Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet u Osijeku

Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost

O urevievu djelu Egloge aliti razgovori pastijerskiSeminarski rad iz Stare hrvatske knjievnosti, 2

Mentor: Ivana Pepi, prof. Student: Igor KretoniStudijska grupa: Hrvatski jezik i knjievnost i Povijest

Datum: 9. 5. 2013.1.

SADRAJ

1.Uvod22.Barok u hrvatskoj knjievnosti33.Ignjat urevi ivot i djelo54. Egloge aliti razgovori pastijerski (Pir Rumenke i Miljena; Ljubica. Egloga druga;Ljuvena zabava. Egloga III. ; Bijelka. Egloga etvrta. ; Lovorka. Egloga peta. ; Satiri.Egloga esta. ; ista Zagorka. Egloga sedma. ; Posjed vilinji. Egloga osmaNedospjena; Ekloga IX. Raklica)74.1.Sadraj74.1.1.Egloga I - Pir Rumenke i Miljena74.1.2.Egloga II - Ljubica84.1.3.Egloga III - Radmio i Raklica84.1.4.Egloga IV - Bijelka84.1.5.Egloga V - Lovorka94.1.6.Egloga VI - Satiri104.1.7.Egloga VII - ista Zagorka104.1.8.Egloga VIII - Posjed Vilinji114.1.9.Egloga IX - Raklica114.2.O djelu124.3.Povezanost s kominim poemama134.4.Stih155.Zakljuak166.Popis literature17

1. Uvod

U seminaru e biti rijei o djelu dubrovakog pisca Ignjata urevia: Egloge aliti razgovori pastijerski. Predstavit u pisca, njegov ivot i djelo, a prije toga u napisati neto o razdoblju u kojemu je isti stvarao: baroku. Proi u kroz sam sadraj djela, a onda analizirati neke njegove najvanije dijelove. Opisati pastoralnost u samome, povezati ga s hrvatskim kominim poemama te objasniti stih koji je pjesnik koristio.

2. Barok u hrvatskoj knjievnosti

Mletakim i turskim osvajanjima u petnaestom i esnaestom stoljeu, Hrvatska se nala u tekom poloaju. Takvo se stanje nije promijenilo ni u sedamnaestom stoljeu. Iako su se turski napadi smirivali, hrvatski je teritorij i dalje bio podijeljen na etiri podruja. I dalje je postojala razjedinjenost hrvatskog prostora. (Kombol, 1961: 213) Jedino je Dubrovnik ponovno uivao politiku slobodu jer je Turcima plaao ogroman danak, a to mu je ujedno omoguavalo razvoj trgovinu. (Franievi- velec- Bogii, 1974: 175) Sedamnaesto je stoljee stoljee crkvenih reformi koje su ostavile dubok trag i na duhovni ivot onodobnih Hrvata. To je razdoblje reformacije, koja je izrazito jako utjecala na hrvatski kulturno - knjievni ivot. Kao i u veem dijelu Europe tako je i u Hrvatskoj sedamnaesto stoljee donijelo neke novosti. Prije svega odnosilo se to na pojaan utjecaj crkve i ivahnost religioznog ivota. Dolazi do gradnje graevina u novom, baroknom stilu, katolike obojanosti pjesnitva te do izrazitoga djelovanja crkvenih redova, prvenstveno isusovaca i franjevaca. Oni su ti koji su najvie utjecali na obrazovanje mladih u Hrvatskoj otvarajui gimnazije. Temelj njihova obrazovanja je spoj kranske filozofije i humanistike obrazovanosti steene poznavanjem latinskog, klasinih pjesnika te govornitva. Na samom poetku sedamnaestog stoljea ve je u izrazitom djelovanju taj pouni rad isusovaca, nastaje vjerska obnova, to najbolje moe prikazati pouno- nabona knjievnost. Glavna je svrha te knjievnosti bila odgojiti ljude u katolikom duhu. To je i razdoblje sve veeg prevladavanja tokavtine. (Kombol, 1961: 214- 220) U talijanskoj knjievnost sedamnaestog stoljea prevladava vanjska blistavost, bujna rjeitost, okretnost u pisanju stihova, tenje za novim, neobinim. Poinje polako barok prodirati u knjievnost, ponajprije kao manirizam. U to vrijeme u Italiji knjievno djeluje pjesnik G. B. Marino. Poezija, ona ljubavna, postala je zaljubljenost u vanjske oblike enske ljepote. Osim ljubavne, izrazito vanu ulogu ima i religiozna lirika koja, u duhu obnovljenog katolicizma, istie motive smrti, govori o etirima posljednjim stvarima, istie prolaznost i nestalnost ljudskog ivota. (Kombol, 1961: 221) Upravo se tako dogaa i s hrvatskom pjesnitvom toga razdoblja. Naime i jezik naih pjesnika je bogat, izglaen i razvijen. Takav raskoni stil u knjievnost savreno je odgovarao crkvi. Uz kienost i bujnost baroknog stila, forme postaju konvencionalne, glavna zadaa pisca je ostaviti dobar dojam na itatelja. Velik dio nae knjievnosti itavog sedamnaestog stoljea u irem je smislu rijei praktino - pobonoga karaktera, ali sraunat na utilitarno djelovanje. (Franievi- velec- Bogii, 1974: 182) Kao i u renesansi glavnina knjievnih djela u baroku nastaje u Dalmaciji, prvenstveno u Dubrovniku. Kao najistaknutijeg knjievnika moemo istaknuti Ivana Gundulia. Osim njega istie se i Hvaranin Marin Gazaraovi sa svojim djelom Murat gusar. U Dubrovniku, na poetku esnaestog stoljea djeluje pjesnik Horacije Madibradi. Njegov neto mlai suvremenik Stjepo urevei je najpoznatiji po poemi Dervi. Tu takoer djeluju Paskoje Primojevi i Antun Krivonosovi. Osim njih treba spomenuti pjesnike Ivana Bunia Vuia i Ignjata urevia. (Kombol, 1962: 231- 236)

