Edukacijska psihologija = disciplina psihologije koja se bavi proučavanjem mišljenja i

ponašanja povezanih s načinom učenja i poučavanja, posebno u školskim uvjetima.

Edukacijska psihologija osigurava znanstvene spoznaje o čimbenicima koji utječu na

proces poučavanja: spoznaje o principima učenja i njihovoj primjeni u konkretnim

situacijama, čimbenicima koji utječu na proces učenja kao što su individualne razlike,

socijalna atmosfera, disciplina, te načinima evaluacije rezultata poučavanja.

Poučavanje – proces donošenja odluka

Poučavanje i učenje su povezani, ali samostalni procesi. Poučavanje nekad vodi do učenja, ali

ne uvijek. Poučavanje = sistem akcija za poticanje učenja

Poučavanje nije jednostavna primjena stečenog znanja, već složena aktivnost rješavanja

problema (konstruktivističko stajalište).

Osoba nije pasivna u akumuliranju znanja, već aktivno konstruira značenje onoga što uči na

temelju prethodnog znanja i specifičnih kontekstualnih informacija.

Neke odluke nastavnik može promišljeno donijeti, ali većinu odluka donosi neposredno u

interakciji s učenicima.

Komponente procesa učenje-poučavanje

Model procesa poučavanja (Hunter, 1971) – u bilj

Jedna od najvažnijih odluka koje nastavnik donosi jest cilj poučavanja, tj. što želi da

bude naučeno. Nastavnikovo poznavanje sadržaja, njegova sposobnost određivanja što učenici

već znaju o tome, znanje o tome što učenici trebaju učiniti da bi naučili predviđeni sadržaj

utječu na odlučivanje o cilju poučavanja.

Druga komonenta jesu metode poučavanja. Čimbenici koji utječu na izbor metoda

poučavanja su teorije učenja, individualne razlike među učenicima i ponašanje nastavnika.

Teorija učenja koju primarno prihvaća nastavnik značajno određuje njegovo ponašanje i izbor

metoda poučavanja. Ponašanje nastavnika također treba modificirati uvažavajući individualne

razlike u sposobnostima, ličnosti i motivaciji učenika.

Na ovaj proces izravno utječe interpersonalna komunikacija tj. socijalna dinamika u

grupi.

Evaluacija napredovanja također izravno utječe na proces učenje-poučavanje, iako se

mainfestira u svim fazama poučavanja, od planiranja, preko poučavanja do eksplicitne

primjene.

1

TEORIJE UČENJA

Učenje = proces u kojem organizam mijenja svoje ponašanje kao rezultat iskustva

= svaka relativno trajna promjena u ponašanju ili znanju prouzrokovana određenom

interakcijom ili skupom interakcija s okolinom

Dvije karakteristike učenja: 1. relativno trajna promjena

2. promjena u ponašanju mora proizaći iz interakcije s okolinom

da bi bila smatrana učenjem

Učenje ne uključuje promjene nastale zbog instikata ili sazrijevanja na koje nitko ne

može utjecati.

Instinktivna ponašanja su urođena ponašanja zajednička svim članovima vrste čija je

svrha zadovoljenje potreba. Često su instinktivna ponašanja izmijenjena učenjem, npr.

hranjenje je instinktivno ponašanje, ali je način na koji se hranimo i izbor hrane naučen.

Sazrijevanje – relativno trajne promjene u fizičkom rastu nastale zbog urođenih,

genetskih određenja. Ponekad je teško razlučiti sazrijevanje od učenja jer mogu doprinositi

istim promejnama u ponašanju, npr. dijete u drugom razredu može duže mirno sjediti u klupi

nego prvaš što je djelomično uzrokovano sazrijevanjem pažnje, a djelomično učenjem

proizašlim iz svakodnevnog sjedenja u klupi.

Dvije grupe torija učenja: biheviorističke i kognitivne teorije.

Biheviorističke teorije naglašavaju što osoba čini. Istražuju promjene u ponašanju koje

se mogu opažati, a ignoriraju/minimaliziraju internalne procese koji su u osnovi promjena

ponašanja. Sadržaj biheviorističkih teorija je učenje ponašanja i emocionalnih reakcija.

