim integracijskim procesima iglobalizacijskim trendovima. Postupno se stvara i jedno novopolitièko ozraèje, koje se, posebno u europskim okvirima, mo�eizraziti kao mješavina svjetonazora koji karakterizirajusocijaldemokrate i onih koji karakteriziraju liberale.

Reforma društva blagostanja koliko god bila izraz potrebe suvremenerazine znanja i primijenjenih tehnologija, otvara prostore za daljnjezaoštravanje, a ne rješavanje kontroverzija tr�išta i demokracije.Sekularni proces da bogati postaju još bogatiji a siromašni svesiromašniji, nastavlja se. Odgovarajuæi dio tereta pada i na zemlje utranziciji.

Polazeæi od proturjeèja tr�išta i demokracije teoretièari ekonomije ipolitike tranzicije fenomen su tranzicije valorizirali i u svjetlu nekihpoznatih osnova politièke ekonomije. To se posebno odnosi naèinjenicu da je povijest politièke ekonomije ustvari povijestvlasništva. Dr�avno vlasništvo nije uspjelo izdr�ati konkurencijuprivatnog vlasništva i moralo je, kao u zemljama realnog socijalizmadominirajuæi oblik vlasništva, siæi s povijesne scene. Posebno jepitaje mo�e li se ista prosudba dati i kada se valoriziraju dogaðanja uzemljama s dominirajuæim društvenim vlasništvom, koje je takoðersišlo s povijesne scene. Interesantno je zapaziti da u povijestipolitièke ekonomije ovako masovno vraæanje “viših” na “ni�e”

oblike vlasništva nije poznato. Nametnulo se pitanje: je li to krajpolitièke ekonomije? Razmatrajuæi to pitanje, neki znanstvenicifilozofskog usmjerenja postavili su ga u svjetlu “preuranjenostirevolucije”.13

Bilo kako bilo, to pitanje zahtijeva dalje multidisciplinarnoistra�ivanje. To se posebno odnosi na kompleks društvenogvlasništva i samoupravni socijalizam. Valja spomenuti da



13 Predrag Vranicki: Prijevremenost revolucija, u knjizi Zvonimir Baletiæ (ed.et.al.):Socijalizam u reformi, Ekonomski institut, Zagreb, Informator. Zagreb. 1990. str. 12-18.

zagovornici termina “restauracija” upravo taj kompleks problemaimaju u vidu.

Meðutim koncem osamdesetih i poèetkom devedesetih nastupila jeopæa kriza realnog socijalizma i slom boljševièke opcije.

Nerijetko se zaboravlja da su ove društvene promjene nastale i pod nemalim utjecajem teoretièara i praktièara reforme i tranzicije. Oni suznatan doprinos dali i rušenju berlinskog zida. Tijekom pripreme zaspomenute društvene promjene teoretièari tranzicije morali su senajveæim dijelom opredijeliti za sasvim pragmatske koncepcijskeosnove ostvarivanja tranzicije.

Tra�enje rješenja proturjeèja tr�išta i demokracije putem njihovognegiranja, dovelo je do uspostave realnog socijalizma koji je od prvogdana bio u krizi.

Tra�enje izlaza iz opæe krize realnog socijalizma i sloma boljševièkeopcije, samo je po sebi nametnulo potrebu ponovnog uspostavljanjaveza izmeðu nekih va�nih povijesnih trendova koji karakterizirajunašu noviju civilizaciju. To se posebno odnosi na tri pluralizma i to(1) pluralizam vlasništva, (2) pluralizam tr�išta i (3) pluralizampolitièkog ustrojstva. U tim se okvirima posebno naglašavalaèinjenica da u novijoj povijesti naše civilizacije nije bilo društva kojeje udovoljavalo i kriterijima ekonomske efikasnosti i kriterijimapolitièke demokratiènosti (ukljuèujuæi i zaštitu ljudskih prava isloboda) a koje se nije temeljilo na spomenuta tri pluralizma. Osim tatri pluralizma teoretièari tranzicije, opredjeljujuæi se za razvoj društvablagostanja, posebno su naglašavali i funkciju pravne i socijalnedr�ave i ostvarivanje naèela socijalne pravde. Naglašavala se iva�nost razvitka civilnog društva i djelovanja velikog brojanevladinih udruga kao posebnog izraza razvoja suvremenedemokracije. Na samom poèetku tranzicije bilo je i prijedloga da setranzicija ostvaruje pod nazivom razvoja modela tr�išne demokracije.U tom se kontekstu �eljelo naglasiti i va�nost decentraliziranogodluèivanja, a isto tako i samoupravljanja i samouprave. Jedan odinicijatora razvoja modela industrijske demokracije bio je profesorGeorge Macesich sa Dr�avnog sveuèilišta Floride.14 U novije jevrijeme HAZU pod naslovom “Tr�išna demokracija u Hrvatskojstanje i perspektive” organizirao veliki meðunarodni znanstveni skupu Vara�dinu (6. i 7. listopada 2000.). Jedan od najistaknutijihinicijatora, organizatora i kreatora toga skupa bio je Stjepan Bratko



14 George Macesich: Reform and market democracy, PRAEGER, New York, 1991.

koji je u okviru svojih znanstvenih pretenzija imao poseban interes zaproturjeèja tr�išta.15

Sve u svemu, teoretièari tranzicije pretpostavljali su da æe setranzicija, imajuæi u vidu, naprijed spomenute momente, kretati usmjeru razvoja društva blagostanja. U nizu radova koje sam na tutemu napisao posebno spominjem rad pod naslovom “Economicsand Politics of Transition”. The Road to the Welfare State and Econ-omy, koji je nedavno (koncem 2002.) objavljen u knjizi u SAD-u.16

Kada danas u povijesnoj retrospektivi od preko jednog desetljeæarazmatramo društvena kretanja u zemljama u tranziciji, onda vidimoda su se ona ostvarivala na sasvim drugim i u svakom sluèaju naveoma razlièitim osnovama. Velike se razlike posebno zapa�aju uostvarivanjima Rusije i drugih s njom prije povezanih zemalja iostalih europskih zemalja meðu kojima su najveæi tranzicijski dometostvarile središnje europske zemlje. Meðutim, kada je rijeè o razvojudruštva blagostanja, onda se mo�e govoriti samo o Sloveniji, dok svedruge središnje europske zemlje daleko zaostaju. Što se zapravodogodilo, i što je to što su neki teoretièari i zagovornici društvablagostanja previdjeli?

I premda je to vrlo kompleksno pitanje, u nešto pojednostavnjenojformi mo�e se prosuditi da teoretièari reforme i tranzicije (posebnooni iz zemalja u tranziciji) nisu adekvatno vrednovaliuzroèno-posljediène veze reforme društva blagostanja i s timepovezane dominacije doktrine ekonomskog neoliberalizma.

3. Reforma društva blagostanja i njezini utjecaji naostvarivanje tranzicije

Opæenito se bez pretjerivanja mo�e reæi da je reforma društvablagostanja bila velika nesreæa za zemlje u tranziciji. Narušavanjedugogodišnjih relativno stabilnih odnosa izmeðu rada i kapitala kojisu bili uspostavljeni u vrijeme treæe tehnološke revolucije, a koji suporemeæeni pod utjecajem èetvrte tehnološke (informatièke)revolucije predstavljalo je gubitak nekih èvrstih referalnih toèaka na



15 Stjepan Bratko (ed.et.al.): Tr�išna demokracija u Hrvatskoj, stanje i perspektive. Zbornikradova s meðunarodnog znanstvenog simpozija “Hrvatska akademija znanosti iumjetnosti” Zagreb, Vara�din 2000.

16 Allan Young, Ivan Teodoroviæ, Peter Koveos (ed.et.al.): Economies in Transition,Conceptions, Status and Prospects, World Scientific, London 2002. (pp. 63-71.)

koje su mogle raèunati zemlje u tranziciji. U zemljama Zapadne Eu-rope, posebno èlanicama Europske unije, pod utjecajem reformedruštva blagostanja sve je više nestajao društveni sustav koji setemelji na uravnote�enoj kombinaciji kriterija tr�išta i kriterijasolidarnosti. Novi reformirani sustav u nastajanju predstavljao je sveviše kombinacija onih kriterija i naèela koja u svojom politièkomsvjetonazoru uva�avaju socijaldemokrati i onih koje uva�avajuliberali.