3. Ignjat urevi ivot i djelo

Ignjat (Niko) urevi (Ignazio Giorgi Bernardo, Injacio Gjorgi, ori), hrvatski je pjesnik i povjesniar (Dubrovnik, 13.veljae 1675. Dubrovnik, 21/22. sijenja. 1737.). Potomak jedne od deset dubrovakih graanskih obitelji koje su nakon potresa 1667. bile primljene meu vlastelu. Prvu izobrazbu stekao je u Dubrovniku u isusovakoj humanistikoj koli. Postavi punoljetan, uao je u Veliko vijee. (Kravar, 2000 : 205)Dubrovnik je iznenada napustio 1697. i u Rimu stupio u isusovaki red, gdje je proao novicijat i filozofski teaj. Tri godine predavao je u isusovakim kolegijima, meu ostalim i u Ilirskome kolegiju u Loretu. Godine 1705. istupio je iz reda i vratio se kui te sljedee godine uao u benediktinski red. Zbog nesuglasica s dubrovakom vladom 1710. bio je protjeran iz Dubrovnika, pa je otiao u Italiju. (Franievi, velec, Bogii, 1974 : 284) Od 1713. do 1728. ponovno je u rodnome gradu. Neko je vrijeme bio opat benediktinskoga samostana na Mljetu. Godine 1728. u Padovi je nadgledao tiskanje Uzdaha Mandalijene pokornice i Saltijera slovinskog, a 1731. vratio se u Dubrovnik. Umro je u samostanu sv. Jakova na Vinjici, gdje je i pokopan. (Novak, 1999 : 771)urevi je pisao na hrvatskome i latinskome. Opus mu je anrovski i tematski raznolik. Za ivota je tiskao barokni religiozni spjev Uzdasi Mandalijene pokornice, emu je dodao Razlike pjesni duhovne i djeloispravne (1728), prepjev sveukupnoga psaltira Saltijer slovinski (1729) i latinsku raspravu o brodolomu sv. Pavla na Mljetu (1730), koja je izazvala polemike reakcije. Od hrvatskih djela u rukopisu su ostali prozni ivot sv. Benedikta, rijedak primjer proze u starijoj hrv. knjievnosti, te zbirka Pjesni razlike, koju je urevi sam sredio. Ona sadri ljubavnu liriku, idilske sastavke naslovljene Egloge iliti razgovori pastijerski, dulje pripovjedne pjesme Razlike zgode nesrene ljubavi, nabonu liriku, pjesme na narodnu (Pjesni pirne iliti zainke, Za gutke), parodijski spjev Suze Marunkove, poetak drame Judita, prijevode basana i prepjeve s latinskoga i talijanskoga. Prevladavajui je stih osmerac, premda se pojavljuju i dvostruko rimovani dvanaesterac i neki folklorni metri. Uzdasi i ljubavna lirika, a neto manje i neki drugi sastavi, proeti su baroknim figuralnim ukrasom.