Kognitivne teorije istražuju internalne mentalne procese koji se odvijaju za vrijeme

učenja. Sadržaj kognitivnih teorija jest znanje: kako se stječe, uskladištava i upotrebljava.

Učenje uvijek uključuje obje komponente – kogniciju i manifestaciju promjena

ponašanja.

Svi nastavnici imaju uvjerenja ili teorije o učenju koje određuju njihovo ponašanje u

poučavanju. Nastavnici koji prihvaćaju bihevioristička shvaćanja pretpostavljaju da su

ponašanja učenika reakcije na prošlu ili sadašnju okolinu i da su sva ponašanja naučena. Pa je

zadatak nastavnika stvoriti okolinu u kojoj će poticati poželjno ponašanje učenika.

Kognitivistički usmjereni nastavnici vjeruju da nastavnik može biti efikasniji ako zna

što učenici već znaju i kako razmišljaju za vrijeme poučavanja. Poučavati treba tako da se

potiču procesi učenja i strategije pamćenja – kako učiti, pamtiti, razmišljati, sebe motivirati.

2

BIHEVIORISTIČKA SHVAĆANJA UČENJA

Klasično uvjetovanje

Sastoji se od uparivanja podražaja koji je originalno neutralan s podražajem koji

proizvodi reakciju. Nakon jednog ili više uparivanja prethodno neutralan podražaj izaziva

reakciju – tada kažemo da se dogodilo klasično uvjetovanje.

Ivan Pavlov – da bi došlo do klasičnog uvjetovanja potrebno je postojanje refleksa.

Pas refleksno luči slinu na hranu. Hrana – BP....lučenje sline – BR. Prethodno

neutralan podražaj – zvuk – naziva se uvjetovan podražaj, a reakcija se naziva

uvjetovana reakcija koja je vrlo slična ali ne i ista bezuvjetnoj reakciji.

Emocionalno uvjetovanje

npr. osmijeh, zagrljaj i lijepa riječ učiteljice – BP za dijete, osjećaj ugode – BR....učiteljica,

škola (prethodno neutralni podražaji) – UP, ugoda – UR

vikanje, vrijeđanje nastavnika – BP, strah – BR...nastavnik, škola – UP, strah – UR

Ispitna anksioznost – snažna reakcija straha izazvana uvjetovanim podražajima – najavom

ispitivanja ili ispitivanjem

Verbalno uvjetovanje – klasično uvjetovanje u kojem glavnu ulogu podražaja ima verbalni

podražaj....npr. nepoznata osoba nam postane simpatična jer nosi ime neke nama simpatične

osobe (BP – ime...BR – simpatična osoba......UP – nepoznata osoba....UR – simpatična osoba)

Generalizacija podražaja – javljanje naučene reakcije i kod podražaja koji su slični

originalnom....npr. dijete koje se boji matematike može reagirati strahom i na fiziku jer se i u

tom predmetu traži računanje

Diskriminacija podražaja – ako izostane reakcija na podražaj različit od originalnog...npr.

djeca reagiraju strahom samo na one osobe s kojima su imala neugodno iskustvo

Gašenje (ekstinkcija) – ako se, nakon što je uvjetovana reakcija naučena, uzastopno više puta

ponovi uvjetovani podražaj bez bezuvjetnog, naučena reakcija će slabiti ili nestati

3

Učenje dodira

Promjene u ponašanju su posljedica istovremenoga javljanja dvaju podražaja, pa novi

podražaj stječe snagu izazivanja iste reakcije kao i poznati podražaj.

Npr. kod učenja stranog jezika – ponavljano viđenje nepoznate riječi iz stranog jezika

može imati za posljedicu pamćenje stranog naziva i njegova značenja

Najčešće je potrebno ponavljano uparivanje podražaja da bi došlo do promjene u

ponašanju, ali ponekad je dovoljno jedno uparivanje.

U školi....dril – višestruko doslovno ponavljanje sadržaja

Dril je dosadan i zato ga djeca odbijaju, ali neke sadržaje djeca ne mogu naučiti

drugačije nego ponavljanjem podražaja, npr. učenje tablice množenja. Da bi se umanjila

dosada ovog učenja, korisno je stvoriti situaciju učenja koja će učenje učiniti zanimljivijim,

npr. učenje kroz igru, nagrađivanje i dr.

