OSNOVE EKOLOGIJE

VI

Ekologija biljnih zajednica

- Biljna zajednica ili fitocenoza je skup svih biljnih populacija koje se nalaze

na nekom staništu

Koliko veliko područje

može zauzimati neka

zajednica?

Koliko je zajednica

fiksno stanje u

vremenu i prostoru?

Frederic Clements (Plant Succession An Analysis of the Development of

Vegetation, 1916)

- On smatra da je klima glavni faktor koji utječe na pojavljivanje baš

određene vegetacije na nekom prostoru

- Biljna zajednica = nadorganizam; rađa se, raste, dostiže zrelost i umire;

organizmički koncept strukture biljnih zajednica

- Smatra da postoje klimaks zajednice koje savršeno odgovaraju klimi na

pojedinom staništu

Henry A. Gleason (The Structure and Development of the Plant

Association, 1917)

- Asocijaciju ne smatra organizmom, već prije svega slučajnošću (u

rasprostranjenju dijaspora, malim varijacijama u okolišu, razlikama u

abundaciji roditeljskih vrsta koje produciraju sjeme…)

- Individualistički koncept

- Smatra da postoji više od jednog faktora (klime) koji utječe na

ekološku sukcesiju

- Struktura zajednice je rezultat kontinuiranog djelovanja migracija i

selekcije individualnih vrsta na nekom biotopu

- Smatrao je da su biljne asocijacije manje strukturirane nego što je

Clementsova teorija

Josias Braun-Blanquet (Pflanzensoziologie, 1928)

- razvija metodu uzorkovanja biljnih zajednica, analize

podataka i imenovanja zajednica

- Zürich-Montpellier illi B-B škola: metodologija istraživanja

vegetacije

- Temeljena na Clementsovom organizmičkom konceptu

- Središnji interes: izgradnja hijerarhijskog klasifikacijskog

sistema analognog taksonomskom sistemu u taksonomiji

- Biljna sociologija = sintaksonomija = fitocenologija

(Pflanzensoziologie, Plant sociology)

- U Hrvatskoj vatreni zagovornici: Ivo Horvat i Stjepan Horvatić

- Postoje i druge škole/metodologije (Ruska škola, Američka

škola, Uppsalska škola)

Klasifikacija biljnih zajednica

- Osnovna jedinica u tom učenju je biljna asocijacija

- Sintaksonomi se međusobno razlikuju prema florističkom principu (sastavu vrsta)

- Za definiranje sintaksona nemaju sve vrste isto značenje pa tako postoje:

• karakteristične vrste

• stalne pratilice

• povremene pratilice

• slučajne vrste

- Karakteristične vrste i stalne (vjerne) pratilice čine karakterističnu kombinaciju vrsta prema kojoj se

sintakson definira

- Imena se obično izvode iz imena karakterističnih ili stalnih vrsta te se dodaju karakteristični nastavci

Sintakson Nastavci Primjer Takson

Subasocijacija - etosumGenisto elatae-Quercetum roboris

aceretosum tatariciPodvrsta

Asocijacija - etum Genisto elatae-Quercetum roboris Vrsta

Sveza - ion Alnion incanae Rod

Red - etalia Fagetalia sylvaticae Porodica

Razred - etea Querco-Fagetea Red

Hrast lužnjak

Žestilj

Velika žutilovka

1. Analitička faza – izrada fitocenoloških snimki

2. Sintetska faza – ujedinjavanje snimki sličnog flornog

sastava, izrada sintetskih tabela i određivanje stalnih i vjernih

vrsta

3. Sintaksonomska faza – klasifikacija u sintaksonomske

kategorije

Braun-Blanquet (Zϋrich-Montpellier) metodologija

- Fitocenološka snimka je popis svih vrsta na određenoj

plohi i kombinirane procjene njihove abundancije i

pokrovnosti

Originalna B-B skala

pokrovnosti

5 76-100 %

4 51-75 %

3 26-50 %

2 5-25 %

1 <5 % (brojne jedinke)

+ < 5 % (nekoliko jedinki)