Tu je situaciju još više komplicirala èinjenica da veæ dugi niz godinau razvijenom svijetu dominira doktrina ekonomskog neoliberalizma.Ta je doktrina dominirala i u svim najva�nijim meðunarodniminstitucijama koje su imale utjecaj na ostvarivanje ekonomije ipolitike tranzicije. Veæ na samom poèetku tranzicije dolazilo je dosukobljavanja stavova ekonomista iz meðunarodnog okru�enja i onihiz zemalja u tranziciji. Prvi su imali više znanja o funkcioniranjutr�išne ekonomije, drugi su imali više znanja o institucionalnimogranièenjima zemalja u tranziciji. Na više meðunarodnihkonferencija bio sam u situaciji da svojim kolegama iz zapadnihzemalja u vezi s ogranièenjima i opasnostima koje nekritiènaprimjena ekonomskog neoliberalizma u sebi krije spominjem poznativic zašto zvono ne zvoni.

Postoji sto dvadeset jedan razlog, a prvi je taj što nema zvona. Ukontekstu ogranièenja neoliberalistièkog pristupa tr�ištu u zemljamau tranziciji govorio sam takoðer da postoji sto dvadeset jedan razlog,a prvi je taj što nema tr�išta. U vezi s takvim diskusijama posebnospominjem konferenciju u organizaciji Svjetske banke (uLuxenburgu kod Beèa u o�ujku 1990.) zatim spominjem konferencijuu organizaciji Centra za tranzicijske studije (u Londonu u veljaèi1992.)17 a isto tako spominjem i meðunarodnu konferenciju koja jebila organizirana pod naslovom The 13th Arne Ryde Symposium(Rungsted Kyst, Danska 11 i 12. lipnja 1992.)18. Na te sam aspekteproblema posebno ukazao na sesiji o tranziciji XI. svjetskog kongresaekonomista koji je odr�an od 21. do 24. prosinca 1995. u Tunisu.Osnovu mojih diskusija u spomenutim i nespomenutim prigodama



17 �arko Puhovski, Ivan Prpiæ, Dragomir Vojniæ (ed.et.al.) Politics and Economics ofTransition, Centre for the Study of the Transformation of Central and Eastern Europe,Informator, Zagreb. 1993.

18 Autorov prilog s ovog simpozija pod naslovom Some Irsues on Macro - EconomicStabilisation Policy in the Economies in Transition, objavljen je u knjizi Laszlo Somogyi(ed.et.al.) The Political Economy of the Transition Process in Eastern Europe, EdwardElgar, Vermont, USA, 1993. str. 146-170.

predstavljali su veæ spomenuti radovi na temu koncenpcije i strategijetranzicije i privatizacije koji su bili prireðeni kao kolektivne studije uEkonomskom institutu Zagreb. U tim je studijskim razradama danakompletna infrastrukturna osnova za ostvarivanje ekonomije ipolitike tranzicije uz izbjegavanje svih ogranièenja i opasnosti koje usebi sadr�ava nekritièna primjena ekonomskog neoliberalizma.Na�alost, ova upozorenja stjecajem politièkih okolnosti nisupomogla ni Hrvatskoj ni drugim zemljama u tranziciji.

U kontekstu ovih razmatranja, meðutim, najva�nije je konstatirati daje reforma društva blagostanja uvelike ote�ala tranziciju, odnosnonanijela velike štete zemljama u tranziciji. To se zapravo indirektnoodnosi na samu reformu društva blagostanja, a direktno nadominaciju doktrine ekonomskog neoliberalizma i njegovunekritiènu primjenu na zemlje u tranziciji.

Sva su se ova dogaðanja, meðutim, veoma razlièito manifestirala urazlièitim zemljama u tranziciji.

4. Ostvarenja pojedinih zemalja u tranziciji

Ekonomske doktrine veoma su sna�no utjecale na globalnadogaðanja u našoj novijoj povijesti. Kada to ka�em, onda posebnomislim na Europu i SAD. U savladavanju velike svjetske krizetridesetih godina keynesijanska ekonomska doktrina imala jeodluènu ulogu. Utjecaji te doktrine bili su dominantni tijekommnogih godina proteklog stoljeæa.

Na osnovama te doktrine djelovale su na svom poèetku i tako moænemeðunarodne organizacije kao što je Meðunarodni monetarni fond iSvjetska banka. Meðutim, tijekom sedamdesetih (u vrijeme prve idruge energetske krize) i još više tijekom osamdesetih (u vrijeme svesna�nijeg djelovanja informatièke revolucije) utjecaj keynesijanskedoktrine sve više slabi. Taj utjecaj zamjenjuje doktrina ekonomskogneoliberalizma i s njime povezana teorija monetarizma. Neštopojednostavnjeno reèeno - ovi se utjecaji svode na sve manju ulogudr�ave (i aktivne ekonomske politike) i sve veæu ulogu slobodnogdjelovanja tr�išta.

Ako je takva ekonomska doktrina mogla imati povoljne uèinke nanajrazvijenije zemlje tr�išnog gospodarstva, to nikako ne znaèi da su



se na istim osnovama mogli ostvarivati odgovarajuæi uèinci i u manjerazvijenim zemljama. To se posebno odnosi na zemlje u tranziciji.

Na�alost, ovu èinjenicu nisu uva�ili oni meðunarodni èimbenici kojisu ostvarivali najveæi utjecaj na zemlje u tranziciji. To se posebnoodnosi na MMF i Svjetsku banku. I pored toga što su na ove problemeukazivali i neki vodeæi ekonomisti Svjetske banke i MMF-a, ovakvistavovi i savjeti koji su dolazili iz meðunarodnih centara moæinanijeli su velike štete zemljama u tranziciji. Veæ spomenutediskusije koje su u vezi s ovim problemima uslijedile na relacijiWashington-Post Washington Consensus davale su veliku moralnu iznanstvenu podršku ekonomistima iz zemalja u tranziciji, ali smarginalnim praktiènim uèincima. Ekonomisti i ekonomska znanostu zemljama u tranziciji morali su voditi tešku i u praviluneravnopravnu borbu su sve sna�nijim utjecajima filozofije divljegkapitalizma i tr�išnog fundamentalizma.

Zato je prema istra�ivanjima Svjetske banke sredinom devedesetihveæina stanovništva zemalja u tranziciji bila razoèarana onim što se utim zemljama dogaða. To se posebno odnosi na Rusiju i zemlje kojesu povijesno bile s njom povezane. Buduæi da su razne zemlje biletijekom reforme veoma razlièito pripremljene za tranziciju, bilo bilogièno da se i u primijenjenim metodama ostvarivanja tranzicijepostupa veoma razlièito. To se posebno odnosi na dilemu o primjenišok terapije ili postupne terapije.

Savjeti koji su dolazili iz MMF-a i Svjetske banke te razlike nisuuva�avali. Filozofija nekritiène primjene doktrine ekonomskogneoliberalizma davala je prednost šok terapiji. Osobno sam imaoprilike sudjelovati u dramatiènim upozorenjima ruskih ekonomistana velikom savjetovanju o problemima ostvarivanja tranzicije koje jebilo organizirano u Institutu akademika Bogomolova u Moskvi ulipnju 1990. Glavni savjetnici Gorbaèova akademici Bogomolov iAganbegijan na dramatièan su naèin upozoravali da bi im brzanepripremljena tranzicija mogla donijeti kaos i mafiokraciju, što seupravo dogodilo.

Na te me je momente posebno podsjetio Jegor Gajdar (jedan odsudionika spomenutog skupa) za vrijeme X. svjetskog kongresaekonomista u Moskvi (kolovoz, 1992.) Pozvao me je na razgovor itada veæ kao predsjednik Vlade Ruske Federacije rekao da jenapravljena velika šteta što tranzicija nije zapoèela na onoj osnovikakvu smo na spomenutom skupu zagovarali. Prema tome vladavina



divljeg kapitalizma i tr�išnog fundamentalizma s posljedicama silnekoncentracije bogatstva u rukama manjine i osiromašenja veæine, nijeuslijedila po savjetu vodeæih ruskih ekonomista, nego po savjetimakoji su dolazili iz poznatih meðunarodnih centara moæi.

Ostaje ipak otvoreno pitanje zašto je Gorbaèov, koji je nesumnjivobio reformski i pluralistièki orijentiran, imao toliko averzija prematr�ištu. Nasuprot tome, Hrušèov je bio veoma sklon tr�išnimreformama. Stjecajem okolnosti i osobno sam sudjelovao u velikimreformskim pripremama za vrijeme svog studijskog boravka uEkonomskom institutu Akademije znanosti SSSR u Moskvi ulistopadu 1962. S time u vezi interesantno je zapaziti da su i Hrušèov iGorbaèov pali na tr�ištu, ali zbog sasvim razlièitih razloga. Hrušèovje pao jer je izgubio podršku za svoju tr�išnu orijentaciju. Gorbaèovje pao jer nije na vrijeme shvatio nu�nost tr�išnih reformi. Ove su tezebile predmet diskusije u uskoj meðunarodnoj grupi ekonomistaveterana reforme koje je spomenuti savjetnik Gorbaèova akademikBogomolov okupio na veèeri u svojoj kuæi u Moskvi, listopada 2000.