Operantno uvjetovanje

Oblik učenja koji uključuje manipuliranje posljedicama nakon reakcije tako da se

povećava ili smanjuje vjerojatnost te reakcije.

Manipuliranje posljedicama vrši se upotrebom potkrepljenja. Potkrepljenje je sve ono što

povećava vjerojatnost ponovnog javljanja reakcije.

Reakciju kontrolira diskriminativni podražaj – znak da potkrepljenje jest ili nije

dostupno. Diskriminativni podražaj može povećati vjerojatnost da se operant dogodi, a da

direktno ne izaziva reakciju....npr. nastavnik je važan diskriminativni podražaj u školi jer on

označava da su u njegovoj prisutnosti dostupna različita potkrepljenja. Učenici znaju da ih on

može pohvaliti, ocijeniti ili kritizirati. Zato učenici emitiraju ponašanja na koja nastavnik

reagira pozitivno ili negativno. I drugačije se ponašaju kad njega, nastavnika, nema.

Vrste potkrepljenja

Reakciju može jačati pozitivno ili negativno potkrepljenje.

Javljanje pozitivnog potkrepljenja nakon reakcije povećava vjerojatnost da se reakcija

ponovno javi. Pozitivno potkrepljenje – nagrada, međutim posljedice koje djeluju kao

pozitivna potkrepljenja nisu uvijek nagrađujuća. Nastavnikova pohvala je efikasno

potkrepljenje za većinu djece, ali za dijete kojem nije stalo do toga što nastavnik misli

pohvala ne djeluje potkrepljujuće – treba utvrditi što je potkrepljujuće za pojedinog učenika.

4

Negativno potkrepljenje – uklanjanje ili izostanak određenog neugodnog (averzivnog)

podražaja povećava vjerojatnost da se reakcija ponovno javi. Npr. učenik mirno sjedi u klupi

i time izbjegava nastavnikovo prozivanje ili opomenu zbog nemira. (učenje izbjegavanjem)

Uklanjanje negativnog podražaja donosi olakšanje. Reakcija uklanjanja proizvodi

negativno potkrepljenje. Npr. učenik sanjari tijekom dosadne nastave i time se uklanja iz

neugodne situacije. (učenje uklanjanjem)

Razlikujemo primarne i sekundarne potkrepljivače. Primarni zadovoljavaju primarne

potrebe (glad, žeđ, potreba za sigurnošću). Efikasni su za mijenjanje ponašanja male djece i

mentalno zaostalih osoba (npr. slatkiši). Sekundarni potkrepljivači su prethodno neutralni

podražaji koji su uparivanjem s potkrepljujućim podražajima stekli svojstvo potkrepljenja. U

obrazovanju – socijalni potkrepljivači npr. pohvale, simbolični potkrepljivači npr. novac,

nagrade, ocjene, bodovi, aktivnosti npr. uređenje razreda, izlet.

Planovi potkrepljenja

- kada i koliko često se reakcija potkrepljuje

Dva osnovna tipa:

Kontinuirano – potkrepljenje se daje iza svake tražene reakcije

Povremeno (parcijalno) – potkrepljenje se daje nakon više traženih reakcija

- fiksan plan – potkrepljenje se daje svaki put iza istog broja traženih

reakcija (fiksno-omjerno) ili u istom vremenskom intervalu (fiksno-

intervalno)

- varijabilni plan – varira broj reakcija (varijabilni-omjerni) ili

vremenski razmak (varijabilni-intervalni) nakon kojeg se daje

potkrepljenje

Fiksni-omjerni plan – rezultira stabilnim reagiranjem

- može biti korišten nakon kontinuiranog, a na kraju potkrepljenje može biti

postupno izostavljeno

Varijabilni-omjerni plan – osigurava potkrepljenje nakon različitog broja točnih reakcija i

osoba ne zna kada će dobiti potkrepljenje

- izaziva mnogo više reakcija nego kontinuirani plan

- ponašanja koja održava varijabilni plan mnogo se teže gase

- npr. javljanje dizanjem ruke, kockarsko ponašanje

5

Fiksni-intervalni plan – izaziva pad učestalosti reagiranja neposredno nakon dobivanja

potkrepljenja i pojačano reagiranje kada se približava vrijeme potkrepljenja – efekt

nazubljenosti..........Npr. učenje studenata tijekom semestra i tijekom ispitnih rokova

