Ekologija Mora

Osobine mora kao životne sredine

2. predavanje

Što, zapravo, podrazumijevamo pod morem?

• vodena masa od 1368 mil. km3

• prostire se na 360 mil. km2 Zemljine kugle (70,8% površine)

Ekologija mora - Slišković & Jelić Mrčelić


• ukupni je volumen mora 1368 x 106 km3

• 11 puta više od volumena kopna iznad morske razine

• težina od oko 1419 x 1018 T more (0.25 promila ukupne Zemljine mase)

• srednja dubina 3800 m, a srednja visina kopna 875 m

• najveća izmjerena dubina prelazi 11 000 m (Challenger) i nalazi se u Marijanskoj brazdi (Tihi ocean


Nastajanje oceana

• u prošlosti postojalo samo jedno kopno Panagea i jedan ocean Panthalassa

• Panagea se podijelila na sjeverni i južni dio1. prije 208-146 miliona godina sjeverni dio se podijelio i stvorio

se Sjeverni Atlanski ocean 2. Južni Atlantik i Indijski ocean počeli su se formirati prije 146-

65 miliona godina3. kontineti se i dalje gibaju; oceani i dalje mijenjaju oblik;

Atlantski ocean postaje svake godine nekoliko centimetara širi



Nastajanje Panagee

http://www.divediscover.whoi.edu/tectonics/pangea-animation.html

• oko 1650. Varenius je razdijelio more na oceane, mora, zaljeve i morske prolaze: • Tihi, • Atlantski, • Indijski, • Sjeverni ledeni • Južni ledeni ocean

• 1845. razdiobu prihvatila komisija za nazive i razdiobu mora pri Geografskom društvu u Londonu

• od kraja 19.st. Sjeverni ledeni ocean (Sjeverno ledeno more) se ubraja u Atlantski ocean, a vode Južnog ledenog oceana su razdijeljene na tri velika oceana


Tihi ocean oko 179 mil. km2 ili 50% Atlantski ocean 106,5 mil. km2 ili 29%

Indijski ocean 77,4 mil. km2 ili 21%


Veličina i prosječna dubina svjetskih oceana


Sclater-ova zoogeografska podjela mora (1897)


Podjela mora u odnosu na položaj prema kopnu


1. SREDOZEMNA MORA - mora koja su gotovo sa svih strana okružena kontinentskim masama, a s oceanom ih vežu relativno uski morski prolazi (npr. Evropsko Sredozemno more)

• u sredozemnim morima nalaze se manja mora drugog, trećeg ili četvrtog stupnja (npr. u evropskom Sredozemnom moru mora drugog stupnja su: Jadransko, Egejsko, Crno more; trećeg stupnja Jonsko, Levantsko, Tirensko; četvrtog stupnja: Ligursko, Balearsko, Alboransko)


2. UNUTRAŠNJA MORA - leže unutar kontinenata (npr. Baltičko more).

3. RUBNA MORA - nižu se dužrubova kontinenta (npr. Sjeverno, Beringovo, Kalifornijsko, Tasmansko more)


4. MEĐUOTOČNA MORA - mora koja su nizom otoka odvojena od oceana, a voda im je po kemijsko-fizičkim svojstvima slična vodi oceana (npr. Sulu, Celebsko, Javansko)


• bez obzira na geografsku raznolikost, morsko se prostranstvo odlikuje tijesnom povezanošću i jedinstvom svih dijelova u životnim zajednicama mora

• oceani i sporedna mora povezani su međusobno strujanjima, pa je ta ogromna masa vode u neprekidnom pokretu

• promet vode se odvija:1. u horizontalnom smjeru između raznih mora i

njihovih dijelova2. u vertikalnom od površine do najvećih dubina; što

rezultira jednakim ili vrlo sličnim kemijskim i fizičkim osobinama morske vode


Životni prostor u moru


Životni prostor u moru obuhvaća dva fizička elementa: • morsku vodu (pelagičko područje) • morsko dno (bentosko područje)


Podmorska topografija ima zajedničke osnovne karakteristike za sve oceane:

1. Kontinentska podina ili šelf2. Kontinentski slaz3. Duboko morsko dno ili abisalna ravnica4. Hadal


1. Kontinentska podina ili šelf je plitki pojas koji ide od obale do oko 200 m dubine uokolo kontinenata i otoka

• zauzima 7,9% morskog dna• prosječna širina oko 70 km (a varira od 1 km do 100 km)• značajno s ekološkog gledišta zbog prisutnosti najvećeg broja

morskih organizama• ekonomski važno, obuhvaća glavne zone ribolova


Nastanak kontinentske podine :