Proširena B-B skalaBarkmann (1964)

r < 1 %, 1 jedinka

+ < 1 %, 2-5 jedinki

1 < 5 %, 6-50 jedinki

2m < 5 %, >50 jedinki

2a 5-15 %

2b 15-25 %

3 26-50 %

4 51-75 %

5 76-100 %

- Snimka se radi na homogenoj plohi koja

je nešto veća od površine minimalnog

areala

- Minimalni areal označava najmanju

površinu na kojoj se zajednica može

definirati

Izrada fitocenološke snimke

- Veličina minimalnog areala se određuje postupnim povećanjem površine te dodavanjem

vrsta koje se pri tome nađu, sve dok se povećanjem površine broj vrsta ne prestane (značajno)

povećavati

Vegetacijski tip Min. površina (m2)

Tropske kišne šume 10 000 – 150 000

Šume umjerene zone 200 – 900

Umjerene šume, prizemni sloj 20 – 200

Suhe i polusuhe livade 50 – 70

Ruderalne zajednice 10 – 40

Umjereno vlažne livade i vrištine 10 – 25

Mahovinske i lišajske zajednice 0,1 - 4

Broj snimke Tlo: r: 1 individuum

Datum +: 2-5 individua, P<5%

Lokalitet 1 6-50 individua, P<5%

Površina m2

2m: >50 individua, P<5%

MTB 2a: P 5-15%

Nadmorska visina Matična stijena: 2b: P 15-25%

Koordinate N 3: P 26-50%

E 4: P 51-75%

Ekspozicija Nagib: 5: P 76-100%

Pokrivenost % Napomena:

Sloj drveća %

Sloj grmlja %

Zeljasto bilje % Autor:

Vrsta Procjena Vrsta Procjena

1 30

2 31

3 32

4 33

5 34

6 35

7 36

8 37

9 38

10 39

11 40

Formular za izradu vegetacijske snimke

Dinamika vegetacije

Sukcesije

- su procesi u kojima se mijenja floristički sastav na jednom te istom staništu tijekom vremena

- Sindinamika je znanost koja se bavi dinamikom vegetacije

- Sukcesijska serija je dugotrajan niz različitih tipova vegetacije koji slijede jedan za drugim na

nekom staništu

- Sukcesijski stadij je jedan isječak iz serije koji se može jasno floristički i fizionomski ograničiti od

ostalog dijela serije

Otok Mljet - sukcesija

1) Primarne sukcesije

- Naseljavanje biljaka na potpuno

nenaseljeno tlo

- Npr. odroni kamenja, erupcije vulkana,

kamenolomi, povlačenje ledenjaka,

mjesta nasipavanja ili gradnje…

- Dijaspore dolaze iz okoline (često

donošenje sjemenki vjetrom, česti neofiti)

- Prvi skromni i nepotpuni biljni pokrov često

se ne može klasificirati po B-B

- Sastav i brojnost prvih populacija ovisi o

vremenskim prilikama, vremenu mirovanja

sjemenki, patogenim organizmima i dr., a

ne o konkurenciji drugih vrsta

Podjela sukcesija prema polaznoj točki od kuda sukcesija kreće

Primarna progresivna sukcesija

2) Sekundarna progresivna sukcesija

- spontano pretvaranje vegetacije na jednom staništu od nižeg k višem stupnju organizacije

- Za razliku od primarne sukcesije, ishodišna točka je neka već formirana zajednica

3) Sekundarna regresivna sukcesija

- kratkotrajni ili dugotrajni razvoj od kompleksnije(produktivnijeg) tipa vegetacije prema

jednostavnijem i manje produktivnom tipu vegetacije.

- Uzrok mogu biti katastrofe ili stalni negativni utjecaji (degradacija, degeneracija).

- Često je uzrokovana čovjekom

Ciklička sukcesija

Podjela sukcesija prema pravcu sukcesije

1. Progresivne

2. Regresivne

3. Cikličke

Klimaks je konačna faza u sukcesijskom nizu, a klimazonalna vegetacija je zajednica koja se razvija

pod dominantnim utjecajem klime nekog prostora.

Ukoliko neki ekološki faktor (npr. niski pH, redovite poplave…) nadjača klimu onda se takav stadij

naziva prirodni trajni stadij, a ukoliko je taj faktor čovjek (redovito paljenje, košnja…), stadij se naziva

antropogeni trajni stadij.