Varijabilni-intervalni plan – izaziva stabilno i uniformno reagiranje koje traje dugo nakon

prestanka potkrepljivanja......npr. nenajavljeni kratki kontrolni radovi – potiču učenike na

kontinuirano učenje, ali mogu stvoriti visoku razinu anksioznosti kod učenika

MODIFIKACIJA PONAŠANJA

Modifikacija ponašanja (Primijenjena analiza ponašanja) = primjena bihevioralnih principa

(klasično i operantno uvjetovanje) radi mijenjanja ponašanja u realnim životnim situacijama u

školama i dr. Sastoji se od skupa tehnika utemeljenih na znanstvenim dokazima, koji su

relativno objektivni i mjerljivi.

Pretpostavka je da su sva naučena ponašanja:

1) normalna i neprimjerena ponašanja su naučena

2) ako su neprimjerena ponašanja naučena, onda se mogu i odučiti primjenom

bihevioralnih postupaka

Dvije vrste poremećaja:

1) deficit u ponašanju → cilj terapije: učenje određenog ponašanja

2) maladaptivno ponašanje...osoba je usvojila neadaptivan način ponašanja (npr. Ometanje

drugog u igri) → cilj terapije: odučiti osobu od tog ponašanja

Ciljevi se postižu primjenom bihevioralnih principa na ponašanja koja treba mijenjati

- skup tehnika utemeljenih na znanstvenim dokazima relativno objektivnim i mjerljivim

Faze modifikacije:

1) procjena je objektivna evaluacija ponašanja. Još se naziva i ABC analiza tj. analiza uvjeta

javljanja ponašanja.

Analizira se: a – ono što prethodi ponašanju

b – ponašanje

c – analiza posljedice tj. potkrepljenja

6

Bitno je da se procjenom odredi osnovna mjera ponašanja (˝base-line˝) na operativnom

nivou tj. tako da se može izmjeriti. To se odvija duži vremenski period sistematskim

opažanjem (npr. kroz 2 tjedna zapisivati učestalost maladaptivnog/odstupajućeg ponašanja

ponašanja i reakciju iz okoline).

Najčešće se koristi:

- frekventnost ponašanja – brojanje koliko često se javlja neka reakcija

- trajanje – mjerenje koliko reakcija traje

- intenzitet – procjena intenziteta neke reakcije

2) intervencija se sastoji od planiranja i provođenja tj. primjene bihevioralnih tehnika.

Najčešće se predlaže gašenje tj. da se ne reagira na neprimjereno ponašanje. Nakon

toga se prvo takvo ponašanje pojača, a zatim se smanji. Ako je ponašanje destruktivno, osobu

treba ukloniti iz te situacije dok se ne smiri.

3) evaluacija se sastoji od procjene promjena u ponašanju.

Kriterij za procjenu je dvojak:

- eksperimentalni kriterij – usporedba ponovne evaluacije promjena u ponašanju sa početnom

procjenom ponašanja

- klinički kriterij – procjena važnosti promjene u svakodnevnom životu tj. da li je došlo do

normalnog funkcioniranja u svakodnevnom životu.

Postupak je uspješan i tretman se može završiti ako su oba kriterija zadovoljavajuća.

Bihevioralne tehnike

Tehnike proizašle iz klasičnog uvjetovanja:

1) sistematska desenzitizacija (kontrauvjetovanje ili recipročna inhibicija)

Kod ove tehnike je jako važna mašta pošto npr. kod terapije fobija osoba mora

zamišljati podražaje od najmanje do najviše prijetećih.

Glavni koraci u ovoj tehnici su:

a) uvježbavanje duboke relaksacije (duboko disanje i opuštanje pojedinih dijelova tijela)

b) hijerarhija prijetećih situacija

c) zamišljanje situacija iz hijerarhije (sve dok je procjena straha viša od ˝nule˝ ne prelazi se

na iduću razinu)

7

Krajnji cilj je korak ˝in vivo˝ kada se osoba direktno susreće sa svojom fobijom (ili se

osoba sama susreće sa fobijom ili gleda model pa vidi da se ništa loše nije dogodilo).