(Novak, 1999: 774 -793)Zbirka latinskih pjesama Latinske pjesni razlike (Poetici lusus varii) takoer nije bila tiskana za urevieva ivota, a sadrava 162 pjesme, od kojih su 22 sastavljene kao uputa uenicima za pisanje. Na naslovnome listu pie da su nastale izmeu 1703. i 1708., ali ima pjesama koje se mogu datirati i prije toga razdoblja i nakon njega. Prema obliku urevi ih je podijelio na elegiae, heroica, odae i epigrammata. Veina sastava te zbirke religiozne je tematike, a osim njih zbirka sadrava i etiri metamorfoze ispjevane po ugledu na Ovidija, satirine epigrame, nastale uglavnom pod utjecajem Marcijala, nekoliko ljubavnih pjesama, prigodnice i pjesnike parafraze, preteito pod utjecajem Horacija i Marcijala. Zbirku karakteriziraju jezini i metriki eksperimenti te hipertrofirani, barokni ornatus. Biografskim djelom Vitae et carmina, u kojem je skupio ivotopise stotinjak ugl. dubrovakih pisaca, urevi stoji na poetku niza dubrovakih biobibliografa koji su prouavali knji. rad svojih sugraana. Nedovreni su ostali njegovi historiografski spisi na latinskome, u kojima je namjeravao dati svjetovnu i crkvenu povijest Ilirika. (Novak, 1999: 774-793)Prema ocjenama knjievne historiografije urevi zauzima visoko mjesto meu hrvatskim baroknim pjesnicima. Ujedno je i posljednji veliki pjesnik staroga Dubrovnika.

4. Egloge aliti razgovori pastijerski (Pir Rumenke i Miljena; Ljubica. Egloga druga;Ljuvena zabava. Egloga III. ; Bijelka. Egloga etvrta. ; Lovorka. Egloga peta. ; Satiri.Egloga esta. ; ista Zagorka. Egloga sedma. ; Posjed vilinji. Egloga osmaNedospjena; Ekloga IX. Raklica)

4.1. Sadraj

4.1.1. Egloga I - Pir Rumenke i MiljenaNa savreni proljetni dan bijae zaruke Rumenke, najljepe od vila i Miljena najboljeg od pastira. Pastiri i vile opjevavahu vjerenike, a slavni i mudri pastir Radmio govori svima neka se vesele i slave. : neg pomnimo da i u cvieturumene se stada bielai zeleni vienci opletuvolovima tvrda ela. (110)[footnoteRef:1] [1: Citirano prema urevi Ignjat. 1918. Egloge aliti razgovori pastijerski, Stari pisci hrvatski, Knjiga XXIV. , priredio M. Reetar, Zagreb. . Sve citate iz navedenog djela u seminaru donosim tako da na kraju citata u zagradu stavljam broj stranice na kojoj se citat nalazi.]

Vile pjevaju pjesme u ast vjerenika, a pastiri ih potiu na pjesmu, slavlje te zovu satire da sa svojim divljim tancima i pjesmama poaste pir. Satiri pjevaju i u pjesmi prvi govori brai neka pleu i nek se gozbe, drugi da im daju piti kako bi bolje pjevali, trei satir govori kako ne bi se trebali prederavati nego slaviti vilu za kojom ginu svi pastiri, etvrti kae ako je Radmio dobar zet pa bit e i on, Radmio vilu uzet e, a on e se pogostiti od plee, tako redom satiri pjevaju o prederavanju i opijanju, a zatim sedmi govori kako dolaze pirnici koji estitaju vjerenicima, daju im savjete za budui ivot, ele im puno ljubavi, Radmio uzima rije daje im blagoslov, eli im bogatsvo, nek se vole i da vila Miljenu i pod stare dane ostane lijepa.