Vegetacija Hrvatske

- Prema klimatskim karakteristikama Hrvatska spada u šumsko područje;

- Prirodno potencijalna vegetacija predstavlja vegetaciju koja se na određenom prostoru nalazi

prvenstveno radi utjecaja klime (klimazonalna vegetacija), ali zbog i edafskih ili higričkih klimaksa, kao i

radi drugih faktora koji onemogućuju razvoj šumskih zajednica i stvaraju tzv. azonalne tipove vegetacije

(npr. točila, vegetacija stijena, planinske rudine, močvare itd.)

- Sekundarna (antropogena) vegetacija razvija se pod utjecajem ljudske djelatnosti (livade, pašnjaci,

korovna i ruderalna vegetacija…)

klimazonalna vegetacija Hrvatske su šume

Vegetacija Hrvatske

- Hrvatska spada u florno carstvo Holarktis

- Dvije biogeografske regije: Eurosibirsko-sjevernoamerička regija i Mediteranska regija

Vegetacija Hrvatske

- Prirodno potencijalna vegetacija Hrvatske je šuma (99%)

- Po flornom sastavu hrvatske šume su vrlo slične nekadašnjim

prašumama koje su rasle na ovom području

Antonić et al. (2000): Spatial distribution of major forest types in Croatia as a function of

macroclimate. Natura Croatica 9(1): 1-13

nizinske listopadne šume, poplavna područja i močvareprigorske listopadne šumegorske listopadne mezofilne šumevisokogorske miješane šumepretplaninske listopadne i crnogorične šumegorske listopadne termofilne šumemediteranske listopadne šumemediteranske miješane šumemediteranske vazdazelene šume

Realno stanje: šume zauzimaju oko 36% ukupne površine RH,

a 44 % kopnene površine

1. nizinske listopadne šume, poplavna područja i močvare

2. prigorske listopadne šume

3. gorske listopadne mezofilne šume

4. visokogorske miješane šume

5. pretplaninske listopadne i crnogorične šume

6. gorske listopadne termofilne šume

7. mediteranske listopadne šume

8. mediteranske miješane šume

9. mediteranske vazdazelene šume

a) Šume alepskog bora (Pinus halepensis)

- Stenomediteranska zona: najveći dio jadranskih otoka

južno od Kornata, a na kopnu područje južnije od Splita

- Najljepše šume alepskog bora nalaze se na otoku Mljetu,

te u Makarskom primorju, na Pelješcu, Hvaru, Korčuli,

Lastovu

- Alepski bor je pionirska vrsta drveta: tla s vrlo malo vode i

dubokim svega nekoliko centimetara (tlo u pukotinama

stijena i ispod kamenite površine dovoljno za njegov razvoj)

- Uz alepski bor rastu: divlja maslina (Olea oleaster), rogač

(Ceratonia siliqua), tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus

commumis), tetivika (Smilax aspera) i dr.

Mediteranska regija

b) Vazdazelene šume hrasta crnike (Quercus ilex)

- Eumediteranska zona - uski priobalni pojas Hrvatskog primorja

od zapadne Istre do Dubrovnika te većina jadranskih otoka

- Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete

- U prirodnom stanju šume su guste, tamne, teško prohodne, sa

specifičnom mikroklimom (vlažnija i hladnija od mikroklime

otvorenih prostora)

- Sloj prizemnog rašća je vrlo slabo razvijen, proljetnica također

nema

- Čest i crni jasen (Fraxinus ornus)

- Velik broj vrsta povijuša koje penjanjem uz drveće dolaze do

svjetla: bljušt (Tamus communis), tetivika (Smilax aspera),

zimzeleni broć (Rubia peregrina), sparožina (Asparagus

acutifolius).

Tetivika

Hrast crnika

Makija

• nije izražena slojevitost, visoka

nekoliko metara (prevladavaju

grmoliki oblici crnike, planike...)

