EDEM PLUĆA JE PATOLOŠKO STANJE U KOME POSTOJI ABNORMALNA KOLIČINA EKSTRAVASKULARNE TEČNOSTI U PLUĆIMA, ODNOSNO KADA JE KOLIČINA TRANSUDIRANE TEČNOSTI VEĆA OD KOLIČINE KOJA SE MOŽE ODSTRANITI LIMFOM.U KLINIČKOJ SLICI EDEMA PLUĆA DOMINIRAJU:NAGLO NASTALA DISPNEJA TEŠKOG STEPENA, ČUJNO KRKLJANJE U GRUDIMA, JAK STRAH PACIJENTA OD UGUŠENJA, BLEDILO, HLADNA I PREZNOJENA KOŽA, SLABOST, ADINAMIJA I PONEKAD PENUŠAVO-SUKRVIČAV ISPLJUVAK.AUSKULTACIJOM SE MOGU ČUTI SREDNJI ILI KRUPNI VLAŽNI ŠUŠNJEVI DIFUZNO NA PLUĆIMA. NAJČEŠĆI UZROCI EDEMA PLUĆA SU INFARKT MIOKARDA, ARITMIJE I NAGLO POGORŠAVANJE SRČANE INSUFICIJENCIJE PROUZROKOVANO FIZIČKIM NAPOROM,HLADNOĆOM ILI STRESOM.EDEM PLUĆA SE BRZO RAZVIJA I ZA KRATKO VREME MOŽE DA DOVEDE DO SMRTI PACIJENTA, PA JE NEOPHODNO ZAPOČETI LEČENJE NA MESTU GDE SE PACIJENT ZATEKAO.ŠTO SE TIČE TERAPIJE EDEMA PLUĆA U PRVOJ LINIJI, KORISTE SE TRI OSNOVNA LEKA: KISEONIK, LASIX INIRMIN. KISEONIK TREBA DAVATI PREKO INHALACIONE MASKE SA MAKSIMALNIM PROTOKOM.LASIX (ODNOSNO YURINEX) SE DAJE BRZO INTRAVENSKI I TO 1-2 AMPULE OD 40 MG, A MOŽE SE DAVATI NA SVAKIH 20-30 MINUTA.NIRMIN SE DAJE SPORO INTRAVENSKI U DOZI OD 0.3MG (1/3 AMPULE OD 1MG ) NA SVAKIH 3-5 MINUTA SVE DOK POSTOJI DISPNEJA. UKOLIKO PACIJENT IMA HIPOTENZIJU ( KADA JE SISTOLNI PRITISAK NIŽI OD 100 MMHG ), ONDA JE NIRMIN KONTRAINDIKOVAN JER SNIŽAVA TENZIJU I MOŽE DA DOVEDE DO IREVERZIBILNOG ŠOKA I CARDIAC ARREST-A. NAJOZBILJNIJA KOMPLIKACIJA EDEMA PLUĆA JE KARDIOGENI ŠOK, KOGA PO STATISTICI PREŽIVI 1% PACIJENATA, PA JE ZBOG TOGA NEOPHODNO PRAVOVREMENO I ADEKVATNO LEČENJE EDEMA PLUĆA JOŠ NA TERENU. BOLESNIKE U EDEMU PLUĆA SA GUBITKOM SVESTI USLED ASFIKSIJE ILI KARDIOGENOG ŠOKA, TREBA ODMAH INTUBIRATI I ASPIRIRATI TEČNOST IZ DISAJNIH PUTEVA. INAČE, SVE PACIJENTE KOJI SU BILI U EDEMU, BEZ OBZIRA ŠTO SU NA TERAPIJU ODLIČNO ODREAGOVALI , TREBA HOSPITALIZOVATI.

HIPERGLIKEMIJA JE TERMIN KOJI OZNAČAVA POVIŠENJE ŠEĆERA U KRVI PREKO 8,0 MMOL/L. VEOMA MNOGO OSOBA S DIJABETESOM IMA ŠEĆER U KRVI IZNAD OVE RAZINE ALI NE OSJEĆAJU NIKAKVIH TEGOBA. MOGUĆNOST NASTANKA ODREĐENIH SIMPTOMA NASTAJE KADA SE ŠEĆER U KRVI POVISI NA 15,0 MMOL/L.

SVAKAKO, POSTOJE OSOBE SA IZVJESNIM SIMPTOMIMA NA NIŽIM RAZINAMA ŠEĆERA U KRVI ALI I ONE OSOBE KOJE SIMPTOME OSJEĆAJU TEK NA NEŠTO VIŠIM RAZINAMA.

HIPERGLIKEMIJA JE POSLJEDICA POTPUNOG NELIJEČENJA ILI NEDOVOLJNOG I NEPRAVILNOG LIJEČENJA DIJABETESA. UKOLIKO BOLESNIK IZOSTAVI INSULINSKU TERAPIJU, NASTAJE HIPERGLIKEMIJA. MEĐUTIM, U DOBRO LIJEČENOM DIJABETESU, SA DOBRO REGULIRANIM ŠEĆEROM U KRVI, U ODREĐENIM STANJIMA MOŽE NASTATI HIPERGLIKEMIJA. TAKVA STANJA SU RAZNE UPALE, POVIŠENA TEMPERATURA, POVRAĆANJE, PROLJEVI, POVREDE, OPERATIVNI ZAHVATI. DIJABETIČARI NE SMIJU TOKOM OVIH STANJA PREKIDATI INSULINSKU TERAPIJU NITI TERAPIJU TABLETAMA ZA ŠEĆERNU BOLEST, ALI MORAJU ČEŠĆE KONTROLIRATI ŠEĆER U KRVI. ZA SVE NASTALE NEDOUMICE I NEJASNOĆE POTREBNO JE KONSULTIRATI LIJEČNIKA.

NAJVAŽNIJI ZNACI HIPERGLIKEMIJE SU:

POJAVA JAČE ŽEĐI

POJAČANO MOKRENJE

VELIKA MALAKSALOST

SVRBEŽ GENITALIJA

SUŠENJE USTA

HIPERGLIKEMIJA I NJENI ZNACI NASTAJU POLAGANO NASUPROT HIPOGLIKEMIJI I NJENIM ZNACIMA KOJI SE RAZVIJAJU NEUPOREDIVO BRŽE. OSNOVNI UZROK HIPERGLIKEMIJE JESTE MANJAK INSULINA. UKOLIKO JE TAJ MANJAK JAKO VELIKI, TADA TIJELO NE MOŽE TROŠITI UGLJENE HIDRATE TJ. GLUKOZU KAO IZVOR ENERGIJE. KADA SE ŠEĆER POVISI NA OKO 9 – 10 MMOL/L (KADA NIVO GLUKOZE PREMAŠI TRANSPORTNI MAKSIMUM BUBREGA), TADA ZAPOČNE NJEGOVO IZLUČIVANJE PREKO BUBREGA U MOKRAĆU. SA ŠEĆEROM SE IZLUČUJU I POVEĆANE KOLIČINE VODE. UKOLIKO JE NEDOSTATAK INSULINA VELIKI I UKOLIKO DOVOLJNO DUGO POTRAJE, TADA GLAVNO GORIVO POSTAJU MASTI. AKO SE U PRETJERANOJ KOLIČINI I PREVIŠE DUGO MASTI KORISTE KAO IZVOR ENERGIJE, U TIJELU NASTAJU VELIKE KOLIČINE KETONA MEĐU KOJIMA JE NAJVAŽNIJI ACETON. KADA PORASTU DO ODREĐENE RAZINE KETONI SE IZLUČUJU MOKRAĆOM. PREGLEDOM TAKVE MOKRAĆE TEST TRAKAMA MOGU SE DOKAZATI KETONI U NJOJ. KETONI SE ODSTRANJUJU IZ TIJELA I PUTEM PLUĆA, TJ. DISANJEM. POJAVLJUJE SE MIRIS ACETONA U DAHU (MIRIS TRULOG VOĆA). POJAČANO JE MOKRENJE I IZLUČIVANJE GLUKOZE U MOKRAĆI. TIJELO SVE VIŠE GUBI VODU. KETONI OMETAJU RAD MOZGA, DOVODE DO POVRAĆANJA, BOLOVA U

TRBUHU. OVAKVO STANJE DEHIDRACIJE (GUBITKA TEČNOSTI) I DRUGIH POREMEĆAJA KOJE IZAZIVAJU HIPERGLIKEMIJA I KETONI NAZIVA SE DIJABETIČKA KETOACIDOZA.

AKO SE NE PRISTUPI PRAVILNOM LIJEČENJU POJAVLJUJU SE POMUĆENJE SVIJESTI I NA KRAJU KOMA. DIJABETIČKA KETOACIDOZA I KOMA SU OZBILJNA I PO ŽIVOT OPASNA STANJA KOJA, AKO SE NIŠTA NE PODUZME, MOGU DOVESTI DO SMRTI ZA DAN ILI DVA.

NAJČEŠĆI UZROCI NASTANKA KETOACIDOZE SU:

OSOBA IMA DIJABETES, A NE ZNA ZA NJEGA I NE LIJEČI SE

BOLESNIK NA INSULINSKOJ TERAPIJI NE UZIMA INSULIN ZBOG NEHATA ILI NE UZIMA HRANU PA SMATRA DA NE TREBA UZETI NI INSULIN ILI POVRAĆA PA NE UZIMA INSULIN

BOLESNIK NA INSULINSKOJ TERAPIJI NE PRILAGODI DOZU INSULINA TOKOM POJAVE DRUGIH BOLESTI (PREHLADE, GRIP, RAZNE INFEKCIJE, PROLJEV, MUČNINE, POVRAĆANJE ITD.).

ZNACI KETOACIDOZE SU:

POJAČANO MOKRENJE I ŽEĐ

GUBITAK TJELESNE TEŽINE

SLABOST

ZAMUĆENJE VIDA

DUBOKO DISANJE

BOLOVI U TRBUHU (OSOBITO U DJECE)

MUČNINE I POVRAĆANJE

POMUĆENJE SVIJESTI

KOMA

NAJVEĆI BROJ SLUČAJEVA KETOACIDOZE NASTAJE ZBOG TOGA ŠTO SE NE PODUZMU PREVENTIVNE MJERE TOKOM AKUTNIH BOLESTI.

KADA GOD SE DIJABETIČNI BOLESNIK POČNE OSJEĆATI LOŠE I PRIMIJETI NA SEBI ODREĐENE PROMJENE (POVIŠENA TEMPERATURA, MUČNINE, POVRAĆANJE, PEČENJE PRI MOKRENJU, BOLOVI ITD.) MORA SE VIŠE POBRINUTI ZA SVOJU ŠEĆERNU BOLEST. PRIJE SVEGA MORA ČEŠĆE KONTROLIRATI ŠEĆER U KRVI, NAJMANJE PRIJE GLAVNIH OBROKA I PRED SPAVANJE. ZATIM TREBA TESTIRATI URIN NA ACETON. POJAVA KETONA

(ACETON) U MOKRAĆI JE ZNAK NJIHOVOG PORASTA U KRVI I NASTAJANJA KETOACIDOZE KOJA MOŽE ZAVRŠITI KOMOM.

SVI DIJABETIČARI BI MORALI IMATI POTREBNU OPREMU I TEST TRAKE ZA TESTIRANJE URINA NA ŠEĆER I ACETON TE ZA ODREĐIVANJE ŠEĆERA U KRVI. TREBA REDOVNO UZIMATI ODREĐENE DOZE INSULINA ČAK I KADA POVRAĆATE ILI IZ NEKOG DRUGOG RAZLOGA NE UZIMATE HRANU. BEZ INSULINA, ŠEĆER U

KRVI PORASTE I AKO NE JEDETE.

UKOLIKO NE MOŽETE JESTI UOBIČAJENU HRANU ILI IMATE MUČNINE I POVRAĆATE, POKUŠAJTE PITI VOĆNE SOKOVE I LIMUNADE – PIĆA KOJA SADRŽE ŠEĆER, NIKAKO DIJETALNA PIĆA! POTREBNO JE UZETI NAJMANJE 1,5 L OVAKVIH PIĆA ZA 24 SATA.

POTREBNE SU DODATNE KOLIČINE INSULINA AKO JE IZMJERENA RAZINA ŠEĆERA U KRVI PREKO 13,5 MMOL/L. PREPORUČUJE SE DODAVATI KRATKODJELUJUĆI (“BISTRI”) INSULIN. JEDNA OD MOGUĆNOSTI IZRAČUNAVANJA DODATNE DOZE INSULINA JESTE DA SE NA PREPORUČENU DOZU PRED ODREĐENI OBROK DODAJE 1/4 UKUPNE PREPORUČENE DNEVNE DOZE INSULINA UKOLIKO JE VISINA ŠEĆERA PRED TAJ OBROK PREKO 13,5 MMOL/L.

MEĐUTIM, UKOLIKO SE SUBJEKTIVNO STANJE DIJABETIČARA NE POBOLJŠAVA, TADA JE NAJBOLJE ZATRAŽITI STUČNU MEDICINSKU POMOĆ.

HIPOGLIKEMIJA, PRENISKA KONCENTRACIJA ŠEĆERA U KRVI, MOŽE SE POJAVITI I KAO NUSPOJAVA LIJEČENJA INZULINOM I SULFONILNIM PRIPRAVCIMA.

KAKO MOŽE NASTATI HIPOGLIKEMIJA:

• PRECIJENJENA JE KOLIČINA UGLJIKOHIDRATA U OBROKU.

• PRI KLASIČNOJ INZULINSKOJ TERAPIJI BOLESNIK JE PRESKOČIO ILI JAKO POMAKNUO OBROK.