U isto se vrijeme u Institutu Bogomolova odr�avala velikameðunarodna konferencija o tranziciji u uvjetima integracijskihprocesa i globalizacijskih trendova. Na tom sam skupu u dogovoru sorganizatorom iznio svoje viðenje nekih devijantnih pojavamafiokratskog karaktera u Rusiji i Hrvatskoj. Rusija je velika zemljaveoma slabo pripremljena za tranziciju. Primjena šok terapije zaostvarivanje tranzicije bez postupnosti i pripreme stvorila je kaos.Osim vojske nije postojala nijedna druga (KPSS je bio raspušten)infrastrukturna osnova temeljem koje bi se organizirali privreda idruštvo. U takvim se je uvjetima (nešto simplificirano reèeno) vlastizgraðivala na krilima mafiokracije od dna do vrha.19

U Hrvatskoj su sliène devijacije uslijedile na sasvim drugimuzroèno-posljediènim vezama. Hrvatska je mala zemlja, uzSloveniju, najbolje pripremljena za tranziciju. Meðutim, nametnutirat i za meðunarodnu zajednicu neprihvatljivo politièko ozraèje kojeje Hrvatsku dovelo do meðunarodne izolacije i svojevrsnih sankcija,uz pogrešnu ukupnu politiku (posebno u odnosu prema BiH) ipogrešnu ekonomsku politiku (posebno tajkunsku privatizaciju)dovele su do razvoja mafiokratskih pojava na krilima vlasti od vrha



19 Detaljnije u autorovu radu “Globalization and Integration of Central European Countries inTransition with u Special Reference to Croatia, u knjizi: Oleg Bogomolov (ed.et.al.): PostSocialist Countries in the Globalizing World, Russian Academy of Sciences, Institute forInternational Economic and Political Studies, Moskva 2001. (pp.290-309.)

do dna. Ovakva su kretanja u Rusiji prekinuta, ili barem ubla�ena,dolaskom na vlast predsjednika Putina, a u Hrvatskoj demokratskimpromjenama koje su uslijedile poèetkom 2000. godine.

Sliènosti izmeðu Hrvatske i Rusije kao dvije zemlje koje su najbolje inajslabije pripremljene za tranziciju jesu i u tome što su obje zemljeveoma lako i bez otpora prihvatile nekritiènu primjenu ekonomskogneoliberalizma.

Utjecaji su dolazili iz istih izvora, ali je Hrvatska bila neusporedivobolje pripremljena za obranu što, na�alost, nije iskoristila. Isti utjecaji(u pogledu šok terapije i nekritiène primjene ekonomskogneoliberalizma) djelovali su i na sve druge zemlje u tranziciji. Manjuštetu od tih utjecaja pretrpjele su one zemlje koje su tijekom reforme,s obzirom na tr�išnu tradiciju, bile bolje pripremljene za tranziciju.To se posebno odnosi na središnje europske zemlje. Ipak postojerazlike. Najbolje su se othrvale Slovenija, Poljska i Maðarska. Neštomanje uspješno Èeška i Slovaèka, a potpuno neuspješno Hrvatska.Valja reæi da su u svemu tome veliku ulogu imali i politièkièimbenici, odnosno politièko ozraèje stvoreno pod utjecajemstranaka na vlasti.

Ostale europske zemlje koje su nastale izvan prostora bivšeJugoslavije s razlièitim su uspjehom prevladavale opasnostinekritiène primjene šok terapije i ekonomskog neoliberalizma. Onekoje su bile nešto uspješnije postale su, zajedno sa spomenutimsrednjoeuropskim zemljama kandidati za prijam u Europsku uniju.Hrvatska se nesretnim stjecajem okolnosti (ne samo zbognametnutog rata nego i zbog grešaka ukupne politike) našla uneprijatnoj situaciji da æe granica Europske unije uskoro biti upredgraðu Zagreba, a ona æe za prelazak te granice èekati jošneizvjestan broj godina. No, bez obzira na gorku èinjenicu da jeHrvatska uz malo više sreæe (bolje je reæi pameti) mogla tu granicuprijeæi zajedno sa Slovenijom, ekonomska i ukupna politika morajuse usmjeriti na to da se ta granica prijeðe èim prije.

Sve što je bilo reèeno o ostvarenjima zemalja u tranziciji mo�e se ujednom svodnom komparativnom izrazu sagledati iz podataka okretanju bruto domaæeg proizvoda koje su priredili suradnici Beèkoginstituta za komparativne meðunarodne studije. (Tablica 1.)



Tablica 1. BRUTO DOMAÆI PROIZVOD

stvarne promjene u % prema prethodnoj godini

Index

1990=100

Index

1995=100

1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 20021)

2003 2004 2002 2002

predviðanje

Èeška 5.9 4.3 -0.8 -1.0 0.5 3.3 3.3 2.6 2.8 3.3 107.2 112.6

Maðarska 1.5 1.3 4.6 4.9 4.2 5.2 3.7 3.3 3.8 4 115.6 130.4

Poljska 7.0 6.0 6.8 4.8 4.1 4.0 1.0 1.3 2 3 146.4 131.4

Slovaèka 6.5 5.8 5.6 4.0 1.3 2.2 3.3 4.2 3.5 4.5 111.5 129.5

Slovenija 4.1 3.5 4.6 3.8 5.2 4.6 3.0 3 3.3 4 127.4 131.1

CEEC-52)

5.7 4.7 4.7 3.5 3.2 3.9 2.2 2.2 2.7 3.4 128.3 127.2

Bugarska 2.9 -9.4 -5.6 4.0 2.3 5.4 4.0 4.3 4.5 5 87.9 104.0

Rumunjska 7.1 3.9 -6.1 -4.8 -1.2 1.8 5.3 4.5 4 4 92.3 102.8

CEEC-72)

5.8 3.8 2.5 2.4 2.5 3.7 2.7 2.7 3.0 3.6 119.6 122.2

Hrvatska 6.8 5.9 6.8 2.5 -0.9 2.9 3.8 4.5 4 4.5 92.9 128.2

Makedonija -1.1 1.2 1.4 3.4 4.3 4.5 -4.6 0 2 3 87.0 110.4

Srbija i Crna

Gora3) 6.1 5.9 7.4 2.5 -17.7 6.4 5.1 3 4 4 53.0 110.4

80D

.VO

JNIÆ

:Ekonom

ijai

politikatranzicije

uteoriji

ipraksi

-G

djeje

Hrvatska?

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.63-

98(2003)w

ww

.rifin.com

Rusija -4.1 -3.4 0.9 -4.9 5.4 9.0 5.0 4.3 4 4 72.4 116.6

Ukrajina -12.2 -10.0 -3.0 -1.9 -0.2 5.9 9.1 4 4 4 49.1 102.7

Estonija 4.3 3.9 9.8 4.6 -0.6 7.1 5.0 5.3 5.5 5.5 97.4 140.5

Latvija -0.8 3.3 8.6 3.9 1.1 6.8 7.6 5.3 6 6 70.7 142.6

Litva 3.3 4.7 7.3 5.1 -3.9 3.8 5.9 5.8 5.5 5.7 76.5 131.9

Armenija 6.9 5.9 3.3 7.3 3.3 6 9.6 12.5 - - 83.7 158.5

Azerbejd�an -11.8 1.3 5.8 10 7.4 11.1 9.9 10.4 - - 71.4 170.7

Bjelorusija -10.4 2.8 11.4 8.4 3.4 5.8 4.1 4.3 - - 95.3 147.5

Gruzija 2.6 11.2 10.7 2.9 3 2 4.5 4.1 - - 40.9 144.6

Kazahstan -8.2 0.5 1.7 -1.9 2.7 9.8 13.2 9.4 - - 86.0 140.0

Kirgistan -5.4 7.1 9.9 2.1 3.7 5.4 5.3 -1.7 - - 68.9 136.0

Moldavija -1.9 -5.9 1.6 -6.5 -3.4 2.1 6.1 5.9 - - 38.9 99.1

Tad�ikistan -12.4 -16.7 1.7 5.3 3.7 8.3 10.2 8.5 - - 69.14) 119.8

Turkmenistan -7.7 0.1 - - - -

Uzbekistan -0.9 1.7 5.2 4.4 4.4 4.0 4.5 3 - - 106.0 130.5

-

CIS -5.3 -3.2 1.0 -3.6 4.6 8.3 6.0 4.5 - - 70.2 118.3

Napomene: 1) Preliminarno. -2) WIIW procjena. -3) Društveni proizvod. -4) 1992=100.

Izvor: WIIW baze podataka ukljuèujuæi nacionalne statistike, predviðanje: WIIW.

Leon Podkaminer et al. Transition Countries Resist Global Slowdown: Productivity Effects of Appreciation, Research Reports No. 293, February 2003, str. 2.