4.1.2. Egloga II - LjubicaLjubica sjedi u gaju i ali se Mladjeni kako ju mori velika tuga, otac ju kao robinju za zlato prodao, oteo Tratorku i obeao Brtenku bogatu. Mladjena joj govori kako je ona najljepa, no mudar je onaj tko cijeni zlato, u blagu je sve, no Ljubica ne razumije sto joj Mladjena eli rei. Mladjena joj objanjava kako onog tko je bogat se mora ljubiti, no te rijei vrijeaju Ljubicu koja govori Mladjeni zar bi ona trebala na temelju zlata svoga ljubavnika vjerna ostaviti. Mladjena ju pokuava uvjeriti da nema te ljubavi bez zlata, navodi joj kako je sam bog Jove zlatom se udvarao Danai. Ljubicu ne zanim to to joj Mladjena ima za rei i kae da su joj starost i bijes zamraili um i navodi joj kako je rajski puk uivao u ljubavi bez da su znali to je zlato, nadalje pria o kreposnoj ljubavi i ljubavnicima koji blago ne ele, kae kako enidbu ljudi za trgovinu uzee. Ljubica odbija posluati nalog oca jer joj sveta vjernost prema Tratorku to brani, na to joj Mladjena govori da to nije ljubav, da se ona zaljubila u njegovu ljepotu, no Ljubica se ne da i kaze kako ona voli Tratorkovo srce koje ju vjerno ljubi. Mladjena ju razumije no govori joj kako ju tako oekuje samo tuga nespojok da joj je bolje da poe za Brtanka. Ljubica prijeti smru no Mladjena joj govori da su to prazne prijetnje. Ljubica se umiri i poe kui, no otac uvidjevi njen nemir se smiluje i pusti ju Tratorku.

4.1.3. Egloga III Ljuvena zabavaNo, kradom zdrueni Raklica i Radmio izjavljuju jedno drugom uzajamnu ljubav, ljube se, Raklica izjavljuje kako ivi Radmiu u dui i da ju u krilu s razbludnim draima cjeliva. On nju cjeliva i govori joj da i ona njega cjeliva usnama. Raklica mu daje lice svoje i usta svoja koja veselo na ljuveni poziv hode. Dalje se tako oni ljube i cjelivaju u noi dok ih zora nije rastavila.

4.1.4. Egloga IV - BijelkaSatir Medvjedko u umi i govori neka nejgova gospoja uje vapaj planih dipli njegovih. Bijelka lijepa za kojom mu srce boli i pee, mir mu je oduzela. Izjavljuje joj nek se odmori u njegovoj kuici koju je izgradio da uhodi lopove to mu stado more na svjeoj slami, no nije slama nje dostojna, on e joj biti madrac, kako bi ona u njemu vidjela ovjeka poeljao se, obrijao, umio se. Najljepi je meu seljanima, hvali svoju tvrdu kou, svoja iroka ramena, svoju snagu, on je i pjesnik, ima moan glas koji po planinama odjekuje. Moli ju da mu se ukae da ga misli ne more. Gledaj ove tvrde boke,plei viteke i ramena,prsi okote i iroke,kieh bi udorcom pukla stiena. (130)U njegovoj prii sretoe ga seljanke i upitahu to ga je prestravilo? Kakva neman? Kakve ari, kletve? On im odgovara da nisu kletve niti ita tako, ljubav ga je gorko ujela i dotukla ga. Smrt mu se gotovi, neka ureu u brijest Medvjedko poginu zbog Bijelke, vile. Vile nema, nee doi dati mu lijeka, alje vranu neka odnese njegov pla ljubljenoj zlobnici da joj kae da pred nju hrli elei umrijeti za nju i tako stoji na klisuri.