• POVEĆANA POTROŠNJA ENERGIJE (ČIŠĆENJE STANA, DULJA ŠETNJA GRADOM, IZLET BICIKLOM ILI NEKA SLIČNA AKTIVNOST) NIJE BILA URAVNOTEŽENA ODGOVARAJUĆIM POVEĆANIM UNOSOM UGLJIKOHIDRATA, ODNOSNO SMANJENOM DOZOM INZULINA.

• MRŠAVLJENJEM SE UČINAK INZULINA POBOLJŠAVA, PA SE POTREBA ZA NJIM POSTUPNO SMANJUJE.

• BOLESNIK JE POPIO VEĆU KOLIČINU ALKOHOLA, A PRITOM NIJE ISTODOBNO UZIMAO UGLJIKOHIDRATE. ALKOHOL SPRJEČAVA STVARANJE ŠEĆERA U JETRI.

UPOZORENJE ZA SVE DIJABETIČARE KOJI SE LIJEČE INZULINOM ILI SOLFONILUREJAMA:

UZA SE UVIJEK IMAJTE GLUKOZU - NAJMANJE ČETIRI PLOČICE GROŽDANOG ŠEĆERA (ODGOVARAJU 2 UHJ/JK) - ILI NAPITAK S MNOGO ŠEĆERA.

ZNAKOVI HIPOGLIKEMIJE

• JAKO ZNOJENJE

• DRHTANJE, LUPANJE SRCA

• VELIKA GLAD

• POREMEĆAJI VIDA

• RAZDRAŽENOST

• JAKA POSPANOST

• VRTOGLAVICA

• PROMJENE U PONAŠANJU

VAŽNO

NE MORAJU SE ISTODOBNO POJAVITI SVI NAVEDENI ZNAKOVI HIPOGLIKEMIJE. UPUTITE ROĐAKE, PRIJATELJE I KOLEGE 0 SIMPTOMIMA HIPOGLIKEMIJE KAKO BI VAM POMOGLI DA IH PREPOZNATE.

PRIMIJETITE LI ZNAKOVE HIPOGLIKEMIJE, ODMAH PODUZMITE SLJEDEĆE MJERE:

• POJEDITE 4 PLOČICE GROŽDANOG ŠEĆERA (ODGOVARAJU 2 UHJ/JK) ILI POPIJTE 0,2 LITRE ZAŠEĆERENOG NAPITKA, PRIMJERICE VOĆNOG SOKA. KOLIČINA OD 2 UHJ/JK RAZINU ŠEĆERA U KRVI POVEĆAVA ZA 80 MILIGRAMA PO DECILITRU

• SJEDNITE ILI LEGNITE

• IZMJERITE RAZINU ŠEĆERA U KRVI

• USTANITE TEK KAD SE OSJEĆATE SASVIM NORMALNO, ODNOSNO KAD KONCENTRACIJA ŠEĆERA U KRVI PRIJEĐE 60 MG/DL (3,3 MM).

TAKO ĆETE SPRIJEČITI TEŠKU HIPOGLIKEMIJU S MOGUĆIM GUBITKOM SVIJESTI.

GLUKAGON ZA NUŽDU

GLUKAGON JE HORMON KOJI DJELUJE SUPROTNO INZULINU. POVEĆAVA RAZINU ŠEĆERA U KRVI, A KOD TEŠKE HIPOGLIKEMIJE S GUBITKOM SVIJESTI MOGU GA S TRENUTAČNIM UČINKOM UBRIZGATI I LAICI.

KRVARENJE

USLIJED OZLJEDE KRVNE ŽILE (ARTERIJE, VENE ILI KAPILARE) DOLAZI DO ISTICANJA KRVI IZ KRVOŽILNOG SUSTAVA. SMANJENJE VOLUMENA KRVI U OPTICAJU DOVODI DO SLABIJE OPSKRBE TKIVA KISIKOM, SNIŽENJA GLUKOZE I ELEKTROLITA U STANICAMA.

USLIJED NEDOSTATKA KISIKA DOLAZI DO POSTEPENOG ODUMIRANJA STANICA, OZLIJEĐENA OSOBA PADA U NESVIJEST, DOLAZI DO RAZVOJA ŠOKA I NA KRAJU OZLIJEĐENI UMIRE. CILJ BI NAM TREBAO BITI ZAUSTAVITI HITNO KRVARENJE I STAVITI GA POD KONTROLU, SMANJITI I SPRIJEČITI RAZVOJ ŠOKA KAO I SPRIJEČITI RAZVOJ INFEKCIJE.

TEHNIKE ZAUSTAVLJANJA KRVARENJA:

01. IZRAVNI PRITISAK NA OZLJEDU

02. ELEVACIJA ILI PODIZANJE

03. PRITISAK NA ARTERIJE

04. POSTAVLJANJE POVESKE

IZRAVNI PRITISAK

PAZEĆI NA OSOBNU SIGURNOST I ZAŠTITU (ZAŠTITNE RUKAVICE) PRITISNITE OZLIJEĐENO MJESTO KOJE KRVARI POSTAVLJAJUĆI NA NJU STERILNU KOMPRESU I DRŽITE DOK SE KRVARENJE NE ZAUSTAVI. AKO NEMATE PRI RUCI STERILNU GAZU, PRITISNITE SAMO S VAŠOM RUKOM OBUČENOM U RUKAVICE. NAPRAVITE KOMPRESIVNI ZAVOJ TAKO DA NA STERILNU GAZU POSTAVITE NEODMOTANI ZAVOJ I POSTAVITE ZAVOJ PREKO TOGA. POVEŽITE TAKO DA KRVARENJE STANE ALI ISPOD OZLJEDE MORATE IMATI PRISUTAN PULS.

ELEVACIJA ILI PODIZANJE

ELEVACIJA ILI PODIZANJE OZLIJEĐENOG EKSTREMITETA IZVODI SE USPOREDO S IZRAVNIM PRITISKOM NA OZLJEDU. PODIGNUTI SE TREBA SAMO OZLIJEĐENI DIO KOJI KRVARI. AKO IMAMO NA OZLIJEĐENOM EKSTREMITETU PRIJELOM ILI STRANO TIJELO OVU TEHNIKU NE BI SMJELI IZVODITI. NE BI SMJELI PRIMJENJIVATI OVU TEHNIKU NI KADA IMAMO OZLIJEĐENU KRALJEŽNICUKAO I KOD SUMNJE NA OZLJEDU.

PRITISAK NA ARTERIJE

AKO NISMO USPJELI ZAUSTAVITI KRVARENJE POMOĆU OVIH TEHNIKA TREBALI BI PRIMJENITI TEHNIKU PRITISKA NA ARTERIJE. TO IZVODIMO TAKO DA ARTERIJU PRITIŠČEMO NA KOST I TIME ZAUSTAVLJAMO KRVARENJE.