2) averzivna kontrola

Kod ove tehnike se uparuje nepoželjno ponašanje s averzivnim podražajem pa su česte

etičke dileme. Npr. ako dijete noću mokri u krevet aktivira se alarmni sustav za vlažnost koji

probudi dijete; alkoholičarima se miješaju lijekovi s alkoholom što izaziva užasnu mučninu.

Međutim, ovdje postoje etičke dileme oko toga koliko je etički izazivati neugodne podražaje.

3) preplavljivanje (implozivna terapija)

Ovo je tehnika kod koje se osoba suočava s najviše zastrašujućom situacijom. Ovdje

postoje velike etičke dileme pa se ova tehnika nastoji što ˝bezbolnije˝ provesti. Npr. dječak se

boji intenzivnog zvuka pa su ga stavili u sobu punu balona da ih buši s iglom. Kod nekih ljudi

se fobija može čak i pogoršati.

Tehnike proizašle iz instrumentalnog uvjetovanja

Potkrepljenje je glavna tehnika, a glavna karakteristika – to je svaka posljedica

ponašanja koja povećava vjerojatnost da se ta reakcija javi.

Postoji:

1) pozitivno potkrepljenje – prezentira se nakon ponašanja te povećava vjerojatnost reakcije

tj. javljanja nekog ponašanja. Ono ne mora nužno biti pozitivno tj. ugodno.

Najčešće se koristi, a ujedno je i najefikasnije. To je individualno potkrepljenje tj.

potrebno je za svaku osobu otkriti i pronaći što je za nju potkrepljujuće.

Upravljanje kontingentnošću

Kotingentno potkrepljenje – potkrepljenje ovisi o određenim uvjetima...Potkrepljenje se daje

samo ako je uvjet zadovoljen (ako..onda.....dobit ćeš kolač, ako pojedeš povrće)

Premackov princip – aktivnost koju dijete preferira može biti potkrepljenje za manje

preferiranu aktivnost....npr. riješimo ove zadatke pa ćemo se ići van igrati....za kontrolu

ponašanja razreda u kojem djeca iskazuju mnogo ometajućeg ponašanja (sjednite i pogledajte

ploču...sada skačite i vičite)

8

Ugovaranje kontingentnosti – dogovor o kontingentnosti potkrepljenja može se napraviti u

pisanoj formi....izgleda poput pravog ugovora.

Vrlo je bitno:

_ Neposredna isplata, posebno na početku

_ Početni ugovori, koji moraju biti u obliku malih zahtjeva

_ Na početku frekventno potkrepljenje svaki put kad se dogodi ponašanje iz dogovora

_ Nagrađivanje za pridržavanje ugovora, a ne za poslušnost

_ Pošten ugovor

_ Jasni uvjeti ugovora

_ Pozitivan dogovor

_ Bez alternativa tj. nema zamjena za ono što je dogovoreno

Ekonomija žetona (žetoniranje) – upotreba žetona kao simboličkog potkrepljenja.....Žetoni

koji se daju prema unaprijed dogovorenim uvjetima povremeno se mogu mijenjati za različite

stvari ili aktivnosti koje djeca preferiraju...npr. kod treninga djece s teškoćama u čitanju

Prednosti - žetoni su konkretni i lako se uočava i prati napredak

- žetoni se mogu precizno mjeriti pa se lako određuje broj i vrsta ponašanja

koja donose žeton

- upotreba žetona potiče učenike na odgađanje zadovoljenja potrebe jer budući

da se žetoni skupljaju, nagrada se ne dobiva odmah

2) negativno potkrepljenje – dolazi do uklanjanja negativnog podražaja i povećanja

vjerojatnosti pojavljivanja ponašanja izbjegavanja averzivnog podražaja...... Dakle, javlja se

podražaj/ponašanje, a reakcijom se uklanja.