81D

. VO

JNIÆ

: Ekonom

ija i politika tranzicije u teoriji i praksi - Gdje je H

rvatska?

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.63-

98(2003)w

ww

.rifin.com

Ovi podaci veoma dobro potvrðuju sve naprijed iznesene ocjene.Europske zemlje bile su bolje pripremljene za tranziciju i to pokazujurezultati njihovoga gospodarskog razvoja. To se posebno odnosi nasredišnje europske zemlje, osim Hrvatske. Te su zemlje zamjetnonadmašile predtranzicijsku razinu bruto domaæeg proizvoda. U tomese posebno istièu Poljska i Slovenija.

Uspjeh ovih zemalja treba pripisati suprostavljanju nekritiènojprimjeni ekonomskog neoliberalizma a isto tako i politièkom ozraèjukoje je bilo prihvatljivo za meðunarodno politièko okru�enje.Navedeni podaci takoðer pokazuju izrazito zaostajanje Rusije idrugih zemalja koje su povijesno s njome bile povezane. Rusiji æetrebati još èitav niz godina za postizanje veæ jednom dostignute razinerazvoja. Ukrajina s ispod 50%-tnim predtranzicijskim bruto domaæimproizvodom u daleko je te�oj situaciji. Nešto su bolja ostvarenja uBjelorusiji, a najbolja u Uzbekistanu. Podaci navedene tablice dajukomparativni uvid u svodnom izrazu samo gospodarskih dostignuæazemalja u tranziciji. Meðutim zadaæa ekonomije i politike tranzicijebile su koncipirane puno šire. One se osim djelotvornogagospodarskog razvoja odnose i na socijalne i druge razlièite aspektedruštva blagostanja i na razvoj politièke demokracije (temeljemrazvoja graðanskog i civilnog društva) te na takav razvoj pravne isocijalne dr�ava koja osigurava vladavinu prava i sve što se obiènostavlja pod zajednièki nazivnik “ljudska prava i slobode”. Polazeæi odpretpostavke da je svaki politièki pluralizam bolji od politièkogmonizma, sve zemlje u tranziciji uèinile su u tom opæem shvaæajudemokracije jedan korak naprijed.



Meðutim, ako razvoj suvremene demokracije povezujemo i svladavinom prava i socijalnom pravdom, onda se rezultati, posebno unekim zemljama, javljaju u nešto manje povoljnom svjetlu. U veæinizemalja u tranziciji privatizacija je bila praæena i pojavamaorganiziranog kriminala i mafiokracije i, manje ili više, drastiènimsocijalnim raslojavanjem. To je rezultiralo poveæanjem socijalnenesigurnosti za veliku veæinu graðana. Ostvarivanje privatizacije,nekritiènom primjenom ekonomskog neoliberalizma polariziralo jesocijalnu scenu veæine zemalja u tranziciji. Na jednoj se stranipojavila manjina novopeèenih bogataša, a na drugoj veæinaosiromašenog stanovništva. Nije ni potrebno posebno naglašavati daovakvo kumuliranje tranzicijskog bogatstva nema nikakve veze spoduzetnièkim kvalitetama i sposobnostima. Bolje reæi, te sukvalitete i sposobnosti imale u pravilu negativni predznak ioznaèavale su novonastale kriterije politièke podobnosti imafiokratske povezanosti s novim centrima moæi. Tako se temeljemnekritiène primjene doktrine ekonomskog neoliberalizma i tr�išnogfundamentalizma, u veæini tranzicijskih zemalja poèeo ostvarivatisvojevrsni oblik prvobitne akumulacije koji nije imao ništazajednièkog s bilo kakvim aspektom društva blagostanja, ali je imaomnogo zajednièkog s divljim kapitalizmom.

Kontroverzije djelovanja slobodnog tr�išta u smjeru da bogati postajujoš bogatiji u tranzicijskim je zemljama dovedena do apsurda. Zatonisu nikoga iznenadila istra�ivanja Svjetske banke (sredinomdevedesetih) prema kojima je veæina stanovništva zemalja utranziciji, posebno Rusije i s njome povezanih zemalja, preferiralaprošli, a ne novi ekonomski poredak.20

Na prije spomenutoj konferenciji o tranziciji, koja je bilaorganizirana u Beèkom institutu u listopadu 1988. i koja je imalaobilje�ja svojevrsnog svjetskog kongresa, u kontekstu izrazitihdevijacija bile su posebno spomenute Rusija i Hrvatska. Svenavedene devijantne pojave posebno se odnose na poèetak tranzicije.One su u razlièitim zemljama ostavile razlièito duboke tragove iutjecale na ukupni društveno-ekonomski i politièki razvoj. Sve jeovisilo o tome u kojoj su mjeri novonastajuæe politièke snage imalemoæi i utjecaja na otklanjanje devijantnih pojava u središnjimfunkcijama pravne dr�ave. To se posebno odnosi na policiju isudstvo. Na ovakvim su se poèetnim temeljima u veæini zemalja utranziciji, s manjim ili veæim uspjehom, poèele razvijati



20 World Development Report 1996, str. 12.

privatnopoduzetnièke inicijative. One su, ovisno i o odgovarajuæojulozi dr�ave i ukupnog makroekonomskog i makropolitièkogambijenta, ostvarivale sve veæi utjecaj na poveæanje proizvodnje,izvoza i zaposlenosti. Prema tome, negativno se ozraèje tajkunskeprivatizacije ne mo�e mehanièki i automatski pripisivati masi, manjeili više sposobnih i poštenih, manjih i veæih poduzetnika koji sudavali ton i peèat novom i kvalitetnijem razvoju tijekom ostvarivanjatranzicije.

Sve u svemu, teoretièari su tranzicije, posebno kada je u pitanjudruštvo blagostanja, oèekivali jedno, a u konkretnoj praksi tranzicijeostvarilo se nešto sasvim drugo. Umjesto oèekivanog,kakvog-takvog, društva blagostanja u mnogim je zemljama utranziciji, temeljem nekritiène primjene ekonomskog neoliberalizmazavladao tr�išni fundamentalizam i divlji kapitalizam.

Buduæi da su ovi procesi predstavljali daljnja zaoštravanjakontroverzija tr�išta i demokracije (i to na europskim prostorima gdjesu se osjetno snizile granice siromaštva), ovim su pitanjima poèelipoklanjati sve veæu pozornost i neki veoma istaknuti znanstvenicinašeg vremena. Meðu njima se posebno istièe nobelovac iz godine2001. Joseph Stiglitz.21 Kreativni analitièki doprinos temeljemrazrada i prikaza ideja i knjiga Josepha Stiglitza dao je svojim radom,objavljenim u èasopisu Hrvatskog društva ekonomista Ekonomskipregled, Milan Mesariæ.22

Na koncu ovih razmatranja valja ipak reæi da nijedna zemlja utranziciji, osim donekle Slovenija, nije tijekom ostvarivanjaekonomije i politike tranzicije razvila društvo blagostanja. Premaostvarenim karakteristikama opæeg makroekonomskog imakropolitièkog okru�enja najbli�e su Sloveniji Poljska i Maðarska,a slijede ih Èeška i Slovaèka. Hrvatska je, na�alost, daleko zaostala.Ubrzana priprema i prijam u Europsku uniju u godinama koje dolazenajveæa su realna nada da æe se u sagledivoj buduænosti ovozaostajanje barem donekle nadoknaditi. I bez obzira na brojnezapreke koje na tom putu valja prevladati, neæu ni ovom prilikom



21 U nizu od pet knjiga koje je Joseph Stiglitz objavio od 1997. do 2002. posebno spominjemnedavno objavljenu knjigu “Globalization and its Discontents, W.W. Norton and Co.Inc.,New York 2002.

22 Milan Mesariæ: Nobelovac Joseph Stiglitz: Kritika ”tr�išnog fundamentalizma"globalizacije i politike Meðunarodnog monetarnog fonda, Ekonomski pregled br.11-12.Zagreb. 2002. str. 1151-1182.

propustiti svoju uobièajenu poštapalicu da se uostalom valja nadatidobrome.

5. Samoupravljanje i samoupravni socijalizam u svjetlupovijesne retrospektive

Model samoupravljanja i samoupravnog socijalizma (kakav je

postojao u bivšoj dr�avi) plijenio je veliku pozornost i znanstvenika ipolitièara širom svijeta. Sjeæam se izlaganja (na temusamoupravljanja) jednog od istaknutih voða britanskih laburistaBevana koje je odr�ao još davne 1957. god. u meðunarodnomstudentskom klubu British Council u Londonu. Na to sam predavanje

bio posebno pozvan (zajedno s još dvoje mladih znanstvenika

ekonomista s ovih prostora). Cijelo je predavanje išlo u smjeru da bi

model samoupravljanja trebalo podr�ati sa strane ukupne europske

socijaldemokracije. To je model koji bi, pod pretpostavkompluralistièkog povezivanja s društvom blagostanja, mogao postatibolja osnova društvenog razvoja nego bilo koji drugi do sada poznatimodel.