GLAVNA MJESTA ZA PRITISAK NA ARTERIJE SU:

TEMPORALNA ARTERIJA

MAKSILARNA ARTERIJA

ARTERIJA SUBKLAVIJA

KAROTIDNE ARTERIJE

BRAHIJALNA ARTERIJA

ULNARNA ARTERIJA

RADIJALNA ARTERIJA

FEMORALNA ARTERIJA

POPLITEALNA ARTERIJA

ARTERIJA TIBIALIS POSTERIOR

ARTERIJA DORSALIS PEDIS

PRITISAK SE IZVODI KAŽIPRSTOM I SREDNJIM PRSTOM DOK NA FEMORALNU ARTERIJU MORAMO NAPRAVTI PRITISAK DLANOM RUKE. KADA PRITIŠČEMO ARTERIJU NA VRATU (KAROTIDNU) PRITISAK VRŠIMO SAMO NA JEDNOJ STRANI. PULS ISPOD OZLJEDE NE BI SMIO BITI PRISUTAN A KRVARENJE BI TREBALO PRESTATI.

HITNI TRANSPORT ILI POZVATI HITNU MEDICINSKU POMOĆ.

POSTAVLJANJE POVESKE

POVESKU ĆEMO POSTAVITI AKO NIJEDNOM DRUGOM TEHNIKOM NISMO USPJELI ZAUSTAVITI KRVARENJE. MJESTO POSTAVLJANJA MORA BITI ŠTO BLIŽE OZLJEDI I TAKO DA BUDE IZMEĐU OZLJEDE I SRCA. NA OZLJEDU POSTAVIMO STERILNU KOMPRESU I ZATIM STAVIMO POVESKU. MORA BITI ŠIRINE NAJMANJE 5 CM A UMJESTO POVESKE NAM MOŽE POSLUŽITI I MANŽETA TLAKOMJERA KOJI NAPUŠEMO DOK KRVARENJE NE STANE, TROKUTASTA MARAMA ILI REMEN ZA HLAČE. NA PAPIRU NAPIŠEMO VRIJEME POSTAVLJANJA POVESKE I POSTAVIMO NA VIDLJIVO MJESTO. POVESKU NE SMIJEMO POPUŠTATI NITI PREKRITI. ODMAH TRANSPORTIRATI.

SOK

ŠOK JE STANJE ORGANIZMA SA TEŠKIM POREMEĆAJEM CIRKULACIJE KOJI DOVODI DO KRITIČNOG SMANJENJA SNABDJEVANJA TKIVA I ORGANA KRVLJU (MOZGA, SRCA, BUBREGA, JETRE) I NEDOVOLJNOG SNABDJEVANJA ĆELIJA KISIKOM.

NA OSNOVU UZROKA KOJI DOVODI DO RAZVOJA ŠOKA UOBIČAJENA JE SLIJEDEĆA PODJELA:

KARDIOGENI ŠOK, USLIJED AKUTNOG POPUŠTANJA SRCA KOD AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA, ARITMIJA, AKUTNE MITRALNE INSUFICIJENCIJE, IZRAZITE AORTNE STENOZE.

OLIGEMIJSKI ŠOK, KAO POSLJEDICA KRVARENJA (HEMORAGIČNI ŠOK), GUBITKA VOLUMENA TEČNOSTI (HIPOVOLEMIJSKI ŠOK) USLED POVRAĆANJA, DIJAREJE, ASCITESA.

OBSTRUKTIVNI ŠOK, USLIJED OBSTRUKCIJE VELIKIH KRVNIH SUDOVA, KAO KOD TAMPONADE SRCA (KOMPRESIJA SRCA IZLIVOM RAZLIČITE ETIOLOGIJE U PERIKARD, KOJI SPRIJEČAVA NORMALNO PUNJENJE SRCA U TOKU DIJASTOLE, RASTE PRITISAK U VENAMA, SMANJUJE SE SISTOLNI I MINUTNI VOLUMEN SRCA UZ SMANJENJE ARTERIJSKOG PRITISKA I UBRZANJE SRČANOG RADA KAO KOMPENZACIONA REAKCIJA SRCA NA POREMEĆAJ), TENZIONOG PNEUMOTORAKSA, MASIVNE PLUĆNE EMBOLIJE.

DISTRIBUTIVNI ŠOK, KAO POSLJEDICA OŠTEĆENE MIKROCIRKULACIJE DEJSTVOM RAZLIČITIH TOKSINA I VAZOAKTIVNIH MATERIJA, KAO KOD SEPSE (SEPTIČKI ŠOK), ANAFILAKSIJE (ANAFILAKTIČKI ŠOK), INTOKSIKACIJE (MEDIKAMENTOZNI ŠOK), MIKSEDEMSKA KRIZA I ADISONOVA BOLEST (ENDOKRINI ŠOK), HIPOGLIHEMIJA (HIPOGLIKEMIČKI ŠOK, KOD KOGA NIJE PRIMARNO OŠTEĆENA MIKROCIRKULACIJA VEĆ SNABDJEVANJE ĆELIJA GLUKOZOM), POVREDE GLAVE I KIČMENE MOŽDINE (NEUROGENI ŠOK).

OLIGEMIJSKI I KARDIOGENI ŠOK SU NAJTEŽI OBLICI ŠOKA.

U TOKU ŠOKA ZBOG NEADEKVATNOG SNABDJEVANJA ĆELIJA KISIKOM, PRISUTNA JE HIPOKSIJA TKIVA KOJA DOVODI DO OŠTEĆENJA MOZGA, BUBREGA, PLUĆA, JETRE, POREMEĆAJA KOAGULACIJE KRVI SA RAZVOJEM DISEMINOVANE INRAVASKULARNE KOAGULACIJE (DIK). ORGANIZAM SE PROTIV ŠOKA BRANI POJAČANOM PRODUKCIJOM I OSLOBAĐANJEM KATEHOLAMINA (ADRENALINA), POJAČANOM POTROŠNJOM KISIKA, UBRZANIM SRČANIM RADOM I VAZOKONSTRIKCIJOM (JEDINO KOD SEPTIČKOG ŠOKA USLIJED DEJSTVA TOKSINA INFEKTIVNIH NOKSI DOMINIRA

VAZODILATACIJA, PA JE KOŽA TOPLA I RUŽIČASTA, DOK JE KOD OSTALIH OBLIKA ŠOKA HLADNA I ZNOJAVA).

U KLINIČKOJ SLICI ŠOKA KONSTATUJU SE:

SNIŽEN KRVNI PRITISAK (HIPOTENZIJA).

UBRZAN RAD SRCA (TAHIKARDIJA), RIJETKO BRADIKARDIJA.

POREMEĆAJI SVIJESTI (POSPANOST, SOPOR, KOMA).

SMANJENA DIUREZA (OLIGURIJA, ANURIJA).

BLIJEDILO, HLADNA ZNOJAVA KOŽA, RIJETKO TOPLA I CRVENA KAO KOD SEPTIČKOG ŠOKA.