4.1.5. Egloga V - LovorkaLjubdrag eli smrt, njegova vila ga prevarila i on vene, gasne, blijedi. Prilazi mu zelenko i upita ga to mu se zbilo kakva nesrea ga snae? Vie nije tako rumen to je bio. Ljubdrag je tako tuan i nikakav zbog Lovorke, govori kako je u vile srce zvijeri, njegova vila je otila Radmilu i odnijela njegov ivot sa sobom govori Zelenku da kad vidi prijatelje zajednike da im kae: tuni Ljubdrag va je umro nevjerna ga vila umori. Zelenko prestravljen Ljubdragovim ponaanjem mu govori kako zna da nema lijeka toj boli, ali da bude mudar i izbaci Lovorku iz srca. Ljubdrag je i dalje nikakav, ne ivi mu se, on e navijeke biti vjeran Lovorki, neka ga bolest satre to bi mu bilo drae od ivota. Zelenko ali to prije nije naiao da pomogne Ljubdragu i nudi mu se da mu bude drug u kojem e nai kraj tuzi. Ljubdrag se prisjea trenutaka s Lovorkom kad nije poznavao sladost koja je u ljubljenju ljubljen biti na to mu Zelenko odgovara da je svaki poetak ljubavi sladak, no ubrzo se uvidi da se nevjera u vjeri krije. Nadalje Ljubdrag se prisjea kako se jednom odmarao od lova u spilji i ugledao kako Lovorku nagu zmaj proganja, ona se sakrila kod njega u spilji a on kad ju je vidio tako lijepu se oskolio izaao van i pogodio zmaja strijelom svojom natjeravi ga u bijeg, vrati se Lovrki i preda joj svoj ivot, njoj je bilo neugodno pred njim tako gola biti i osjeala se uvrijeenom, no odmah joj se Ljubdrag ispriao i ponudio se za kaznu da ga ustrijeli strijelom koja ju spasila od zmaja, govori joj kako e ju sluiti, cjelivati, ljubiti, dvoriti na to se ona razveseli i odlui da e biti njegov. Nakon toga on i dalje tuguje dok ga nije njegova bolest smorila i nije pao Zelenku u skute.

4.1.6. Egloga VI - SatiriVuaj ugleda Medana samog u gori i upita ga uhodi li gladan ovce? Na to sve Medan naljutio i odgovara Vuaju, a je li? Znam da i ti sanja Miljenkove obore i kako mu dere ovce do jutra. Tako oni zapojednu svau i ponu se natjecati koji je vrjedniji od drugog, jai, ljepi, usporeuju se prema svojim ljubavima vilama Raklicom(Vuaj) i Danicom(Medan) kako ih one zadirkivaju ali ipak ih vole. Zadaju si neke zagonetke na koje su odgovori mjesec odnosno sunce. Vuaj izaziva Medana na dvoboj u pjevanju to Medan prihvaa i govori mu da vadi diple. Naizmjence pjevaju: Vuaj o svojoj Raklici (bez nje su mu dani mrki, med gorak, kad je gnjevna ona ga psuje ali se i osmjehuje) Medan o Danici (kad ne vidi sunce svoje, njegov plam se mrzne, Danica od njega bjei ali se skriva tamo gdje on zna gdje je). I tako njihovu pjesmu ue vile pa im se smijae glasno da ih satiri uju pa pou u bijeg od njih u elji da ih ovi stignu.

4.1.7. Egloga VII - ista ZagorkaU gaju zelnu mati posjeda Zagorko i govori joj kako bi joj bilo vrijeme da se udaje. Zagorka joj odgovara da ju ne moe prinuditi na udaju jer njoj je rae ista uivati u svijetu. Mati joj govori kako je ljepe u radosti kuati slast razblude, da posred krila svog vjerenika dragog bude. Tako se njih dvije nateu svaka iznosei svoje argumente i na kraju Zagorka govori kako je vidjela silne vile kako kraj jezera plau zbog svojih mueva, kako zavre kao robinje, ugl. Sloboda joj je predraga, istoa vrjednija od zlata, eli ivjeti ista. prie k njoj Tratorko ki je eli,a ona stupaj svoj jak vihor odieli. (163)