Bevan je i tijekom predavanja i poslije u razgovoru s namaobjašnjavao da bi takav model daleko bolje, s obzirom na razinurazvoja i demokratsku tradiciju, mogao funkcionirati u Britaniji negotamo gdje je nastao, tj. u bivšoj Jugoslaviji. Kasnijih godina imao samprilike èuti ovakve i sliène prosudbe prigodom mnogih skupova natemu komparativnih studija u Europi, SAD-u, Kanadi, Rusiji iJapanu. Jedan od izraza ovakvog znanstvenog i politièkog interesasuvremenog svijeta za model samoupravljanja jest i sama èinjenicada je Branko Horvat neslu�beno veæ bio proglašen dobitnikomNobelove nagrade za djelo Politièka ekonomija socijalizma èija jeosnovna poruka bila da samo samoupravni socijalizam zaslu�ujetakav naslov. Osobno sam tim povodom, dan prije pretpostavljenogslu�benog proglašenja, kao direktor Ekonomskog instituta Zagrebdao opse�an televizijski intervju za agenciju Assosieted Press. Velikiinteres za model samoupravljanja imao sam prilike tijekom mnogihgodina do�ivljavati na meðunarodnom planu u brojnim prigodama ikontaktima koje sam imao kao dugogodišnji direktor Ekonomskoginstituta Zagreb, kao predsjednik Saveznog ekonomskog savjeta iposebno kao predsjednik zajednièkog (jugoslavensko-amerièkog)savjeta koji je koordinirao rad Centra za komparativne studije



Dr�avnog sveuèilišta Floride, Tallahassee. Ovaj veliki znanstveni ipolitièki interes za model samoupravljanja mo�e se objašnjavatidvojako. Na meðunarodnoj politièkoj sceni postajalo je sve jasnije darazvoj modela samoupravnog socijalizma i njegov utjecaj na zemljenesvrstanog svijeta predstavlja veliku snagu u smjeru ubrzavanjasloma boljševièke opcije.23 Osobno sam to do�ivio na dva velikameðunarodna skupa. Prvi se odnosi na Generalnu konferencijuUNIDA poèetkom godine 1981. u New Delhiju koja je trebalaodluèiti o opraštanju 35 milijardi dolara duga najsiromašnijimzemljama svijeta.24 Na ovoj sam se konferenciji pojavio neformalnokao èovjek koji o tome nosi poruke Tita koji je veæ bio u bolesnièkojpostelji. Na velikom prijamu, koji je tim povodom organiziralaindijska Vlada, najistaknutiji politièari te zemlje govorili su mi da biTito (s obzirom da dostignuæa pokreta nesvrstanih i modelasamoupravnog socijalizma) mogao biti konkurent svakom indijskompolitièaru.

Drugi je primjer veliki znanstveni skup koji su koncem osamdesetihorganizirali u Bolonji talijanski komunisti, a na koji su pozvali iSlovence i Hrvate. Istaknuti znanstvenici s talijanske straneprosuðivali su da je model samoupravnog socijalizma i njegoviutjecaji uvelike pridonio stabilnosti mira u svijetu i za oko polastoljeæa ubrzao slom boljševièke opcije. Imajuæi sve te i brojne drugemomente u vidu, i osobno sam u raznim prigodama spominjao da sudogaðanja (ekonomska, politièka i znanstvena) na ovim prostorimaubrzala slom boljševièke opcije i rušenje berlinskog zida. Na ovu setemu vodila diskusija na veæ spomenutoj veèeri u kuæi akademikaBogomolova u uskom krugu znanstvenika veterana reforme, uMoskvi koncem 2000. U tom kontekstu valja još jednom spomenuti irijeèi Georgea Shultza na prvoj meðunarodnoj konferenciji otranziciji i privatizaciji (The Hoover Institution, SAD, lipanj 1991.)Rekao je da nas nikada nisu ni ubrajali u taj realsocijalistièki svijet ida smo uspjeli razviti takav model koji ustvari znaèi kapitalizam bezkapitalista jer su radnici u isto vrijeme i proizvoðaèi i upravljaèi ikvazivlasnici. Pod pretpostavkom mirnog razdru�ivanja rekao je daæemo i dalje ostati na èelu kolone.



23 U tome je kontekstu interesantno pogledati autorov rad Opæa kriza socijalizma, krahboljševièke opcije i razvoj modela tr�išne demokracije, Ekonomski pregled br. 1-2-3,Zagreb, 1990. str. 3-24.

24 Èelnik naše delegacije bio je Rikard Štajner istaknuti znanstvenik (znanstveni savjetnikEkonomskog instituta, Zagreb u mirovini) politièar i diplomat.

Svi oni koji su se bavili problemima reforme u prvi plan su stavljaliproblem realnog socijalizma, buduæi da su reforme u modelusamoupravnog socijalizma otišle daleko naprijed. Nešto veæupozornost tim su pitanjima posveæivali spomenuti projekti Beèkoginstituta i to posebno temeljem redova koji su bili prireðeni uEkonomskom institutu Zagreb.

U okviru ovih napora razvijale su se teorijske i koncepcijskepretpostavke za pluralizaciju modela samoupravnog socijalizma.Tome je pridonijela i višegodišnja diskusija izmeðu “profitaša” i“dohodaša”. Ta je diskusija završena, moglo bi se reæi, konsensusomo ravnote�nom dohotku koji je davao pretpostavke i za kapital odnos ikapital funkciju.25

Nastavljajuæi ovaj rad u okviru aktivnosti projekata Beèkog instituta iposebno u okviru grupe znanstvenika koja je na èelu s KiromGligorovim djelovala u vrijeme vlade Ante Markoviæa, pokušao samizraditi koncept grubog zaokru�ivanja pluralizacije modelasamoupravnog socijalizma. To sam razradio u knjizi Ekonomskakriza i reforma socijalizma, koja je u sa�etku dana i u engleskoj iruskoj verziji.26 Prvo nešto detaljnije reagiranje na tu knjigu dobiosam od Johna P. Hardta, znanstvenika iz Kongresne biblioteke Wash-ington i èlana Meðunarodnog borda koji je koordinirao radomspomenutih projekata Beèkog instituta. Njegova je veoma anga�iranakritika išla u smjeru da je to dobra polazna osnova za razvoj ipluralizaciju modela samoupravnog socijalizma. Eksplozija jebalkanskog nacionalizma, na�alost, uèinila svoje i svi su ovi momentidošli ne u drugi, nego u dvanaesti plan. U novije je vrijeme Josip�upanov u svojoj knjizi Od komunistièkog pakla do divljegkapitalizma dao neke ocjene sliène onim veæ iznesenim. Svojevrsnapluralizacija modela samoupravnog socijalizma bila je najbli�asvojoj realizaciji u vrijeme vlade Ante Markoviæa, ali je eksplozijabalkanskog nacionalizma to onemoguæila.27

Pluralizacija modela samoupravnog socijalizma mogla je biti jednaod osnova rješavanja problema kontroverzija tr�išta i demokracijekoji se u suvremenom svijetu sve više zaoštravaju. Sekularni trendovi



25 Detaljnije o tome u autorovoj knjizi: Ekonomska stabilizacija i ekonomska kriza, Globus,Zagreb i Ekonoski institut, Zagreb 1986.

26 Detaljnije informacije mogu se dobiti iz autorove knjige: Ekonomska kriza i reformasocijalizma, Globus, Zagreb, Ekonomski institut, Zagreb, 1989.

27 Josip �upanov: Od komunistièkog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveuèilišnanaklada, Zagreb, 2002. str. 27-52.

da bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji nastavljajuse.28 U okviru postojeæih globalizacijskih trendova europskiintegracijski procesi nude nešto bolja rješenja od onih koja su naraspolaganju velikom dijelu ostatka svijeta. Problemi rješavanja ilibarem ubla�avanja siromaštva i tra�enja modela odr�ivogekonomskog socijalnog i ekološkog razvoja sve su akutniji.Interesantno je da se u novije vrijeme u znanstvenom svijetu poèelaposveæivati nešto veæa pozornost tim problemima, pored ostalog, i usvjetlu povijesne retrospektive i kritièkih prosudbi modelasamoupravnog socijalizma. U tome je kontekstu posebnointeresantna nedavno objavljena knjiga Davida L. Prychitka: Mar-kets, Planning and Democracy. U toj se knjigi, uz brojne druge,spominju i naši autori �upanov, Vranicki, Vojniæ i posebno Horvat. 29

Bilo kako bilo, problemi tra�enja modela svekolikog odr�ivograzvoja (posebno u svjetlu sve akutnijeg ispoljavanja kontroverzijatr�išta i demokracije) postaju sve urgentniji. Na našim jeznanstvenicima da u tra�enju moguæih rješenja podsjeæaju i na (zasada izgubljene moguænosti) koje su se mogle koristiti temeljempluralizacije modela samoupravnog socijalizma. Pored naših autora(posebno Branka Horvata) u svijetu na tom planu djeluje i èitav niznama manje ili više poznatih autora.