DIJAGNOZA SE POSTAVLJA NA OSNOVU SIMPTOMA I ZNAKOVA ŠOKA, LABORATORIJSKIH NALAZA, GDJE SE KONSTATUJE ACIDOZA, NEGATIVNI BAZNI EKSCES (“NEDOSTAJU BAZE“), LAKTATNA ACIDOZA, HIPOKSIJA (IZVRŠITI ANALIZE GASOVA U KRVI).

NA OSNOVU TOGA KAKO SE ŠOK HEMODINAMSKI ISPOLJAVA DIJELI SE NA:

KOMPENZOVANI ŠOK, UZ NEPOTPUNO PRISUSTVO SIMPTOMA I ZNAKOVA ŠOKA, KOD KOGA NEMA HIPOTENZIJE. ARTERIJSKI KRVNI PRITISAK IZNOSI 90 MMHG ILI VIŠE, SA OGRANIČENOM PERFUZIJOM TKIVA I ORGANA.

DEKOMPENZOVANI ŠOK, KOD KOGA SU SVI SIMPTOMI I ZNACI ŠOKA U POTPUNOSTI ISPOLJENI, A ARTERIJSKI PRITISAK KRVI JE ISPOD 90 MMHG.

TERAPIJA ŠOKA AKO JE TO MOGUĆE SE SASTOJI U OTKLANJANJU UZROKA KOJI SU DOVELI DO ŠOKA. KAO PRVA MJERA JE HEMODINAMSKA STABILIZACIJA BOLESNIKA POSTIZANJEM ZADOVOLJAVAJUĆIH VRIJEDNOSTI PRITISKA KRVI, ODGOVARAJUĆA PERFUZIJA TKIVA, ELIMINACIJA HIPOKSIJE PRIMJENOM KISIKA.

POLOŽAJ BOLESNIKA U DISTRIBUTIVNOM I HIPOVOLEMIJSKOM ŠOKU JE TZV. ŠOK POLOŽAJ SA UZDIGNUTIM NOGAMA, ZATIM POLOŽAJ NA RAVNOJ POVRŠINI KOD DEKOMPENZOVANOG KARDIOGENOG I DISTRIBUTIVNOG ŠOKA I POLOŽAJ SA UZDIGNUTIM GORNJIM DIJELOM TIJELA KOD KOMPENZOVANOG KARDIOGENOG ŠOKA.

OD LIJEKOVA ZA OTKLANJANJE HIPOTENZIJE PRIMJENJUJE SE NPR. DOPAMIN I/ILI DOBUTAMIN U DOZI OD 2-10 µG/KG/MIN., KOD HIPOVOLEMIJE NADOKNAĐUJU SE TEČNOSTI, NPR. SOL. RINGER LAKTAT 500-1500 ML I VIŠE UZ POSEBAN OPREZ KOD KARDIOGENOG ŠOKA ZBOG DODATNOG OPTEREĆENJA SRCA UNETIM TEČNOSTIMA. KOD UTVRĐENE ACIDOZE APLICIRA SE RASTVOR NATRIJUM-BIKARBONATA, ALI PRETHODNO DOBRO ODVAGATI NJEGOVU PRIMJENU, JER POSTOJI OPASNOST OD EVENTUELNIH SPOREDNIH EFEKATA PROMJENJENOG ACIDOBAZNOG STATUSA.

SMRZOTINE

POVREDE HLAĐENJEM – OZEBLINE UGLAVNOM PODRAZUMIJEVAJU POVREDE STOPALA, TE SE ZATO UPOTREBLJAVAJU I

RAZLIČITI SINONIMI: ROVOVSKO, IMERZIONO STOPALO.

OVA VRSTA POVREDA JE RJEDA OD POVREDA IZAZVANIH VISOKOM TEMPERATUROM.OSIM NISKE TEMPERATURE VAZNI SU I DRUGI FAKTORI ZA NASTANAK SMRZOTINA I OPCEG SMRZAVANJA:VLAGA,VJETAR,NEDOSTATAK ODJECE,OBUCE,GLAD,UMOR,ISCRPLJENOST,ALKOHOLIZIRANO STANJE I SL.ODREDENE VANDREDNE SITUACIJE KAO STO SU RAT ILI NESRECE PRI ALPINISTIČKIM EXPEDICIJAMA POGODUJU NASTANKU SMRZOTINA.SMRZOTINE SE DIJELE NA LOKALNE SMRZOTINE POJEDINIH DIJELOVA TIJELA I OPCE SMRZAVANJE CIJELOG ORGANIZMA.

SMRZOTINE (OZEBLINE) SU LOKALNA AKUTNA OŠTEĆENJA KOŽE I POTKOŽNOG TKIVA UZROKOVANE HLADNOĆOM. OŠTEĆENJA NASTAJU NAKON DUŽEG IZLAGANJA EKSTREMNOJ HLADNOĆI. IAKO LOKALNA OŠTEĆENJA TKIVA MOGU NASTATI, POD ODREĐENIM OKOLNOSTIMA, PRI TEMPERATURI IZNAD NULE, POJAVA SMRZOTINA DOLAZI U OBZIR SAMO U SLUČAJEVIMA KADA JE TEMPERATURA OKOLINE ISPOD 0OC. NAJČEŠĆE SU ZAHVAĆENI PERIFERNI DIJELOVI TIJELA: NOS, UŠKA, PRSTI, RUKE, STOPALO.PRI TRETMANU SMRZOTINA BITNI SU VELICINA SMRZNUTE POVRSINE I DUBINA OSTECENOG TKIVA.

POČETNE PROMJENE OČITUJU SE NA KOŽI TVRDOĆOM,BOLOM,OTEČENOŠĆU, BLJEDILOM, KASNIJE CRVENILOM I PLAVKASTOM BOJOM. ZAHVAĆENO PODRUČJE OBIČNO JE MANJE OSJETLJIVO NA DODIR, IAKO MOŽE BITI PRISUTNA JAKA BOL. NAGLI PRESTANAK OSJEĆAJA HLADNOĆE POUZDAN JE ZNAK POČETKA PROCESA SMRZAVANJA. U POČETKU REVERZIBILNA OŠTEĆENJA PRELAZE U IREVERZIBILNA OŠTEĆENJA. BRZINA RAZVOJA I TEŽINA SMRZOTINE OVISE PRVENSTVENO O STUPNJU HLADNOĆE I TRAJANJU IZLOŽENOSTI, PREMDA POSTOJE I DRUGI ČINIOCI KOJI MOGU BITNO UTJECATI NA ISHOD: OPĆE STANJE PERIFERNE CIRKULACIJE, STUPANJ VLAŽNOSTI, VJETAR, ITD. SVI OVI ČINIOCI UTJEČU NA TO DA LI ĆE SMRZOTINA BITI POVRŠINSKA ILI DUBOKA. KOD POVRŠINSKIH SMRZOTINA JAVLJAJU SE NAKON VIŠE SATI, ČAK I NAKON 2 DANA, MJEHURI ISPUNJENI BISTROM TEKUĆINOM. DUBOKE SMRZOTINE ZAHVAĆAJU POTKOŽNO TKIVO, PONEKAD MIŠIĆE, TETIVE, KOSTI. NA POVRŠINI SE JAVLJAJU MJEHURI ISPUNJENI KRVAVOM TEKUĆINOM. NELIJEČENA SMRZOTINA UGLAVNOM ZAVRŠAVA INFEKCIJOM I GANGRENOM.