4.1.8. Egloga VIII - Posjed VilinjiDubravka govori svojim drugama vilama, da zaigraju igru u kojoj e svaka biti jedan cvijet, i kad netko izusti ime tog cvijeta ona koja je taj cvijet se mora javiti i rei jedan drugi cvijet. Ljubica osta ljubica, Miljena-ruica, Zorka-ljubdrag, Tratorka-emin, Koraljka-lier, a ona e biti neven. Igrale se tako one i prva pogrijei Miljena i bude primorana dati zlatan vijenac, zatim pogrijei i da zlatne strijele, zatim Koraljka i da zlatan luk, pa Tratorka i da koprenac, i konacno Ljubica i da ogrljaj. Kad su zavrile igru Dubravka kae Koraljki da ako eli povratiti svoj luk da mora vile cjelivati 3 puta vise nego svoga dragoga, to ona prihvati ali nevoljko, Tratorka mora 3 pjesme recitirati, Miljena 3 zagonetke upitati, a Ljubica i Zorka moraju odglumit zaljubljenog pastira i vilu. Onda Miljena upita da mogu zaviti ljubav u neto to bi to bilo pa odgovaraju: Koraljka kae da bi to bio cvijet, Tratorka kae drae hude i prike, Ljubica u crnu koprenu, Zorka u zlato, Dubravka u gvozdje, Miljena ni u to ne bi zavila. Tratorka pita kime bi se bog enio: Ljubica odgovara djevojicom, Koraljka udovicom, Miljena usidjelicom, Dubravka bilo kakvom enom, Zorka vilom, a Tratorka kae njome. Zorka pita kakve bi mu darove poslale na pir: Ljubica odgovara zrcalo, Miljena krunu, Dubravka med, Koraljka srce, Zorka sve to ima.

4.1.9. Egloga IX - RaklicaMedvjetko se nalazi na planditu gdje u svome monologu govori kako voli Raklicu koja se ne obazire na njega. Govori kako ne ugrabi smrtna sablja ivot tako, ni korablja ne oslabi pod udarcima vjetra kao to je njega ranio njezin pogled. Navodi kako kada ona pie iglom platna, igla je njemu zlatna strijela, ona lijepo pjeva. Kada ona uzdahne smrt mu udahne, dan mu se smrkne. Medvjetko eli primirje, pita se kada e doi kraj njegovoj patnji. Obraa joj se govorei da ljubi onoga tko nju ljubi. Egloga zavrava rijeima : Slijedila bi pjesni i suzejo od boli svijes mu slabada na njegov glas ne uzeprobuena skvrat aba. (315)

4.2. O djelu

Egloge Ignjata urevia moemo svrstati u nekoliko skupina te ih kao takve moemo i razliito promatrati. Preciznije ih moemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu spadaju tzv. prave i iste ekloge u iji je cilj doarati pojedinosti iz poznatog pastoralno idilinog svijeta. U njima jo uvijek prevladava klasini pastoralni ugoaj zaljubljenih i ueenih pastira, eznutljivih ljubavnika, ljuvenijeh zabava i razgovora, gospoja ijoj se ljepoti udvara sred slatkoga perivoja i diklice koje ujedno skupljene igraju se veselo i razgovaraju. (Bogii, 1989 : 145) Ugoaj ovih ekloga je u duhu nove marinistiko arkadijske poezije plandovanja te u tu skupinu ubrajamo Eklogu I. (Pir Rumenke i Miljena), Eklogu III. (Ljuvena zabava), Eklogu V. (Lovorka) i Eklogu VIII. (Posjed vilinji). U drugu skupinu pripadaju ekloge u kojima je taj oblik preuzet da bi se izrazilo neto iz obinog ivota. urevi ili nastoji iskazati vlastiti stav o nekoj ivotnoj pojavi ili dovesti u sredite panje neku svakodnevnu pojavu i iznijeti je na vidjelo pomou pastoralnoga. Ovdje pripadaju Ekloga II. (Ljubica) i Ekloga VII. (ista Zagorka). Treu skupinu ine ekloge kojima je cilj izazvati smijeh, a sam oblik ekloge upotrebljen je kao parodija na neku pojavu. U tu skupinu ubrajamo Eklogu IV. (Bijelka) i Eklogu IX. (Raklica) (Bogii, 1989 : 146) Kod urevia je vrlo dobro istaknuto poznavanje njegovih prethodnika. Pa tako u djelu moemo vidjeti utjecaj Gundulievih pastirskih prepiranja, zatim citiranje Bunievih pastirskih monologa i dijaloga (Medvjetko kao potomak Bunieva Gortaka), kao i utjecaj Dore Dria i Mavra Vetranovia. (Novak, 1999 : 790) Po prvi se put u prostoru hrvatske pastorale javlja racionalni i geometrijski raspored suprotstavljenih energija. U urevievim eklogama se ne govori izravno o slobodi, a Dubrava vie nije sadraj, nego forma. Ona je svedena na geometrijski raspored suprotstavljenih pastoralnih sastavnica, na sklad viega mitolokog i nieg pastirskog tematskog sloja, na harmoniju iz koje su otjerani svi dotadanji za pastoralu uobiajeni ideologemi. ( Novak, 1999 : 791 ) Pastoralni elementi su lako vidljivi u opisima prostora u kojima se radnja odvija te u samim likovima koji su glavni vritelji iste. To su uglavnom vile, pastiri, satiri, te skupovi istih. Ali zanimljiv je nain na koji urevi rasporeuje likove. Pa tako nailazimo na ekloge gdje razgovor vode dvoje likova (Ekloga III.) i taj oblik je najblii pastorali, ali osim toga imamo ekloge gdje se radnja vrti oko vie likova (Ekloga I.), te takoer ekloge u kojima Medvjedko sam iznosi sadraj radnje. (Bogii, 1989: 147)4.3. Povezanost s kominim poemama