Mo�da bi bilo svrsishodno pokušati te napore koordinirati u okvirujednog meðunarodnog projekta. Ako je eksplozija balkanskognacionalizma onemoguæila da se model samoupravnog socijalizmapluralizira u vrijeme sloma boljševièke opcije i rušenja berlinskogzida, inicijative znanstvenika, posebno s ovih naših prostora trebalebi omoguæiti da se ta iskustva bolje vrednuju u buduænosti.

Na koncu valja ipak spomenuti i jedan drugi moment koji je, osimeksplozije balkanskog nacionalizma, pridonio da se prednosti iiskustva samoupravnog socijalizma relativno brzo zaborave i stave udrugi plan. To se posebno odnosi na èinjenicu da je najveæa zemljarealnog socijalizma i pored veoma reformski orijentiranihznanstvenika i ekonomske znanosti do kraja zadr�ala (u sferigospodarstva) centralistièko-planski karakter. To se dogodilo i pored



28 World Development Report 2000/2002. Attacking Poverty, The World Bank, Washington2000. Branko Milanoviæ and Shlomo Yitzhaki: Decomposing World Income Destribution:Does the World Have a Middle Class? Income and Wealth, series 48, number 2, June 2002.

29 David L.Prychitko: Markets, Planning and Democracy, - Essays after the Collapse ofCommunism, New Thinking in Political Economy, Edward Elgar, Northampton, MA,USA. 2002.

veoma reformski raspolo�enih nekih najistaknutijih politièara,posebno Hrušèova i Gorbaèova.

Temeljem dogovora Tita i Hrušèova osobno sam tijekom mjesecalistopada 1962. sudjelovao kao gost Ekonomskog institutaAkademije znanosti SSSR u pripremi dokumenta za poznati tzv.novembarski plenum na kojem su trebale biti donesene odluke opoèetku uvoðenja tr�išta, decentraliziranog odluèivanja isamoupravljanja. Hrušèov je na tom plenumu dobio takav otpor da jeto bio poèetak njegova silaska s politièke scene, što je uslijedilo dvijegodine kasnije, tj. godine 1964.

Pred dvije godine akademik Bogomolov (na opetovano spomenutojveèeri) rekao mi je da su u dvije iduæe godine bila još dva pokušajakoji nisu uspjela. Tako je gospodarstvo SSSR-a ostalocentralistièko-plansko do kraja. Bilo je i ostalo pitanje zašto seGorbaèov toliko bojao tr�išnih reformi i premda je duh perestrojkebio pluralistièki. Osobno sam (opetovano spominjem) slušaodramatiène apele njegovih glavnih savjetnika Bogomolova iAganbegijana (lipnja 1990. u Moskvi) da se zapoène s uvoðenjemtr�išta. To nije uèinjeno tada, ali je po intencijama MMF-a šokterapija uslijedila dvije godine kasnije s poraznim posljedicama. Ipremda nije uobièajeno u znanosti govoriti što bi bilo kad bi bilo, ipakse s dosta osnova mo�e spomenuti jedna, ako ne konstatacija, ondabarem pretpostavka. Naime, mo�e se pretpostaviti da bi neštodosljednije ostvarivanje Hrušèovljeve i Gorbaèovljeve reformeukupna tranzicijska (ili restauratorska) kretanja usmjerila nadrugaèijoj osnovi.

No to je, razumije se, samo pretpostavka.

6. Gdje je Hrvatska?

Hrvatska je na poèetku tranzicije imala iste preduvjete za njezinodjelotvorno ostvarivanje kao i Slovenija. Znanstvene osnove zapoèetak tranzicije priredila je ista grupa znanstvenika. To je poznatagrupa na èelu sa Kirom Gligorovim u vrijeme vlade Ante Markoviæa.Još konkretnije razrade pripremila je grupa ekonomista (daspomenem samo urednika dvije studije Stjepana Zduniæa i Bo�uMarendiæa) okupljenih oko Ekonomskog instituta Zagreb. Meðutim,usprkos zajednièkih startnih osnova, Hrvatska se poèetkom novogstoljeæa našla u veoma neprijatnoj situaciji. Slovenija se neupitno i



izvan konkurencije našla na èelnoj poziciji zemalja koje su primljeneu Europsku uniju èija se granica našla u predgraðu Zagreba. Hrvatskaæe meðutim za prijelaz te granice trebati èekati još niz godina. To se unajboljem sluèaju, s obzirom na pozitivne pomake koji su uslijedili uposljednje vrijeme, mo�e dogoditi godine 2007.

Uzroke ovako slabih performansi Hrvatske treba (osim nametnutograta) tra�iti u tri sloja djelovanja.

Prvi se odnosi na stvaranje (veæ na samom poèetku tranzicije) takvogpolitièkog ozraèja koje je bilo neprihvatljivo za meðunarodnuzajednicu zbog èega je Hrvatska trpjela manje ili više tihe sankcije ipolitièku izolaciju.

Drugi sloj uzroka odnosi se na greške ukupne politike, posebnoprema BiH. Treæi sloj se odnosi na greške ekonomske politike,posebno na tajkunsku privatizaciju i pogrešnu razinu stabilizacije.Temeljem ovih uzroka Hrvatska je tijekom devedesetih došla u teškune smo gospodarsku nego i moralnu i socijalnu krizu. U hrvatskomgospodarstvu nije se ostvarivala tranzicija temeljem svekolikogrestrukturiranja i na toj osnovi poveæavanja gospodarskedjelotvornosti, akumulativnosti i profitabilnosti, nego je uslijedilonešto dijametralno opreèno. Umjesto restrukturiranja uslijedili suprocesi destruiranja, gušenja i gašenja brojnih poduzeæa sposljedicom masovnih steèajeva i naglog poveæavanja brojanezaposlenih te sve izra�enijeg fenomena nelikvidnosti ideindustrijalizacije.

Industrijska se proizvodnja gotovo prepolovila a deficiti utrgovinskoj bilanci iz godine u godinu postajali su sve veæi.Deindustrijalizacija je bila neizbje�na. Ekonomska je politikapomiješala ciljeve i uvjete razvoja. Privatizacija se ostvarivala natajkunskim osnovama tako kao da je cilj mehanièka promjenavlasnika (i to po kriterijima politièke podobnosti) a ne poveæavanjeekonomske efikasnosti. Politika stabilizacije ostvarivala se tako kaoda makroekonomska stabilnost nije uvjet nego cilj. Dogodilo se daklesve ono što se (prema upozorenjima nobelovca Josepha Stiglitza)moralo dogoditi na osnovi nekritiène primjene ekonomskogneoliberalizma. Pojavile su se teške deformacije umakroekonomskom i makropolitièkom okru�enju.

One se odnose i na organizirani kriminal, i mafiokraciju, i na funkcijupravne dr�ave i vladavinu prava, i na djelovanje sudstva, i na funkciju



socijalne dr�ave i ostvarivanja naèela socijalne pravde. Istra�ivanjaSvjetske banke pokazala su da Hrvatska pripada meðu dr�ave snajveæim socijalnim razlikama.30 Sintetièki izraz svih deformacija(posebno onih koje su povezane s tajkunskom privatizacijom ipogrešnom razinom stabilizacije) jest dominacija takvog modelaprivreðivanja koji se temelji na razvoju trgovine i ekspanziji uvozaumjesto na razvoju proizvodnje i ekspanziji izvoza. U uvjetima gdjese ekonomija potpuno prepustila nekritiènoj primjeni ekonomskogneoliberalizma slijedom ekonomske logike zavladao je divljikapitalizam i tr�išni fundamentalizam. Drastièno su se poèelimanifestirali pojavni oblici prvobitne akumulacije gdje su “ovcepojele ljude”. Najgore od svega je to što su se ovako teške devijacijedogodile u Hrvatskoj koja je kao i Slovenija, s obzirom na startnuosnovu samoupravljanja, imala sve preduvjete za ostvarivanje,kakvog-takvog, društva blagostanja. Jer ako je igdje u temeljeprivatizacije trebalo ugraditi (ili bolje reæi uva�iti) èinjenicu koju jena prvoj meðunarodnoj konferenciji o tranziciji spomenuo GeorgeShultz u tom smislu da smo veæ izgradili kapitalizam bez kapitalista,buduæi su naši radnici bili i proizvoðaèi i upravljaèi i kvazivlasnici, toje onda trebalo ugraditi i uva�iti u Hrvatskoj.