• erozijom obale pod utjecajem valova• donosom i akumulacijom sedimenata • pod utjecajem valova• otapanjem ledenjaka na kraju posljednje glacijacije,

koje je podiglo nivo mora za oko 100 m


2. Kontinentski slaz nalazi se na donjoj granici kontinentske podine, proteže se od 200 do 3000 metara dubine a ponegdje i dublje

• nagib kontinentskog slaza varira od 1 do 15%, ali može doseći i 45%

• predstavlja granicu u moru do kojeg dopiru talozi sa kopna


3. Duboko morsko dno ili abisalna ravnica zauzima najveći dio oceanskog prostranstva (75,8%) od 4000 m do 6000m


5. Hadal čine zavale, kotline i jarci velikih dubina od 7000 do 11000 metara koji presijecaju abisal i predstavljaju posebno životno područje


• Semba kotlina u Indijskom oceanu duboka 8000 m• kotlina Portorika u Atlantskom oceanu 9200 m• najbrojnije i najdublje su kotline u Tihom ocenu; Challenger kotlina 11 033 m u blizini Marjanskih otoka• u Jadranu Jabučka kotlina 1300m



Morska voda


Pelagijal se dijeli horizontalno na dvije provincije: neritičku i oceansku.


1.Neritička provincijaobuhvaća vode od obale do, uglavnom, zamišljene vertikalne plohe koja prolazi kroz izobatu od 200 m na kraju kontinentske podine

Vode neritičke provincije su:• relativno neprozirne• bogate tvarima u suspenziji zbog blizine kopna i

morskog dna• slabo prohodne za svjetlost• dosta su promjenjive u fizičko kemijskom pogledu, • velik je utjecaj rijeka, ledenjaka i sl.• lako dolazi do kruženja i obnavljanja mineralnih tvari

koje su potrebne biljnim organizmima za asimilaciju


2. Oceansku provinciju čine sve ostale vode


Vode oceanske provincije su:• prozirne su i plavkaste su boje - boja «pustinje»• su siromašne tvarima u suspenziji• prohodne za svjetlost• relativno su konstantne u fizičko kemijskom pogledu u

prostoru i vremenu i obično visokog saliniteta• količina planktona vrlo mala izuzev na mjestima

vertikalnog strujanja, jer se mineralne tvari teško obnavljaju u površinskim slojevima zbog velikih dubina


1. Epipelagička zonado 200 m dubine

2. Mezopelagička zonaod 200-1000m

3. Batipelagička zonaod 1000-4000 m

4. Abisopelagička zona4000-6000 m

5. Hadopelagička zonaispod 6000 m


Vertikalna podjela pelagičkog područja:

Podjela oceanske provincije prema Longhurst (1995):1. polarno područje (P)2. područje zapadnih vjetrova (W)3. područje pasata (T)


Morsko dno


• bentosko područje – obuhvaća morsko dno• morsko dno je životno područje za veliki broj

organizama koji čine bentos ili bental

• na morskom se dnu ekološki činioci manje mijenjaju nego u površinskim slojevima mora, a promjene uzrokuju samo pridnene struje

• sve ekološke čimbenike, koji se mijenjaju u ovisnosti o morskom dnu, nazivamo edafičkim čimbenicima

• morfologija (površinska struktura stijena i veličina čestica sedimenta) i kemijski sastav supstrata imaju posebno značenje za organizme koji žive na morskom dnu


Vertikalna podjela bentoskog područja:

a) Litoralni ili obalni sustav ili fital (prisustvo alga)1. Supralitoralna stepenica – zona prskanja mora 2.Mediolitoralna stepenica – zona plime i oseke 3. Infralitoralna stepenica – donja granica je

određena rastom fotofilnih alga i morskih cvjetnica (u Mediteranu na oko 15-20 m, u tropskim morima se granica do 80 m)

4. Cirkalitoralna stepenica – granica određena rastom scijafilnih vrsta alga


b) Dubinski ili profundalni sustav ili afital

5. Batijalna stepenica – obuhvaća kontinentalni slaz; donja granica je određena s donjom granicom rasprostranjenja cirkalitoralnih euribatnih vrsta

6. Abisalna stepenica7. Hadalna stepenica



a) litoralni ili obalni sustav b) dubinski ili profundalni sustav

Karakteristike morskog dna:• konfiguracija• dubina • kemijski sastav podloge koji se značajno mijenja s tipom dna

Podjela sedimenata prema veličini čestica (Wentworthovaskala):• STIJENA: >2 mm• PIJESAK: 62µm –1 mm• MULJ: 4 –31 µm• GLINA: <1.5 µm

Razlikujemo tri tipa dna: 1. čvrsto ili hridinasto2. pjeskovito3. pokretno ili muljevito


1. Hridinasto dno – na onim mjestima gdje je zbog jakog gibanja vode onemogućeno taloženje čestica

• ne prelazi područje šelfa• prisutna su uglavnom, samo na kontinentskoj podini, a izvan nje su

obično prekrivena sedimentom

• u biološkom pogledu svako čvrsto tijelo u moru poprima karakteristike kamenitog dna (otpad na dnu, potonuli brodovi,...)