SLIČNO KAO KOD OPEKOTINA, I KOD SMRZOTINA IMA ČETIRI STEPENA OZLEDA.

PRVI STEPEN

KOŽA JE LJUBIČASTOCRVENE BOJE, OTEČENA; JAVLJAJU SE JAKI BOLOVI I JAK SVRAB. KADA OZLJEDE OZDRAVE, OSTAJE JOŠ DUGO GODINA POJAČANA OSETLJIVOST NA HLADNOĆU I BRZO PROMRZAVANJE. OVAKVE OZLJEDE SE VIDE NA NOGAMA I RUKAMA PRI PROMJENI VREMENA, A NAROČITO BRZO SE ISPOLJAVAJU PREKO ZIME.

DRUGI STEPEN

PORED CRVENILA I OTOKA, NA KOŽI SE POJAVLJUJU I PLIKOVI - MJEHURI, KOJI SADRŽE POTPUNO BISTRU TEČNOST,

TREĆI STEPEN

U OVOM STEPENU DOLAZI DO IZUMIRANJA KOŽE I POTKOŽNOG TKIVA, KOJE JE POTPUNO BLIJEDO I NEOSJETLJIVO; AKO IMA MJEHURA, ONI SU ISPUNJENI KRVAVIM SADRŽAJEM.

ČETVRTI STEPEN

OVDE DOLAZI DO POTPUNOG IZUMIRANJA SMRZNUTIH DIJELOVA KOŽE, POTKOŽNOG TKIVA, MIŠIČA I KOSTIJU, DOLAZI DO VLAŽNE ILI SUVE GANGRENE.

ČESTO JE S OGRANIČENIM OZLJEDAMA HLADNOĆOM – SMRZOTINAMA POVEZANO I OPĆE OHLAĐENJE ORGANIZMA (HIPOTERMIJOM). ZBOG TOGA TREBA KOD OSOBE SA SMRZOTINAMA PROVJERITI NE RADI LI SE ISTOVREMENO I O HIPOTERMIJI, I PRVO ZBRINUTI ZNAKOVE OPĆE POTHLAĐENOSTI.

ŠTA JE TO HIPOTERMIJA

HIPOTERMIJOM ILI POTHLADJIVANJEM NAZIVA SE SMANJENJE TELESNE TEMPERATURE ISPOD TRIDESET I PET STEPENI UZROKOVANO DUGIM IZLAGANJEM NISKIM TEMPERATURAMA OKOLINE, PRI ČEMU JE GUBITAK TELESNE TEMPERATURE VEĆI OD NJENE PROIZVODNJE U TELU.

DO HIPOTERMIJE NAJČEŠĆE DOLAZI U PLANINAMA, U HLADNIM KLIMATSKIM PODRUČIJIMA (HIPOTERMIJA NA VAZDUHU) ILI PRI RONJENJU.

HIPOTERMIJA SE JAVLJA PROGRESIVNO, A TEŽINA PROBLEMA ZAVISI OD TOGA KOLIKO SE SMANJILA TELESNA TEMPERATURA.

NA NJU UTIČU I FIZIČKA OTPORNOST OSOBE, MESTA NA KOME SE NALAZI, MOGUĆNOST DA JOJ DRUGE OSOBE PRUŽE POMOĆ I MOGUĆNOST TRANSPORTA.

VRLO JE VAŽNO DA SE U SLUĆAJU POTHLADJENJA DELUJE ODMAH. U SUPROTNOM MOŽE DOĆI DO OŠTEĆENJA ŽIVOTNO VAŽNIH FUNKCIJA I ORGANA, KAO NAPRIMER: SRCA, DISANJA, INTELEKTUALNIH FUNKCIJA I METABOLIZMA.

ŠTA NE VALJA ČINITI:

1. NE SMIJU SE UZIMATI

ALKOHOLNA PIĆA: ALKOHOL ŠIRI KRVNE SUDOVE I TIME POSPEŠUJE GUBITAK TOPLOTE IZ ORGANIZMA.

KOFEIN JER IZAZIVA GUBITAK VODE IZ ORGANIZMA, A DEHIDRATACIJA JE JEDNA OD FAKTORA KOJI UZROKUJU HIPOTERMIJU.

CIGARETE: NIKOTIN POSPEŠUJE SKUPLJANJE PERIFERNIH KRVNIH SUDOVA ŠTO POVEĆAVA OPASNOST OD SMRZAVANJA.

2. NE SME SE PRISILJAVATI OSOBA DA SE KREĆE NITI JE TREBA POMICATI. SVAKI NAGLI POKRET MOGAO BI JOJ ŠTETITI.

PRVA POMOĆ

1. OZLIJEĐENOG, PREMA MOGUĆNOSTIMA, PRENIJETI U TOPLU PROSTORIJU, SKINUTI VLAŽNU ODJEĆU KAO I SVE ŠTO STEŽE: NPR. ČARAPE, ČIZME, CIPELE, RUKAVICE, PRSTEN. SVAKOM BOLESNIKU SA SMRZOTINAMA TREBA ODREDITI UNUTARNJU TJELESNU TEMPERATURU I PO POTREBI PRIMIJENITI ODGOVARAJUĆE POSTUPKE. MJEHURI SE NE SMIJU OTVARATI, SAMO SE POKRIJU STERILNOM GAZOM. PRSTI NA RUKAMA I NOGAMA DRŽE SE ODVOJENI UMETNUTOM MEKANOM I SUHOM TKANINOM.

2. AKO JE DOSTUPNA MEDICINSKA POMOĆ, BOLJE JE NA ZAHVAĆENA PODRUČJA STAVITI SUHU STERILNU GAZU (PRSTE NA RUKAMA I NOGAMA POTREBNO JE ODVOJITI UMETNUTOM MEKANOM I SUHOM TKANINOM), SMRZNUTI EKSTREMITETI MORAJU SE IMOBILIZIRATI, TE OZLJEĐENOG TRANSPORTIRATI U MEDICINSKU USTANOVU.