Na prvom opatijskom savjetovanju ekonomista koje je poslijedemokratskih promjena odr�ano u studenom 2000. rekao sam da senova vlada lijevog centra, s obzirom na kumulirane greške tijekomdevedesetih, našla u poziciji svojevrsnog zatoèenika koji veomateško pronalazi putove izlaza. Na istom savjetovanju u studenomprošle (2002.) godine ponovio sam sliènu ocjenu ali s napomenom dasu neki izlazi ipak naðeni i neki pomaci uèinjeni.31 To se posebnoodnosi na nešto aktivniju ukupnu i posebno investicijsku politiku, napokušaje svekolikog restrukturiranja, na prijelom u trendupoveæavanja nezaposlenosti, na savladavanje problemanelikvidnosti, na ostvarivanje prosjeène stope rasta BDP-a od preko4%, na nešto djelotvorniju monetarnu i fiskalnu politiku, napodizanje kvalitete razvoja, posebno u malim i srednjim poduzeæimagdje se zapa�aju i pojave smanjivanja jediniènih troškova rada, na



30 Grupa autora: Croatia, Economic Vulnerability and Welfare Study, Document of theWorld Bank, June, 2000. str. V.

31 Vladimir Veselica (ed.et.al): Gospodarska politika Hrvatske, (savjetovanje ekonomista uOpatiji) Hrvatsko društvo ekonomista, Opatija 2000. i 2003.

investicije koje su kontinuirano veæe od amortizacije, kao i na jošneke pozitivne pomake.

Meðutim koalicijska vlada lijevog centra nije uspjela ostvariti takvojedinstvo politièke volje i akcije koje je nesumnjivo bilo prijekopotrebno za nešto veæe pomake u modelu privreðivanja. Kada je upitanju tajkunska privatizacija onda se nešto aktivnija politikaogranièavala samo na reviziju pretvorbe, ali za sada bez vidljivihrezultata.

Kada je u pitanju pogrešna razina stabilizacije onda kao da se tajproblem i ne primjeæuje. Djelovanjem razlièitih lobija stvorena jetakva atmosfera da se bilo koja diskusija o preapreciranoj kuni tumaèikao apel za devalvaciju. Samim time svaka se diskusija na temupreaprecirane kune pokušava apriori skinuti s dnevnog reda i uèinitibesmislenom. Meðutim, kada sam upotrijebio formulaciju daekonomska politika nije imala snage za nešto veæe pomake u modelupirvreðivanja, onda sam imao u vidu da se ipak nešto pokušava ili sebarem daju naznake u tom smislu. Sve što se u novije vrijeme dogaðau smjeru poticanja proizvodnje, posebno industrijske, kao i u smjerupoticanja izvoza i ogranièavanja ili barem destimuliranja uvoza,predstavlja doprinos u smjeru postupnih promjena modelaprivreðivanja. Posljednje mjere HNB-a u vezi s kreditnimplasmanima mogu takoðer direktno ili indirektno djelovati u tomsmislu. Sve u svemu, jedna je od temeljnih zadaæa ekonomskepolitike smanjivanje deficita u trgovaèkoj bilanci temeljempoveæavanja izvoza i smanjivanja uvoza.

A to je neposredno povezano i s reindustrijalizacijom u uvjetimainformatièke epohe. Sve su to pretpostavke i za usklaðivanje ukupneproizvodnje i potrošnje i za zaustavljanje trenda vanjskogzadu�ivanja i za nastavljanje trenda smanjivanja nezaposlenosti i zaostvarivanje takvih stopa rasta BDP-a koje æe se u veæoj mjerioslanjati na ekspanziju izvoza.

Na koncu valja spomenuti najveæi uspjeh koalicijske vlade lijevogcentra. Taj se uspjeh odnosi na bitno izmijenjeni i poboljšanimeðunarodni polo�aj Hrvatske. Kruna je toga uspjeha stvaranjepretpostavki za ubrzano primanje Hrvatske u Europsku uniju.Optimisti vjeruju da bi se to moglo dogoditi godine 2007. I premdaosobno nisam nikada gajio iluzije da æe samim prijamom u Europskuuniju u nas poteæi med i mlijeko, ipak ima dosta osnova zapretpostavku da æe se mnogi naši problemi koji nas danas muèe i na



gospodarskom i na politièkom i na socijalnom planu u novom ozraèjupoèeti rješavati i odslikavati u nešto boljem svjetlu.

Sudjelovanje na prošlom, XIII. svjetskom kongresu ekonomista(Lisabon, 9-13. rujna 2001.) koji je bio posveæen proširivanjuEuropske unije, kao i razgovor koji sam zajedno s hrvatskomdelegacijom za vrijeme kongresa imao s profesorom RomanomProdijom, predsjednikom Europske komisije, dalo mi je dodatnenade da æe prikljuèenje Hrvatske Europskoj uniji imati dobresvekolike uèinke. Svoj stav o tome da je za Hrvatsku najbolje da seèim prije prikljuèi Europskoj uniji iznio sam javno po prvi put u radukoji sam 1993. priredio na tra�enje Instituta za društvena istra�ivanjaUjedinjenih naroda u Genevi. 32 Od tada pa do danas nije se dogodiloništa novo što bi me u tom stavu pokolebalo.

Koalicijska bi vlada lijevog centra mogla i trebala neke karakteristikepostojeæeg makroekonomskog okru�enja koje smo ocjenjivali kaoslabosti (a koje se odnose na preuranjenu eurizaciju, na strukturu(kunsku i deviznu) novèane mase, likvidnih sredstava, na strukturuvlasništva bankarskog kompleksa, na konkurentnost i razinustabilizacije) pokušati pretvoriti u prednosti za ubrzanoprikljuèivanje Europskoj uniji. To doduše nije sasvim jednostavno,ali je moguæe.Gruba slika opæeg stanja hrvatskoga gospodarstvamo�e se dobiti temeljem komparativnih ekonomskih indikatora kojisu uzeti iz najnovije studije Beèkog instituta. (Tablica 2.)



32 Dragomir Vojniæ: Disparity and Disintegration: the Economic Dimension of Yugoslavia’sDemise, u knjizi Payam Akhavan i Robert Howse (ed.et.al.): Yugoslavia, the Former andFuture, The United Nations Research Institute for Social Development, Geneva, TheBrookings Institution, Washington, 1995. str. 75-111.

Tablica 2. EUROPSKE ZEMLJE U TRANZICIJI - KOMPARATIVNI EKONOMSKI INDIKATORI

BDP 2002Indeks

1990=100

BrutoindustrijskaproizvodnjaIndeks 2002

1990=100

Produktivnost rada uindustriji

Indeks2002

1990=100

Stopainflacije

2002

Stopa

neza-

poslenosti1)

u 2002

Vanjskotrgo-

vinskibalans umn EUR2002

Tekuæiraèun u bnEUR 2002

Tekuæiraèun u %

BDP-a2002

BDP po st.EUR

(p.p.p.)2002

BDP po st.EU-15=100

2002

Indeks teè.devijac.2002 (po

ECU)

Èeška 107.2 94.0 146.8 1.8 7.3 -2416 -3.2 -4.7 14836 63 2.07

Maðarska 115.6 160.9 255.3 5.3 5.8 -3600 -3.4 -5.4 12615 53 1.92

Poljska 146.4 174.0 263.6 1.9 20.0 -15100 -6.7 -3.6 9805 42 1.90

Slovaèka 111.6 105.8 139.3 3.3 19.0 -2263 -1.9 -8.2 12382 53 2.69

Slovenija 127.4 94.5 178.5 7.5 6.4 -540 -0.4 1.7 17159 73 1.53

Bugarska 87.9 62.2 142.6 5.8 17.8 -2200 -0.7 -4.1 7645 32 3.62

Rumunjska 92.3 70.3 154.0 22.5 9.0 -4600 -1.8 -4.0 5980 25 2.82

Hrvatska 92.9 71.7 168.8 2.2 15.2 -6134 -1.1 -5.0 9228 39 1.74

Rusija 72.4 62.2 94.2 16.0 7.8 49123 31.7 9.1 7000 30 2.75

Ukrajina 49.1 70.1 124.2 0.8 9.8 900 2.3 5.7 4528 19 5.08

Napomene: 1) Po definiciji LFS.

Izvor: WIIW baze podataka ukljuèujuæi nacionalne statistike, predviðanje: WIIW. Ova tablica je konstruirana na osnovi studije: Leon Podkaminer et al.:

Transition Countries Resist Global Slowdown: Productivity Effects of Appreciation, Research Reports No. 293, February 2003.

94D

.VO

JNIÆ

:Ekonom

ijai

politikatranzicije

uteoriji

ipraksi

-G

djeje

Hrvatska?