Liječenje fobija je jako teško stoga što se sve izbjegavajuće reakcije i uklanjanja uče

preko negativnog potkrepljenja. Stoga da bi se neka fobija uklonila mora doći do izlaganja da

osoba utvrdi kako nema bezuvjetnog podražaja (strah).

3) kazna 1 – podražaj je reprezentiran, a smanjuje se vjerojatnost reakcije.

Kada se koristi ova tehnika može dovesti i do povećanja i do smanjenja neželjenog

ponašanja pa je manja vjerojatnost da ćemo dobiti što želimo.

4) kazna 2 (time-out postupak) – osoba se uklanja iz situacije tj. uklanja se podražaj i time se

smanjuje vjerojatnost reakcije

9

MODIFICIRANJE SLOŽENOG PONAŠANJA (Mjenjanje složenih oblika ponašanja)

1) Oblikovanje – potkrepljuje se uspješno približavanje ciljnom ponašanju....standardi za

potkrepljivanje se postupno povećavaju što je ponašanje bliže ciljnom......Najlakše se oblikuju

ponašanja koja se mogu kvantificirati po učestalosti, snazi, trajanju.

Pri planiranju oblikovanja treba točno znati što je poželjno ponašanje da bi se mogli

odrediti koraci do ciljnoga ponašanja. Također, treba znati što je učenik u stanju izvesti da bi

se znalo od kuda početi i da bi se odredila veličina pomaka koji se potkrepljuju. Ako su

pomaci premali, nepotrebno gubimo vrijeme, a ako su preveliki, učenik će izgubiti motivaciju

jer neće doživjeti potkrepljenje. Prije nego što se povećaju zahtjevi za dobivanje

potkrepljenja, treba biti siguran da je prethodni cilj postignut.

2) Nizanje (ulančavanje) – ponašanja se mogu podijeliti u sekvence odgovora (lance), u

kojih je važan redoslijed tih sekvenci....potkrepljen je tek zadnji član lanca, ali ponašanje se

ipak odvija jer podražaj koji prethodi potkrepljenju postaje diskriminativan podražaj koji i

sam može biti potkrepljenje.....npr. niz reakcija za upaliti auto, a potkrepljenje kad auto krene

Uvjet za nizanje je prethodno poznavanje svih elemenata niza koje treba povezati.

Nizanje unaprijed, unazad ili kombinacijom oba smjera.....nizanje unatrag - npr. učenje

dugoga dijeljenja.........nizanje unaprijed – kada je svaki element u nizu jednako važan kao i

prvi npr. učenje stihova.........kombiniranje – kod učenja složenih vještina koje sadrže lake i

teške elemente npr. učenje sviranja pjesme na muzičkom instrumentu

ELIMINACIJA REAKCIJA

1) gašenje – najčešće se javlja kod klasičnog uvjetovanja kada nema bezuvjetnog podražaja.

Ponekad se može javiti nenamjerno.

2) time out postupak se koristi za uskraćivanje potkrepljenja na neko vrijeme

3) averzivna stimulacija se koristi kod samopovrijeđivanja autistične i mentalno retardirane

djece.....Kod 40% djece ne djeluje potkrepljenje. Npr. ako dijete lupa glavom o zid može ga

se vezati, davati elektro-šokove... Stoga se ovdje javljaju velike etičke dileme.

10

MODELIRANJE

Teorija modeliranja osim ponašanja uključuje i kognitivne procese koji su u osnovi promjena

u ponašanju.

Bandura – tvorac teorije modeliranja

- teorije uvjetovanja mogu objasniti samo manipulaciju pojavljivanja reakcija koje

su već u repertoaru ponašanja pojedinca, ali one ne mogu objasniti učenje novih

načina reagiranja

- velik dio našeg znanja stječe se modeliranjem koje se događa kroz kognitivne

procese za vrijeme izloženosti modeliranom događaju, prije izvođenja bilo koje

reakcije i ne zahtijeva nužno ekstrinzično potkrepljenje.

- Učenje modeliranjem uključuje opažanje nekog modela, za čime može slijediti

izvođenje toga ili sličnog ponašanja.