3. AKO MEDICINSKA POMOĆ NIJE DOSTUPNA, MOŽETE DATI PRVU POMOĆ UGRIJAVANJEM SMRZOTINE. SMRZOTINE SE NE SMIJU NAGLO UGRIJAVATI STAVLJANJEM U TOPLU VODU ILI POKRIVATI TERMOFORIMA. DA BI SE SPRIJEČILA POJAVA LOKALNIH MEHANIZAMA DESTRUKCIJE, KOJI SE MAKSIMALNO RAZVIJAJU ZA VRIJEME NAGLOG UGRIJAVANJA, PRIJE TRETIRANJA LOKALNE OZLJEDE TOPLINOM VALJA PROVESTI UGRIJAVANJE UNUTRAŠNJOSTI TIJELA (UNOŠENJE BOLESNIKA U TOPLU PROSTORIJU I DAVANJE TOPLIH NAPITAKA). NAKON PODIZANJA UNUTARNJE TEMPERATURE VALJA ZAPOČETI UGRIJAVANJE SMRZNUTIH DIJELOVA TIJELA U VODI POČETNE TEMPERATURE 10 DO 15OC. TEMPERATURA VODE POSTUPNO SE POVEĆAVA, SVAKIH 5 MINUTA ZA 5OC, DO MAKSIMALNE TEMPERATURE OD 40OC. TRLJANJE SMRZNUTOG DIJELA TIJELA SNIJEGOM ILI RUKAMA, ILI IZLAGANJE IZRAVNOM IZVORU TOPLINE JE ZABRANJENO JER TAKAV POSTUPAK REDOVITO UZROKUJE JOŠ VEĆA OŠTEĆENJA I STVARA POVOLJNE UVJETE ZA INFEKCIJU.ZATO SE SMRZNUTI DIO TIJELA OSUSI TAPKANJEM DA SE KOZA NE BI OSTETILA,SMRZOTINA SE PREVIJE STERILNOM GAZOM ALI SE NE SMIJE MAZATI MASTIMA NI POSIPATI PRASCIMA.UKOLIKO POSTOJE BULE NE SMIJU SE PUNKTIRATI. PREPORUČA SE ZA VRIJEME UGRIJAVANJA DATI LIJEKOVI PROTIV BOLOVA, OBZIROM NA TO ŠTO JE UGRIJAVANJE SMRZOTINE VEOMA BOLNO.

POVRŠNO LOKALNO OHLAĐENJE UGLAVNOM SE USPJEŠNO RJEŠAVA UGRIJAVANJEM VLASTITOM TOPLINOM TIJELA, ILI TOPLINOM TIJELA SPASIOCA (RUKE U PAZUŠNI PREDJEL, RUKAVICE, TOPLE, SUHE ČARAPE, ITD.

4. SMRZNUTI DIJELOVI TIJELA MORAJU POTPUNO MIROVATI – MORAJU SE IMOBILIZIRATI PRIRUČNIM ILI STANDARDNIM SREDSTVIMA. PRIJE IMOBILIZACIJE SMRZNUTI DIO MORA SE OMOTATI MEKANOM, PO MOGUĆNOSTI VUNENOM TKANINOM. PROMRZLI DIJELOVI NE OMATAJU SE ZAVOJEM NITI SE SMIJU NAVLAČITI ČARAPE KOJE STEŽU. FIKSACIJA UZ IMOBILIZACIJSKO SREDSTVO MORA BITI LABAVA. SMRZNUTI DONJI EKSTREMITETI MORAJU BITI U POVIŠENOM POLOŽAJU, A POLOŽAJ OZLIJEĐENOG JE LEŽEĆI.

5. PONOVNO SMRZAVANJE ODMRZNUTIH DIJELOVA TIJELA MOŽE UZROKOVATI JOŠ VEĆA OŠTEĆENJA NEGO PRVOBITNA SMRZOTINA. DA BI SE TO SPRIJEČILO, TREBA ZAHVAĆENE DIJELOVE TIJELA LABAVO OMOTATI

MEKANOM, PO MOGUĆNOSTI VUNENOM TKANINOM I DRŽATI BOLESNIKA U TOPLOM. PROMRZLI DIJELOVI NE OMATAJU SE ZAVOJEM NITI SE SMIJU NAVLAČITI ČARAPE KOJE STEŽU. SMRZNUTI DONJI EKSTREMITETI MORAJU BITI U POVIŠENOM POLOŽAJU, A POLOŽAJ OZLIJEĐENOG JE LEŽEĆI. AKO SE PONOVNO SMRZAVANJE NIKAKO NE MOŽE SPRIJEČITI, BOLJE JE PROSTUPAK UGRIJAVANJA ODGODITI DOK SE NE OSIGURA TOPLA PROSTORIJA.

6. AKO SU SMRZOTINE OPSEŽNE, DAJTE BOLESNIKU TOPLE, ZAŠEĆERENE NAPITKE DA BI NADOMJESTILI IZGUBLJENU TEKUĆINU.

NE SMIJE SE:

• NEMOJTE UGRIJAVATI SMRZNUTE DIJELOVE TIJELA AKO IH NE MOŽETE ODRŽAVATI TOPLIM. PONOVNO SMRZAVANJE MOŽE PROUZROČITI JOŠ VEĆA OŠTEĆENJA.

• NEMOJTE ZA UGRIJAVANJE SMRZOTINA KORISTITI DIREKTNE SUHE IZVORE TOPLINE (KAO ŠTO JE RADIJATOR, GRIJALICA, TERMOFOR, FEN). DIREKTNA TOPLINA MOŽE UZROKOVATI OŠTEĆENJE TKIVA.

• NEMOJTE TRLJATI ILI MASIRATI SMRZNUTE DIJELOVE TIJELA.

• NEMOJTE OTVARATI MJEHURE NA SMRZNUTIM DIJELOVIMA TIJELA

• OZLIJEĐENI NE SMIJE PUŠITI ILI PITI ALKOHOLNA PIĆA ZA VRIJEME PROCESA OPORAVKA JER I JEDNO I DRUGO MOŽE UTJECATI NA CIRKULACIJU.

OPEKOTINE SU POVREDE TKIVA KOJE NASTAJU KAO REZULTAT DEJSTVA TOPLOTE (VISOKE TEMPERATURE) KOJA UZROKUJE PROTEINSKU KOAGULACIJU I POPRATNU NEKROZU KOJA JE SRAZMJERNA VISINI TEMPERATURE I DUŽINI TRAJANJA NA TKIVU.

VRIJEME EKSPOZICIJE TOPLOTNOM AGENSU I VISINA TEMPERATURE DIREKTNO SU SRAZMJERNI STEPENU OŠTEĆE NJA

TKIVA. DOKAZANO JE DA JE TEMPERATURA OD 44 STEPENI C GRANIČNA, GDJE SAMO JAKO DUGI KONTAKT SA TOM TEMPERATUROM MOŽE IZAZVATI OPEKOTINU. OD 44-51 STEPENA C SVAKI STEPEN UDVOSTRUČAVA ŠTETU NA ĆELIJAMA. OD 51-60 STEPENI C DESTRUKCIJA JE VRLO BRZA, A OD 60 STEPENI C KOAGULACIJA JE TRENUTNA. OPEKOTINE PREDSTAVLJAJU TRAUMATIZAM KOJI JE UVIJEK PRIMARNO LOKALNI A KOJI U NAREDNIM SATIMA POSTAJE PROBLEM U OPĆEM STANJU BOLESNIKA.