• između većeg kamenja, u udubinama stijena, kao i u međuprostorima supstrata formiraju se mikrobiotopi s posve specifičnim mikroklimatskim uvjetima (svjetlost, hidrodinamizam, količina hranjivih čestica itd.)


Karakteristike biljaka i životinja koje žive na morskom dnu ovise o tipu dna na kojem žive - hridinasto dno


2. Pjeskovito dno sastoji se iz elemenata koji su rahlo združeni, pretežno silicijeve prirode

• taloženje se vrši u plitkoj vodi na podnožju obale, te pjeskovito dno ne prelazi šelf

• postoje prelazi između kamenitog i pjeskovitog dna npr. šljunčano


Organizmi koji žive na pjeskovitom dnu


3. Muljevito dno zauzima najveći dio i sastoji se od čestica manjih od 1/10 mm

• mnoge se pridnene životinje hrane gutajući sediment ili hvatajući organske čestice koje padaju odozgo

• mogućnost života na morskom dnu velikih dubina ovisi o količini sitnih čestica organske tvari koja pada s površine


Čestice se prema porijeklu dijele na: terigene i pelagičke

Terigeni sedimenti (38%) nastaju erozijom kopna i, a u more ih donose rijeke, ledenjaci ili valovi odronjavanjem obale

• talože se na kontinentskoj podini i kontinentalnom slazu te tvore pijesak plitkih voda, obalni mulj bogat silicijem i mulj dubljih područja crvene, zelene i plave boje koja ovisi o količini pojedinih komponenata

• 2/3 terigenog sedimenata sadrže mineralne čestice uglavnom silicijeve spojeve a samo mali postotak je organskog porijekla (nastaje raspadom koralja)


Pelagički sedimenti (62%) nalaze se dublje od kontinentskog slaza i sastoje se od finih čestica mulja različitog porijekla:

• do dubine od 6000 m ostaci uginulih organizama čine više od 30% težine sedimenata

• do 4000 m u sedimentu se nalaze karbonatni skeleti, a od 4000 do 6000 m na svim oceanskim dnima prevladavaju silicijevi skeleti (zbog povišenog hidrostatskog tlaka kalcijev karbonat se lako topi) -nazivaju se po onim organizmima čijih ostataka ima najviše: radiolarijski mulj, globigerinski mulj itd.

• ispod dubine od 6000 m količina organskog materijala je zanemariva i sedimenti su, uglavnom, anorganskog porijekla, kao što je npr. crvena glina koja prekriva 40% oceanskih površina na velikim dubinama


• u normalnim uvjetima pravilan raspored s obzirom na veličinu čestica od obale prema otvorenom moru: stjenovito tlo, pijesak, pa mulj.

• taloženje ili sedimentacija ovisi o dubini, veličini i količini čestica te brzini pridnenih struja

• u oceanskim dubinama relativno mala količina organskih tvari sa površine dospijeva na dno, a najveći dio uginulih organizama razgrade bakterije

• samo anorganski dio tijela može dospjeti do dna na većim dubinama, ovisno o brzini padanja i otpornosti prema otapanju u morskoj vodi - kalcijev je karbonat lako topiv u moru, pa će kućice krednjaka (Foraminifera) teže dospjeti do morskog dna od kremenih kućica zrakaša (Radiolaria)


Pitanja za ponavljanje

• Što su oceani? Koje vrste mora poznaješ?• Kako dijelimo životni prostor u moru?• Što je pelagijal i kako ga dijelimo? Koje su karakteristike

neritičke provincije? Koje su karakteristike oceanske provincije? Kako se vertikalno dijeli pelagijal? Podjela oceanske provincije prema Longhurst (1995)?

• Što je bentosko područje i kako njega dijelimo? Koja je najznačajnija stepenica bentoskog područja i zašto? Što su edafički čimbenici?

• O čemu ovise karakteristike biljaka i životinja koje žive na morskom dnu? Navedi tri tipa morskog dna i njihov raspored po stepenicama bentala?

• Kako se dijele čestice se prema porijeklu? O čemu ovisi taloženje ili sedimentacija? O čemu ovisi život organizama na velikim dubinama?


Izvori:• http://jadran.izor.hr/hr/nastava/solic/EKOLOGIJA%20MORA/

PREDAVANJA/03.%20PREGLED%20MORSKIH%20STANISTA.pdf

• http://www.britannica.com/EBchecked/topic/449062/pelagic-zone

• http://www.divediscover.whoi.edu/tectonics/pangea-animation.html

• http://faculty.mccfl.edu/rizkf/OCE1001/OCEnotes/chap11.htm

Documents

Ekologija Mora