Ekologija Ekologija životinja životinja ((Predavanja iz Predavanja iz

ekologije životinja, 1. predavanjeekologije životinja, 1. predavanje))

prof. dr.sc. Stjepan Krčmar &doc.dr.sc. Davorka K. Hackenberger

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuOdjel za BiologijuCara Hadrijana 8/A , 31000 Osijekwww.biologija.unios.hr

Nastavni tekst

DEFINIRANJE EKOLOGIJE KAO DEFINIRANJE EKOLOGIJE KAO

ZNANSTVENE DISCIPLINEZNANSTVENE DISCIPLINE

1. Definicija ekologijeDefinicija ekologije Ekologija: grč. oikos [οικος] – dom, stanište + logos [λόγος] – riječ,

govor, znanost Znanost o međusobnim ovisnostima i utjecajima živih organizama i

njihova živog i neživog okoliša.

Kemija

Fizika

Matematika

HidrologijaMeteoro-

logija

Geologija

Pedologija

Antropolo-gija

Zoologija

Botanika

Ekologija

Njemački zoolog Ernst Haeckel 1866.: cjelokupna znanost o odnosima organizama spram svijeta koji ih okružuje, dijelom organske, dijelom anorganske prirode. Prvi skovao riječ ekologija (oekologie).

Tvorac suvremene ekologije je engleski prirodoslovac Charles Darwin; u svom djelu "Porijeklo vrsta" pod pojmom "borba za opstanak" obuhvatio je sve stalne, uzajamne i promjenjive odnose živih organizama s ostalom živom i neživom prirodom (Ricklefs & Miller 2000, Krohne 2001).

Ekologija se svrstava u biološku disciplinu prema problemu istraživanja, proučavajući uzajamne odnose, na relaciji organizam – okoliš.

Ekologija se bavi istraživanjem slijedećih odnosa u prirodi: a) odnosa između jedinke i okoliša b) odnosa između populacije vrste i okoliša c) odnosa između populacija različitih vrsta i okoliša.

Na relaciji između okoliša i organizma stvaraju se međusobni odnosi: a) specifični za svaku vrstu organizma (vuk, medvjed, štuka, jelenak) b) stalni (traju za sve vrijeme života) c) neraskidivi (organizam se ne odvaja od okoliša) d) uzajamni (organizam mijenja okoliš, a okoliš mijenja organizam) e) promjenjivi u prostoru i vremenu.

Podjela ekologije prema stupnju organizacije: 1. autekologija (organizam – okoliš) 2. demekologija (populacija – okoliš) 3. sinekologija (životna zajednica – stanište) 4. geoekologiju (skup životnih zajednica – osobitosti geografskog prostora) 5. globalna ekologija (biosfera – ostale sfere: hidrosfera, litosfera, pedosfera, atmosfera).

Prema vrsti organizama ekologija se dijeli: a) ekologija bilja (fitoekologija) b) ekologija životinja (zooekologija) c) ekologija čovjeka (humana ekologija).

Prema značajkama Zemljine površine: a) terestrična ekologija b) akvatična ekologija.

Prema znanstvenom pristupu: a) opća ekologija b) primijenjena ekologija (poljoprivredna, šumarska, urbana, itd.).

Interakcije koje su predmet istraživanja ekologije (Krohne 2001).

Definiranje cilja istraživanja ekologije (primjer-stepa):

1. Kakva je veza između količine padalina i rasta biljaka ili produkcije?2. U kakvoj je vezi produkcija nekog područja s brojem vrsta koje sadrži?3. Koji čimbenici uzrokuju promjene u populacijama rijetkih vrsta?4. Kako se biljni pokrov razvija i obnavlja nakon požara?5. Kakav utjecaj ima ispaša na biljni pokrov ili raznolikost vrsta?6. U kakvoj su vezi populacija plijena (termiti) i predatora (ptice)? 7. Kako utiču jedni na druge ?8. Kakvo je kruženje tvari od anorganskih do organskih oblika i obrnuto?

Analizirajući druga staništa (kišna tropska šuma, pustinja, močvare, planine) nameću se slijedeća pitanja: 1. Razlikuju li se odnosi (organizam-okoliš) opaženi u stepi od odnosa na istoj relaciji u drugim staništima? 2. Jesu li procesi i interakcije jednaki i identični u svim staništima? 3. Kakva je uloga drugih bioloških procesa (genetika, evolucija)?

Ekologija nastoji dati odgovor na ova pitanja uključujući slijedeće biološke discipline: genetiku, evoluciju, fiziologiju, anatomiju, biokemiju…

A. Odnos ekologije prema drugim biološkim disciplinama Ekologija (organizam – okoliš, prilagodbe na date ekološke uvjete u okolišu kao reakcija organizma u cjelini)

Fiziologija (funkcije životnih procesa: stanica, tkivo, organi, organizam te reakcije na vanjska i unutarnja djelovanja)

EKOFIZIOLOGIJA

Ekologija – zoogeografija rasprostranjenost životinjskih vrsta na Zemlji (povijesni i ekološki čimbenici). Ekologija – genetika (odlike životinjskih i biljnih vrsta rezultat su interakcije okoliša i nasljednih procesa). Ekologija – evolucija – izolacija dijela populacije vrste - divergentna evolucija – nove taksonomske kategorije (podvrste, vrste, itd.).

Ekologija je znanost koja proučava odnose i utjecaje organizama međusobno i prema okolišu te okoliša prema organizmima.

Ekolog – znanstvenik koji proučava složene odnose između živih bića i njihova živog i neživog okoliša.

Shematski prikaz interakcija koje utječu na veličinu populacije losova (Krohne 2001).

Razine organizacije bioloških sustava prema veličini i funkciji (Krohne 2001)

B. Biotički sustavi biosfere

jedinke populacije životna zajednica ekološki sustav biomi biosfera

Osnovni uvjeti opstanka biosfere:

- dovoljna količina vode- vanjski izvor energije (sunčevo zračenje)- povezanost tvari (tekućeg, čvrstog i plinovitog agregatnog stanja).

D. Biogeokemijski ciklusi

Kemijski elementi kruže kroz biosferu od anorganskih oblika do živih organizama i obrnuto prolazeći kroz različite kemijske transformacije.

Živi organizmi koriste 30 do 40 kemijskih elemenata. H, C, O, N su makroelementi. Plinski oblik kruženja (zrak) – C, O, N. Sedimentacijski tip kruženja (tlo) – (P, S).

Globalno kruženje ugljika na Zemlji u GtC/god. Izračunato za razdoblje 1980.-1989. (Glavač 1999)

Globalno kruženje dušika u ekosferi u megatonama (Glavač 1999)

Globalno kruženje fosfora na Zemlji (Duvigneaud 1974)

Literatura:

Duvigneaud P. (1974) La synthese ecologique. Populations, Communautes, Ecosystemes. Biosphere, Noosphere. Doin ed., Paris 296 pp.

Glavač V. (1999) Uvod u globalnu ekologiju. Duzpo & Hrvatske šume, Zagreb 211 pp.

Hutchinson G. E. (1967) A Treatice on Limnology. Vol. II. Introduction to Lake Biology and the Limnoplankton. John Wiley & Sons Inc., New York, London & Sydney.

Krohne D. T. (2001) General ecology. Brooks/Cole Thomson learning, CA 512 pp.

Ricklefs R. E. & G. L. Miller (2000) Ecology 4th edition by W. H. Freeman and Company, New York 823 pp.http://www.eco-pros.comwww.saharamet.comwww.ecology.org