OPEKOTINSKE POVREDE, OSIM LOKALNOG DEJSTVA MOGU IZAZVATI I INDIREKTNE PROMJENE NA CIJELOM ORGANIZMU I TADA SE GOVORI O OPEKOTINSKOJ BOLESTI.

TEMPERATURA KOŽE OSTAJE DUGO VREMENA POVIŠENA I POSLIJE TERMIČKE POVREDE, PA JE JAKO VAŽNO ŠTO PRIJE OHLADITI KOŽU DA BI SE SMANJILE POSLJEDICE DJELOVANJA POVIŠENE TEMPERATURE. RAZLOZI ZA TO SU SMANJENJE BOLA, ZAUSTAVLJANJE TRANSMISIJE TOPLOTE KROZ TKIVO SA OGRANIČENJEM CELULARNE DESTRUKCIJE I ZAU-

STAVLJANJE KAPILARNE LEZIJE .

NA OTEŽAVAJUĆE FAKTORE TREBA RAČUNATI KOD SVIH OPEKOTINA . TO SU GODINE PACIJENTA, UDRUŽENE TRAUME,UDRUŽENA OBOLJENJA, IMUNODEFICIJENCIJA.

ETIOLOGIJA

ETIOLOŠKE FAKTORE GENARALNO MOŽEMO GRUPISATI U 3 KATEGO-

RIJE:

- TERMIČKE - VRELE TEČNOSTI I PARE, VRELI PREDMETI, OTVORENI PLAMEN, ZRAČENJE, TRENJE.

- HEMIJSKE -KISELINE, LUŽINE, OTROVI.

- OPEKOTINE ELEKTRIČNOM STRUJOM.

TERMIČKE OPEKOTINE

ONE SU NAJFREKVENTNIJE I PREDSTAVLJAJU NAJMANJE 90% SVIH OPEKOTINA. TU RAZLIKUJEMO OPEKOTINE KONTAKTOM, OTVORENIM PLAMENOM, OPEKOTINE ZRAČENJEM KAO I OPEKOTINE NASTALE TRENJEM.

OPEKOTINE KONTAKTOM DIJELIMO NA KONTAKT SA ČVRSTIM TVARIMA I KONTAKT SA TEKUĆINAMA. OPEKOTINE KONTAKTOM SA ČVRSTIM TVARIMA SU OBIČNO OGRANIČENE POVRŠINE, ALI ČESTO DUBLJE, ZA RAZLIKU OD OPEKOTINA SA TEKUĆINAMA KOJE SU OBIČNO EKSTENZIVNIJE (VEĆE POVRŠINE) ALI POVRŠNIJE. ČEŠĆE IH SUSREĆEMO U DJECE.

OPEKOTINE OTVORENIM PLAMENOM, OBIČNO SU EKSTENZIVNE I DUBOKE. NAROČITU PAŽNJU TREBA OBRATITI NA EKSPLOZIJE U ZATVORENIM PROSTORIMA, KADA ČESTO IMAMO I PRIDRUŽENE OPEKOTINE RES-

PIRATORNIH PUTEVA.

OPEKOTINE ZRAČENJEM

PREVASHODNO SE MISLI NA ULTRAVIOLETNO ZRAČENJE SUNCA. NEKAD SE ZNAJU ISKOMPLICIRATI KOD LJUDI KOJI IMAJU MALU KOLIČINU MELANINA U KOŽI. PO KARAKTERISTIKAMA SU EKSTENZIVNE, NISU DUBOKE, A PONEKAD ZAHTIJEVAJU REHIDRATACIJU.

KOD OPEKOTINA ZRAČENJEM MORAMO SPOMENUTI I X ZRAČENJA I DRUGA RADIOAKTIVNA ZRAČENJA. TAKVE OPEKOTINE SU DUBOKE I EVULUTIVNE.

HEMIJSKE OPEKOTINE

HEMIJSKE OPEKOTINE NASTAJU NAJČEŠĆE DJELOVANJEM KISELINA I BAZA (HLOROVODONIČNA, SUMPORNA, SIRĆETNA KISELINA, ŽIVA SODA, KREČ) SA DJELOVANJEM NA KOŽU I NA SLUZNICE. OBIČNO SU OGRANIČENE POVRŠINE I SREDNJE DUBINE. NJIHOVA KARAKTERISTIKA JE SEKUNDARNO PRODUBLJIVANJE AKO SE NA VRIJEME NE TRETIRAJU.

POSEBNA GRUPA HEMIJSKIH OPEKOTINA SU OPEKOTINE FOSFOROM, OPISANE U NEKIM DOSADAŠNJIM RATOVIMA. U HEMIJSKE OPEKOTINE UVRŠTAVAJU SE I OPEKOTINE NASTALE DJELOVANJEM BOJNIH OTROVA IZ GRUPE PLIKAVACA.

OPEKOTINE ELEKTRIČNOM STRUJOM

OPEKOTINE NASTALE DJELOVANJEM ELEKTRIČNE STRUJE OBIČNO SU REZULTAT VISOKOG NAPONA ILI STRUJNOG VARNIČKOG KOLA. PRILIKOM PROLASKA STRUJE KROZ TKIVA KOJA IMAJU VELIK OTPOR DOLAZI DO PRETVARANJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U TOPLOTNU ENERGIJU I DOLAZI DO OŠTEĆENJA TKIVA. KOŽA I KOST SU TKIVA KOJA PRUŽAJU NAJVEĆI OTPOR PRI PROLASKU

STRUJE UZ VELIKO TERMIČKO OSLOBAĐANJE.

OPEKOTINE NASTALE ELEKTRIČNOM STRUJOM, OBIČNO SU DUBOKE NA MJESTU ULAZNE I IZLAZNE RANE, SA NEPREDVIDLJIVIM TOKOM PROLAZA ELEKTRIČNE STRUJE KROZ ORGANIZAM I NEPREDVIDIVIM POSLJEDICAMA.

TERAPIJA - TRETMAN:

NEPOSREDNI TRETMAN

PREDSTAVLJA TRETMAN KOJI SE RADI NEPOSREDNO NAKON OPEKOTINSKE TRAUME NA LICU MJESTA I PREDSTAVLJA ODREĐEN BROJ JEDNOSTAVNIH RADNJI KOJE MOŽE SVAKO DA OBAVI:

- ELIMINISATI SAMO DIJELOVE ODJEĆE KOJI NISU ZALJEPLJENI ZA KOŽU

(SLUŽITI SE MAKAZAMA),

- NE KORISTITI PRILIKOM SKIDANJA TOPIČKA SREDSTVA JER MOGU

SEKUNDARNO PRODUBITI OPEKOTINU,

- UMOTATI OPEKOTINU U ČISTU ILI EVENTUALNO STERILNU TKANINU,

- PO MOGUĆNOSTI HLADITI OPEČENO MJESTO.

TEMPERATURA VODE MORA BITI OD 8 DO 25 STEPENI C I MORA SE