Osobine hrvatskih kominih poema su da se redovito udvara lik kojemu to ne prilii i to na smijean nain. Zatim najvei broj kominih efekata proizlazi iz junakova opisa drage i njezine okrutnosti. Na kraju, okoli je takoer vrlo vaan u kominosti jer junaci pozivaju svoju dragu u okolinu koju smatraju bliskom i svojom.(Pavlii, 1979: 141 143) urevieve Egloga IV. i Egloga IX. parodija su ljubavne lirike. U Eglogi IV. Medvjetko se udvara Bijelki na smijean nain tako da navodi svoje vrline, umjesto da hvali njezinu ljepotu: Gledaj ove tvrde boke,plei viteke i ramena,prsi okote i iroke,kieh bi udorcom pukla stiena. (130)Drugi element kominih poema vidimo u tome kada Medvjedko pokazuje njezinu okrutnost govorei da se ak i zvijeri i ptice vole, a samo je ona okrutna: Eto igre na ljuvenezvier i ptica svaka hrli,a ma draga nee meneni da ljubi, ni da grli. (132) Kominost okolia pronalazimo kada Medvjedko poziva vilu da poine na mjestu koje je on sagradio od slame: Sred skrovna toga mistaza lonice sve je spravno,trstje i s ukom slama ista,ku nanesoh nejma davno. (129) U Eglogi IX. prvi element kominih poema vidljiv je kada Medvjetko govori o svojoj ljubavi navodei: ne ugrablja smrtna sabljaivot tako sred zamaha,ni korablja tako oslabljapod udorcim vjetra plaha.(313)Zatim navodi da je ona toliko okrutna da kada uzdahne smrt mu udahne: Ako uzdahne ali mahnetkoga sebi tvoja ljepos,smrt mi udahne, s koje sahnemom ivotu svaka krepos.(314)Posljednji element kominih poema vidljiv je u tome to se Medvjetko nalazi na planditu:U ono doba kad goditudrpi srce lav ognjeni,isparenu na planditusto'e volovi privareni,gdi injae male vijencemutnu viru dubje rijetko,sred pripekle dubja sjencepopijevae mlad Medvjetko.(313)