- Model može biti osoba ili neki reprezentacijski uzorak reakcija npr. verbalna uputa

za ponašanje

Modeliranje je blisko imitaciji i identifikaciji. Imitacija – oponašanje ponašanja,

naglasak je na kopiranju ponašanja i nije nužno razumijevanje (npr. psovanje kod djece) →

Modeliranje – usvajanje postavki i pravila za generiranje ponašanja ogdovarajućeg za različite

situacije, i uključuje proces psihološkog uspoređivanja postavki s ishodima izvođenja

Identifikacija – inkorporacija cijelog uzorka ponašanja koji odražava ličnost modela. Za

modeliranje – učenje s razumijevanjem, te nije nužno da dođe do identifikacije pošto je za

identifikaciju tipično da osoba zaključi da je slična nekome po svim obrascima.

Osnovni efekti modeliranja:

Efekt učenja opažanjem – stjecanje novih reakcija kroz opažanje ponašanja modela

Facilitacijski efekt – javljanje reakcija koje nisu nove, nego idu u istu skupinu ponašanja kao i

opažano ponašanje

Inhibitorni i dezinhibitorni efekt – jačanje ili slabljenje ponašanja koja su prethodno

naučena....najjači kad opažač vidi posljedice ponašanja modela ------ vikarijsko (posredno)

uvjetovanje

Posljedice ponašanja utječu na to hoće li opažač kasnije izvesti naučeno ponašanje.

Ako je model doživio negativne posljedice za ponašanje – inhibicija kod opažača....ako je

model doživio pozitivne posljedice – dezinhibicija

11

Opažene posljedice ponašanja koje doživi model osnova su za procjenu mogućih

posljedica ponašanja. Ali i vlastita iskustva služe za procjenu posljedica. Očekivane

posljedice utječu na izvođenje opažanoga ponašanja, a ne na stjecanje ponašanja. Dakle,

izvođenje nije nužno kao potvrda učenja.

Osim na procjeni vjerojatnih posljedica ponašanja, inh. i dezinh. efekt se temelji na

informacijama o mogućnostima izvođenja: procjena opažača o vlastitim sposobnostima;

percepcija o posljedicama modeliranog ponašanja; zaključci hoće li doći do željenog

ponašanja ako se sami angažiraju u takvim aktivnostima.

Faze učenja modeliranjem (subprocesi modeliranja):

1) Procesi pažnje – učenje započinje obraćanjem pažnje i točnom percepcijom relevantnih

aspekata modelirane aktivnosti

Selektivnost pažnje ovisi o:

_ Značajkama aktivnosti – pažnju će privući istaknuti dijelovi aktivnosti i oni koji se

razlikuju od ostalih dijelova

_ Značajkama pažnje – individualne razlike opažača

_ Funkcionalnoj vrijednosti aktivnosti – pažnju privlače oni oblici ponašanja koji vode

poželjnim ishodima

_ Atraktivnosti modela – pažnju privlače modeli koji su slični opažaču, koji imaju bolji

status, i koji su poznatiji opažaču

2) Procesi retencije – vezani uz upamćivanje....aktivna transformacija i restrukturiranje

informacija o događajima

- npr. proces simbolizacije – osjetne informacije se transformiraju u simbole

3) Procesi produkcije (izvođenja) – samim gledanjem izvođenja složene aktivnosti nećemo

naučiti izvoditi samu aktivnosti, već je nužno izvođenje

Potrebno nadgledati vlastito izvođenje da bi se dobila povratna informacija. Povratna

informacija je važna zbog eventualnog korigiranja simboličnog vodiča za akciju koji je

stvoren u fazi retencije.......proces korigiranog usklađivanja izvođenja i simboličkog vodiča =

proces usklađivanja postavki

4) Motivacijski procesi ovise o stjecanju i izvođenju

Na izvođenje utječe očekivanje ishoda i očekivanje vlastite efikasnosti (procjena da li

će nam nešto biti preteško).

12

Socijalne vještine koje se modeliraju su bonton, komunikacija (reagiranje na osobu,

slušanje, pokazivanje sviđanja...), kognitivne i socijalne vještine, stavovi i vrijednosti...

Oblici modeliranja:

1) Mentorstvo – oblik modeliranja za koji je karakteristično postojanje namjere.

Karakteristično je to da postoji kontinuirani odnos/interakcija izmenu mentora i učenika kroz

dulji vremenski period.