EK

ON

OM

IJA/

EC

ON

OM

ICS

,10(1)

str.63-

98(2003)w

ww

.rifin.com

7. Umjesto zakljuènih razmatranja

Ekonomija i politika tranzicije ostvarivala se na bitno razlièitimosnovama od onih koje su neki teoretièari reforme i tranzicijeoèekivali.

Eksplozija balkanskog nacionalizma onemoguæila je korištenjepozitivnih iskustava i objektivno postojeæih moguænosti pluralizacijemodela samoupravnog socijalizma. Taj kompleks problema zahtijevadaljnja multidisciplinarna istra�ivanja.

U veæini se zemalja u tranziciji umjesto oèekivanog društvablagostanja, temeljem nekritiène primjene ekonomskogneoliberalizma, razvio takav gospodarski, socijalni i politièki sustavkoji nema ništa zajednièkog sa spomenutim �eljama i oèekivanjima.Umjesto društva blagostanja u tim se zemljama razvio takav sustavkoji podsjeæa na prvobitnu akumulaciju kada su “ovce pojele ljude” ikoji su mnogi suvremeni kritièari pojave ekonomskog neoliberalizmau zemljama u tranziciji nazvali divljim kapitalizmom i tr�išnimfundamentalizmom. Temeljne zadaæe ekonomije i politike tranzicijeu veæini tih zemalja nisu se ostvarile. To se posebno odnosi napoveæanje gospodarske djelotvornosti.

Poveæanje politièke demokratiènosti ostvarilo se po kriteriju da jesvaki politièki pluralizam bolji od politièkog monizma. Poveæanjeljudskih prava i sloboda u veæini je zemalja u tranziciji veoma upitno.To se posebno odnosi na socijalna prava i ostvarivanje naèelasocijalne pravde. Graðani veæine zemalja u tranziciji do�ivjeli su šokdrastiènog socijalnog raslojavanja u smislu enormno bogate manjinei osiromašene veæine. U tome prednjaèe Rusija i Hrvatska. Neštomanje diskrepancije izmeðu oèekivanja i ostvarenja ostvarile su samosredišnje europske zemlje, osim Hrvatske. Najmanji rasponi izmeðuoèekivanog i ostvarenog dogodili su se u Sloveniji gdje se mo�egovoriti o razvoju svojevrsnog društva blagostanja. Hrvatska je imalaiste ili sliène preduvjete kao i Slovenija, ali ih nije iskoristila. To senije dogodilo ne samo zbog nametnutog rata nego i zbog grešakaekonomske i ukupne politike. Poèetkom novog stoljeæa nova je vladalijevog centra poèela ostvarivati odreðene pomake umakroekonomskom i makropolitièkom okru�enju i razvojnoj politici.

Najveæi je uspjeh vlade lijevog centra svestrana podrškameðunarodne zajednice u smjeru ubrzanog ukljuèivanja Hrvatske u



Europsku uniju. Optimistièna je prosudba da bi se to moglo dogoditiveæ u 2007. godini.

Romano Prodi je u razgovoru s hrvatskom delegacijom na XIII.svjetskom kongresu ekonomista (rujan, 2002.) u Lisabonu dao naznanje da bi se ubrzanje primanja Hrvatske u Europsku uniju mogloostvariti. Ima mnogo osnova za pretpostavke da bi se mnogigospodarski i politièki problemi i s njima povezana proturjeèja kojakarakteriziraju ukupnu hrvatsku politièku scenu u novom ozraèjuEuropske unije poèeli rješavati nešto br�e i djelotvornije.

Literatura:

1) Akhavan, P.; Howse, R. (ed. et al.), (1995), Yugoslavia, the Former andFuture. The Brookings Institution/Washington and the United NationsReseach Institute for Social Development/Geneva.

2) Baletiæ, Z. (ed. et al.), (1999), Hrvatsko gospodarstvo u tranziciji(Croatian Economy in Transition), Ekonomski institut, Zagreb.

3) Bendekoviæ, J. (2000), Privatization in Croatia, Ekonomski pregled,1-2.

4) Bogomolov, Oleg T. (ed. et al.), (2001), Post Socialist Countries in theGlobalising World, Russian Academy of Science - Institute forInternacionele Economic and Political Studies, Moskva.

5) David L., Prychitko (2002), Markets, Planning and Democracy, NewThinking in Political Economy, Edward Elgar, Northampton, MA,USA.

6) Dru�iæ, G.; Dru�iæ, I. (ed. et al.), (1998), Perestrojka privrednogmehanizma u SSSR-u i karakteristike promjena u privrednom sistemuSFRJ, JAZU, Zagreb.

7) Horvat, B. (1982), The Political Economy of Socialism: A MarxistSocial theory, Armonk, MY, M.E. Sharpe.

8) Goiæ, S. (ed. et al.), (1999), The Third International Conference“Enterprise in Transition”, University of Split, Facullty of Economics,Split.

9) Kolodko, G. (1998), Economic Neoliberalism Became AlmostIrrelevant... TRANSITION, (9) 3, World Bank, Washington, DC.

10) Kolodko, G. (2000), Globalization, Cathing-Up: From the Reccesion tothe Growth in the Countries in Transition, IMF Working Paper,Ekonomist, 7-8, Zagreb.

11) Macesich, G. (2000), International Monetary Fund: A New Role,Ekonomski pregled, 1-2.



12) Marendiæ, B. (ed. et al.), (1992), Koncepcija i strategija ekonomskograzvitka Republike Hrvatske, u: Privredna kretanja i ekonomskapolitika, 10, Narodna banka Hrvatske i Ekonomski institut, Zagreb.

13) Mesariæ, M. (2002), Nobelovac Joseph Stiglitz: Kritika “tr�išnogfundamentalizma” Globalizacije i politike Meðunarodnog monetarnogfonda, Ekonomski pregled, 11-12, Zagreb.

14) Nikic, G. (1999), Lice i nalièje niske inflacije i stabilnog teèaja-slikaDoriana G. Graya, Privredni vjesnik, 3120, Zagreb.

15) Rohatinski, �. (ed. et al.), Croatian Economic Survey, Institute ofEconomics, Zagreb, National Bank of Croatia Zagreb, 1993, 1994. and1995.

16) Saunders, Ch. T. (ed. et al.), (1992), Economics and Politics ofTransition, MacMillan, London.

17) Saunders, Ch. T. (ed. et al.), (1995), Eastern Europe in Crissis and theWay Out, McMillan, London.

18) Saunders, Ch. T. (ed. et al.), (1993), The Role of Competition inEconomic Transition, MacMillan, London.

19) Santini, G. (ed. et al.), (2001), Hrvatska gospodarska kriza i pravaczaokreta iz recesije u ekonomski razvoj, Ekonomija/Economics, (8) 1,RIFIN, Zagreb.

20) Sirotkoviæ, J. (ed. et al.) (2000), Uvjeti i izgledi ekonomskog razvojaHrvatske poèetkom 21. stoljeæa, HAZU, Zagreb.

21) Stiglitz, J. (1998), Beyond the Washington Consensus, TRANSITION,(9) 3, World Bank, Washington DC.

22) Stiglitz, J. (2002), Globalization and its Discontents, W.W. Norton andCo. In. New York.

23) Teodoroviæ, I. (2000), Industrijska politika u nemirnim uvjetima(Industrial Policy in Turbulent Conditions), Ekonomski pregled, 1-2.

24) Veselica, V. (ed. et al.), (1998-2002), Gospodarska politika Hrvatske,In�enjerski biro, Zagreb.

25) Veselica, V.; Vojniæ, D. (1999), Misli i pogledi o razvitku Hrvatske,HAZU i Hrvatsko društvo ekonomista, Zagreb.

26) Vojniæ, D. (1993), Ekonomija i politika tranzicije (Economics andPolitics of Transition), Ekonomski institut, Zagreb.

27) Zduniæ, S. (ed. et al.), (1991), Privatizacija u politici gospodarskograzvitka Hrvatske, Ekonomski institut, Zagreb.

28) Zduniæ, S. (2002), Kritièna mjesta strukturne i stabilizacijske politike,u: Polazišta za strategiju ekonomskog razvoja Hrvatske poèetkom 21.stoljeæa (ur. Santini, G., Sirotkoviæ J. i Dru�iæ G.), HAZU i RIFIN,Ekonomija/Economics, Zagreb.29. �upanov, J., Od komunistièkogpakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveuèilišna naknada, 2002.



29) �upanov, J. (2002), Od komunistièkog pakla do divljeg kapitalizma,Hrvatska sveuèilišna naklada.

30) Young, A.; Teodoroviæ, I.; Koveos P. (ed. et al.), (2002), Economies inTransition, Conception, Status and Prospects, World Scientific,London.



Documents

EKONOMIJA I POLITIKA TRANZICIJE U TEORIJI I PRAKSI …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_400.pdfljudskih prava i sloboda najviıe je zakazalo po osnovi socijalnih prava