• po sastavu se ne razlikuje od visoke

crnikove šume, već po strukturi i

izgledu

Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka do danas su šume hrasta

crnike očuvane na vrlo malim površinama (npr. Mljet, Rab -

šuma Dundo, Brijuni)

Najvećim dijelom šume su u degradacijskim stadijima; makija,

garig i kamenjar

Garig

• nastaje pašarenjem, sječom ili nekim drugim negativnim

utjecajem na makiju

• nisu gusto zarasli kao makije, isprekidani su zbog čega su

često i bez tla

• Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika

količina eteričnih ulja razlog su čestih požara

• pretežno otporne vrste poput bušina (Cistus sp.), brnistre

(Spartium junceum), velike crnjuše (Erica arborea)

Kamenjar

• krajnji degradacijski stadij

• nije suvislo obrasla vegetacijom te je zbog erozije uglavnom

bez tla

• najotpornije vrste, pionirske vrste koje su prilagođene na

najteže ekološke uvjete poput kadulje (Salvia officinalis),

smilja (Helichrysum italicum)…

1. nizinske listopadne šume, poplavna područja i močvare

2. prigorske listopadne šume

3. gorske listopadne mezofilne šume

4. visokogorske miješane šume

5. pretplaninske listopadne i crnogorične šume

6. gorske listopadne termofilne šume

7. mediteranske listopadne šume

8. mediteranske miješane šume

9. mediteranske vazdazelene šume

c) Listopadne termofilne šume

- Submediteranska zona - priobalni pojas sjevernog Hrvatskog

primorja, veći dio Istre, otoka Krka, Cresa, sjevernog dijela Ravnih

kotara i dio Dalmacije

- Temperature su niže, a količina padalina veća nego u zoni

crnikovih šuma

- Velike površine razvijene su obliku različitih degradacijskih stadija

zbog iskorištavanja ovih šuma za ogrjev ili dobivanja pašnjačkih

površina

- U novije doba na velikim površinama vidljiv je progresivni razvoj

vegetacije u pravcu šikare i konačno prave šume zbog

napuštanja stočarstva i prestanka korištenja drva kao glavnog

sredstva za ogrjev

- Šume medunca (Quercus pubescens) i bijelog graba

(Carpinus orientalis) u nižim područjima, a u višim medunac

(Quercus pubescens) i crni grab (Ostrya carpinifolia)

Hrast medunac

Bjelograbić

Crni grab

d) Šume bukve i šume bukve i jele južnog dijela

Hrvatske

- Područje dinarskih grebena do rijeke Kupe na sjeveru

- Zajednice na vapnencu, na različitim visinama

• primorska šuma bukve s jesenskom šašikom (Seslerio-

Fagetum): bukva, jesenska šašika (Sesleria autumnalis)

• šuma bukve i jele s mišjim uhom (Omphalodo-

Fagetum): mišje uho (Omphalodes verna), bukva

(Fagus sylvatica) i jela (Abies alba)

• pretplaninska šuma bukve (Ranunculo platanifolii-

Fagetum): bukva, platanastolisni žabnjak (Ranunculus

platanifolius)

Primorska šuma bukve s jesenskom šašikomEurosibirsko-sjevernoamerička regija

Šuma bukve i jele s mišjim uhom

- Karakterističan izgled zbog dugog zadržavanja snijega na kosom terenu

- Vidjet ćemo na terenu (Snježnik)

Pretplaninska bukova šuma

Edafski klimaks

- prirodni trajni stadij

• Luzulo-Fagetum – acidofilna

šuma bukve s bekicom: bukva,

bekica (Luzula luzuloides)

• Blechno-Abietum – acidofilna

šuma bukve s rebračom:

bukva, rebrača (Blechnum

spicant)

• Calamagrosti-Abietum – šuma

jele na kamenim blokovima

Bekica Rebrača

Za one koji žele znati više

e) Šume bora krivulja (Hyperico griesbachii-Pinetum

mugi)

- Gornja granica šumske vegetacije na dinarskim

planinama (iznad 1350 m nadmorske visine)

- Klima je umjereno hladna, količina oborina velika, a

utjecaj snijega i vjetra jak

- Iznad te zajednice dolaze planinske rudine

(travnjaci)

- Zajednica je razvijena je u obliku vrlo guste, gotovo

neprohodne šikare visoke do 2,5 m

- Neke od najčešćih vrsta su uz bor krivulj (Pinus mugo)

velelisna vrba (Salix appendiculata), klečica

(Juniperus nana), dlakavi sleč (Rhododendron

hirsutus), bijela čemerika (Veratrum album),

planinčica (Trolius europaeus)…

Bijeli grab Bukva i jela Smilje

Crni grab Brnistra Alepski bor Bukva

Bukva i šašika

PONAVLJANJE

Hvala na pozornosti!