4.4. Stih

Osim ostalih promjena, u baroku je dolo i do promjene stiha pa je tako dvostruko rimovani dvanaesterac kao vodei stih postupno zamijenjen osmercem, a osmerac je izabran zato jer se on doimao kao stih koji je elastian i podloan promjenama te ujedno i kao stih koji iza sebe ve ima nekakvu tradiciju. (Pavlii, 1995 : 19) Osmerac se koristio jer je stari stih postao predvidiv i dosadan, a pjesnici su eljeli privui publiku, pa su u skladu s baroknom originalnou poeli uvoditi osmerce. Meu svim stihovima koje je urevi napisao najvie ima osmercaca, koji su sloeni ili u katrene ili u sestine, a puno rjee u distihe. Dvostruko rimovani dvanaesterac je u urevia vrlo rijedak. urevi vidi dvostruko rimovani dvanaesterac kao stih kojemu je glavna karakteristika njegova starost, a onda i njegova uporaba u djelima koja se vie ne smatraju modernima. U njegovim je oima, dakle, dvostruko rimovani dvanaesterac arhaina pojava, koja pri svojoj upotrebi tu arhainost i sugerira. ( Pavlii, 1995 : 157 ) U njegovoj je versifikacija naglaena oslonjenost na domau tradiciju. U Eglogama aliti razgovorima pastijerskim prevladava osmerac u katrenu, ali urevi ponekad upotrebljava i dvanaesterac pa i strofe sastavljene od razliitog broja stihova. Njemu je, kao i Gunduliu, dvanaesterac sluio kao obini, informativni medij koji e najaviti pjevne dionice, predstavljene najee u prikladnijem osmercu. ( Bogii, 1989 : 147 ) urevi se sluio i metrikim eksperimentom, a to je najizrazitije u Eglogi VII. U njoj se javljaju osmeraki katreni abcb i esteraki katreni i strofe od pet stihova nainjene od osmeraca i etveraca ( s rimom aabcb )

5. Zakljuak

Ignjat urevi jedan je od posljednjih znaajnijih pjesnika staroga Dubrovnika. Njegov je znaaj u tome to u hrvatsku pastoralu uvodi neto novo, spajanjem obiljeja izvorne pastorale s obiljejima baroka. On je onaj koji je u hrvatsku liriku toga doba donio ideju o prirodnosti koja nije drugo nego umjetnost, koja je sloboda da se iz zbilje zahvaa u kategorijama njezine samorazumljive itljivosti. (Novak, 1999 : 792 ) urevi je stvarao na graninoj poziciji te je stoga vrlo zanimljiva i njegova metrinost u kojoj se usuuje eksperimentirati. ( Pavlii, 1995 : 143 ) urevi svojim Eglogama pokazuje oslonjenost na domau tradiciju u versifikaciji, u obliku i stihu. ( Bogii, 1989 : 146)

6. Popis literature

1. Bogii, Rafo, 1989. Hrvatska pastorala, pogl. III. Sedamnaesto stoljee, Zagreb.2. Kombol, Mihovil, 1961. Povijest hrvatske knjievnosti do Narodnog preporoda, Zagreb.3. Kravar Zoran 2000. u Leksikon hrvatskih pisaca, urednici : Falievac Dunja, Nemec Kreimir, Novakovi Darko, Zagreb.4. Novak, Slobodan Prosperov, 1999. Povijest hrvatske knjievnosti. Od Gundulieva poroda od tmine do Kaieva Razgovora ugodnoda naroda slovinskoga iz 1756., III. Knjiga, Zagreb.5. Pavlii, Pavao, 1995. Barokni stih u Dubrovniku, Dubrovnik.6. Pavlii, Pavao, 1979. Parodijski aspekti baroknih kominih poema, u: Rasprave o hrvatskoj baroknoj knjievnosti, Split.7. velec, Franjo, 1974. Hrvatska knjievnost sedamnaestog stoljea, u: Franievi, Marin velec, Franjo Bogii, Rafo, 1974. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 3 Od renesanse do prosvjetiteljstva, Zagreb. 8. ori, Ignjat, 1918, Egloge aliti razgovori pastijerski ( Pir Rumenke i Miljena; Ljubica. Egloga druga; Ljuvena zabava. Egloga III. ; Bijelka. Egloga etvrta. ; Lovorka. Egloga peta. ; Satiri. Egloga esta. ; ista Zagorka. Egloga sedma. ; Posjed vilinji. Egloga osma nedospjena; Ekloga IX. Raklica), u; Djela Inacia Gorgi ( Ignata oria ), Stari pisci hrvatski, Knjiga XXIV. , Zagreb.18