Osobine su:

_ dvosmjeran proces – mentor također razvija dodatne kognitivne procese, ako nakon prvog

objašnjavanja učenik nije shvatio, jer si time potvrđuje kvalitetu....donosi korist i učeniku i

mentoru

_ odvija se u radnoj okolini

_ oblik poticanja učenja – vlastiti primjer, očekivanja, primjena vlastitih standarda u

evaluaciji...

Na ovaj način se usvajaju znanja, metode rada, stil mišljenja, standardi rada...

Pokazalo se da čiji mentori imaju visoke standarde da ih i te osobe iskazuju.

2) samoregulacija ponašanja je primjena principa modeliranja na sebi. Koriste se razne

aktivnosti koje osoba može upotrijebiti za povećanje ili smanjenje nekog svog ponašanja. U

zadnje vrijeme ona postaje cilj obrazovanja.

Ciljana ponašanja u obrazovanju:

_ Unapređenje vještina (npr. pisanje i rješavanje matematičkih zadataka)

_ Smanjenje maladaptivnih ponašanja (npr. agresija, ometajuće ponašanje i anksioznost)

_ Povećanje prosocijalnog ponašanja

Glavne komponente samoregulacije:

1) samonadgledanje je dvostupanjski proces, kojeg čine

_ nadgledanje (dovoljno je da budemo svjesni što radimo da bi to promijenili)

_ bilježenje rezultata

Ono je preduvjet za svaku promjenu ponašanja jer se tako povećava svjesnost o

vlastitom ponašanju, što samo dovodi do promjene.

Javlja se reaktivni efekt koji kaže da su promjene u ponašanju kao posljedica

samog opažanja i bilježenja.

13

Faktori koji utječu na reaktivnost su:

_ Motivacija za mijenjanjem ponašanja –kad određeno ponašanje dovede do

problema u funkcioniranju, tek tad ćemo biti motivirani za promjenu tog ponaš.

_ Poželjnost ponašanja – reaktivnost je veća kod ponašanja koja nam pružaju

veće zadovoljstvo

_ Ciljana ponašanja – reaktivnost je veća kod otvorenih ponašanja koja je lakše

opažati

_ Potkrepljenja i povratne informacije

_ Broj ponašanja koja se nadgledaju

_ Plan samonadgledanja – veća je reaktivnost

_ Način samonadgledanja – npr. način bilježenja i njegova interferencija s

onim što izvodimo

2) samoevaluacija – određivanje adekvatnosti izvođenja usporedbom rezultata

samonadgledanja s nekim standardom.....procjena izvođenja

3) samopotkrepljivanje daje osjećaj zadovoljstva ili nezadovoljstva svojim

ponašanjem. Npr. učenik sebi može dodjeljivati bodove, privilegije ili pozitivne

kognicije. Na kraju naše ponašanje postaje u skladu s prethodno zadanim standardom.

To je najvažnije za samoregulaciju.

4) samoupućivanje – primjena određenih uputa, pravila ili strategija s ciljem

rješavanja problema otvoreno ili prikriveno.

Pretpostavka je da unutarnji govor utječe na kognicije i vodi ponašanje. Stoga se

uvođenjem adekvatnih samouputa može mijenjati ponašanje (npr. upute što se

konkretno čini, upute o motivaciji...), što je bitno jer mnogi odustaju nakon neuspjeha.

Model treninga samoregulacije (Meichenbaum i Goodman) govori o tome da se

kontrola postepeno provodi s vanjske na unutarnju kontrolu. Koraci su:

1) učitelj izvodi zadatak uz glasan komentar učeniku koji opaža

2) učenik izvodi zadatak dok učitelj daje glasne upute

3) učenik izvodi zadatak i sam si daje glasne upute

4) učenik izvodi zadatak i sam si daje tihe upute

5) učenik izvodi zadatak i daje si upute u sebi

14

Cilj : promjena učenikovih misli i rješavanja specifičnih problema →→ kada je promijenjeno

mišljenje mijenja se i ponašanje rješavanja problema →→ samoevaluacija →→

samopotkrepljenje ili samokažnjavanje →→ jačanje ili slabljenje ciljnog ponašanja

15